BEBA ZVANA IVAN

Jedno jutro sam se probudio,bio je to lijep i sunčan proljetni dan. Krenuo sam se napiti,a putem nisam nikog vidio. Za sestru Marinu i brata Stipu bilo je tipično da spavaju. Ali, nisam vidio mamu

koja se uvijek diže u šest i pije kavu. Nisam je našao ni u vrtu, to me pomalo rasplakalo. Pa sam išao

probuditi sestru, i pitao sam je:"Gdje je mama?" Ona se odmah razbudila i rekla da je mama rodila

dijete. Čudno je bilo što se odmah probudila,no dobro. Ja i sestra krenuli smo igrati na Playstation2.

Sestra me stalno pobjeđivala zato što sam bio zabrinut za mamu. Što bi to značilo roditi? Kada se mama

vratila, krenuo sam je zagrliti, ali ona je rekla tiho i nosila malu bebu u naručju. To je bio moj mali braco.

Pitao sam mamu hode li se zabavljati sa mnom,a ona je imala posla oko bebe. Pitao sam brata mogu li na

kompjuter, a on je rekao da naručuje odjedu. Osjedao sam se pomalo izostavljeno. Onda mi je sinula

ideja. Ako im je tako zanimljiva ta beba, idem je i ja vidjeti. Kada sam je ugledao, vidio sam da je

najljepša na svijetu. Želio sam je nazvati imenom, ali nisam znao kako se zove. Nisam mogao nikoga

pitati zato što su bili zaokupljeni bebom. Pomislio sam - pa i nije bitno, zvat du je beba. Tepao sam joj i

pokazivao svakakve ludosti, a ona se smijala. Tako smo se zabavljali do večeri kada je bilo vrijeme za

spavanje. Tek što sam usnio, a onda me probudio bebin plač. Tada joj je mama dala jesti te je zaspala,

kao i ja. Međutim beba je plakala još bezbroj puta tu nod. Nisam mogao nikako se naspavati pa sam

ujutro stalno zijevao. MIsledi da de beba manje plakati preko dana, prevario sam se. Pričao sam s

mamom i ona mi je rekla da su takve sve bebe i da sam i ja također bio takav. Još mi je rekla i da se moj

mali braco zove Ivan. Razmišljao sam kako da i njemu i meni bude manje muke s tim plakanjem pa sam

se sjetio kako smo se jučer zabavljali. Donio sam iz sobe sve igračke ispred malog Ivana i igrao se, a on

me s osmijehom na licu gledao i šuškao svojom šuškalicom. Tada sam shvatio da imam mlađeg brata i da

je i moja odgovOrnost da ga čuvam te tako pomognem mami. To sam radio dobre volje te smo malo

pomalo ja i brat odrastali zajedno.

ANTONIO BOŽID- BAKUŠID 5.C

Moje mjesto u obitelji Najmlađa sam i zato imam posebno mjesto u obitelji. U svojoj obitelji provodim vrijeme družeći se sa svojim ukućanima. Imam starijeg brata Tonija s kojim se dobro slažem iako ponekad dođe do manje svađe. Imam mamu i tatu koji me jako vole i mi smo jedna skladna i radosna obitelj. Ja sam kao mezimica uvjek na prvom mjestu u obitelji!

Ema Kurtović

UVIJEK NA PRVOM MJESTU

Moj brat i ja smo uvijek mami i tati na prvom mjestu. Kada smo tužni oni nas tješe, kada

pogriješimo oni nas isprave i uvijek smo sretni. U našoj obitelji ima i sretnih i tužnih dana. Na slobodne

dane se zabavljamo i ljenčarimo. U našoj obitelji smijeh je broj 1.

Na blagdane posjedujemo rodbinu i pečemo kolače. Božid mi je najdraži blagdan jer smo tada svi zajedno

i jer jedemo kolače i otvaramo darove. Na ljeto se kupamo a ja idem na jedrenje. Ovog sam ljeta radio i

drvene jedrilice sa djedom. Svakog ljeta odemo u Solaris i dobro se zabavimo. Ljeti odemo u kino i

katkad u McDonaldsa. Ove jeseni sam se upisao u nogometni klub Val i jako sam sretan.

Moja obitelj i ja se vrlo dobro slažemo i u mojoj obitelji ništa ne bih promijenio.

Marin Šunjerga, 5.C

NIJE SVA SNAGA U MIŠIĆIMA

Moja obitelj je jako mala: mama, tata i ja. Ja sam centar u obitelji, tamo me svi

dočekuju raširenih ruku.

Iako smo brojčano mali, jako smo snažni. Snaga ne dolazi iz mišića već iz dobrote i

ljubavi, koju sakupljamo i međusobno dijelimo.

Mi uvijek imamo vremena jedni za druge. Jutro je obično rezervirano za tatu, i

gledanje naših TV-emisija. A poslijepodne sam većinom s mamom , i to je rezervirano

za naše razgovore.

Večer mi je omiljeni dio dana jer to provodimo svi zajedno i nemoguće je da bude

dosadno. Navečer nam je najveća akcija “gnječenje” trosjeda uz dobar film. Rijetko se

dogodi da to nije zabavno, jer je film uvijek po izboru kućne šefice.

Ukoliko nije dobar program, često šefica kuće odabere igru koja bude toliko zanimljiva

da je igramo dva do tri puta. Ali, to se promijeni jer obično unesemo neku svoju igru ili

igru koju su igrali moji roditelji kada su bili djeca.

Iako sam najmlađa u kući (što ne znaći najniža, jer sam gotovo prerasla mamu), moje

se mišljenje uvijek uvažava. U mojoj obitelji svi imaju pravo na vlastito (ponekad I

dosadno) mišljenje. Ponekad je to teško dokazati jer smo svi prirodno tvrdoglavi.

Nisam uvijek najmlađa u obitelji, tu su vrlo često i moji rođaci koje jaaaaaaaako volim,

ali mi se nekada znaju “popeti na vrh glave.”

U našoj obitelji je važno povjerenje, da sretno i zadovoljno živimo.

Sve tajne su međusobno podijeljene i zaključane u našim srcima!!!!Šefica kuće:

LUCIJA GOTOVAC ,5.c

Moje mjesto u

obitelji

U mojoj obitelji stalno je nekome

dosadno. Netko skače,trči i gleda

televiziju.Ja sam na kompjuteru dok moj

mlađi brat gleda crtide.Često se idemo

preko ljeta šetat i pojest sladoled. Prema

meni su mama i tata dobri osim ako ih

razljutim, ali su više dobri .Kada nam

tata kupi neki film, onda ga svi

gledamo.Kod mene se nekad ne može

spavat jer nam susjed ponekad radi

tulume ili pušta muziku.

Ivan Grgid 5.a

MOJE MJESTO U OBITELJI

Moja obitelj je super.Moja mama i

tata uvijek imaju vremena za mene.

Šetamo se, vozimo biciklom, odlazimo

u kino svi zajedno.

Sestra Jana i ja se nekad posvađamo,

ali ja sam starija i pametnija, a

pametniji popušta.

A baka? Moja baka je mirna i vesela,

uvijek spremna pomoći.

Volim svoju obitelj najviše na svijetu!!

Anja Matić, 5.a

Moje mjesto u obitelji

Moje mjesto u obitelji je nastalo kad sam se rodila. Za moje roditelje to

je bio jedan od ljepših dana u životu. Moje bake i djedovi pucali su od

veselja i napravili su veliku feštu za mene. Sve je bilo odlično, bila sam

vesela i draga beba, stalno sam se smijala. Nakon dvije i pol godine

dobila sam seku, onda sam krenila u vrtid. U vrtidu sam uživala, voljela

sam se igrati i družiti s drugom djecom. Onda je došlo vrijeme za školu.

To je bilo veliko uzbuđenje za mene. Upoznala sam nove prijatelje i

učiteljicu. Domadi i učenje su mi bila mala prepreka, ali uz pomod

učiteljice i roditelja sve je bilo lakše. Roditelji su mi pomagali i vježbali

sa mnom. U tredem razredu sam dobila bracu, tako sam sretna zbog

toga. On je jedna vesela i dobra beba, baš kao ja kad sam bila mala.

Puno ga volim, volim se igrati snjime i čuvati ga, a i on voli mene. Svi se

u obitelji slažemo, ponekad se igramo, zabavljamo...Ali ponekad

roditelji baš i nemaju vremena za mene ili zbog sestre koja je sad u

drugom razredu ili zbog brata ili zbog posla. Znam da je to normalno i

dio života i to moram poštivati. Bez obzira na sve ja svoju obitelj jako

volim.

ANAMARIA RODIN 5.C

MOJE MJESTO U OBITELJI

Jednog lijepog ljetnog jutra ustao sam iz kreveta.

Ušao sam u dnevnu sobu i ugledao tatine stvari.

U sebi sam rekao:„To!“

Napokon je tata došao .

Sada ću skupa sa svojom obitelji provesti ljeto.

Kada smo svi zajedno, ja sam pun veselja i dobre

volje.

Mislim da imam jako važno mjesto u obitelji.

Zajedno se dogovaramo gdje ćemo ići i što želimo

kupiti.

Ovog ljeta su mi se želje ispunile.

Do ludila sam se vozio na toboganima,vozili smo se

na parasailing, vozili smo se na pegle …

Moj zadatak u obitelji je da mamu nasmijavam kad

je boli glava, da tatu tješim kada ga boli noga.

Svoje roditelje zabavljam i pričanjem viceva ali im

pomažem u kućanskim poslovima.

Daniel Vidović, 5.c

MOJE MJESTO U OBITELJI

Moja obitelj i ja lijepo se slažemo.

Ali ima trenutaka kad se osjećam pomalo usamljeno .

Ti se trenuci ne događaju često.

Dogode se samo kad je mama previše zaposlena oko male seke, kućanskih

poslova i kada dosađujem seki pa se ne želi igrati sa mnom.

Kad se dogode ti trenuci,osjećam se kao Pale sam na svijetu.

Zato mi je drago što imam najbolje mjesto u obitelji.

Dani koji su ispunjeni duhom obitelji su vikendi.

Tim smo danima svi na okupu,svi se zabavljamo i družimo.

Još jedna moja mala obitelj je dnevnik.

U njemu pišem o trenucima kada se osjećam veoma usamljeno.

Srećom da imam lijepo mjesto u obitelji,a to titula najstarije kćeri.

JA VEOMA MNOGO VOLIM SVOJU OBITELJ

Ivana Mandić jadrijević, 5.c.

STRPLJEN - SPAŠEN

Jednom sam mamu gnjavio da mi kupi psa. I to je ona

zanemarivala. Jednog neradnog dana puno sam dosađivao. Ona je

pristala, ali da se strpim za par godina. Ja sam se rastužio.

Ali, nije bilo tako.

Moj djed, koji je lovac, imao je psa. Taj pas je zatrudnio po

njegovoj volji i nakon tri mjeseca psidi su se polegli. Bilo ih je osam.

Natjerao sam mamu da uzmemo jednoga. Psid, kojega smo htjeli uzeti

stalno je lajao i tako smo uzeli drugoga. Nazvali smo ga Medo.

Dobili smo novog člana obitelji i bili sretni što nam je baš on novi

član. Sada on mene izvodi u šetnju, pravi mi društvo kada sam sam kod

kude, a najdraže mi je kad se mama, ja i Medo igramo zajedno.

Ivan Legac, 5.c

PRIJATELJSTVO JE JEDNA TANKA NIT

Moje mjesto u obitelji se zna, širiti radost svuda oko sebe,

posebno na seke. Svaki član moje obitelji ima svoje mjesto i

zadatak, no najvažnije je da smo sretni zajedno. To se može učiniti i

jednim malim, slatkim, nježnim poljupcem, jer su male stvari u

konačnici vrijedne kao suho zlato. Moje mjesto je i da sve ukućane

upoznam o stvarima u školi i izvan kuće. Ono zauzima sve lijepe

trenutke i osjećaje, služi za pokazivanje ljubavi na tisuće načina.

Također je važno za igru i prijateljstvo. Prijateljstvo je jedna tanka

nit, koja neće puknuti ako odeš i na kraj svijeta. Osmijeh je i više od

prijateljstva, a u prijateljstvu znači mnogo, mnogo jer on čini čuda.

Blagotvoran je i taj pogled postaje navika, tako da svi mi imamo

svoja mjesta u obitelji i sigurno se njima ponosimo. Neki čak nisu

zadovoljni svojim mjestom jer su usamljeni, ali ako otvore prozor i

zaborave da su baš oni najvažniji na svijetu, kroz kratko vrijeme će

ih okružiti radost i toplina susjeda, prijatelja ili pak slučajnih

prolaznika. Svakom je posebno baš njegovo mjesto a ja moje

shvaćam ozbiljno.

Gabrijela Maras, 5.c

BESKONAČNI SVEMIR

Zapravo, ne znam baš kako bi mogla započeti ovu priču o svojoj obitelji pa ću krenuti opisima svoje velike i mile obitelji.

Dakle, ja imam prelijepu i predobru mamu, snažnog i pametnog tatu.

Također, imam hrabrog i šaljivog brata te vrckastu i nestašnu sestricu.

Oni sačinjavaju moje najveće poznanstvo, najveće otkrće i najveće

ispunjenje, MOJU OBITELJ I OBITELJSKU LJUBAV. Ja... ja jednostavno

ne mogu zamisliti život bez njih, to je poput života bez hrane, vode,

svjetlosti, topline... Osjećaš kao da nema ničega, nema duše, nema srca,

nema razloga za život, nema te. Barem pokušaj zamisliti život bez

svoje brižne majke koja je uvjek uz tebe, iako je ne vidiš. Promisli o

životu bez svoga idola, oca koji iako je teško, dočekuje te raširenih

ruku. Ni život bez brata nije lijep jer te dočekuje s osmijehom kada se

vraćaš kući „ u suzama“. Ne može se živjeti ni bez sestrice i njenog

nježnog pogleda svjetlucavih, velikih očiju koje bdiju nad tobom i u

mislima te prate gdje god treba. Moja slabost je moja obitelj, život bez

njih za mene ne postoji, jednostavno ga nema. Svi imamo svoje mjesto

u obitelji. Tata je čuvar i zaštitnik naše obitelji, on je anđeo čuvar koji

nas pazi poput kapljice na dlanu, čuva kao zjenicu u oku. Mama je

krojač naših života, krojač radosti, veselja,i sreće. Brat je naš najbolji

prijatelj uvjek spreman na zabavu i spreman pomoći i poduprijeti te

kada si nesiguran. Sestrica, ta slatkica je poput šećera u presoljenom

danu, poput anđelčića koji ti s oblaka maše i veselo se smije.Naša

obitelj je poput cvijeta samo ga trebaš zalijevati. Obitelj se zaljeva

srećom koja propupa prvom zrakicom sunca i prvom jutarnjom

rosicom. Obitelji je potrebna ljubav kojoj ni beskraj ni more i nebo

zajedno nisu granica. Prijateljstvo i zajednica, riječi koje obitelj drže

zajedno i one u obitelji rastu a kada narastu dragocjenije su od svog

zlata, srebra, dukata, dinara, eura i dolara zajedno. Radost u obitelji, to

je blagoslov iz kojeg pada kiša želja, raste u poplavama sanjarenja i

krije se u rosi sna. Ima nešto bitno u tim riječima što dušu hrane i srce

nadopunjuju a to je lijepota. Ljepota se nalazi u srcu a srce je ogledalo

tebe i tvoje duše. Prava ljepota se nalazi u pomaganju drugima. Takva

ljepota se najčešće krije u obitelji. Sjeti se: podigni glavu budi

ponosan, sve od sebe daj, ne posustaj jer imaš nešto za što je vrijedno

živjeti, taj dar je uvjek i zauvjek s tobom i uz tebe. To je koji stekneš

rođenjem s njim dišeš, živiš i ispunjavaš svoje snove, oni ti daju ritam

života. Postoji riječ kojoj sve zvijezde, čitav svemir ni bezbrojni

planeti nisu dorasli. Ta riječ je veća od same sebe, ta riječ je OBITELJ

!!!!!!!

U njoj se nalazi sve lijepo i dobro.Ako je imaš osjećaš, kao da

posjeduješ sve dijamante, kristale, dragulje, rubine i bisere svijeta. I ne

brinite, u obitelji uvjek ima mjesta za one koji uistinu vjeruju u nju. Ja,

također, imam svoje mjesto u obitelji, ja sam tu da jedan običan dan

oslobodim okova dosade i poput vile ga pretvorim u dan za pamćenje,

u dan za ostvariti svoj san i u dan spreman za avanture. JA U SRCU

OBITELJI A OBITELJ U SRCU MOM, na sigurnom tamo gdje je nitko no

može ukrasti, tamo gdje je sve po mom!!!!!!!

Dobro upamti:

BESKONAČAN SVEMIR,

TILIJUNE SVJETOVA,

BILIJUNE MJESTA,

MILIJUNE STVORENJA,

TISUĆE LJUDI,

STOTINE POZNANIKA,

DESETINE PRIJATELJA,

MALO ONIH KOJI SU TI U SRCU,

ALI SAMO JEDNA OBITELJ !!!!!!!

Iris Novaković, 5.c

MOJE MJESTO U OBITELJI

Kada sam bio malen, moji roditelji su me uvijek

pazili i igrali se sa mnom. Darivali su mi razne igračke,

ali i svoju ljubav. Pokazivali su mi nove stvari i učili me

kako se treba ponašati. Uvijek su me tješili kada sam bio

tužan. Kada sam malo odrastao, darovali su mi malog

psa koji je bio presladak. Ljubav između mene i mojih

roditelja ostala je jednako jaka kao i prije. Uskoro sam

počeo izlaziti sam pa su se moji roditelji uvijek malo

brinuli. Kada mi nešto iz domaće zadaće ne bi bilo

jasno, dobio bih svu pomoć svojih roditelja. Moja sestra

i ja uvijek se igramo i zezamo, kada mojoj sestri treba

pomoć, ja sam uvijek uz nju, a kada meni treba pomoć,

ona je uvijek uz mene. Moja obitelj i ja smo se uvijek

dobro slagali i uvijek ćemo se dobro slagati, voljeti i

pomagati jedni drugima.

Martin

Vukušić. 5c