Bajke Brace Grim

  • View
    361

  • Download
    43

Embed Size (px)

Text of Bajke Brace Grim

BRAA GRIMMBAJKE I PRIES njemakoga preveoJosip TabakNaslov izvornika: Brder Grimm:Kinder- und HausmrchenSadrajSNJEGULJICA I SEDAM PATULJAKA IVICA I MARICACVILIDRETA MATOVILKA CRVENKAPICA PEPELJUGA TRNORUICA SNJEGULJICA I RUICA UKLETI KRALJEVIKRALJEVNA GUARICA SEDAM JEDNIM UDARCEM ZLATNA PTICAZLATNA GUSKABREMENSKI GRADSKI SVIRAI VUK I JARIIGUARICA NA STUDENCU ETIRI BRATA VRIJEDNA ZLATA AROBNI STOLIPALITRI UMSKA PATULJKA KRALJ KOSOBRAD POSTOLAR I PATULJCI SREKOVINALA VREA ZAKRPU IMA JO TAKVIHTuma manje poznatih rijeiPria o brai GrimmVaniji podaci iz ivota i rada brae GrimmPria o prevoditelju Prevoditeljeva biljeka CopyrightSNJEGULJICAI SEDAM PATULJAKABijae to jednom kad je zima upolovila, snjene pahuljice osipale s neba meke kao najljepe perje, a uz prozor, uokvirencrnom ebanovinom, sjedila kraljica sa svojim ivenjem. I dok je tako ila, otvorila je naas prozor da pogleda kako vani snjei, pa se u nepanji iglom u prst ubola. Tri kapi krvi kapnue na snijeg na prozorskom podboju, a kraljica, kad ih vidje gdje se onako lijepo rumene na snjenoj bjelini, ree u sebi:Eh, da mi je imati kerkicu bijelu kao snijeg, obraza rumenih kao rua, a kose crne kao to je ovaj prozorski okvir od ebanovine, ba bih sretna bila!Ubrzo zatim rodi joj se kerkica, a kako bijae bijela kao snijeg, obraza rumenih kao rua i kose crne poput ebanovine, nazvae je Snjeguljicom. Ali gle nesree: kako se djevojica rodi, umrije majka, kraljica.Kralj one zemlje nakon godinu dana oeni se drugom enom, i ta onda postade kraljica. Bila je to ena veoma lijepa, ali ohola i nadmena: nije mogla ni zamisliti a kamoli podnijeti da je itko ljepotom natkrili. Imala je udesno ogledalo, odgovaralo ono na svako pitanje koje mu upravi. I kad bi stala preda nj, pitala ga kraljica ogledajui se u njemu:Ogledalce, kai meni: ponajljepa u svoj zemlji, izme mnogih ljepotica, koja li je krasotica?A na to joj ogledalo odgovaralo:Izme mnogih ljepotica najvea si krasotica.I bila je kraljica nadasve zadovoljna dok je to sluala, ta znalaje ona da ogledalo istinu govori.Snjeguljica pak rasla i stasala, i bivala sve ljepa, iz dana u dan. Kad je navrila sedam godina, prometnula se u ljepotu to je sjala kao vedar dan na nebu, bila ona ljepa i od same kraljice, svoje maehe. I kad je kraljica opet upitala ogledalo:Ogledalce, kai meni: ponajljepa u svoj zemlji, izme mnogih ljepotica, koja li je krasotica?Ono joj odgovori:Kraljica si, krasotica,al je ljepa Snjeguljica.Prepala se kraljica kad je to ula: sva je poutjela od muke i pozelenjela od zavisti. Od tog asa bijes u njoj previrao, pa kad bi samo vidjela Snjeguljicu, utroba se u noj prevrtala: toliko je mrzila djevojicu. Nadutost, zavist i povrijeena tatina neprestano rasla u njezinu srcu i naposljetku ju toliko presvojila te nije od nje ni danju ni nou imala mira ni poinka.Na kraju, ne mogavi vie izdrati, zovnu jednoga izmeu svojih lovaca te mu ree: Vodi tu malu u umu, da je moje oi vie ne vide! Ubij je ondje i donesi mi u dokaz njezinu jetru i plua! Lovac poslua te odvede djevojicu u umu. Ali kad je onamo doao i potegao lovaki no da izvri okrutnu zapovijed i da Snjeguljici probode neduno srce, djevojica briznu u pla i zajada, molei lovca: Ah, smiluj mi se, dragi love, i potedi mi ivot! Obeavam da u ostati u umi, u divljini, i nikad se neu vratiti na dvore.Bila je tako lijepa u svome jadu, te se lovcu saalila onakouplakana. Neka ti bude: bjei onda, jadno dijete! smilova se on. A usebi nadoveza: Ta ionako e te ubrzo razderati umske zvijeri. Ipak se osjeao kao da mu je velik teret pao sa srca to djevojicu nije morao ubiti. Kako je ba dotrala mlada divlja svinja, a on imao kraljici donijeti dokaz, zakla dolutalog vepria, izvadi mu jetru i plua, i to onda odnese na dvore i dade kraljici. Ona naredi kuharuda ih skuha u soli, i zla ena potom sve pojede, uvjerena da se tako rijeila Snjeguljice.Kad je djevojica ostala u golemoj umi, sama i naputena, stijesni joj se oko srca. Zapala je u strah, plaio ju svaki uanj, i samo je gledala u lie na drveu, ne znajui to bi. Udari jadna u trk: trala je po otrom kamenju i po trnju, a umske zvijeri gledale je kako bjei i skakale oko nje, ali joj nita ne uinie. Bjeala je tako sve dok su je noge nosile, a ve se i veer bliila. Onda ugleda kuicu, malu majunu, te ue da ondje poine.U kuici bilo sve maleno, ali tako ubavo i isto, milina ti pogledati. Na sredini stajao stol pokriven bijelim stolnjakom, na stolu sedam tanjuria i sedam vria, uza svaki tanjuri poloena mala lica, viljuka i no. Uza zid poredano sedam posteljica, sve jedna do druge, a na njima plahte bijele bjelcate.Kako bijae gladna i edna, Snjeguljica uze iz svakog tanjuria i pojede malko variva i kruha, te iz svakog vria gutnu malengutljaj vina: nije htjela da sve uzme iz jednoga i da ga tako isprazni.Potom, umorna, htjede lei na koju od onih posteljica, ali ne nae prikladne za se: ova preuska, ona prekratka; istom sedma bijae joj kako valja, te u nju lee, izmoli molitvu i brzo u san utonu.Kad se sasvim umraalo, dooe gospodari one kuice bijahu to patuljci, njih sedmorica, to su u planini rude traili i kopali. Upalie oni svojih sedam malih svjetiljaka, pa kako rasvijetlie unutranjost svoje kuice, odmah opazie da je netko unjoj bio i naokolo vrljao, jer nisu nali onaj red kakav su na odlaskuostavili. Tko je sjedio na mome stoiu? ree prvi. Tko je jeo iz moga tanjuria? upita drugi. Tko je lomio od moga kruha? javi se trei. Tko je uzimao od moga variva? oglasi se etvrti. Tko je nabadao mojom viljukom? u udu e peti. Tko je rezao mojim noem? ljutnu se esti. Tko je pio iz mog vra? na kraju e sedmi.Obazre se nato prvi oko sebe, pa kad vidje da mu je postelja uleknuta i plahta na njoj zguvana, uzviknu: Tko se valjao po mojoj postelji?I ostali nato pogledae na onu stranu, prioe posteljama te eonda svi u jedan glas: I u mojoj je postelji netko leao.Uzvikali se patuljci, a sedmi, kad u svojoj postelji vidje Snjeguljicu kako spava, zovnu ostale. Pritrae oni te se snebie od uda. Prinesoe svoje svjetiljice i zajedno osvijetlie Snjeguljicu. Boe mili, to li je lijepo ovo dijete! uskliknue slono. Toliko se zadivie i toliko ganue da je nisu htjeli probuditinego je ostavie da spava. Sedmi je patuljak spavao kod svojih drugova, naizmjence, kod svakog pomalo, i tako im minu no.Kad je objutrilo, Snjeguljica se probudi: kad je vidjela sedampatuljaka, protrnula je od straha. Ali joj oni ljubazno zaeljee dobrojutro te je upitae kako se zove. Zovem se Snjeguljica odgovori ona. A kako si dola u nau kuu? pitali je patuljci dalje.Nato im ona pripovjedi kako ju je maeha htjela ubiti, kako juje predala lovcu, da je u umi smakne, a on joj ivot potedio, i kakoje onda cio dan bjeala dok naposljetku nije naila na kuicu. Bi li htjela ostati kod nas da nam kuu dri, da nam kuha, postelje redi, da nam pere, ije i plete, da u svemu odrava red iistou? predloie joj patuljci. Nita ti kod nas ne binedostajalo. Bih, bih, vrlo rado prihvati Snjeguljica. Dobro je, lijepo e ti kod nas biti pritvrdie patuljci.I ostade Snjeguljica kod njih. Lijepo im je kuu drala, sve radila i redila. Izjutra patuljci odlazili u brda da trae i kopaju rude i zlato, a vraali se uveer i nalazili veeru prireenu.Danju je djevojica ostajala sama, pa su je patuljci opominjalineka bude smotrena i neka se dobro u pamet uzme: uvaj se maehe, brzo e ona doznati da si ovdje, meu nama. Ne putaj nikoga unutra.Kraljica pak, uvjerena da je pojela Snjeguljiinu jetru i plua, miljae da je opet prva po ljepoti i da joj nema ravne u svoj kraljevini. Htjede da joj to ogledalo kae i potvrdi, pa stoga stade preda nj te ga upita:Ogledalce, kai meni: ponajljepa u svoj zemlji, izme mnogih ljepotica, koja li je krasotica?Ogledalo joj na to odgovori:Kraljica si, krasotica, al je ljepa Snjeguljica preko sedam breuljaka, pokraj sedam patuljaka.Prestravi se kraljica, jer je znala da ogledalo istinu kazuje. Odmah je razabrala da ju je lovac obmanuo i da je Snjeguljica sveudilj na ivotu. Uze ona premiljati i smiljati kako bi Snjeguljicu otpremila sa svijeta: jer dok ne bude uvjerena da je najljepa u kraljevini, nee od zavisti imati mira ni poinka. Naposljetku smisli varku: premaza lice te se preodjenu u staru trgovkinju pokuarku. Nitko je takvu ne bi prepoznao. Tako preruena krenu preko sedam breuljaka da nae kuu sedam patuljaka. Kad doe do kue, pokuca na vrata i viknu: Evo lijepe robe na prodaju! Pogledajte, pogledajte! Snjeguljica pomoli glavu na prozor i pozdravi uljudno: Dobar dan, draga eno. A to to prodajete? Evo, svata lijepo, dobre robe odgovori lana pokuarka. Imam pojasa i vrpca u svim bojama.I nato odmah izvue pleten pojas od arene svile.Tu estitu enu mogu pustiti u kuu, pomisli Snjeguljica, paodsunu vrata i kupi lijepi svileni pojas. Ba ti pristaje, dijete moje lukavo e stara. ekaj, ja u ti pojas namjestiti.Snjeguljica, nita ne posumnjavi, stade pred nju i pusti da je ona opae novim pojasom. Ali je stara bre-bolje uze pritezati itoliko je stegla da je Snjeguljica ostala bez daha i pala na tlo kao mrtva. Bila si dosad najljepa, ali vie nee! promrsi stara i odbrza odande.Uveer se sedam patuljaka vrati kui. Kakva li nemila iznenaenja kad ugledae svoju dragu Snjeguljicu gdje na tlu lei kao mrtva! Ne mie se, jadna, nema na njoj znaka ivota. Podigoeje i vidjee da je prejako stegnuta. Odmah prerezae pojas, a onapoe disati, i ivot se polako u nju vrati. Kad su od nje uli to se dogodilo, lijepo je upozorie: Ono ti nije bio nitko drugi doli tvoja opaka maeha. Dobro pazi: dok nas nema, nikoga ne putaj unutra!Kad je zla kraljica dola na dvore, pouri se pred ogledalo te gaupita:Ogledalce, kai meni: ponajljepa u svoj zemlji, izme mnogih ljepotica, koja li je krasotica?A na to joj ogledalo odgovori:Kraljica si, krasotica, al je ljepa Snjeguljica preko sedam breuljaka, pokraj sedam patuljaka.uvi to, opaka kraljica uskipje od bijesa, jer je razabrala da jeSnjeguljica oivjela.Ve u ja togod smisliti da je dokrajim jednom zauvijek, ree u sebi.I kako bijae iskusna u vjetijim umijeima, napravi ealj s otrovom. Premaza se zatim i preodjenu, p