Ivo Babić

Prilozi za Petra Pozdančića i njegovu radionicu u Trogiru

Od Petra Pozdančića klesara i graditelja, koji na veliko gradi početkom XV. stoljeća kako je to poznato iz više isprva, jedinio sigurno djelo su vodorige na Trogirskoj katedrali za koje je bio isplaćen 1416. godine. One pružaju indicije da se ovom majstoru pripiše nekoliko klesarsko- kiparskih djela u Trogiru

1. Ključne riječi: late gothic scultures, Petar Pozdančić, Trogir

U ovom prilogu pripisujem Petru Pozdančiću Radmilovom i njegovoj

radionici nekoliko radova u Trogiru: četiri glave uzidane u dvorištu Komunalne

palače ; triforu na Maloj palači Cippico. Tom majstoru pripisujem grb i glavu-

ulomak gotičkog prozora u palači Lucić. Iznosim i pretpostavku da je majstor

kamenar Pozdančić doprinio ukrašavanju završnog dijela prvog kata zvonika

Trogirske katedrale, što može biti tema za posebnu, iscrpniju studiju, za koju bi

bila neophodna iscrpnija fotografska dokumentacija.

Kao polazište za ove atribucije su vodorige (gargouilles) s

ljudskim i životinjskim glavama postavljene visoko na južnom zidu

Trogirske katedrale. 1 Gradnjom krova ponad terase južnog broda,

vodorige su izgubile svoju izvornu funkciju. Za te kamene vodorige

poznato je prema arhivskoj ispravi da ih je izradio klesar Petar

Pozdančić: 2. studenog 1416. godine operarij Nikola Petrov

Mikacijev isplaćuje klesaru Petru Pozdančiću iz Šibenika 50 dukata

1 Slike donosi IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b),Tab.8.

i žito za izradu i postavljanje vodoriga.2 Jedna od vodoriga nakon

što je sedamdesetih godina XX. stoljeća pala sa zida dospjela je u

Dubrovnik u privatno vlasništvo.

Sve te glave na vodorigama imaju dosljednu morfologiju kao rad

istog klesara: očni lukovi ljudskih glava su oštro rezani s natečenim

kapcima; uz same oči kapci su naznačeni zadebljanjima

obrubljenima linijama; nad korijenom nosa očni lukovi završavaju

linijama koje podsjećaju na kut sfernog trokuta. Vlasi su

oblikovane tako da se isprepliću poput tankih uvojaka, pletenica,

sličnima debljim vrpcama. Ti uvojci - slični vrpcama,oštro rezani

imaju u presjeku oblik trokuta. Uz vrat figura povijaju se lisnate

grane, valjda s razloga da bi se postigao prijelaz između zaobljenja

glava i prizma kamenih blokova u kojima je grgutala voda. Većina

grana imaju veoma šiljaste listove; poneki su tako oštri da

podsjećaju na zupce pile. Grane pak po sredini imaju duboka

užljebljenja.

Majstor Petar Pozdančić vjerojatno je za tako zamašan posao

morao imati svoje pomagače. Poznato je da je Korčulanin Ratko

Ivanov Miličević 1417. godine bio primljen u radionicu Petra

Pozdančića nastanjenog u Trogiru.3 Taj se kamenar (Ratcho

Milichevich lapicida de Curzola) 1413. godine orodio u Trogiru

ženidbom s Klarom nećakinjom plemića Andrije Cege, a navodi se

već tada kao stanovnik Trogira.4

2 Dokument u potpunosti donosi PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A.( 2011.), 47,doc. n.3.;

3 FISKOVIĆ,C.(1947.),99.

4 FISKOVIĆ, C.( 1983.)194-1958, n. 22.

1.Muška glava na konzoli koja pridržava vanjske stepenice u

dvorištu Komunalne palače postavljena je na istaknutom mjestu: na konzoli

ispod luka stubišta ispod kojeg je atrij kroz koji se pristupa u dvorište. Veoma

je slična ljudskim glavama na vodorigama na katedrali. Dimenzija glave

nešto je veća od prirodne. Glava nije prikazana u strogom en face položaju: u

odnosu na konzolu lagano je rotirana na desno. 5 Oplošje lubanje, posebno

izrazito konveksnog čela, veoma je napeto. Usta su napola otvorena. Glava je

ćelava, no s bujnim brkovima i bradom poput isprepletenih vrpca. U dubokim

očnim šupljinama kapci su malo otečeni. Uz oči gornji i donji kapak su

naznačeni sa po dvije linije. Uz obje strane lica, do brade i ispod brade , na

vratu i na kamenom bloku, na konzoli iz kojeg strši glava savijaju se grane i

grančice s izrazito šiljastim, stiliziranim lišćem na način istovjetan kao i na

vodorigama na katedrali. Glava ima portretna obilježja; u fiziognomijskom

smislu prikazana osoba djeluje energično, zagledana, zaokupljena svojim

promislima . Takvu slobodu klesanja izrazito velike skulpture mogao je

dozvoliti sebi kamenar koji je imao važnu ulogu u gradnji/obnovi palače, koja

je, kako je poznato, stradala lipnja 1420. godine za mletačkog bombardiranja

grada.6 Postoji mogućnost da je i prije 1420. godine glava izvorno stajala na

nekom drugom mjestu, na primjer na nekadanjem srednjovjekovnom pročelju

Komunalne palače . Naime, prije obnove dovršene 1890, palača je bila sklop od

više zgrada različitih visina i starosti. Projektanti romantičarske, suviše slobodne

restauracije postojeće Komunalne palače bili su ing. Josip Slade i prof. Ante

Bezić od kojih nije ostala dokumentacija zatečenog zdanja.7 U doba restauracije

palače u zidove oko dvorišta ugrađeni su mnogi ulomci iz prvobitne palače, ali i

5 Sliku glave donosi IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b),Tab.7.6 LUCIĆ, I., (1979.), II, 956.7 FISKOVIĆ, C., (1987.a), 24-25; PIPLOVIĆ, S., (1992.), 55-62.

oni preneseni s drugih ruševnih zdanja, među ostalim i iz porušene Biskupove

palače. 8

Prema tradiciji glava je, navodno, autoportret majstora Matije Gojkovića,

koji je dvadesetih godina XV. stoljeća bio zaposlen na obnovi oštećenog

zvonika katedrale.9 Iznesena je čak pretpostavka da je Matije Gojković bio

graditelj Komunalne palače,10 no iskazano je otklanjanje te hipoteze zbog

nepostojanja arhivskih dokaza11 No, iznosim novu pretpostavku da je možda

prikazan upravo Petar Pozdančić koji je bio zaposlen kao kamenar na zidanju i

ukrašavanju nekog dijela Komunalne palače, iako o tome nema poznatih

arhivskih podataka?

2. Ženska glava- nešto manja od prirodnih dimenzija, ugrađena je na južnom

zidu dvorišta Komunalne palače. S obzirom na činjenicu da je sačuvan vrat i

mali dio ramena može se zaključiti da je bila dio veće cjeline (tijela ili barem

poprsja). Očito radi se o kasnosrednjovjekovnoj spoliji. I na ovoj ženskoj glavi,

na njenoj kosi, prepliću se stilizirani , pramenovi vlasi, uvojci kose poput debljih

vrpca oštro rezanih, trokutastog presjeka, jednako kao i na brkovima i bradi

muške glave na konzoli pod stubištem, na isti način kao i na figurama na

vodorigama. S Pozdančičevim glavama, s onima na vodorigama, povezuju ih

također i druga formalna obilježja; oblikovanje oštrih očnih lukova i naglašeni

rubovi kapaka.Usta su poluotvorena. Radi se o prilično kvalitetnoj skulpturi, na

kojoj je postignuta psihička ekspresija zadovoljstva, gotovo titravog osmjeha.

Moguće je da se radilo o prikazu neke alegorije pozitivnih denotacija, o

vizualizaciji neke vrline kave se postavljaju na javnim zdanjima?

3. Muška glava, prirodnih dimenzija ugrađena ispod gornjeg luka

vanjskih stubišta . Očito je da se radi o kasnosrednjovjekovna spoliji, naknadno 8 RADIĆ, D., (2005.a), 102-130.9 DELALLE, I. (1936.), 54.; FISKOVIĆ, I. (1980.),1054..10 IVEKOVIĆ. Ć, (1910.),21.11 KARAMAN, LJ. (1933.),36; PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.)54.

je ugrađenoj, visoko ispod samog šiljastog luka gornjeg dijela vanjskog stubišta,

na sjenovitom i skrovitom mjestu.12 Izvorno je bila svojevrsni nosač: naime, na

njenom tjemenu se zapažaju ostaci profiliranog arhitektonskog elementa.

Nozdrve su veoma široke; usta su otvorena. S glavama na vodorigama povezuje

je oblik očnih lukova i obrva. Lice nije lišeno psihičke ekspresije kojem

naznačeni nabori na čelu pridaju izraz zamišljenosti.Već je upozoreno da je tu

glavu možda isklesao isti kipar koji je izradio spomenutu glavu na konzoli pod

stubištem.13

4. Ulomak glave, prirodnih dimenzija ugrađen na zapadnom zidu dvorišta,

visoko pod strehom. Koliko mi je poznato ovaj fragment nije spominjan u

stručnoj literaturi. Vjerojatno se radi o prikazu ženske osobe. Glava je veoma

oštećena, a s obzirom na svoj smještaj teško je saglediva. Očito je i u ovom

slučaju da se radi o kasnosrednjovjekovnoj spoliji.. Sačuvan je gornji dio:

čelo i oči, ponad kojih su oštri lukovi. Moguće je da je i ova glava rad

Pozdančićeve radionice?

Trifora na Maloj Cipppicovoj palači

Na razini prvog kata, na istočnom pročelju Male palače Cippico, nad glavnom

poprečnom ulicom, sučelice lože dižu se dvije trifore od kojih je jedna ,ona

lijeva- južna faksimilska rekonstrukcija

Trifora - ona desna, sjeverna u potpunosti je sačuvana; dobila je naknadno

renesansni okvir kad je postavljen grb u obliku konjske glave s heraldičkim

obilježjima roda Cippico. Taj dio palače bio je nekoć jedna posebna kuća koja

je u prvoj polovici XV. stoljeća pripadala trgovačkoj obitelji Salamunić. 14Ova

trifora ima dekorativne elemente slične onima koji se ponavljaju na biforama

prvog kata zvonika Trogirske katedrale: primjerice stupići su poligonalnog

12 Koliko nam je poznato fotografiju glave donosi prvi put PlOSNIĆ .ŠKARIĆ,A,(2010.),sl.34.13 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),236.14 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),83.

oblika u presjeku na kojima su ispod kapitela stepenasto nanizani uski pojasevi

(prestenovi). No, kapiteli na trifori nisu slični onima na bifori prvog kata

zvonika,već su gotovo identični kapitelima polustupovima koji pridržavaju

slijepe gotičke arkade istog kata. Uz okvire trifore nanizani su pravokutni zupci

istovjetni onima oko slijepih arkada vrh prvog kata zvonika

Trifora je bogato kiparski ukrašena. Na obje strane trifore, ispod

polukapitela na polustupovimaa, postavljenih uz okvir, istaknute su dvije

sićušne glave: na lijevoj strani muška (?) glava izduženijeg oblika; na desnoj

strani ženska(?) glava mekšeg obličja. Na tim malim glavama položne su po

jedna ploča (abak) koje nemaju nikakvu arhitektonsku funkciju. Glave nisu

prikazane frontalno već su lagano rotirane. Na tim malim glavama kosa je

isprepletena u uvojke poput vrpca; na licima su im karakteristični oštro rezani

očni lukovi. Iako su sasvim sitne, te dvije glave očituju psihičku ekspresiju; ona

ženska(?) s poluotvorenim ustima ima bolni izraz; ona muška (?) na lijevoj

strani zagledana je u daljinu.

Između lukova trifore nalaze se reljefno prikazana mladenačke lica

(anđeli?) smještena između grana s listovima poput zubaca pile. Grane uz glave

anđela pri dnu oblikuju petlju. I na tim reljefnim mladenačkim glavama izvijaju

se stilizirani uvojci slični vrpcama. Oči su postavljene u dubokoj šupljini, s

oštrim lukovima. Naglašeni su donji i gornji kapak. Lica su ovalnog oblika no

kosa je počešljana tako do čelo ima pri vrhu oblik šiljastog luka, slično kao i na

licu ženske glave ugrađene u dvorištu Komunalne palače. Lica tih (anđeoskih ?)

glava između lukova trifore imaju izraz spokojstva. Sve grane , listovi i glave

između lukova trifore nisu jednake kvalitete. pa je očito da je klesao majstor s

manje vještim pomoćnikom .Kako je to već zapaženo veoma su kvalitetno

isklesane glave uz okvire trifore.15 Način oblikovanja glava i motiv listova

poput zubaca pile navode na pretpostavku da je trifora djelo Petra Pozdančića i

njegovog pomoćnika.

15 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),236.

Grb i ulomak prozora uzidani na terasi palače Lucić.

Na južnom zidu ponad terase u palači Lucić ugrađen je grb s heraldičkim

obilježjima roda Lucić. Uz heraldički štit povijaju se grane oštrih listova koje pri

dnu oblikuju petlju jednako kao i grane prikazane na trifori na Maloj palači

Cippico. Nad štitom prikazano je poprsje anđela čija glava, posebno način

oblikovanja kose, slični opisanoj ženskoj glavi iz dvorišta Komunalne palače:

slična je i malim glavama na trifori na pročelju Male Cippciove

Ulomak gotičkog prozora uzidan ponad grba Lucić, s kvalitetnim

prikazom lica bradate glave gotovo prirodne veličine, među grančicama koje pri

dnu oblikuju petlju.16 Valja napomenuti da ni ovo izražajno lice nije sasvim

frontalno prikazano.

Grb i ulomak gotičkog prozora iz palače Lucić pripisani su mletačkom

kiparu Nicoli Denteu zvanim Cervo.17 No, Nicola Dente oblikuje glave manje

plastično, frontalno, spljoštenog lica. Opisani ulomci bliži su oblikovanju

svojstvenom Petru Pozdančiću.

Petar Pozdanačić i prvi kat zvonika trogirske katedrale.

Već 1264. godine jedna je isprava izdana pred zvonikom katedrale (…

iuxta campanile sancti Lurentii).18 Ne znamo kako je izgledao taj prvotni

zvonik. Možda je to bila nekakva niska, privremena konstrukcija, zvonara poput

preslice. Mlečanin, majstor, Zanino (magister Zaninus,Çanninus..) sin pokojnog

Salchia, kao protomagister bio je angažiran ugovorom iz 14. svibnja 1347.

godine na gradnji katedrale i zvonika.19 Uz njega se u Trogiru spominju i

16 FISKOVIĆ, C. (1969.),sl.12.17 FISKOVIĆ, C. (1969.),sl.6. i 7.18 BARADA, M. (1948.), 48.19 KARAMAN, LJ. (1938.), 72.

njegova dva sina, također zidari : Salchietus i Jacomellus.20 Već ranije 1344.

meštar Zanino potvrđuje u svoje ime i svojih sinova da je primio 33 dukata od

operarija za najamninu i trećinu za prvu plaću od 100 dukata 21Zvonik je teško

stradao za mletačkih bombardiranja u lipnju 1420. godine. Ugovorom od 18.

travnja 1421.godine majstor Matija Gojković se obvezuje operariju Dragolinu

Nikolinu popraviti zvonik, ali i druga oštećenja na katedrali i to u roku od svega

dvije godine22Majstoru Gojkoviću se nalaže da popravke mora izvesti :…tako da

će popraviti čitav vijenac spomenutog zvonika prema trogirskom trgu uz isti

zvonik tako da bude dobro postavljen kao što je bio i prije nego što je bio

oštećen…23 Na prvom katu zvonika, u njegovoj unutrašnjosti potpisali su se

majstori Matej (Gojković) i Stjepan, kako se čita s natpisa s nadnevkom 27.

travnja 1422. godine.24 Radi se, kako je to opće prihvaćeno, o natpisu koji se

tiče popravka zvonik.

Prvi kat zvonika ostavlja snažan dojam puninom svoje arhitektonske

mase; rastvoren je tek u donjem dijelu s po dvije gotičke bifore. Između bifora

diže se pilastar uz koji se pružaju dugi i uski ugaoni polustupovi koji pri vrhu

pridržavaju zajedno s konzolama četiri šiljasta luka slijepih, gotičkih arkada.

Pilastri uz koji se polustupovi dižu se i sa strane bifora,uz rubove zvonika.

Ponad slijepih arkada teče završni vijenac koji razdvaja prvi od drugog kata.

Prvi kat zvonika nije jednak na svim svojim stranama Naime, otvori, po dvije

bifore, nalaze se samo na zapadnoj i na južnoj strani (nad trgom).

Na prvom katu nalazi se veliki broj kiparski obrađenih česti: ljudske i

životinjske glave na konzolama koje pridržavaju slijepe arkade, te po jedna

glava među lišćem na završnom vijencu. Sve te glave, posebno one na

zapadnom zidu zaslužuju posebne analize.

20 PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. (2010.),221-222..21 CODEX DIPLOMATICUS REGNI CROATIAE, DALMATIAE ET SLAVONIAE,vol. XI, (1913.),139.22 LUCIĆ, I.(1979.), II, 957-959; FARLATI, D.(2010.),311.-313 PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. (2011.), 48, doc.4.23 LUCIĆ, I. (1979.), II, 958..24 EITELBERGER, V., EDELBERG, R. (1861.), 234; JACKSON, T. G. (1887.), 138-139.

Među glavama na prvom katu najistaknutija je ona koja strši u prostoru

na sjeveroistočnom bridu zvonika. Ta je jedina izvedena u punoj plastici. Njen

vrat izlazi iz završnog vijenca koji razdvaja prvi od drugog kata. Na toj je glavi

položena dvodijelna ploča (abak). Isti motiv ploče na tjemenu, kako je to već

spomenuto, javlja se i na dvije sićušne ljudske glave na trifori Male palače

Cippico. Ovu glavu smještenu na nepristupačnom mjestu teško je snimiti en

face bez podizanja skela. Zbog toga nam je dostupan njen snimak samo iz

profila što je nedostatno za podrobnije opise i analize. Radi se o glavi bradatog

muškarca. Brada je razdijeljena u izvijene uvojke. Čelo je veoma ispupčeno isto

kao i na glavi na konzoli pod stepeništem Komunalne palače. Nozdrve su široke.

Naglašeni su oštri lukovi nad očima na kojima su naznačene zjenice s

udubljenjima kružnog oblika. Na isti način kao i na vodorigama i na ostalim

opisanim skulpturama tako i na ovoj glavi na bridu zvonika pramenovi kose i

brade oblikovani su poput vrpci trokutastog presjeka. Već od brade, niz

podbradak i uz vrat nižu se listovi. Grana s listovima pod vratom ima u sredini

duboka užljebljenja kao i glave na vodorigama. Listovi, od koji su neki

zaobljeni, drugi pak oštri, istovjetni su onima na završnom vijencu prvog kata

zvonika. Takvi su biljni ukrasi, kako je to već naglašeno, na kapitelima i

polukapitelima trifore na Maloj Cippicovoj palači.

Psihički izraz glave lagano rotirane, usmjerene prema dolje, očituje

strogost i usredotočenost pažnje. Ovu glavu također pripisujem majstoru Petru

Pozdančiću kojem bi trebalo pripisati gornji, završni dio prvog kata zvonika:

vijenac i glave pod konzolama.

Šibenčanin Petar Pozdančić (magister Petrus lapicida quondam Radmilli

de Sebenico) došao je u Trogir kao već afirmirani kamenar: 1. prosinca 1405.

godine obvezao se isklesati brojne kipove za kapelu Sv. Šimuna u crkvi

Sv.Marije u Zadru, premda nije poznato da li je u potpunosti ispunio svoje

obaveze. 25 Na Bribiru je 1415. godine presvodio franjevačku crkvu. 26Navodi

se da je ovaj majstor djelovao i u Veneciji gdje je valjda izvodio pozamašne

radove kad je tamo imao pomoćnika, već spomenutog Korčulanina Ratka

(Alegreto), sina Ivana Miličevića s kojim je već surađivao u Trogiru. 27 Taj isti

Ratko sin Ivana Miličevića, spominje se u zavičaju i kao Ratko Ivančić i to kao

veoma poduzetna osoba, zaposlena na gradnjama i ukrašavanju mnogih

dubrovačkih zdanja, među ostalim i na vojvode palači Sandalija Hranić;28među

ostalim klesao bifore je 1439.godine na Kneževom dvoru.29

Iz razdoblja gotičkog stila ostali su Trogiru brojna zdanja i umjetnine

počevši od slika pa do liturgijskih predmeta.30 Tadašnjemu trogirskom

kamenarstvu mora da su bili značajni doprinosi Petra Pozdančića i njegovog

suradnika Ratka Milićevića/Ivančića.

25 FISKOVIĆ, C.(1959.), 45–46;156.;HILJE, E. (1997.), 26..

26 FISKOVIĆ, C.(1959.),46.27 FISKOVIĆ,C. (1956.), 4;ČORALIĆ, L, (2001), 307.28 GRUJIĆ, N.(2013,)115,120,14129 FISKOVIĆ,C. (1956.),4; GRUJIĆ, N.( 2008),34.30 FISKOVIĆ, I. (1980.), 1036-1065.

LITERATURA

BARADA, M. (1948.),Trogirski spomenici, dio 1., Zapisci pisarne općine Trogirske, sv. I., od 21.X.1263. do 22.V.1273., Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalim, knjiga 44, Zagreb

Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (1913.),.vol. XI, (1913.),priredio T.Smičiklas

ČORALIĆ; L, (2001),U gradu svetoga Marka, povijest hrvatske zajednice u Mlecima,Zagreb 2001.), na str. 307

EITELBERGER V. EDELBERG, R. (1861.), Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Traù, Splato und Ragusa, beschrieben

von Rudolg Eitelberger v. Edelberg, aufgenommen und dargestellt vom Architekten W. Zimmermann, Jahrbuch der Kaiserlich Königlichen Central-commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, V. Band, Wien, 129-307

FARLATI, D. (2010.),Trogirski biskupi,Split,

FISKOVIĆ, C.(1959.), Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., 46–47

FISKOVIĆ,C. (1947.), Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb, Matica hrvatska.

FISKOVIĆ, C (1954.),Bilješke o Radovanu i njegovim učenicima,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8 (1954.), 14,.9. 10-39bilješka 9.)

FISKOVIĆ,C. (1956.), Hrvatski umjetnici u Mlecima. Mogućnosti, Split, III/br. 1, 1–25.

FISKOVIĆ, C. (1969.), Lučićeva rodna kuća, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademija posvećen I. Luciusu-Lučiću povodom 200-godišnjice djela „De Regno Dalmatiae et Croatiae“, Zagreb, 45-60.

FISKOVIĆ, C.,( 1983.), Iz Duknovićeva kruga u Trogiru i u Mađarskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, 193–205.

FISKOVIĆ, C.,(1987.) Arhitekt Josip Slade, Trogir

FISKOVIĆ, C. (1969.), Lučićeva rodna kuća, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademija posvećen I. Luciusu-Lučiću povodom 200-godišnjice djela „De Regno Dalmatiae et Croatiae“, Zagreb, 45-60

FISKOVIĆ, I. (1980.), Gotička kultura Trogira, Mogućnosti 10-11, 1036-1065

PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. ( 2011.). Prilog poznavanju građevinske povijesti trogirske katedrale u 15. stoljeću, Radovi Instituta za povijest umjetnosti. 35, Zagreb, 41–54.

GRUJIĆ, N.( 2008),Onofrio di Giordano della Cava i Knežev dvor u Dubrovniku, Zbornik Dana Cvita Fiskovića – II. • Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske.Zgreb, 9-50.

GRUJIĆ, N.(2013,)Kuća u gradu, Zagreb

HILJE, E. (1997.), Glava arkanđela Gabrijela iz crkve Sv. Ivana u Zadru, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 23–27.

KARAMAN, LJ. (1933.), Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijeka, Zagreb

KARAMAN, LJ., (1938.), Portal majstora Radovana u Trogiru, Rad JAZU, knjiga 262, 1-76

IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.a), Dalmatiens Architektur und Plastik( text) ,Wien

IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b), L'architettura e plastica della Dalmazia, Vienna

JACKSON, T. G. (1887.), Dalmatia, The Ouarnero and Istria, vol. II, Oxford

LUCIĆ,I, (1979.), Povijesna svjedočanstva o Trogiru,vol.I. i.II., Split

PIPLOVIĆ.S.,( 1996.b),Graditeljstvo Trogira u XIX. stoljeću, Split

PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.), Gotička stambena arhitektura u Trogiru, Doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu,Zagreb

PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. ( 2011.). Prilog poznavanju građevinske povijesti trogirske katedrale u 15. stoljeću, Radovi IPU, 35, Zagreb,41–54.

RADIĆ,, D., (2005.a), Zaštita spomenika u Trogiru tijekom XIX. stoljeća. Radovan 3. 102-130