^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA
Zagreb, I.-VIII. 2006. Godina XIV / Broj 76-77ISSN 1330-5182 Cijena
30 kn
BEHAR
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Ovaj dvobroj
su uredili: Mubera Masli}-@dralovi} i Muhamed @dralovi} •
Grafi~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i} •
Suradnici u uredni{tvu: Azra Abad`i} Nevaey, Zlatko Hasanbegovi},
Dino Mujad`evi}
Adresa: BEHAR, Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska • Telefon i
fax: 00385 (0)1 483-3635 • e-mail: behar-pismaºnet.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn
• Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. •
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4, (godi{nje 24),
USA $ 6 (godi{nje 36) • Kunski `iro-ra~un: ZABA
2360000-1101441490 • Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade
RH. • Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi
uredni{tva.
BEHARISSN 1330-5182
UVODNIK Nerkez Smailagi} (1927-1985.) - Neprolazna
prolaznost 3
Iz opusa Nerkeza Smailagi}a: - Hrvatski je suverenitet nedjeljiv
¢Hrvatski tjednik£ 4 - Odgovornost javnih funkcionara ¢Hrvatski
tjednik£ 8 - Klasi~na kultura islama, knjiga I, Teologija,
filozofija znanost 10 - Klasi~na kultura islama, knjiga II,
Zajednica,
dr`ava, pravo, literatura, umjetnost 14 - Uvod u Kur’an: Kur’an i
islamska suvremenost 18
Pisci o Nerkezu Smailagi}u: - Krle`a i Nerkez ¢Enes ^engi}: „S
Krle`om iz dana
u dan 1975-1977.“£ 26 - Put po zamisli ¢Vlado Gotovac: „Isto“£
28
Okrugli stol: @ivot i djelo Nerkeza Smailagi}a - Mubera
Masli}-@dralovi}: Uvodna rije~ 31
- Senad Nani}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32 - Tarik
Kulenovi}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32 - Zvonimir
Berkovi}: Ne{to o Nerkezu 33 - Tomislav
Ladan: Prisje}aji o Nerkezu Smailagi}u 34 - Muhamed
Filipovi}: Nerkez Smailagi} - dvadeset
godina od smrti 35 - Jozo Ivi~evi}: Nerkez Smailagi} u
kontekstu
hrvatskoga prolje}a 38 - Hilmo Neimarlija: Tri faze stvarala{tva
Nekreza
Smailgi}a 39 - Du{an Biland`i}: Nerkez i Hrvatsko prolje}e
42
- Zija Sulejmanpa{i}: Dr. Nerkez Smailagi} u „Hrvatskom
tjedniku“ 42
- Josip [entija: Smailagi}ev doprinos politi~koj teoriji 47 - Damir
Grubi{a: Politi~ka doktrina Nerkeza
Smailagi}a 49 - Adnan Silajd`i}: Nerkezov doprinos
razvoju
islamskih studija kod nas 52 - Enes Kari}: Vra}anje dostojanstva
islamskom
nauku 53 - Salih Jalimam: Historijski metod Nerkeza
Smailagi}a 54 - Fahrudin Novali}: Tragom prevoditeljskog
djela
Nerkeza Smailagi}a 58 - Mubera Masli}: Zavr{no slovo 60
Amra Smailagi}: Obra}anje skupu 60
PRIKAZ Fahrudin Novali}: Osim humanizma i fanatizam je
obilje`je svih religija i kultura 61 Mubera
Masli}-@dralovi}: Bibliografija Nerkeza
Smailagi}a 65 DODATAK Obavijest Nacionalnom vije}u Bo{njaka
Zagreb iz
o`ujka 2006. 66
Pogovor glavnog urednika 67
Zadnja stranica: Nerkez Smailagi}
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena
pitanja
KAZALO
1985-2005.
Nerkez Smailagi} (1927-1985) – Neprolazna prolaznost
O Nerkezu Smailagi}u je ovdje rije~. Ja sam vjerojatno
jedan od rijetkih koji se susretao s njim u zadnjoj deceniji
njegova ivota, u vrijeme nakon Hrvatskoga
prolje}a kada je postao nepodoban i kad mu je oduzeto
mjesto predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti.
Tada sam se ja ve} bio opredijelio za kulturolo{ka istra`ivanja
nacionalnoga naslije|a, dok je on uplovljavao u islamolo{ke teme -
a neke je ve} i zar{avao - koje su iako religijske, bile znatno
iznad nacionalnih interesa. Imponiralo mi je {to je u tom periodu
navra}ao u Orijentalnu zbirku u okviru svojih {etnji po Zrinjevcu,
a s obzirom na puno zajedni~kih tema, svaki se taj susret ~inio
izuzetno kratkim. Ponekad jedva da smo i dotakli teme koje bi nas
zaokupljale, pa smo preko njih prelazili kao da jedan drugome
referira.
Neskriveno je iskazivao po{tovanje prema istinskim vrije-
dnostima i znanstvenicima ~ije ideje i vrijednosti prelaze na-
cionalne, jezi~ne, vjerske, i politi~ke granice. Stoga se meni
izbor djela koja je tada prevodio ~inio logi~nim, a posebno me
radovala njegova superiornost nad znano{}u i znanstvenicima koji su
bili opsjednuti «turskim zulumom», osmanskim kanu- nima, ak~ama,
hara~ima i me|usobnima razmiricama istaknu- tih pojedinaca u
Beogradu, Sarajevu, Zagrebu. Ipak, sada s distance od ~etvrt
stolje}a, ~ini mi se da je opredjeljenje za neke velike teme iz
tu|ega pera, dakle prijevode Corbena,
Hamidullaha, Bisoa, Hammera, Spenglera, Ali ibn Ebi Taliba.., uz
sav njegov osje}aj za fundamentalna djela, bilo uvjetovano i onim
{to mu se prethodnih godina dogodilo.
Iako nikada nije govorio o svojoj kalvariji i nikada se nije `alio,
onaj tko je znao {to se dogodilo mogao je razumjeti i shvatiti
njegovu indiferentnost prema onda{njim autoritetima, posebice
politi~arima. Dostojanstveno im je uzvratio radom. Vjerojatno nije
ni sam bio svjestan da ga je nakon oduzimanja mjesta predava~a na
Fakultetu politi~kih znanosti sada{nji akademik Biland`i} «sklonio»
za savjetnika u knji`nici toga Fakulteta, jer je itekako bio
svjestan njegova znanja i erudicije. Tako je «komesar» spasio
«kapitalca» koji }e i nakon smrti
zra~iti bogatstvom ideja i poticaja, ~emu smo svjedoci.Koliko god
mi se ~inilo da sam rahmetli Nerkeza dobro upoznao u vrijeme kad je
imao malo sugovornika, saznanja o njemu i njegovom djelu prije
skupa i sada su sasvim druga~ija. Cijenim ga kao intelektualca
odre|enije, volim ga kao mislio- ca dublje, po{tujem ga kao li~nost
koja je dala dru{tvu stostruko vi{e nego {to je od tog dru{tva
dobila.
Usprkos iskustvu neke ~udne {utnje i neodazivu stanovitog
broja pozvanih koji bi o Nerkezu imali {to re}i i svjedo~iti
o njegovom zna~enju u hrvatskoj politikolo~koj znanosti, ostao sam
zapanjen s kakvim ga pijetetom dr`e u uspomeni suvre- menici koji
su se odazvali pozivu na sudjelovanje u ovom Okruglom stolu.
Valjda ni ja ni njegovi suvremenici i {tovatelji ne grije{imo u
ocjeni kada ka`emo da je njegova osobnost i osobitost na- drasla
vrijeme njegova `ivljenja i prostor u kojem se kretao.
Nerkeza rado citiraju oni koji se bave teorijom politike,
religije i filozofije. Njegova Historija politi~kih
doktrina u{la je kao temeljni priru~nik za tuma~enja
dru{tvenih procesa. Klasi~nom kulturom islama u
vlastitoj nakladi poku{ao je razbiti zablude i pogre{ne percepcije
o narodima nositeljima islama, tj. Arapima, Turcima i Irancima.
Ustrajavao je u filo- zofijskom tuma~enju ideje islama kroz Uvod u
Kur’an. On je ~ovjek s nedovr{enim djelom, ali ~ovjek koji je
obilje`io vrijeme. ^ovjek planina znanja, ~iji su obronci ostali
nedefi- nirani, a vrhovi doku~ivi samo za vje{te, kvalificirane i
spo- sobne istra`iva~e.
U znanost i obrazovanje se uklju~io u Sarajevu: prvo na Filozofskom
fakultetu, a potom na Radni~kom univerzitetu. Potom se seli u rodnu
Banjaluku. @eljan znanosti u Francusku, a nakon toga dolazi 1962. u
Zagreb, grad u kojemu ostaje sve do smrti 14.12.1985. Njegovi
susreti s Krle`om, Gotovcem, ^engi}em i drugima ostali su
zabilje`eni u literaturi. Njegovi «redakcijski» uvodnici u
Hrvatskom tjedniku, dok ga je ure|ivao Vlado Gotovac, odraz su
politi~kih stremljenja moderne Hr- vatske, i prije svega, njegovoga
opredjeljenja za demokratski put i zagovora prava malih
naroda.
Politi~ko nasilje i tortura nad protagonistima hrvatskog
prolje}a prema njemu je provedeno kroz stavljanje na
dru{tvenu marginu, {to je po njega, po njegov duh, bilo tragi~nije
od najdrasti~nijeg kaznenog progona.
Prerani odlazak u 58. godini `ivota nije mu omogu}io da zavr{i
`eljene projekte. Neki njegovi rukopisi predani na re- cenzije,
«zagubili su se?». Dio te gra|e je ipak, makar u nedovr{enom
obliku, poput Leksikona islama, ugledao svjetlo dana; dio
je pod sumnjivim okolnostima objavljen u re`iji nekih drugih.
Pa ipak, Nerkez Smailagi} je obilje`io vrijeme. Lik iz pam}enja
mo`e i izblijedjeti, ali duh tako sna`ne
li~nosti prevladava prepreke zaborava, i kako vrijeme odmi~enjegove
misli i ideje postaju sve jasnije, odre|enije; primjenje- ne i
uklopljene u vremenski mozaik neminovnosti koji je on ve} davno
najavio, pa su neke od njih i o`ivotvorene, barem one {to se ti~u
prava na osamostaljenje.
Mo`da je sre}a da ostatku pri~e oko njihova realiziranja nije
svjedo~io, pitanje je bi li se i s tim razo~erenjem mogao nositi
bez gor~ine.
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 4/68
HRVATSKI JE SUVERENITET NEDJELJIV
Amandman I. 1. Hrvatski narod, u skladu sa svojim
povijesnim te`njama u zajedni~koj borbi sa srpskim narodom i
narodnostima u Hr- vatskoj i s drugim narodima i narodnostima
Jugoslavije, ostvario je u narodnooslobo- dila~kom ratu i
socijalisti~koj revoluciji svoju nacionalnu dr`avu – Socijalisti~ku
republiku Hrvatsku i – polaze}i od prava na samoopredjeljenje,
uklju~uju}i i pravo na otcjepljenje - svojom slobodno izra`enom
voljom, a radi za{tite svoje nacionalne nezavisnosti i slobode,
izgradnje socijali-
dnih ljudi, i socijalisti~ka samoupravna demokratska zajednica
radnih ljudi i gra|ana i ravnopravnih naroda i narodnosti.
3. Himna Socijalisti~ke republike Hr- vatske jest «Lijepa na{a
domovino».
Hrvatska dr`ava nema sre}e. Ili je zbog naivnosti otu|ena, ili je
zbog nasilja po- reknuta. Ona se stoga neprestano kre}e od nade do
poraza i od poraza do nade.
Hrvatski je narod u NOB-u energi~no odrekao svaki
dr`avno-pravni realitet i kontinuitet »Nezavisnoj Dr`avi
Hrvatskoj«.
sti~kog dru{tva i svestranoga dru{tvenog i nacionalnog razvoja,
svjestan da je dalje u~vr{}enje bratstva i jedinstva i narodnosti
Jugoslavije u njihovu zajedni~kom intere- su, dobrovoljno se
ujedinio s ostalim naro- dima i narodnostima u Socijalisti~ku Fe-
derativnu Republiku Jugoslaviju.
2. Socijalisti~ka Republika Hrvatska, suverena je nacionalna dr`ava
hrvatskog naroda, dr`ava srpskog naroda u Hrvatskoj i dr`ava
narodnosti koje u njoj `ive, ute- meljena na suverenosti naroda i
na vlasti i samoupravljanju radni~ke klase i svih ra-
Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (I)
Faksimil iz Hrvatskog tjednika broj 21 - 10. 09. 1971.
godine
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 5/68
5BEHAR 76-77
Zbog njezinog de facto okupacionog sta- tusa, zbog njezine
rasprodaje hrvatskog teritorija, zbog njezine divlja~ke politike
genocida. On se, dakle, ve} tada izjasnio da hrvatska dr`ava, ne
mo`e postojati bez slobode, integriteta i legaliteta.
Neslavna propast «NDH» sadr`avala
je dvije dalekose ne pouke. Prije svega, da je
separatizam neizbje`no produ`ena ruka inozemnog imperijalizma. Ali
i to da je unitarizam, kojemu je bit uvijek velikosr- pska
hegemonija, rodno mjesto hrvatskog separatizma. Tako je u usta{kom
krahu, u malome, sabrana i iskazana sva sramota hrvatskog
ekstremizma, ali i velikosrpskog nasilja i denacionalizatorske
politike nje- govih hrvatskih unitaristi~kih bojovnika.
Te pouke rezultirale su novom konce- pcijom jugoslavenske
zajednice i hrvatske
dr`avnosti.II. zasjedanje AVNOJ-a utvr|uje na~elo “pune
ravnopravnosti” svih naroda Jugoslavije, a njezino konstituiranje
odre|uje po osnovnom nacionalnom politi~kom pravu - »na pravu
svakog naroda na samoodre|enje, uklju~uju}i pravo na
otcjepljenje ili ujedinjenje s drugim narodima», te progla{uje da
se izgra|uje »na demokratskom federativnom principu kao dr`avna
zajednica ravnopravnih naroda». To, kao i osuda monarhije u duhu i
uhu svakog, makar sasvim samo nacionalno svjesnog hrvatskog
partizana, moglo je imati samo jedan odjek: kraljevina
Jugoslavija bila je zemlja nacionalnog tla~enja naroda, dakle i
hrvatskog naroda pod ~izmom velikosrpske hegemonije; nova
Jugoslavija to ne}e nikada biti. Nova jugoslavenska
zajednica, koju na{i narodi dragovoljno formiraju, implicira dak-
le definitivno odbacivanje i osu|ivanje hegemonisti~kog,
centralisti~ko-unitaristi~kog sistema - i kao ideje i kao
prakse.
[to je II. zasjedanje AVNOJ-a bilo za novu Jugoslaviju, to je III.
zasjedanje ZA- VNOH-a bio za novu Hrvatsku. Ono je,
Odlukom o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju
AVNOJ-a, kon- statiralo: »Hrvatski je narod vjekovima te`io za
ostvarenjem svoje slobodne nacio- nalne dr`ave«, kao i da tu te`nju
nije ostva- rio ni u staroj Jugoslaviji ni u fa{isti~koj tvorevini
»NDH«. Odluka je istakla da je hrvatski narod, svojom borbom i u
zajed- nici s drugim jugoslavenskim narodima i srpskim narodom u
Hrvatskoj, osigurao »pravo na samoodre|enje, uklju~uju}i
pravo na otcjepljenje i ujedinjenje s drugim
narodima«. Ona je sve~ano objavila daodluke II. zasjedanja AVNOJ-a
osiguravaju
». . . ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i o`ivotvorenje hrvatske
dr`avnosti”. Njome je, tako|er, potvr|en ~in udru`ivanja, na
temeljima ravnopravnosti, u novu demo- kratsku federativnu
zajednicu Jugoslaviju. Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a poseb- no su
istakle jedinstvo, slogu i ravnoprav-
nost Hrvata i Srba kao jamstvo zajedni~kog `ivota u novoj hrvatskoj
dr`avi.
Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a nesumnjivo su udarile osnovu
suvremenoj h r v a t s k o j dr`avnosti, mada u njima ima stavova
koji ostavljaju dojam o nedore~enosti, nepreciznom shva}anju i
odre|enju, te nedostatnom osje}a ju hrva- tskog suvereniteta.
O etatisti~kom razdoblju u nas ne treba posebno razglabati.
Sve je o tome poznato. Kakve je posljedice ono imalo za
hrvatsku
dr`avnost, najbolje se mo`e prepoznati postavovima iz TV-intervjua
druga Bakari}a, koji je, u tom razdoblju bio bitan odreditelj
njezine sudbine. On je izri~ito i iskreno izjavio: da je
centralizam bio potpun, jer je to bilo objektivno nu`no, tj.
to je bio uvjet pobjede nad klasnim neprijateljem; da su hrvatski
unitaristi bili glavni oslonac i nosioci centralisti~kog sistema;
da revo- lucionarni hrvatski pokret nije zanimala hrvatska
dr`avnost; i na kraju, postavljati pitanje hrvatske
dr`avnosti zna~i stajati na frankova~kom ideolo{kom
stajali{tu.
Kako su se takvi stavovi prakti~ko- politi~ki i
ustavno-pravno odrazili na hr- vatsku poslijeratnu dr`avnost, i
previ{e je dobro poznato a da bi o tome trebalo ne{to vi{e
re}i.
^injenica je da je rekonstrukcija fede- racije - a ona je
posljedica dru{tveno-eko- nomske reforme na{eg dru{tva ostvarivane
u logici kritike staljinisti~kog birokratizma i razvoja samoupravne
demokratizacije - zapravo obnova onih temeljnih zasada koje su
postavljene i ostvarene u tijeku NOB-a
i socijalisti~ke revolucije. S time je i pitanje hrvatske
dr`avnosti dobilo novu osnovu, karakter, zna~enje i perspektivu.
Ustavni su amandmani to legalizirali. Nacrt ustav- nih amandmana za
Ustav SR Hrvatske, koji su stavljeni na javnu raspravu, predstavlja
odgovor na pitanje hrvatske dr`avnosti i stoga zaslu`uje punu i
svestranu pozornost hrvatske javnosti i naroda.
Po|imo najprije od Amandmana I. On je, nema sumnje,
fundamentalan, jer usta- vno definira hrvatski suverenitet, a time
i
hrvatsku dr`avu, njezinu osnovu, polo`aji zna~enje. Iako sav Nacrt
amandmana
karakterizira duh opona{anja i kompilacije, ovdje se ipak moralo od
njega odstupiti. No tu inovaciju valja pomno
analizirati.
Opstojnost hrvatske dr`avnosti
Prije svega. odajmo priznanje usta-
votvorcima {to se nisu ustru~avali re}i da je tu rije~ o
hrvatskoj nacionalnoj dr`avi, ~ega nije bilo u dosada{njim aktima
od III. zasjedanja ZAVNOH-a do va`e}eg Ustava iz 1963. godine.
Mo`da se mo`e re}i da su to i svi ovi raniji akti implicitno
sadr`avali. Nama Hrvatima veoma je stalo do toga da to u
hrvatskom ustavu i eksplicitno stoji. Prvo, ne vidimo
nikakva razloga da se to podrazumijeva, jer tada to mo`e
postati stvar interpretacije, a osim toga time se izri~e sva bit
politi~ke redefinicije jugosla-
venske federacije. tj. po{tuju se i primjenjujuusvojeni ustavni
amandmani. Ali, isto. tako. ve} prva re~enica (“Hrvatski narod, u
sk- ladu sa svojim povijesnim te`njama…”) pokazuje, u
najmanju ruku, nedopustiv politi~ki zaborav ili neupu}enost.
Hrvatski narod, tko imalo zna i uva`ava njegovu povijest,
nije imao samo, povijesne te`nje – nego i dr`avu.
Hrvatska dr`ava stara je ve} stolje}a. Ona ne nastaje tek s NOB-om
i revolucijom. NOB zna~i punu obnovu i uspostavu - na novim
osnovama - stoljetnog hrvatskog
dr`avno-pravnog kontinuiteta, prekinu- toga, ali nezastarenoga,
samo od velikosr- pske hegemonisti~ke kraljevine. S NOB-om
nastaje suvremena. socijalisti~ka hrvatska dr`avnost. Ustav
SRH, prema tome, ne smije poni{titi realni stoljetni hrvatski
dr`avno-pravni kontinuitet. Naprotiv, on ga mora upravo afirmirati,
kao historijsko pravo hrvatskog naroda na svoj slobodni
dr`avni individualitet. Nitko ne tra`i da Ustav SRH hvali re`ime
pod kojima se, historijski ostvarivala hrvatska dr`avnost,
nego da uva`i historijsku ~injenicu stoljet-ne opstojnosti hrvatske
dr`ave i domo- vine.
Prema tome, hrvatski narod svoj zahtjev za nacionalnom dr`avom ne
utvr|uje “u skladu sa svojim povijesnim te`njama”, nego svjestan
stoljetnog dr`avno-pravnog kontinuiteta svoje nacionalne dr`ave.
NOB i socijalisti~ka revolucija daju toj dr`avi drugu klasnu
osnovu, karakter i perspek- tivu, a ne stvaraju je ab ovo.
Postoji jo{ jedna nepreciznost koja se mo`e na prvi pogled ~initi
formalnom. Rije~ je o pravu na samoodre|enje. Ono se u
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 6/68
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
Amandmanu I. dovodi samo u vezu s udru`ivanjem s drugim
narodima u Jugo- slaviju. A to je konzekvencija, a ne bit ovog
prava. Njegova bit jest u pravu na vlastitu nacionalnu
dr`avu. Prema tome, pravo na samoodre|enje hrvatskog naroda mora se
ustavno povezati sa stvaranjem hrvatske
dr`ave u tijeku NOB-a i socijalisti~ke revo- lucije, a zatim i u
slijedu toga formulirati jugoslavenako udru`ivanje. Uostalom,
Amandman I. sasvim pogre{no govori o ujedinjenju {to je uvijek
ustavna odredba unitarne dr`ave, a rije~ je o udru`ivanju, {to
je ustavna odredba federativne dr`ave.
U logici ovog pristupa jest i redoslijed odnosa Jugoslavije i
Hrvatske, a on je preuzet iz va`e}eg Ustava. Najprije je hr-
vatski narod uspostavio svoju suverenu nacionalnu dr`avu, pa se
onda udru`io s
drugim narodima u Jugoslaviju. Prvo postojinacionalni dr`avni
individualitet, pa onda zajedni{tvo. U Amandmanu I. to, dodu{e, i
stoji. Ali onda ne mo`e iza toga slijediti definicija hrvatske
nacionalne dr`avnosti. Zato se mora najprije (to~ka 1) ustavno
odrediti hrvatski nacionalni dr`avni indi- vidualitet, a zatim
(to~ka 2) formulirati udru`ivanje s drugim narodima u Jugosla-
viju. Iz ovakvog odre|enja, o~ito, izbija bojazan da bi netko
mogao dobiti dojam o separatisti~kim natruhama ili intencijama, kao
i elja da se onemogu}i svaka i pomi- sao na to, a o~ituje se u tome
i preno{enje na dana{injicu ratne situacije, kada se naj-
prije stvorio AVNOJ i proglasila jugosla- venska federacija,
a tek onda stvarale na- cionalne dr`ave, mada je stvaranje federa-
cije obratan ~in. Zaklju~imo: prvo defini- rati hrvatsku nacionalnu
dr`avu u njezinim suverenim zna~ajkama, a onda izvesti stav o
udru`ivanju u jugoslavensku federaciju. Jer bez boga bi se hrvatska
sloboda mogla proglasiti zajedni~kim darom, a ne vlastitim
postignu}em. A mi nismo bili nekakav
bezobli~ni i neva`ni rukavac u sna`noj i golemoj rijeci
jugoslavenske borbe i nade. Ne, mi smo bili sasvim
individualni revo- lucionarni tijek i to~no smo znali protivnika:
usta{ku separatisti~ku tvorevinu “NDH”, (a ona je neodvojiva od
okupacije) te ve- likosrpsku hegemonisti~ku centralisti~ku
tvorevinu. I zato, na{a sloboda nije ni~iji dar, nego vlastito
postignu}e, za koje su pale tisu}e i tisu}e Hrvata, i
komunista i nekomunista. Na{a borba bila je na{e JE- SMO i na{a
dr`ava mora to isto biti. Hrva-
tski ustav mora to izraziti, jasno i ~asno. Najprije, dakle,
da mi Hrvati sa svojom
dr`avom - jesmo, a zatim, da se na osnovi socijalisti~kih i
demokratskih na~ela udru`ujemo u ve}u, zajedni~ku federativnu
tvorevinu - SFRJ. Takvo jasno odre|enje najbolji je odgovor svima
onima koji nas neprestano kleve}u za separatizam. A ovaj odgovor ne
mo`e biti valjan ako se nepre-
stano postavljamo negativno brane}i se da to nismo nego je valjan
ako se odlu~no postavljamo pozitivno, afirmiraju}i svoj nacionalni
dr`avni individualitet i po njemu udru`ivanje u SFRJ.
Hrvatska nije federacija
Ove opaske, do sada, odnose se na nepreciznosti u Amandmanu I. No u
njemu je sadr`an i jedan nedostatni osje}aj hrva- tskog
suvereniteta i njegova kriva odredba.
Hrvatska je definirana krivo i nedostatno.Po predlo`enoj definiciji
Hrvatskoj je osporena nacionalna dr`avnost, a samim time i
suverenitet. Suverenitet je jedan nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv
- to je klasi~na i jedina prava njegova odredba. Ako je SRH
nacionalna dr`ava hrvatskog naroda, onda je hrvatski suverenitet
jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. I tada SRH ne mo`e biti i
nacionalna hrvatska dr`ava, i dr`ava srpskog naroda u Hrvatskoj i
dr`ava svih drugih naroda koji ju obitavaju. Obrat- no, ako je SRH
i jedno i drugo i tre}e, onda
hrvatski suverenitet nije jedan nije nedjeljiv, nije neotu|iv i
nije nezastariv. Ukratko, ili je SRH jedinstvena nacionalna
dr`ava hr- vatskog naroda i hrvatski suverenitet jest jedan,
nedjeljiv neotu|iv i nezastariv, ili pak SRH nije jedinstvena
nacionalna dr`ava hrvatskog naroda, nego i hrvatska dr`ava, i
srpska dr`ava, i muslimanska, i talijanska (itd.) dr`ava, a
hrvatski suverenitet vi{ebrojan djeljiv, otu|iv i zastariv? Tre}ega
nema. Odlu~no stojimo na stajali{tu da
je SRH jedinstvena nacionalna dr`ava
hrvatskog naroda i da je hrvatski suve-renitet jedan, nedjeljiv,
neotu|iv i neza- stariv. Prema tome, ustavotvorci koncipi- raju
zapravo Hrvatsku kao federaciju na- roda, {to je jednako potpunom
negiranju hrvatske revolucije, hrvatske povijesti, hrvatskog prava
na samoodre|enje i hrva- tske dr`avnosti.
Suverenitet i civilitet Ne sumnjaju}i u dobre namjere
na{ih
ustavotvoraca, jer za to nema razloga, ovdje
se mora ukazati kako je neophodno da serazlikuje izme|u dva
momentna ustavnosti.
Rije~ je o vrhovnoj odredbi dr`avnosti (suverenitet) i o statusnoj
odredbi dr`avnosti (gra|anska prava).
Suverenitet ili konstituantna osnova iz koje potje~e i
nastaje hrvatska dr`avnost pripada na njegovu tlu samo
hrvatskom narodu. Samo ime dr`ave (Hrvatska), kao i
sve oznake suvereniteta (grb, zastava, him- na, glavni grad itd.)
to dokazuju. Ali kada je rije~ o polo`aju i dostojanstvu
gra|anina, onda srpski narod u Hrvatskoj i drugi naro- di u njoj
potpuno su jednaki sa Hrvatima u socijalnim politi~kim i osobnim
pravima. Samo bi okorjeli {ovinist ili krajnji reakcio- nar ili,
jednostavno zlokoban ~ovjek mogao to osporavati Zato je ustavna
odredba o
jednakosti Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda u
Hrvatskoj u pravima i du`nostima politi~ki korektnija i
pravno
valjanija nego zalaganje za izjedna~enje udr`avnotvorbenoj ulozi,
{to je, zapravo, presezanje u suvereno pravo i kao takvo
izazovno i protuustavno. (A ove na~elne odredbe o jednakosti u
pravima i du`nostima svih gra|ana SRH, bez razlike na naciona-
litet, vjeru, rasu itd., nema u nacrtu ustavnih amandmana niti
u amandmanu I., koji tre- tira na~elne osnove hrvatske
dr`avnosti.
Nije stoga bez interesa podsjetiti da je prvi Ustav NR
Hrvatske iz 1947. godine bio veoma jasan i korektan u tom
pogledu. U glavi I. (Osnovna na~ela) stoji da je NRH «narodna
dr`ava republikanskog oblika», a ostvario ju je hrvatski narod «u
svojoj oslobodila~koj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u
Hrvatskoj, i u zajedni~koj borbi svih naroda Jugoslavije».
Hrvatski narod se svojom slobodnom voljom ujedi- nio na temelju
na~ela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije u zajedni~ku
saveznu dr`avu FNRJ. Zatim se u glavi III. (Temeljna prava naroda i
Narodne Repu- blike Hrvatske) u ~l. 11. ustavno odre|uje:
«Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj
ravnopravni su sa Hrvatima.» Dakle, i u periodu etatizma
hrvatski
suverenitet nedjeljiv je; - dodu{e, znamo da je to bilo samo
normativno. Zar nije o~ekivati da ustavne odredbe u jednom mnogo
povoljnijem vremenu, u vremenu temeljne rekonstrukcije federacije,
na te- meljima nacionalne dr`avnosti i zbiljske ravnopravnosti,
budu bar na toj razini?
Meritorno mi{ljenje prof. Stefanovi}a
Za dokaz da se vrhovna odredba hrvatske dr`avnosti ne smije brkati
sa pitanjima
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 7/68
7BEHAR 76-77
gra|anskog statusa pripadnika nehrvatskih nacionaliteta, navest
}emo jedno zaista meritorno mi{ljenje. To je ustavno-pravna
interpretacija polo`aja srpskog naroda u Hrvatskoj koju je izlo`io
veoma renomirani znalac ustavnog prava i, pripomenimo, Srbin iz
Hrvatske, pok. prof. dr. Jovan Stefanovi}
u svojoj knjizi Ustavno pravo FNR Jugo- slavije i komparativno,
knj. I., II. izdanje, 1956, str. 85-88. Tamo pi{e: «U Ustavu NR
Hrvatske me|u odredbama o temeljnim pravima naroda i Narodne
Republike Hr- vatske nalazimo i odredbu o ravnopravnosti Srba u
Hrvatskoj s Hrvatima. U ~lanu 11. toga Ustava re~eno je ðSrbi u
Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni sa Hrvati- ma’. Iz te
odredbe Ustava NR Hrvatske proizlazi pravo za Srbe u
Hrvatskoj na rav- nopravnost s Hrvatima. Samo, tu ustavnu
odredbu treba dobro razumjeti. Prije svegane treba misliti, da u NR
Hrvatskoj Srbi ne bi bili ravnopravni s Hrvatima, kad ne bi
bilo te odredbe u Ustavu NR Hrvatske. Ta ravnopravnost
proizlazi iz osnovnih na~ela ustavnog ure|enja FNR Jugoslavije i
ustav- nog ure|enja NR Hrvatske, naro~ito iz na~ela, formuliranog
kako u saveznom Ustavu (~l. 21, st. 1), tako i u Ustavu NR Hrvatske
(^l. 22, st. 1), po kome su svi gra|ani FNR Jugoslavije odnosno NR
Hr- vatske ðjednaki pred zakonom i ravnoprav- ni bez obzira na
narodnost, rasu i vjeru’. Uno{enje u Ustav NR Hrvatske naro~ite
odredbe o pravu Srba na ravnopravnost s Hrvatima imalo je prema
tome da bude samo izraz naro~itog priznanja Srbima Hrvatske za
`rtve, koje su oni podnijeli za vrijeme okupacije i u borbama za
oslobo|enje. Za- tim ne treba misliti da odredba Ustava NR Hrvatske
o ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj zna~i, da je NR Hrvatska re-
publika Hrvata i Srba. Ona je republika hrvatskog
naroda (isticanje je na{e - red.). Ona je dakle nacionalna
republika, jer u njoj
hrvatski narod ~ini ve}inu, kao {to je NR Srbija nacionalna
republika srpskog naroda itd. Ali to sigurno ne zna~i, da Srbi u
Hrvat- skoj ~ine nacionalnu manjinu. Pripadnici jednog od
konstitutivnih naroda FNR Jugo- slavije ne mogu se u drugim
narodnim re- publikama smatrati nacionalnom manjinom. Zato se
Srbi u Hrvatskoj ne mogu smatrati nacionalnom manjinom ba{ isto
tako kao {to se nacionalnom manjinom ne mogu smatrati Hrvati u
Srbiji ili nekoj drugoj narodnoj republici. Svi Srbi, bez obzira
u
kojoj se narodnoj republici nalaze, pripad-nici su konstitutivnog
srpskog, a svi Hrvati,
bez obzira u kojim se narodnim republikama oni nalaze,
pripadnici su konstitutivnog hrvatskog naroda. Ali narodna
republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici srpskog naroda,
nacionalna je republika srpskog, a narodna republika, u kojoj
ve}inu ~ine pripadnici hrvatskog naroda nacionalna je
republike
hrvatskog naroda. To vrijedi i za ostale na- rodne republike, osim
NR Bosne i Herce- govine. Ta republika nema karakter nacio- nalne
republike zato {to u njoj pripadnici ni jednog naroda ne ~ine
apsolutnu ve}inu.»
[to je to vrhovno pravo jednog naroda?
Jasnije i korektnije nije se moglo re}i. Hrvatska dr`avnost je
nerazdvojivo, neotu|ivo i nezastarivo vezana za hrvatski
narod u onome {to je njezin supstancijali-tet, a to je politi~ko i
pravno vrhovni{tvo, koje uvijek jest onoga po kojem je histo-
rijski, politi~ki i pravno dr`avnost. U tom smislu, suverenitet
nije uop}e vezan za postojanje demokracije; on je to tek sa
njezinim modernim razvojem od gra|anskih revolucija. Historijski
dakle gledano, on transcendira politi~ke forme vladavine, on
je sam politi~ki vrhovni princip vladavine kao takve.
On je, dakle, ne{to {to pripada dr`avi dok jest dr`ava.
A gra|anska prava u socijalnom, politi~kom i privatnom smislu
u izravnoj su vezi sa konkretnom politi~kom formom vladavine. U
svome novijem konceptu, zna~enju i dosegu, ona su djelo moderne
demokracije, tradicionalne i, od nedavnog vremena, socijalisti~ke.
Zato suvremena hrvatska dr`avnost, ve} zbog svoga demo- kratskog
dostojanstva i valjanosti, mora ustavno utemeljiti i jam~iti
jednaka prava i du`nosti svim svojim gra|anima, bez obzira na
nacionalitet, vjeru, rasu itd. Ali ona determiniraju na~elo
hrvatskog suve-
reniteta, koji je jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - ba{ kao
i hrvatska domovina - samo unutar hrvatskog naroda, time {to njegov
suverenitet ~ine kolektivno-konsti- tuantnim. Gra|anski status
pripadnika drugih nacionaliteta nije determinanta hr- vatskog
suvereniteta u njegovim supstan- cijalnim, tj. politi~ko-pravnim
vrhovno- tvorbenim kvalitetama.
Prema tome, ne mo`e se nikako prihva- titi podjela hrvatskog
suvereniteta kako to predvi|a nacrt AMANDMANA I. Ina~e
bi
se, po toj istoj logici, SR Makedonija mo-rala definirati dr`avom
Makedonaca, Tura-
ka, Albanaca itd., SR Srbija - dr`avom Srba, Roma, Albanaca,
Ma|ara, itd., SR Crna Gora - dr`avom Crnogoraca, Albanaca, Muslima-
na itd., itd. Ta logika razdiobe nacionalnih suvereniteta
neizbje`no zavr{ava ukidanjem svake nacionalne dr`avnosti, {to
je bio i jest zlatni san svih na{ih unitarista.
Nema nikakve sumnje da se moraju jasno razlikovati
dvije stvari: jedno je na- cionalna dr`avnost, a drugo je
republi~ka dr`avnost. Kriterij prve jest hrvatski narod kao - po
ustavnoj teoriji - pouvoir consti- tuant (vlast koja konstituira
dr`avu) i u njezinu originalnom i u njezinu instituira- nom smislu.
Kriterij druge jest polo`aj gra|anina u njegovim osobnim socijal-
nim, politi~kim i privatnim pravima. U prvom slu~aju
rije~ je opoliti~kom i prav- nom vrhovni{tvu, a u drugom - o
ustavnom
priznanju i jam~enju civiliteta u njegovudemokratskom
zna~enju, tj. socijalnom. politi~kom i privatnom dostojanstvu
i uva`avanju gra|anina.
Treba preformulirati to~ku 2. Aman- dmana I.
Kada se dvije takve, bitno razli~ite stva- ri, stave u istu ravninu
ili kada im se dade isto ustavno zna~enje, onda to svjedo~i o
neupu}enosti u na~ela i tekovine moderne politi~ke i
ustavno-pravne znanosti. I onda se mo`e dogoditi da se SRH krivo
definira federacijom naroda ili trojednom dr`avom (hrvatska, srpska
i drugih naroda u Hrvat- skoj). Zato se ovaj stav, koji je sada
to~ka 2 Amandmana I, mora iz temelja preformu- lirati. I to u
smislu pune i nedvojbene afirmacije i osiguranja nedjeljivog hrvat-
skog suvereniteta, izraza originalne i in- tituirane konstituante
vlasti hrvatskog naroda. Za narode koji ive s njim u jednoj
zajednici i jednoj te istoj domovini ovaj jedinstveni,
nedjeljivi, neotu|ivi i nezasta- rivi suverenitet hrvatskog naroda
jest pri-
marna i nepovrediva osnovica njihove zajedni~ke povijesti,
politi~ke i pravne kon- stitucije, koja, dakako, podrazumijeva
korektno i neizbje`no priznanje i jam~enje jednakosti svih s
pravima i du`nostima. Sve drugo se mo`e do`ivjeti ili kao nasilje
ili kao neznanje ili kao izazov.
(Hrvatski tjednik, god. I, br. 21/10. rujna 1971, str. 1. i
3.)
* Naslove priloga u Hrvatskom tjedniku mo`ete
pogledati u ovom dvobroju u Prilogu Bibliografijiradova
Nerkeza Smailagi}a
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 8/68
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
Socijalisti~ki sustavi su, u neku ruku, obe}ana zemlja
neodgovornosti javnih funkcionara. To je, svakako, posljedica
jednog potpunog monopola politi~ke vlasti, koja je
li{ena kriterija izvan same sebe. Birokratizam sa svojom svevla{}u,
dakle, u osnovi je si- gurne nepovredivosti javnih
funkcionara.
Etatizam je bio dru{tveno-politi~ki oblik institucionalizacije
takve birokratske sve- vlasti. Razlog je poznat: dr`ava se organi-
zira kao instument partijsko-politi~kog monopola. A ovaj se
konstituira na potpu- noj koncentraciji politi~kog odlu~ivanja, na
autoritarnosti hijerarhijskog reda, te na poni{tenju svake
javnosti rada. Stoga je proturje~nos t etatisti~kog sus tava
bila
neophodna i ~vrsta: uzdizanje dr`ave dorazine temeljnog
dru{tveno-ekonomskog i politi~kog instrumenta socijalisti~ke
izgra- dnje, a s druge strane – njena potpuna
partijsko-politi~ka podre|enost i instru-
mentalizacija.
Normativisti~ki formalizam
Na planu odgovornosti javnih funkcio- nara, to se odrazilo
potpunom blokadom pravne politi~ke odgovornosti, a da se o
krivi~noj, gra|anskoj i disciplinskoj i ne govori. Djelotvorna je
jedino i isklju~ivo ispravna politi~ka odgovornost, {to se te-
melji na potpunoj dru{tvenoj i, prije svega, politi~koj
kontroli same partije nad svojim ~lanovima i nad
funkcionarijatom.
Da je konzekvencija toga bila ispraznost pravnog, jedva treba
dokazivati. Pravo u takvim socijalisti~kim sustavima nije uva`avano
ili, bolje re~eno, svedeno je na jedan normativisti~ki
formalizam iz jedno- stavnog razloga {to ono limitira i obavezuje.
Ono je, dakle, protivno samovolji. Ali u
etatizmu, ono je po svom zna~enju, funkciji i svrsi – potsjetimo se
na tu kvalifikaciju –
javne funkcije. Da to, u najmanju ruku, zna~i tolerirati i
sankcionirati nesposobnost, bar u tom ne treba dalje ni{ta
re}i.
Prevladavanje autoritarizma
Me|utim, mnogo toga se u na{em ivo- tu i dru{tvu, pa i u samim
gra|anima pro- mijenilo. Proces sveop}e demokratizacije u
socijalnom, politi~kom i dugovnom po- gledu ve} je proizveo mnoge i
korisne u~inke. Sam samoupravni princip i praksa aktivirali su {ire
dru{tvene snage, nove potencija le i akt ivniji interes
gra|ana, dru{tva kao cjeline. Mnoge najavljene a i
primijenjivane reforme (dru{tveno-eko-
nomskog sustava, politi~kog ustrojstva, partijskog `ivota i
djelovanja) svjedo~e o op}oj svijesti i potrebi da se prevlada
etatisti~ki birokratsko-centralisti~ki, u biti i akciji
autoritaristi~ki sustav.
Naravno, nitko razuman ne shva}a to pravolinijski, nego
upravo jednim veoma slo`enim i napetim prijelazom, {to }e biti
ispunjen sna`nim i stalnim otporima staro- ga u svim njegovim
oblicima, a prije svega, bar za temu koja se razmatra,
autoritarne li~nosti, nepovredivo odre|ene. Razdoblje punog
monopola politi~ke vlasti i odluke,
birokratsko-centralisti~kog sustava odnosa, te rigidnost
hijerarhizma koji iz njega proistje~e sabire se, zapravo u
takvom tipu autoritarne li~nosti, tj. nepovredivoj i neod- govornoj
li~nosti. I dok se dru{tveni odnosi relativno lako mogu uspostaviti
na novom osnovu, sam autoritarni mentalitet javnog funkcionara,
izgra|en u uvjetima neodgo- vornosti spram dru{tvene javnosti,
dugoro~no djeluje u starom stilu i starom metodom.
Tako se problem odgovornosti javnih funkcionara danas postavlja iz
mnogih razlo-
ga, veoma va`nih i odlu~uju}ih. Na prvom mjestu treba ista}i
samoupravlja~ke uvjete
«truli liberalizam». Ili u suptilnijoj odredbi, ono se shva}a pukim
derivatom dru{tveno- proizvodnih odnosa, dakle ne~im {to je
bez svoje vlastite autonomije i djelotvornosti –
negira se princip da forma rei esse dat. Tako je politi~ka
pragmatika u etatisti~kom razdo- blju obezvrijedila
principijelno-demokra- tski karakter prava po jednostavnoj logici :
kada koristi pozivati se na njega, a kada ograni~ava ili, pak,
obvezuje, odbaciti ga kao formalisti~ki balast.
Naravno da, u takvom kontekstu, nije neobi~no da ne ivi
sustav pravne politi~ke odgovornosti javnih funkcionara, a pogoto-
vu krivi~ne, gra|anske i disciplinske. I to ne u ime nekih
principijelnih pitanja takve
odgovornosti , {to se nadaju s obzirom naosnove i uvjete
predsjedni~kog, parlamen- tarnog i skup{tinskog sustava, nego
jedno- stavno zbog diskreditacije prava kao takvog u ime principa i
prakse politi~ke svrsishod- nosti ili, o{tro re~eno,
samovolje.
Korektno je, naravno, primijetiti da, sa razvojem demokracije u
nas, raste u broj pravnih instituta, {to ulaze u sklop
pravnog sustava javne odgovornosti. Mada, istina, temeljnih
na~elnih odluka, bar {to se ti~e pravne politi~ke
odgovornosti, nije nikada nedostajalo. Ali stara i `ivotna istina
da odgovornost koja opstoji u na~elu ne opstoji uop}e. A da ne
govorimo o vjerodostojnoj ~injenici na{eg politi~kog sustava da je,
za razdoblje etatizma pa sve do na{ih dana, uvijek izvanpravna,
politi~ka odgovornost uvjetovala pravnu politi~ku odgovornost
javnih funkcionara. [to to, pak, konkretno zna~i i implicira,
nema potrebe ovdje raz- glabati. Dostatno je samo re}i to da se,
prema tome, uvijek povla~ilo pitanje odgo- vornosti kada je
javni funkcionar temeljno politi~ki iznevjerio, a nikada se
nije posta-
vilo pitanje odgovornosti na temelju izne- vjeravanja u
konkretno-radnom vr{enju
ODGOVORNOST JAVNIH
neprekidno bude izvrgnut javnoj odgovornosti
Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (V.):
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 9/68
9BEHAR 76-77
i organizaciju suvremene socijalisti~ke dr`avnosti, koji znatno
mije{aju individualnu i kolektivnu odgovornost ili, ih, bar dovode
u nove ali veoma fleksibilne odnose, istodob- no pro{iruju}i znatno
krug javnih subjekata. Ovaj problem se nadaje i po samoj prirodi
javnih funkcija, {to ih obavljaju ovi funkci-
onari, jer se, prete`no, radi o klju~nim i
djelotvornim polo`ajima u dr`avnom susta- vu, doseg i
ostvarenje kojih tangira i odre|uje sudbinu naroda. Jednako ga
name}e u o{troj formi i nedemokratska tradicija na{e zemlje, na
koju se direktno nadovezao i birokratsko centralisti~ki sustav
etatizma, te uslijed toga, ne samo prete`an i odlu~uju}i utjecaj
autori- tarne li~nosti, nego i odsustvo gra|anske svijesti u
modernom zna~enju i efikasnosti.
Unitaristi~ki kompleks
[to se ti~e same na{e republike, nu`no je problem
odgovornosti javnih funkciona- ra dovesti u vezu sa jo{ jednim ,
specifi~nim, ali veoma odsudnim aspektom, posljedice kojeg su dobro
poznate. To je sna`no i du- boko korijenje hrvatskog
unitaristi~kog kompleksa, {to se prvenstveno, razvio na razini
ostvarivanja javnih funkcija kako u samoj Hrvatskoj, tako i u
Jugoslaviji; {to vi{e, {to je bio sami uvjet za stjecanje tih
funkcija. Unitaristi~ka hrvatska tradicija, stara preko stotinu
godina utemeljena je
na sistematskoj i razornoj korumpirano- sti hrvatskih javnih
~asnika. Time je bila izre~ena i bitna a i sudbonosna odredba
hrvatske politike: ona se, naime, odre|ivala po sredi{njim,
jugoslavenskim potrebama, a ne po hrvatskim nacionalnim interesima.
A iz toga je neumitno proizi{la dispropor- cija izme|u prava i
obaveza Hrvatske u ju- goslavenskoj zajednici, koja je definitivno
poni{tila njihov reciprocitet kao uvjet rav- nopravne
egzistencije, suradnje i obveze. U taj kontekst, onda, smje{ta se i
problem
politi~ke odgovornosti javnih funkcionara.Ova se utvr|ivala u
jugoslavenskom kon- tekstu, a ne u nacionalnom. [to je to, pak,
zna~ilo za samu hrvatsku dr`avnost i njene vitalne interese, to je
dobro poznato i spada svakako u sve samo ne u slavne stranice njene
ustavne i politi~ke povijesti.
S obzirom, dakle, i na te op}edru{tvene uvjete, a i nacionalno
politi~ke, problem odgovornosti javnih funkcionara je pro- blem
prvoga reda. Najnoviji razvoj, {to slijedi iz suvremene
dru{tveno-ekonomske i ustavno politi~ke reforme na{e zemlje, ve} je
via facti, zao{trio pitanje odgovor-
nosti javnih funkcionara. Naro~ito }e so-cijalni ekvivalent
samoupravlja~kog susta- va, {to se direktno ti~e konkretnog i za
na{e prilike bolnog dru{tveno-ekonomskog po lo `a ja i ut je
ca ja ra dn i~ ke kl as e i siroma{nih segmenata srednjih slojeva,
a i ustavna organizacija nacionalne dr`avnosti, {to postavlja
vitalne nacionalne interese SRH kao i
konkretni dru{tveno-politi~ki polo`aji utjecaj radnog
~ovjeka i radni~ke klase koja ga predvodi, imperativno zahti-
jevati maksimalno socijalno osjetljivu i nacionalno svjesnu
odgovornost javnih funkcionara. U njoj je impliciran i
sadr`aj
jugoslavenskih solidarizma, jer sada, premasaveznim ustavnim
amandmanima, SRH nije neka nadnacionalna tvorba ili vi{i dr`avni
interes, nego je rezultanta maksi- malno odgovorne i dogovorne,
dakle rav- nopravne i solidarne zajedni~ke platformei akcije svih
na{ih republika. U tako shva}enoj solidarnosti, jugoslavenska
zajednica cje- lina je koordiniranih ravnopravnih nacio- nalnih
interesa na{ih republika u onome {to ih dru{tveno-ekonomski i
ustavno- politi~ki sudbinski povezuje u socijalisti~ko
zajedni{tvo.
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 10/68
Poseban amandman za odgovornosti javnih djelatnika
Nacrt amandmana za Ustav SRH pri-
goda je da se potakne pitanje odgovornosti javnih funkcionara,
iz aspekta reformnih intencija, institucija i posljedica. Na`alost,
nacrt o tomu ni{ta negovori, {to o~ito do- kazuje da na{i
ustavotvorci nisu na to bili posebno osjetljivi. A ipak se, s
obzirom na slo`enost suvremenog samoupravlja~kog razvoja i mnoge
promjene u na{em nacio- nalnom `ivotu, name}u neka pitanja, {to
tangiraju upravo to pitanje.
Prije svega, iako opstoje odgovaraju}e norme u va`e}em Ustavu bilo
bi od izuzetnog, principijelno demokratskog zna~enjada se u Nacrtu
predlo`i poseban amandman posve}en isklju~ivo odgovornosti javnih
funkcionara. On ne bi smio biti opetovanje pozitivnih normi,
nego njihova formulacija, korelativna s na{im vlastitim,
nacionalno- hrvatskim uvjetima, iskustvima i htijenjima.
Potrebno je, nadalje, uzeti u obzir nu`nost pro{irenja kruga
javnih subjekata, naro~ito kada se ima u vidu samoupravlja~ki demo-
kratizam s njegovom {irinom, pa i patos koji ga prati. A istodobno
s tim povezati i potre- bu da se statuiraju odredbe o
odgovornosti
onih javnih funkcionara koji su u va`e}em Ustavu SRH jednostavno
izostavljeni.
Ne manje je va`no principijelno utvr- diti i druge oblike
odgovornosti javnih funkcionara, posebno: krivi~ne, gra|anske i
disciplinske, preko ~ega dosada{nji usta-
vi u nas suvi{e olako prelaze; a kada ih pak predvi|aju, onda
ih ograni~avaju samo na jedan u`i krug.
Bilo bi svakako veoma potrebno da se preciznije odredi i sam
princip javnosti rada. Do sada je ta javnost suvi{e bila
dr`avotvorna ili, to~nije re~eno, zatvarala se u dr`avne okvire.
Ne{to o temeljnom zna~enju javnog mnijenja za demokratski sustav u
nas, o njegovoj osnovi, instrumen- tima, ustavnom zna~enju, te
primjeni, s obzirom na odgovornost javnih funkciona-
ra, bilo bi vi{e nego po`eljno u jednom procesu sveop}e
demokratizacije dru{tva. Jasno je samo po sebi da se odgovor-
nost javnih funkcionara mora povezati za sustav njihovih prava i
du`nosti. Mnogo toga od njih je, istina, ve} regulirano. Ali mnogo
toga i nije, jer je u me|uvremenu, od 1963. godine, u narodnom
ivotu do{lo do promjena, pa i temeljitih, i u prakti~nom, i u
funkcionalnom i u svjesnom pogledu. Preciziranje tih prava i
du`nosti, kao i njihovo pro{irivanje stvar je neposredne
potrebe i demokratske prakse, a i princi-
pijelne povezanosti za ustavni kompleks odgovornosti.
Prilog djelotvornosti pravnog sustava
Ne podcjenjuju}i nimalo ni zna~enje, ni
doseg, ni potrebu izvanpravne politi~ke od-govornosti, s obzirom na
mehanizam na{eg javnog ivota i njegovo ustrojstvo, ustavno-
pravno, principijelno utvr|ivanje odgovorno- sti javnih
funkcionara, kao i kasnija konkret- nija razrada, bitan je prilog
snazi, autoritetu i djelotvornosti pravnog sustava javne odgo-
vornosti funkcionara. A bez ovoga je demo- kratski karakter na{eg
dru{tveno-politi~kog sustava na~elno i prakti~no doveden u pitanje.
Naravno, dobro znamo da stvar nije samo u pravnim
odredbama, nego i u njihovoj realno- prakti~noj provedbi. Ali
podizanje konkretnih odredaba o odgovornosti javnih funkcionara na
razinu ustavnih na~ela na{eg samouprav- lja~kog sustava sna`i
demokratsku svijest i volju gra|ana, institucija i javnosti i
prilog je provedbenoj politici odgovornosti. Tako bi se
birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti
javnog funkcionara, tjerao iz jo{ jednog svog ugodnog
uto~i{ta na svjetlo javne odgovor- nosti i u konfrontaciju s
demokratskim inte- resom na{e nacionalne javnosti i zajednice, {to
ju zahtijeva i pokre}e.
(Hrvatski tjednik br. 25/8.listopada1971, str.3.)
Op}e odrednice Islama
Svakako da je, ve} na prvi pogled, uo~ljivo da Islam predstavlja
veoma slo`eni i osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvor-
KLASI^NANerkez Smailagi}: Teologija, filozofija, znanost
Ova knjiga je prvi poku{aj u onda{njoj Jugoslaviji, pa i {ire, da
se klasi~na
kultura Islama prika`e na pregledan, cjelovit, svestran i
dokumentiran na~in. U njoj su sistematski sabrane i izlo`ene glavne
ideje, teorije, ustanove i rezultati {to su ih one proizvele
na planu teologije, filozofije i znanosti.
Stoga }e se suvremeni ~itatelj, kako onaj koji pripada muslimanskom
kulturnom krugu, tako i svaki drugi, mo}i upoznati s temeljnim i
vrijednim dostignu}ima, inte- resima i pogledima klasi~nog islama
na Boga, svijet, ivot i ~ovjeka. To je jedinstvena prilika da
se u sistematiziranom obliku do ivi i spozna jedna velika kultura
kojoj su- vremeni svijet toliko duguje i na ~ijim osnovama su
izrasli i danas `ive toliki narodi.
U uvodnim poglavljima dani su popratni i nu`ni komentari koji
omogu}uju da se sadr`ajno shvate i pove u hrestomatijski
izabrane i prikazane stranice najboljih suvre- menih islamologa
svijeta o razli~itim aspektima kulturne povijesti klasi~nog
islama.
bi i ostvarenja; da ga je veoma te{ko po- dvesti samo pod
jedan imenitelj koji bi bio u stanju izraziti, makar i sa`eto, sva
njego- va o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti i intencije. Zato
kratke signature, kao {to
je ~isto teologijska, unutar samog Islama, da je Zadnja
objava ili da je, kako se to
dosta rano iskazalo u kr{}anskim redovima,samo nova kr{}anska
hereza odnosno da je, prema srednjovjekovnim piscima, ara-
bizirani judaizam, ~ak kada bi bile defini- tivne odrednice,
ne predo~avaju, najmanje dana{njem ~itatelju, svu puno}u i svojevr-
snost Islama kao kulturnog sistema.
Da bi se dali neki okviri koji obuhva}aju bar fundamentalno u
islamskom kulturno- historijskom kompleksu, ~ini se da je tomu
najprimjerenija Goiteinova ~etvero~lana dioba:
• Islam kao oblik arapske samokonsti-tucije; • Islam kao nova
monoteisti~ka reli-
gija; • Islam kao nova politi~ka zajednica,
te, napokon, • Islam kao osebujna civilizacija.
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 11/68
11BEHAR 76-77
KULTURA ISLAMA, KNJIGA I. Islam se pojavljuje na izrazito i
potpu-
no arapskom tlu i, prirodno, upija iz njega
mnoge elemente njegove realne historije, kao i njegove
kulture.
Jedan dosta rasprostranjen narod, razdijeljen na mnoge plemenske
centre i podlo`an mnogim lokalnim interesima, veoma se brzo,
uslijed razvoja Islama, sabire u novo politi~ko i duhovno
zajedni{tvo koje od Arapa stvara epohalno-historijski zna~ajan i
tvora~ki faktor.
U jednom se, od samog po~etka, sla`u svi, i muslimanski i
nemuslimanski pisci,
da je Islam startao u historiji kao nova,velika, monoteisti~ka
religija sa dubokom namjerom, tako|er od po~etka, da bude duhovna i
moralna revolucija `ivota i ~ovjeka.
Nikada nijedna religiozna misija nije mogla ostati samo na
svojim duhovnim i transcendentnim visinama. I Islamu je su|eno
`ivjeti i pro}i svoj dramatski kori- dor svjetovnosti. Islam se, po
svome vla- stitom libido dominandi, veoma brzo i smi{ljeno
organizira u politi~ko zajedni{tvo i, time, podlije`e svim
kapricima i implika- cijama {to ih Ragione di Stato nosi u sebi i
proizvodi; u jednu imperijalnu, dr`avnu tvorbu, {to se ne izra`ava
samo u terito- rijalnim postignu}ima i ustavno-organiza- cionim
izradama, nego i u jednoj politi~koj ideologiji duboko pro`etoj
islamskim prin- cipom i svrhom.
Napokon, sva ta vjerska i politi~ka ekspanzija sili Islam da
se gotovo neosjet- no a neizbje`no, i po realno-historijskim i
po idejno-duhovnim zakonitostima, ne svede samo na iskaze i
djela svog
monoteisti~kog religioznog uvjerenja. Na njegovim plodnim i
fermentnim principima, on se, u ne dugom razdoblju, konstituira u
grandioznu civilizaciju, ~iji sjaj ni do danas nije izblijedio, a
koja se ravnopravno svr- stava pored najve}ih civilizacija svijeta;
u ~udesan i originalan sistem ideja, djela, vrjednota, mnogolik a
jedinstven, {to zahva}a sve strane ~ovjekova dru{tvena i
individualna `ivota u jednoj duhovnoj prospektivi.
Tako se, izgleda, Islam mo`e svrstati
pod ove ~etiri op}e odrednice, {to svoj prof il dob
ivaju upr avo u nje go vom
klasi~nom razdoblju, a {to se - mutatis mutandis - mogu
protegnuti i na kasnija
stolje}a. ¢Str.17-18. £
Islam – nova svjetska civilizacija
Islamska civilizacija konstituira se na temeljima onih bitnih
rezultata, ustanova i ideja koje su bile stvorene u prvotnome
Islamu. Religija, s jedne strane, i zajednica, s druge strane, dva
su njena strukturalna i
tvora~ka elementa. Ali u svome dugom i plodnom razvoju,
naro~ito zahvaljuju}i
mije{anju naroda i civilizacija, kao i ekspan- zivnom poletu i duhu
elaboracije, ra|aju se i oblikuju novi njeni elementi, kao {to su
obi~aji i umjetni~ka djela, znanstveni inte- resi i filozofska
refleksija, pona{anja i di- plomacija, zakoni i
institucije.
Sporovi oko naziva ove goleme civili- zacije unekoliko ukazuju na
probleme njena potpunog ili ta~nog odre|enja. Pr-
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 12/68
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
votno opredjeljenje za naziv “arapska ci- vilizacija” uzima
lingvisti~ki fenomen za kriterij razgrani~enja. A onda se s pravom
postavlja pitanje: iako napisana na ovom velikom jeziku,
mnoga djela, {to odlu~uju}e utje~u na oblik i duh ove civilizacije,
na- stala su iz pera nearapskog elementa, pa
su, suglasno tomu, izraz i drugih kultura, okupljenih oko islamske
ideje. I sam, ve} uobi~ajeni, naziv: “islamska civilizacija” nije
sasvim adekvatan, jer ona okuplja, istina prera|ena, u~enja koja,
izvorno, ne pripadaju Islamu, a neka mu ~ak, svojim duhom, i
proturije~e. Dostatan primjer je filozofija {to su ju sami tada{nji
muslima- ni nazivali “znanost starih”, a da se ne govori o
prevodiocima, {to su, istodobno, zna se, bili i interpretatori. Pa
ipak, ~inje- nica da se sva ona stvaraju pod temeljnom
inspiracijom Islama omogu}ava da ih oku- pimo pod ovaj ve}
prihva}eni pojam – “islamska civilizacija”.
Ako je i{ta te{ko i nepovoljno, onda je to periodizacija historije.
Za prvu etapu {to se op}enito karakterizira kolonizacijom i
konsolidacijom (620-850. n.e.), ne bi bilo velike dvojbe. Druga
etapa {to se`e do mongolske provale (1258. n.e.) ve} je znat- no u
pitanju, a pogotovo tre}a, nazvana periodom nacionalnih
kultura, {to se okon~ava sa 1850. godinom n.e.
U svakom slu~aju, islamska civilizacija klasi~nog razdoblja u
svojim bitnim dopri- nosima i tvorbama, stvara se do kraja XIV
stolje}a. Istina je da je razdoblje do 850. godine n.e. bilo u
znaku vjerske i vojne ekspanzije, te da je religiozna vjerodostoj-
nost apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke snage. To je
razdoblje u kojem se ustaljuje kur’anska verzija, razgrani~ava sa
otpad- nicima, okuplja hadis i u~vr{}uju temelji religioznog
pravovjerja.
Naravno, da to ne zna~i da se uop}e ni{ta drugo ne ~ini. Bilo
bi to apsurdno re}i za
vrijeme u kojem se udaraju temelji dr`avnosti, vojne organizacije,
poreskog sistema, islamske arhitekture i poezije. Ali je reli-
giozna ekspanzija i konsolidacija temeljni pravac razvoja i
potpuno ovladava naporima, duhom i htijenjima ovog vremena.
Prvi halifi jo{ su duboko u arapskom tra- dicionalizmu. Sudar sa
starim civilizacijama silno oboga}uje islamsku kulturu, ali ju
prisi- ljava pro`eti se starim tradicijama i u}i u sinkretisti~ke
spojeve. U procesu tog me|upro`imanja, Islam se izra`ava
originalno,
u svojoj duhovnoj perspektivi, pomagan upra-vom {to je
kulturno-tvora~ki nastrojena.
Prvi rezultati se uskoro pojavljuju: ra|a se islamski grad,
specifi~no strukturirana i osmi{ljena cjelina. U njoj, istina, bar
za po~etak, prevladava vojno-administrativni aspekt, ali se
uz to stvaraju prvi temelji ka- snijeg grandioznog djela. Na prvom
mjestu cvate gra|evinarstvo i arhitektura, arhitektu-
ra d`amija posebice, u Kairuanu, Fustatu, Jeruzalemu, Medini, Basri
i Kufi, a ispred svih u Damasku. Sigurno, jo{ su sna`ni
sinkretisti~ki elementi: posu|uju se likovni elementi Bizanta i
Perzije, kao i lokalni ele- menti u izradi drveta, mozaika arkada
itd. Dekoracija, biljna ili epigrafi~ka, geometrijska ili
arhitekturalna, najavljuje islamsku alergiju spram tema `ive
figuracije koja lako mo`e poslu`iti za idolatriju. Uz velebne
d`amije, grade se sjajne pala~e koje se zidaju ne samo u gradu,
nego i oko prijestolnice.
Arapi se name}u starim kulturamasvojom poezijom, {to je pone{to
arhaizant- na, ali prefinjenog izraza i duboke }utilno- sti. Uskoro
se ra|a i galantna poezija, u kojoj prevladavaju teme ushita i
u`itka, kao i uzvi{ena uloga `ene.
Zahvaljuju}i centralizaciji uprave i uvo|enju arapskog jezika kao
slu`benog, stvorene su pretpostavke za okupljanje mase dokumenata,
koja }e poslu`iti za razvoj velikih grana islamske znanosti:
kur’anske egzegeze, hadisa, historije, leksikografije, gramatike,
poezije.
Drugo razdoblje do mongolske prova- le u XIII. st. karakteriziraju
tri osnovne crte: ekonomsko-komercijalni napredak, izgradnja
dr`avnog ustrojstva i susret sa helenisti~kom kulturom.
Ono {to cijelom ovom razdoblju daje ton i pokre}e ga u svim
njegovim aspektima,i djelima je silan razmah trgovine, koja,
prakti~ki, povezuje sav svijet. To je jedna komercijalna
civilizacija u pravom smislu. Njena povezanost, {arolikost,
duhovni obzori, ure|enost i mobilnost dovode u
vezu sve civilizirane narode i time omogu}avaju puni promet ljudi,
dobara, sredstava, ideja, iskustava.
Njena je posljedica silan razvitak, ~ak prava poplava
gradova, {to se, po uzoru na Bagdad, {ire po cijelom carstvu: u
Siriji, Mezopotamiji, Egiptu, [panjolskoj, Siciliji, Sjevernoj
Africi kao i po podru~jima turk- menskih plemena. ^udesna je to
ogrlica naselja: gradovi na velikim mezopotamskim rijekama,
gradovi-oaze karavanskih puteva sredi{nje Azije, manufakturski
gradovi
Susije ili egipatske delte, pristani{ni gra-dovi Sredozemlja ili
Perzijskog zaljeva.
Uz takav materijalni i graditeljski pro- speritet prirodno je da
umjetnost dobija nezapam}en polet.
D`amije i pala~e i dalje dominiraju arhi- tektonskim pejza`om
Islama. Ali se sada, postupno, potiskuje sirijska tradicija,
a iva i plodna [panjolska otvara prostor prodoru
perzijskih i mezopotamijskih utjecaja. Islam se, kroz
stolje}a, svikava crpjeti
motive i tehnike iz samoga sebe, oslobo|en tu|ih utjecaja.
Dekoracija je sve vi{e autenti~na; arabeska se gotovo poistovje}uje
sa Islamom; naveliko se uljep{ava mozaikom, bjeloko{}u,
dragim kamenjem, prekrasnim tkanjima.
Dr`avno ustrojstvo izgra|uje se na minuciozan na~in pod Abbasidima
uz djelomi~no preuzimanje iskustava i usta- nova propalih, davnih
dr`ava. To je period
u kojem se dvor pretvara u pompozni prizori skup svih ~asnika
okupljenih oko vladara: vezira, komornika, redarstvenog
upravitelja, glavnog zapovjednika, velikog kadije, `idovskog
egzilarha i nestorijanskog kato- lika, te mase prin~eva, milosnica,
oficira garde, slugu, umjetnika i dvorskih luda.
Uprava se dr`i pod ravnanjem vezira, funkcije {to okuplja u sebi
vojnu, upravnu i politi~ku nadle`nost, diwan se razlikuje
pre- ma dobima i vladarima, a najva`niji su, daka- ko, diwani
zemlji{nog poreza, riznice, vojske i dvorske kancelarije.
Provincijska uprava ve`e se za sredi{nju, u obje svoje najva`nije
funkcije - vojska i civilno-financijska vlast.
Pored uprave smje{ta se sudstvo i in- stitucija kadije, ~uvara
Zakona. On se uspo- stavlja na raznim razinama, sredi{njoj ili
provincijskim, u svojstvu savjetnika vlasti za pitanja
pravosu|a. Naro~ito je bilo zna~ajno stvaranje polo`aja vrhovnog
kadije u samoj prijestolnici, koji je imenovao i opozivao sve
kadije, a ovisio je direktno od vezira i vladara.
Posebno su se, odozdo do gore, raspo-
redile kancelarije {to su slu`ile kao pokreta~i i oslonci
cjelokupne ma{inerije. Glavna figura u njima je katib ili
redaktor u pravom smislu, zadu`en da na korektnom i po mogu}nosti
elegantnom arapskom jeziku prepi{e svaki slu`beni akt.
Drugo razdoblje plodotvornije je i vi- talnije i u duhovnom
pogledu, jer se Islam kao nova i, u mnogome, jednostavna duho- vna
cjelina susre}e i su~eljava sa heleniz- mom, njegovom slo`enom i
golemom fi- lozofijskom ba{tinom. Svakako da je bitan
~inilac prijemljivosti Islama za druge kul-ture, {to }e se osobito
pokazati u ovom
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 13/68
13BEHAR 76-77
vremenu, bilo Muhammedovo uvjerenje da je on jedan iako zadnji od
Poslanika, da je jedan Bog poslao i drugim narodima svoj
nauk, ali da su ga oni zaturili i iznevjerili, da je njegova misija
kona~no ukazala na tu pravu istinu-vodilju.
Ali tomu treba dodati i teritorijalni faktor.
Osvojene zemlje su pravo ari{te helenisti~kog studija. Zna se snaga
i utjecaj Aleksandrije i njenih u~enjaka: Euklida i Herona,
Eratoste- na, Ptolemeja i Plotina. Istina, Aleksandrijska {kola u
doba arapske ekspanzije ve} dugo ne djeluje. Ali je, ipak,
tradicija u~enja i dalje rajonirala na cijelom tom prostoru, a
osobito u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, zemljama {to su ih
zauzeli Arapi.
Ne treba zanemariti ni teologijske aspekte problema. U ovim
zemljama Islam, koji je prvotno jedan dosta jednostavan
sistem, nailazi na mo}ne protivnike: slo`enii rafinirani misaoni
sistem kr{}anstva, fi- lozofijski racionalizam koji potpuno negi-
ra Bo`ju objavu, a tako|er iranski dualizam, koji je ~esto
isprepleten sa gnosti~kim elementima. Osim toga, u samom Islamu se
name}u i pokre}u pitanja {to znatno nadilaze njegov prvobitni
jednostavni nauk: o odnosu Boga i ~ovjeka, o slobodi volje i
odgovornosti, o naravi objave, o nestvore- noj ili stvorenoj
Rije~i, itd.
Jednako se po~inje krajem drugog stolje}a islamske ere javljati
jedna misti~ka
reakcija kako na vjerski formalizam, {to, svojom pedanterijom,
onemogu}uje pravi religiozni `ivot, tako i na sna`an materijal- ni
poriv, {to je muslimane zahvatio nakon osvajanja bogatih isto~nih
zemalja.
Muslimanski mislioci nastojali su u`urbano i svim sredstvima
odgovoriti na
te izazove i poticaje. Jedna od nu`nih stvarala~kih mogu}nosti bila
je gr~ka filo- zofija, metafizika, logika i dijalektika prije
svega, na ~iji studij su se svojski dale cije- le generacije pisaca
i u~enjaka.
Golemi korpus helenisti~ke kulture nije se uklopio u cjelini u novu
civilizaciju i njene duhovne potrebe. Homer i Sofokle, Safo i
Tukidid - gr~ka epika, tragedija, lirika i historija nisu ni{ta
zna~ili Arapima. Zna- nost, me|utim, bila je odu{evljeno
prihva}ena i kori{tena: medicina i farmako-
logija, botanika i zoologija, mineralogija imeteorologija,
matematika, mehanika i astronomija, glazba i optika i, prije svega,
filozofija. Danas se ve} zna da to nije bilo golo opona{anje, nego
sna`an intelektual- ni val, koji je arapsku kulturu uzdigao na same
vrhunce tada{njeg svijeta. ^ovjeku helenisti~ke kulture mora se
priznati, kao zna~ajke; istra`iva~ki duh, dar promatranja, njegovo
nastojanje za skladnim cjelovitim pogledom na svijet i
njegovo rafinirano urbano vladanje. Pa ipak su muslimanski
u~enjaci, u mnogim podru~jima, nadma{ili
svoje u~itelje, medicini i astronomiji, ma- tematici i geografiji,
umjetnosti i literaturi, komparativnom studiju religije i mistici.
Doba je to ne samo velikog i svestranog stvarala{tva na cijelom
prostoru od Kine do Atlantika i turkmenskih stepa do Indije, nego i
potpunog trijumfa duha tolerancije,
uzoritog za mnoga stolje}a kasnije. Me|utim, od XIII. pa do kraja
XV.
stolje}a na{e ere dosta brzo nestaje kako taj duh tolerancije, tako
i tragala~ki polet. U osnovi toga procesa dekadencije klasi~nog
razdoblja razni su sustjecajni momenti: prevlast stranog
vojni~kog elementa, rastu- ranje srednje klase i zamjena slobodne
tr- govinske ekonomije strogofeudalnim redom, te narasla
institucionalizacija sve}enstva, {to ju sama dr`ava odlu~no
zagovara.
Promatra li se Islam do ovog preobrata u
svim svojim aspektima i djelima, na {irokomrasponu od teologije do
kaligrafije, o~ito je da on predstavlja i tvori jednu raznoliku a
opet jedinstvenu civilizaciju {to se karakte-
rizira: jedinstvenom duhovnom perspek- tivom definiranom
u kalamu; jedinstveno orijentiranom etikom, {to se, u strogoj
povezanosti sa vjerskim u~enjem, struktural- no ugra`uju u
socijalnu i svakida{nju zbilju ~ovjeka: jedinstvenim stilom
`ivota, i to uzetog u cjelini, od ishrane do odgojnog si- stema.
¢Iz knjige Klasi~na kultura Islama, I, Zagreb, 1973, str.
27-31£
Dr. Nerkez Smailagi} u privatnom dru{tvu
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 14/68
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
zam. Naravno da se ne smije zaboraviti sociolo{ka osnova cijelog
procesa, a to je narastanje dinasti~ke mo}i vladara, uz koju ide i
izrastanje jedne «srednje klase», s obzi- rom na tako zna~ajni udio
trgovine u cjelini ove civilizacije.
Recepcija helenisti~ke kulture nije bila jednolinijska i
nekriti~ka. Dostatno je ukazati na arapsko-islamsku selekciju.
Epika, tragedija, lirika i klasi~na historija potpuno su zanema-
reni, jer Arapi ne prihva}aju poganske bogove, kao ni stil gr~kog
dru{tvenog `ivota.
Me|utim, znanost je predmet studija i na tom planu u~enici
nadma{uju u~itelje. Arapi predo~avaju silna znanja u
medicini, farma- ciji, botanici, zoologiji, mineralogiji, meteo-
rologiji, matematici, astronomiji, fizici, filo- zofiji (logika,
dijalektika, metafizika, etika). Helenizam, ali stopljen s lokalnim
tradicija-
ma, osje}a se i u arhitekturi, gra|evinarstvu,umjetnosti, pravu i
upravi. i zato je mo`da, najbli`i definiciji kulture toga razdoblja
Be- cker koji je smatra helenizmom – naravno, islamiziranim
helenizmom. Pa ipak je i to suvi{e na izvanjskom planu, budu}i da
se duh jedne kulture nikada ne mo`e prenijeti u drugu.
Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom
njenom temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom
tvorbom svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocje- nu
ne mogu promijeni t i n ikakva me|upro`imanja kulturnih
utjecaja.
S tim u vezi, name}e se potreba da se precizira ta izvorna
struktura islamske kultu-
Klasi~ni Islam mo`e se, opravdano sma- trati, onom jezgrom koja je
kristalizacija njegovih temeljnih duhovnih i historijskih
realizacija. Da je to tako, dokazuje jo{ i danas, teologija,
filozofija, sufizam, pravo, literatu- ra i umjetnost.
Zato je tema o Islamu i njegovom kultur-nom utjecaju neodvojivo od
zna~enja i u~inaka klasi~nog razdoblja i njegove kulture. A da se i
ne govori o jednostavnoj i provjerljivoj ~injenici da je Islam `iva
religija i kultura koja se, i u svojoj slavi i u svojoj drami,
sna`no i osjetljivo do`ivljava u duhu suvremenog muslimana.
Op}enito se mo`e slo`iti s onim piscima koji islam odre|uju
posreduju}om civiliza- cijom – pod uvjetom da se pri tome misli na
klasi~no njegovo razdoblje. Tada se on zaista, povijesno i
kulturno, smje{ta na prostoru
izme|u Antike i Renesanse. Bio je, dakle,historijski nasljednik
stare gr~ke kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu, koju preuzima,
prera|uje i prenosi Europi kasnog Srednjeg vijeka i time
omogu}uje renesansu njene kulture, a i povijesti.
Ali Islam ne posreduje samo u vreme- nu, nego i u karakteru
kulture, budu}i da je situiran izme|u svjetovne kulture
kasnog rimskog razdoblja i potpuno klerikalne kulture europskog
Srednjeg vijeka; a jed- nako i u prostoru, jer se, svojim jezgrom,
nalazi na razme|u Europe i Afrike, odnosno
Azije, tako da, po prvi puta, povezuje sve strane staroga
svijeta.
Nerkez Smailagi} KLASI^NA KULTURA ISLAMA, II. KNJIGA
Zajednica, dr`ava, pravo, literatura, umjetnost
KLASI^NI ISLAM I NJEGOVO KULTURNO ZNA^ENJE Islam je `iva religija i
kultura koja se, i u
svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo do`ivljava u
duhu suvremenog muslimana.
Islam je historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to
razvodnjene u helenizmu, koju preuzima, prera|uje i prenosi
Europi
kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}ujerenesansu njene kulture, a i
povijesti. Na prostoru gdje je ivjelo pet razli~itih
religija, islamski Poslanik, upravo genijal- no, propovijeda
kontinuitet Bo`je objave
Duh jedne kulture nikada ne mo`e prenijeti u drugu. Klasi~na
epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom njenom
temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom svjetske
historije i svjetske kulture, i tu ocjenu ne na objek-
tivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}ida on nudi ne toliko
nova pitanja (ona su oduvijek postojala), nego nova rje{enja
Knjiga II, Klasi~na kultura Islama . Prezentira temeljne
ideje i ustanove islamske zajednice, politi~ku filozofiju
islama i teoriju halifata, osnove islamskog prava i njegove glavne
institute, pregled arapske i perzijske literature, te pr ik
az sv ih zna~a jn ih gran a i postignu}a islamske
umjetnosti.
U hrestomatijskom dijelu predo~eni su tek stavovi najve}ih
umova islamskoga svijeta na Istoku i na Zapadu, a uvodni komentari
postavljeni su tako da osmi{ljavaju
odabrane segment, te da daju cjelo- vito-zaklju~ni pogled na
klasi~nu kulturu Islama.
Postoje osobeni poticaji koji su omogu}ili da se klasi~ni Islam
konstituira u takvoj funkciji. Na prvom mjestu je to njegov
univerzalisti~ki karakter koji je bio utemeljen ve} od Muhammeda.
Na prostoru gdje je `ivjelo pet razli~itih religija, islamski
Posla-
nik, upravo genijalno, propovijeda kontinui-tet Bo`je objave. On se
svrstava u red pretho- dnih poslanika, jer mu je polazna to~ka da
je Bo`ja objava jedna, da je Kur’an samo kona~na i, time,
dovr{ena njena forma.
Ali, osim njegova temeljnog karaktera, Islam se upravo u tome svome
fermentnom i kristalizacionom razdoblju, formira u specifi~nim
uvjetima On po~inje svoj razvoj u zemljama koje su, ~ak ako se
izolira samo njegov semitski segment, kolijevke velikih religioznih
sistema i velikih civilizacija; gdje su, dakle, duhovna
stremljenja, i pored
i{~ezavanja helenizma, bila veoma sna`na,trajna i o~ita. Sam Islam
je imao unutra{nje potrebe da se izgra|uje u jednu slo`eniju
cjelinu, jer je, naspram njega, stajalo vi{e, dosta rafiniranih
principa znanja i metoda koje je trebalo nadma{iti i potisnuti. I
misti- cizam, taj tako zna~ajni faktor islamske kul- ture, daje
svoj doprinos njenoj posredni~koj funkciji. On se javlja reakcijom
na formalisti~ka pretjerivanja u razvoju Islama, te sna`no afirmira
subjektivno osvjedo~enje vjernika. U tom pogledu mu je najvi{e teo-
rijske gra|e, izuzmemo li sada autenti~ne
iranski-hinduske osnove, pribavljala gr~ka helenisti~ka misao, a
poglavito neoplatoni-
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 15/68
15BEHAR 76-77
re, kako se ona upravo razradila i utvrdila u klasi~nom razdoblju.
Pogotovu zbog toga {to Islam, kao i drugi religiozni idejni
komplek- si, ima za posljedicu promjenu kulturnog sistema u
cjelini. On se stoga, naspram arap- skog poganstva, javlja s tri
temeljna preobra- ta. Na prvom mjestu, on `ivotu postavlja
transcendentnu perspektivu, te se on time relativizira, on je
u funkciji jedne vi{e reali- zacije. S tim je povezano odsudno
zna~enje svakog pojedinog pona{anja, {to opstanak ne ~ini, sada,
nizom manje-vi{e nepovezanih epizoda. S novom vizijom i uvjerenjem
posti`e ne samo moralna individuacija, nego se pro{iruje
pojam egzistencije: ona je jedin- stvo ovostrane i onostrane
sudbine ~ovjeka. Napokon, Islam je afirmirao i zna~enje
zajednice, premda je on vi{e dr`ao do osob- ne nego do kolektivne
odgovornosti. To je dru{tvu otvorilo novu perspektivu, budu}i da se
ono, sada, konstituira ne kao kratkotrajna i labilna federacija
plemena ili uop}e me|u sobom nevezanih grupa, nego kao ~vrsto i
kohezivno moralno-idejno jedinstvo svjetskih razmjera.
Sve tri promjene – a bile su temeljne i dalekose`ne –
podrazumijevale su tri neobi~no zna~ajna pitanja:
1) [to je ispravan `ivot? 2) [to je ispravno mi{ljenje? 3) [to je
ispravna zajednica? Odgovor na prvo pitanje je pretpostavljao
da se moralna vrijednost `ivota uzdigne navi{i nivo, nego {to ga je
omogu}avala pogan- ska obi~ajnost, jer je smisao `ivota doveden u
izravnu vezu sa Stvoriteljem, kao principom i svrhom svega.
S drugim pitanjem je neobi~no pro{iren duhovni horizont muslimana.
Ispravno shva}anje ~ovjekove uloge i mjesta za njega je od
presudne va nosti, a ono podrazumije- va cijelu jednu metafiziku,
bez koje nema Islama na duhovnom planu. [to se ti~e zaje- dnice,
Islam ju je postavio ne kao problem vlasti ove ili one grupe, nego
kao oblik u
kojem se treba osigurati spas ~ovjeka i svije-ta op}enito, {to
zajednici, dru{tvu i dr`avi, daje moralno zna~enje.
Da bi se mogla dati jedna objektivna ocjena klasi~nog Islama, valja
ista}i da on nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek
postojala), nego nova rje{enja. Nova kultu- ra je
tematizirala odgoj ~ovjeka. Ranije je bilo dovoljno za
korisna ~lana zajednice da se pripravi na tjelesnom, vojni~kom i,
do- nekle, pjesni~kom planu. A sada je temelj odgoja znanje; znanje
o zakonu i, ~ak, me- todi, {to neizbje`no muslimanu pridaje
misionarsku zada}u. Transcendentna per- spektiva ozbiljenja ivota
uzrokuje relativ-
nu va`nost ljudskog djelovanja koja se jo{ poja~ava
principom Bo`je apsolutne volje. To, sigurno, i zajednicu, a vlast
u njoj pose- bice, tako|er umanjuje, jer je ona, prvo, u
funkciji Svrhe i, drugo, njeno mjerilo je izvan ili bolje
re~eno, iznad nje.
Sve to, dakako, veoma dalekose`no utje~e
na kulturnom planu. Posljedice su gotovo o~ite. Islam je ili
uspostavio potpuno nove du`nosti ili, pak, stare bitno promijenio,
a i jedinki osigurao nova prava. Uz izglede na spas, musliman
je okru`en pona{anjem {to je nerazdvojno vezano za cijeli
jedan sistem propisa i obaveza. A ovaj mu je mijenjao i
organizirao svakodnevni ivot: molitva, post, had`, porez, igra,
ishrana, odgoj, pona{anje, brak, vojska, itd. Jasno je da je
tome u osno- vu da je islamska kultura izraz novog vred- novanja
sveg do ivljenog, kako na unutra{njem tako i na izvanjskom planu.
Samopromatranje je otkrilo {iroko podru~je du{evnog iskustva.
Ono je zna~ilo novo otkri}e sebe, time {to se uz to ve`u golema
kozmopolitska prava, time {to se osiguravaju klju~evi za ulaz u
onaj `ivot, time se omogu}uje i jam~i sveobuhvat- ni i raznovrsni
do`ivljaj u jednom bogatijem i smisaonijem `ivotu. Tako se na
suptilan i uzvi{en na~in, dala naknada za bolni raskid s ranijim
stanjem, za romanti~ki osje}aj gu- bitka zavi~aja, pa ~ak i
za neke realne gubitke slobode {to se nepovratno mora otpisati.
Islam je, ukratko, preobra}enim ljudima pru ao ne
samo spas, on im je tek dao du{u koja taj spasosmi{ljava i
omogu}uje. Sve je to pridonijelo da se dru{tvu, na
{irokom planu, postupno do`ivi fundamen- talno zna~enje islamske
revolucije. Relativno laka njena pobjeda, kao i neobi~no brza njena
ekspanzija nisu samo posljedica slabo- sti arapskog poganstva i
drugih orijentalnih religioznih sistema. Ono {to je, ~ini se,
najvi{e pripomoglo njenom trijumfu bija{e ~injenica da se u
svijesti {irokog kruga ljudi moralna i duhovna nadmo} ~ovjeka
identificirala tada s islamskim sistemom vrednota.
Taj sistem vrednota bio je zatvoren iveoma sna`no unutra{nje
povezan. Takav, on je dao potpunu sigurnost egzistenciji,
poni{tio je apsolutni i slijepi utjecaj staroarapske Sudbine,
jer je Islam bio konkretna {ansa spasa od nemilosrdnih nepoznatih
sila.
Naravno da je zatvorenost sis tema ograni~ila znanstvene
mogu}nosti kojima je perspektiva tuma~enje opstoje}eg, a ne
otkri}e nepoznatih zakona i pojava. Pa ip0ak je to dalo znanosti
neuobi~ajenu utjecajnost koja se o~itovala u ~udesnoj {irini
interesa islamskog dru{tva za njene rezultate, kakav
nije znao ni gr~ki svijet. A jednasko je umjet- nost, u svim svojim
aspektima, postala op}e
tra`ena i potrebita, jer je izra`avala duboku radost `ivljenja,
nadu i sre}u, koja se korije- ni u metafizi~kom do`ivljaju Boga i
Njegova djela, u jasno}i, izvjesnosti i konkretnosti stjecanja
vje~itog spasa, znalenja ostvarenja ~ovjeka.
Klasi~ni Islam uspio je posti}i sintezu
izme|u psiholo{ke potrebe za sigurno{}u i sre}om u ivotu i idejne
solidnosti koja real- nosti daje zna~enje. Za ovu idejnu kompo-
nentu bio je zna~ajan susret sa helenisti~kom kulturom. I to ne u
smislu da bi ona islamu dala ne{to sadr`ajno, nego u smislu njegova
boga}enja na planu tehnike mi{ljenja. Zna se da je
kijas bio primijenjen, kada se osje- tila potreba da se za svo
bogatstvo novo- razvijenog dru{tva pribavi sredstvo njegova
svestrana reguliranja. Sa gr~kom logikom po~inje se koristiti
silogizam – korak dalje u operacionalizaciji tuma~enja. S njim se
omogu}uje apstrakcija, i to veoma slo`ena i suptilna, koju
hadis nije, zbog svoje dijalo{keili pripovjeda~ke naravi,
mogao pru iti. Dakako da sada nema one dramatske napetosti,
konkretnog zbivanja, ali se zato posti`e visoka razina
teolo{ko-filozofske konstrukcije koja podrazumijeva odaljivanje od
historijski-slu~ajnog. U osnovi, Islam je gr~ku kulturu shvatio i
prihvatio jedino kao jednu formalnu shemu reda ili, u
najmanju ruku, on preuzima iz nje samo takve elemen- te metodi~ke
naravi koji su mogli poslu`iti
za izgradnju islamske sheme rada. Radi se,kratko re~eno, o
racionalisti~koj komponen- ti koja, otada, postaje sastavni
dio islamske kulture. Ve} je tada{njim suvremenicima bilo
jasnije da je logi~ki o{trije definiranje pro- blema i
tema sna no pridonijelo utjecaju i zna~enju
emotivno-egzistencijalnih sadr`aja kur’anske objave. Ali se mora
priznati da je takva racionalizacija odaljivala od onog ivog Islama
ranijih razdoblja koji je s toliko konkretne uvjerljivosti,
vitalnosti i uvida govorio o bitnim temama sudbine ljudske. Pa
ipak, racionalisti~ka tendencija nikada nije
mogla prevladati nad emotivno-egzistencijal-nom, iracionalnom
supstancijom Islama koja se, prirodno, vezivala za tajnu
nedose`nost i apsolutnost Boga, stvoritelja, Odreditelja i
presuditelja. Drugim rije~ima, klasi~ni Islam, mada
predstavlja najvi{i stupanj racionaliza- cije, ostao je vjeran
prvotnoj tezi: ~ovjek nikad ne mo`e zamijeniti Boga u njegovom
polo`aju, zna~enju i djelu. U ovom razdoblju je samo silno
unaprije|ena metodologija shva}anja i tuma~enja Islama u smislu
potpune afir- macije razuma kao instrumenta islamskog uvjerenja, za
{to, uostalom, podr{ku i uput
daje sam Kur’an i Hadis. Ali se tada, jo{ nisu ni naslutila
proturje~ja koja }e se
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 16/68
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
neizbje`no morati o~itovati, kada se racionalisti~ka logika izvodi
iz svoga kraja. U svakom slu~aju, Islam je kao kulturni
sistem djelo klasi~nog razdoblja.
Koherencija tog sistema, njegova potpu- nost, utemeljenost na
strogo jedinstvenom principu nisu poticali analiti~ku
samoza-
pitnost, a da se i ne govori o strukturalno- sadr`ajnom
istra`ivanju drugih kultura kao sredstva samorazumijevanja. Jer
Apsolutno po~iva na samome sebi, Istina je dostatna sama
sebe, a studij nesavr{enosti, nakon Zadnje i Kona~ne objave, izlazi
izvan ne- posrednog interesa. Promjena je, prije, bila
osvjetljavana na liniji odstupanja, a ne rijetko kao o~itovanje
ljudske pogre{ke: Islam ne}e mijenjanje nego ostvarivanje apsolutne
norme. Otad se, u svijesti, promje- na uvijek pojavljuje kao
kriza.
Vjerojatno se na tome utemeljuje onaj krajnje revni interes Islama
za povijest i njene snage ili, ta~nije, za povijesni uspjeh kao
mjerilo vrijednosti Objave, Islam je zajednica kojoj je cilj da
nalog Bo`je rije~i provede u zbiljski opstanak. Zato je
~lanstvo u ovoj zajednici aspekt osobnog vjerskog ispovijedanja.
Ako je uop}e valjano i pri- mjereno praviti neku paralelu, onda bi
se moglo re}i da je Kr{}anstvo stavljalo akcent vi{e na ispravno
u~enje, a Islam –na ispra- vno pona{anje, jer dobar musliman nije
onaj ~ija se vjera izra`ava po zadanom
uzoru ili pak onaj koji teoretizira vjerskou~enje, nego onaj ~ije
se uvjerenje prevodi u prakti~ne ~ine, a oni su, zapravo, isto-
vjetni s potvr|enim moralnim kodeksom.
Upravo je klasi~no razdoblje sna`no potvrdilo to zna~enje
povijesnog ostvari- vanja Bo`je zapovijedi u zajednici. Veliki,
~vrsti, sveobuhvatni, stvarala~ki uspjeh Islama bio je, za svijest,
uvjetovan istinom i veli~inom religiozne poruke. Stvaranje novog
dru{tva, nove zajednice, vlasti i kulture samo je dokaz ispravnosti
Bo`jeg plana, vrline islama. Mongolska provala
bila je prva povijesna kriza, ali je Islam nanju odgovorio
stvarala~ki –svojom srednjo- vjekovnom epohom. Njen najvi{i domet
bio je misticizam koji je vi{e polagao na ~isto}u srca nego
ispravnost djela. No on nije imao interesa za povijest. Bio je to
prodor u subjektivnu unutra{njost koji je podgradio
mnoga islamska postignu}a, ranije vi{e izvanjski podr`avana mo}nom
politi~kom vla{}u.
Ali Islam ni po svome karakteru, ni po svojoj namjeni nije se mogao
zadovoljiti subjektivnom projekcijom mistika. On je,
izvorno, ozbiljenje Bo`je poruke na planu univerzalne sudbine
~ovjeka. Koncepcija
njegove religije i kulture implicira povijest, koja nije
kompenzacija, nego realizacija njegove svrhe i istine. To je,
me|utim, nu`no upu}ivalo ne samo na konfrontaciju s drugim
kulturama, nego i njihovo izu~avanje. Bez toga se moralo do}i u
o{tru opreku s historijskom ulogom Islama koja
je zadana u njegovom univerzalizmu. Klasi~ni Islam nije uspio
nadrasti ovu
opreku. On je na jednoj strani, silno razvio islamski kulturni
krug. Ali je on bio izveden kao zatvoreni sistem vrednota, principa
i u tvorbi, te je zbog toga, uz svjesno zaposta- vljanje drugih
kulturnih krugova, smanjivao univerzalisti~ku funkciju i {ansu
Islama, po kojoj bi se na povijest moralo gledati kao na
jedinstveno i povezano iskustvo ljudskog roda.
Veliki prilog konstituiranja Islama bio je u izgradnji
konkretnog pojma umme kao svjetovno-duhovne zajednice. To,
dakako, nije bilo bez konzekvencija: vjera je posta- la politi~ka
vrednota ili politika je postala vjerska vrednota – s koje se
strane proma- tra. Islamska misao se, stoga, na{la pred neobi~no
va`nim zadatkom: kako pomiri- ti neizbje`nu hijerarhiju vlasti i
op}u jed- nakost vjernika?
Kategorija halife pojavljuje se posreduju}om. On nije
vladar u uobi~ajenom smislu, nego zastupnik Boga na zemlji koji
je jedini suveren. Tako se autoritet i vlast
poistovje}uju i otjelovljuju u halifi. Time je, istina,
dana {iroka mogu}nost dinasti~ke samovolje pa i revolta. Ali je,
istodobno, izgra|ena i protumjera: Kur’an kao apso- lutno
mjerilo ispravnosti i propisane kva- litete vladara, bez kojih nema
investiture. Ukratko, naspram regulativne ovlasti vla- dara –
korektivna pozicija zajednice.
Klasi~ni Islam, o~ito, nije bio u stanju onemogu}iti razvojnu
tendenciju ka apso- lutizmu vladara koja je potiskivala
egalitaristi~ku narav prvotnog razdoblja. Ali je on, svjesnim
afirmiranjem korektiv-
ne uloge zajednice sa~uvao taj {iroke ka-rakter ranog Islama. Tako
se njegova kul- tura pokazuje realnom sintezom svjetov- ne mo}i
Carstva i demokratske ideje Kur’ana. Ta sinteza, naravno, nije
onemogu}avala poreme}aje, ekscese, ~ak ni razvojne tendencije
zbilje. Ona je, upra- vo ra~unaju}i s njima, nastojala izgraditi
jednu ravnote`u izme|u sve ja~ih procesa
posvjetovljenja i o~uvanja integriteta islamske duhovne
ba{tine.
S tim u vezi je i problematika huma- nizma. Njegov islamski pojam
polazi od
toga da je Bog u~inio ~ovjeka najvi{im u Svome djelu, nosiocem
Njegove poruke,
te, zbog toga, jedino dostojnim sre}e. Takva definicija
podrazumijeva proturje~je – a i napor da se ono savlada – izme|u
visine odre|enja ~ovjeka i njegove stvorene na- ravi. Kr{}anstvo je
to rje{avalo Otjelo- vljenjem, ~ime se izravno isticala ideja
ljudske vrijednosti. Islam ra~una sa reali-
zacijom ~ovjekova `ivota u kojoj zajed- nica igra iznimno
va`nu ulogu.
Tako se razmak izme|u bo`anske visi- ne ~ovjekova odre|enja
(kur’anski Nalog) i njene naravi (Bo`ji stvor) rje{ava pomo}u
kontinuiranog nastojanja na ostvarivanju spasa koji tra`i anga`man
svih ~ovjekovih snaga i mogu}nosti. Ali kako Islam ne
prihva}a `ivot kao dramu, Kur’an je obz- nanio apsolutni
karakter Bo`je volje koja, nepredvidivo{}u svojih odluka, ubla`ava
i smiruje taj ~ovjekov napor, ispunjavaju}i ga vjerom u beskrajnu
Bo`ju milostivost.
Klasi~ni Islam ulo`io goleme energije u toda pove`e humanisti~ku
poziciju ~ovjeka i apsolutni karakter Vrhovne volje. Pri tome
se veoma mnogo razra|ivao pojam zajednice koja u sebi objedinjava
duhovni dru{tveni plan – svaki od va nosti za cjeloviti
smisao i sud- binu ~ovjeka i Islama. Ideja jedinstva, koja je
opsesija i svrha sunnizma, a s kojom je najtje{nje povezan i
univerzalizam Islama, odr`ava to zna~enje zajednice kojem je, tokom
stolje}a, bilo rtvovano mnogo i od slobode, i od pravde, i od
ideje. U tom kontekstu treba
gledati i cjelokupni razvoj teologije, kao i birokracije, od
doba Seld uka, kada se o{trije no dotada, lu~i vladavinska i
religiozna funkcija (odvajanje sultanata i halifata). Kada
prodiru pobunjeni nomadi u XI./XII. Stolje}u i kada
sufiji zapo~inju pokret vjerske obnove, onda se ponovo i
ozbiljno postavlja pitanje jedinstva Islama.
Premo} misti~kog pokreta, ~iji je ka- rakter bio iracionalan, nad
birokratiziranim pravovjerjem, ima za posljedicu rastur
duhovne discipline i rasvjetljavanje subjektivisti~ke spekulacije.
Ali se, kom-
penzacija tomu na{la u sufijskoj organiza-ciji, djelatnosti,
kao i literaturi koji su, i pored politi~kog opadanja
islamske dr`ave, osigurali impresivan utjecaj na musliman- ske mase
i tako unutra{nje u~vrstili Islam. Klasi~ni Islam je, prema tome,
bio period kojem se odredio modus opstanka Islama, i
kao religije i kao zajednice – i to kako na
iskustvu izvanjskog: politi~ka mo} dr`ave, tako i na iskustvu
unutra{njeg: duhovni razvoj vjerovanja.
Islam kao apsolutna kategorija li{ava kritike svojih pretpostavki:
objava, tradicija,
dogmatika, moral i pravo, {to neizbje`no proizvodi jedan
formalizam. Uva`avanje
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 17/68
17BEHAR 76-77
autoriteta: interes za odr`anje zajednice; spoznaja kao dano stanje
stvari, neposredno rade na poticanju smisla vi{e za oblik nego
strukturu. Upravlja~i su, istina, svesrdno pomagali razvoj
znanosti, literature i umjet- nosti, i on se ostvarivao s golemim
rezulta- tima, ali se spoznaja i ukus {ire vi{e u
koncentri~nim krugovima, nego {to se otkri- vaju kvalitativno nove
naslage nepoznatog. Nad intelektualni i donekle moralno
slobo- dni karakter klasi~nog obrazovanja, uz sna`an interes za
esteti~ki ~ist samo prikaz, jo{ je vi{e oja~ao ljubav za
formu.
U biti je to imalo za posljedicu skoro nekontroliranu sklonost ka
klasifikaciji i svijest o predaji s elementima doslovnih
prijenosa, a unutar toga opstoji i odre|eni otpor spram
unutra{njeg iskustva (mistici- zam se javljana kraju tog
razdoblja), dok se historija poima vi{e kao zbirka prece- denata i
anegdota, nego kao stvarala~ko- djelatni izvornik. U podru~ju
ljudskih od- nosa mjerilo postaje formalna perfekcija u
dvorskoj sredini, jednako kao i osobena neutralnost njene ~iste
duhovnosti i duha u sferi eti~kog. Prema tome, klasi~ni Islam
odredio je i duhovni i esteti~ki tip islamske kulture koji je
bio odre|en temeljnim pretpostavkama Islama kao apsolutne
isti- ne, valjanosti, potrebe i svrhe.
Islam je, po svome usmjerenju, svjetska religija. Ali njegov
univerzalni identitet
ostvaruje se u realitetu raznovrsnih naroda i kultura. Dijalektika
norme i zbilje, misije i uvjeta pro`imala je klasi~no razdoblje. U
njoj je silno izra|ena integrativna linija vjerskog univerzalizma,
pomo}u koje su se ~lanovi raznih sredina i zemalja identi- ficirali
kao muslimani, kao dijelovi jedne
osebujne kulturne zajednice ivota i ideala. Islam, upravo u tom
razdoblju, silno pola`e na idealnu vezu svojih pripadnika, na duho-
vno-moralnu solidarnost, {to se o~itije u zavidnom stupnju {irine i
tolerancije. Ona se ogledala, prije svega, u minimalnim zahtjevima
teologije i prava, a i u prihva}anju lokalnih obi~aja, ustanova,
samosvojnosti, pa ~ak i predrasuda. To je omogu}ilo da se
islamska zajednica i kultura konstituira i izgradi na raznim
prostorima zemlje, na razli~itim narodno-dru{tvenim ravninama i
ideolo{kim ba{tinama. Dakako da se njeno jedinstvo osiguralo na taj
na~in {to su se svi ovi raznovrsni elementi harmoni- zirali u
prosje~noj mjeri s idealom ivota i ~ovjeka, {to su ga prikazali i
nalagali Kur’an i Sunna. Ne tome se temelji gla- vna zna~ajka
islamske zajednice, da ona osigurava ~udesno sna`nu idejnu i
osje}ajnu povezanost koju, u pravilu, ne mo e priba- viti
neka formalna organizacija.
Klasi~na kultura upravo je primjer kako je Islam, uza sva
realno-povijesna odstu- panja i iskrivljavanja, u stanju
uskladiti
svoj univerzalisti~ki karakter sa kultur-no-historijskim
uvjetnostima raznih naroda. Ona je to zato {to je njegov
idejni i moralni idealitet izgra|ivala tako da pre- sijeca i, {to
je mnogo va`nije, nadma{uje specifi~ne realitete zemalja, a da,
oblikuju}i ih za jedinstveni islamski stil `ivota, nije
poni{tavala njihovu narodno-dru{tvenu i idejno-kulturnu
izvornost i samobitnost.
Sumarno re~eno, kultura klasi~nog razdoblja Is lama fundamentalno i
stvarala~ko je oblikovanje ranog Islama u jedinstveni i
grandiozni kulturni sistem.
Cjelokupni kasniji razvoj islama samo jeu slijedu njenih temeljnih
pretpostavki, bilo pozitivno –daljnjim njihovim
razra|ivanjem, bilo negativno – otporima u ime povratka
izvornim mislima i porukama. Ali ovako ili onako, klasi~na kultura
temelj je Islama kako ga zna na{e nemirno i promjenljivo
vrijeme stavlja pred