Embed Size (px)
DESCRIPTION
Standardni monitoring emisija zs
Citation preview
TEHNIČKA UPUTSTVA O NAJBOLJIM RASPOLOŽIVIM TEHNIKAMA ZA SAMO-MONITORING
SadržajKraćenice i somboli...........................................................................................................................................4
1 UVOD........................................................................................................................................................6
1.1 Status dokumenta.............................................................................................................................6
1.2 Opseg dokumenta.............................................................................................................................6
2 KLJUČNI ELEMENTI MONITORINGA...........................................................................................................8
2.1 Razlozi za monitoring........................................................................................................................8
2.2 ODGOVORNOST ZA MONITORING....................................................................................................9
2.3 Princi praktičnog monitoringa.........................................................................................................10
2.4 Aspekti monitoringa u uslovima okolinske dozvole.........................................................................12
2.5 Vrijeme monitoringa.......................................................................................................................12
2.6 Procjena usklađenosti.....................................................................................................................13
2.7 IZVJEŠTAVANJE O REZULTATIMA MONITORINGA...........................................................................15
2.7.1 Zahtjevi i tijela.........................................................................................................................15
2.7.2 Odgovornost za izvještavanje..................................................................................................16
2.7.3 Obim izvještaja........................................................................................................................16
2.7.4 VREMENSKI PERIOD................................................................................................................16
2.7.5 LOKACIJA.................................................................................................................................17
2.7.6 KATEGORIJE IZVJEŠTAJA..........................................................................................................17
2.7.7 DOBRA PRAKSA IZVJEŠTAVANJA..............................................................................................19
2.7.8 KVALITET IZVJEŠTAJA...............................................................................................................20
2.7.9 IZVJEŠTAVANJE O IZVRŠENIM TESTOVIMA (MJERENJIMA)......................................................21
2.7.10 IZVJEŠTAVANJE O STANJU USKLAĐENOSTI..............................................................................22
3 PROGRAM MONITORINGA......................................................................................................................22
3.1 IZBOR PARAMETARA I MJESTA MONITORINGA...............................................................................22
3.2 UČESTALOST VRŠENJA MONITORINGA...........................................................................................23
3.3 METODE UZORKOVANJA I ANALIZE.................................................................................................23
4 MONITORING EMISIJA U VODU..............................................................................................................23
4.1 MJERENJE PROTOKA.......................................................................................................................23
4.2 UZORKOVANJE OTPADNIH VODA....................................................................................................24
4.2.1 METODE UZORKOVANJA.........................................................................................................24
4.2.2 KOMPOZITNI UZORCI..............................................................................................................24
4.2.3 POJEDINAČNI UZORCI..............................................................................................................242
4.3 MJESTA UZORKOVANJA...................................................................................................................25
4.4 Vrsta spremnika..............................................................................................................................25
4.5 Konzerviranje uzoraka.....................................................................................................................26
4.6 Kontinuirani monitoring otpadnih voda..........................................................................................26
5 MJERENJE EMISIJA U ZRAK......................................................................................................................26
5.1 Mjerenje emisija..............................................................................................................................26
5.2 LOKACIJE UZORKOVANJA................................................................................................................27
5.3 Parametri........................................................................................................................................27
5.4 Referentni uslovi.............................................................................................................................28
5.5 Stalno (kontinuirano)mjerenje........................................................................................................28
6 METODE UZORKOVANJA OTPADA..........................................................................................................29
6.1 UVOD..............................................................................................................................................29
6.2 Lokacije gde se otpad zahvata ručno iz tehnološkog postupka.......................................................29
6.3 Lokacije gdje se otpad skuplja u kontejner i nema odgovarajućeg mjesta za uzorkovanje.............29
6.4 Sakupljanje sa konvejera (pokretnog transportera) ili iz kontinuiranog mlaza................................30
6.5 Prikupljanje tokom ispuštanja na cestovno vozilo ili tanker............................................................30
6.6 Prikupljanje direktno iz jame za odlaganje otpada..........................................................................30
6.7 Oblikovanje kupiranje uzorka (u kupaste) forme i podjela na četvrtine (četvrtanje)......................30
6.8 Uzorkovanje fine prašine.................................................................................................................31
7 Optimizacija samo-monitoringa..............................................................................................................31
ANEKS I...........................................................................................................................................................33
8 ZAKONSKI ZAHTJEVI ZA MONITORING....................................................................................................33
9 Zakonski okvir za monitoring otpadnih voda...........................................................................................33
9.1 Zakonski okvir za monitoring mulja.................................................................................................36
9.2 ZAKONSKI OKVIR ZA UPRAVLJANJE OTPADOM...............................................................................37
9.3 Monitoring emisija zagađujućih materija u zrak..............................................................................38
9.3.1 Zakonski okvir..........................................................................................................................38
9.3.2 Obaveze i vrste provjera emisije.............................................................................................39
9.3.3 Uslovi za provjeru emisije........................................................................................................41
9.3.4 Evidentiranje i dostavljanje podataka mjerenja......................................................................42
9.3.5 Uslovi koje treba da ispunjavaju osobe koje vrše provjeru i monitoring emisije.....................43
9.4 Buka................................................................................................................................................44
10 Reference............................................................................................................................................47
3
KRAĆENICE I SOMBOLI
BAT/NRT -Best Available Techniques (Najbolje Raspoložive Tehnike)
BOD5 -Biochemical Oxygen Demand for 5 days (biohemijska po
BREF -BAT Reference Documents (Referentni dokument o Najboljim Raspoloživim Tehnikama)
COD -Chemical Oxygen Demand (Hemijska potrošnja kiseonika)
EDTA -Ethylenediaminetetraacetic acid (Etilendiamintetrasirćetna kiselina)
EEA -European Environmental Agency (Evropska agencija za životnu sredinu)
ELV - Emission Limit Values
E-PRTR -
European Pollutiants Release and Transfer Register (Evropski registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija)
EQS -Environmental Quality Standard (Standard kvaliteta zraka)
IED -Industrial Emissions Directive (Direktiva o industrijskim emisijama)
IPPC -Integrated Pollution Prevention and control (Integrisano sprečavanje i kontrola zagađivanja)
LC50 -50% letal concentration (Koncentracija nakojoj ugine 50% testiranih jedinica)
LC50 -50% letal concentration (Koncentracija nakojoj ugine 50% testiranih jedinica)
LD50 -50% letal dose (Doza kojom ugine 50% testiranih jedinica)
LD50 -50% letal dose (Doza kojom ugine 50% testiranih jedinica)
ng - Nanogram, milijarditi deo grama
PBT -Persistent, bioacumulative and toxic (Perzistentni, bioakumulativni i toksični)
PCB - PolyChlorinated Biphenyls (Polihlorirani bifenili)PCDD/F - Polychlorinated dibenzodioxines/furanes
PM10 -Particulate Matter up to 10 micrometers in size diameter(čvrste čestice veličine do 10 mikrometara)
PM2.5 -Particulate Matter up to 2.5 micrometers in size diameter(čvrste čestice veličine do 2.5 mikrometara)
4
POM - Particulate Organic Matter (organske čvrste Čestice)
QMS -Quality Management System (Sistem za upravljanje kvalitetom)
TEF
Toxic equivalence factor (TEF). Izražava toksičnost dioksina, furana i PCB u odnosu na najtoksičniju formu dioksina, 2,3,7,8-TCDD
TEQ -Toxic Equivalents (PCDD/F)- a value calculated based on the concentration and TEF of PCDD/Fs
TU - Toxicity Unit (jedinica toksičnosti)TU - Toxicity Unit (jedinica toksičnosti)
VOC -Volatile Organic Compounds (Isparljiva organska jedinjenja)
5
1 UVOD
1.1 STATUS DOKUMENTA
U skladu s Zakonom o zaštiti okoliša/životne sredine, obaveza je svih potencijalnih zagađivača da provode okolinski monitoring, tj. da provode monitoring usklađenosti svog rada s okolinskom/ekološkom dozvolom i da provode monitoring svog okolinskog učinka, te da o tome izvještavaju nadležne organe i javnost
Zakonom je previđeno da nadležni organ okolinskom/ekološkom dozvolom propiše granične vrijednosti emisija (GVE) kao i druge mjere koje će se zasnivati na primjeni najboljih raspoloživih tehnika (BAT) i na osnovu kojih će operater postrojenja postići standarde zaštite okoliša/životne sredine, na najmanju moguću mjeru svesti prekogranično zagađivanje i zaštititi okoliš kao cjelinu. Stoga se i okolinski monitoring dozvolom nameće kao redovna obaveza za operatora kako bi se provjerilo da li su emisije nekog postrojenja unutar GVE vrijednosti propisanih sektorskim zakonima koji uređuju oblasti voda, zaštite zraka, zaštite od zagađenja bukom i upravljanja otpadom. Nadležni organ utvrđuje uslove okolinskog monitoringa na osnovu prijedloga Plana monitoringa, koji podnosi operater u sklopu zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole.
Za velika postrojenja koja se prema Uredbi...svrstavaju u postrojenja „A“ kategorije, okolinski monitoring propisan dozvolom treba biti dovoljan kako bi se utvrdile mjere neophodne za adekvatno sprječavanje negativnih utjecaja na okoliš i pravovremeno reagovanje u incidentnim situacijama.
Kada se uzmu u obzir očekivani stepen zagađenosti i kontinuirane emisije za navedena postrojenja, javlja se potreba za češćim monitoringom količina potencijalnih zagađujućih materija koji se emituju u zrak, vode, itd. Okolinski monitoring, vođenje dokumentacije i izvještavanje tri su načina na koji postrojenja mogu da prate izvore emisija, usklađenost GVE s važećim pravilnicima i sami evidentiraju rezultate koje će po potrebi koristiti za izvještavanje nadležnih organa i praćenje svog rada.
1.2 OPSEG DOKUMENTA
Svrha ovog dokumenta jeste pružanje informacija kojima će se voditi zaduženi za sastavljanje IPPC dozvola i operateri IPPC postrojenja kako bi ispunili svoje obaveze prema Direktivi u pogledu zahtjeva monitoringa industrijskih emisija na izvoru. Na ovaj način se unapređuje uporedivost i pouzdanost podataka o monitoringu.
Ovaj dokument je usmjeren na monitoring industrijskih emisija na izvoru, te, prema tome, dokument ne obuhvata monitoring procesa niti monitoring utjecaja na kvalitet okoliša. Dokument ne uključuje aspekte monitoringa konkretno vezane za određene vrste aktivnosti navedene u Prilogu 1 Direktive. Pomenuti aspekti, koji se konkretno odnose na određene industrije, obrađeni su u relevantnim tzv. „vertikalnim“ (sektorskim) tehničkim uputstvima o BAT ili u BREF dokumentima, ukoliko tehnička uputstva o BAT nisu raspoloživa.
Gdje je potrebno, u dokumentu se pominju postojeći CEN standardi na polju monitoringa (vidi listu u Prilogu 2), međutim, isti se ni na kakav način ne ocijenjuju.
6
Definicije
“Postrojenje” predstavlja stacionarnu tehničku jedinicu u kojoj se izvodi jedna ili više aktivnosti i sve druge direktno povezane aktivnosti koje su u tehničkoj vezi s pomenutim aktivnostima i koje mogu utjecati na emisije i zagađenje.
“Mjerenje” predstavlja skup operacija potrebnih da se utvrdi vrijednost nekog parametra kako bi se dobio pojedinačni kvantitativni rezultat.
“Okolinski monitoring” predstavlja sistematsko praćenje promjena u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu emisija, te ekvivalentnim parametarima ili tehničkim mjerama koje se primjenjuju kako bi se spriječio ili kontrolisao negativan utjecaj na okoliš.
„Samo-monitoring“ predstavlja monitoring industrijskih emisija koji izvodi operater industrijskog postrojenja u skladu s odgovarajućim, utvrđenim i dogovorenim programom uzorkovanja i u skladu s priznatim metodama mjerenja (međunarodno standardizovanim ili dokazanim analitičkim metodama i metodama proračuna i procjene). Operater može sklopiti ugovor sa odgovarajućim spoljnim partnerima kako bi isti izvršavali samomonitoring za njegovo postrojenje.
“Operator” jeste svako fizičko ili pravno lice koje u cjelosti ili dijelom rukovodi radom ili kontrolište postrojenje, odnosno tamo gdje je to predviđeno zakonom, lice na koje je preneseno ovlaštenje odlučivanja o tehničkom funkcionisanju postrojenja ili pogona.
7
2 KLJUČNI ELEMENTI MONITORINGASljedećih sedam aspekata treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja optimalnih uslova za monitoring uz dozvolu:
1. Razlozi za praćenje (Zašto provoditi monitoring?)
2. Odgovornost za monitoring (Ko provodi monitoring?)
3. Principi praktičnog monitoringa (Što i kako pratiti?)
4. Aspekti monitoringa u određivanju graničnih vrijednosti emisija (Kako postaviti granične vrijednosti emisije?)
5. Period of monitoringa
6. Ocjena usklađenosti (Kako postupati u slučaju nesigurnosti?)
7. Izvještavanje
Ove ključne faze su međusobno zavisne i tvore " lanac kvaliteta". Kvalitet postignut u svakoj fazi utiče na ono što se može postići u svim kasnijim fazama. Neophodno je pridavati pažnju kvalitetu tokom cijelog niza tako da nema "slabih karika". Osobito je važno uzeti u obzir ovaj lanac kvaliteta pri planiranju svake faze. Inače bilo kakva slabost u ranim fazama može imati značajan, negativan utieaj na kvalitetu i upotrebljivost konačnih rezultata.
2.1 RAZLOZI ZA MONITORING
Na temelju iskustava zemalja koje ga implementiraju, ”okolinski samo-monitoring” predstavlja sistem organizacionih i tehničkih mjera koje preduzima operater, uz odobrenje nadležnog organa, kako bi osigurao usklađenost svog rada sa zahtjevima zakonske regulative. Dva su osnovna razloga za provođenje okolinskog monitoringa:
provjeriti da su emisije u okvirima GVE, npr. ocjena usklađenosti utvrditi doprinos pojedinih postrojenja u zagađivanju okoliša u cjelini, npr. periodični izvještaji o
zaštiti okoliša za nadležne organe
Međutim, mogu postojati i dodatne obaveze, razlozi i osnove za provođenje monitoringa, kao što su:
izvještavanje u vezi s inventarima emisija (lokalnim, državnim i međunarodnim) ocjenjivanje najboljih raspoloživih tehnika (npr. na nivou kompanije, sektora, države itd.)
procjena utjecaja na okoliš (npr. u svrhu input za modeliranje, mapiranje tereta zagađenja itd.)
provođenje pregovora (programi unapređenja)
istraživanja mogućih surogat parametara zbog praktičnih i/ili ekonomskih prednosti
donošenje strateških odluka o sirovinama, gorivu, životnom vijeku postrojenja i investicijama
određivanje ili ubiranje okolišne naknade i / ili poreza
planiranje i upravljanje povećanjem efikasnosti
8
određivanje odgovarajućeg obima i učestalosti inspekcija i korektivnih mjera u saradnji sa nadležnim organima
optimizacija procesa s obzirom na emisije i učinkovitost postrojenja
kvantifikacija emisija stakleničkih gasova
U svim je slučajevima važno da su razlozi i ciljevi poduzimanja monitoringa potpuno jasni svim uključenim stranama prije no što se pristupi monitoringu. Najbolja praksa podrazumijeva da se ciljevi monitoringa dokumentuju kada se monitoring planira i da se ti ciljevi sistematski revidiraju.
2.2 ODGOVORNOST ZA MONITORINGPrema Zakonu o zaštiti okoliša, operater je općenito odgovoran za monitoring. Operator treba da pripremi prijedlog programa monitoringa i prezentira ga već u okviru Zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole uz odgovarajuće objašnjenje kojim će opravdati predložene programske elemente. Ovisno o kvalitetu prijedloga, nadležni organ može prihvatiti ili odbiti date prijedloge, kao i zahtjevati njihove izmjene. Po potrebi, operator treba pružiti i dodatna pojašnjenja čime nadležnom organu omogućava donošenje adekvatne odluke.
Nadležni organ (ministarstvo ili inspektorat) u svrhu inspekcije može poduzeti vlastiti monitoring. Operater i ministarstvo mogu sklopiti ugovor sa trećom stranom kako bi poduzela aktivnosti monitoringa u njihovo ime. Međutim, čak i kada koriste izvođače, krajnja odgovornost za kvalitet monitoringa ostaje na operateru ili Ministarstvu i ne može biti prenešena sa operatora ili nadležnog tijela koji snose odgovornost za monitoring.
Najbolja praksa zahtjeva da se jasno navedu odgovornosti za rutinski monitoring relevantnih organizacija (operatera, nadležnih tijela, podizvođača), tako da su svi upoznati sa tim na koji način je rad podijeljen i koje su njihove dužnosti.
Dužnost je operatera da predloži odgovarajuće zahtjeve za kvalitet, te da razmotri niz mjera za osiguranje kvaliteta kako bi analiza na odgovarajući način bila potvrđena u odnosu na BAS i EN norme. Idealno bi bilo proći procedure akreditacije od odgovarajuće treće strane. Tako bi se potvrdilo i dokumentovalo da oprema, osoblje i laboratorije zadovoljavaju relevantne standarde koje zahtjeva nadležni organ. Ove procedure moraju biti primjenjene u svakoj fazi (pripremi plana monitoringa, uzimanju uzoraka, izvođenju mjerenja, analizi hemijskog sastava i tumačenju i izvještavanju o rezultatima). Ova praksa je skupa za provođenje i može biti neproporcionalna okolišnom riziku kojim se monitoringom upravlja. U tom smislu, BAT može osigurati primjenu GLP sistema, uključujući i mjere osiguranja kvaliteta koje su navedene u nastavku. Mjere za osiguranje kvalitata tiču se opertera i nadležnih organa, kao i svakog izvođača pod ugovorom određenog da vrši monitoring.
Slijedeće mjere za osiguranje kvaliteta pokrivaju glavne aktivnosti na terenu i laboratorijske aktivnosti u vezi s monitoringom usklađenosti:
inspekcija cjelokupnog plana i sistema monitoringa, inspekcija operaterovog upravljanja sistemom za monitoring
inspekcija pojedinačnih aktivnosti monitoringa
9
inspekcija održavanja i kalibracije instrumenata i opreme za monitoring,
provjera da li su procesni uslovi tokom monitoringa poznati/relevantni,
povremeni neovisni monitoring u cilju provjere od strane nadležnog organa ili eksternih institucija koje nadležni organ angažuje,
korištenje standardnih metoda za testiranje, uzorkovanje i analizu,
korištenje certificiranih instrumenata i akreditiranih laboratorija,
korištenje referentnih standardnih uzoraka i interkalibracije između laboratorija
Pored ovih mjera za osiguranje kvaliteta za rad na terenu i u laboratoriji, moraju se primjeniti i odgovarajuće mjere za obradu, evaluaciju i ocjenu podataka monitoringa, na primjer provjerom da su:
odabrane i ispravno primjenjene odgovarajuće statističke metode, pogreške (nesigurnosti) u uzorkovanju i analizama uključeni i korektno analizirani
U sklopu implementacije programa monitoringa, operator treba da:
provodi i dokumentira program monitoringa;
prati sve proceduralne zahtjeve i provodi kontrolu kvaliteta i osiguranje kvaliteta;
provodi mjere opreza;
po potrebi , sklopi ugovor sa trećim licima kako bi isti obavljali poslove monitoringa;
ocjenjuje učinak metoda implementacije programa monitoringa;
revidira učinkovitost programa u smislu isplativosti
inspektorima omogućava Slobodan pristup postrojenju i podacima.
Operatorova je odgovornost da osigura potrebne stručne kadrove, opremu i anlitičke uređaje koji su potrebni da bi se sprovele aktivnosti utvrđene programom samo-monitoringa. Potrebna oprema može biti u vlasništvu operatera ili ugovarača sa kojim je sklopljen ugovor za obavljanje poslova samo-monitoringa. Moguće je također napraviti i kombinaciju vlastitih i vanjskih kadrova i opreme, npr. kada operator sam uzima uzorke i nosi ih u laboratoriju, sa kojom je sklopljen ugovor, na analizu; ili kada osnovne analize radi sam, a provođenej specifične analize biva povjereno laboratoriji sa kojom je sklopljen ugovor.
Uloga samo-monitoringa nije da zamijeni redovnu inspekciju koju provode nadležni organi, već pruža dodatne informacije na osnovu kojih nadležni organi mogu da procijene da li operator upravlja postrojenjem u skladu sa relevantnim zakonima i uslovima iz okolinske dozvole. Nadležni organ je odgovoran za ocjenu, odobravanje i provjeru pravilnosti provođenja programa samo-monitoringa.
Samo-monitoring ne ukida obavezu nadležnog organa da putem inspekcije kontrolira rad postrojenja, odnosno po potrebi provodi uzorkovanje i analizu radi dobivanja vlastitih podataka. Tačnost i pouzdanost samo-monitoringa može jedino utjecati na frekventnost inspekcijskih mjerenja. Kako bi se zadovoljili kriteriji postizanja isplativosti, inspekcijske posjete bi trebale biti rjeđe kad se radi o postrojenjima koja imaju istoriju usklađenosti sa zakonskim propisima.
10
2.3 PRINCI PRAKTIČNOG MONITORINGA
Bez obzira na razloge navedene u poglavlju 2.1, postoje tri vrste monitoringa koje se mogu provoditi:
Monitoring procesa – praćenje fizičkih i hemijskih parametara (npr. pritiska, temperature, protoka pare) tehnoloških operacija kako bi se potvrdilo da se proces odvija u skladu sa tehničkim uputama za optimalan rad;;
Monitoring emisija – praćenje industrijskih emisija na izvoru, tj. praćenje tokova otpadnih voda koje se iz postrojenja ispuštaju u okoliš;
Monitoring utjecaja – monitoring vrijednosti zagađujućih materija u bližem okruženju i zoni utjecaja postrojenja, te utjecaji na ekosistem i javno zdravlje.
Postrojenja će bit podvrgnuta različitim tipovima i režimima monitoringa u zavisnosti od kategorije rizika koji nose sa sobom. Rizik se određuje u skladu sa količinom zagađujućih materija koje se ispuštaju u okoliš, njihovom toksičnosti, osjetljivosti recipijenta i prethodnoj evidenciji o usklađenosti rada postrojenja sa relevantnim propisima.
Odabir paramet(a)ra koji će se pratiti ovisi o proizvodnim procesima, sirovinama i kemikalijama koje se koriste u postrojenju, a u obzir se trebaju uzeti i zaključci navedeni u EIA (procjeni utjecaja na okoliš). Korisno je ako parametri koji treba da se prate služe i potrebama kontrole procesa. Učestalost monitoringa određenog parametra veoma varira u ovisnosti od potreba i rizika po okoliš, kao i od usvojenog načina monitoringa (vidi poglavlje 2.5).
Nakon određivanja parametara za monitoring, određuje se metoda monitoringa na bazi raspoloživosti, pouzdanosti i troškova. Postoje više načina na koje se može vršiti monitoring, iako postoji mogućnost da neki od njih ne budu odgovarajući za određenu svrhu:
Direktno mjerenje Surogat parametri Bilans masa Faktori emisija Drugi proračuni
Režim ili intenzitet monitoringa uglavnom ovisi o:
šteti po okoliš, vjerovatnoće prekoračavanja GVE, i odnosu između koristi po okoliš i troškova monitoringa.
U sektorskim tehničkim uputstvima o BAT su preporučeni režimi monitoringa.
Monitoring utjecaja i parametri monitoringa trebaju biti predmet razmatranja šireg kruga zainteresiranih strana uključujući relevantna ministarstva okoliša na višem i nižem nivou vlasti, lokalne organe vlasti, te po potrebi predstavnike javnosti. Nadležni organi trebaju dozvoliti udruživanje više industrijskih postrojenja radi zajedničkog monitoringa utjecaja ukoliko ta postrojenja svoje zagađenje ispuštaju u istoj zoni utjecaja. Monitoring utjecaja na okoliš je u nadležnosti lokalne zejednice, a može biti i u nadležnosti operatera.
11
Radi osiguranja kvaliteta i integriteta monitoringa utjecaja, preporučeno je da operater(i) sklope ugovore sa neovisnim, ovlaštenim laboratorijama. U slučaju monitoringa predviđenog zakonom koji uređuje zaštitu zraka i zakonom o vodama. U slučaju dodatnog monitoringa, pored zakonom propisanog monitoringa, operater provodi odgovarajuće upravljanje kavlitetom i potvrđuje analizu u odnosu na standardne metode za kritične parametre.
2.4 ASPEKTI MONITORINGA U USLOVIMA OKOLINSKE DOZVOLE
Uslovi u okolišnoj dozvoli za koje aspekti monitoringa moraju biti uzeti u obzir uključuju:
uslove u samom procesu (npr. temperatura metala u loncu, pritisak u reaktoru itd), procesnu opremu (npr. efikasnost filtera),
emisije iz procesa (npr. ispuštanje zagađujućih materija, fugitivna ispuštanja),
uslove kod ispuštanja (npr. temperatura, na izlazu, brzina na izlazu),
utjecaj na okoliš (npr. koncentracije zagađujućih tvari u okolišu, buka, miris, svijetlo, vibracije),
korištenje resursa (npr. potrošnja energije ili emisija zagađujućih tvari po jedinici proizvoda).
Kod postavljanja graničnih vrijednosti emisija u dozvolama, moraju se imati u vidu praktični aspekti monitoringa kako bi se poštovanje tih granica moglo kontrolirati. Zahtjevi monitoringa se moraju razmotriti i specificirati uporedo s graničnim vrijednostima kada se iste postavljaju za emisije iz procesa ili za kvalitet okoliša koji te emisije prima, tako da su sretstva za mjerenje usklađenosti poznata.
Način na koji se GVE izražavaju ovisi o cilju monitoringa i vrsti granice. Mogu se koristiti različite vrste jedinica kao jedinice koncentracije, jedinice opterećenja u određenom vremenu specifične jedinice i emisioni faktori i sl. U svakom slučaju, jedinice koje treba ta se koriste za monitoring usklađenosti moraju biti jasno navedene u dozvoli, a poželjno je da budu međunarodno priznate.
2.5 VRIJEME MONITORINGA
Prilikom postavljanja uslova u dozvoli treba imati u vidu slijedeća pitanja vremena monitoringa:
vrijeme kada se uzimaju uzorci
vrijeme uprosječavanja
učestalost monitoringa.
Vrijeme kada se izvode uzorkovanja i mjerenja se odnosi na datum, sat, sedmicu itd. kada su izvedena uzorkovanja i mjerenja. Vrijeme može biti od odlučujuće važnosti za dobivanje relevantnih informacija. To ovisi o procesnim uslovima u postrojenju (diskontinuirani rad, korištenje određenog tipa goriva ili sirovina, startovi, zaustavljanja itd.)
12
Vrijeme uprosječavanja se odnosi na vrijeme tokom kojeg se rezultat mjerenja uzima za reprezentativni prosjek opterećenja ili koncentracije. Taj prosjek može biti satni, dnevni, godišnji itd.
Prosječna vrijednost se može dobiti na više načina:
proračunom prosječne vrijednosti iz velikog broja vrijednosti dobivenih kontinuiranim monitoringom,
uzorkovanjem tokom čitavog perioda za uprosječavanje i dobivanjem jednog jedinog rezultata mjerenja,
uzimanjem slučajnih uzoraka tokom određenog perioda i izračunavanjem prosjeka rezultata.
U svakom slučaju, način dobijanja prosječnih rezultata mora biti naveden u dozvoli.
Frekvencija se odnosi na vrijeme između pojedinačnih uzoraka i uglavnom se razlikuju kontinuirani i diskontinuirani monitoring. Ovisno o vjerovatnoći prekoračenja GVE i posljedicama takvog prekoračenja, nadležni organ može u dozvoli naložiti kontinuirani monitoring i kada to pravilnici o monitoringu1 ne predviđaju.
2.6 PROCJENA USKLAĐENOSTI
Rezultati monitoringa se koriste za procjenu usklađenosti postrojenja s uslovima iz dozvole.
Imajući u vidu moguće posljedice rezultata procjene usklađenosti, veoma je važno shvatiti neophodnost mjerenja nesigurnosti tokom čitavog perioda monitoringa.
Procjena usklađenosti uključuje poređenje:
1. mjerenja ili statističkog rezimea izračunatog iz skupa mjerenja
2. relevantnih GVE ili ekvivalentnih parametara, i
3. pogreške (nesigurnosti) mjerenja.
Validnost odluke bazirane na rezultatima monitoringa ovisi o pouzdanosti informacija dobivenih u prethodnim fazama. Zbog toga je dobra praksa da nadležni organ provjeri prethodne faze u lancu kvaliteta prije početka tumačenja, a prije svega da se osigura da je operater ili ugovorna organizacija za izvođenje monitoringa obezbijedio sve neophodne podatke i da su isti zadovoljavajućeg kvaliteta.
Tri gore navedene komponente moraju biti konzistentne, pa zbog toga može biti potrebno da se izvrši određena konverzija prije procene usklađenosti. Na primjer, ako je srednja vrednost izvedenih merenja 10 mg/m3, a nesigurnost je ±20%, ta se nesigurnost treba izraziti kao ±2 mg/m3.
1 Čl. 9 Pravilnika o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak (Sl. novine FBiH 12/05)
13
Sada srednju vrijednost možemo uporediti sa GVE imajući u vidu nesigurnosti. Primjer uporedbe je prikazan na jednostavnom primjeru u tabeli koja slijedi. U primeru je GVE postavljena na 10 mg/m3 , a mjerenje je izvedeno sa nesigurnošću od ±2 mg/m3 , na odgovarajućem nivou statističke pozdanosti. Opseg nesigurnosti definira statističku raspodjelu prema kojoj postoji određena vjerovatnoća da je tačna vrednost u opsegu i određena vjerovatnoća da ona bude izvan tog opsega. Moguće su tri kategorije rezultata upoređivanja kao što je prikazano u tabeli 1.
Tabela 1 Kategorije rezultata
Granična vrijednost(mg/m3)
Rezultat mjerenja (mg/m3)
Nesigurnost (mg/m3)
Poređenje (mg/m3)
Kategorija rezultata
107
<72
7±2 vs 10
<7±2 vs 10
Usklađen
109
112
9±2 vs 10
11±2 vs 10
U granicama nesigurnosti
1013
>132
13±2 vs 10
>13±2 vs 10
Neusklađen
“U granicama nesigurnosti” znači da mjerenja nisu mogla dokazati, bez opravdane sumnje, da je količina ispuštanja izvan saglasnosti sa graničnom vrednošću, na potrebnom nivou pouzdanosti. Ova kategorija rezultata se naziva “graničnom linijom”.
Tri kategorije rezultata se mogu iskoristiti za definisanje tri zone kako je prikazano na dijagramu (slika 1):
14
Slika 1 Određivanje zona usklađenosti (šematski prikaz)
- Zona saglasnosti: izmerena vrijednost je manja od granične vrijednosti, čak i kada se ona uveća za
vrijednost nesigurnosti,
- Granična linija: vrijednost razlike između izmjerene vrijednosti i granične vrijednosti je manja od nesigurnosti,
- Zona neusklađenosti: izmjerena vrijednost je veća od granične vrijednosti, čak i kada se ona umanji za
vrijednost nesigurnosti
2.7 IZVJEŠTAVANJE O REZULTATIMA MONITORINGA Izvještavanje o rezultatima monitoringa uključuje kvalitetno sređivanje i prezentaciju rezultata monitoringa, odgovarajućih informacija i nalaza o usklađenosti. BAT podrazumijeva uzeti u obzir:
- zahtjeve za monitoring i tijelo kome se šalje izvještaj
- odgovornosti za pripremu izvještaja
- kategorije izvještaja
- opseg izvještaja
- dobru praksu izvještavanja
- pravne aspekte izvještavanja
15
- pitanja kvaliteta.
2.7.1 ZAHTJEVI I TIJELA
Izvještaji o monitoringu se zahtjevaju u različite svrhe:
- legislativa: zbog usklađenosti s domaćim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU, kao i sa pravno obavezujućim uslovima u dozvolama i relevantnim zakonskim propisima
- evidencija: kako bi se dobili podaci koje operater i nadležni organ mogu upotrebiti kao dokaz o usklađenosti ili neusklađenostii u sudskim sporovima
- okolišne performanse: kako bi se pokazalo da se u procesima primenjuju najbolje raspoložive tehnike, da se resursi efikasno koriste, te da se doprinosi održivom razvoju,
- inventari: kako bi se obezbijedile osnovne informacije za korišćenje u izradi inventara emisija,
- trgovina emisijama: kako bi se obezbijedili podaci o emisijama zagađujućih materija zbog pregovora i trgovine emisionim kvotama (npr. između postrojenja, industrijskih sektora, među zemljama članicama)
- naplate: kako bi se obezbijedili podaci o određivanju visine okolišnih taksi
- javni interes: kako bi se obavještavali stanovnici i javnost u skladu sa Arhuskom konvencijom o slobodnom pristupu informacijama
Ova lista ukazuje na široki spektar korisnika izvještaja o monitoringu (npr. tužioci, zakonodavci, regulatorna
tijela, operateri, stručnjaci za inventar, certifikacijska tijela, ovlašćena lica za trgovinu emisijama i javnost).
Najbolja praksa za organizacije odgovorne za pripremu izvještaja je da su upoznati ko i kako će koristiti
informacije kako bi dizajnirali svoje izvještaje na takav način da odgovaraju primjeni i korisnicima.
2.7.2 ODGOVORNOST ZA IZVJEŠTAVANJE
Opšti je trend u zemljama članicama EU da se sve više odgovornosti za pristup javnosti informacijama
prenosi na operatere. Uslovi u dozvoli mogu zahtjevati da se primjerci izvještaja o monitoringu čuvaju na
lokaciji operatera i da budu dostupni za inspekciju. U smislu Arhuske konvencije, mnogi operateri će odlučiti
da informiraju javnost putem objavljivanja netehničkih izvještaja u štampi ili na svom internet sajtu. Na taj
način se može izbeći pogrešno informisanje, a operateri će biti u stanju da naglase postignuća svoje
kompanije na polju zaštite okoliša.
Godišnji izvještaji i incidenti su dostupni javnosti putem LSG, a šalju se i godišnji izvještaji o ispuštanju i
prenosu zagađujućih materija ministarstvu/odeljenju. Ministarstvo obrađuje izvještaje monitoringa i u
određenom formatu prosleđuje MVTEO-u koji te izvještaje objedinjuje i šalje EEA (vidi dodatak H, I)16
2.7.3 OBIM IZVJEŠTAJA
Kod planiranja obima izvještaja o monitoringu treba imati u vidu tri osnovna aspekta:
Vrsta situacije
Najbolja praksa uključuje utvrđivanje i obradu prilika koje su dovela do potrebe za vršenjem monitoringa. Na primjer:
- Probno puštanje u rad novih procesa
- Izmjene postojećih procesa npr. za gorivo, sirovine ili opremu za smanjivanje emisija
- Premašivanje dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija ili nivoa utjecaja na okoliš
- Pritužbe ili dokazi o štetnom utjecaju
- Uvjet u dozvoli koji zahtjeva redovno izvještavanje o emisijama
- Međunarodne obaveze koje se tiču izvještavanja (npr. EU Direktive, Protokol o klimatskim promjenama)
- Kvalifikacijski uvjet za okolišnu certifikacijsku shemu
- Revizija za provjeru preciznosti redovnog monitoringa
- Dio sveobuhvatne analize performansi postrojenja (analize životnog vijeka ili odnosa troškova i koristi).
2.7.4 VREMENSKI PERIOD
Najbolja praksa uključuje utvrđivanje i obradu vremenskih okvira određenih dozvolom dozvolom ili relevantnom legislativom i vremenskih intervala neophodnih za procjenu usklađenosti ili utjecaja na okoliš. Ovo uključuje i sljedeće aspekte:
- Ukupni period i ocjenu njegove reprezentativnosti
- Frekvencija uzimanja uzoraka i li očitavanja u toku perioda
- Vrijeme kašnjenja korištenog instrumenta
- Vrijeme uprosječavanja i prikupljanja podataka
-Vrste percentila i metode izračunavanja.
2.7.5 LOKACIJA
Izvještaji moraju pokrivati sve lokacije važne za monitoring. Ovo može jako da varira (od jednog mjesta uzorkovanja za pojedinačni proces do mjesta za monitoring okoliša koja pokrivaju područje na koje utječu brojni procesi). Najbolja praksa uključuje detalje u izvještaju o:
- Mjestima monitoringa (opis i objašnjenje zašto i kako su određena
- Tačkasti i površinski izvori (npr. tip, visina i/ili površina emisije
17
- Georeferenca (definicija pozicije svakog emisionog mjesta
- Okoliš koji prima emisije (podaci o okolišu koji prima emisije)
- Grupe (obrazloženje kako su grupe određene.
2.7.6 KATEGORIJE IZVJEŠTAJA
Redovni izvještaji se mogu kategorizirati kao lokalni, strateški i specijalizirani izvještaji
2.7.6.1 LOKALNI ILI OSNOVNI IZVJEŠTAJI
Ove izvještaje obično priprema operater (npr. u sklopu samomonitoringa) i oni moraju ispunjavati odgovarajući standarda za uvrštenje u državne i strateške izvještaje i moraju ispunjavati svaki relevantni uvjet iz dozvole. To su relativno jednostavni, koncizni i neposredni izvještaji koji se odnose na:
- Pojedinačnu lokaciju, postrojenje ili diskretni izvor ili na neki lokalitet koji je dio okoliša
- Nedavna kampanja ili pojava koja pokriva kratki vremenski interval o kojoj treba odmah izvještavati (izvještaj o prekoračenju, mjesečni izvještaj o emisijama i sl.
- Osnovni ili djelimični rezultati (npr. za neki pod-period) ili još neobrađeni i nesređeni rezultati
- Usklađenost sa specifičnim ograničenjem u pogledu količine, umjesto sa nekim strateškim ciljem ili politikom
- Informacije za upotrebu u relativno kratkom roku ili za upravljanje procesom
- lokalni korisnici, npr. nadležni za samu lokaciju ili lokalno stanovništvo.
Pored izvještaja o rezultatima monitoringa emisija u tabelarnoj formi poput one prikazane u Tabeli 3, ovi
lokalni ili osnovni izvještaji trebaju uključivati i tabelu, na način kako je to prikazano u Tabeli 2:
Tabela 2 Redovni izvještaj o nesrećama
Br. i datum Opis nesreće Poduzete mjere Preventivne mjere
08/0512/3/11
Pritužbe u vezi mirisa 20:05
Smjenovođa je pregledao postrojenje za otpadne vode i utvrdio da je rasprostranjen mulj na obližnjoj farmi
Izvještaj Agenciji br. 6/2006
09/0521/3/11 15:40
Emisije CO iz elektrofiltra na sušari Br.2
Mjerni instrumenti su nanovo kalibrirani, urađen je monitoring kod ponovnog pokretanja, nadležni organi su putem faksa obaviješteni o situaciji 2.8
Revizija plana održavanja instrumenta za mjerenje CO
2.7.6.2 DRŽAVNI ILI STRATEŠKI IZVJEŠTAJI
18
Ove izvještaje, po pravilu, priprema nadležni organ ili vladino tijelo, ali ih u određenim situacijama mogu
pripremiti i operateri, primjerice za industrijski sektor. To su zbirni i rijetki izvještaji koji se odnose na
- Nekoliko lokacija ili postrojenja ili na veliki sektor aktivnosti, primjerice energetski sektor
- Duže periode (npr. više godina) da bi se ustanovili trendovi
- Potpunije i sofisticiranije analize, primjerice potpune statističke analize godišnjih podataka
- Skup okolišnih receptora koji pokrivaju veliko geografsko područje
- Određenu kategoriju ili grupu zagađujućih tvari (npr. ishlapljivih organskih spojeva)
- Usklađenost sa grupom graničnih vrijednosti ili strateškim ciljevima, primjerice onih koje se tiču učinkovitog korištenja energije
- Informacije o dugoročnom upravljanju procesima, primjerice kod planiranja kapitalnih investicija
- Korisnike na državnom ili međunarodnom nivou, poput kreatora politika i državnih i međunarodnih tijela koja donose odluke.
Od vlasti Bosne i Hercegovine će se zahtijevati da izvještavaju o industrijskim emisijama po E-PRTR sistemu prema EEA u Kopenhagenu. Format za pripremu tih izvještaja dat je u dodacima ovog dokumenta.
2.7.6.3 SPECIJALIZIRANI IZVJEŠTAJI
Radi se o izvještajima o relativno složenim ili inovativnim tehnikama koje se povremeno koriste umjesto rutinskih metoda obavljanja monitoringa. Primjeri ovih izvještaja su:
-Telemetrija: ona uključuje elektronski prijenos podataka za potrebe monitoringa u realnom vremenu, čime se oni, primjerice, putem računara čine dostupnim nadležnom organu ili javnosti, preko elektronskog displeja na ulazima objekata-Neuronske mreže: ovo uključuje primjenu računara za uspostavljanje korelacije između procesnih uvjeta, izmjerenih emisija, što se onda može koristiti za kontrolu emisija,-Pregled taloženja: uključuje uzorkovanje i obradu depozita zagađujućih materija u i oko postrojenja, primjerice dioksina u tlu oko peći, metala u riječnom sedimentu u blizini postrojenja za tretman otpadnih voda .
2.7.7 DOBRA PRAKSA IZVJEŠTAVANJA
Postoje tri faze u procesu izvještavanja o podacima koji se tiču monitoringa:
• Prikupljanje podataka
• Obrada podataka
• Predstavljanje rezultata
2.7.7.1 PRIKUPLJANJE PODATAKAPrikupljanje podataka podrazumijeva prikupljanje osnovnih mjerenja i činjenica. Najbolja praksa u prikupljanju podataka za potrebe izvještavanja treba da uzme u obzir sljedeće aspekte:
-Program: svaka dozvola sadrži program u kome je specificirano ko, kada i kome treba da šalje izvještaj i kakvi podaci su prihvatljivi za određeni izvještaj (izmjerene, izračunate ili procijenjene vrijednosti). Program može sadržavati i vremenski okvir koji je obuhvaćen izvještajem, lokacija koja treba da se obradi i format
19
podataka. On može sadržavati i podatke o odgovarajućim ograničenjima, jedinicama koje se koriste i potrebnoj normalizaciji (npr. za standardne uvjete koji se tiču temperature i pritiska)-Formular: mogu se koristiti standardizirani formulari za prikupljanje podataka čime se olakšava uspoređivanje vrijednosti i identifikacija odstupanja i anomalija . Formulari mogu biti u papirnom ili u elektronskom formatu-Osnova podataka: u formularima se navodi način na koji su podaci prikupljeni (mjerenjem, proračunom, procjenom), kao i metodi korišteni za potrebe monitoringa, uzorkovanja i analize-Nesigurnosti i ograničenja: Podatke o nesigurnostima i ograničenjima treba prikupiti i uključiti u izvještaj zajedno s podacima koji se tiču monitoringa(broj raspoloživih uzoraka, pragovi osjetljivosti),-Podaci u vezi rada: prikupljeni podaci mogu uključivati detalje o najvažnijim procesima i radnim uvjetima (gorivo, sirovine, iskorištenje, temperature procesa, oprema za smanjenje emisija, vremenski uvjeti, nivo rijeka itd.).
2.7.7.2 OBRADA PODATAKAObrada obuhvata organizaciju podataka i njihovu transformaciju u informaciju. Najbolja praksa obrade podataka u cilju izvještavanja uključuje:
-Prijenos i baze podataka: dozvola ili relevantna legislativa trebale bi definirati strukture baza podataka koje treba koristiti i način transfera podataka. Nije preporučljivo da se svi podaci pošalju nadležnim organima od strane operatera, ili da se svi traženi podaci pošalju odmah, pošto to može nadležnom tijelu stvoriti probleme sa njihovim rukovanjem i skladištenjem. Umjesto toga, podaci se mogu poslati u skladu s dogovorenim kriterijima i rasporedima ili prema zaprimljenom zahtjevu. Podatke je potrebno slati u konzistentnom formatu, kako bi se smanjila opasnost od pogreški kod transkripcije ili unošenja podataka. Kad god je to moguće, potrebno je koristiti standardne formulare i obrasce.
-Obrada: Dozvola može opredijeliti način protoka, analize i sažimanja podataka. Obrada bi trebala biti realizirana u fazama, tako da su aktualni podaci raspoloživi u detaljnije razrađenoj formi, a oni iz ranijih perioda u sažetoj. Svaki operater je nadležan za sažimanje podataka za svoju instalaciju i pripremu izvještaja u svakoj od faza.
-Rezultati ispod praga detekcije: treba obrazložiti pristup procjeni takvih rezultata.
-Softver i statistika: Sistem izvještavanja može ponuditi i detaljne informacije o korištenim softverskim paketima i statističkim metodama korištenim za analizu ili sumiranje podataka
– Arhiviranje: informacije se moraju sistematski arhivirati, tako da podaci o performansama u prošlosti budu dostupni. Obično je prikladnije da ovu arhivu vodi operater, a ne nadležni organ.
2.7.7.3 PREZENTACIJA REZULTATAPrezentacija podrazumijeva slanje informacija korisnicima u jasnom i razumljivom obliku. Najbolja praksa kod prezentiranja rezultata za potrebe izvještavanja uključuje i sljedeće aspekte:
-Program: Dozvola može identificirati korisnike izvještaja i definirati program prezentacija prema odgovarajućim prigodama i medijima (registri, publikacije, sastanci, internet). Svaka prezentacija je ujedno i prilika za prikupljanje povratnih informacija.
-Trendovi i usporedbe: U izvještajima se rezultati mogu staviti u kontekst prikazivanjem određenih trendova u jednom vremenskom intervalu i vršenjem usporedbe sa drugim postrojenjima i standardima; pri tom se mogu u potpunosti iskoristiti grafikoni i ostali vidovi grafičke prezentacije.
-Statistički značaj: Izvještaji treba da pokažu jesu li prekoračenja ili izmjene značajne s obzirom na nesigurnosti kod mjerenja i procesne parametre.
20
-Privremeni izvještaj: Privremeni izvještaj može dati statističke podatke za tekuću godinu do određenog datuma.
-Strateški rezultati: državni i strateški izvještaji treba da pruže detaljni prikaz usklađenosti sa politikama, aktivnostima, tehnologijama, receptorima u okolišu i geografskim područjima.
-Rezime bez tehničkih detalja: Izvještaji mogu biti pripremljeni za javnost bez korištenja tehničkih izraza kako bi bili razumljivi i za ljude koji nisu stručnjaci za tu oblast.
-Distribucija: U dozvoli može biti naznačeno ko je odgovoran za distribuciju izvještaja, ko ih mora primiti, kada i u koliko kopija moraju biti distribuirani. U primaoce mogu biti uključeni EEA za potrebe registra emisija, kao i EIPPCB za potrebe BREF dokumenata itd.
2.7.8 KVALITET IZVJEŠTAJA
Korisnici izvještaja moraju biti sigurni da će izvještaj biti pravovremeno dostupan i precizan (u granicama
postavljenih nesigurnosti), tako da se na njega može osloniti kod donošenja odluka. Najbolja praksa je da
dostavljači podataka i autori provjeravaju dostupnost i kvalitet svojih izvještaja na sljedeći način:
-Ciljevi kvaliteta i provjere: Treba postaviti ciljeve kvaliteta tehničkih standarda i dostupnosti izvještaja.
Neophodno je sprovesti i provjere da bi se ustanovilo u kojoj se mjeri oni ostvaruju. Ovo može uključivati
provjeru od strane internih i eksternih stručnjaka i certifikaciju po nekom od formalnih sistema za
upravljanje kvalitetom.
-Kompetentnost: Izvještaje bi trebalo da pripremaju kompetentni i iskusni timovi koji održavaju svoje
sposobnosti učešćem u relevantnim tehničkim grupama i inicijativama za kvalitet, tj. u radionicama i
seminarima, certifikacijskim shemama itd.
-Postavke za nepredviđene situacije: treba kreirati posebne uvjete za potrebe hitnog izvještavanja u slučaju
neželjenih i vanrednih događaja, uključujući uvjete izvan utvrđenih granica ili kvara opreme za monitoring.
-Sistem potpisa: poželjno je da kvalitet i autentičnost izvještaja potvrdi ovlaštena osoba primjenom sistema
potpisa, bio on svojeručni ili elektronski.
-Čuvanje podataka: operater treba da čuva podatke najmanje tokom period koji se utvrdi sa nadležnim
organom i da ti podaci budu dostupni nadležnom organu na zahtjev.
-Falsifikati: nadležni organ treba da definira procedure za postupanje sa bilo kakvim falsifikatima u
izvještajima o monitoringu. Ove procedure treba da uključe nenajavljene revizije i efikasne pravne sankcije.
2.7.9 IZVJEŠTAVANJE O IZVRŠENIM TESTOVIMA (MJERENJIMA)
2.7.9.1 POJEDINAČNI TESTOVI
21
Izvještaj o mjerenjima je ključni element u svakom monitoring programu. U mnogim slučajevima ovakvi izvještaji će predstavljati jedini kontakt koji inspektor ima sa provedbom monitoringa. Ukoliko izvještaji testiranja ne ispunjavaju dolje navedene kriterije, treba ih odbaciti.
- Ime i adresa institucije koja vrši testiranje- Jedinstveni identifikacijski broj izvještaja (djelovodni ili serijski broj) na svakoj numeriranoj stranici sa ukupnim brojem stranica;- Identifikacija lokacije na kojoj je izvršeno testiranje i emisije koje su testirane;- Datum i vrijeme uzimanja uzoraka;- Podaci o procesnim parametrima za vrijeme uzorkovanja (ako je dostupna, može se dostaviti i lista iz dnevnika procesa);- Identifikacija korištene standardne metode;- Podaci o odstupanjima od standardne metode i ostale informacije koje se relevantne za izvršeni test;- Rezultati mjerenja koji se, po potrebi, potvrđuju tabelama, grafičkim prikazima i fotografijama;- Izjava o nesigurnostima mjerenja u slučajevima gdje je to relevantno i- Potpis ovlaštenog lica institucije koja je vodila test čime se prihvata odgovornost za izvještaj;
Tabela 3 Sumarna tabela
IPPC Postrojenje dd, Period: -januar 2010.
Datum / Vrijeme
Emisiona tačka
Lab br. Parametar Vrijednos
t
Jedinica GVE Primjedba
21/1/1014:00
A1-1Dimnjak
10/ 1476 SO2 45 mg/m3 50 Ložište na naftu
21/1/1014:00
A1-1Dimnjak
10/ 1476 PM10 80 mg/m3 120 Ložište na naftu
- - - - - - -
21/1/1016:20
W2Ispust
10/ 1478 BOD 6 mg/l 10
2.7.10 IZVJEŠTAVANJE O STANJU USKLAĐENOSTI
Informiranje o stanju usklađenosti svakog pojedinačnog IPPC postrojenja treba uspostaviti u cilju kontrole i udovoljavanju legitimnim zahtjevima zainteresirane javnosti. Zakon o zaštiti okoliša traži od operatera da redovno izvještavaju o rezultatima izvršenog monitoringa u skladu sa uvjetima iz dobijene okolišne dozvole.
EC zahtjeva informacije o općenitoj usklađenosti na državnom nivou i učinkovitosti inspekcije u skladu sa Evropskim registrom ispuštanja i prijenosa zagađujućih materija i zadovoljenim minimumom kriterija za inspekcije koje je uspostavio Evropski parlament. Informacije o usklađenosti IPPC postrojenja moraju biti dostupne zainteresiranoj javnosti na način na koji je to utvrđeno Aarhuskom konvencijom o slobodnom pristupu informacijama i Helsinškom konvencijom. Veliki dio informacija o stanju usklađenosti proizlazi iz:
Redovnih periodičnih izvještaja operatera,
22
Izvještaja operatera o incidentima, Inspekcija i ostalih kontrola koje izvode nadležni organi, Prigovora, zahtjeva ili ukazivanja od strane javnosti, Pregleda dokumenata o BAT-u.
3 PROGRAM MONITORINGA
Podnosilac zahtjeva za okolišnu dozvolu treba da predloži i program monitoringa. Ukoliko odluči da je to neophodno, nadležni organ može proširiti opseg predloženog programa monitoringa u skladu sa uvjetima dozvole koji se tiču monitoringa. Utvrđivanje programa monitoringa mora obuhvatiti svih sedam ključnih elemenata monitoringa navedenih u prethodnom poglavlju. Posebnu pažnju treba obratiti na:
Mjerne parametre, mjesta uzorkovanja i lokaciju uzorkovanja, kao i upute za sigurno pristupanje mjestu uzorkovanja;
Vremenski okvir (period, trajanje i učestalost) monitoringa i mjerenja;
Mjerne metode, uključujući limit detekcije i osjetljivost mjernih metoda u pogledu određivanja vrijednosti emisija koje trebaju biti u skladu sa GVE koje su propisane dozvolom;
Način izvještavanja
3.1 IZBOR PARAMETARA I MJESTA MONITORINGA
Odabir paramet(a)ra koji će se pratiti ovisi o proizvodnim procesima, sirovinama i hemikalijama koje se koriste u postrojenju. Najbolja praksa je da se konsultiraju tehnička uputstva o najboljim raspoloživim tehnikama za konkretni sektor i/ili određena tehnička uputstva za potrebe više sektora, te odgovarajući BREF dokumenti.
Podnosilac zahtjeva treba da predloži monitoring svih tačaka emisija koje su navedene kao važne u sektorskom uputstvu o najboljim raspoloživim tehnikama imajući u vidu kumulativni utjecaj više emisionih tačaka. Ukoliko se određena štetna tvar emitira iz više izvora koji se ne mogu povezati, potrebno je uspostaviti monitoring ambijentalnog okoliša kako bi se pratio utjecaj kombinacije tih emisija. Kod određivanja mjesta monitoringa kvaliteta okoliša treba uzeti u obzir rezultate modeliranja disperzije i lokacije osjetljivih receptora.
Program monitoringa treba da ima u vidu one procesne parametre koji mogu utjecati na okoliš, odnosno kada su uvjeti u procesu izvan opsega. Primjerice, pH u postrojenju za tretman otpadnih voda, temperaturu u ložištu peći treba pratiti i nadzirati kako bi se osigurala zaštita životne sredine.
Kod izbora parametara treba imati u vidu relevantni utjecaj i tehničku opravdanost monitoringa. U određenim slučajevima je poželjno da se u program monitoringa uključe ekvivalentni parametri (EP) kao indirektni indikator nivoa emisija parametra koji funkcionira kao uvjet iz dozvole. Kada se EP uključi u program monitoringa, on mora biti jasno prepoznatljiv kao ekvivalentni ili potvrđen kao takav u skladu sa
23
planom utvrđivanja valjanosti, uključujući i periodičnu verifikaciju sa periodom paralelnog monitoringa ekvivalentnih i referentnih parametara.
3.2 UČESTALOST VRŠENJA MONITORINGA
Učestalost vršenja monitoringa koji je neophodan za zaštitu okoliša određuje se u zavisnosti od emisione količine, utjecaja praćenih parametara na okoliš, brzine reagiranja itd. Monitoring može biti kontinuiran, periodičan ili jednokratni, koji se određenog događaja ili okolnosti. Periodični monitoring može biti časovni, dnevni, mjesečni, godišnji...
Treba imati u vidu i svrhu monitoringa, jer je moguće da on služi za određivanje drugih parametara. Primjerice, na temelju monitoringa protoka i koncentracije određuje se emisija mase. Cilj monitoringa može biti i sprječavanje nesreća (monitoring koncentracije zapaljivih i eksplozivnih supstanci u kombinaciji sa temperaturom i sl.).
3.3 METODE UZORKOVANJA I ANALIZE Za uzorkovanje i analize treba primjenjivati metode utvrđene međunarodnim standardima ili njihove valjane ekvivalente koji su dogovoreni i odobreni od strane nadležnog organa. Osoblje mora biti odgovarajuće kvalifikacije i cijeli opseg aktivnosti koje se tiču uzorkovanja i analiziranja mora biti predmetom kontrole kvaliteta.
4 MONITORING EMISIJA U VODU
4.1 MJERENJE PROTOKAMjerenje protoka od velikog je značaja za izračunavanje opterećenja zagađujućih materija za vodotoke koji su prijemnici otpadnih voda.
Kod većine instrumenata za mjerenje protoka, protok se na licu mjesta određuje mjerenjem brzine tečnosti ili promjena kinetičke energije. Brzina zavisi od diferencijalnog pritiska koji tjera tečnost kroz cijev ili kanal. Pošto je poprečni presjek cijevi poznat i ostaje konstantan, prosječna brzina je direktni pokazatelj protoka.
Preciznost opreme za mjerenje protoka često može biti loša, dok se bolja preciznost i ponovljivost za mjerenja mogu postići uključivanjem detaljnog izvještaja u program monitoringa, zajedno sa opisom kako se sprovode mjerenja, provjere, kalibracija i održavanje.
4.2 UZORKOVANJE OTPADNIH VODAPrilikom uzimanja uzoraka otpadnih voda, tri aspekta se moraju uzeti u obzir, i to metoda uzorkovanja, priroda zagađivača, i čuvanje uzorka.
Neki od parametara moraju se određivati in-situ, tj. na licu mjesta zbog toga što se vrijednosti određenih parametara mogu promijeniti na putu do laboratorije.
4.2.1 METODE UZORKOVANJA
24
Postoje dva načina uzorkovanja: kompozitno uzorkovanje, kao i pojedinačno uzorkovanje. Za potrebe izračuna godišnjeg opterećenja koje se prati mjesečno putem redovnog monitoringa, poželjni su kompozitni uzorci. Ipak, mogu se javiti situacije gdje oni ne daju dovoljno pouzdane rezultate, što je slučaj kod određivanja količine zagađenja izražene kao ekvivalent broja stanovnika. U tom slučaju, mjerenje je bolje vršiti za svaki uzorak pojedinačno.
4.2.2 KOMPOZITNI UZORCI
Postoje dvije vrste kompozitnih uzoraka: uzorci proporcionalni protoku i vremenski proporcionalni uzorci. Za uzorak proporcionalan protoku, fiksna količina uzorka uzima se za svaku unaprijed definiranu zapreminu. Za vremenski proporcionalni uzorak, fiksni iznos od uzorka uzima se za svaku vremensku jedinicu. Prednost uzoraka proporcionalnih protoku je u tome što su oni reprezentativniji u pogledu emisija. Vremenski proporcionalna uzorkovanja su pouzdana samo ako su protoci otpadne vode konstantni i redovni.
Analiza kompozitnih uzoraka daje prosječnu vrijednost parametara u toku perioda za koji su pojedinačni uzorci prikupljeni. Uobičajeno je da se kompozitni uzorci prikupe tokom perioda od 24 sata kako bi se dobila srednja dnevna vrijednost. Kraći vremenski intervali se također koriste, primjerice u trajanju od dva ili pola sata. Kompozitno uzorkovanje je obično automatsko; instrument automatski povuče dio uzorka uz odgovarajuću zapreminu pražnjenja ili vremenski interval.
4.2.3 POJEDINAČNI UZORCI
Pojedinačni uzorci uzimaju se u slučajnim trenucima i nisu vezani za protok. Oni se koriste u sljedećim situacijama:
ako je sastav otpadnih voda konstantan
ako dnevni uzorak nije odgovarajući (na primjer, ako voda sadrži mineralna ulja ili ishlapljive supstance, ili kada se, zbog raspadanja, isparavanja ili koagulacije, u svakodnevnim uzorcima izmjere manji procenti nego što se stvarno ispušta)
radi provjere kvaliteta otpadnih voda koja se ispuštaju u određenom trenutku (npr. u svrhu inspekcije usklađenosti)
Pojedinačni uzorci se, također, općenito koriste za svrhe inspekcije.
Ako postoji dovoljno kompozitnih uzoraka, oni se mogu koristiti za određivanje reprezentativnog godišnjeg opterećenja. Pojedinačni uzorci se tada mogu koristiti za potvrdu i (ili) provjeru rezultata. Ako nema dovoljno kompozitnih uzoraka za određivanje svih parametara, mogu se uključiti i rezultati pojedinačnih uzoraka. U načelu, posebna godišnja opterećenja izračunavaju se i za kompozitne i za pojedinačne uzorke. Tek tada se godišnja opterećenja međusobno uspoređuju i, po potrebi, i korigiraju.
Duplikati kompozitnih uzoraka mogu se čuvati zamrznuti, a zatim pomiješati za izračunavanje sedmične, mjesečne ili godišnje srednje koncentracije.
4.3 MJESTA UZORKOVANJAUzorke otpadnih voda treba uzeti u turbulentnom dijelu toka. Pojedinačni uzorak se može uzeti iz otvorenih sistema crpljenjem dijela vode iz toka otpadnih voda pomoću kašičice za uzorkovanje. Ako je neophodno napuniti nekoliko boca, uzorak treba uzeti pomoću kante.
25
Pojedinačni uzorak se može uzeti iz zatvorenih sistema ako su poduzete mjere koje to omogućavaju. To podrazumijevati uzorkovanje pomoću uređaja za automatsko uzorkovanje, sa kojim se pojedinačni uzorak može uzeti nasumice. Druga mogućnost je da se uzorak uzme od grane sa odsječenim ventilom. Ovdje, grana i odsječeni ventil prvo se moraju isprati iznutra, prije uzimanja reprezentativnog uzorka.
Za automatsko kompozitno uzorkovanje iz otvorenog sistema, usisna tačka mora biti locirana nizvodno od i što je bliže moguće oštro-ćubastoj brani. Kada se vrši uzorkovanje iz zatvorenog sistema sa „in-line“ opremom za uzorkovanje, mjesto uzorkovanja ne može biti u pregibu u cijevi ili gdje se cijev sužava. Ako se pražnjenje otpadnih voda vrši pomoću pumpe, mjesto uzorkovanja mora biti na strani pražnjenja pumpe.
U zavisnosti od uvjeta predviđenih dozvolom, uzorci otpadne vode mogu se uzeti iz tačke izvora prije nego što se pomiješaju sa drugim otpadnim vodama (ispuštanja u kanalizaciju), i/ili dođe do ispuštanja u reku. Treba osigurati dovoljno prostora na odgovarajućim lokacijama uzorkovanja kako bi se podesila oprema za automatsko uzorkovanje.
4.4 VRSTA SPREMNIKA
Odabir vrste materijala za spremnike koji će se koristiti za prijem uzorka na pravi način je važan. Postoje tri vrste odgovarajućih materijala spremnika za uzorkovanja:
Borosilikatno staklo
Spremnici od borosilikatnog stakla se najčešće koriste, ali nisu uvijek odgovarajući izbor. Naprimjer, za određivanje fluorida oni se ne mogu koristiti pošto fluoridi reaguju sa silikatima iz stakla i formiraju silicijum tetrafluorid koji isparava, ali takođe i rastvorljiv u vodi gdje formira H2SiF6 (sa viškom fluorida).
Plastični spremnici
Polietilenski spremnici se jako mnogo koriste, najviše zbog toga što ih je lako transportovati; međutim postoje situacije u kojima se ne mogu koristiti, na primjer, kada je potrebno analizirati gasove u vodi pošto mnogi gasovi difuzijom prodiru kroz zidove spremnika; ili kada treba analizirati ulja, ugljovodonike, pesticidei sl., budući da navedene komponente mogu da se adsorbiraju na plastičnim materijalima.
Spremnici od nehrđajućeg čelika
Spremnici od nehrđajučeg čelika također se često koriste; ali tu se može javiti problem korozije kada se koriste metalni spremnici, što može dovesti do inkorporiranja metalnog materijala spremnika u uzorak.
4.5 KONZERVIRANJE UZORAKA Postoje parametri koji se moraju određivati in-situ, dakle na licu mjesta, poput pH, temperature ili rastvorenog kisika. Većina drugih moraju biti očuvani do momenta analize, svaki na niskoj temperaturi ili dodavanjem hemijskih reagenasa. Uzorci moraju biti očuvani, jer se tokom vremena mnogi parametri mijenjaju i to zbog bilo kojeg od sljedećih uzroka :
Biološka aktivnost; (razlog zbog kojeg se uzorci čuvaju na temperaturama ispod 4°C).
Adsorpcija komponenti na zidovima spremnika
Gubitak rastvorenih gasova kao posljedica temperaturnih varijacija
26
Inducirano taloženje kao rezultat promjena u valenci pojedinih komponenti.
U ovom kontekstu, moraju se koristiti međunarodno priznate laboratorijske prakse kako bi se maksimalno smanjile promjene stanja uzorka od momenta ekstrakcije do analize održavale. Analiza treba biti provedena korištenjem homogenizovanog uzorka, prije taloženja.
4.6 KONTINUIRANI MONITORING OTPADNIH VODA
Osim brzine protoka, postoje brojni parametri koje treba kontinuirano mjeriti. Odluka o zahtjevu za kontinuiranim mjerenjem treba da se zasniva na brzini/stopi ispuštanja, varijacijama u emisijama s vremenom i utjecaju koji ispušteni zagađivač može prouzročiti po okoliš. Temperatura, pH, alkalitet, rastvoreni kisik, mutnoća, nitrati i amonijak su najčešći parametri koji se kontinuirano prate. Tokom zadnjih nekoliko godina osmišljene su pouzdane metode za kontinuirano mjerenje koncentracija supstanci kao što su HPK, BPK5 (vidjeti tabelu 3.1.) itd. U istoj tabeli navedene su i međunarodno priznate metode za određivanje pojedinih parametara, uključujući metodologiju i preporučenu opremu za njihovo izvođenje. Ukupni organski ugljenik može se pratiti kontinuirano, iako uređaji za njegovo određivanje zahtjevaju redovan servis i održavanje. Uslove za kontinuirano praćenje (monitoring) nad pojedinačnim uzorkovanjem i inspekcijom separatora i filtera (centara zahvata) treba razmatrati u kontekstu režima rada i troškova ulaganja praćenja u odnosu na opasnost od utjecaja na životnu sredinu.
5 MJERENJE EMISIJA U ZRAKEmisije treba izmjeriti tako da rezultati budu reprezentativni, međusobno usporedivi te da jasno opisuju odgovarajuće radno stanje postrojenja. Moraju se primijeniti odgovarajuće državne ili međunarodne metode i sredstva
5.1 MJERENJE EMISIJA
Mjerenje emisija služi kako bi se utvrdile tvari u čistom plinu ili otpadnoj vodi, s ciljem da se izvijesti o postojanju tih tvari, te da se ti podaci koriste u svrhu nadziranja postupka ili uređaja za smanjenje, ili za predviđanje utjecaja na okoliš. Fugitivne (emisije iz difuznih izvora ili neuhvaćene) se emisije također mogu procijeniti mjerenjem. Prije mjerenja, sačinjavaju se planovi, gdje se u obzir uzimaju:
• način djelovanja (rada),
• radno stanje uređaja za pročišćavanje sporednog gasa ili efluenta ,
• radni uslovi uređaja/pogona (neprekidan rad, isprekidan rad, pokretanje, zaustavljanje, izmjena opterećenja) i
• učinak faktora termodinamičke interferencije.
Ovi faktori tvore osnovu za odabir: radnih uslova pod kojima se bilježe najveće emisije, broja i trajanja mjerenja, najpogodnije metode mjerenja te lokacije mjerenja s utvrđenim točkama. Za emisije otpadnih voda mogu se koristiti slučajni kvalificirani uzorci ili 24-satni kompozitni uzorci, proporcionalno protoku.
Kod neprekidnog rada, obično je potrebno minimalno pola sata (srednja vrijednost) za uzimanje uzorka ili mjerenje. Ukoliko je sadržaj prašine nizak ili je potrebno utvrditi poliklorirane dibenzodioksine/dibenzofurane (PCDD/PCDF), možda su potrebna i vremenski duža mjerenja a time i ostala referentna vremena, jer postoji ograničenje mogućnosti otkrivanja. Uzorkovanje i mjerenje treba provoditi jedino za vrijeme trajanja tehnološkog postupka/postupka rada, a razrijeđeni zrak treba izostaviti. Kod
27
neprekidnog rada gdje se pojavljuju samo manja kolebanja svojstava emisija, provode se 3 zasebna mjerenja najvišeg nivoa emisija. Ukoliko se pretpostavlja da će nivo emisije biti vrlo promjenjiv tokom neprekidnog rada, može se provesti više mjerenja, uzorkovanja i usrednjavanja vremena, ograničavajući se samo na fazu emisije.
Kod šaržiranja, vrijeme mjerenja i usrednjavanje vremena treba preinačiti kako bi se uzorak ili uzorci mogao/mogli tokom cijelog trajanja šaržiranja. Ovi rezultati mogu se koristiti za izračun prosjeka ili za prikaz vršnih razdoblja tokom ciklusa. I ovom slučaju, mjerenja treba provesti samo tokom rada, a razrijeđeni zrak treba izostaviti.
5.2 LOKACIJE UZORKOVANJA Mjesta uzorkovanja moraju zadovoljavati uslove odgovarajućih državnih/nacionalnih smjernica. Lokacje uzorkovanja u pravilu trebaju:
• biti jasno označene,
• ukoliko je moguće, imati nesmetan protok u dijelu mjerenja,
• imati tačke praćenja/monitoringa koje mogu biti zatvorene,
• biti opskrbljene potrebnom energijom,
• imati radne platforme dovoljne veličine i,
• imati osigurane uslove zaštite na radu.
5.3 PARAMETRI
Najčešće komponente mjerenja su: prašina, metali, sumpordioksid, ukupni ugljik, dioksini, oksidi ugljika i oksidi nitrogena. Kiseline poput HCl i HF utvrđuju se samo za neke postupke, kao i kloridi i fluoridi. Posebno se utvrđuju PFC i PAH koji se mjere u primarnom aluminiju, PAH se mjeri za ugljik i grafite, te još neke komponente koje su svojstvene nekim reagentima koji se koriste u određenim proizvodnim postupcima.
Metode analize propisane su odgovarajućim državnim i međunarodnim smjernicama za monitoring i analizu, kao što je CEN i BAS (internetska stranica: www.cen.eu I www.bas.gov.ba).
Neki parametri moge se analizirati primjenom metoda koje su utvrdila neka druga tijela. Mjerenje i utvrđivanje PAH konkretno je predmetom preispitivanja, a preporučljivo je koristiti 16 PAH EU, budući da je to obrazac prema kojemu se prikupljaju podaci za EPRTR.
5.4 REFERENTNI USLOVI
Za emisije u zrak, treba utvrditi parametre sporednog gasa, radi pretvaranja dobivenih koncentracija emisija u standardne uslove pri 273 K, 101,3 kPa, izmjerenog sadržaja kisika i suhog gasa, kako slijedi:
• volumetrijski protok sporednog gasa (radi izračuna koncentracije i protoka mase emisije)
• temperaturu sporednog gasa,
• sadržaj vodene pare u sporednom gasu,
28
• statički pritisak u dovodu sporednog gasa i
• atmosferski pritisak.
Može se zabilježiti i tempo proizvodnje u smislu izračuna specifičnih emisija po toni proizvoda.
5.5 STALNO (KONTINUIRANO)MJERENJE
Moguće je vršiti stalno mjerenje nekoliko komponenti u gasovima ili otpadnim vodama te, shodno tome, u nekim slučajevima bilježiti tačne koncentracije ili prosječne vrijednosti tokom utvrđenog vremenskog razdoblja (svakih pola sata, dnevno, itd.). U tim slučajevima, analiza prosjeka i korištenje postotaka pokazuje se kao fleksibilna metoda dokazivanja usklađenosti s uslovima dozvole, a prosjeci se mogu lako i automatski procijeniti. Treba vršiti stalno praćenje svih značajnih zagađujućih materija iz glavnih izvora emisije. Stalni monitoring prašine je važan, jer može poslužiti za rano upozorenje kvara na uređaju za smanjenje, a prašina je također važan parametar u industrijskim sektorima proizvodnje metala.
Na raspolaganju su metode za stalno mjerenje:
• prašine
• SO2
• NOx
• CO
• fluora i njegovih jedinjenja odnosno spojeva
• klora i njegovih jedinjenja
• ukupnog ugljika.
Nadležna tijela mogu zahtijevati stalna mjerenja ovisno o protoku mase zagađujuće materije. Čak i kada se apsolutne vrijednost ne mogu tumačiti kao pouzdane, stalni monitoring je vrlo važan jer se koristi kako bi se ukazalo na kretanja emisija ili za nadzor parametara postupka ili uređaja za smanjenje emisija
6 METODE UZORKOVANJA OTPADA
6.1 UVODKao što je u prethodnom poglavlju detaljno i opisano te iako se koriste međunarodno priznate laboratorijske metode konstantnog i kontinuiranog laboratorijskog ispitivanja, rezultati dobiveni analizama u najvećoj mjeri će zavisiti od načina uzorkovanja, tj. koliko je pravilno i ravnomjerno uzet uzorak bilo kojeg materijala, te da li je njegov hemijski sastav na putu od mjesta uzorkovanja do laboratorije i početka provođenja analize sačuvan na propisan način.
Za otpad koji je primljen od IPPC postrojenja ili je nastao u IPPC postrojenju, operater treba da sačini zapis i da tu evidenciju zadrži odgovarajući vremenski period, i to:
a) Sastav otpada
29
b) Najbolju procjenu proizvedene količine
c) Rute/puteve odlaganja otpada
d) Najbolju procjenu količine poslate na prečišćavanje ili odlaganje
Tehnika za uzorkovanje otpada zavisit će od lokacije i procesa (tehnološkog postupka) iz kojeg je uzorak uzet. Na osnovu prethodnog poglavlja, uzorkovanje može izgledati kao relativno jednostavan process, no kada se radi o čvrstom otpadu uzorkovanje nije uvijek lagan zadatak. Pošto je otpad često heterogen (nehomogen), obično je neophodno izdvojiti velike uzorke a zatim ih miješati i napraviti poduzorak. Ovo se naziva smanjivanjem uzorka.
6.2 LOKACIJE GDE SE OTPAD ZAHVATA RUČNO IZ TEHNOLOŠKOG POSTUPKA Na određenim tačkama tokom procesa zahvatanja, kašičicom uklonimo dio otpada (prirasta). Uzeti dio otpada se skuplja u čisti spremnik kao kompozit (mješoviti) i označava kao primarni uzorak. Veličina svakog prirasta, korišteni alat kao i mjesto na kojem se prirast uzima tokom procedure uklanjanja, mijenja se u zavisnosti od zapremine otpada. Primarni se uzorak smješta na čisti proctor gdje se može vršiti dalje smanjivati.
6.3 LOKACIJE GDJE SE OTPAD SKUPLJA U KONTEJNER I NEMA ODGOVARAJUĆEG MJESTA ZA UZORKOVANJE
Ukoliko sigurno i odgovarajuće mjesto za uzorkovanje nije dostupno prije no što se otpad odloži u kontejner, onda treba pronaći odgovarajuće mjesto unutar kontejnera. U tom slučaju mogu postojati ograničenja poput:
Uzorkovanje je moguće samo na rubovima kontejnera,
Nepraktičnosti uzimanja uzorka unutar (u dubini) kontejnera,
Primjena ograničenja vezanih za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu
Ovaj kompozitni uzorak treba prikupiti u čisti spremnik kao primarni uzorak, a zatim prenijeti u čisto područje gdje je moguća dalja obrada (smanjenje) otpada
6.4 SAKUPLJANJE SA KONVEJERA (POKRETNOG TRANSPORTERA) ILI IZ KONTINUIRANOG MLAZA
Uzorak se može prikupiti bilo stavljanjem posude odgovarajuće veličine (npr. kontejnera na točkovima) pod padajući mlaz materijala dok se ne zahvati otprilike 100 kg uzorka. Naredni uzorci mogu se staviti u spremnike do obilježenog nivoa, kako bi se obezbedila dosljednost u težini poduzoraka iz ukupnog mlaza odnosno toka materijala. Na isti način, uzorak slične veličine se može uzeti metodom brisa (swipe sample) s odgovarajućeg mjesta na transporteru u vozilo ili na plastičnu foliju. Potrebno je ukloniti samo vrlo velike primjerke materijala koji mogu uzrokovati otklon kod poduzoraka. To treba označiti kao primarni uzorak.
NAPOMENA: Svaki pokretni transporter treba zaustaviti prije uzimanja uzorka.
Sada se može početi sa smanjenjem primarnog uzorka.
6.5 PRIKUPLJANJE TOKOM ISPUŠTANJA NA CESTOVNO VOZILO ILI TANKER30
U skučaju prikupljanja uzoraka tokom ispuštanja na cestovno vozilo ili tanker iz međuspremnika, svi uzorci trebaju biti sakupljeni tokom ispuštanja i prenosa otpada iz spremnika na kamion izvođača toga posla. Što se krutog otpada tiče, potrebno je sakupiti deset gomila, da svaka teži oko 10 kg, cijelom širinom ispusta mlaza; i tokom punog vremena trajanja tog mlaza koji se ispušta. Što se tekućeg otpada tiče, treba sakupiti deset puta po 1 litru iz mlaza koji se ispušta, u toku punog vremena njegova trajanja. Ove je zahvate potrebno smjestiti u odgovarajući čisti spremnik. Po završetku sakupljanja, ovajse kompozitni uzorak označava kao primarni. Kod krutog otpada, potrebno je izdvojiti samo vrlo velike primjerke materijala koji mogu uzrokovati otklon kod poduzorka.
6.6 PRIKUPLJANJE DIREKTNO IZ JAME ZA ODLAGANJE OTPADA
Upotrebom odgovarajuće mehanizacije, zagrabiti uzorak skoro odloženo otpada iz odlagališne jame (oko 100 kg). Isti odložiti u odgovarajući, čisti spremnik ili na čistu plastičnu foliju ravno položenu na fiksiranu površinu (tvrdu podlogu). Ovo treba označiti kao primarni uzorak. Izdvojiti samo vrlo velike primjerke materijala koji mogu uzrokovati otklon i grešku kod poduzorka.
6.7 OBLIKOVANJE KUPIRANJE UZORKA (U KUPASTE) FORME I PODJELA NA ČETVRTINE (ČETVRTANJE)
Primarne uzorke otpada treba smanjiti na sljedeći način:
1. Postaviti uzorak u duboki pladanj s ravnim dnom i promiješati.
2. Oblikovati konus pa ga sravniti sve dok se ne dobije jednakomjerna dubina materijala.
3. Podijeliti to u 4 jednaka dijela koristeći šipku fino zaobljenih rubova.
4. Odvojiti dva dijagonalno suprotna dijela za daljnje oblikovanje u konus i podjelu na četvrtine.
5. Ukloniti preostala dva dijela.
6. Ponoviti korake od 1 do 3 (sa uzetim materijalom).
7. Odvojiti dva dijagonalno suprotna dijela (A) radi smanjenja veličine čestica. .
8. Samljeti dio A u fini prah.
9. Podijeliti dio A po pola.
10. Jednu polovinu pohraniti u spremnik.
11. Preostalu polovinu podijeliti za analizu.
6.8 UZORKOVANJE FINE PRAŠINE
Pretpostavlja se da je uzorak uzet u ovom stupnju dobro razdijeljen po svojoj prirodi, homogen i reprezentativan te ne postoji potreba za daljnjim usitnjavanjem. Ukoliko je ovo prirodno prašskasti materijali, onda se uzorkuje bez mljevenja tj. usitnjavanja, slijedeći korake opisane u Poglavlju 5.7.
31
7 OPTIMIZACIJA SAMO-MONITORINGAObaveza provođenja samo-monitoringa proizilazi iz Zakona o zaštiti okoliša i principa da “zagađivač plaća” za nastalo zagađenje. Stoga je operator taj koji pokriva sve troškove nastale u procesu osmišljavanja i provođenja okolinskog samo-monitoringa kao i troškove za uklanjanje nepravilnosti identificirane kroz provođenje programa samo-monitoringa.
To naravno ne znači da program samo-monitoringa treba da bude preskup već naprotiv - potrebno je dobro procijeniti potrebe i koristi od predloženog programa kako bi se optimizirali i prateći troškovi. Preskupi samo-monitoring programi mogu proizvesti neželjene rezultate kao što su neprovođenje programa (u potpunosti ili samo nekih njegovih dijelova) ili nepravilnosti u provođenju istog, što vodi ka urušavanju cijelog sistema praćenja usklađenosti kroz nepotpune ili netačne podatke i pogrešno donešene odluke.
Pri izvođenju samo-monitoringa mora se voditi računa o optimizaciji troškova, ali ne na uštrb kvaliteta, objektivnosti i ciljeva.
Troškovi samo-monitoringa se obično dijele na dvije osnovne grupe:
Kapitalne troškove monitoringa koji obuhvaćaju: prostor, opremu, softver, standarde, servise, rezervne dijelove, školovanje/obuku, amortizaciju itd,
Dodatne troškove monitoringa koji obuhvaćaju: uzorkovanje i pripremu uzoraka, nabavku hemikalija, staklarije, i ostalog repro-materijala, pripremu za rad, rad personala, izradu izvještaja, transportne troškove, održavanje laboratorija, režije itd.
Troškovi se mogu optimizirati na sljedeći način:
Odabrati odgovarajuće zahtjeve za kvalitetom provođenja monitoringa;
Optimizirati učestalost monitoringa u skladu sa željenom preciznošću dobivenih rezultata;
Optimizirati broj parametra, birajući samo one koji su neophodni;
Odabrati kontinuirani monitoring samo kada se na taj način dobivaju podaci po ukupno nižoj cijeni nego u slučaju periodičnog monitoringa;
Tamo gdje je moguće, razmisliti o korištenju surogat parametara koji su jeftiniji i ekonomičniji za mjerenje umjesto skupih parametara;
Standardizirati tehnike prikupljanja podataka, koristiti (prilagoditi) postojeće procedure i alate za upravljanje podacima i analizu;
Razmisliti o zamjeni rutinskog monitoringa specijalnim studijama koje mogu dati bolji uvid u stanje efluenta i smanjiti režim monitoringa;
Programi monitoringa moraju se revidirati na godišnjoj osnovi u pogledu njihove efektivnosti i efikasnosti. Operateri trebaju povesti računa o neophodnosti pojačanja monitoringa u slučaju kada rezultati ukazuju na postojanje problema, a kada rezultati programa ukazuju da neki parametri nisu garancija za strogo praćenje i kontrolu, koji se traže prema uslovima dozvole, treba razmotriti uvođenje izmjena u uslove monitoringa.
32
ANEKS I
8 ZAKONSKI ZAHTJEVI ZA MONITORINGZakonski okvir opisan u tekstu ispod odnosi se na “zakonom predviđen monitoring”, u skladu sa zakonom. Rezultat BAT-a i prijedloga operatera, može biti monitoring koji je drugačiji od zakonom predviđenog monitoringa i takav monitoring, pod nazivom ”samo-monitoring”, treba razlikovati od zakonskih obaveza i provođenja i kontrole zakonom predviđenog monitoringa.
9 ZAKONSKI OKVIR ZA MONITORING OTPADNIH VODA 33
Na osnovu člana 124., stav 1., tačka 1. Zakona o vodama („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 18/98), Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donijelo je „Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih materija za tehnološke otpadne vode prije njihovog ispuštanja u sistem javne kanalizacije, odnosno drugi prijemnik“ („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 50/07, od 25.07.2007. godine; u daljem tekstu: Pravilnik). U skladu sa članom 221. važećeg Federalnog zakona o vodama („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 70/06), primjenjuju se i na snazi su ovaj kao i ostali podzakonski propisi doneseni na osnovu Zakona iz 1998. Godine.
Tehnološke otpadne vode, u kontekstu Pravilnika, su vode koje potiču iz industrijskih i drugih proizvodnih procesa, kao i zagađene oborinske vode sa industrijskih, privrednih i drugih površina, uključujući i saobraćajne površine.
U Pravilniku su propisane granične vrijednosti odabranih parametara dopuštene u otpadnoj vodi prije upuštanja u površinski vodotok i u javnu kanalizaciju. Članom 4. navedenog Pravilnika propisano je da se:
Tehnološke otpadne vode mogu ispuštati u površinske vode ili u sistem javne kanalizacije pod uvjetom da kvalitet tehnoloških otpadnih voda ne prelazi propisane granične vrijednosti odabranih parametara i dozvoljene koncentracije opasnih i štetnih materija datih u tabeli 1. iz člana 3. ovog Pravilnika
Svaki subjekt koji ispušta tehnološke otpadne vode u površinske vode ili sistem javne kanalizacije mora posjedovati vodoprivrednu dozvolu, odnosno odgovarajući vodo¬privredni akt, u skladu sa Zakonom o vodama.
Svaki subjekt koji ispušta tehnološke otpadne vode u sistem javne kanalizacije a koji nema odgovarajući uređaj tj. pogon za prečišćavanje/tretman otpadnih voda, mora zadovoljiti uslove za ispuštanje u površinske vode propisane u tabeli 1. iz člana 3. ovog Pravilnika .
Za ispuštanje tehnološke otpadne vode u sistem javne kanalizacije svaki subjekt dužan je pribaviti saglasnost upravitelja javne kanalizacije.
Da bi se poštovao postojeći Zakon o vodama, odnosno da bi se postupalo u skladu sa Pravilnikom, neophodno je poznavati režim, odnosno količine voda koje se ispuštaju na pojedinim kolektorima. Prema navedenom Pravilniku, na ispustima otpadnih voda svih industrija vrši se monitoring količine i kvaliteta otpadnih voda. Učestalost ispitivanja tokom godine na svakom kolektoru ovisi o količini ispuštene otpadne vode, pa je tako propisano da se ispuštanjem količine od:
0– 50 m3/day............ ispitivanje vrši 4 puta godišnje; 50 – 100 m3/day ....... ispitivanje vrši 6 puta godišnje;
100 – 500 m3/day..... ispitivanje vrši 8 puta godišnje;
> 500 m3/day ............ispitivanje vrši 12 puta godišnje;
Uzorkovanje na svakom ispustu treba vršiti u periodu od 24 sata, proporcionalno protoku, a uzorci su 8, 16 ili 24-satni, što zavisi od vremena trajanja tehnološkog procesa. Ukoliko je moguće, treba uzimati 15-minutne uzorke i praviti kompozitne uzorke, uz evidentiranje protoka. Na svim uzorcima obavezno se ispituju:
Temperatura BPK5
pH NH4-N
34
Elektroprovodljivost NO2-NIsparni ostatak NO3-NGubitak žarenjem Ukupni NUkupne suspendovane materije Ukupni PHPK-Cr Test toksičnosti
uz dopunsko ispitivanje i onih parametara koji su specifični za predmetnu industriju.
Ovaj monitoring obavezan je za sve industrije, bez obzira na obavljena mjerenja tereta zagađenja izraženog preko EBS-a (ekvivalentnog broja stanovnika), koji se redovno vrši svake dvije godine.
Vrijednosti maksimalno dopuštenih koncentracija propisanih ovim Pravilnikom, jedinice u kojima se te vrijednosti izražavaju kao i preporučene metode za njihovo određivanje date su u narednoj tabeli .
PARAMETAR MJERNA JEDINICA
POVRŠINSKE VODE ANALITIČKE METODE (preporučene)
OPĆI PARAMETRI
Temperatura °C 30 Temperaturna sonda, in situpH 6,0 – 9,0 Elektrohemijska, in situTaložive tvari (mg/l) 0,5 Taloženje u Imhofov-om
lijevkuUkupne susp. tvari (mg/l) 35 Gravimetrijski, filtriranje kroz
filter pora 0,45 μmREŽIM KISEONIKABPK5 (mg O2/l) 25 Elektrohemijski ili Winkler
metoda, metoda razblaženja, inkubacija 5 dana na 20°C
HPK-Cr (mg O2/l) 125 Titracijska ili spektrofotometrijska metoda, oksidacija sa K2Cr2O7
ANORGANSKI PARAMETRIAluminij Al (mg/l) 2,0 AAS, IPCArsen, As (mg/l) 0,1 AAS, IPCBakar, Cu (mg/l) 0,3 AAS, IPCBarij, Ba (mg/l) 2,5 AAS, IPCBor, B (mg/l) 1,0 AAS, IPCCink, Zn (mg/l) 1,0 AAS, IPCKobalt, Co (mg/l) 0,5 AAS, IPCKalaj, Sn (mg/l) 0,5 AAS, IPCKrom ukupni, Cr (mg/l) 0,1 AAS, IPCKrom šestovalentni, Cr6+ (mg/l) 0,05 AAS, IPCMangan, Mn (mg/l) 1,0 AAS, IPCNikal, Ni (mg/l) 0,5 AAS, IPCOlovo, Pb (mg/l) 0,2 AAS, IPCSelen, Se (mg/l) 0,05 AAS, IPCSrebro, Ag (mg/l) 0,1 AAS, IPCŽeljezo, Fe (mg/l) 2,0 AAS, IPCŽiva, Hg (mg/l) 0,005 AAS, IPCKadmij, Cd (mg/l) 0,01 AAS, IPCFluoridi (mg/l) 2,0 Spektrofotometrijska,
35
ionselelektivna el.Cijanidi (mg/l) 0,01 Spektrofotometrijska,
ionselelektivna el.Sulfidi (mg/l) 0,1 Volumetrijska,
ionselelektivna el.Sulfati (mg/l) 200 Gravimetrijska,
spektrofotometrijska, ICSulfiti (mg/l) 1,0 VolumetrijskaKloridi (mg/l) 200 Volumetrijska,
ionselektivna el.Aktivni klor (mg/l) 0,05 Jodometrijska i
amperometrijskaNUTRIJENTI
Ukupni azot, N (mg/l) 10 Spektrofotometrijska, TN-analizator
Amonijum jon-NH4 (mg/l) 10 Spektrofotometrijska, ICNitriti-NO2 (mg/l) 0,5 Spektrofotometrijska, ICNitrati-NO3 (mg/l) 10 Spektrofotometrijska, ICUkupni fosfor, P (mg/l) 1,0 Spektrofotometrijska, ICORGANSKE TVARIUkupni organski ugljik, (TOC)
(mg/l) 15 TOC analizator
Ukupni aromatski ugljovodonici (PAH)
(mg/l) 0,02 GC/FID, HPLC
Lakohlapljivi aromatski ugljovodonici (BTEX)
(mg/l) 0,1 GC/FID, HPLC
Ukupni halogeni ugljovodonici
(mg/l) 0,1 GC/EDC
Ukupni polihlorirani ugljovodonici (PCBs)
(mg/l) 0,01 GC/EDC
Ukupni organofosforni i karbamatni pesticidi
(mg/l) 0,05 GC/FDP, HPLC, FTIR
Ukupni organohlorni pesticidi
(mg/l) 0,025 GC/EDC, HPLC, FTIR
Mineralna ulja (mg/l) 5,0 IR spektrofotometrijska, gravimetrijska
Ukupna ulja i masti (mg/l) 20 IR spektrofotometrijska, gravimetrijska
Ukupni tenzidi (deterdženti)
(mg/l) 1,0 Spektrofotometrijska
Ukupni fenoli (mg/l) 0,1 Spektrofotometrijska, HPLC, GC/EDC
RADIOAKTIVNOST
Ukupna beta radioaktivnost
(mBq/l) 500 Low level β counter
TOKSIČNOST
Toksikološki bioogled Daphnia Magna Straus,
% otpadne vode u
> 50% Toksikološka metoda (48hEC50) ISO 6341:1989 (E)
36
48hEC50 (% otpadne vode u razblaženju
razblaženju
9.1 ZAKONSKI OKVIR ZA MONITORING MULJA
Zakonski okvir za monitoring mulja odnosi se samo na muljeve koji su nastali na postrojenjima za prečišćavanje gradske otpadne vode
Na osnovu člana 21. stav 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 2/98), a po prethodno pribavljenom stručnom mišljenju naučno-stručne institucije Zavoda za agropedologiju Sarajevo i Federalnog ministarstva zdravstva doneseno je “Uputstvo o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u zemljištu i metode njihovog ispitivanja” („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/99, strana 251.) kojim se određuju materije koje se smatraju štetnim za poljoprivredno zemljište, dozvoljene količine štetnih materija u zemljištu, mjere za spriječavanje onečišćenja zemlišta i kontrola stanja kontaminacije.
Prema odredbama navedenog Uputstva donesenog od strane Federalnog ministarstva zdravstva, koje se odnose na mulj i sve proizvode iz gradskih otpadnih voda, tačka 2. stav 6. („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/99, strana 252.), mulj i svi proizvodi iz gradskih otpadnih voda mogu se koristiti na poljoprivrednom zemljištu samo uz prethodno izvršenu analizu kojom se utvrđuje:
da su materijali sterilizovani i patogeni organizmi uništeni, odnosno potencijalni uzročnici oboljenja
da je sadržaj štetnih materija ispod dozvoljenih graničnih količina.
Maksimalne dozvoljene količine teških metala u mulju i svim proizvodima iz gradskih otpadnih voda izražene u mg/kg suhe materije date su u narednoj tabeli.
Element mg/kgKadmijum (Cd) 10
Živa (Hg) 10Olov (Pb) 500
Molibden (Mo) 20Arsen (As) 20Kobalt (Co) 100Nikal (Ni) 100Bakar (Cu) 500Krom (Cr) 500Cink (Zn) 2000
Maksimalne dozvoljene količine organskih štetnih materija u mulju i svim proizvodima iz gradskih otpadnih voda izražene u mg/kg suhe materije navedene su u tabeli 3.
Jedinjenje mg/kg2,3,7,8 – TCDD 0,002
3,4,3’,4’, - TCAB 0,01
PCB, PCP, HCH, triazinski herbicidi (suma), 0,05
37
heptahlor, enadrin, aldrin i dieldrinLindan 0,1
Suma izomera DDT, DDD, DDE 0,5
Količine mulja i svih proizvoda iz gradskih otpadnih voda koje se nanose na poljoprivredno zemljište, određuju se prema sadržaju suhe materije, tako da maksimalne količine ne smiju prelaziti 10 tona suhe materije po hektaru godišnje.
Korisnici mulja i svih proizvoda iz gradskih otpadnih voda trebaju prije upotrebe ispitati sadržaj materije u poljoprivrednom zemljištu a kod stalne upotrebe, ispitivanja vršiti svake treće godine.
Mulj i svi proizvodi iz gradskih otpadnih voda ne smiju se koristiti:
na pjeskovitom tlu sa kiselom reakcijom (pH u KCl-u ispod 5),
na skeletnim i plitkim tlima,
na vodozaštitnim područjima
na smrznutom tlu i tlu zasićenom sa vodom
ne smije se istovremeno koristiti đubrivo i mulj odnosno svi proizvodi iz gradskih otpadnih voda
Isporučitelj i korisnik mulja i svih proizvoda iz gradskih otpadnih voda, obavezni su poljoprivrednom inspektoru pružiti sve podatke o njihovoj proizvodnji, upotrebi i svojstvima.
9.2 ZAKONSKI OKVIR ZA UPRAVLJANJE OTPADOMU skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša operator postrojenja za koje je potrebna okolinska dozvola izrađuje Plan upravljanja otpadom koji sadrži:
dokumentaciju o otpadu koji proizvodi preduzeće (porijeklo, vrste otpada u skladu sa listom otpada, sastav, količina);
mjere koje se trebaju poduzeti radi sprečavanja proizvodnje otpada, posebno kada se radi o opasnom otpadu;
odvajanje otpada, posebno opasnog otpada od druge vrste otpada i od otpada koji će se ponovo koristiti;
odlaganje otpada na deponiji,
metode tretmana i/ili odlaganja.
U slučaju novih postrojenja, Plan upravljanja otpadom se prilaže kao dodatak zahtjevu za dobivanje dozvole u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša.
38
Kad je riječ o postojećim postrojenjima, plan se izrađuje i šalje nadležnom organu u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Planovi za upravljanje otpadom poduzeća ažuriraju se svake tri godine ili nakon promjene u radu postrojenja.
Operator postrojenja za koja je potrebna okolinska dozvola kao proizvođač otpada mora odrediti lice odgovorno za poslove upravljanja otpadom. Nadležni organ iz člana 11. ovog zakona će biti obaviješten o imenovanju odgovornog lica.
Odgovorno lice dužno je da:
izradi i ažurira nacrt Plana upravljanja otpadom;
provede Plan upravljanja otpadom;
predlaže mjere za poboljšanje prevencije, ponovnog korištenja i reciklaže otpada,
nadzire ispunjenje utvrđenih uvjeta za upravljanje otpadom te o tome izvještava operatora.
Odgovornost lica, iz stava 1. ovog člana, ne oslobađa operatora finansijske i pravne odgovornosti za poštivanje zahtjeva za upravljanje otpadom.
9.3 MONITORING EMISIJA ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA U ZRAK
9.3.1 ZAKONSKI OKVIR
Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak predstavlja zakonski osnov za monitoring emisija zagađujućih materija u zrak.
Ovim pravilnikom uređuju se obaveze operatera da vrše provjeru ili praćenje emisije zagađujućih materija iz postrojenja u zrak i stacionarnih izvora zagađivanja u ovisnosti od vrste postrojenja, odnosno, postrojenja čije se emisije treba provjeravati, te zagađujuće materije čija se emisija treba provjeravati, metodologija uzorkovanja, uprosječivanja, mjerenja i način izražavanja i ocjenjivanja rezultata mjerenja kao i organizacija provjere i uslovi koje treba da zadovoljava osoba koja vrši provjeru emisije.
Provjera i praćenje emisije se vrše u cilju dokazivanja da postrojenje zadovoljava granične vrijednosti emisije propisane Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije ili okolinskom dozvolom, ukoliko su vrijednosti navedene u okolinskoj dozvoli niže od graničnih vrijednosti emisija, kao i u cilju dobivanja podataka za izradu katastra emisija, tj. praćenja kretanja vrijednosti emisija određenog područja.
9.3.2 OBAVEZE I VRSTE PROVJERA EMISIJE
Obveznik provjere emisije je pravno lice (operater pogona i postrojenja) koji podliježe ograničenju emisije u zrak iz stacionarnih izvora zagađivanja (u daljnjem tesktu: obveznik) na osnovu:
1) Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak,
39
2) Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorjevanje,
3) Pravilnika o emisiji isparljivih organskih jedinjenja,
4) Pravilnika o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada i/ili
5) uslova o provjeri emisije, utvrđenih u okolinskoj dozvoli.
Provjera emisije zagađujućih materija provodi se prvim, periodičnim / povremenim, neprekidnim i posebnim mjerenjem na mjestu gdje se ispusni gasovi uvode u ispusnu cijev.
Provjera emisije obuhvata:
1) ustanovljavanje procesnih parametara pri kojima se vrši provjera emisije,
2) ekstraktivno ili neekstraktivno uzorkovanje ispusnih plinova i određivanje parametara stanja ispusnih gasova;
3) mjerenje sadržaja zagađujućih materija u ispusnim gasovima i preračunavanje rezultata mjerenja na jedinicu zapremine suvih ili mokrih ispusnih gasova pri normalnim uslovima. Ako je sadržaj zagađujuće materije ograničen u pogledu specifične koncentracije kiseonika, onda se rezultat analize ili mjerenja mora preračunati uzimajući u obzir tu koncentraciju kiseonika;
4) vrednovanje parametara stanja ispusnih gasova i procesnih parametara;
5) proračun koncentracija i količina zagađujućih materija u ispusnim gasovima, koeficijent emisije i emisijski udio odsumporavanja i koeficijenat emisije ukoliko je Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija na takav način data granična vrijednost,
6) izradu izvještaja o izvršenom mjerenju.
Vrijednosti su reprezentativne za procesne uslove u periodu od godinu dana.
Kao izuzetak od odredbe, nije potrebno izvoditi mjerenja onih parametara koji nisu vezi sa definisanjem graničnih vrijednosti emisije date zagađujuće materije, odnosno uslova od kojih one zavise.
a) Prva mjerenja emisije
Prva mjerenja u cilju provjere emisije za postojeća postrojenja provode se najkasnije 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog pravilnika.
Za nova postrojenja, provjera emisije se vrši u toku probnog rada i predstavlja uslov za davanje upotrebne dozvole, a nakon postizanja neometanog rada postrojenja, no najkasnije šest mjeseci od dana puštanja u rad.
Za nova i rekonstruirana postrojenja, koja se puštaju u pogon prije roka, važe odredbe koje se odnose i na postojeća postrojenja
b) Periodični/povremeni monitoring (praćenje) emisije
Obveznik prema ovom pravilniku dužan je da izvrši periodična / povremena mjerenja emisije i to: jednom godišnje za ložišta snage preko 50 kW, izvore emisija čvrstih čestica svake dvije godine, a za ostala postrojenja svake tri godine.
40
c) Neprekidni monitoring emisije
Neprekidni monitoring emisije obveznici organiziraju za sljedeća postrojenja:
1) energetska postrojenja snage 200 MW toplotnih i više,
2) postrojenja čija emisija SO2 (računata prema ukupnom sumporu u gorivu) prelazi 10.000 t/a;
3) postrojenja čija emisija NOx iznosi preko 2.000 t/a,
4) postrojenja čija emisija čvrstih čestica prelazi 10.000 t/a, kao i
5) sva postrojenja kojima je u okolinskoj dozvoli utvrđena obaveza takvog načina praćenja emisije.
Neprekidno praćenje emisije može se vršiti kontinuiranim mjerenjima automatskom opremom ili povremenim uzorkovanjem i analizom uzoraka ispusnih gasova.
Praćenje emisije podrazumijeva istraživanje uzroka emisije, monitoring načina vođenja procesa i poduzetih tehnoloških i organizacionih mjera da se emisija minimizira, odnosno, održi ispod graničnih vrijednosti emisije, odnosno na vrijednostima određenim okolinskom dozovolom, odnosno, postigne snižavanje emisije radi dostizanja zadatih vrijednosti.
Prilikom neprekidnog mjerenja emisije, mora se iz izmjerenih podataka svakih pola sata sačiniti polusatni prosjek. Polusatni prosjeci pohranjuju se kao raspodjela učestalosti. Raspodjela učestalosti utvrđuje se nakon isteka kalendarske godine. Iz vrijednosti polusatnih prosjeka mora se sačiniti dnevni prosjek s obzirom na dnevno radno vrijeme.
Ako je za stacionarni izvor određeno neprekidno mjerenje, mora se osigurati zvučni ili svjetlosni signal za obavještavanje o prekoračenju granične vrijednosti emisije.
Mjerni uređaji, pomoću kojih se neprekidno prati emisija otpadnih gasova, moraju biti zaštićeni od pristupa neovlaštenih lica.
Smatrat će se da su granične vrijednosti emisije ispunjene ako je na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini ustanovljeno da su:
1) sve prosječne 24-satne vijednosti manje od granične vrijednosti emisije,
2) 97% polusatnih prosječnih vrijednosti manje od 1,2 granične vrijednosti emisije,
3) sve polusatne prosječne vrijednosti manje od dvostruke granične vrijednosti emisije.
Smatra se da stacionarni izvor zadovoljava postavljene uslove ako niti jedna pojedinačno izmjerena vrijednost emisije ne prelazi graničnu vrijednost emisije kod prvog i povremenog mjerenja
Obveznici neprekidnog monitoringa emisije dužni su izraditi Program monitoringa emisije.
Program obuhvata: izbor mjerne metode i mjerne opreme, karakteristike mjerne opreme u odnosu na parametre dimnih gasova i očekivane koncentracije zagađujućih materija (odnos gornjih granica mjerenja prema prosječno i maksimalno očekivanim vrijednostima koncentracija), način održavanja opreme i osiguranje povjerenja u izmjerene vrijednosti, period monitoringa u toku godine dana, te obradu rezultata mjerenja i poređenje sa graničnim vrijednostima emisije. Izvještaj posebno obuhvata prikaz tehničkih i
41
organizacionih mjera koje su provedene s ciljem da se emisija odražava ispod graničnih vrijednosti, odnosno, snizi, a na bazi reultata monitoringa.
Obveznik dostavlja program nadležnom ministarstvu do 31. marta svake godine za prethodnu godinu i javno ga objavljuje.
Podatke o mjerenjima obveznik je dužan čuvati najmanje pet godina.
d) Posebna mjerenja
U slučaju kada postoji osnovana sumnja da je došlo do prekomjernog ispuštanja onečišćujućih supstanci u zrak iz pojedinog stacionarnog izvora, nadležni organ može zatražiti izvođenje posebnih mjerenja.
U ovom slučaju ne mogu se koristiti podaci dobiveni primjenom prvog i povremenog, odnosno neprekidnog mjerenja propisanog ovim pravilnikom.
9.3.3 USLOVI ZA PROVJERU EMISIJE
Obveznik je dužan, prilikom prvog mjerenja, izvršiti mjerenja emisije svih onih zagađujućih materija u ispusnom gasovu za koje postoji ograničenje prema ovom pravilniku.
Kod periodičnog ponavljanja provjere emisije, ne moraju se mjeriti koncentracije onih zagađujućih materija za koje se sa sigurnošću može znati, na osnovu prvog mjerenja, da zadovoljavaju granične vrijednosti emisije.
Ukoliko nadležni inspektor zaštite okoliša posumnja da postrojenje, i pored posjedovanja certifikata, vrši prekomjerno zagađivanje, može zahtjevati da se izvrši provjera emisije.
Provjere emisije se vrše za tehnološke parametre pri radu postrojenja koji imaju najveći utjecaj na okolinu.
Kod izvora zagađivanja, koji rade sa ili bez prekida rada, vrše se najmanje tri uzorkovanja u vremenu neprekidnog rada, te po jedno mjerenje u vrijeme puštanja pogona u rad, započinjanja dodavanja sirovina ili drugih karakterističnih uslova za nastanak emisije.
Kod izvora s pretežno promjenjivim uslovima, mora se obaviti najmanje šest pojedinačnih mjerenja pri radnim uslovima koji, sudeći prema iskustvu, mogu izazvati najveće emisije.
Za svako pojedinačno mjerenje izračunavaju se polusatne prosječne vrijednosti koncentracija svih zagađujućih materija u ispusnim plinovima kao i parametri stanja ispusnih gasova.
Dobivene vrijednosti se preračunavaju na jedinicu zapremine suvih ili mokrih ispusnih gasova pri normalnim uslovima, kako bi se izbjegle nejasnoće u pogledu protoka mase.
Na osnovu izmjerenih vrijednosti emisije, na način utvrđen u ovom pravilniku i parametara od kojih emisija zavisi, te parametara rada postrojenja (broj sati rada godišnje, intenzitet rada) izračunava se koeficijent emisije, a njegovim množenjem sa potrošnjom sirovina ili proizvodnjom proizvoda određuje se godišnja emisija datih zagađujućih materija.
42
Obveznik je dužan na svakom ispustu ispusnih gasova izvora zagađivanja uspostaviti stalno mjerno mjesto, koje je dovoljno veliko, dostupno i opremljeno, tako da je moguće vršiti mjerenja neometano, tehnički kvalitetno i bez opasnosti po izvođača mjerenja.
Mjerno mjesto, po svom položaju u kanalu ispusnih gasova, mora osiguravati/obezbjediti pravilan način uzorkovanja.
Ukoliko na mjernom mjestu dolazi do mješanja gasova iz više izvora zagađivanja, koriste se granične vrijednosti emisije za smjesu gasova.
Za provjeru emisije koriste se metode date u bosanskohercegovačkim standardima - BAS.
Ukoliko neke vrste mjerenja nisu obuhvaćene standardima, primjenjivat će se drugi svjetski priznati standardi za metode provjere i praćenja emisije koji daju uporedive rezultate mjerenja.
Detaljniji uslovi vezani za metode monitoringa emisije utvrđeni su pravilnicima, u kojima su ograničene emisije u zrak.
Oprema koja se koristi za provjeru emisije mora imati:
1) gornju granicu mjerenja koja je najmanje 2,5 puta veća od propisane granične vrijednosti za koncentraciju zagađujuće materija koja se s tom opremom mjeri,
2) automatsku internu provjeru rada iste, ili mogućnost ručnog provjeravanja metodom komparacije.
9.3.4 EVIDENTIRANJE I DOSTAVLJANJE PODATAKA MJERENJA
Po izvršenom mjerenju, izvođač mjerenja dužan je izraditi izvještaj o mjerenju. Izvještaj mora sadržavati podatke o:
1) izvođaču mjerenja;
2) obvezniku i njegovoj aktivnosti;
3) glavnim tehničnim karakteristikama procesa i izvora zagađivanja;
4) namjeni i vrsti mjerenja, te o načinu nastanka emisija koje se mjere
5) mjestu i vremenu uzorkovanja i mjerenja;
6) upotrebljenim mjernim postupcima i mjernim uređajima;
7) provođenju pojedinačnih mjerenja, uslovima rada i drugim posebnostima;
8) rezultate svakog pojedinačnog mjerenja;
9) evaluaciji izmjerene emisije poređenjem iste sa propisanim graničnim vrijednostima,
10) ocjeni godišnjeg opterećenja okoliša zbog ispuštanja ispusnih gasova, izraženo u masi emitiranih zagađujućih materija.
Obveznik je dužan dostaviti izvještaj o rezultatima emisije nadležnom ministarstvu u roku od 30 dana od dana izvršenja mjerenja.
43
Za obveznike, koji su dobili okolinsku dozvolu od Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), nadležno ministarstvo je Federalno ministarstvo, a za ostale obveznike nadležno ministarstvo je kantonalno ministarstvo.
U izvještaj se unose i podaci o vrsti upotrijebljenog goriva i sirovine.
Podatke o izvršenim mjerenjima izvođač mjerenja dužan je čuvati u svojoj arhivi najmanje pet godina.
Prvo, povremeno i neprekidno mjerenje osigurava i finansira pravna i fizička osoba, vlasnik i/ili korisnik stacionarnog izvora.
9.3.5 USLOVI KOJE TREBA DA ISPUNJAVAJU OSOBE KOJE VRŠE PROVJERU I MONITORING EMISIJE
Ocjenjivanje usklađenosti izmjerenih vrijednosti emisije sa graničnim vrijednostima emisije, u cilju provjere emisije, obavljaju ispitna tijela koristeći usluge ispitnih laboratorija koja vrše mjerenja.
Da bi ispitno tijelo bilo imenovano za ocjenjivanje usklađenosti, mora ispunjavati sljedeće uslove:
1. da je pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje navedene djelatnosti;
2. da ima sjedište/prebivalište u Bosni i Hercegovini
3. da posjeduje akreditaciju za ispitno tijelo, tip A, koju je izdao Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine tj. da ispunjava zahtjeve standarda BAS ISO/IEC 17020:2001;
Da bi ispitna laboratorija bila imenovana za vršenje mjerenja, mora ispunjavati sljedeće uslove:
1. da je pravno lice registrovano za obavljanje navedene djelatnosti i
2. da ima sjedište u Bosni i Hercegovini
3. da laboratorija, koju koristi ispitno tijelo, posjeduje akreditaciju koju je izdao Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine, tj. da ispunjava zahtjeve standarda BAS EN ISO/IEC 17025:2000.
Provjeru uslova za ispitna tijela i laboratorije obavlja Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine, u skladu sa Pravilima rada sistema akreditiranja u Bosni i Hercegovini.
Federalno ministarstvo vodi registar ispitnih tijela i laboratorija sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine koje je akreditovao Institut za akreditaciju Bosne i Hercegovine.
Obveznik, koji sam organizuje praćenje svoje emisije, dužan je jednom godišnje naručiti pregled svog sistema od strane ovlaštenog ispitnog tijela
9.4 BUKA
Socijalistička republika BiH imala je Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma (''Službeni list SRBiH'' br. 46/89), koji je donesen 1989. godine, i koji se još uvijek može koristiti u Republici Srpskoj i kantonima u FBiH koji nemaju donesen svoj zakon o zaštiti od buke. Do sada je nekoliko kantona u Federaciji BiH donijelo svoje zakone o zaštiti od buke (Kanton Sarajevo, Srednjo-bosanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Tuzlanski kanton).
44
Svi kantonalni zakoni su skoro pa identični. Dozvoljeni nivoi buke, u svim ovim zakonima, prikazani su u sljedećoj tabeli i isti su kao i oni u Pravilniku o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma (''Službeni list SRBiH'' br. 46/89), uz razliku što su u tom Pravilniku date i dozvoljene vrijednosti za L10.
Tabela. Dozvoljeni nivoi vanjske buke u različitim zonama (područjima)
Područje (zona)
Namjena područja Najviši dozvoljeni nivo vanjske buke (dBA)15 min Leq Vršni (najviši)
nivoDan Noć L1
I Bolničko, lječilišno 45 40 60II Turističko, rekreacijsko, oporavilišno 50 40 65
III Čisto stambeno, vaspitno-obrazovne i zdravstvene institucije, javne zelene i rekreacione površine
55 45 70
IV Trgovačko, poslovno, stambeno i stambeno uz saobraćajne koridore, skladišta bez teškog transporta
60 50 75
V Poslovno, upravno, trgovačko, zanatsko, servisno (komunalni servis)
65 60 80
VI Industrijsko, skladišno, servisno i saobraćajno područje bez stanova
70 70 85
U smislu ovog zakona dan obuhvata period od 06,00 do 22,00 sati, a noć obuhvata period od 22,00 do 6,00 sati.
Vršni nivo L1 je onaj nivo buke, koji je prekoračen u trajanju od 1% ukupnog vremena mjerenja odnosno perioda dan ili noć.
Buka se izražava ekvivalentnim 15 minutnim nivoom Leq i vršnom vrijednosti L1 u dBA, kao ilustracija kritičnih promjenjljivih.
Na granicama lokacije, nivo buke ne smije prekoračiti dopuštene vrijednosti , tj. strožije propisane vrijednosti uzimaju se u obzir.
Ovim zakonima također su propisanii dozvoljeni nivoi buke od vanjskih izvora u prostorijama zgrade (Tabela 2) i buka u radnim prostorima od vanjskih izvora.
Tabela – Dozvoljeni nivoi buke od vanjskih izvora u prostorijama prema namjeni
RedniBroj
NAMJENA PROSTORA Najviši dozvoljeni nivoi (dBA)15 min Leq (dBA) L1danju noću (dBA)
A Bolnice, klinike, domovi zdravljaA1A2A3
Bolesničke sobeOrdinacijeOperacioni blok bez medicinskih uređaja i opreme
354035
304035
455550
B Hoteli, moteli,domovi,samački hoteli i sl.
45
B1
B2
B3
B4
Hotelske sobe A kategorije i viših kategorijaOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgrade Od nestacionarnih izvora buke izvan zgrade Hotelske sobe B kategorije i nižih kategorijaOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgrade Od nestacionarnih izvora buke izvan zgrade Spavaonice u domovimaOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgrade Od nestacionarnih izvora buke izvan zgradeSobe u samačkim hotelimaOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgrade Od nestacionarnih izvora buke izvan zgrade
35
40
40
45
40
45
40 45
30
35
35
40
35
35
35
40
45
50
50
55
55
55
50
55C Škole, fakulteti, biblioteke i sl.C1C2C3C4
Amfiteatri i učioniceKabineti na fakultetimaKabineti u školamaČitaonice, biblioteke
40 35 40 40
40354040
505050
D DvoraneD1D2D3
Bioskopske dvoranePozorištaKoncertne dvorane
40 30 30
403030
453535
E Ustanove za predškolsku djecu i sl.E1
E2
Sobe za odmor djeceOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgradeOd nestacionarnih izvora buke izvan zgradeSobe za rad sa djecom
40 45 45
35
3545
50
5050
F Stambeni objektiF1
F2
Spavaće sobe i dnevni boravciOd izvora buke u zgradi i stacionarnih izvora izvan zgradeOd nestacionarnih izvora buke izvan zgrade
40
45
30
35
45
50
Tabela – Buka u radnim prostorima od vanjskih izvora
Rednibroj VRSTA AKTIVNOSTI
Dopušteni nivoi buke Leq u dBA
1. Rad pretežno mentalnog karaktera koji zahtijeva koncentraciju, ali rutinski rad. 55
2. Mentalni rad usmjeren na kontrolu rada grupe ljudi,rad koji zahtijeva koncentraciju ili neposredno govornoili telefonsko komuniciranje.
50
3. Mentalni rad usmjeren na kontrolu rada grupe ljudi koja obavlja
46
pretežno mentalni rad. Rad koji zahtijeva koncentraciju,neposredno govorno i telefonsko komuniciranje.Rad isključivo vezan za razgovore preko komunikacijskih sredstava (telefon i dr.).
45
4. Mentalni rad koji zahtijeva veliku koncentraciju, isključivanje iz okoliša, preciznu psihomotoriku ili komuniciranje sa skupinom ljudi. 40
5. Mentalni rad poput izrade koncepcija, rad vezan za veliku odgovornost,komuniciranje radi dogovora sa grupom ljudi. 35
Kantonalnim zakonima regulisano je sljedeće:1. Najviši nivoi buke u dB(A) (decibel A-skale) i mjere zaštite
2. Način mjerenja buke
3. Nadzor primjene zakona
4. Kaznene odredbe
Zaštita od buke ostvaruje se:
1. Sprječavanjem nastajanja buke,
2. Kontrolom namjene prostora i prostornim rasporedom stvarnih i potencijalnih izvora buke u odnosu na prostore osjetljive na buku,
3. Smanjenjem broja izvora buke,
4. Boljim zvučnim izolacijama,
5. Monitoringom i kontrolom nivoa buke,
6. Zabranom rada za sve namjene, odnosno izvore buke, koji izazivaju buku iznad graničnih nivoa,
7. Otklanjanjem i smanjivanjem buke na dopušteni nivo,8. Ograničavanjem rada izvora buke tokom noći.
10 REFERENCE
1. BAT Reference Document on the General Principles of Monitoring, European Comission, July, 2003, ftp://ftp.jrc.es/pub/eippcb/doc/mon_bref_0703.pdf
2. Podrška monitoringu zraka, Bosna i Hercegovina EU CARDS Projekt: EuropeAid/116469/C/SV/BA
3. Zakon o zaštiti zraka (Sl. novine FBiH 33/03, Sl. glasnik BD 25/04), Zakon o zaštiti vazduha (Sl. glasnik RS 53/02)
47
