FEUDALNA EPOHAI. DOBA PATRIMONIJALNOG KRALJESTVA (IX. XII.st.)

1. Naseobeni prostor Hrvata Najstariji podaci o doseljenju Hrvata u bivu bizantsku pokrajinu Dalmacije potjeu iz X.st., a sauvani su u u Spisu o narodima (De administrando imperio) bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta

Poglavlje 30. navedenog spisa- (anonimni sastavlja) govori o sezanju Dalmacije od Draa (Bara) do istarskog gorja i Dunava; Avari su nakon osvojenja Salone ovladali itavom Dalmacijom i naselili se u njoj (jedino im se primorski gradii nisu pokorili); zatim su doli Hrvati (VII.st.), tj. jedan rod (petero brae, dvije sestre i njihov narod), oni su se odvojili od Hrvata s one strane Bagibareje i pokorili Avare u Dalmaciji; od tih se Hrvata kasnije odvojio jedan dio u zavladao Ilirikom i Panonijom (Hrvati s autokefalnim arhontom, svjedoi Anonim); iz 30. poglavlja se vidi da pisac u Dalmaciji prepoznaje vie Sklavinija: Duklju, arhontiju Trebinje, arhontiju Zahumljana, Paganiju, Zemlju Hrvatsku i Zemlju Srbiju Poglavlje 31. navedenog spisa- Avari osvajaju samo prostor Dlamacije koji obuhvaaju Hrvatska i Srbija u X.st. (iskljueni Paganija, Zahumlje, Trebinje, Konavlje i Duklju), a po naredbi bizantskog cara te su Avare onda istjerali Hrvati (VII.st.) i nasleili taj prostor; logina po tome tvrdnja da su imali svog arhonta koji je bio podinjen bizantskom caru Poglavlje 32. navedenog spisa- bizantski car je naselio Srbe u VII.st. na podruje koje su u autorovo doba obuhvaale Srbija, Paganija, Zahumlje, Trebinje i Konavlje Naziv Hrvati ili Hrvatska ne nalazimo ni u jednom sauvanom pisanom izvoru koji izvorno datira iz VII. do IX.st. ; Porfirogenetovi se Hrvati u starijim izvorima nazivaju Sclavi, Sclavi orientales, Liburni, Guduscani ( nazivi: Liburnia, Dalmatia, Pannonia Inferior, Sclavinica terra, Sclavinorum terra- takve nazive susreeo u franakim i papinskim vrelima , kod Gottschalka i na kamenom domaem natpisu duxa Branimira

Sve do IX.st. dux Branimir je jedini za kojega znamo da su ga nazivali ne samo dux Sclavorum ve i dux Croatorum Papinska kancelarija je poela upotrebljavati naziv Hrvati takoer u X.st. prilikom odravanja Splitskog koncila oznaujui Tomislava kao kralja Hrvata

Toponimi- prema hrvatskim toponimaima bi se moglo zakljuiti da su se Hrvati naselili najzapadnije na podruju Alpskih Slavena, a najjugoistonije na podruju Makedonskih Slvavena

Sukob s romanskim gradovima- romanski gradovi obrauju zemlje na otocima ali su ih Neretvani stalno zarobljivali i unitavali; Romeji se sele na kopno prihvaajui se ratarstva, no ometaju ih Hrvati koji im ne ele plaati davanja; u drugoj polovici IX.st. bizantski car rjeava to pitanje odreenjem da gradii moraju plaati tribut Slavenima i da s ovima u miru ive (Zadar, Trogir, Split, Raguzija...)2. Da li je postojala drava Hrvata prije IX.st.?

Postavljena je tvrdnja da je hrvatski narod ivio samostalnim dravnim ivotom od 640. do 1102.g.

dokazi za to su navedene injenice: 1.) skueni poloaj dalmatinskih gradova do IX.st.; 2.)morala je postojati klasna diferencijacija koja je iziskivala politiku nezavisnost o emu u tom razdoblju posvjedouje bizantski izvor; 3.)Konstantin Porfirogenet i nepoznati autor daju Hrvatima najvaniju ulogu pri izmjeni vlasti u VII.st. (Hrvati su ti koji pokoravaju Avare, a izvor Anonim upozorava da su i oni Hrvati koji su zavladali jednim dijelom Ilirika i Panonije imali nezavisnog arhonta, to znai da su i dalmatinski Hrvati imali nezavisnog; 4.)odnos Hrvata i Slavena je upitan jer izvori ne spominju njihovu zajedniku borbu protiv Avara, to bi znailo da su Hrvati moda i vladali Slavenima od kojih su onda imali vladajui poloaj nakon pobjede nad Avarima; 5.)trajni politiki savez pod jednim plemenom morao se nazivati dravnim da bi se razlikovao od povremenih koji su bili esti u toku VII.st. u junih Slavena

ipak manjak izvora na ne doputa da po gornjim injenicama zakljuujemo o istini, na primjer: nazivi rex i egzarh u Junih Slavena nisu predstavljali u VII.st. monarhe nego samo vrhovnog vojnog zapovjednika u ureenju vojne demokracije

Oslonimo li se na vijesti Spisa o narodima , poloaj koji su stekli Hrvati kod Slavena u borbi s Avarima mogao je biti slian onom avarsko-slavenskom ali nije se trebao bezuvjetno formirati u dravnu organizaciju kao to se nije ni onaj avarsko-slavenski Arheoloki preostaci s podruja dalmatinskih Hrvata na prostoru izmeu rijeka Zrmanje i Cetine dokazuju da ti Hrvati iz VII. i VIII.st. nisu izali iz okvira vojne demokracije

U VIII.st. su meu ostavom javlja oruje karolinkog tipa (iako su antiki i bizantski utjecaji tada bili vrlo slabi, sve ostalo od ostave je slino onome naeno u nekropolama kod Drave)3. Formiranje drave Hrvata u IX.st.

Prve vijesti o dalmatinskim Slavenima/Hrvatima i o panonskim Slavenima/Hrvatima (iskljuivi Alpske Slavene) datiraju iz prve polovice IX.st.

803.g. Avari i Slaveni su priznali franakog vladara, a meu njima su vjerojatno bili i panonski Hrvati

805.g. dalmatinski legati, zadarski dux i zadarski biskup borave kod franakog vladara s darovima, a car na to izdaje odredbu o duxu Dalmacije i populusu Dalmacije Suvremenik Karla Velikog u njegovom ivotopisu, nabrajajui zemlje kojima je vladao taj car nakon sklopljenog ugovora (Aachenskog mira), obuhvatio je izmeu ostalog sav prostor izmeu Drave i Jadrana osim to je izuzeo dalmatinske gradove jer su se ovi vratili pod vrhovnitvo bizantskog cara

Suvremena franaka vrela rabe samo antike geografske nazive za prostorno oznaavanje, pa tako razlikuju dvije Panonije (od kojih se na Hrvate odnosi samo Donja Panonija), Istru, Liburniju i Dalmaciju Samo bivi avarski vladar morao se pod zakletvom obvezati franakom vladaru da e biti podloan Francima to je znailo ne samo vladaru nego i franakoj organizaciji vlasti i da e biti vjeran fidus- ZAUVIJEK! Posjednici, Slaveni i Avari, nisu polagali zakletvu vjernosti, ali su podvrgnuli sebe, tj. svoju osobu i sve ono to su posjedovali dominiju vladara- tim aktima biveg avarskog vladara i bivih njegovih podlonika bila je predana itava zemlja avarskog imperija pod vrhovnitvo franakog vladara Na osnovi vrela se moe zakljuiti da su slavenske nationes odnosno gentes postale tributarne franakom vladaru, to znai da su morale plaati vladaru odreeni danak, te da se pod nacijom odnosno gensom razumijevala ira teritorijalna slavenska zajednica koja se razlikovala od takvih drugih pripadnou odreenom teritoriju, vlastitim imenom, imajui vlastite duxe i priznavajui vrhovnitvo tuih duxova U Achenskom miru iz 812.g. kod Slavena u Dalmaciji nema spomena o organizaciji uprave to znai da dravna uprava tada na tom podruju jo nije bila ureena Pitanje organizacije uprave je prvi put bilo rijeeno dijelom na generalnom konventu 815.g., a dijelom kasnije; na tom je konventu vjerojatno povjerena briga nad upravom teritorija koji su nastavali i panonski i dalmatinski Hrvati furlanskom duxu; na tom konventu furlanski dux se morao posavjetovati sa primores orientalum Sclavorum- nijedan drugi naziv osim ovoga se nije spominjao u izvorima toga razdoblja Pitanje znaenja rijei Primores- vrelo koje daje podatke iz 803.g. spominje a su tom konventu prisustvovali mnogi Slaveni i Avari uz avarskog princepsa (Princeps Pannoniae); time bi se moglo zakljuiti da pod multi ne treba podrazumijevati samo avarske i slavenske glavare, duxove pokrajina i plemena u avarskoj dravi, nego i one koji su tim administrativnim jedinicama bili funkcionari; Primores bi, dakle, mogli biti i jedni i drugi, tj. oni na koje se franaki vladar oslanjao kao na svoje organe vlasti koji su objektivno predstavljali delegirane, a subjektivno originarne nosioce vlasti; mogu li se ti nii organi franake vlasti nazivati upanima koji se spominju kod Alpskih Slavena, dodue ve u feudaliziranom svjetlu u VIII.st. takoer se ne moe utvrditi, ali je vjerojatno; znaajno je da su ti multi iz 803.g. bili oni koji su posjedovali odnosno upravljali i drali u rukama zemlje i ljude. Oni su bili populus, a ne itav narod, te su oni izgleda bili ti koji su 821.g. izabrali svog duxa Da Populus predstavljaju samo neki slojevi naroda, a ne itav narod, vidimo i u ispravi i 817.g. koja kae da je u carskoj palai bio odran konvent i generalitas populi Duxovi i posjednici su bili oni koji su u franakoj dravi postali organi franake vlasti, tj. nosioci dijela dravne vlasti; oni su inili vladajuu klasu, a ostali vladanu klasu 818.g. u franakom se vrelu spominju Borna kao dux Gaana i Ljudevit kao dux Donje Panonije Dok se Borna naziva duxom jedne odreene skupine Slavena, Ljudevit se naziva duxom odreene pokrajine kao to su to bili dux Istre ili dux Furlanije- iz toga bi se moglo zakljuiti da je Donja Panonija bila posebna administrativna jedinica ve u avarskoj dravi, pa je takvom ostala i u franakoj dravi (to bi objasnilo Spis o narodima gdje jedan dio Hrvata u Panoniji ima svog nezavisnog arhonta, ali ovo je samo nagaanje neutemeljeno na izvorima) Ljudevitova Donja Panonija predstavljala je 818.g. organiziranu upravnu jedinicu franake drave

Borna se spominje duxom pokrajine Dalmacije tek nakon smrti furlanskog duxa i nakon to se Ljudevit pobunio protiv vladara 819.g.- Borna je dobio funkciju dalmatinskog duxa iskazivanjem vjernosti franakom vladaru time to je stao na njegovu stranu u borbi protiv Ljudevita

Borna se 820.g. u toku najee borbe Ljudevita s vladarom naziva i duxom Liburnije iste pokrajine u kojoj je od ondanjih stanovnika izgubio ivot poznati franaki dux Erich, to se moe pripisati povjerenju cara u Bornu i njegovu sposobnost upravljanja i ovom pokrajinom s obzirom na vojne snage kojima je raspolagao

Borna od Gaana tako postaje duxom dviju franakih pokrajina, a time je i franaka upravna organizacija ureena i u tim krajevima Duxa je konstituirao car, ali na prijedlog populusa; dux raspolae svojom vojskom ali i svojom oruanom pratnjom (pretorijancima) koja ne slui samo kao osobna zatita, ve i kao instrument da po potrebi odreeni populus prisili na priznavanje duxove vlast; dux panonskih Hrvata koristio se ne samo gradom (Sisak), nego i tvravama koje je dao popravljati i jaati posebnim strunjacima i zidarima; i dux dalmatinskh Hrvata posjedovao je katele u koje se znao zabarakadirati Vladajui sloj panonskih Hrvata- formira vlastitu dravu nakon to prestaje priznavat vrhovnitvo franakog cara (to se dogaa, kako pie u izvorima, kad se Ljudevit pobuni protiv tog istog cara te podvrgava je jedno podruje kojim je vladao sorabski dux pod svoju vlast); vijek postojanja te panonske drave bio je kratak jer poslije Ljudovita Posavskog, panonski duxevi nisu uspjeli zadrati svoju vlastitu dravnu organizaciju, jer su doskora bili ponovno ukljueni u franaku, pa zatim u bugarsku, a tek u X.st. djelomino u dravnu organizaciju vladara Hrvata

Dalmatinski Hrvati- su stekli mogunost vlastitog razvitka; sredinom IX.st. nalazimo na tom podruju vladarske domene, villae sa pripadajuim servima i ancillama to oito nisu nastale upravo onda kada se spominju kod suvremenika Gottschalka, ve je sigurno da su ranijeg, a moda i starog porijekla; isto tako nalazimo i prije sredine IX.st. vlasnika prava na zemlji ovjeka koji se naziva vladarom Hrvata to znai da su vlasniki odnosi na zemlji bili ve tada poznati i garantirani pravnim poretkom; oito je da su dalmatinski Hrvati postali ono slojevito drutvo koje je bilo zrelo za formiranje i odravanje dravne organizacije; u vrelima nalazimo da su dalmatinski Hrvati do 828.g. jo uvijek bili unutar svoje franake pokrajine s vlastitim duxom koji je bio biran na tradicionalan nain, ali konstituiran uz carevu suglasnost; poslije 828.g. oni su se rijeili neposrednih veza s franakom dravnom organizacijom priznavajui jedino vrhovnitvo franakog cara, a ne vie i nadzor furlanskog markgrofa nad sobom pa su se njihov teritorij i organizacija vlasti osamostalili tako da je samo njihov dux ostao u odnosu prema franakom vladaru, ali ne i prema franakoj dravi- ostao je samo vazalni odnos duxa; takav odnos dokazuje Spis o narodima Konstantina Porfirogeneta koji spominje da je u doba arhonta Trpimira doao neki Martin iz Franake koja da se nalazi izmeu Hrvatske i Venecije (tj. iz Furlanije) to oito znai da Hrvatska sredinom IX.st. nije bila sastavni dio teritorija Franake Jo 817.g. uslijed slabljenja centralne vladareve vlasti zbog nesposobnosti nasljednika Karla Velikog, a i zbog pojave novih faktora koji su nastali s razvojem feudalnih odnosa precizirao se pojam vazala ; ispravom iz iste godine, franaki car je za sluaj smrti rasporedio prava svojih sinova na vladanje u carstvu: najstariji sin dobio je pravo na carsku krunu i krunidbu za rimskog cara te na vrenje prava koja iz tog proistjeu, a ostali sinovi pravo na kraljevski naslov i zemlje nad kojima e vladati; najstarijem sinu pripadalo je takoer pravo vladanja nad jednom zemljom (regnum Italiae), a braa su bila obvezna svake godine davati caru poasne darove, vriti vojnu slubu na poziv cara, svojom vojskom mogli su se sluiti jedino u obrani od napada stranih naroda; braa dakle, postali su samostalni vladari ali kao carevi vazali Tako su duxovi dalmatinskih Hrvata, dok nije jedan od njih poetkom X.st. postao kraljem, a onda i kraljevi u toku od IX. do XI.st. bili odreeno vrijeme vazali franakog cara, bizantskog cara, a neko vrijeme i rimskog pape U vazalnom odnosu pod papom koji je bio i najpogodniji, vladar je ostao samostalan u organiziranju vlasti te se ta organizacija vlasti nije smatrala dijelom tue dravne organizacije- upravo iz tog razloga imamo opravdani osnovu da govorimo o postojanju vlastite drave , ako organizacija vlasti nije poivala na gentilnom sustavu nego na klasnom drutvu 4. Dravni teritorij od IX. do XII.st. Pojam Liburnije nije sporan u IX.st. jer on zauzima podruje do Istre ije se granice uglavnom nisu mijenjale, a je li na jugu zahvatio itav teritorij skradinskog konventa ili samo njegov sjeverni dio, ne zna se

Hrvatska se nakon Liburnije nastavljala dalje prema jugu Dalmacije, no upitno je do kuda- problem je u tome to ne postoji izravnih dokaza koji potvruju da je ili da nije franaka Dalmacija obuhvaala itavo podruje antike Dalmacije

U suvremenom ivotopisu Karla Velikog tvrdi se da je ovaj vladao Istrom, Liburnijom i Dalmacijom, osim primorskih gradova koje je zbog prijateljstva i sklopljenog saveza (Aachenskog ugovora) prepustio bizantskom caru; iz toga bi se moglo zakljuiti da je franaka Dalmacija zahvaala zalea dalmatinskih gradova do crte negdje gdje je poela pokrajina Prevalitana; nakon toga, postavlja se pitanje jesu li hrvatski vladari kao nasljednici franakog duxa Borne vladali u IX.st. itavim teritorijem bive franake Dalmacije Prva vijest iz tog podruja dolazi iz 839.g., zabiljeenoj u Ivanovoj Mletakoj kronici (napisanoj gotovo 2 stoljea kasnije) govori o dvojici prvaka na podruju juno od Splita, princeps Mislav i ludex Druak s kojima te godine mletaki dud sklapa ugovor o miru; mletaki kroniar tom prilikom razlikuje Sklaveniju (Mislav) i Neretvanske otoke (Druak)- oito je da je kroniar pod Sklavenijom razumijevao Hrvatsku, odnosno kopno na istonoj obali Jadrana, a pod Neretvanskim otocima skupinu jadranskih otoka pred Neretvom; takoer, oito je da je dud sklapao ugovor i s jednim i s drugim prvakom odvojeno; navedeni kroniar u oznaavanju vladara koristi naziv princeps i ludex gdje ih vjerojatno obojicu smatra vladarima, ali poto nismo upoznati detaljnim razlikama ovih naziva u vrijeme njegova ivota, ovi nazivi ostaju misterij- sve u svemu,jasno je da je dud smatrao potrebnim da sklapa ugovore i s jednim i s drugim prvakom odvojeno te se s tim u obziru podruje princepsova vladanja treba razlikovati od podruja kojim je vladao ludex, a to bi znailo da franaka Dalmacija ve 839.g. nije bila jedinstveno podruje vladanja; je li to bilo tako ve za Ladislava koji je 821.g. dux Dalmatiae atque Liburniae ne moe se ustanoviti; da je Hrvatska sezala do Neretve u prvoj polovici IX.st. oito je; arheoloki podaci o nalazima franae provenijencije doputaju mogunost da se franaka prostirala na jugu, svakako do Neretve i prema tome da bi i vladanje Borne i njegovih nasljednika moglo sezati do Neretve; no je li to bilo i u drugoj polovici IX.st.?- mletaki kroniar opisuje dogaaj iz prve polovice X.st. gdje zahumski knez Mihajjlo 912.g. zarobljuje sina mletakog duda kada je htio prijei na teritorij Hrvata; taj bi podatak bio nerazumljiv kad podruje izmeu Neretve i Cetine ne bi bilo podruje Hrvata; istina je da su Neretvani oko 917.g. bili pod vlau arhonta Srbije, no iz toga ne proizlazi da se taj teritorij prije mogao smatrati hrvatskim podrujem Vie podataka o teritoriju Hrvatske drave u IX.st. pruaju podaci Konstantina Porfirogeneta (Spis o narodima)- plemena Hrvati, Srbi, Zahumljani, Neretvani, Trebinjani, Konavljani i Dukljani poetkom IX.st. odvojila su se od bizantskog carstva, postala samostalna i nezavisna ne pokoravajui se nikome tako da nisu imala svoje arhonte nego samo upane; no ve u prvoj polovici IX.st. doli su ponovno pod vlast bizantskog cara koji im je otada (svima osim Neretvanima) postavljao arhonte koje su sami birali iz svog roda- iz ovih se podataka vidi da u prvoj polovici IX.st. nisu bili samostalni Neretvani i Hrvati ve i Zahumljani, Trebinjani i Konavljani, a na podruju Prevalitane Dukljani Iz drugog vrela je zabiljeeno da su Neretvani 887.g. doekali mletakog duda brodovljem pred Makarskom to znai da su tada bili anseljeni i na kopnu, a ne samo na susjednim otocima- no je li time nastala nekakva promjena na junoj granici hrvatske drave, ne moe se utvrditi Dokle je sezala granica hrvatske drava u IX.st. prema unutranjosti, ne moe se utvrditi na osnovi povijesnih vrela; ako bismo uzeli u obzir podatak iz Spisa o narodima u kojem se spominje rat izmeu Mihajla Borisa, arhonta Bugarske sredinom IX.st. i Hrvata onda bismo mogli zakljuiti da je hrvatska drava zaista mogla graniiti s Panonskom Hrvatskom jer je ova bila dobrim dijelom pod arhontom Bugarske; ovaj logiki zakljuak dade se izvesti i iz podataka u papinu pismu iz 879.g. kojim papa moli hrvatskog vladara da osigura prijelaz papinskih poslanika u Bugarsku, naravno, preko hrvatskog teritorija Dokle je sezala drava prema istoku, tee je utvrditi; Franaka vrela iz IX.st. znaju da velik dio antike Dalmacije nastavaju Sorabi (Srbi) koji ive pod vlastitim duxovima U X.st. dogodile su se dvije vane teritorijalne promjene: sjeverna granica se djelomino pomaknula do Drave obuhvativi dio panonskih Hrvata, a juna granica se pomaknula u drugoj polovici X.st. s Neretve na Cetinu; Suvremenik krajem druge polovice X.st. prvaka Neretvana ne naziva kraljem kao to naziva prvaka Hrvata, ali naziva ga princepsom, to je tada takoer oznaavalo vladara- iz tog se moe zakljuiti da je novo podruje Neretvana na kopnu ostalo izvan teritorija Hrvatske; od otoka u susjednoj regiji sada se spominje pod hrvatskim vladarom samo Vis U XI.st. granice su se ponovno promijenile: juna granica je vraena poetkom druge polovice XI.st. na Neretvu, a dalmatinski gradovi, koji su do tada inili bizantsku temu, uli su definitivno u sklop teritorija kraljevstva Hrvatske i Dalmacije- hipoteza da je podruje Neretvana koje spominje Spis o narodima izmeu Cetine i Neretve ostalo samostalno s vlastitom dravnom organizacijom kroz itavo XI.st. samo je djelomino tona; sauvan je podatak iz sredine XI.st. iz kojeg vidimo da je jedan strani notar nazvao suca Morjana ak kraljem, iako se sam taj neretvanski sudac nije tako potpisao; u drugoj polovici XI.st. raspolaemo s nekoliko podataka iz kojih vidimo da je sudac Morjana odnosno Morstik bio esto u pratnji vladara Hrvatske i Dalmacije te da mu je taj vladaro znao povjeriti odreeni zadatak- iz ovog moemo zakljuiti da se neretvansko podruje u drugoj polovici XI.st. smatralo teritorijem koji je spadao pod neposrednu vlast hrvatsko-dalmatinskog vladara, te prema tome da se juna granica vratila na Neretvu Postavlja se pitanje kada je neretvansko podruje dolo u sastav hrvatsko-dalmatinskog dravnog podruja: Terminus ante quem non je 1050.g. kada se spominje ludex Marianorum koga notar naziva kraljem; Terminus post quem non je 1078.g. kada se neretvanski sudac pojavljuje u pratnji hrvatsko-dalmatinskog vladara kao morstik, tj. kao upan morske upanije- taj bi se vremenski raspon mogao smanjiti na 1069.-1074. jer 1069.g. hrvatski vladar tvrdi da je njegovo kraljevstvo proireno na kopno i more, a 1074.g. javlja se prvi put u vrelima izraz morstik

Dalmatinski gradovi- Osor, Krk, Rab, Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik koje spominje anonimni sastavlja 30. poglavlja Spisa o narodima koji su morali plaati slavenskim arhontima danak od vremena bizantskog cara Bazilija I. pa nadalje imali su u stvari samostalni razvitak pod razliitim vrhovnitvima; sa stanovita bizantskog cara oni su uvijek bili dio bizantskog carstva pa su tako bili ukljueni kao bizantska tema u razliite popise i titule; oni su doskora, ve poetkom X.st. uli u uu vezu sa svojim zaleem zahvaljujui tome to je Hrvatska tada postala znaajno uporite bizantske protumaarske politike; koncepcije na splitskim saborima iz poetka X.st. pod pokroviteljstvom pape o biskupskoj vlasti, o jedinstvenoj metropolitanskoj funkciji i jedinstvu crkvene organizacije na podruju tih gradova i njihovog zalea dokazuju da ni bizantski car ni rimski papa nisu tada imali nita protiv da moni kralj Tomislav dri pod svojim vrhovnitvom cijelo podruje od Drave do mora ukljuivi i carske gradove; prema Tomi Arhiakonu ta je veza bila na bizantskom dvoru prihvaena definitivno za kralja Drislava kada je u krajem X.st. Hrvatska ponovno dola do vanog poloaja i znaenja na Balkanskom poluotoku; meutim ta odluka bizantskog dvora nije puno vrijedila to pokazuju injenice da se u prvoj polovici XI.st. ti gradovi ne ine vie cjelinu jer se od te teme odvajaju juni gradovi formiranjem nove teme sa sjeditem u Dubrovniku, a na sjeveru prijelazom gradova Osora, Krka i Raba, makar privremeno, pod vru vlast mletakog duda; hrvatskim vladarima dolaze u posjed carski gradovi tek u drugoj polovici XI.st. pa otada ostaju neosporno pravo nosioca naslova kralja Hrvatske i Dalmacije Granica Hrvatse drave tokom XI.st. izmijenila jedino jo na sjeveru: ve u prvoj polovici XI.st. vladar Maara otkinuo je neke predjele juno od Drave ali ih tada nije pripojio svojoj dravi- tada se u tim krajevima formirala banovina koja je putem dinastije ostala u vezi s ostalim dravnim teritorijem Hrvatske

Istonoistarski teritorij izgubila je Hrvatska u drugoj polovici XI.st., 1060.-ih godina 5. Drutvena struktura od IX. do XII.st. Regije juno od Gvozda u Hrvatskoj: istonoistarska, kvarnerska, lika zavala, Kordun, sjevernodalmatinska, srednjodalmatinska, junodalmatinska, dalmatinski otoci, kraka polja (Glamo, Livno i Duvno) te regija uma izmeu Grmea i Pliva

Osnovna je postavka za poetak IX.st. da je franaki vladar uinio sve podinjene nationes tributarnim, to znai da su te nacije morale dobiti odreenu organizaciju i kriterije plaanja tributa; Slaveni, tj. oni koji su zastupali Slavene, pokorili su se franakom vladaru tako da su sebe i sve to su posjedovali podloili dominiju franakog vladara jer u tadanjoj franakoj dravi, samo je vladar bio vrhovni vlasnik sve zemlje, a odnos prema vladaru poivao je na osobnoj vezia. dominus - izraz dominus nalazimo ve u IX.st. ali samo u vezi s hrvatskim vladarom; naime, tada je izraz dominus bio apelativ franakog vladara, pa je oito da je redovnik koji je ubiljeavao imena hodoasnika, Trpimira nazvao dominusom zato to ga je smatrao samostalnim vladarom; pojam dominus bio je poznat i na podruju hrvatske drave poetkom X.st., a to znai da su status vladara, njegova prava i njegov odnos prema podlonicima bili pojmovno definirani po tadanjem shvaanjub. dominium izraz dominium zabiljeen je takoer u IX.st. , jedanput u vezi s pravima koja predstavljaju vlast franakog vladara, a jedanput u vezi s pravima Crkva koja predstavljaju njezinu vlast nad odreenim nekretninama i servima to ive na tim nekretninama; oito je da je u izrazu dominion dolazila do izraaja bit vlasnitva kao vlasti; dakle, dominij je bilo vlasnitvo, tj. pravna vlast nad nekretninama i servima na tim nekretninama koja je pripadala u IX.st. vladaru i Crkvi, a najvjerojatnije svima onima koji su imali nekretnine i na njoj serve; Dominij nije bilo apsolutno vlasnitvo, ve prvenstveno pravo zahtijevanja da se izvre izvjesne obveze i dunosti; to pravo dobivano od vladara zasnivalo je vlast, jer je nosilac tog prava mogao primijeniti kaznene sankcije, osiguravao je pravni poredak pa je stoga logino zakljuiti da je dominij znaio pravo vriti odreene funkcije dravne vlasti na odreenoj zemlji; dominij u IX.st. u dalmatinskoj Hrvatskoj predstavlja prvi oblik vlastelinstva; izraz dominium, kada se rabi u kancelariji hrvatskog vladara u IX.st. jest dokaz da je ula u hrvatsko drutvo jedna strana institucija koja e s vremenom postati glavni stup feudalnog poretkac. senior - nadlenikd. fidelitas obveza koja se zasniva zakletvom vjernosti to je podlonici polau svom senioru, odnosno vladar papi; na toj zakletvi vjernosti zasnivale su se obveze i prava onih koji su je polagali i onih kojima se polagala; pr.: papa Ivan VIII. oko 880.g. javlja vladaru Branimiru da e poslati svoga poslanika kojemu treba poloiti zakletvu vjernosti (fidelitas)e. curtis poljoprivredno dobro; obrauju servi i ancillea; pod curtisom se smatra zaista vee poljoprivredno gospodarstvo koje je vlasnik eksploatirao pomou serva i ancillaf. villa velika domena tj. ekonomska jedinica; obrauju servi i slobodne osobe; jedan dio domene ostao bi neposredno pod vlasnikom ili njegovim prepozitom, pa su zemlje obraivali servi i ancille; sve to je bilo potrebno za itavu villu proizvodili su servi i ancille u ovom dijelu ville; drugi dio zemlje obraivale su obitelji kao svoje, pa ako su lanovi obitelji bile slobodne osobe, bili su nezavisni i slobodni, a njihova se zemlja nazivala mansus Ingenullis, a ako su lanovi obitelji bili servi, njihova se zemlja nazivala mansus servillis; svaki posjednik, bio serv ili slobodna osoba, duan je davati odreeni tribut vlasniku ville; trei dio ville sastojao se od uma i panjaka koji su bili, dodue, u vlasnitvu gospodara ville, ali su ih imali pravo iskoritavati svi u villi

dakle, curtis obrauju samo servi i ancille, a villu servi i slobodne osobe!g. Servus- moemo utvrditi da su pojmovi servi i ancillae u vrelima od IX. do Xi.st. pojmovno izjednaeni, jer kad god se ti izrazi pojavljuju u vrelima, oni se spominju zajedno, ravnopravno, tako da se pri tome nikada ne navodi razlika meu njima; ali mi moemo utvrditi da su servi bili glebae adscripti zato to su ti servi , kad god se pojavljuju u jo nedovoljno kritiki obraenim djelima, uvijek tekstualno povezani s nekretninama, dodue uvijek tako da su nekretnine, servi i ancillae svaki za sebe posebno istaknuti; najvei broj podataka o servima imamo zabiljeen u Supetarskom kartularu- na osnovi sauvanih podataka neosporna je svakako osobna zavisnost serva od gospodara, a i osobni karakter statusa serva; vezanost serva uz zemlju moe se samo naslutiti i pretpostaviti da je postojala; osobna zavisnost serva, kojih je broj na podruju srednjodalmatinske regije izgleda bio znatan u XI.st. zbog velikog osiromaenja malih poljoprivrednih gospodarstava, bila je, izgleda, u spomenutoj regiji prevladavajui oblik zavisnosti te jedan od osnova feudalnog odnosa koji su nastajali izmeu vladara i vladajueg sloja, vlasnika zemlje i onih koji su je obraivali- iz ove analize moe se jo zakljuiti da je tada prevladavalo alodijalno, a ne kemtsko gospodarstvo; slinosti izmeu kolona i serva (za cara Justinijana): vezani uz zemlju, vlasnik ne moe prodati zemljite bez kolona ili serva na tom zemljitu, gospodar moe i jedne i druge premjetati i zamjenjivati drugim kolonima, odnosno servima, kolon je mogao imati svoju imovinu,a servus svoj pekulij;

razlike izmeu kolona i serva: kolon je imao status libertatis, a servus status servitutis; kolon je bio zakupnik zemljita, a servus radna snaga gospodara; gospodar nije mogao kolona osloboditi kolonatskog statusa, a status serva mogao se u svako vrijeme ukinuti od gospodara ali serv ima prava i obveze patronata (patronatsko pravo po kojemu bivi servus ostaje duan na poslunost, potovanje i po potrebi uzdravanje biveg gospodara)ako, dakle, analiziramo i jednu i drugu instituciju, moemo sa sigurnou zakljuiti da servus iz vremena od IX. do XI.st. potjee iz institucije serva iz VI.st., sudei ne samo po nazivu nego i po pojmovnom sadraju koji ima od IX.st. nadalje, u XI.st zabiljeeno je ak i patronatsko pravo biveg gospodara; najgori poloaj imali su oni servi i ancillae koji su radili u kuanstvu kao sluge, neto bolji oni koji su bili radna snaga u alodijalnom gospodarstvu, a najboji oni koji su vodili samostalno gospodarstvo uz obavezna podavanjaiz vladane klase poela se ve u IX.st. razvijati klasa feudalnih podlonika iz kojih su se s vremenom u toku X. i XI.st. izdvojili graani novih gradova (Nin, Knin, Biograd...) i u kojoj se formiraju razliiti pravni statusi slobodnih, poluslobodnih i neslobodnih osoba izraz servus postepeno mijenja svoj pojmovni sadraj i sve se vie poistovjeuje s pojmovima ostalih villana, stvarajui tako novi pojam feudalnog kmetas vremenom feudalevom zemljinom posjedu mogao je pripasti ne samo teritorij njegova zemljina posjeda, ve i teritorij izvan tog posjeda na kojem su ivjeli slobodni ljudi, ali koji su bili duni na razna davanja feudalcu te su bili vezani uz feudalev dvor- na taj se nain s vremenom proirio osnov za razvoj pojma vlastelinstva; vlastelinstvo, pa ni alodij nisu morali biti teritorijalno zatvorena podrujah. Pleme- u XI.st. predstavlja zamiljenu zajednicu roaka, iako nije iskljueno da je neko pleme bilo i teritorijalno povezano

i. decima- izraz nalazimo sredinom IX.st. i upuuje na uvoenje crkvene desetine u

prvoj polovici IX.st. na podruju srednjodalmatinske regije hrvatske

drave; Hrvatski je vladar, naime, povrdio 852.g. crkvi Sv. Jurja pravo da

godinje dobije deseti dio od svih zemaljskih plodina koje je vladar imao

na svom curtisu u Klisu, a koje je pravo desetine podijelio istoj crkvi ranije

vladarev prethodnik- Crkvena desetina jo je jedan dokaz da se u novoj dravi poeo uvoditi ve poetkom IX.st. franaki feudalni sistem ne

samo u pogledu njegovih institucija kao to su dominus, dominium, villa, curtis, nego i s obzirom na odnos prema Crkvi

Ako razmotrimo razvoj crkvene organizacije, onda vidimo da su postojale u IX.st. biskupije samo unutar gradskih zidina u Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Splitu, Stonu, Dubrovniku i Kotoru, a u zaleu da je bila nadlena tek formirana ninska biskupija za stanovnitvo koje je bilo upravo pokrteno (skradinska, sisaka i duvanjska biskupija bile su ispranjene); nadalje, vidimo da je krajem prve polovice XI.st. itava unutranjost hrvatske drave ponovno pripadala, ne dalmatinskim biskupima, nego hrvatskom biskupu, te da je u drugoj polovici XI.st. bila ninska biskupija ponovno uspostavljena Ako sumiramo sve te podatke o drutvenoj strukturi na spomenutom podruju od IX. do XI.st zapaamo da su postojale dvije osnovne klase: vladajua i vladana; vladajuu klasu sainjavao je samo tanak drutveni sloj slobodnih osoba koje su vrile dravnu vlast kao funkcioneri ili ovlatenici vladara; vladar je tada bio nosilac sve dravne vlasti, pa i one slobodnih osoba koje su s vremenom stekle pravo da vre neke funkcije dravne vlasti na svom zemljitu; vladajua klasa pojavljuje se u IX.st. kao sloj possessores koji se poeo razvijati u okviru feudalnih institucija kao feudalna klasa

6. Dravna struktura u razdoblju od poetka IX. do kraja XII.st. razvijala se na dijelu hrvatskog naseobnog prostora drava patrimonijalnog tipa; njena osnovna karakteristika sastojala se u tome to se dravna organizacija smatrala u naelu patrimonijem vladara- sve funkcije dravne vlasti pripadale su prvenstveno vladaru, on je bio izvor vlasti u toku XI. i XII.st. pojedine funkcije vlasti poele su se odvajati od vladarevog utjecaja, osamostaljivati i postajati nasljednim funkcijama uzurpatorovog roda, no te pojave nisu bile jo dominantne u dravnom ureenju, pa se moe tvrditi da je u osnovi ipak i u tim stoljeima dravna vlast imala patrimonijalni, patronalni i dominikalni karakter velika veina vladara pripadala je dinsatiji Trpimirovia, pa i kua Arpadovia dola je na hrvatsko prijestolje na temelju batinskog prava- prema tome, dravna vlast se smatrala patrimonijem dinastije dominikalni karakter dravne vlasti oitovao se u shvaanju da je vladar vrhovni gospodar zemlje i ljudi na toj zemlji, stoga dvorsko vijee je savjetodavni organ vladara, a ne institucija iz koje proizlazi vlast; narodne skuptine nisu organi koji odluuju, nego skupovi koji sluaju vladareve odluke ili koji slue kao sveani ambijent u kojem se proglaavaju vane odluke i odigravaju vani dogaaji za dinastiju i podlonikea. Vladar odnos Hrvata prema vladaru od IX.st. poiva na feudalnoj fidelitas i plaanju tributa vladaru; naziv vladara mijenjao se, tako da je u IX.st. latinski glasio dux- taj naziv nalazimo i u X. i XI.st. ali u sluajevima kada vladar jo nije bio okrunjen; od X.st. nadalje, naziv okrunjenog vladara glasio je rex ; ve u IX.st. okolina je nazivala vladara rex, ali taj naziv u IX.st. ne znai kralj, ve vladar pa se i drava nazivala regnum; regnum se poistovjeivao s vladarom, to proizlazi iz shvaanja da je drava vladarev patrimonij- iz toga je razumljivo da se Trpimir ve u IX.st. naziva u Cividalskom evanelistaru dominus, te da u istom stoljeu vladar naziva upane svojim upanima, tj. da je smatrao aparat dravne organizacije svojim aparatom; iz zavjernice hrvatskog vladara papi iz 1075.g. saznajemo obaveze vladara prema papi kao svom senioru, a te su bile plaanje godinjeg tributa, poslunost prema senioru, uvanje vjernosti prema senioru, vrenje vladarskih funkcija...; vladarska funkcija i ast bila je nasljedna to je odgovaralo shvaanju drave kao patrimonij dinastije; knez Trpimir (o. 845.-846.g.) bio je zaetnik dinastije, koja je po njemu nazvana dinastija Trpimirovia, a vladala je uz kratke prekide do kraja XI.st.; suvladarstvo takoer nije bilo iskljueno; vladar vri vlast jer je on najmoniji, on je dominus i senior pa su stoga akti dravne vlasti akti njegove osobne vlasti; vladar je zatitnik pravnog poretka pa stoga trai poslunost, a u naknadu prui zatitu; poslunost se temelji na osobnoj fidelitas koju njegovi podlonici, tj. prvaci, jame zakletvom, vjerojatno u skuptini prvaka; vladar se sluio u vrenju dravne vlasti svojim dvorskim i teritorijalnim aparatomb. Herceg naziv dux se javlja u povijesti hrvatske drave kao izraz za oznaavanje neokrunjenog vladara od IX. do XI.st.; no, ve u drugoj polovici XI.st. taj se izraz javlja uz kralja istovremeno, tako da se na dux pojavljuje najvjerojatnije kao suvladar 1066.g. uz kralja kada ovaj dodjeljuje kraljevsku slobodu jednom samostanu; u drugom pak dokumentu iz druge polovice XI.st. dux se pojavljuje uz kralja kao njegov namjesnik za podruje izmeu Cetine i Neretve sa susjednim otojem, a na Baanskoj ploi spominje se dux (na hrvatskom jeziku knez) koji upravlja itavom Krajinom, u stvari Dalmatinskom markom, tj. podrujem Kvarnera s priobalnim kopnom- stoga je opravdano da se izraz dux prevodi na dva naina: praksa je osnovana kada duxa u smislu vladara prevodi sa knez, jer tako su se nazivali gotovo svi slavenski vladari u najstarijem razdoblju njihovih drava, a da se dux u smislu suvladara i vladarevog namjesnika prevodi sa herceg; herceg se koristi kod nas za oznaavanje osobe koja je u rodu s vladarom pa vlada odreenim podrujem samostalno, ili koja uiva visoki ugled na dvoru te dobiva odreeni teritorij na upravljanje (izraz herceg se odrava u Bosni jo u XV.st.)c. Ban prvi puta se pojavljuje u prvoj polovici X.st.; tada je ban upravljao podrujem Like, Krbave i Gacke- oito je dakle, da je tada ban bio vladarev namjesnik za odreeno podruje; sredinom X.st. banova mo je toliko narasla da je mogao detronizirati vladara; tako je Pribina za vrijeme Kreimira- oko 940.g., Godimir za Drislava, Guarda za vrijeme Svetoslava, Boeth za Kreimira i Gojslava.....Zvonimir za vrijeme Kreimira IV., Petar za vrijeme Slavca; u kartama se spominju na prvom mjestu ak ispred tepice, to daje osnov za opravdani zakljuak da je ban u stvari vrio funkciju vladarevog zamjenika, te da je vrio u vladarevoj odsutnosti odreene vladareve poslove; funkcija bana bila je, dakle, u XI.st. najvia ast u dravi; najvjerojatnije je u prvoj fazi razvoja drave postojao samo jedan ban, a onda u XI.st. vie banova istovremeno; sam izraz ban vjerojatno potjee od avarske rijei bajan- vladalac horde d. Dvorski aparatposjedujemo prilian broj dokumenata koji spominu funkcionere u dvorskom aparatu; na osnovi tih dokumenata, razvoj dvorskog aparata bi ovako izgledao: sredinom IX.st. pojavljuju se uz vladara kao njegov aparat upani bez naznake funkcije i jedan funkcioner s oznakom komornika, te dvojica s oznakom dvorskog kapelana

01. upan palatin kasnije tepija dvorski upan kojem je vladar povjerio upravu i suenje na vladarevom dvoru; u XI.st. upan palatin je bio zamijenjen nazivom tepija koji se prvi puta javlja 1059.g., a ostaje u upotrebi sve do kraja vladavine Trpimirovia; presude koje je donosio tepija, davale su se vladaru radi dobivanja sugalsosti02. dvorski sudac izraz se prvi puta javlja 1069.g.; najvjerojatnije e biti ako pretpostavimo da je tepija bio zamjenik kralja u suenju, a dvorski sudac stalni sudac na dvoru za odreene sporove03. upan komornik kasnije posteljnik spominje se 852.g. i 892.g.; u XI.st. upan komornik se zamjenjuje za izraz posteljnik; on se sastojao u brizi o vladarevoj blagajni, prihodima i rashodima blagajne, zatim o vladarevim uresima, nakitima, postelji...; s obzirom na tako veliki broj poslova, nije udo to se ve 892.g. spominju komornik upan i jo tri komornika istovremeno; ukratko, komornici/ posteljnici su bili dvorski funkcioneri kojima je bilo povjereno prvenstveno voenje vladarevih financija, tj. upravljanje svim primicima i izdacima u korist ili na teret vladareve blagajnevladarevi prihodi- imanja koja su jedan od vanijih izvora prihoda (Villae, curtisi); fiskalni tribut (njega su morali davati vladaru svi oni koji su posjedovali zemlju kao gospodari- da su takvi posjednici morali davati taj tribut dokazuju nam dvije isprave iz druge polovice XI.st.); neko vrijeme i izvor prihoda je bio tribut davan od strane dalmatinskih gradova (Trogir, Osor, Krk i Rab- po 100 zlatnika, grad Split-200, a Zadar 110 zlatnika); izvori iz prava vladara na konak te njegove darove koje je dobivao prilikom posjete odreenog naselja ili mogunika; globe i kazne (globa u sluaj povrede mira ili odredbe kraljeve darovnice, a kazne smrti su se najee pretvarale u novane kazne); carine i dohodak od brodara koji bi se usidrili u lukama

04. djed Hrvata prvi puta se javlja oko 1062.g., pojavljuje se kad i dvorski upan, tepija te posteljnik; jo se naziva i majordom, a vjerojatno je upravljao prihodima dvorskih poljoprivrednih gospodarstava05. riksar vitez, lan kraljeve pratnje i njegov dvorjanin06. drugi dvorjanici- u Hrvatskoj, u toku X.st., opa narodna vojska sastojala se od pjeaka (do 100.000) i konjanika (do 60.000); vojska se vjerojatno skupljala po upanijama te su vojnici, unutar satnija, bili svrstani po rodovima to bi se moglo zakljuiti po rijei voj ili vojska jer obe izvorno znae rod, eljad; na elu vojske stajao je vladar; vladar u sluaju rata raspolae i pomorskom vojnom silom; Dvornik- svakako se pojavljuje tek u drugoj polovici XI.st. u kraljevoj blizini ili na selu, kao svjedok; vjerojatno su to bile osobe na kraljevim imanjima rasutim po dravi, koje su se brinule o uzdravanju i unaprjeivanju poljoprivrednog gospodarstva na tim imanjima; dvorski kapelani- spominju se ve u IX.st. koje je vladar koristio kao pisare, ali su vjerojatno sluili za vrenje bogosluja na dvoru; krajem XI.st. na elu vladareve kapele stajao je hrvatski biskup, on je prvi jo nosio i naziv kancelara kraljevskog dvora e. Teritorijalni aparat

01. upanije kraljevske upanije, teritorijalno upravno-sudska jedinica dravne vlasti; organizirane u IX.st., a prve vijesti potjeu iz X.st.,a daje nam ih Konstantin Porfirogenet u vrijeme kada je on jo uvijek bio vrhovni gospodardalmatinskih gradova- on iziriito utvruje da je zemlja Hrvata podijeljena ba u 11 upanija i da svaku zna poimenino, a zna i jedan teritorij kojim ne upravljaju upani ve ban;na elu tih sredita stajali su upani; od kraja XII.st. upanije se nazivaju komitatima; pored ovih osnovnih teritorijalnih organizacionih formi postojale su jo u X.st. banovine Like Krbae i Gacke, a u XI.st. Krajina ili Dalmatinska marka na Kvarneru, na elu s knezom, Slavonska banovina ili dukat na elu s banom ili hercegom i Primorska krajina izmeu Cetine i Neretve na elu s hercegom; na vangradskom teritoriju nalaze se esto mali gradii, u stvari utvrde (kasteli); i dalje na kopnu nalazimo naselja ali veoma rijetko (i onda su utvrena); u prostoru izmeu rijeka Save i Drave takoer su rijetke naseobine, a i tu su karakteristine utvrde; sela nisu imala upravno-politiki karakter unutar teritorijalne upravne organizacije, nego su bila gospodarski savezi; formiranjem drave, utvrde koje su pripaale vladaru, njegovom rodu i plemenu, dobile su posebno znaenje- one su postale sredita u kojim je vrio vlast vladar ili netko drugi kojem je vladar povjerio vrenje odreene funkcije vlasti; podruje i ljudi podreeni odreenom sreditu sainjavali su teritorijalnu upravno-sudsku jedinicu dravr vlasti na elu takvih sjedita stajali su upani (s vremenom se ustalio obiaj da se podruje podreeno upanu nazivalo upanijom, a od kraja XII.st. dalje komitatom); za srednjovjekovnu Slavoniju imamo podatke o upanijskoj organizaciji tek iz XII.st.- car tvrdi da je tim teritorijem upravljao arhont koji je bio usko povezan s vladarom Hrvatske te mu je slao prijateljska poslanstva to nikome drugome nije inio: to se moe tumaiti da je tadanja Slavonija bila u sastavu hrvatske drave; ako usporedimo upanijske sisteme, onaj iz Slavonije u XII. i onaj iz junih dijelova drave u XI.st., moemo zakljuiti da su oni u sutini isti jer su se oslanjali na vladareve utvrde i jer su upanijama upravljali vladarevi funkcioneri- u XII.st. meu njima postoji razlika u tome to su slavonske upanij jo uvijek u vlasnitvu vladara, a june hrvatske upanije uglanom u rukama nasljednih upana; upanije koje nabraja Konstantin Porfirgenet: Livno, Cetina, Imotski, Pliva, Pesenta, Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga i Nin; veoma su turi podaci o fukcijama koje su vrili upani- sudeu prema papinom pismu 880.g. hrvatskom vladaru, moe se zakljuiti da su upani vrili u ime vladara prvenstveno sudsku funkciju (papa, naime, naziva upane sucima) na svom podruju; u vrelima, podaci koji se odnose na sudsku funkciju tiu se vladara i bana, meutim, logino je zakljuiti da su i upani vrili sudsku funkcijui to u vrijeme kada vladar nije sam rjeavao sporove zbog odsutnosti, a niti su sporove rjeavali ni herceg, ni ban, a nti dvorksi sudac us voje ime ili u ime vladara; esto su upani predstavljali sudsko vijee na ijem je elu stajao ban- njihovo sudjelovanjeu vijeu imalo je vjerojatno savjetodavni karakter; druga funkcija koju je morao vriti upan je svakako funkcija zapovjednika utvrde u kojoj je stolovao- on je stoga i prlglaavvao vladarev poziv na vojsku te zapovijedao tako sabranom vojskom; trea vana funkcija upana bila je veoma vjerojatno fiskalnog karaktera on je ubriao svakovrsne dae i globe te ih slao vladarevoj blagajni; upan je bio vladarev predstavnik vlasti-njega je postavljao vladar; slabljenjem vladareve vlasti vrlo je vjerojatno da je upanska ast i funkcija postala nasljednom- upanije su postajale kneevine u vlasti upanova roda: taj proces pretvaranja upanija u kneevine poeo je vjerojatno ve u XI.st.; na podruju upanija spominju se u XI.st. pored upana, podupani i satnici; jo poetkom XIII.st. nalazimo satnike (centuriones) koji su imali svoje podreene i svoj obavezni servicij- satnici su najvjerojatnije originarno vrili prvenstveno vojne funkcije unutar utvrde i vojske koju bi vladar pozvao; prema Ljetopisu popa Dukljanina satnici su ubirali poreze i sudili zajedno sa upanima 02. Gradovi samostalna gradska uprava

Car Konstantin Porfirogenet zna za ove gradove u Hrvatskoj u X.st.: Nona (Nin), Belgradon (Biograd), Belitzin, Skordona (Skradin), Hlebena (Livno), Stolpon, Tenen (Knin), Kori ( Karin) i Klaboka

U Paganiji, tj. zemlji izmeu rijeka Cetine i Neretve, koja je u XI.st takoer pripadala Hrvatskoj, car spominje grad Korulu na Koruli

Car nije spomenuo ibenik to znai da ona jo tada nije postojao (spominje se tek 1066.g.)

Iz vrela se moe zakljuiti da su svi ti gradovi izraeni s izrazom kastron, to u X.st. znai utvreno naselje, opoldum, naselje s utvrdom, i da je znatan broj nabrojenih gradova bio sjedite upana sudei tako po nazivima upanija- na temelju tih zakljuaka moe se pretpostaviti da su te utvrde pripadale vladaru i da su bile podvrgnute upanijskoj organizaciji vlasti- prilikom propadanja kraljevskih upanija u XI.st. ti su gradovi stekli mogunost da se osamostale i rijee upanove vlasti te da ostvare svoje tenje za samostalnom gradskom upravom koju su uivai dalmatinski gradovi (taj cilj su ostvarili samo neki gradovu, veina je ula u sustav novoosnovanih kneevina)O dalmatinskim gradovima Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Splitu, Trogiru, Dubrovniku ne znamo nita o doseljenju pa do IX.st.- formiranjem hrvatske drave poeli su se sreivati i odnosi tih gradova prema bizantskom Carstvu , tako da su prvo predstavljali zajedniki , iako teritorijalno potpuno nepovezani, bizantsku pokrajinu na elu s arhontom, a poslije,pod Bazilijem I. , nakon sreivanja odnosa s hrvatskim i ostalim vladarima u zaleu tih gradova postali su temom na elu sa strategom sa sjedutem u ZadruU X.st. poeo je proces individualiziranja gradova to znai jaanja interesa za potpuno osamostaljenje svakog grada, as time u ezi formiranjavlastite i nezavnisne organizacije vlasti izgleda da su gradovi u izvanrednim prilikama odravali zajednike skupove , vjerojatno svojih predstanika na kojim su donosili zakljuke o zajednikim akcijama da zatite svoje interese

Iz povijesnih vrela XI.st. saznajemo da su u prvoj plovici Xi.st. drutvenu strukturu u gradu inili uglavnom clerus i populus koji su spadali ili u magnates ili minimi to bi znailo kod kelra vii i nii kler, a kod populusa bgate i siromane- u drugoj polovici XI.st. to razlikovanje dobiva stalne izraze: nobiles et ignobiles, maiores et minores (izgleda da su u nobiles spadali gradski funkcioneri ali i oni koji su posjedovali nekretnine); na elu gradske uprave stajali su prior (katkada dvojica) i bikup koje su birali graani; uz priora i biskupa spominju se i suci koji su vrili vjerojatno ne samo sudsku nego i izvrnu vlast; odluke je donosio prior katkada zajedno s plemenitim ljudima, ali veinom zajedno s itavim narodom i to tako da se odluka gradske uprave proita u crkvi pa je narod davao samo suglasnost rijeima fiat, fiat, fiat

03. Ostali teritorijalni aparat

U X.st. postojala je unutar teritorija hrvatske drave banovina koja je obuhvaala podruje Gacke, Like i Krbave- ne moe se ustanoviti kada je ovo podruje bilo organizirano u apanije; u drugoj polovici XI.st. i po. XII.st. pojavljuju se liki i krbavski upan dok je u X.st. na elu teritorija Gacke, Like i Krbave stajao je ban, a zemlja je bila podijeljena na utvrde; kada je ban postao iza kralja i hercega najvii dravni dostojanstvenik, tada je vjerojatno taj teritorij bio organiziran u upanije

U susjedstvu banovine uz more i na kvarnerskim otocima Krk, Osor i Rab prostirala se takoer jedna vea teritorijalna jedinica pod nazivom Krajina ( u vrelima Marchia Dalmatiae)- na itavom teritoriju takoer se odrala jedina i jedinstvena vlast u rukama upana koji se krajem X. i poetkom XII.st. naziva knezom; u prvoj polovici XII.st. Krajina je nestala kao posebna teritorijalna jedinicaSistem castrorum- zemlja podijeljena meu utvrde gdje svaka utvrda ima svoju upravu , zemlju i ljude kojima je ta uprava utvrde bila neposredno nadreena

Na jugu drave prostirala se jo jedna Krajina uz more izmeu Cetine i Neretve i na susjednim otocima Mljet, Korula, Hvar i Bra- na elu ove stajao je herceg (dux), koji je bio, izgleda, vazal hrvatskog kralja; ova Krajina je bila organizirana u 3 upanije: Rastoca (utvrda Rastok), Mokro (Makarska) i DalenU drugij polovici XI.st. postojao je jo jedan dukat koji se prostirao sjeverno od Velike Kapele do Drave ( Slavonski dukat)-upanijska organizacija javljala se tek po. XII.st. te je oito da je na ovom podruju prije toga funkcionirao samo sistem castrorum ba kao i u banovini Like, Gacke i Krbave

f. Pojedinci kao nosioci funkcija dravne vlasti (crkva, samostani i pojedini svjetovnjaci)

Gospodari zemlje vrili su takoer akte dravne vlasti, i to nad svojim servima, a gospodari odnosno vlastelini mogli subiti crkva, samostan i pojedini svjetovnjacig. Dvorsko vijee javlja se ve u XI.st. kao savjetodavni organ vladara- ono nije bilo tada organizirana stalna institucija, ali se stalno pojavljuje u prilikama kada vladar donosi odreenu vanu odluku; u njegov sustav nisu uvijek ulazili isti ljudi ni po broju i po poloaju- oito je da je vladar u stvari odreivao tko e prisustvovati vijeanju; svi koji su prisustvovali vijeanju nazivali su se nobilima, ali ije bilo iskljueno da su se tako openito nazivali svi dravni i slubeni funkcioneri; nobili nisu svakako prdstavljali posebni drutveni sloj zatvorenog tipah. Narodne skuptine- koliko god je oito da je kralj Zvonimir bio sinodalno izabran za vladara, a ne od narodne skuptine ipak je isto tako jasno da je postojao obiaj da vladar odrava narodne skupove na kojima je sudio, rjeavao razne sporove, potvrivao povlastice i prava, rjeavao pritube protiv dravnih funkcionera i, to je najvanije, donosio odluke normativnog karaktera; prema sauvanm tekstu vladareve povelje iz 1088/9.g. izgleda da su na tim skupovima prisustvovali dvorski i teritorijalni funkcioneri, crkveni dostojanstvenici, vazali i ljudi skromnijeg porijekla; nova dinastija Arpadovia je takav skup odrala za prvog Arpadovia na hrvatskom prijestolju kralja Kolomana kod Zadra 1107.g.

i. Sinodi u X.st. odravali su se takvi sinodi na kojima su sudjelovali crkveni i dravni dostojanstvenici (splitski sinodi iz 925. I 927/8.g.)- na tim sinodima rjeavala su se pitanja organizacije crkvene mree, donosile pravne norme za kanjavanje krivinih djela nepoznatog i poznatog ubojice vladara, sreivali odnosi izmeu gospodara i serva, rjeavala pitanjaiz branog prava7. Jesu li Neretvani imali vlastitu dravu u XI.st.? (morstici Jakov i Rusin, kralj Slavac)

M. Barada 1932.g.- iznio tezu da je neretvanska oblast od sredine do u drugu polovicu XI.st. bila samostalna drava; moristici Jakov i Rusin te kralj Slavac bili su po njemu neretvanski vladari i da su neretvanskoj dravi pripadali i neki predjeli na desnoj obali ua Cetine

Barada argumentira svoje teze ovako: 1. Po kritici teksta Supetarskog kartulara dade se odrediti da crkva Sv. Petra nije sagraena prije 1080.g., a time imamo i terminus ante quem non svih darovnica i drugih u njima zajamenih injenica, kao Slavca i ostalih; 2. Supetarski kartular sastoji se od vie darovnica od kojih je prva Petra Crnog i njegove ene rigodom gradnje crkve; druga je takoer od Petra Crnog kada je utemeljio samostan, a onda sijede trea pa do osme darovnice; u tekstu neposredno do broja 5 govori seo tom da je Petar Crni dobio nagodbom odreeno zemljite- protiv te nagodbe ustao je Miroslav s Mihajlovim sinovima- spor se morao rijeiti sudskim putem; spor je rijeio Slavac rex zajedno s banom Petrom i SarubomN. Klai na osnovi podataka kartulara u svojoj studiji tvrdi da je neprijeporno dokazala da je Slavac samo jedan od etvorice danas poznatih neretljanskih vladara u drugoj polovici XI.st. i da nije rije o neretljanskoj oblasti nego o samostalnoj dravi koja u doba Jakova, Rusina i Slavca ne svrava na Cetini nego na rnovici, a neposredno granii sa splitskim teritorijem

Istina je da su Slavac i Zvonimir zaista presuivali u sporovima, ali oni nisu vrili sudsku vlast u isto vrijeme ni po Baradinoj kronologiji, ni po Karamanovoj- iz ovih injenica ne moe se stei osnov za razlikovanje mjesnih nadlenosti spomenutih kraljeva, a niti prema tome dokazati da je Slavac bio neretvanski vladar- dakle, ne moe se prihvatiti teza da je poljiko primorje odnosno podruje od rnovnice do Cetine u doba Slavca bilo sastavni dio navodne neretvanske drave- da su postojale neke zemlje u tom podruju koje su pridadale izmeu ostalih i Kaiima, ali ne kao vladarima nego kao vlastelinima zbog zemlje u poljikom primorju rjeio splitski nadbiskup, a ne neretljanski vladar U memorijalu iz 1176.g. izriito se navodi da je spor koji je nastao izmeu samostana Sv. Petra i Adrijania zbog zemlje u poljikom primorju rijeio splitski nadbiskup, a ne neretljanski vladarU noticiji iz 1178.g. vidljivo je samo to da su nastali spor izmeu Dujma i njegovih roaka s jedne i nekih Hrvata zvanih Cucari te Brigojevih sinova s druge strane oko imanja u poljikom Perunu presudili ducas kraljevstva Hrvatske i Dalmacije te njegov sudac, da je Plasic Andriji bio jedan od pristava koji su uveli ponovno u posjed Dujma i njegove roake, te da se meu svjedocima tog uvoda u posjed spominju izmeu ostalih i Sonion i njegov brat Jakov iz ovog dakle slijedi da je jurisdikciju na poljikom podruju vrio bizantski ducas, a ne neretljanski vladar Nikola Kai

8. Pacta conventa iz 1102. godine zabiljeka u prijepisima Povijest salonitanskih i splitskih pontifikata Tome Arhiakona; Povijest je napisana u XIII.st. , a prijepisi Povijesti iz prve polovice XIV.st.; nepoznati autor tog dodatka oito je imao namjeru da u dodatku izloi svoje stanovite povodom izlaganja Tome Arhiakona u glavi XVII. njegove povijesti- ta glava inae nosi nasov: Kako su Ugri uzeli dominij Dalmacije i Hrvatske; Tomino izlaganje: Poto je kralj Ladislav umro, naslijedio ga je u kraljevstvu Koloman. Ovaj pak, hrabra duha, zamislio je podvri svom dominiju itavu zemlju do dalmatinskog mora. Doao je s velikom vojskom i zadobio onaj dio Slavonije koji je bio Ladislavu proputen. Tko je stigao sve do mora da bi okupirao primorske gradoveNepoznati autor je zabiljeio slijedei spomenuti dodatak: Koloman, Bojom milou, sin Vladislava kralja Ugarske stojei u kraljevstvu na mjestu svog oca, obzirom da je bio veoma odvaen zamislio je podvri svom dominiju itavu Hrvatsku sve do dalmatinskog mora. Doe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak, uvi za kraljev dolazak sakupie svoju vojsku i spremie se na bitku. Kralj pak, doznavi da su se isti sakupili poalje svoje poslanike hotei s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor. Hrvati, poto su sluali legaciju gospodina kralja, nakon to su vijeali svi ejdnoglasno prihvatie i poslae XII razboritijih nobila iz XII plemena Hrvatske- ovidoavi gospodinu kraljuiskazae mu dunu poastToma poznaje izraze Hrvatska i Hrvati ali kada god Toma treba spomenuti Spliane, Trogirane i druge graane ili oe razlikovati od drugih, onda sve okolne stanovnike naziva Slavenima, a njihovu zemlju Slavonijom

Neki su se autori izriito izjasnili protiv stanovita da se ugovorom zasnovala persnoalna unija: F. ii, I. Krnjavi, J. Deer

II. DOBA LENSKOG KRALJESTVA (XII. XV.st.)1. Teritorijalne promjene

Poetkom XII.st. Kaljevstvo Dalmacije i Hrvatske je obuhvaalo teritorij koji se prostirao od Drave do Jadranskog mora; zapadna granica je na tajersko-kranjskom pograninom gorju; istona granica obuhvaa gornji i srednji Vrbas na gronjoj Neretvi te uz obalu na jugu dalmatinske gradove i otoke

Toma Arhiakon tvrdi da je kraljevstvu pripadalo i Zahumlje ( podruje izmeu ua Neretve i Dubrovnika)

U toku XII.st. mijenja se juna granica- pojedini dalmatinski otoci i gradovi su postepeno, a neki privremeno morali priznati vrhovnitvo Mletake Republike

U drugoj polovici XII.st. podruje izmeu Drave Save istono od Iloka (do ua Bosuta), Bosna, te podruje uz more istoo od rijeke Krke doli su pod vlast bizantskog cara- nakon osloboenja od vlasti bizantskog cara, Bosna se osamostalila kao zasebna drava na elu s banom koji je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja; u toku XIII.st. otrgnute su od Kraljevstva Plivska upanija (oko rjeice Plive), Luka upanija (? Na desnoj obali Vrbasa), i Skopljanska upanija (granii s Plivskom)- te upanije zajedno s drugim okolnim postale su zasebni teritorij Bosanske drave Donji krajevi U XIII.st. Arpadovii su uspjeli zadrati pod svojom vlau samo gradove Split i Trogir

Krajem XIII. I poetkom XIV.st. uspio je hrvatski ban Pavao ubi ponovno vladati Donjim krajevima i Bosnom, ali samo na kratko vrijeme (F. ii je na osnovi dubrovakih vrela ustanovio da je Pavao ubi tada vladao itavom Bosnom do Drine)

U prvoj polovici XIV.st. bosanski ban je otrgnuo Kraljevstvu i Zavrje (Livno, Duvno, Glamo i Imotsku upaniju) te Krajinu (podruje izmeu ua Cetine i Neretve); ti su teritoriji zatim 50-ih godin istog stoljea vraeni, ali su onda ponovno opet pali pod vlast bosanskog vladara 1358.g. Mletaka je Republika morala vratiti sve dalmatinske gradove i otoke- tada se prvi put spominje Dalmacija kao zasebno podruje vladanja (regnum), iako to ne predstavlja prekid s tradicijom jer nije dolo do promjena dravnog ureenja Dubrovnik se poslije 1358.g. postepeno osamostaljuje priznajui na kraju samo vrhovnitvo hrvatsko-ugarskog kralja

Krajem XIV.st. gradovi ibenik, Trogir, i Split te otoci Bra i Hvar dolaze na kratko vrijeme pod vlast bosanskog vladara

Poetkom XV.st. Dalmacija je pripojena teritoriju Mletake Republike na osnovu ugovora iz 1409.g. kojima je hrvatsko-ugarski kralj prodao svoje pravo vladanja DalmacijomMletakoj Republici

U XV.st. Dubrovaka je republika obuhvaala Konavlje, upu, Rijeku Dubrovaku, Primorje od te rijeke do Neum-Kleka, poluotok Peljeac, te otoke Mljet, Lastovo, Koloep, Lopud i ipan

2. Dravna struktura

U razdoblju XIII. I XIV. te u prvoj polovini XV.st. nosilac dravne vlasti nije bio vie samo vladar ve i vlastelini te one juristike osobe koje su imale vlastelinska prava; bilo je vremena kada su vladari pokuavali obnoviti stari sadraj kraljevske vlasti pa su donekle na nekom teritoriju i povremeno uspjevali, no patrimonijalno kraljevstvo vie se nije obnovilo

Na vladaru je ostalo najee samo to da imenuje funkcionera, i to pod utjecajem odreee sredine- imenovani funkcioneri su esto ostali na toj funkciji dok im ju nije oduzeo netko drugi, jai od njih

Drvna vlast, meutim, nije ipak bila u svakom sluaju uzurpirana: legalno, funkciju vlasti kralj je dodjeljivao putem privilegija; u toku XIII.st. vladar esto nije mogao darovati zemlju s ljudima, a morao bi da bi podravao vjernost pojedinaca- stoga je kralj umjesto zemlje darivao pojedina svoja kraljevska prava: najznaajnija takva prava su pravo suditi, pravo sagraditi utvrdu, pravo ubirati kraljeve prihode u svoju korist, itd...a. Kralj Bela III. je bio posljednji patrimonijalni vladar; Belini nasljednici u XIII., XIV.st. i prvoj polovini XV.st. nisu vie bili jedini nosioci sveukupne dravne vlasti; bogati i utjecajni vlastelini bili su takoer nosioci dravne vlasti, tako da je kralj bio samo prvi meu njima; kraljev dvorski aparat je i nadalje funkcionirao ali unutar mogunosti koje su bile date konkretnim poloajem kralja u odnosu na vlastelina; kraljev teritorijalni aparat se raspao- kraljevske upanije nisu vie bile vladarevi organi vlasti; jedne su postajale naljedno dobro pojedinih vlastelina, a druge su postale podruja na kojem su organizirana udruenja slobodnih i poluslobodnih osoba kojima je kralj omoguio da se formiraju kao privilegirani drutveni sloj Ovakva podjela vrenja dravne vlasti ostala je sve do definitivnog formiranja staleke drave negdje sredinom XV.st.

Uzroci koji su doveli do pada kraljeske vlasti su brojni: najvaniji su krajna uzurpacija ili legitimna predaja sudske vlasti u korist novih zemljoposjednika; uzurpacija ili legitimni prijenos prava izgradnje utvrde i utvrenja u korist vlastelina kao i dranja vlastite vojne sile; takoer i prijenos prava ubiranja raznih davanja na vlastelina (suavanje financijskih prihoda i stvaranje privilegiranog drutvenog sloja koji s razvio u vie ili manje nezaisne, crkvene i svjetovnevelikae, te privilegirana udruenja graana u slobodnim i kraljevskim gradovima kao i u novi sloj privilegiranih stanovnika koji su formirali nove upanije); Problem prava utvrenja i dravne vojne sile gubitak u vojnoj sferi kraljevske vlasti; suditi i raspolagati vojnom silom bili su glavni oslonac vrenju dravne vlasti

Pad kraljevske vlasti oitovao se ve potkom XIII.st. Zlatnom bulom 1222.g. Kralj je morao priznati jus resistendi , pravo drutveno-povlatenog sloja da se digne orujem protiv kralja, ako ovaj vrijea Bulom oznaena prava; prema Zlatnoj buli kralj nije vie mogao darovati upaniju, a niti bilo koju funkciju nekom strancu po svojoj volji Tijekom XIII.st. bogai vlastelini su uspjeli namtnuti kralju jo i druga shvaanja- zakletva kod krunidbe nije vie bila samo garancija zatite crkvenih prava ve i prava privilegiranog drutva: sada je kralj omrao usmenu zakletvu potvrditi je duan u svoje Kraljevsko vijee uzimati osobe iz odereenih krugova, te da ba pdreeni ljudi budu lanovima Kraljevskog vijea; vailo je i pravilo da je kralj duan prihvatiti savjet lanova svoga Vijea, pa ako taj savjet mimoie u vanim stvarima, njegova je odluka bila nitavna

Karakteristino je za period od 1301.g. do 1526.g. da od trinaest vladara samo dvojica nisu bili birani; jo u XIII.st. odrala se dinastija Arpadovia na temelju svog nasljednog prava, to je jedno vrijeme vaio princip seniorata (nasljeivao brat), a jedno vrijeme princip primogeniture ( nasljeivao najstariji sin), no poslije izumra Arpadovia uveden je izborni sistem u zaposijedanju prijestolja pa i to ukazuje na novi poloaj vladara nakon potpune zamjene patrimonijalnog dravnog ureenja s lenskim ureenjem dravePitanje titule i krune: S obzirom na krunidbe dogodila se jo jedna promjena: Arpadovii su se prestali kruniti vie puta (posljednji je bio Stjepan V. 1245.g.)- kruna je naime pripadala kralju, a kruniba je bila ceremonija kojom je crkva dala kraljevskog vlasti religiozni karakter i svoju potvrdu da vladara priznaje kraljem i legitimnim vladarom, no krunidba je isto tako bila sveani oblik sklapanja ugovora izmeu kralja i Crkve u meusobnom pomaganju; Kolomanovi nasljednici sve do sredine XIII.st. obiavali su se kruniti po dva puta, to je dovelo do zakljuka da su se ti Arpadovii jednom krunili za ugarskog, a jednom za dalmatinsko-hrvatskog kralja- po toj hipotezi nastao je problem kako tumaiti nepromijenjeni status dalmatinsko-hrvatskog kraljevstva iako je sredinom XIII.st. prestala posebna krunidba za dalmstinsko-hrvatskog kralja; prema V. Klaiu posebna krunidba je otpala jer je kurna Sv. Stjepana dobila novo znaenje po kojem je ona postala simbol dravne zajendice koja se prostirala od Karpata do mora; N. Tomai je vidio razlog prestanka posebne hrvatske krunidbe u promijenjenom nasljednom redu po kojem je posebna hrvatska krunidba postala sporedne faktine vanosti; prema iiu izostanak posebne hrvatske krunidbe ukazuje na injenicu da se hrvatsko-ugarska dravna unija zajednikom krunidbenom zakletvom i krunidbom transformirala u tjeniji savez Sredinom XIII.st. prestalo je ponavljanje sveane krunidbe, ali krunidba nasljednika prijestolja za ivota njegovog oca odrala se sve do dolaska dinastije Habsburgovaca- krudndba za Arpadovia znaila je samo afirmaciju njegovog statusa kao prijestolonasljednika ili mlaeg kralja ili ak kao suvladara; za Anuvinaca i kraljeva iz raznih dinastija, viekratna krunidba bila je uglavnom uvjetovana injenicom da su postojali protukraljevi Kruniba je davala vladaru pravo da bude legitimni vladar, uiva kraljevsku ast i dostojanstvi te da se slui kraljevskim naslovom U svom vladarskom naslovu vladar je nabrajao zemlje kojima je vladao kao kralj, kao nadvojvoda, vojvoda, knez ili kao privatni vlasnik (dominus)- kada je Arpadovi naslijedio kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske svoj dotadanji kraljevski naslov Rex Ugarorum odnosno Pannoniorum odnosno Hungariae proirio je ovako: Rex Hungariae, Dalmatiae atque Chroatiae: iz ovog naslova oito je da kraljevska kancelarija nije poistovjetila Ugarsku s Hrvatskom jer bi inae u naslovu stajalo samo rex Hungariae (meutim, injenica je da su pojedini vladari, obraajui se dravnim funkcionerima Dalmacije i Hrvatske ili rjeavajui neka pitanja s podruja Dalmacije ili Hrvatske koritili u svom vladarsko naslovu samo rex Hungariae; papa je takoer, obraajui se ugarsko-hrvatskim kraljevima katkada koristio samo titulu kralja Ugarske) Kraljevska kancelarija koristila je dvije forme kraljevskog naslova i to: sveanu i obinu; u sveanoj formi nizala je sve zemlje u kojima je vladar kraljevao odnosno vladao; U obinoj formi kraljevska kancelarija je spomenula samo onu kraljevinu koja je bila po rangu prva tj. ona zemlja kojom je vladarska kua najprije zavladala kao kraljevinom ili koja je predstavljala najvei teritorij, pa prema tome bila najjai oslonac kraljevskoj vlasti, ili u kojoj se obavljala krunidba kralja, taj najvaniji akt za priznavanje kraljevske vlasti vladaru- takva kraljevina se smatrala caput njegova vladanja regnum meum kojim se kralj koristi u ispravama ne moe se poistovjetiti s Ugarskom, jer taj izraz znai kraljevo vladanje, a ne zemlju kojom neposredno vlada; regnum se u konkretnim sluajevima ne odnosi na Ugarsku nego na kralja i njegovo vladanje Hrvatski historiari su iznijeli argumente da je maarski kralj tek krajem XI.st. bio prvi maarski kralj (Ladislav) koji je zavladao podrujem od Drave do Gvozda (temeljei vladanje svojim nasljednim pravom na dalmatinsko-hrvatsko prijestolje), da su nasljednici tog kralja smatrali podruje od Drave do mora jedinstvenim dravnim podrujem: Regnum Dalmatiae atque Chroatiae i prema tome da je i teritorij izmeu Drave i Gvozda bio ukljuen u pojam tog kraljevstva te da je otuda jasno zato Slavonija nije ula u kraljevski naslov Zato se u kraljevskom naslovu zasebno spominju Dalmaciju i Hvatska, ako su ove dvije zemlje bile jedinstveno dravno podruje: sve do sredine XI.st. Dalmacija i Hrvatska su odijeljena podruja- svaka od ovih zemalja imala je svoju organizaciju dravne vlasti; Godine 1059. Prvi puta se spominju te zemlje kao jedinstveno podruje, a takva praksa se onda nastavlja u kasnijim ispravama- shvaanje Dalmacije i Hrvatske jedinstvenim podrujem proizalo je iz stava vladara tih zemalja da je njegova vlast (regnum) jedina i jedinstvena za oba podruja: takav stav se odrao i onda kad kralj nije neposredno vladao tim zemljama nego umjesto njega herceg ili ban; meutim, te zemlje su ipak imale svaka za sebe svoju regionalnu i lokalnu rganizaciju vlasti te svoju historiju postanka i razvoja kraljevske vlasti to je znailo da je vladajui sloj u Hrvatskoj imao vlastiti feudalni poloaj, a graani dalmatinskih gradova isto tako svoj zasebn feudalni status, teda su vladari uspjeli kraljevati u tim zemljama razno doba i na razliit nain- stoga se u klajevskom naslovu odvojeno pojavljuju, iako u odnosu na ostale vladareve zemlje predstavljaju jedinstveno dravno podruje (koje onda Arpadovii kraljem XII.st. poinju nazivati Slavonijom- zemljom u kojoj ive Slaveni) Umjesto izraza Slavonija ili itava Slavonija poeli su se povremeno u XIII.st. ponovno javljati nazivi Dalmacija i Hrvatska, a u XIV.st. stalno, a uz njih jo i naziv Slavonija koja je tada oznaavala podruje izmeu mora i Gvozda, tj. Gvozda i Drave kada je kralj ovladao velmoama Hrvatske (sredinom XIV.st.) tada se javlja ee samostalno i regnum Croatiae a kada je kralj 1358.g. ponovno stekao kraljevsku vlast u Dalmaciji, tada se javlja posebno i regum Dalmatiae tako da je herceg tog jedinstvenog dravnog podruja uzeo u naslov sva tri regnuma pa je njegov naslov glaso dux totius Sclauoniae, Croatiae et Dalmatiae; kralj do 1527.g. nikada nije uzeo u svoj naslov Slavoniju iakos e regnum Sclavoniae poinje spominjati u ispravama ve u XIII.st.Skuptine: stvarno vrenje kraljevske vlasti u razdoblju od XIII. Do XV.st. oituje se najveim dijelom u izdavanju darovnica, potvrivanju raznih prava, dijeljenju povlastica i oslobaanju od obveze na razna davanja u korist kralja ili njegovih funkcionera- meutim ve u toku XIII.st. bitno se smanjio broj darovnica; kraljevska vlast se osjeala jo u vrenju vrhovne sudske vlasti u kraljevini Ugarskoj odravale su se skuptine jedanput godinje na temelju Zlatne bule iz 1222.g. u Szekestehervaru, a kasnije i u drugim mjestima- u drugoj polovici XIII.st. one su se poele nazivati congregatio generalis; takve skuptine odravale su se i u Hrvatskoj (odsutnog kralja zamjejivao je u Kraljevini Ugarskoj palatin, a u kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj ban); te su se skuptine odravale na osnovu odredbe Zlatne bule po kojoj je kralj bio duan odravati takve skuptine s ciljem da tamo slua i rijeava tube sudionici skuptina: (po kraljevom dekretu)- Dekretom iz 1235.g. kralj odreuje da kraljevi servijenti mogu, a crkveni prelati moraju sudjelovati u skuptinama; u dekretu iz 1267.g. kralj odreuje da svaka upanija mora poslati na skuptinu dva ili tri nobila (nobili- novi naziv za kraljeve servijente); dekretom iz 1291.g. kralj zahtijeva da skuptinama moraju prisustvovati svi baroni (nadbiskupi, biskupi, palatin, ban, dvorski sudac i upani) i nobili kralj odnosno njegov namjesnik je na tim skuptinama sudei prema Zlatnoj buli iz 1222.g. sluao i rjeavao sporove- te su se skuptine odravale radi toga da bi oni koji su bili povrijeeni u svojim pravima mogli bez straha podnijeti tubu protiv povreditelja kralj, odnosno njegovi namjesnici- palatin i ban- su na tim skuptinama u svari raspravljali o stanju u dravi, sluali pritube i albe protiv funkcionera, potvrivali iznova prava povrijeenih, izdavalidokumente o pravima itavog drutvenog sloja, pojedinih drutvenih zajednicapa i pojedinaca koji su bili ugroeni ili su mogli biti ugroeni u svojim pravima na veini takvih skuptina ralj je potvrivao ili proirivao prava nobilima, na jednom ak i Kumancima (1278.g.)- ovaj vid skuptine nije odgovarao ni baronima, a ni kralju pa nije udo da je kralj Robert prekinuo praksom odravanja takvih skuptina; ipak, te su se skuptine kasnije opet odravale ali vrlo rijetko dok se nisu pretvorile u redovite staleke skuptine (sabore)Vojska i kralj:

kraljeva vlast se nadalje manifestirala u vrenju funkcije vrhovnog vojnog zapovjednika za Trpimirovie razlikovala se opa naodna vojska (koja se dizala onda kada je neprijatelj navalio na kraljevinu) od one vojne sile koja se stalno nalazila uz kralja (klajeva pratnja ili druina, odosno kraljeva vojska), koja je ila u borbu tamo gdje je kralj zahtijevao Arpadovii su u XII.st. prihvatili organizaciju vojne sile u Kaljevstvu Hrvatske i Dalmacije onakvu kakvom su je nali; nastojali su takoer propisima regulirati opu narodnu vojsku i svoju vojsku; u opu narodnu vojsku su ulazili na poziv kralja svi mukarci sposobni nositi oruje- ona je bila predviena samo za obrambeni rat (vojna obveza ovih mukaraca je bila osobna, obavezna i besplatna); iz jedne odredbe iz 1298.g. saznajemo da u sluaju kada postoje dva brata samo je jedan obvezan ii u rat; ta je opa vojska bila vie sastavljena od lake konjice nego pjeadije Kraljevska vojska za Arpadovia bila je sastavljena od funkcionera kraljevog aparata i njihovih vojnika, jobagiona utvrda, servijenata kralja, predijalaca i jobagiona crkvenih i svjetovnih vlastelina, vazala vojnika gradova i privilegiranih opina te plaenika; funkcioneri kraljevog aparata (palatin, ban dvroski sudac, tavernik, upan i dr...) bili su duni zajedno sa svojim vojnicima izvriti vojnu obavezu, i to, ako su imali na svojim gospodarstvima emancipirane slobodnjake od kojih su mogli primiti konje i sabrati sto zlatnika bili su duni poslati u vojsku jednog oklopljenog vojnika na svoj raun, a ako su mogli sabrati samo 40 zlatnika, bili u duni poslati jednog lako oboruanog vojnika Jobagioni kraljevih utvrda predtavljali su osnovicu kraljeve vojske; oni su ivjeli na svojim imanjima oko kraljvih utvrda te su bili spremni svakog asa da uu u borbu kao vojnici- to im je bila jedina obaveza; jobgione je vodio u ratu njihov upan Servijenti kralja dobili su vojnu obvezu 1222.g. Zlatnom bulom; oni su bili duni ii u borbu ako je neprijatelj navalio na Kraljevstvo; ako je kralj htio vojsku izvesti izvan granica Kraljevstva servijenti su bili duni slijediti kralja samo na njegov troak; dekretom iz 1231.g. servijenti su bili oproteni od obaveze ratovati za kralja izvan granica Kraljevstva; dekretom iz 1267.g. bilo je servijentima omogueno da ratuju zajedno s kraljem izvan granica Kraljevstva po svom nahoenju ili na troak kralja kao plaenici; dekretom iz 1291.g. je vojna obaveza servijenta unutar granica Kraljevstva postojala ne samo za sluaj obrane od vanjskih neprijatelja koji su preli granicu, ve i za sluaj ako se neki dio Kraljevstva elio odvojiti od kraljeve vlasti- istim dekretom servijentima je dato pravo da bez kralja i bez novca nemaju nikakvu vojnu obvezu ui u vojsku bilo kojeg barona, bez obzira na prisilu ili poziv zbog dogaaja ili poslova Kraljevstva unutar ili izvan Kraljevstva (kralj je ovom odlukom pokuao sprijeiti servijente da vojuju pod baronima jer su baroni tada vladali gotovo kao samostalni vladari na svojim vlastelinstvima); ipak, ta jeodredba zamijenjena na podruku Dalmacije i Hrvatske banovim privilegijem kojim se servijentima dozvoljavalo da vojuju pod zastavom barona kojeg su sami odabrali Crkveni i svjetovni vlastelini bili su takoer duni vojevati pod kraljevim zapovjednitvom- ako su imali svoje predijalce i jobagijone bili su duni i njih uvrstiti u bojne redove; predijalci i jobagijoni su u to vrijeme bili u stvari vojnici koji su proizali iz raznih drutvenih slojeva, koji su preuzimali vojnu obvezu u korist crkve, samostana i pojedinih svjetovnih vlastelina Vazali su bili oni vlastelini koji su stekli vlastelinstvo kraljevom darovnicom uz obavezu da pruaju kralju vojnu pomo u odreenom obliku i obumu ad to zatrai kralj Gradovi i privilegirane opine bili su takoer duni davati odreenu vojnu pomo kralju- ona se sastojala ili u slanju odreenog broja naoruanih vojnika ili u izradi odreene koliine materijala koji je bio potreban za ratovanje ili u opskrbljivanju vojske hranom ili pak osiguravanjem vojnika prenoitem Plaenici (stipendiarii) su bili vojnici koji su vrili vojnu slubu na troak kralja; dekretom iz 1231.g. bili su zadueni da ratuju uz kralja i izvan granica Kraljevstva Kralj je znatan broj jobagijona uzvisio na poloaj servijenata kralja pa jei tvravni sistem slabio- propao je sistem kraljevskih upanija i znatno oteen sistem kraljevih utvrda, a time je otpao znatan broj vojnika i zapovjednika Anuvinci, im su naslijedili Arpadovie i im im se pokazala prilika, odmah su pokuali obnoviti vojnu silu kraljeve vojske; stoga su pokuali obnoviti stare upanije i osnovati novu vojnu organizaciju koja e se temeljiti ponovno na utvrdama sada na elu s katelanima, koji bi bili odgovorni samo kralju neposredno; isto tako su pokuali reforimirati sistem prihoda uvodei jedinstveni porez da bi na taj nain osigurali materijalnu osnovu za uzdravanje kraljeve vojske ; na alost, to nisu dugorono uspjeli Kralj Karlo Robert pokuao je s jo jednim sredstvom: raunao je na razvijanje tatine posebno crkvenih i svjetovnih velikaa koji su mu zadavali toliko potekoa u ostvarivanju svog prava vladanja- dozvolio im je da svoje ljude vode u rat pod vlastitim vojnim znakom (zastavom koja je bila ukraena grbom koji je kralj odobravao); meutim, zastavu su mogli koristiti samo oni velikai koji su imali vei broj svojih vojnika; tako je princip banderija bio prihvaen, a kralj je postigao takmienje meu velikaima oko toga tko je jai i ugledniji pa je tako oslabio one najjae velikae, a sebi osigurao vrhovno vojno zapovjesnitvo Da bi osigurao materijalnu osnovu, nasljednik kralja Krala Roberta, Ljudevit, obnovio je pravo na desetinu prelata i drugih crkvenih funkcionera s namjerom da im potpomogne u sluaju da ju ne uzmognu utjerati od svojih podlonika, a s druge strane uveo je devetinu kao opu obavezu svih podlonika koji su se bavili poljoprivredom i vinogradarstvom u korist vlastelina, uz odredbu da ju vlastelin ne moe ni smanjiti ni ukinuti- desetina je postala kod crkvenih, a devetina je morala postati kod svjetovnih vlastelina temelj za utvrivanje broja konjanika koje je vlastelin bio obavezan osigurati za potrebe obrane zemlje; no, u Kraljevstvu Dalmacije i Hr. devetina nije uvedena usprkos kraljevoj odredbi Tek 1435.g. dekretom, nakon to su najjai velikai bili znatno oslabljeni to meusobnim borbama, to borbom protiv kraljevih eta i njiovih saveznika kralj je konano uspio ostvariti takav banderijalni sistem koji je odgovarao i njemu i novoformirajuim staleima u Kraljevini Ugarskoj i Kraljevini Dalmaciji i HrvatskojKraljevski banderij

Banderijalni sistem sastojao se u vojnoj sili koja je bila organizirana po banderijima, i to: 1. Kraljevski banderij, 2. Banderij kraljevih funkcionera, 3. Banderij prelata i crkvenih korporacija, 4. Banderij barona, 5. Banderij upanija, 6. Banderij kraljevskih slobodnih gradova, 7. Banderij privilegiranih kotara 1. Dunost kraljevskih banderija sastojala se u obvezi da dobije invaziju i uniti neprijatelja; kalj je mogao pozvati u pomo ostale banderije tek kada je bilo oito da sa svojim banderijima ne moe obraniti zemlju od invazije; kraljevski banderij sastojao se od jedne tisue konjanika 2. Banderiji palatina, bana, dvorskog suca, tavernika, i upana vojevali su zajedno s kraljem (pod kraljevim stijegom); u kraljevoj vojsci na bojnom polju desno krilo bilo je pod zapovjednitvom bana Hrvatske, a lijevo erdeljskog vojvode; temelj njihovog banderija nisu bili vie njihovi posjedi, nego dunost kraljeve blagajne da ih uzdrava; njihovi banderiji bili su sastavljeni ne samo od njihovih vojnika, ve i od njihvih kmetova- tako su ti funkcioneri drali banderije ne samo iz osnova svoje slube ve i iz temelja svojih zemljinih posjeda; nakon bitke na Mohakom polju, svi ti banderiji su propali osim banovog 3. Ve za vrijeme Arpadovia formirala se institucija predijalista radi zatite crkvenih utvrda i imanja; osnov baderijalne obaveze prelata, kaptola i samostana temeljio se na ubirnju desetine te na visini dohodakakao i na broju njihovih podlonika; crkveni banderiji su bili prvi po redu pozivani u pomo kraljevom banderiju ako ovaj sam nije mogao svladati neprijatelja; kasnije je bilo opatima i lanovima kaptola te samostana koji nisu imali banderij dozvoljeno da umjesto njih poe u borbu po jedan konjanik 4. banderij svjetovnih velikaa koje je kralj jo prije uvoenja banderijalnog sustava odlikovao povlasticom da u ratu njihovi ratnici vojuju pod vlastitim zapovjednikom i pod vlastitom zastavom; u poetnoj fazi banderijalnog sistema banderij je mogao drati svaki onaj koji je mogao dati pedeset konjanika; dekret iz 1492.g. utvrdio je da se jedan banderij sastoji od 400 konjanika; u kasnijoj fazi razvoja razlika izmeu banderijskog barona i plemia sastojala se u stvari samo u tome to je banderijalni baron vojevao svojim konjanicima pod svojom zastavom, a plemii su vojevai pod zastavom njihove upanije 5. Svaki baron, nobilis i duhovnik koji nije imao pravo na crkvenu desetinu, a nije imao ni svoj banderij, duan je na svakih 33 (kasnije 20!) kmetova dati jednog dobro oboruanog konjanika (otuda naziv husara za lako oboruanog konjanika, husz je na maarski dvadeset)- ta vojska je inila portalnuj miliciju; vailo je pravilo da nobilli vre konjaniku, a kmetovi pjeadijsku slubu; dekretom iz 1454.g. bilo je odreeno da se portalna milicija treba sastojati od dvije treine konjanika i jedne treine pjeaka; no, ve dekretom iz 1595.g. upanijski banderij bue sastavljen od konjanika i pjeaka podjednako 6. Slobodni kraljevski gradovi su imali svoj banderij ako su bili povlateni od kralja (vlastita zastavai grb); ako su imali na upanijskom zemljitu svoje posjede s kmetovima, bili su duni dati ratnika u upanijski banderij prema borju kmetova kao i ostali u upaniji 7. Jacizi, Kumani, Szeklyeri i Sasi su imali povlateni poloaj, a time i svoje trupe pod vojim zastavom i svojim zapovjednitvom; Kralj je jedini mogao pozvati na oruje

Povreda vojne obveze bila je kanjena kao izdaja (infidelitas) i to najstroim kaznama Svaki ratnik je imao pravo na ratni plijen to je kralj koristio kako bi zainteresirao svakog sudionika u ratu- zarobljenike je mogao prodati, darovati (osim za istaknute neprijatelje koji su pripadali kralju ali uz naknadu!) Poslije sklopljenog mira u Zadru 1358.g. kralj je organizirao flotu koju je ve Bela IV. Pokuao organizirati- tako se javlja funkcija vrhovnog zapovjednika floteKralj i Crkva Crkveni dostojanstveici su u dravi lenskog tipa predstavljali veleposjednike i velikae Apostolska legacija bila je osnov vrhovnog patronatskog prava- na osnovu ovog prava kralj je bio ovlaten osnivati nadbiskupije, biskupije, samostane, imenovati njihove starjeine, davati zemljita i razne prihode za njihovo uzdravanje, fiskirati obaveze klera i laika Sveenstvo i imovina crkve stajali su pod kraljevom zatitom Crkevni sinodi- mjeovite skuptine crkvenih i dravnih dostojanstvenika u kojima su se rjeavali i crkveni i dravni problemi; sinodi su u XII.st. bili ovlateni vriti i sudsku funkciju Sveenici se u doba Kolomana jo nisu smatrali nobilima ali su bili oproteni od poreza Kralj se u XII.st. odrekao investiture, no njegovi nasljednici nisu potivali tu odredbu; ipak, u XIII.st. Crkva je pobijedila pa je vaio izbor dostojanstvenika prema kanonskom pravu-kralju je ipak ostalo da ga se obavijesti prije izbora te da potvrdi izabranog Na temelju vrhovnog patronatskog prava razvio se doskora jus spolil, tj. pravo kralja da ubire prihode vakantnih biskupija, no i to pravo nestaje krajem XIII.st. Tek u XV.st. jaanjem kraljeve vlasti vladar je uspio uvesti placetum regium, tj. svoje pravo da odobri ili neodobri prije promulgacije papinsku bulu, dekret ili presudub. Mlai kralj (prestolonaslaljednik) i herceg- Ve od samog poetka vladanja Arpadovia zapaa se praksa da povremeno umjesto kralja kraljevsku vlast vri netko iz kraljeve obitelji bilo kao mlai kralj bilo kao herceg- prvi primjer je Almo za vrijeme Ladislava; Koloman- njegov si Stjepan vladao je Dalmacijom i Hrvatskom kao kalj, iako je njegov otac Koloman bio okrunjeni kralj tih zemalja; Bela III.- njegov sin Emerik; Andrija II.- din Bela IV. Okrunjen za mlaeg kralja i hercega Dalmacije i Hrvatske; Bela IV.- sin Stjepan okrunjen za mlaeg kralja, a neto kasnije imenovam hercegom Dalmacije i Hrvatske (tada pod nazivom itave Slavonije)

Poslije Stjepana Dlamacijom i Hrvatskom hercezi su vladali neposredno samo povremeno, a veinom posredno putem bana

Institucija hercega bila je poznata u Kraljevini i prije dolaska Arpadovia, ali ne i ustanova mlaeg kralja- moe se tvrditi da je u XIII.st. vailo pravilo da mlai kralj bude ujedno i hercegom Dalmacije i Hrvatske, no dinastija je ve u drugoj polovici XIII.st. napustila instituciju mlaeg kralja Institucija posebnog vladara (mlaeg kralja ili hercega) u Dalmaciji i Hrvatskoj u stvari je proizala iz ranijeg shvaanja da je drava vlasnitvo vladara, shvaanje koje je bilo karakteristino za feudalnu dravu patrimonijalnog tipa; ipak, ova se institucija odrala neko vrijeme i u lenskoj dravi (ugl. samo u XIII.st.) iako krlaj nije bio u mogunosti da vlada kao gospodar na svojoj zemlji i premda su mnogi vlastelini vladali kao da kralj nije postojao

U predjelima u kojima kralj nije stvarno vladao on nije mogao postavljati hercege- u pprvoj polovini XIV.st. kralj nije uope vladao u Krlajevini Dalmacije i Hrvatske juno od Gvozda jer su tu vladali Nelipii, Kurjakovii, Bribirci, a u veini dalmatinskih gradova Mletaka Republika

Kralj je jedino vladao knezovima Frankapanima , ali i oni su bili vazali Meltake Republike Ni u Slavoniji nije kralj bio pravi gospodar jer tu su u stvari vladali Gisingovci i Babonii- tako je razumljivo da kralj u prvoj polovini XIV.st. nije uopw postavljao hercega u Kraljevini

im su stvoreni uvjeti da se kraljeva odluka mogla barem u jekim pitanjima izvriti kralj je postavljao hercega (tako su postojali hercezi u vremenu od 1350.g. do 1376.g., i to uz prekid)

Hercezima su postajali u pravilu kraljevi sinovi ili najblii roaci, samo iznimno netko izvan kraljeve dinastije

Herceg je esto koristio u svom naslovu umjesto naziva zemalja Hrvatska i Dalmacija izraz Slavonija ili itava Slavonija

U drugoj polovini XIV.st. hercegov naslov je glasio: totius Sclauoniae, Croatie et Dalmatie dux

Posljednji herceg u XIV.st. je mijenjao svoj naslov iz herceg Slavonije u herceg Hrvatske i Dalmacije- izgleda da je taj herceg ponovno poistovjetio izraz Slavonija s izrazom Dalmacija i Hrvatska, kao to je to bio obiaj u XIII.st.

Hercegova vlast bila je gotovo identina kraljevoj- sude prema vrelima izgleda da su hercegova prava darivanja zemlje bila ipak ograniena i to vjerojatno na zemlje koje supripadale neposredno hercegu, dok je kraljevske zelje mogao darivati samo uz suglasnost kralja; sudska vlast je liila onoj kralja i po nadlenosti i po nainu suenja; hercezi su nadalje postavljali banove, potvrivali njihove isprave o davanju privilegija, vodili vojsku hercegovine i ubirali prihode hercegovine, a prihode su imali na hercekim imanjima (itava upanija, pojedine utvrde sa svojim pripadajuim zemljitem i ljudima); hercezi su imali svoj dvor, dvorski aparat i kovali su novac; ipak, osnos izmeu hercega i kralja bio je hijearhijski odnos- odnos izmeu kralja i hercega zasnivao se na feudalnoj fidelitas Poloaj mlaeg kralja razlikovao se od poloaja hercega- mlai kralj je vrio kraljevskiu vlast kao prijestolonasljednik neposredno i nezavisno od kralja i to izgleda neogranieno; svoju funkciju sticao je mlai kralj na osnovu kraljeve ordinacije kojom mu priznaje pravo nasljedstva; no, odnos izmeu kralja i mlaeg kralja je bio slian onomu kralja i hercega- fidelitas koji se katkada i pismeno zasnivao; ipak, poloaj mlaeg kralja bio je posve samostalan jer je meusobne razmirice izmeu kralja i mlaeg kralja rjeavao arbitrani sudc. Kraljev aparat Aparat kalja ili hercega nije bio ni ugarskini hrvatski ni erdeljski ve samo kraljevski odnosno herceki- stoga je u uniji drava od kojih je jedna bila Krlajevstvo Dalmacije i Hrvatske, a druga Kraljevstvo Ugarske organizacija dravne vlasti bila zasebna za jedno krlajevstvo i zasebna za drugo, ali kalj je vladao u obje drave svojim aparatom tako da je taj aparat bio sastavni dio organizacije vlasti svake drave posebno

Kraljev aparat se sastojao od ljedeih kraljevih funkcionera: palatin, ban, sudac, personal, tavernik, rizniar i kancelar

Pored ovog kraljevg aparata u svakoj dravi postojala je teritorijalna organizacija vlasti svakog pojedinog kraljevstva- ova se sastojala od vlastelinstava. upanija i gradova

Kaljevi funkcioneri vrili su kraljvsku vlast u onom opsegu koji je bio mogu obzirom na faktinu vlast koju su vrili crkveni i svjetovni vlastelini

01. Palatin maarski palatin nadorispan (na dvoru upan) znai dorski upan; isprva je bio upravitelj kraljeva dvora t sudac udvornika na kraljevom dvoru (do kraja XI.st.); kasnije mu je kralj povjerio sudovanje za sluaj svoje sprijeenosti ili odsutnosti- u toku XII.st., nakon to su, od kralja Kolomana bili ovlateni crkveni sinodi da sude, prestali suditi, kralj je povjerio njihovo sudovanje palatinu, koji je tu sudbenost vrio u sudskim skuptinama na teritoriju kraljevskih upanija (ok, glupa reenica.); prema Zlatnoj buli, kralj je za sluaj svoje odsutnosti ovlastio palatina da umjesto njega odrava godinju skuptinu u Szekesfehervaru (izgovara se otprilike Sikeferhirvar -.-) te mu je ujedno dao pravo suditi u svim stvarima zadravi za sebe samo donoenje presude kod koje je kazna bila smrtna ili glasila na konifskaciju imovineNakon to je sistem stare kraljevske upanije bio zamijenjen sistemom plemike upanije, kralj je i nadalje ostavio palatina da vri sudovanje u sudskim skuptinama po upanijama- ba ta djelatnost palatina postala je osnovna njegova djelatnost sve do 1486.g. kada su bile ukinute te palatinske sudske skuptine na kojima se sudilo u kaznenim i civilnim predmetima

1439.g. kraljev dekret- palatin se vraa na kraljev dvor i povjerava mu suenje u svim sporovima izmeu kralja i dravljana bez obzira kojem su kraljevstvu pripadali- tada je palatin postao predsjednik kraljevskog sudita za rjeavanje takvih sporova02. Dvorski sudac dok je jo palatin bio na dvoru, dvorski sudac mu je pomagao u suenju; kad je palatin napustio dvor kako bi sudio izvan dvora po upanijama, njegovu funkciju u kraljevskoj kuriji kralj je povjerio dvorskom sucuPrema Zlatnoj buli, dvorski sudac je mogao suditi svakome i u svakoj parnici koja je zapoeta na tom suditu; dvorski sudac je bio stalni zastupnik kralja; on je predstavljao redovnu prisutnost kralja na suditu; u XIV.st. on donosi presude u svim vanijim civilnim i kaznenim predmetima- njegove presude mogle su glasiti i na smrt; najveim dijelom je sudio u sporovima zbog nekretnina iji je osnov bio defectus seminis (sluaj kada feudalac ostane bez nasljednika- tada njegova zemlja postaje vlasnitvo kralja), rjeavao albe protiv presuda sudova ban, erdeljskog vojvode te suda asti

Dvorski sudac nije bio dakle sudac maarske drave nego vrilac sudske vlasti kralja, koji je bio vladar ne smao Kraljevstva Ugarske ve i Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske, i kao takav imao je onoliko sudske vlasti koli