Upload
phungnga
View
217
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ODGOVOR
Poni`enje je znak prepoznavanja prostih,Plemenitost je nadgrobni spomenikplemenitih.Gle, pozla}enim nebeskim svodomLutaju pognute sjene mrtvih.
Ledeno je doba pro{lo,Za{to je onda svuda uokolo led?Rt Dobre nade odavno je otkriven,Za{to se tisu}e jedrenjaka i dalje bore naMrtvome moru?
Na ovaj svijet sam do{aoI donio papir, u`e i sjenu.Prije izricanja presudeGovorim glasom onoga koji je osu|en:
Svijete, `elim ti kazati,Ja – ne – vje – ru – jem!Ako tisu}u osporavatelja le`i pod tvojimnogama,Onda ra~unaj da sam ja tisu}u i prvi.
Ja ne vjerujem da je nebo plavo,Ja ne vjerujem u odjek grmljavine,Ja ne vjerujem da su snovi la`ni,Ja ne vjerujem da za smrt nema osvete.
Ako je sudbina mora da ru{i lukobrane Neka sva slana voda prodre u moje srce;Ako je sudbina tla da se di`e i spu{ta
Neka ~ovje~anstvo ponovno prona|e vrh zapre`ivljavanje.
Nove okolnosti i svjetlucave zvijezde
Sada krase neosvojeno nebo: To su piktogrami stari pet tisu}a godina.To su oprezne o~i budu}ih nara{taja
MIRISI
Mirisi koji ti ~ine da se iznova sjeti{konjske zaprege {to prolazi buvljakomi dragocjenosti, krivotvorina, mudrostiuli~nih trgovacakoju prekriva pra{ina
jer uvijek postoji jaz izme|u tebe i stvarnostidok se prepire{ sa {efomkroz prozor primje}uje{ reklamni pano Svijetla Sutra{njica naziv je paste za zube
gleda{ u pet krumpira{esta oblina je jedan lukrezultat ove partije {aha jednak je tuzi dok i{~ezava s pomorske karte
DIJAPOZITIV
Erudicija zrcalapreobra`avaone koji se u njemu ogledaju,domovina postaje jo{ opustjelija
pa ipak, moji monolozinalik ~elima no}nih ~uvarapo~inju sjajiti
tri ptice mijenjajumelankoliju no}i
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 152, GOD. IX, BEOGRAD, UTORAK, 21. OKTOBAR 2014.
Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 18. novembra
I
UVODNA BILJE[KA
Bei Dao – {to u prijevodu zna~i„Sjeverni otok“, zapravo je pseudo-nim danas najpoznatijeg suvreme-nog kineskog pjesnika Zhaoa Zhen-kaija koji se rodio 1949. u obitelji ukojoj su oba roditelja potjecala iz{angajske srednje klase – otac muje ~itav `ivot proveo u dr`avnojupravnoj slu`bi a majka je bila dok-torica medicine. Poput mnogih vr-{njaka, tijekom Kulturne revolucijeBei Dao je do`ivio golemo razo~ara-nje vladaju}im kineskim dru{tvom akasnije je za kaznu bio prognan udaleku provinciju, gdje je najve}idio mladosti proveo kao radnik namije{alici betona i kova~.Poezija koju su mladi kineski pjesni-ci tada pisali bila je ima`isti~ka, su-bjektivna i ~esto nadrealna. Premdatakva poezija nije imala otvorenepoliti~ke namjere ona je ipak pred-stavljala izraz osobnih osje}aja, ma-
{tanja i `elja, ivlasti su je smatralesubverzivnom i opasnom poop}u zajednicu. Poezija tih mladihkineskih pjesnika postala je svojevr-sna pjesni~ka savjest tijekom stu-dentskih demonstracija 1978. godi-ne. Bei Daova pjesma Odgovor, s nje-zinim jednostavnim i strastvenimstihom „Ja-ne-vje-ru-jem!“ predsta-vljala je isto ono {to i pjesma BobaDylana Pu{u}i u vjetar (Blowin’ in theWind) za ameri~ku i zapadnoeurosp-ku generaciju sredinom {ezdesetih,i bila je reproducirana na brojnimzidnim plakatima. Novonastala poe-zija, objavljivana u prvom kineskomsamizdat ~asopisu Danas (Jintian)koji je ure|ivao Bei Dao, bila je i zva-ni~no optu`ena i zabranjena kao„opskurna“ za vrijeme tzv. „Kampa-nje protiv duhovnog one~i{}enja“.Tra`e}i novu vrstu poetike, mnogimla|i kineski pjesnici s po~etka se-damdesetih godina dvadesetog sto-lje}a eksperimentirali su sa slobod-nim stihom na hermeti~an na~in,
upotreblja-vaju}i goto-vo povjerlji-
vi i neslu`beni, {ifriranijezik, kojeg su karakterizirale prikri-vene, oniri~ne slike i elipti~na sin-taksa. Taj jezi~ki stil u kojem su su-bjekt, vrijeme i brojke te{ko shvatlji-vi a prijelazi nejasni, u Kini je nazvanmenglong shi ili maglovita poezija.Tijekom 1986. godine, kada je ame-ri~ka delegacija pisaca na ~elu s pje-snicima Allenom Ginsbergom iGaryjem Snyderom nekoliko mjeseciboravila u Kini, Bei Dao se u potajiuspio sresti s Allenom Ginsbergomkoji ga je potaknuo da napusti Kinu iobe}ao mu internacionalnu pomo}.U vrijeme masakra na Tiananmentrgu 1989. godine Bei Dao se zate-kao u Europi, to~nije u Berlinu, gdjeje u to vrijeme prire|ivao brojneknji`evne ve~eri. Bei Dao je znao dase ne smije vratiti u Kinu i jo{ otada`ivi u egzilu. Po~etkom devedestihu progonstvu je ̀ ivio u nekoliko sje-verno-europskih zemalja (gdje je,
prema vlastitom priznanju, na kine-skom razgovarao sa ogledalom) aposljednjih petnaestak godina `iviu Sjedinjenim Dr`avama. Sedam pu-nih godina njegovoj ̀ eni i k}eri nijebilo dopu{teno da napuste Kinu ipridru`e mu se u egzilu.Usprkos ~injenici {to je u nekolikoposljednjih godina mnogim prog-nanim kineskim piscima bilo dopu-{teno da zakratko posjete Kinu ili sepotpuno vrate u nju, Bei Daou je idalje onemogu}en povratak u do-movinu a tiskanje njegove poezijejo{ uvijek je zabranjeno.Bei Dao je u posljednjih desetak go-dina postao jedan od najpriznatijihi najpoznatijih svjetskih pjesnika ~i-je su zbirke pjesma i prozni radovi(prvobitno pisani na kineskom a uposljednje vrijeme i na engleskom)prevedeni na pedesetak jezika i ob-javljeni u brojnim i velikim naklada-ma, pa se ve} nekoliko godina uza-stopce nalazi u naju`em izboru kan-didata za Nobelovu nagradu za knji-`evnost
BEI DAO | RU@A VREMENA | IZBOR IZ POEZIJE I PREVOD VOJO [INDOLI]
BETON BR. 152 DANAS, Utorak, 21. oktobar 2014.Foto: Marinko Ko{~ec
Foto:
www
.cem
etery-
stroll
s-with
-writ
ers.co
m
II
STARA MJESTA
smrt je uvijek s druge stranei promatra sliku
stoje}i za prozorom upravo ovog trena samugledao suton iz mojeg djetinjstvaponovno posje}uju}i stara mjesta~eznem za istinomali prije no {to padne mrakmalo se toga mo`e re}i
ispijaju}i {alicu rije~i`e| je samo jo{ ve}aska~em u rijeku `ele}i citirati zemljui u opustjelim planinama slu{amtu`no srce flautiste
ubiraju}i poreze an|eli sevra}aju na onu stranu slikeiza pozla}enih lubanjai u sumrak se osloba|aju svega nepotrebnog
NE
Rje{enje spremno prepoznajekalendar, taj la`ni sjajve} se prelama na njegovom licu
bliska zaboravu, bliskamonolozima pod vedrim nebombliska domovini ova rije~i sav o~aj koji ona sadr`i
krupna zrna p{enicetuguju dok zrijuvjerna samo}a no}as mupokazuje put
i svim predstoje}im danima neumjereno brbljavimaon govori Ne
ULI^NI PRODAVA^NOVINA
Tko vjeruje suzama maske?tko vjeruje suzama nacije? nacija je izgubila svoje pam}enje njeno pam}enje ne traje dulje od ovog jutra
uli~ni prodava~ novina jutrom se la}a posla{irom grada odjekuje sjeta trubezloslutni predznak, ali komu je namijenjen?povrtnice nje`nog korijenjaseljaci okopavaju zemlju vlastitim rukama~eznu}i za zlatom dobre `etvepoliti~ari o{tre svoje jezikei istupaju za govornicom:trebaju li se `rtvovati za umjetnost ili za udobnu fotelju
i ovog jutra op}i dojamje djelo uli~nog prodava~a novina,revolucija je {mugnula iza uglaa on je ubrzo zaspao
BALKON
Zvuk zvona je oblik `eljekoji mo`e zavesti vjetarnetko slijedi uli~ne znakoveda bi se vratio ku}isvojoj jabuci
pripovjeda~ i pri~aoti{li su i nisu se vratilibrojiti pti~ja gnijezda,~esto upotrebljavamo brojkeda bi upamtili to bosonogo pjevanje iznenada se vrijemeuvla~i u na{ suton
i sti`e do mjestana kojem se to~i staro vino uspomena izabire gosteznati`eljna tko }e prvi do}i
BEZ NASLOVA
Krajolik precrtan kemijskom olovkomodjednom se pojavljuje
ono na {to `elim ukazati nije retori~nolistopad je vi{e od retorikestepenice se posvuda videizvi|a~ u crnoj odoriustaje, uzima svijet i usitnjuje ga u vrisak
obilje je drugo ime za poplavubljesak svjetlosti se {iri u zamrznuto iskustvoi ba{ kad izgleda da sam ja la`ni svjedokkoji sjedi usred poljagusti snijeg otvoreno pokazuje namjerei pretvara se u `ivi jezik
VAPAJI
Gust snijeg u naletima pada po pa{njacimasna`an vjetar vje{t konjanik
povijest nema glagoleglagoli su onikoji se poku{avaju izboriti za `ivotsjene ih guraju naprijedprema jo{ tamnijimposljedicama
zvuk violine poti~e nas da se okrenemo pro{lostii imamo sluha za vapaje iz ranog razdoblja~ovje~anstvaza slavu i zlu kob zaboravljenih proroka
neka se zla sre}a spustina razinu na{eg razumijevanjasvaka obitelj razvija svoju zastavuplahte, miris kuhinje, suton
BETON BR. 152 DANAS, Utorak, 21. oktobar 2014.
NNoo}} ,
Hua
ngsh
an|F
oto:
Tom
a` J
ej~i
}
Foto: Marinko Ko{~ec
BETON BR. 152 DANAS, Utorak, 21. oktobar 2014.
SVE^ANOST MJESECA
Ljubavnici kriju borili{ta u svojim ustimazavjetuju se i nasla|uju jedno drugimdok podvodno djete{ceperiskopom promatra svoje roditeljei ra|a se
nepozvan gost kuca na mojavrata, odlu~an da u|eu sr` stvari
stabla povla|uju
politika ~ekanja, pun mjeseci ovaj plan ~ine me nervoznimruka mi drhti nad nejasnim smislom pismaostat }u sjediti u tamijo{ neko vrijeme, osje}aju}i se kaoda sjedim na prijateljevom srcu
grad je paluba u plamenuna zale|enom morumo`e li se spasiti? mora se spasitislavina iz koje kap po kap curi oplakuje proto~ni bojler
VO@NJA
Melodija se osloba|a iz zatitranih `icai slijedi dim koji izlazi kroz prozor autaspajaju}i se s duhovima djedova
dobro ti jutro, bijela ku}oti si auto hitne pomo}i uvijek u `urbina otvorenom polju knjiga ili orkanbezuspje{nose nadaju da }e privu~i odanu publikuza nebeske filmove
oni budni nastavljaju raditiu snuoni upravljaju golemom `etelicomkoja razdvaja ~iste od ne~istih misli
na semaforu, crveno svjetloobjavljuje istinu radnicima na cesti
PJESMA JUTRA
Rije~i su otrov u pjesmi
tragom pjesminog no}nog kretanjapolicijske sirene okus u ustimaalkohol mjese~arâ
probudiv{i se, glavoboljapoput govornika za prozorimaod ti{ine do `amora
u~e}i tratiti `ivotoklijevam dok se ptice glasajunikad ne pla~em
nakon {to se oluje ispune plinovimasvijetle zrake otimaju pismootvaraju ga i trgaju u komadi}e
[KOLSKI UD@BENIK
[kola jo{ uvijek trajerazdra`ljivo i nemirno ali vje`baju}isuzdr`ljivostspavam u njenoj blizinimoj dah upravo dodirujeidu}u lekciju iz ud`benika: kako letjeti
kada drskost stranacaizazove snijeg u o`ujkustablo pu{ta korijen prema nebu olovka prekida opsadu papirarijeka opada a most izgleda privla~no
mjesec je zagrizao mamac i skrenuo za ugao poznatogstepeni{ta dok polen i virusi{kode mojim plu}ima {tetebudilici
svaki izlazak iz {kole je revolucijadjeca preska~u ogradu svjetlostii silaze u podzemnu `eljeznicuostali roditelji i japromatramo pojavu zvijezda
TRO[E]I NO]
Rijeka nudi pastrvu na tanjurubrat alkohol i otac proso`ele da uludo potro{im no}, ~a{aima bore ubojice
recepcionar u hotelu zuri u mene~ujem njegovo aritmi~no srceto srce ~as veselo ~as sjetnoosvjetljava upis u knjigu gostiju
na izlizanom mramoruklavir zvu~i ra{timovanodizalo pretvara zijev u vrisakdok se probija pjenom ludosti
izlaze}i iz svog rukavavjetar ogoljuje `eljeznu {aku
ZADATAK
Sve}enik se zanio u molitviotvor za ventilacijuvodi u drugu epohu:bjegunci se penju preko zida
zadihane rije~i bude uspomenuna nemir srcadi{em dublje, sna`nijehvatam se za roga~evo korijenjekoje se raspravlja sa sjevernim vjetrom
ljeto je stiglokro{nja je dou{nik`amor je crvenkasti sankojeg je napao roja p~elane, oluja
~itatelji jedan po jedan izlaze na obalu
III
Art district, Peking | Foto: Nata{a Veinovi}
g|
j
Huang Shan 364 | Foto: Nata{a Veinovi}
OTKLJU^AVANJE
Sanjao sam da pijem vino~a{a je bila prazna
netko ~ita novine u parkutko ga ostarjelog nagovarada proguta svjetlost horizonta?svjetiljke u no}noj {koli mrtvihpretvaraju se u hladan ~aj
dok obronci uspomena vodeprema no}nom nebu, suze su mutnijeljudi govore la`i – kad su klju~ne stvari upitanjuoni {mugnu kraj krvnika
{mugnu kraj mene: prazna ku}aprozor se otvararesko probijaju}i ti{inu zemlja i kompas se vrte u tajnoj kombinaciji –svitanje!
TI[INA I DRHTANJE
Ro|enstaje{ na noge – zrake svjetlosti se di`u prevr}u}i papirnatu no}
ludilo koje si oslobodioduboka je ti{ina istineponos svjetluca poput unutra{njih ranazamagljuju}i rije~i
drhte}i potajnouniformirani an|eliiz privatne {kolepretvaraju se u ribe i ispituju more
vjetar tuma~i utrte staze na cestiodaju}i po~ast boluiza plave svile
SAPUN
U kuhinji perem rukesapunica otje~e u odvod sudoperatejskobnim zvukomfrancuskog roga
nevjesta se opra{tas uspomenama svoga djevoja{tvatko je sjedokosi svjedokkoji se uputio uzvodno?
grupna fotografija sa suncempolovica mojeg lica zasjenjenadruga polovica osvijetljena u zavjetrini samo}e
u rijekama i jezerima ribe zaboravljaju jednedrugeno} stvara trenuta~nog boga{i{mi{i u o~ima narkomanskih ovisnikastrasno se uni{tavaju
PETA ULICA
Blje{tavo sunce je zvuk uzdahas one strane izumiteljevog vrtanijema ve}inaokre}e svoje glave prema zvonjavi zvona
kora~am niz Petu ulicuprema zrcalu otvorenih poljasrca konobarânalikuju stisnutim {akama
novi je danvodoskok nema dvojbimunja na prorokovom ~elupretvara se u bore
pramen dima dirigiraorkestrom uli~nih svjetiljkibesana no}predajem se mjese~ini
BUKET
Izme|u mene i svijetaTi si zaljev, jarbolVjerni krajevi jednog u`eta Ti si vodoskok, vjetarProdoran krik djetinjstva
Izme|u mene i svijetaTi si okvir za sliku, jedan prozorPolje puno divljeg cvije}aTi si dah, jedan krevetNo} koja zvijezdama pravi dru{tvo
Izme|u mene i svijetaTi si kalendar, ru`a vjetrovaZraka svjetlosti usred tmineTi si biografska bilje{ka, umetak za mjesto uknjiziPredgovor objavljen na mjestu za pogovor
Izme|u mene i svijetaTi si koprena, izmaglicaSvjetiljka koja obasjava moje snoveTi si frula od bambusa, pjesma bez rije~iSklopljena vje|a isklesana u kamenu
Izme|u mene i svijetaTi si provalija, jezeroStmoglavi skok u dubinuTi si ograda od stupova, jedan zidVje~ni oblik {tita
DEFORMACIJA
Le|ima okrenut prozoru koji gleda u ravnicudr`im se gravitacije `ivotai sumnji u svibanjpoput pijanih gledatelja koji gledaju film s puno nasilja
kap meda u pet poslijepodnejutarnji ljubavnici starajui pretvaraju se u jedno tijeloigla kompasapokazuje prema moru zavi~aja
izme|u pisanja i stoladijagonalna je crta neprijateljstvapetak u vrtlogu dimanetko se penje ljestvamanevidljiv pogledima publike
ODREDI[TE
Slijedi{ ~udnovate brojeveiskre vje`baju njihov izgovorputuje{, pomjera{ pogled sa zemljovidaprema grobljanskim stazamakopa{ dubokoda bi dopro do poezije
re~eni~ni znak ne mo`e zaustavitigorki bol rimovanjasve si skloniji metafori vjetradok te sijeda kosa odvodi dalekomrkla no} otvara svoje ~eljustii otkriva niz stepenica
BETON BR. 152 DANAS, Utorak, 21. oktobar 2014. IV
Zlato na nebu | Foto: Kruno Lokotar
[ahta 2009 | Foto: Kruno Lokotar