STARI I NOVI ZAVJETBIBLIJA

STARI I NOVI ZAVJET

Biblija SionBoja RijeDuhovna hrana

Ovaj prijevod Biblije je u skladu

s Engleskom Biblijom King James

HRVATSKIJEZIK

BIBLIJA KJVVERZIJA

STARI I NOVI ZAVJETBIBLIJA

STARI I NOVI ZAVJET

Biblija SionBoja RijeDuhovna hrana

Ovaj prijevod Biblije je u skladu

s Engleskom Biblijom King James

HRVATSKIJEZIK

BIBLIJA KJVVERZIJA

STARI I NOVI ZAVJETBIBLIJA

STARI I NOVI ZAVJET

Biblija SionBoja RijeDuhovna hrana

Ovaj prijevod Biblije je u skladu

s Engleskom Biblijom King James

HRVATSKIJEZIK

BIBLIJA KJVVERZIJA

SVETA

BIBLIJASTARI I NOVI ZAVJET

Biblija Sion

Boja Rije

Duhovna hrana

Ovaj prijevod Biblije je u skladu s Engleskom Biblijom King James

Biblija je dar Bojisvakomu narodu plemenu i jeziku

Ova se Biblija prua svakome tko ju moe itati s namjerom da bude prihvaena od svakoga kao rije Boja, a ne ljudska.

Sve je Sveto pismo od Boga nadahnuto i korisno za uenje, za karanje, za poprav-ljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timoteju 3:16).

Najprije znajte, da nijedno proroanstvo u Pismu nije samovoljno tumaenje. Jer proroanstvo nije nikad dolo od ljudskoga htijenja, nego su sveti Boji ljudi govorili kako su bili potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)

U poetku je bila Rije, i Rije je bila s Bogom i Rije je bila Bog. (Ivan 1:1) Rije je tijelom postala i prebivala meu nama. I mi smo promatrali njegovu slavu, kao slavu Jedinoroenoga od Oca, pun milosti i istine. (Ivan 1:4)

Isus Krist je ta Boja rije koju je Gospodin Bog navijestio ljudima. Isus Krist je dao sam sebe ljudima zabadava da bi se tako po Njemu, jedinomu, mogli spasiti. Gospodin Bog je objavio svoju Rije putem Svetih Pisama i preko Isusa Krista i dao ljudima da bi upoznali Istinu, spasenje i dobili dar vjenoga ivota.

Treba itati Biliju, hraniti tom duhovnom hranom i tako upoznati Istinu koja je opet sam Isus Krist.

Prijevod i priprema za tiskanje: George uro Martinjak

Godina 2012

Jehova, Gospod ili Gospodin?

U ovoj Bibliji u odnosu na Svemoguega Boga, pie ovako: Gospodin, a u odnosu na Isusa Krista, pie ovako: Gospodin.

Sadraj

NOVI ZAVJET

Radosna vijest ....................... Broj Stranica

MATEJ Radosna vijest ..........................669MARKO Radosna vijest .........................695LUKA Radosna vijest .............................713IVAN Radosna vijest ..............................742DJELA Apostolska .................................763

Poslanice Apostola Pavla

RIMLJANIMA Poslanica ........................791PRVA KORINANIMA Poslanica ...........803DRUGA KORINANIMA Poslanica .......814GALAANIMA Poslanica .......................821EFEANIMA Poslanica ..........................825FILIPLJANIMA Poslanica ......................828KOLOANIMA Poslanica ......................831PRVA SOLUNJANIMA Poslanica ..........834DRUGA SOLUNJANIMA Poslanica. ......836PRVA TIMOTEJU Poslanica ..................837DRUGA TIMOTEJU Poslanica ..............840TITU Poslanica ......................................843FILEMONU Poslanica ............................844HEBREJIMA Poslanica ..........................845

Poslanice drugih

JAKOVLJEVA Poslanica ........................8531 PETROVA Poslanica. ..........................8562 PETROVA Poslanica ...........................8591 IVANOVA Poslanica ............................8612 IVANOVA Poslanica ............................8643 IVANOVA Poslanica ............................864JUDINA Poslanica .................................865

OTKRIVENJE .........................................866

STARI ZAVJET

Knjige ..................................... Broj Stranica

POSTANAK ................................................1IZLAZAK ...................................................44LEVITSKI ZAKON .....................................79BROJEVI. ...............................................105PONOVLJEN ZAKON .............................142JOUA ....................................................172SUDCI ....................................................193RUTA .....................................................213PRVA KNJIGA SAMUELOVA .................216DRUGA KNJIGA SAMUELOVA ..............243PRVA KNJIGA KRALJEVA .....................265DRUGA KNJIGA KRALJEVA .................292PRVA KNJIGA LJETOPISA ....................317DRUGA KNJIGA LJETOPISA ................342EZRA ......................................................371NEHEMIJA .............................................379ESTERA ..................................................391JOB ........................................................398PSALMI ..................................................419MUDRE IZREKE ....................................469PROPOVJEDNIK ....................................486VELEPJESMA ........................................492IZAIJA ....................................................495JEREMIJA ..............................................534TUALJKE .............................................577EZEKIEL .................................................581DANIEL ...................................................621HOSEA ...................................................634JOEL .......................................................639AMOS .....................................................642OBADIJA ................................................646JONA ......................................................647MIHEJ ....................................................648NAHUM ..................................................652HABAKUK ..............................................653SEFANIJA ...............................................655HAGAJ ...................................................657ZAHARIJA ..............................................658MALAHIJA ..............................................665

BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEI

INe smije imati drugih bogova uz mene.

II Ne smije sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo ka-kve slike od bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smije im se klanjati niti im sluti. Jer ja sam Gospodin, tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaam zlodjela otaca na djeci do treega i etvrtog koljena onih

koji me mrze, a milosre iskazujem tisuama, koji me ljube i dre moje zapovijedi.

IIINe smije uzimati uzalud Imena Gospodina, svo-jega Boga, jer Gospodin nee pustiti bez kazne

onoga koji uzima njegovo Ime uzalud. IV

Sjeti se Subotnjega dana, dri ga svetim. est dana radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan je Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj

dan ne smije obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja, ni tvoja stoka, ni doljak koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata. Jer u est dana Gospodin je stvorio nebesa i zemlju, more i sve to je u njima, a sedmi dan je otpoinuo. Zato je Gospodin blagoslovio

Subotnji dan i posvetio ga. V

Potuj svojega oca i svoju majku da dugo ivi u zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.

VINe smije ubiti.

VIINe smije praviti preljuba.

VIIINe smije krasti.

IX Ne smije lano svjedoiti protiv svojega blinje-

ga.X

Ne smije poeljeti kue svojega blinjega; ne smije poeljeti ene svojega blinjega, ni njegova

sluge, ni njegove slukinje, ni njegova vola, ni njegova magarca, ni igdje ita to pripada tvojem

blinjemu!

ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEI

Ljubi Gospo-dina, svojega

Boga, svim svo-jim srcem, svom svojom duom i

svom svojom pa-meu. To je prva i najvea zapo-

vijed.A druga je isto

takva: Ljubi svojega blinje-ga kao samoga sebe! O ovima

dvjema zapovi-jedima visi sav

Zakon i proroci.

ZAPOVIJEDI BOJE

1

Postanak Prva Knjiga Mojsijeva

21 Tako je Bog stvorio velika morska stvorenja i sva iva bia to se miu, s ko-jima voda obiluje, po svojim vrstama, i sve krilate ptice po svojim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. 22 I Bog ih blagoslovio, rekavi: Raajte se i mnoite se i napunite vode u morima, i ptice neka se mnoe na zemlji.23 I veer i jutro bili su peti dan. 24 Zatim je Bog rekao: Neka zemlja pro-izvede iva stvorenja svake vrste: marvu, stvorenja to gmiu i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti. I bilo je tako. 25 I Bog je stvorio zemaljske zvijeri po nji-hovoj vrsti, marvu po njihovoj vrsti, i sva stvorenja koja gmiu po zemlji po njihovoj vrsti. I vidio je Bog da je to dobro. 26 Zatim je Bog rekao: Stvorimo ovjeka na svoju sliku i priliku. Neka on vlada nad morskim ribama, nad nebeskim pticama, nad marvom, nad svim zemaljskim zvije-rima i nad svim stvorenjima to gmiu po zemlji. 27 Tako je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku, na sliku Boju stvorio ga, muko i ensko stvorio ih. 28 Zatim ih je Bog blagoslovio, i Bog im rekao: Raajte se i mnoite se, napuni-te zemlju i podloite ju sebi. Gospodari-te nad morskim ribama, nad nebeskim pticama i nad svakim ivim biem to se mie na zemlji. 29 I Bog je rekao: Eto, predajem vam sve na cijeloj zemlji, bilje to nosi sjeme, i sve plodonosno drvee u kojem je sjeme; neka vam bude za hranu.30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim zemaljskim zvijerima, svim nebeskim pti-cama i svemu to se mie na zemlji i ima u sebi ivot. I bilo je tako. 31 Onda je Bog vidio sve to je stvorio, i zaista bilo je veoma dobro. I veer i jutro bili su esti dan.

Zemaljski raj

2 Tako su se dovrila nebesa i zemlja i sva njihova vojska. 2 Sedmoga dana Bog je zavrio svoje dje-lo koje je stvorio; i poinuo je sedmi dan od svih svojih djela koja je stvorio.3 Zatim je Bog blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je taj dan poinuo od svih svojih djela koja je stvorio i napravio. 4 To su izvjea o nebesima i zemlji kad su bili stvoreni. U dan kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebesa,

Postanak svijeta i izabranog naroda

1 U poetku Bog je stvorio nebesa i ze-mlju. 2 Zemlja je bila jo pusta i bez oblija; tama je bila nad bezdanom i Duh Boji se kretao nad vodama.3 Onda je Bog progovorio: Neka bude svjetlost. I pojavila se svjetlost.4 Bog je vidio da je svjetlost dobra; i Bog je odvojio svjetlost od tame. 5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu je nazvao no. I veer i jutro bili su prvi dan. 6 Zatim je Bog rekao: Neka bude svod posred voda, i tako neka rastavlja vode od voda. 7 Tako je Bog stvorio svod, i rastavio vode koje su bile pod svodom od onih koje su bile nad svodom. I bilo je tako. 8 I Bog je nazvao svod nebo. I veer i jutro bili su drugi dan. 9 Zatim je Bog rekao: Neka se vode pod nebesima skupe na jedno mjesto, i neka se pokae kopno. I bilo je tako. 10 I Bog je kopno nazvao zemlja a sku-pljene vode je nazvao more. I vidio je Bog da je to dobro. 11 Zatim je Bog rekao: Neka zemlja pusti iz sebe travu, bilje to donosi sjeme, i plo-donosno drvee koje donosi plod svako po svojoj vrsti, ije sjeme nose u sebi, na zemlji. I bilo je tako. 12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje to nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla koja u sebi samima donose svoje sjeme. I vidio je Bog da je to dobro.13 I veer i jutro bili su trei dan. 14 Zatim je Bog rekao: Neka budu nebe-ska svjetlila na svodu da rastavljaju dan od noi, te kao znaci neka ona slue i po-kazuju vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju. I bilo je tako. 16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska svjetlila: vee da vlada danom, i manje da vlada nou, uz to jo i zvijezde.17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju, 18 i da vladaju danom i nou, te da ra-stavljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog da je to dobro.19 I veer i jutro bili su etvrti dan. 20 Zatim je Bog rekao: Neka se vode na-pune i provrve ivim stvorenjima u izobi-lju, i ptice neka lete iznad zemlje pod ne-beskim svodom.

25 prije nego je na zemlji raslo ikakvo polj-sko grmlje i prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog jo nije pu-stio kiu na zemlju i nije jo bilo ovjeka da obrauje zemlju. 6 No magla se dizala iz zemlje i natapala svu povrinu tla. 7 Onda je Gospodin Bog oblikovao ovje-ka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nosnice dah ivota, i ovjek je postao ivo bie. 8 Onda je Gospodin Bog zasadio vrt isto-tono u Edenu i ondje smjestio ovjeka kojega je oblikoao. 9 I Gospodin Bog je dao da iz zemlje izra-stu svakojaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo, i stablo ivota usred vrta i stablo spoznanja dobra i zla. 10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt, i odatle se granala u etiri izvorne rijeke. 11 Prvoj je ime Pion; to je ona koja optje-e cijelu havilsku zemlju, gdje ima zlata. 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelija i kamena oniksa. 13 Drugoj je ime Gihon; to je ona koja op-tjee cijelu zemlju Ku. 14 Treoj je ime Hidekel; to je ona koja tee istono od Asirije. etvrta rijeka je Eufrat. 15 Tada je Gospodin Bog uzeo ovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrauje i uzdrava. 16 I Gospodin Bog je dao ovjeku zapo-vijed, rekavi: Sa svakoga stabla u vrtu smije slobodno jesti, 17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smije jesti, jer onoga dana kad s njega jede, sigurno e umrijeti. 18 I Gospodin Bog je rekao: Nije dobro ovjeku biti sam; napravit u mu priklad-nu pomonicu. 19 I Gospodin Bog je oblikovao iz zemlje svaku zemaljsku ivotinju i svaku nebesku pticu, i doveo ih Adamu da vidi kako e ih nazvati. Kako je god Adam nazvao svako ivo stvorenje, tako mu bilo ime.20 Tako je Adam dao imena svoj marvi, nebeskim pticama i svim ivotinjama u polju. Ali se Adamu nije nala pomo koja bi mu bila prikladna. 21 I Gospodin Bog je pustio dubok san na Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jed-no rebro i mjesto opet ispunio mesom. 22 Onda je Gospodin Bog napravio enu od rebra koje je uzeo od ovjeka i doveo ju ovjeku. 23 I Adam je rekao: Ta je sada kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa; neka se zove ena, jer je uzeta od o-

vjeka. 24 Stoga e ovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. 25 Oboje su bili goli, ovjek i njegova ena, i nisu se sramili jedno drugoga.

Istoni grijeh

3 Zmija je bila lukavija od svih zemalj-skih ivotinja koja je Gospodin Bog stvorio. Ona je rekla eni: Je li uistinu Bog rekao: Ne smijete jesti sa svakoga stabla u vrtu? 2 ena je odgovorila zmiji: Od plodova stabala u vrtu smijemo jesti, 3 samo od plodova stabla koje je usred vrta, Bog je zapovjedio: Ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da ne umrete. 4 Zmija je rekla eni: Neete sigurno umrijeti. 5 Jer zna Bog da e vam se otvoriti oi im budete jeli s njega i da ete postati kao Bog i spoznati to je dobro i zlo. 6 Kad je ena vidjela kako je plod stabla dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poeljan za dobiti mudrost, uzela je od njegova ploda i jela, i dala je i svojem muu, koji je bio uz nju, i on je jeo. 7 Onda se obadvjema otvorile oi i oni su spoznali da su goli; pa su spleli smokvino lie i od njega si napravili pregae. 8 Nato su uli um koraka Gospodina Boga, koji je etao po vrtu za hladnog dana, a Adam i njegova ena su se skri-li meu grmljem u vrtu pred Gospodinom Bogom. 9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekao mu: Gdje si? 10 A on je rekao: uo sam tvoj glas u vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se sakrio. 11 A On je rekao: Tko ti je rekao da si gol? Da nisi moda jeo sa stabla s kojega sam ti zapovjedio da ga ne smije jesti? 12 Onda je ovjek rekao: ena koju si mi dao da bude sa mnom dala mi je sa sta-bla i ja sam jeo. 13 I Gospodin Bog je rekao eni: Zato si to poinila? ena je odgovorila: Zmija me zavela, pa sam jela.14 Nato je Gospodin Bog rekao zmiji: Zato jer si to poinila, prokleta si meu svom marvom i svim zemaljskim ivotinja-ma. Na svojem e trbuhu puzati i prah e jesti sve dane svojega ivota. 15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu tvojega roda i njezina roda. On e ti zgnjeiti glavu, a ti e ga raniti u petu.

Postanak

316 eni je rekao: Mnoge u ti muke umnoiti kad zatrudni; u bolovima e raati djecu, udjeti e za svojim muem i on e nad tobom gospodariti. 17 Onda je rekao Adamu: Jer si popustio molbi svoje ene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio, rekavi: Ne smije je-sti s njega: Neka je prokleta zemlja zbog tebe; mukom e se od nje hraniti sve dane svojega ivota. 18 Oboje trnje i korov raat e ti i ti e se hraniti poljskim biljem. 19 U znoju svojega lica e jesti kruh dok se ne vrati u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah e se vratiti. 20 Adam je nazvao svoju enu imenom Eva, jer je majka svim ivima. 21 I Gospodin Bog je napravio Adamu i njegovoj eni odjeu od krzna i u njih ih odjenuo. 22 Tada je Gospodin Bog rekao: Eto, o-vjek je postao kao jedan od nas, da spo-znaje dobro i zlo. A sad da ne prui i svoju ruku i ne uzme i sa stabla ivota i jede, pa vjeno ivi 23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskog vrta da obrauje zemlju iz koje je bio uzet. 24 Tako je on prognao Adama, i posta-vio kerubine istono od edenskog vrta s ognjenim maem, koji se okretao na sve strane da uvaju put stablu ivota.

Kain i Abel

4 Nato je Adam spoznao Evu, svoju enu, ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina, rekla je: Dobila sam ovjeka od Gospo-dina. 2 Nato je opet rodila jo jednoga sina, nje-gova brata Abela. Abel je bio pastir ova-ca, a Kain poljodjelac. 3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kain prineo Gospodinu rtvu od poljskih plodova. 4 I Abel je prineo od prvina svojega stada, i to od njihova sala. Gospodin je pogledao Abela i njegovu rtvu,5 ali Kaina i njegovu rtvu nije pogledao. Kain je bio jako srdit i lice mu se namrgo-dilo. 6 A Gospodin je zapitao Kaina: Zato si srdit i zato ti lice namrgodilo? 7 Ako pravo radi, ne odsijeva li ti lice ve-drinom? Ako ne radi pravo, grijeh vreba pred vratima i udi za tobom, ali ti treba nad njim vladati. 8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom; i dogodilo se, dok su bili na po-lju, da se Kain podignuo na svojega brata Abela i ubio ga.

9 Onda je zapitao Gospodin Kaina: Gdje ti je brat Abel? On je rekao: Ja ne znam; jesam li ja uvar svojega brata? 10 On je rekao: to si napravio? Glas krvi tvojega brata vie meni sa zemlje.11 Tako sada neka si proklet na zemlji koja je otvorila svoja usta da popije krv tvojega brata iz tvoje ruke. 12 Kad zemlju obrauje, ona nee vie imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit e na zemlji. 13 A Kain je rekao Gospodinu: Prevelika je moja kazna, a da bih ju mogao snositi. 14 Zaista evo, ovoga me dana tjera s lica zemlje; bit u skriven od tvojega lica i bit u bjegunac i lutalica na zemlji, i moglo bi se dogoditi da me bilo tko nae i ubije. 15 A Gospodin mu rekao: Zato tko god ubije Kaina, bit e sedam puta osveen. I Gospodin je stavio znak na Kaina da ga nitko ne ubije kad ga susretne. 16 Kain je nato otiao ispred lica Gospo-dinova i prebivao je u zemlji Nod istono od Edena. 17 Kain je spoznao svoju enu, ona je za-trudnjela i rodila Enoka. On je sagradio grad, i nazvao ga po imenu svojega sina, Enok. 18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Me-hujael, Mehujaelu se rodio Metuael, Me-tuaelu se rodio Lamek. 19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, a druga Zila. 20 Ada je rodila Jabala, koji je bio pra-otac onima koji prebivaju pod atorima i goje marvu. 21 Njegov se brat zvao Jubal. On je prao-tac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, koji je bio uitelj svih vjetaka i kovaa od mjedi i e-ljeza. A sestra Tubal-Kainova bila je Naa-ma. 23 Lamek je rekao svojim enama: Ada i Zila, ujte moj glas, ene Lamekove, po-sluajte moju rije: Ubio sam ovjeka koji me ranio a i mladia koji me ozlijedio.24 Ako e Kain biti sedam puta osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta.25 Adam je opet spoznao svoju enu i ona je rodila sina i nazvala ga imenom Set. Pomislila je: Bog mi je dao drugoga sina umjesto Abela kojega je ubio Kain. 26 I Setu se rodio sin, i on ga nazvao ime-nom Eno. Tada su ljudi poeli prizivati Ime Gospodinovo.

ovjeanstvo od Adama do Noe

5 Ovo je spisak Adamova rodoslovlja. Na dan kad je Bog stvorio ovjeka, obliko-vao ga na Boju slinost.

Postanak

42 On ih je stvorio muko i ensko, blago-slovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su bili stvoreni.3 Adam je ivio stotinu i trideset godina i rodio mu se sin koji mu je bio po obliju slian, i nazvao ga imenom Set. 4 Poslije roenja Setova, Adam je ivio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i keri.5 Tako je ivio Adam svega devet stotina i trideset godina i umrije.6 Set je ivio stotinu i pet godina i rodio mu se Eno. 7 Poslije roenja Enoeva, Set je ivio osam stotina i sedam godina, i rodili mu se sinovi i keri. 8 Tako je Set ivio svega devet stotina i dvanaest godina i umrije. 9 Eno je ivio devedeset godina i rodio mu se Kenan. 10 Poslije roenja Kenanova, Eno je ivio osam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovi i keri. 11 Tako je Eno ivio svega devet stotina i pet godina i umrije. 12 Kenan je ivio sedamdeset godina i ro-dio mu se Mahalalel. 13 Poslije roenja Mahalalelova, Kenan je ivio osam stotina i etrdeset godina i ro-dili mu se sinovi i keri. 14 Tako je Kenan ivio svega devet stotina i deset godina i umrije. 15 Mahalalel je ivio ezdeset i pet godina i rodio mu se Jared. 16 Poslije roenja Jaredova, Mahalalel je ivio jo osam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovi i keri. 17 Tako je Mahalalel ivio svega osam stotina i devedeset i pet godina i umrije. 18 Jared je ivio stotinu i ezdeset i dvije godine i rodio mu se Enok.19 Poslije roenja Enokova, Jared je ivio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i keri. 20 Tako je Jared ivio svega devet stotina ezdeset i dvije godine i umrije. 21 Enok je ivio ezdeset i pet godina i rodio mu se Metuselah. 22 Poslije roenja Metuselahova, Enok je ivio hodajui s Bogom tri stotine godina i rodili mu se sinovi i keri.23 Tako je Enok ivio svega tri stotine i ezdeset i pet godina. 24 A Enok je hodao s Bogom, pa ga ne-stalo, jer ga Bog uzeo. 25 Metuselah je ivio stotinu i osamdeset i sedam godina i rodio mu se Lamek. 26 Poslije roenja Lamekova, Metuselah je ivio sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodili mu se sinovi i keri.

27 Tako je ivio Metuselah svega devet stotina i ezdeset i devet godina i umrije. 28 Lamek je ivio stotinu i osamdeset i dvije godine i rodio mu se sin. 29 I on ga nazvao imenom Noa, i rekao: Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku na polju koje je prokleo Gospodin. 30 Poslije roenja Noina, Lamek je ivio jo pet stotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovi i keri. 31 Tako je ivio Lamek svega sedam stoti-na i sedamdeset i sedam godina i umrije. 32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se em, Ham i Jafet.

Bog unitava zlo ovjeanstvo

6 Poslije toga kad su se ljudi poeli mno-iti na povrini zemlje i keri su im se rodile, 2 vidjeli su Boji sinovi da su bile lijepe ovjeje keri, i oni su ih uzimali sebi za ene, koje su god izabrali. 3 Gospodin je rekao: Moj duh se nee zauvijek muiti s ovjekom, jer on je zai-sta tjelesan; neka mu ivot bude stotinu i dvadeset godina. 4 U ono doba ivjeli su divovi na zemlji, jo i kasnije, kad su Boji sinovi uzima-li sebi ovjeje keri, i kad su ih spoznali one su im rodile djecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi. 5 Tada je Gospodin vidio da je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i da su sve nakane i miljenja njihova srca nepresta-no samo na zlo. 6 Gospodin je poalio to je stvorio ovje-ka na zemlji i bio u srcu oaloen. 7 I Gospodin je rekao: Unitit u s lica zemlje ovjeka kojega sam stvorio, oboje ovjeka i zvijeri, sve to gmie i ptice u zraku, jer alim to sam ih stvorio.8 A Noa je naao milost u oima Gospo-dinovim. 9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio o-vjek pravedan i besprijekoran u svojem narataju; Noa je hodao s Bogom. 10 Noi su se rodila tri sina: em, Ham i Jafet.11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja. 12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo u svojem djelovanju polo zlim putom na zemlji. 13 I Bog je rekao Noi: Doao je pred mene kraj svim ivim stvorenjima, jer je zemlja ispunjena nasiljem, i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta, napravi pregratke u korablji i pre-

Postanak

5mai ju iznutra i izvana smolom. 15 Ovako e ju sagraditi: tri stotine laka-ta neka bude duina korablje, pedeset la-kata njezina irina i trideset lakata visina. 16 Napravi na korablji prozor za svjetlo, i odmjeri lakat iznad njega; stavi onda vra-ta korablji sa strane i napravi u njoj dolnji, srednji i gornji kat. 17 Jer evo, pustit u potop na zemlju da unitim sva bia pod nebom koja imaju u sebi dah ivota; sve to ivi na zemlji neka izgine. 18 A s tobom u ustanoviti zavjet: ti e ui u korablju i s tobom tvoji sinovi, tvoja ena i ene tvojih sinova.19 Od svih ivih bia uzet e u korablju po dvoje da ih sobom odri na ivotu; neka bude po jedno muko i jedno en-sko. 20 Od ptica po njihovim vrstama, od mar-ve po njihovim vrstama i od svih stvorenja to gmiu po zemlji neka ue s tobom po dvoje da ostanu na ivotu. 21 Sobom uzmi sve to treba za hranu i spremi to kod sebe; to e biti za hranu tebi i njima. 22 I Noa je uradio sve onako kako mu je Bog zapovjedio.

Potop

7 Onda je rekao Gospodin Noi: Ui u ko-rablju s cijelom svojom obitelji, jer sam samo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom narataju. 2 Od svih istih ivotinja uzmi sebi po sedmero, muko i ensko, a od neistih ivotinja po dvoje, muko i ensko. 3 I od nebeskih ptica po sedmero, muko i ensko, da se vrste odre na ivotu na zemlji. 4 Jer, nakon sedam dana pustit u kiu na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi, i unitit u s lica zemlje sva iva bia koja sam stvorio. 5 I Noa je uradio sve onako kako mu je Gospodin zapovjedio. 6 Noa je imao est stotina godina kad je doao potop na zemlju. 7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom enom i enama svojih sinova uao u ko-rablju zbog voda potopa. 8 Od istih ivotinja i od neistih, od ptica i od svega to gmie po zemlji, 9 ulo je Noi u korablju po dvoje, muko i ensko, kako je Bog zapovjedio Noi. 10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrle vode potopa na zemlju.11 U eststotoj godini Noina ivota, seda-mnaestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan prodrli su svi izvori velikog bezdana i

otvorile se nebeske ustave. 12 Kia je padala na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi. 13 Onoga istog dana uao je u korablju Noa i njegovi sinovi em, Ham i Jafet, i s njima Noina ena i tri ene njegovih sino-va; 14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, marva po svojim vrstama, sve to gmie po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice po svojim vrstama, sve to je imalo krila i perje. 15 Uli su Noi u korablju po dvoje od svih ivih bia. 16 Tako je ulo muko i ensko od svih bia, kako mu je Bog zapovjedio. I Gos-podin je za njim zatvorio vrata.17 Nato se izlio potop na zemlju za etr-deset dana. Voda je narasla i podigla se korablja, tako da je plovila nad zemljom. 18 Voda je silom nadolazila i sve se vie dizala visoko nad zemljom, a korablja je plovila po povrini vode. 19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemlji da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. 20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavlje-na. 21 I izginula su sva bia koja su se micala na zemlji, ptice, marva, zvijeri i sva stvore-nja to gmiu po zemlji, a i svi ljudi. 22 Sve to je imalo u sebi dah ivota, sve to je ivjelo na suhu, izginulo je.23 Tako je On unitio sva bia koja su i-vjela na licu zemlje: oboje ovjeka i mar-vu, sve to gmie i nebeske ptice. Sve je bilo uniteno na zemlji. Ostao je na ivotu samo Noa i oni koji su bili s njim u kora-blji. 24 Voda je jo dalje nadolazila na zemlji stotinu i pedeset dana.

Svretak potopa

8 Onda se Bog sjetio Noe i svih ivih bia i svih ivotinja koje su bile s njim u korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne po zemlji tako da je voda opadala. 2 Izvori bezdanu se zatvorili i nebeske ustave se isto zaustavile, i kia s neba je prestala padati. 3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakon stotinu i pedeset dana vode su se smanjile. 4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjese-ca zaustavila se korablja na Gori Ararat. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali se vrhovi brda. 6 I dogodilo se nakon etrdeset dana,

Postanak

6otvorio Noa prozor korablje koji je napra-vio. 7 Tada je ispustio gavrana koji je odlije-tao i dolijetao dok nije presahnula voda na zemlji.8 Zatim je ispustio golubicu da vidi je li voda otekla sa zemlje. 9 Ali golubica nije nala mjesta gdje bi stala njezina noga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. Tako je on pruio svoju ruku, prihvatio ju i uzeo sebi u korablju. 10 Priekao je jo sedam dana, pa opet ispustio golubicu iz korablje. 11 Tada se golubica vratila k njemu tek pred veer; i gle, imala je u kljunu svjei maslinov list. Noa je po tom znao da su vode otekle sa zemlje. 12 Onda je priekao jo sedam dana, pa opet ispustio golubicu, ali se ona k njemu nije vie vratila. 13 Dogodilo se est stotina prve godine, prvog dana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji. Noa je skinuo pokrov na korablji i pogledao, i vidio da se povrina zemlje poela suiti. 14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha. 15 Onda se Bog oglasio Noi, rekavi: 16 Izai iz korablje, ti i s tobom tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova. 17 Izvedi sve razne vrste ivotinja koje su s tobom: ptice, marvu, i sva stvorenja to gmiu po zemlji da se slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnoe na ze-mlji. 18 I tako je izaao Noa, i s njim njegovi sinovi, njegova ena i ene njegovih sino-va. 19 Sve zvijeri, sve to gmie, i sve ptice, sve to se samo mie po zemlji, po svojim vrstama, izali su iz korablje. 20 Onda je Noa podignuo Gospodinu r-tvenik, uzeo je po komad od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prineo na rtveniku rtvu paljenicu. 21 Kad je Gospodin omirisao ugodan mi-ris, rekao je u sebi: Nikada vie neu pro-kleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje ovjejega srca zlo od njegove mladosti, neu vie unititi sva iva bia kao to sam sada. 22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati sjetve ni etve, studeni ni vrui-ne, ljeta ni zime, dana ni noi.

Bog blagoslivlja Nou

9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove, rekavi: Raajte se, mnoite i napunite zemlju.

2 Strah pred vama neka bude na svim zemaljskim ivotinjama i svim nebeskim pticama, sve to se mie na zemlji i sve morske ribe; one su predane u vae ruke. 3 Sve to se mie i to ivi, neka vam bude za hranu. Sve to Ja vama dajem, kao i ze-leno bilje. 4 Ali ne smijete jesti meso sa svojim ivo-tom to jest s krvlju. 5 Zaista za krv vaega ivota trait u obraun; od svake ivotinje trait u za to obraun, od svakoga ovjeka, pa i od njegova brata, trait u obraun za ivot ovjeji. 6 Tko god prolije krv ovjeju, njegovu e krv proliti ovjek; jer je Bog stvorio ovje-ka po Bojoj slici. 7 A vi se sada raajte i mnoite, rairite se po zemlji i namnoite se na njoj. 8 Tada je Bog rekao Noi i njegovim sinovi-ma koji su bili s njim, rekavi: 9 Evo, Ja sada sklapam s vama zavjet i s vaim potomcima poslije vas, 10 i sa svim ivim biima koja su s vama, s pticama, s marvom i sa svim zemalj-skim zvijerima koja su s vama, i sa svim zemaljskim ivotinjama koje su izale iz korablje. 11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da ni-jedno stvorenje ne bude vie uniteno od vode potopa, i da od sada vie nee doi potop da uniti zemlju. 12 I Bog je rekao: Ovo je znak zavjeta koji sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih stvorenja koja su s vama za sve vae do-lazee narataje.13 Stavljam svoju dugu u oblak koja e biti znak zavjeta izmeu mene i zemlje. 14 I bit e, kad navuem oblake na zemlju pokazat e se duga u oblacima, 15 i Ja u se sjetiti svojega zavjeta koji po-stoji izmeu mene i vas, i svih ivih stvo-renja; vode nikada vie nee postati po-top da uniti sva stvorenja.16 Kad se ukae duga u oblacima, pogle-dat u ju i sjetit u se vjenoga zavjeta izmeu Boga i ivih stvorenja svake vrste koja su na zemlji.17 I Bog je rekao Noi: To je znak zavjeta kojega sam ustanovio izmeu sebe i svih ivih bia na zemlji. 18 A Noini sinovi, koji su izali iz korablje, bili su: em, Ham i Jafet. Ham je bio Ka-naanov otac. 19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se sva zemlja napuila. 20 A Noa je poeo obraivati zemlju i za-sadio vinograd. 21 Onda je pio vino, napio se i leao je otkriven u svojem atoru.

Postanak

722 Ham, Kanaanov otac, promatrao je go-lotinju svojega oca i rekao to vani obojici svoje brae. 23 A em i Jafet su uzeli ogrta i stavili ga obojica na svoja ramena, ili su natra-ke unutra i pokrili njime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pri tom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje svojega oca. 24 A kad se Noa rastrijeznio od vina do-znao je to mu je napravio njegov mlai sin.25 Onda je on rekao: Neka bude proklet Kanaan, i neka bude najnii sluga svojoj brai. 26 I on je rekao: Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog emov, Kanaan neka mu je sluga.27 Neka rairi Bog Jafeta, neka prebiva u emovim atorima; Kanaan neka mu je sluga. 28 Noa je ivio nakon potopa jo tri stoti-ne i pedeset godina. 29 Tako je Noa ivio u svemu devet stoti-na i pedeset godina i umrije.

Noini potomci

10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih sino-va, ema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije potopa. 2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras. 3 Gomerovi sinovi bili su: Akenaz, Rifat i Togarma. 4 Javanovi sinovi bili su: Eliah i Tari, Kitim i Dodanim. 5 Od ovih su se razgranali neznaboa-ki narodi po otocima u svojim zemljama, prema svojim jezicima, prema svojim obi-teljima u svoje narode. 6 Hamovi sinovi bili su: Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 7 Kuovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sa-bta, Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: eba i Dedan. 8 Kuu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato se govori: Silan lovac kao Nimrod pred Gospodinom. 10 Poetak njegova kraljevstva bili su: Ba-bel, Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu. 11 Iz ove je zemlje otiao u Asiriju i sagra-dio Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah 12 i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su pote-kli Filistejci i Kaftorimci.

15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvo-roenac, i Het. 16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaejci, 17 Hivejci, Arkejci i Sinejci, 18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; posli-je se kanaanska plemena dalje rairila. 19 Dosezalo je podruje Kanaanaca od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Lee.20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovi-ma po svojim jezicima, u njihovim zemlja-ma i narodima. 21 I emu, ocu svih Eberovih sinova, sta-rijemu bratu Jafetovu, rodili su se sinovi. 22 emovi sinovi bili su: Elam, Aur, Ar-faksad, Lud i Aram. 23 Aramovi sinovi bili su: Uz, Hul, Geter i Ma. 24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodio Eber. 25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo ovjeanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan.26 Joktanu se rodio Almodad, elef, Ha-sarmavet i Jerah, 27 Hadoram, Uzal i Diklah, 28 Obal, Abimael, eba, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Jokta-novi sinovi. 30 Njihova prebivalita se protezala od Mee prema Sefaru do istonih gora. 31 To su emovi sinovi po svojim rodovi-ma, po svojim jezicima, u njihovim zemlja-ma i narodima. 32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naratajima u svojim narodima. Od njih su se narodi razgranali po zemlji poslije potopa.

Babilonska kula

11 Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor. 2 I dogodilo se, kako su putovali od isto-ka, nali su ravnicu u zemlji inear i ondje se smjestili. 3 Onda su rekli jedan drugome: Hajdemo praviti opeku i da ju ispeemo. Opeke su im bile mjesto kamena a asfalt za buku. 4 Onda su rekli: Hajde da sagradimo sebi grad i kulu s vrhom do nebesa, da pribavi-mo sebi ime, da se ne rasprimo po cijeloj zemlji. 5 A Gospodin je siao da vidi grad i kulu koju su zidali ovjeji sinovi. 6 I Gospodin je rekao: Doista, svi su sad jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su poeli raditi. Od sada ih vie nita nee zaustaviti izvesti to god naume.

Postanak

87 Hajdemo sii i poremetiti im jezik da ne razumiju jedan drugoga govor. 8 Tako ih je Gospodin rasprio odande po cijeloj zemlji i tako su odustali od zidanja grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin poremetio jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospodin rasprio po cijeloj zemlji. 10 Ovo je rodoslovlje emovo. emu je bilo stotinu godina kad mu se rodio Ar-faksad, dvije godine poslije potopa.11 Poslije Arfaksadova roenja, em je i-vio pet stotina godina, i rodili mu se sinovi i keri. 12 Arfaksad je ivio trideset i pet godina i rodio mu se Salah. 13 Poslije Salahova roenja, Arfaksad je ivio jo etiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i keri. 14 Salah je ivio trideset godina i rodio mu se Eber. 15 Poslije Eberova roenja, Salah je ivio etiri stotine i tri godine, i rodili mu se si-novi i keri.16 Eber je ivio trideset i etiri godine i rodio mu se Peleg. 17 Poslije Pelegova roenja, Eber je ivio jo etiri stotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i keri. 18 Peleg je ivio trideset godina i rodio mu se Reu. 19 Poslije Reuova roenja, Peleg je ivio dvjesto i devet godina, i rodili mu se sino-vi i keri. 20 Reu je ivio trideset i dvije godine i ro-dio mu se Serug. 21 Poslije Serugova roenja, Reu je ivio dvjesto i sedam godina, i rodili mu se si-novi i keri. 22 Serug je ivio trideset godina i rodio mu se Nahor. 23 Poslije Nahorova roenja, Serug je i-vio jo dvjesto godina, i rodili mu se sinovi i keri. 24 Nahor je ivio dvadeset i devet godina i rodio mu se Terah. 25 Poslije Terahova roenja, Nahor je i-vio jo stotinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i keri. 26 Terah je ivio sedamdeset godina i ro-dio mu se Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot.28 Haran je umro jo za ivota svojega oca Teraha u svojoj postojbini, Uru u Kaldeji.29 Abram i Nahor su se oenili. Abramo-voj eni bilo je ime Saraja, a Nahorovoj eni bilo je ime Milka, ki Haranova, oca

Milke i Jiske.30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece. 31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abra-ma i svojega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, enu Abrama, svoje-ga sina, i iselio se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, i doli su do Ha-rana i smjestili se ondje. 32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesto i pet godina, i umro je Terah u Haranu.

Poziv Abrama

12 Nato je Gospodin rekao Abramu: Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju u ti pokazati. 2 Napravit u te velikim narodom, blago-slovit u te i uzveliat u tvoje ime; i ti e biti blagoslov. 3 Blagoslovit u one koji tebe blagosliv-ljaju, i proklet u one koji tebe proklinju; u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. 4 I poao je Abram, kako mu je Gospodin zapovjedio, i s njim je poao Lot. Sedam-deset i pet godina bilo je Abramu kad je otiao iz Harana. 5 I uzeo je Abram Saraju, svoju enu, i Lota, sina svojega brata, i sav imetak koji su imali, i svu druinu koju su bili dobili u Haranu, i izali su da se zapute u zemlju Kanaan. Tako su oni doli u zemlju Kana-an. 6 Proao je Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i re-kao mu: Tvojim potomcima dat u ovu zemlju. I on je ondje podignuo rtvenik Gospodinu koji mu se ukazao. 8 I krenuo je odatle dalje u gore istono od Betela i postavio svoj ator izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je po-dignuo Gospodinu rtvenik i prizvao Ime Gospodinovo. 9 I tako je Abram putovao jo dalje prema jugu.10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je siao u Egipat da se ondje za koje vrije-me skloni, jer je glad teko pritiskivala ze-mlju. 11 I dogodilo se, kad se pribliio Egiptu, rekao je Saraji, svojoj eni: Znam dobro da si vrlo lijepa ena. 12 Stoga kad te vide Egipani, rei e: To mu je ena i mene e ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13 Pa reci da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao na

Postanak

9ivotu. 14 A kad je Aram doao u Egipat, vidjeli su Egipani da je njegova ena vrlo lijepa. 15 Vidjeli su ju i faraonovi dvorjani i hvalili ju pred faraonom. I ena je bila dovedena na faraonov dvor. 16 On je bio zbog nje dobar Abramu, dao mu je ovaca, goveda, magaraca, sluga i slukinja, magarica i deva. 17 Ali je Gospodin pustio teka zla na fa-raona i na njegov dom zbog Saraje, Abra-move ene. 18 I faraon je dozvao Abrama i zapitao ga: to si mi to napravio? Zato mi nisi rekao da je ona tvoja ena? 19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa sam ju zamalo uzeo sebi za enu. Zato sada, eto ti tvoja ena, uzmi ju i idi. 20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, i oni su ga ispratili s njegovom enom i sa svim to je god imao.

Abram i Lot

13 Onda je Abram otiao iz Egipta dalje na jug, on i njegova ena i sve to je god imao i Lot s njim.2 Abram je bio vrlo bogat marvom, sre-brom i zlatom. 3 Od juga putujui dalje sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio ator, izmeu Betela i Aja, 4 do mjesta, gdje je prije podignuo rtve-nik. Ondje je Abram prizvao Ime Gospo-dinovo. 5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao je ovaca, goveda i atora. 6 Ali zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdr-avala kad bi ostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako veliko da nisu mogli osta-ti boraviti zajedno. 7 I tako je nastajala svaa izmeu pastira Abramova stada i pastira Lotova stada. Tada su jo prebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji. 8 Zato je Abram rekao Lotu: Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih pastira, jer smo braa. 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije od mene. Ako li ti krene na lijevo, ja u na desno; ili, ako ti krene na desno, onda u ja na lijevo.10 I Lot je podignuo svoje oi i vidio da je sva ravnica Jordana posve natopljena (prije nego to je Gospodin unitio Sodo-mu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao egipatska zemlja, kako se ide prema Zo-aru. 11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, i otputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan od drugoga.

12 Abram je ostao u zemlji Kanaan, a Lot je ivio u gradovima ravnice i razapinjao svoj ator sve do Sodome. 13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako su sagrijeili protiv Gospodina. 14 I Gospodin je rekao Abramu, poslije kako se Lot odijelio od njega: Podigni svoje oi i pogledaj s mjesta gdje stoji: prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15 jer cijelu zemlju koju vidi, dat u tebi i tvojim potomcima zauvijek. 16 I napravit u tvoje potomstvo kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah na zemlji, moi e onda prebrojiti i tvoje potomstvo. 17 Ustani i proi zemlju u duinu i u irinu, jer u ju dati tebi. 18 I Abram je podignuo svoje atore i smjestio se kod Hrastova Mamre koji su u Hebronu, i ondje je podignuo rtvenik Gospodinu.

Abram i Melkizedek

14 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kralja ineara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala, kralja Gojima.2 Oni su zaratili s Berom, kraljem Sodo-me, Birom, kraljem Gomore, sa ina-bom, kraljem Adme, sa emeberom, kra-ljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest u Zoaru. 3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to jest Slano more). 4 Dvanaest godina sluili su Kedorlaome-ru, ali su u trinaestoj godini podigli usta-nak. 5 A u etrnaestoj godini doao je Kedorla-omer i kraljevi koji su bili s njim i napali su Refaimce u Atarot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima, 6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Pa-rana koji je uz pustinju. 7 Onda su se vratili i doli u En-Mipat, to jest Kade, napali su i pokorili cijelu ze-mlju Amaleana i Amorejaca, koji su pre-bivali u Hazezon-Tamaru.8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest u Zoaru, izali su i skupa se postavili u boj protiv onih u Dolini Sidimu:9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Ti-dala, kralja Gojima, Amrafela, kralja ine-ara, i Arioka, kralja Elasara: etiri kralja protiv pet. 10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su bjeali i neki su pali u njih, a ostali pobjegli u gore. 11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i

Postanak

10Gomore i svu njihovu hranu, i otili svojim putom. 12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago, pa otili. 13 Onda je doao neki bjegunac i javio Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio kod hrastova Mamre, Amorejac, brat E-kolov i Anerov; ovi su bili u savezu s Abra-mom. 14 A kad je uo Abram da je njegov brat zarobljen, naoruao je svoje izvjebane sluge, tri stotine i osamnaest ljudi roenih u njegovoj kui, i poao za njima u potjeru do Dana. 15 On je podijelio svoje ljude, udario na njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao sve do Hobe, koja je sjeverno od Dama-ska. 16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svo-jega brata, i njegovo blago, kao i ene i ostali narod. 17 A kad se vraao s pobjede nad Kedor-laomerom i kraljevima koji su bili s njim u savezu, izaao mu u susret kralj Sodome u Dolinu ave, (to jest, Dolinu kraljevsku). 18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, do-nio kruh i vino; on je bio sveenik Boga Svevinjega. 19 On ga je blagoslovio i rekao: Blago-slovljen budi Abrame od Boga Svevinje-ga, Vlasnika neba i zemlje. 20 I neka je slavljen Bog Svevinji, koji je predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke. I dao mu je desetinu od svega. 21 A kralj sodomski rekao je Abramu: Daj meni samo ljude, a blago zadri za sebe. 22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju, rekavi: Diem svoju ruku Gospodinu, Bogu Svevinjemu, Vlasniku neba i zemlje i zaklinjem se: 23 Neu uzeti nita od konca, do remena obue, i neu uzeti nita to je tvoje da ne ree: Ja sam obogatio Abrama, 24 osim onoga to su pojeli momci i dijel ljudima koji su ili sa mnom: Aner, Ekol i Mamre; oni neka uzmu svoj dijel.

Boja obeanja Abramu

15 Poslije tih dogaaja dola je Gospo-dinova rije Abramu u jednom vie-nju, rekavi: Ne boj se, Abrame, Ja sam tvoj tit, tvoja nagrada bit e vrlo velika. 2 Ali je Abram rekao: Gospodine Boe, to mi moe dati kad sam bez djece, a moj batinik je Eliezer Damaanin? 3 Abram je rekao: Eto, nisi mi dao po-tomstva, pa e onaj roen u mojoj kui biti moj batinik.

4 Ali gle, odmah mu je dola Gospodinova rije, rekavi: Taj nee biti tvoj batinik, nego onaj koji e izii iz tvojega tijela bit e tvoj batinik. 5 Tada ga izveo van i rekao mu: Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe prebrojiti. I onda nastavio: Toliko e biti tvoje potomstvo. 6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu je to uraunao u pravednost.7 Zatim mu je On rekao: Ja sam Gospo-din koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti dam ovu zemlju u posjed. 8 A on je rekao: Gospodine Boe, po emu u ja znati da u ju posjedovati?9 Nato mu je On rekao: Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba. 10 Onda mu je on donio sve te ivotinje, rasjekao ih na pola i stavio svaku polovi-cu jednu prema drugoj, ali ptice nije ra-sjekao. 11 A kad su se ptice grabeljivice sputa-le na komade mesa, Abram ih otjerivao. 12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abra-ma dubok san, i ujedno ga obuzeo strah i veliki mrak pao na njega. 13 Tada je On rekao Abramu: Za sigur-no znaj da e tvoji potomci biti stranci u zemlji koja im ne pripada, i morat e slu-iti drugima, i oni e ih tlaiti etiri stotine godina. 14 Ali samom narodu kojemu e sluiti Ja u suditi, a poslije e oni izii s velikim bogatstvom. 15 A ti e poi u miru svojim precima i bit e pokopan u sretnoj starosti. 16 A u etvrtom narataju oni e se vra-titi ovdje, jer zlodjela Amorejaca jo nisu potpuna. 17 I dogodilo se, kad je sunce zalo i na-stao mrak, gle, pojavila se zadimljena e-ravica i gorui plamen i proli su izmeu onih rtvenih komada.18 Istoga dana ustanovio je Gospodin za-vjet s Abramom, rekavi: Tvojem potom-stvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 19 Kenijce, Kenizejce, Kadmonejce; 20 Hitijce, Perizejce, Refaimce; 21 Amorejce, Kanaance, Girgaejce i Je-busejce.

Hagara i Imael

16 A Saraja, ena Abramova, nije mu ra-ala djece, a imala je slukinju Egip-anku ije je ime bilo Hagara. 2 Onda je rekla Saraja Abramu: Gle, Gos-podin mi je uskratio roditi djecu. Hajde idi mojoj slukinji, pa moda u po njoj dobiti

Postanak

11djecu. Abram je pristao na Sarajinu rije. 3 Zatim je Saraja, ena Abramova, uzela Hagaru Egipanku, svoju slukinju, i dala ju Abramu svojem muu za enu, poslije deset godina Abramova boravka u zemlji Kanaan. 4 Tako je on uao Hagari i ona je zatrud-njela. A kad je opazila da je trudna, pre-zrela je svoju gospodaricu.5 Onda je rekla Saraja Abramu: Neprav-da to mi se nanosi ti si skrivio. Ja sam ti dala svoju slukinju za enu, a ona sad kad je vidjela da je trudna, s prezirom gle-da na mene. Gospodin neka sudi izmeu mene i tebe. 6 Abram je rekao Saraji ovako: Gle, tvoja je slukinja u tvojoj ruci; uradi s njom kako ti je drago. A kad je Saraja poela s njom strogo postupati, ona je pobjegla od nje. 7 Nato ju Gospodinov Aneo naao na izvoru vode u pustinji, pokraj izvora na putu u ur. 8 On ju zapitao: Hagaro, slukinjo Saraji-na, odakle dolazi i kamo ide? A ona je odgovorila: Bjeim od svoje gospodarice Saraje. 9 Nato joj je Gospodinov Aneo rekao: Vrati se natrag svojoj gospodarici, i pod-loi se njezinoj vlasti.10 Tada joj je Gospodinov Aneo rekao: Umnoit u tvoje potomstvo tako da se od mnotva nee moi prebrojiti. 11 I Gospodinov Aneo joj rekao: Eto, trudna si sad i rodit e sina, kojega e nazvati imenom Imael, jer je Gospodin uo tvoju muku. 12 On e biti ovjek slian divljemu ma-garcu: ruka e se njegova dizati na svako-ga, a svaija ruka na njega i boravit e u blizini sve svoje brae. 13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv, jer je rekla: Jesam li zaista vidjela onoga koji mene vidi i ostala iva? 14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-Lahai-Roi, Studenac Svevidljivoga, ondje je izmeu Kadea i Bereda. 15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram je nazvao sina, kojega mu je rodila Haga-ra, imenom Imael. 16 Abramu je bilo osamdeset i est godi-na kad je Hagara rodila Abramu Imaela.

Abram dobiva ime Abraham

17 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, pojavio se Gospodin Abramu i rekao: Ja sam Bog Svemoni, hodaj pred menom i budi besprijekoran. 2 I sklopit u moj zavjet izmeu mene i tebe i prekomjerno u te umnoiti.

3 Onda je Abram pao na koljena licem do zemlje i Bog je govorio s njim rekavi: 4 Evo, Ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim narodima. 5 Zato od sada tvoje ime nee vie biti Abram, nego e ti ime biti Abraham, jer te postavljam ocem mnogim narodima. 6 napravit u te prekomjerno plodnim; i napravit u od tebe narode, i kraljevi e izii od tebe. 7 Ja u utvrditi moj zavjet izmeu mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz sve njihove narataje za vjeni zavjet, i bit u Bog tebi i tvojim potomcima poslije tebe. 8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, dat u zemlju, u kojoj sad boravi kao stranac, cijelu zemlju Kanaan u vjeni po-sjed; a Ja u biti njihov Bog. 9 I Bog je rekao dalje Abrahamu: A ti dri moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije tebe kroz sve njihove narataje. 10 A ovo je moj zavjet to e ga drati, izmeu mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe: svako muko meu vama neka bude obrezano. 11 A obrezat ete okrajak svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta izme-u mene i vas. 12 Svako muko dijete meu vama kad mu bude osam dana neka bude obrezano, kroz sve vae narataje; onaj koji je roen u tvojoj kui ili kupljen za novac od koga god stranaca, koji nije tvoj potomak. 13 Svaki onaj koji je roen u tvojoj kui i onaj koji je kupljen za tvoj novac mora biti obrezan. Tako e moj zavjet, utisnut u vae meso, biti vjeni zavjet. 14 A neobrezan muki, kome nije obrezan okrajak prednje koice, neka se iskorijeni iz svojega naroda; on je prekrio moj za-vjet. 15 Zatim je Bog rekao Abrahamu: Saraju, svoju enu, ne zovi vie Saraja, nego neka joj bude ime Sara. 16 Ja u ju blagosloviti i dat u ti od nje sina; onda u ju blagosloviti, i ona e biti majka narodima i kraljevi narodima potei e od nje. 17 Onda je Abraham pao na koljena licem do zemlje i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: Hoe li se ovjeku od stotinu godi-na roditi dijete? Zar e Sara koja ima de-vedeset godina roditi dijete? 18 I rekao je Abraham Bogu: Oh, da bi samo Imael ivio pred tobom. 19 Tada je Bog rekao: Ne, tvoja ena Sara e ti roditi sina i ti e mu nadjenuti ime Izak. S njim u utvrditi vjeni zavjet i s njegovim potomcima poslije njega.

Postanak

1220 A i za Imaela usliao sam te: eto, bla-goslivljam ga, i napravit u ga plodnim i prekomjerno u ga umnoiti. Dvanaest glavara izii e od njega i napravit u ga velikim narodom. 21 A utvrdit u svoj zavjet s Izakom koje-ga e ti roditi Sara sljedee godine u ovo doba. 22 Kad je zavrio s njim svoj govor, Bog se podignuo od Abrahama. 23 Nato je Abraham uzeo Imaela, svojega sina, i sve koji su se rodili u njegovoj kui, i sve koje god je kupio za novac, svako muko u Abrahamovoj kui, i obrezao jo isti dan okrajak njihove prednje koice, kako mu je Bog rekao. 24 Abrahamu je bilo devedeset i devet go-dina kad je bio obrezan okrajak njegove prednje koice. 25 A Imaelu, njegovom sinu, bilo je tri-naest godina kad je bio obrezan okrajak njegove prednje koice. 26 Istoga dana bili su obrezani Abraham i njegov sin Imael. 27 I svi muki njegove kue, roeni u kui ili kupljeni za novac od stranca, bili su s njim obrezani.

Sodoma i Gomora

18 Onda se Gospodin pojavio Abraha-mu kod hrastova Mamre dok je za dnevne ege sjedio na ulazu u ator.2 Tako je on podignuo svoje oi i pogle-dao, i gle, tri ovjeka su bili pred njim. Kad ih je opazio, potrao im od ulaza u ator u susret i poklonio se sve do zemlje, 3 i rekao: Moj Gospodine, ako imam mi-lost u tvojim oima, nemoj mimoii svoje-ga slugu. 4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode da si operete noge, i odmorite se pod stablom. 5 A ja u vam iznijeti neto kruha, da se okrijepite. Poslije toga onda moete poi dalje, jer zato ste i proli pokraj svojega sluge. I oni su rekli: napravi kako si re-kao. 6 Nato je Abraham otrao Sari u ator i re-kao: Uzmi brzo tri mjerice bijeloga bra-na, zamijesi i ispeci pogae. 7 Onda je Abraham otrao govedima, uzeo mlado debelo tele, i dao ga mladiu da ga bre-bolje pripravi. 8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je dao pripraviti i postavio to pred njih; a sam je stajao pred njima pod stablom dok su oni jeli. 9 Onda su ga zapitali: Gdje je Sara, tvoja ena? A on je rekao: Ovdje u atoru. 10 On je rekao: Vratit u se k tebi kad

istee vrijeme trudnoe, onda e tvoja ena Sara imati sina. A Sara je prisluki-vala na ulazu u ator koji je bio iza njega. 11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, od-makli u godinama; a Sara je ve prola vrijeme raanja djece. 12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, mislei: Sad kad sam ostarjela da po-miljam na uivanje, a i moj gospodar je star. 13 A Gospodin je rekao Abrahamu: to se Sara smije mislei: Hou li ja zbilja jo roditi, kad sam ostarjela? 14 Je li Gospodinu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i onda e Sara imati sina. 15 A Sara je zatajila, rekavi: Nisam se smijala. Jer se bojala. A on je rekao: Ne, ali se jesi smijala. 16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema So-domi, a Abraham je poao s njima da ih isprati. 17 A Gospodin je rekao: Hou li skrivati od Abrahama to to pravim? 18 Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. 19 Dat u mu to do znanja, da bi on za-povjedio svojoj djeci i svojem buduem domainstvu da se dre Gospodinova puta radei po pravednosti i pravici, da bi Gospodin izvrio na Abrahamu to mu je obeao. 20 I Gospodin je rekao: Zato jer je tuba na Sodomu i Gomoru velika i jer je njihov grijeh veoma teak. 21 Ja u sii i vidjeti jesu li uistinu postu-pali prema tubi to je doprla do mene, ako ne znat u. 22 Tada su ljudi krenuli odande prema So-domi, a Abraham je jo ostao pred Gos-podinom. 23 I Abraham je pristupio blie i rekao: Zar e i pravednoga pogubiti s bezbo-nim? 24 Moda ima pedeset pravednih u gra-du. Hoe li unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset pravednih koji su u njemu? 25 Neka je to daleko od tebe da takvo to uradi i da zajedno s bezbonim usmrti i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku. Daleko neka je to od tebe. Nee li Sudac cijeloga svijeta suditi po pravdi? 26 A Gospodin je rekao: Ako naem u Sodomi pedeset pravednih u gradu, po-tedjet u cijelo mjesto zbog njih. 27 Onda mu je Abraham odgovarajui re-kao: Ja sam se, eto, ve usudio govoriti

Postanak

13s svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo. 28 Moda ih ima pedeset pravednih ma-nje pet. Hoe li zbog ovih pet unititi ci-jeli grad? On je rekao: Neu ga unititi, ako ondje naem etrdeset i pet. 29 Onda mu je jo rekao ovo: Ako bi se ondje nalo samo etrdeset. On je rekao: Neu to uiniti zbog tih etrdeset. 30 On je rekao: Neka se Gospodine ne ljuti ako jo progovorim. Ako bi se ondje nalo samo trideset. On je rekao: Neu to uiniti ako ih ondje naem samo tride-set. 31 Tada je on rekao: Ja sam se ve usu-dio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se on-dje moda nalo samo dvadeset. On je rekao: Neu ga unititi i zbog tih dvade-set. 32 I on je rekao: Ah, ne ljuti se Gospodine, ako samo jo jednom progovorim. Ako bi ih se ondje nalo samo deset. On je re-kao: Neu ga unititi ni zbog tih deset. 33 Tako je Gospodin otiao svojim putom im je zavrio razgovor s Abrahamom, a Abraham se vratio u svoje mjesto.

Lotovo izbavljenje

19 Nato su ona dva anela stigla na-veer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. im ih je Lot opazio, ustao je pred njima i poklonio se licem sve do zemlje. 2 On je rekao: Molim vas, gospodo, svra-tite se u kuu svojega sluge da prenoite i operete svoje noge; onda sutra rano mo-ete nastaviti svoj put. A oni su rekli: Ne, mi emo prenoiti vani na trgu. 3 Ali ih je on uporno nagovarao, pa se oni svratili k njemu i uli u njegovu kuu. On ih je ugostio i dao ispei beskvasnih po-gaa, i oni su jeli. 4 Ali prije nego su otili lei, opkolili su kuu ljudi grada Sodome, mlado i staro, sav narod do posljednjega ovjeka. 5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: Gdje su ljudi koji su veeras doli k tebi? Izvedi nam ih da ih tjelesno upoznamo. 6 Nato je Lot izaao njima van pred vrata, a vrata je zatvorio za sobom,7 pa rekao: Molim vas, moja brao, ne pravite takva zla. 8 Evo, imam dvije keri koje jo nisu spo-znale mukarca, pa u vam njih izvesti, pa napravite s njima to vam je drago, samo ne dirajte u ove ljude, jer su uli pod sjenu mojega krova. 9 A oni rekli: Odstupi odatle. i jo su re-kli: Ovaj je doao ovdje kao doljak i sad se pravi sudac. Sad emo napraviti tebi

jo gore nego njima. I navalili su silom na ovjeka, na Lota, i primicali se sve blie da razbiju vrata. 10 Ali ona su ona dvojica pruili svoje ruke i uvukli Lota sebi u kuu i zatvorili vrata. 11 A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarili su sljepoom tako da su se uzalud muili da bi nali vrata. 12 Onda su ljudi rekli Lotu: Ako ima ov-dje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i keri, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta. 13 Mi emo unititi ovo mjesto; jer se te-ka tuba podigla protiv njih pred Gospo-dinom, i Gospodin nas je poslao da ih uni-timo. 14 Tako je Lot iziao van i porazgovorio se sa svojim zetovima, koji su bili oenjeni njegovim kerima, i rekao: Ustajte, i iza-ite iz ovoga mjesta, jer e Gospodin uni-titi ovaj grad. Ali su njegovi zetovi mislili da on prebija alu. 15 Kad je osvanula zora, aneli su pouri-vali Lota, rekavi: Ustani, uzmi svoju enu i svoje dvije keri koje su jo kod kue, da i ti ne pogine kaznom grada. 16 Kad je on jo uvijek oklijevao, uzeli su ga ljudi za ruku, njegovu enu i obje nje-gove keri, po smilovanju Gospodinovu, i izveli ih izvan grada. 17 I dogodilo se kad su ih izveli van je-dan mu rekao: Bjei, da si spasi ivot. Ne ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se nigdje u toj ravnici; bjei u goru da i ti ne pogine. 18 Onda im Lot rekao: Nemoj tako, Gos-podine. 19 Evo sada, ako je tvoj sluga naao mi-lost u tvojim oima, a veliko si mi milosr-e ve iskazao spasivi mi ivot; ali ja ne smijem bjeati u goru da me nesrea ne snae i ne poginem. 20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u nje-ga pobjegnem, a malen je. Daj da ondje bjeim, nije li malen? pa da ostanem na ivotu, 21 On mu rekao: Evo, neka ti bude, i u tom u ti udovoljiti, da neu razoriti grad o kojem govori. 22 Bjei bre i skloni se ondje, jer ne mogu nita izvriti dok ne stigne ondje. Stoga je tomu gradu ime Zoar. 23 Sunce je ba izlazilo na zemlju kad je Lot ulazio u Zoar. 24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i Gomoru kiu sumpora i ognja, od Gospo-dina s nebesa. 25 Tako je unitio one gradove, svu ravni-cu sve itelje tih gradova i sve to je raslo na poljima.

Postanak

1426 Ali se njegova ena iza njega osvrnula, i ona je postala stup soli. 27 Abraham je otiao rano ujutro na mje-sto gdje je stajao pred Gospodinom. 28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj pokrajini one rav-nice, i vidio kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei. 29 I dogodilo se, kad je Bog unitio gra-dove u ravnici, da se Bog spomenuo Abrahama i izveo je Lota van iz sredine propasti, kad je unitavao gradove u koji-ma je Lot boravio. 30 Tada je otiao Lot od Zoara dalje gore i smjestio se sa svojim kerima u gori, jer se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u jednoj pilji s obje svoje keri. 31 Onda je rekla prvoroena mlaoj: Na je otac star, a nema ovjeka na zemlji koji bi uao nama kako je to obiaj po cijelom svijetu. 32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka pije, pa emo s njime lei, tako emo s ocem sauvati potomstvo.33 Tako su onu no opile svojega oca vi-nom. I prvoroena je otila i legla uz svo-jega oca, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala. 34 I dogodilo se sutradan da je rekla pr-voroena mlaoj: Eto, leala sam noas uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu no, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega, tako emo s ocem sauvati potomstvo. 35 Onda su i tu no dale svojem ocu vina i opile ga. I mlaa je ustala, otila i legla uz njega, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala. 36 Tako su obje Lotove keri zatrudnjele od svojega oca. 37 Prvoroena je rodila sina i nazvala ga imenom Moab; on je praotac dananjih Moabaca. 38 A mlaa, ona je isto rodila sina i na-zvala ga imenom Ben-Ami; on je praotac dananjih Amonaca.

Abraham i Abimelek

20 Abraham je krenuo odande na jug i boravio je izmeu Kadea i ura, a zadrao se u Gerari kao doljak. 2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju enu: Ona je moja sestra. I poslao ondje Abimelek, gerarski kralj, i dao je dovesti Saru. 3 Ali Je Bog doao Abimeleku po noi u snu i rekao mu: Eto, umrijet e zbog ene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je udata ena. 4 Ali Abimelek jo joj se nije pribliio, pa je odgovorio: Gospodine, hoe li i praved-

nika pogubiti? 5 Nije li mi on sam rekao: Ona je moja sestra; a i ona je rekla: On je moj brat. U nedunosti svojega srca i istim rukama napravio sam tako. 6 Onda mu je u snu Bog rekao: Da, znam da si napravio u nedunosti svojega srca. Ja sam te sam zadrao da protiv mene ne sagrijei, i zato nisam dopustio da ju dotakne. 7 A sada vrati ovjeku njegovu enu, jer je on prorok i zagovarat e te da ostane na ivotu. A ne vrati li je, onda znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji. 8 Tako je Abimelek rano ujutro sazvao je sve svoje sluge i rekao im sve to se do-godilo, a ljudi se vrlo prestraili. 9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao mu: to si nam napravio? to li sam ti skrivio da si navukao na mene i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Napravio si mi to se nipoto nije smjelo dogoditi. 10 Onda je Abimelek rekao Abrahamu: to si mislio kad si tako radio? 11 Abraham mu odgovorio: Mislio sam, ako u ovomu mjestu ne vlada Boji strah, onda e me pogubiti zbog moje ene. 12 A ona mi je zaista sestra, ki mojega oca, samo nije ki moje majke; tako mi je postala ena. 13 I dogodilo se, kad je Bog napravio da odem od doma mojega oca, rekao sam joj: Ovu e mi dobrotu iskazati: u sva-kom mjestu kamo doemo reci za mene da sam ti brat. 14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darovao Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu enu. 15 Abimelek je rekao : Evo, moja ti je ze-mlja otvorena, ostani gdje ti se svia. 16 Onda je rekao Sari: Evo, dajem tvo-jem bratu tisuu srebrnjaka, neka to bude za tebe odteta u oima svih koji su s to-bom. Tako je ona bila opravdana. 17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog je ozdravio Abimeleka, njegovu enu i nje-gove slukinje, tako da su opet mogle ra-ati.18 Jer je Gospodin zbog Sare, ene Abra-hamove, bio zatvorio svaku utrobu u Abi-melekovu domu.

Izakovo roenje

21 Gospodin je pohodio Saru kako je bio obeao, i Gospodin je napravio Sari kako je bio rekao. 2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, u odreeno vrije-me o kojem mu je Bog govorio. 3 Abraham je nazvao, svojega sina kojega

Postanak

15mu je rodila Sara, imenom Izak. 4 Abraham je obrezao svojega sina Iza-ka kad mu je bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio. 5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6 A Sara je rekla: Dao mi je Bog da se smijem tako da svi koji uju o tomu, smijat e se.7 Jo je rekla: Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj sta-rosti. 8 Tako je djeak rastao i bio odbijen od prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio Izak odbijen od prsiju, priredio veliku goz-bu. 9 A Sara je vidjela kako se sin Egipanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva. 10 Stoga je rekla Abrahamu: Otjeraj tu slukinju i njezina sina, jer sin te sluki-nje ne smije biti batinik s mojim sinom, Izakom. 11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno zbog njegova sina. 12 Onda je Bog rekao Abrahamu: Neka ti ne bude ao djeaka i tvoje slukinje. Posluaj Saru u svemu to e ti rei, jer e se po Izaku zvati tvoje potomstvo. 13 Ali u i sina slukinje napraviti naro-dom, jer je tvoj potomak. 14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruha i mijeh vode i dao je to Hagari stavivi joj na ramena, i djeaka joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otila i lutala po pustinji Beer-ebe.15 A kad se voda u mjehu potroila, stavi-la je djeaka pod jedan grm. 16 Potom je otila dalje i sjela naprotiv njemu koliko moe luk dobaciti; rekla je u sebi: Ne mogu gledati kako umire dijete. Tako je sjedila po strani i poela glasno plakati. 17 A Bog je uo djeakov glas. Tada je Boji aneo viknuo Hagari s neba i rekao: to ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je uo glas djeaka tu gdje lei. 18 Digni se, podigni djeaka i dri ga svo-jom rukom, jer Ja u ga napraviti velikim narodom. 19 Bog je otvorio njezine oi, te je opazi-la studenac. Ona je otila ondje, napunila mijeh vodom i dala djeaku piti.20 I Bog je bio s djeakom; on je odrastao i smjestio se u pustinji i postao vjet stri-jelac. 21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njego-va majka dobavila mu enu iz egipatske zemlje.

22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekao je Abrahamu, rekavi: Bog je s tobom u svemu to poduzima. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da nee nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva. Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad boravi kao doljak.24 Abraham je rekao: Ja u se zakleti. 25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka zbog studenca koji su sluge Abimelekove bile na silu posvojile. 26 Abimelek je rekao: Ne znam tko je to napravio, a ti mi o tomu nisi nita javio niti sam do danas to o tomu uo. 27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje napra-vili meu sobom savez. 28 Abraham je odvojio od stada napose sedmero janjadi. 29 Onda je Abimelek zapitao Abrahama: to znai ovih sedmero janjadi koje si same stavio na stranu? 30 On je odgovorio: Ovo sedmero janja-di uzet e iz moje ruke, da mi to bude za svjedoanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-e-ba, jer su se ondje njih dvoje meu so-bom zakleli.32 Tako su oni uspostavili savez u Beer-ebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, vratili natrag u ze-mlju Filistejaca. 33 Onda je Abraham zasadio stablo ta-marisk u Beer-ebi i prizvao ondje Ime Gospodina, Boga Vjenoga. 34 Abraham je proboravio jo dugo vre-mena u zemlji Filistejaca.

Abraham na kunji

22 I dogodilo se nakon toga, da je Bog stavio Abrahama na kunju i rekao mu: Abrahame. On je odgovorio: Evo me. 2 I On je rekao: Uzmi Izaka svojega sina, svojega jedinca, kojega ljubi, pa idi u po-krajinu Moriju i ondje ga prinesi kao r-tvu paljenicu na jednom od gora koju u ti pokazati.3 Tako je Abraham rano ujutro osamario svojega magarca, poveo sobom dvojicu svojih sluga i svojega sina Izaka; nacije-pao je drva za rtvu paljenicu, dignuo se i krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog govorio. 4 Onda trei dan podignuo je Abraham svoje oi i opazio mjesto u daljini.

Postanak

165 Abraham je rekao svojim slugama: Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeak idemo gore da se poklonimo, pa emo se vratiti k vama. 6 Tako je Abraham uzeo drva za rtvu pa-ljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina, a sam je uzeo u svoju ruku kremen i no, i tako su obojica poli zajedno. 7 A Izak je progovorio Abrahamu, svo-jem ocu, rekavi: Oe. On je odgovorio: Evo me, sine. I zapitao: Evo je kremen i drva za oganj, ali gdje je janje za rtvu paljenicu? 8 Abraham je rekao: Moj sine, Bog e ve sebi pribaviti janje za rtvu paljenicu. Tako su obojica ila zajedno dalje. 9 Kad su doli na mjesto o kojemu mu je Bog govorio, Abraham je ondje podignuo rtvenik, naslagao drva na njega, svezao svojega sina Izaka i stavio ga na rtvenik, gore na drva.10 I Abraham je pruio svoju ruku i prihva-tio no da zakolje svojega sina. 11 Ali ga je zovnuo Gospodinov Aneo s neba, rekavi: Abrahame, Abrahame On je odgovorio: Evo me. 12 On je rekao: Ne stavljaj ruku na dje-aka i ne pravi mu nita, jer sad znam da se Boga boji i da mi nisi uskratio svojega jedinog sina. 13 Onda je Abraham podignuo svoje oi, pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio svojim rogovima zapleo u trnje. Abraham je otiao ondje, doveo ovna i prineo ga mjesto svojega sina za rtvu paljenicu. 14 Abraham je nazvao to mjesto Jahve-Jire (to znai, Gospodin e pribaviti) tako da se sve do danas govori: Na brdu Gospodina bit e pribavljeno. 15 Onda je Gospodinov Aneo pozvao Abrahama s neba po drugi put, 16 i rekao: Zaklinjem se sobom, govori Gospodin, zato to si tako postupio i nisi mi uskratio svojega jedinog sina, 17 blagoslovom u te blagosloviti, i mno-enjem u umnoiti tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali; i tvoji potomci e osvajati vrata svo-jih neprijatelja. 18 U tvojim potomcima bit e blagoslov-ljeni svi narodi na zemlji, jer si posluao moj glas. 19 Tako se Abraham vratio svojim sluga-ma, i oni se digli i otili zajedno u Beer-ebu; Abraham je boravio u Beer-ebi. 20 I dogodilo se poslije tih dogaaja da su javili Abrahamu, rekavi: Gle i Milka je rodila djecu tvojem bratu Nahoru: 21 Huza, njegova prvoroenca, i njegova brata Buza, Kemuela, oca Aramova,

22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Be-tuela. 23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je osam rodila Milka Nahoru, bratu Abraha-movu. 24 Njegova prilenica, kojoj je bilo ime Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku.

Sarina smrt i pokop

23 Sara je u svemu ivjela stotinu dva-deset i sedam godina; to su bile godine Sarina ivota. 2 Tako je Sara umrla u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji Kanaan, i Abraham je odrao alost za Sarom i oplakivao ju. 3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje pokojnice i progovorio Hetovim sinovima, rekavi: 4 Ja sam samo stranac i doljak meu vama. Dajte mi polje za grob meu vama, da mogu iznijeti svoju pokojnicu i poko-pati ju. 5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, rekavi: 6 uj nas, gospodaru: Ti ivi ovdje meu nama kao Boji vladar; u naoj najboljoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu. Nitko od nas nee ti uskratiti da pokopa svoju pokojnicu. 7 Onda se dignuo Abraham, duboko se poklonio narodu zemlje, Hetovim sinovi-ma.8 I rekao im ovako: Ako elite da iznesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, saslu-ajte me i govorite za mene Efronu, sinu Soharovu, 9 da bi mi ustupio pilju Makpelu, koja je njegova, a lei na kraju njegova polja. Neka mi ju proda za punu cijenu, kao mje-sto za sahranjivanje meu vama. 10 A Efron je sjedio meu Hetovim sino-vima; i Hitijac Efron je rekao Abrahamu pred svima koji su doli na gradska vrata, rekavi: 11 Ne, gospodaru, posluaj me: Pokla-njam ti polje i pilju koja je na njemu; da-jem ti ju pred svojom braom. Pokopaj svoju pokojnicu. 12 Onda se Abraham poklonio pred ljudi-ma zemlje, 13 i rekao Efronu u nazonosti naroda ze-mlje, rekavi: Ako mi ju daje, posluaj me ipak. Plaam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu ondje pokopati svoju pokojnicu. 14 Efron je odgovarajui Abrahamu re-kao: 15 Moj gospodaru, posluaj me; ze-mlja vrijedi etiri stotine ekela srebra.

Postanak

17to je to meu nama? Pa pokopaj svoju pokojnicu. 16 I Abraham je posluao Efrona; i izmje-rio je Abraham Efronu srebro koje je taj zatraio u nazonosti Hetovih sinova, na-ime, etiri stotine ekela srebra trgovake vrijednosti. 17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpe-li ispred Mamre, polje zajedno sa piljom koja je bila na njemu i sa svim drveem koje je bilo na polju i po njegovoj okolnoj mei, prelo pravno,18 u posjed Abrahamov pred svim He-tovim sinovima koji su doli na gradska vrata. 19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru, svoju enu, u pilji na polju Makpeli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u zemlji Kanaan. 20 Tako je prelo, polje i pilja koja je na njemu, od Hetovih sinova pravno na Abra-hama kao mjesto za sahranjivanje.

Izak i Rebeka

24 Abraham je bio star i zaao u godi-ne; a Gospodin je blagoslovio Abra-hama u svemu. 2 Tako je Abraham rekao svojem najsta-rijem sluzi u svojoj kui, koji je upravljao svim njegovim imanjem: Stavi svoju ruku pod moje stegno, 3 da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nee uzeti mo-jem sinu enu izmeu keri Kanaanaca meu kojima boravim, 4 nego e otii u moj rodni kraj mojoj rodbini i ondje e uzeti enu za mojega sina Izaka. 5 A sluga mu rekao: A ako ena nee poi za mnom u ovu zemlju. Moram li ja onda povesti tvojega sina natrag u zemlju iz koje si doao? 6 Abraham mu rekao: Pazi da ondje ne povede mojega sina. 7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kue mojega oca i iz mojega rodnog kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obe-ao, rekavi: Tvojem u potomstvu dati ovu zemlju, on e poslati anela svojega pred tobom i ti e odande dovesti enu mojem sinu. 8 Ako li ena nee poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; ali nipoto ne smije ondje natrag odvesti mojega sina. 9 Tako je sluga stavio svoju ruku pod ste-gno Abrahamu, svojem gospodaru, i za-kleo mu se. 10 Potom je sluga uzeo deset deva svoje-ga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svojega gospodara sobom na put, podi-gnuo se i krenuo u Mezopotamiju, u grad

Nahor. 11 Izvan grada kod jednog studenca pu-stio je svoje deve da polijeu. Bilo je pred-veer, vrijeme kad izlaze ene zagrabiti vodu. 12 Onda je on rekao: Gospodine, Boe Abrahama, mojega gospodara, daj mi uspjeha danas i udijeli milost Abrahamu, mojem gospodaru. 13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i keri itelja ovoga grada izlaze zagrabiti vodu. 14 Neka bude da djevojka kojoj reknem: Molim te, spusti svoj vr da se napijem, a ona odgovori: Napij se, pa i deve u ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, svojega slugu, i po tomu u spo-znati da si iskazao milost mojem gospo-daru. 15 I dogodilo se da on jo nije ni izrekao svoje molitve, i gle, dola je Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova brata Nahora, svojim vrem na ramenu. 16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mukarac nije tjelesno spoznao. Ona je sila k studencu, napunila svoj vr i dola opet gore. 17 Sluga je pritrao njoj u susret i rekao: Daj mi malo vode da se napijem iz tvoje-ga vra. 18 A ona je odgovorila: Napij se, gospo-daru. Tada je bre spustila svoj vr na ruku i dala mu piti. 19 Kad ga je napojila, rekla je: I tvojim u devama naliti dok se ne napiju. 20 I bre je izlila svoj vr u korito, otra-la opet studencu da zahvati vode i nalije svim njegovim devama. 21 A ovjek ju samo promatrao, a ostao utei da vidi je li Gospodin dao uspjeha njegovu putu ili ne. 22 Kad su se deve napile, ovjek je uzeo nosnu viticu, pola ekela zlata teku, i dvi-je narukvice za njezine ruke, deset ekela zlata teke. 23 Onda ju zapitao: ija si ti ki? Reci mi molim te, ima li u kui tvojega oca mjesta za nas za prenoiti? 24 Ona mu je odgovorila: Ki sam Be-tuelova, sina Milke, kojega je ona rodila Nahoru. 25 I jo mu dalje rekla: Slame i hrane imamo mnogo a i mjesta za prenoiti. 26 Tada se ovjek duboko poklonio tuju-i Gospodina. 27 Govorio je: Blagoslovljen neka je Gos-podin, Bog Abrahama, mojega gospoda-ra, koji nije uskratio svoju milost i vjernost mojem gospodaru. A mene je Gospodin pravim putom doveo u kuu brae moje-

Postanak

18ga gospodara. 28 A djevojka je otrala i sve ispripovijedi-la onima u kui svoje majke. 29 A Rebeka je imala brata ije je ime bilo Laban; a Laban je pourio van ovjeku kod studenca. 30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te uo rijei svoje sestre, rekavi: Ovako mi je ovjek govorio, poao je ovjeku koji je jo uvijek stajao kod deva na stu-dencu. 31 I on je rekao: Hajde unutra, blagoslov-ljen od Gospodina! Zato stoji tu vani? Pa ja sam pripremio kuu i mjesto za deve. 32 Onda je ovjek uao u kuu, a oni su rastovarili deve, donijeli slame i hrane za deve i vode da opere sebi noge, i noge ljudima koji su bili s njim. 33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je on rekao: Neu jesti prije dok ne iznesem svoju stvar. Laban je rekao: Govori. 34 On je rekao: Ja sam sluga Abraha-mov. 35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara tako da je postao vrlo bogat; dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja, magaraca i deva. 36 Sara, ena mojega gospodara, rodila je u svojoj starosti mojem gospodaru sina, i njemu je predao sve to posjeduje. 37 A mene je zakleo moj gospodar, rekav-i: Ne smije uzeti mojem sinu ene od keri Kanaanaca, u ijoj zemlji prebivam; 38 nego e otii u kuu mojega oca i mojoj rodbini i ondje uzeti enu za moje-ga sina. 39 Ja sam rekao svojem gospodaru: A to ako ena nee poi sa mnom? 40 A on mi je rekao: Gospodin, pred kime hodam, poslat e s tobom svojega anela i dat e uspjeha tvojem putu, i dovest e enu mojem sinu iz moje rodbine i iz kue mojega oca.41 A tebe nee vezati zadana zakletva ako doe mojoj rodbini, i ako ti ju ne dadnu nee te vezati zadana zakletva. 42 I doao sam danas studencu i rekao: Gospodine, Boe Abrahama, mojega gospodara, ako e sada dati uspjeh mo-jem putu,43 evo, ja stojim na studencu, i ako se do-godi da mi djevojka koja doe zagrabiti vode, a kojoj reknem: Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vra, 44 i ona mi ree: Napij se samo, pa i tvojim devama u naliti vode, onda je to ena koju je odredio Gospodin sinu moje-ga gospodara. 45 A jo nisam ni zavrio rijei u svojem

srcu, a eto, izala je Rebeka s vrem na ramenu, ona je sila studencu i zagrabila vodu. A ja sam joj rekao: Molim te daj mi piti. 46 A ona je odmah pourila, spustila dolje sa svojega ramena svoj vr i rekla: Napij se, pa i tvoje deve u napojiti. Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve. 47 Onda sam ju zapitao: ija si ki? Ona mi je odgovorila: Ki sam Betuela, sina Nahora kojega mu je rodila Milka. Nato sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj na-rukvice na ruke. 48 Onda sam se duboko poklonio Gospo-dinu, i blagoslivljao sam Gospodina, Boga Abrahama, mojega gospodara, koji me je vodio pravim putom da uzmem ker brata mojega gospodara za njegova sina. 49 A sad ako hoete iskazati milost i vjer-nost mojem gospodaru, recite mi; ako li ne, recite mi i to, da se okrenem na desno ili na lijevo. 50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, re-kavi: Od Gospodina to dolazi, mi ti ne moemo rei ni da ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi da bude ena sinu tvojega gospodara, kako je odredio Gospodin. 52 I dogodilo se, kad je uo Abrahamov sluga njihov pristanak, bacio se na kolje-na pred Gospodinom sve do zemlje. 53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I njezinu bratu i njezinoj majci darovao je dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, i ondje su prenoili. Kad su ujutro ustali, on je rekao: Pustite me da se vra-tim svojem gospodaru. 55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli: Neka ostane djevojka kod nas jo nekoli-ko dana, pa poslije toga moe poi. 56 A on im rekao: Ne zaustavljajte me, jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; pustite me da se vratim svojem gospoda-ru. 57 A oni su rekli: Pozovimo djevojku i nju zapitajmo. 58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: Ho-e li ii s ovim ovjekom? Ona je rekla: Hou ii. 59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i njezinu dojilju i Abrahamova slugu i nje-gove ljude. 60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: Se-stro draga, budi majka nebrojenim tisua-ma i tvoji potomci neka zaposjednu vrata svojih neprijatelja. 61 Nato su se digle Rebeka sa svojim slukinjama, posjedale na deve i pole

Postanak

19za ovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i otiao. 62 A Izak se ba vraao od studenca La-haj-Roi, jer je prebivao na Jugu. 63 Predveer je Izak iziao na polje da razmatra; i kako je on podignuo svoje oi i pogledao, a to su dolazile deve.64 Onda je Rebeka podigla svoje oi, pa kad je opazila Izaka, spustila se brzo s deve, 65 pa zapitala slugu: Tko je onaj ondje ovjek koji ide preko polja u susret nama? Sluga je odgovorio: To je moj gospodar. A ona je uzela koprenu i pokrila se. 66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve to je uradio. 67 Tada je Izak poveo Rebeku u ator svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona mu postala ena, i on ju je ljubio. Tako se Izak utjeio nakon smrti svoje majke.

Abrahamova smrt

25 Abraham je sebi uzeo jo jednu enu, a njezino je ime bilo Ketura. 2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3 Jokanu se rodio eba i Dedan. Deda-novi sinovi bili su: Aurim, Letuim i Leu-mim. 4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Ha-nok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Keturina djeca. 5 A Abraham je predao Izaku sve svoje imanje. 6 A sinovima od svojih prilenica dao je Abraham samo darove i otpravio ih dok je jo ivio, daleko od svojega sina Izaka prema istoku u istonu zemlju. 7 A ovo je broj godina Abrahamova ivo-ta: stotinu sedamdeset i pet godina. 8 Onda je Abraham preminuo, umro je u sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je pridruen svojim precima.9 Njegovi sinovi Izak i Imael pokopali su ga u pilji Makpeli, na polju sina Sohara Hitijca Efrona, sina Soharova, ispred Ma-mre, 10 na polju koje je Abraham kupio od He-tovih sinova. Ondje su bili pokopani Abra-ham i njegova ena Sara. 11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka. Izak je prebiva kod Beel-Lahaj-Roi.12 Ovo je rodoslovlje Imaela, sina Abra-hamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipanka Hagara, slukinja Sarina. 13 Ovo su imena Imaelovih sinova, po njihovim plemenima poredana: prvoroe-nac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Ad-beel, Mibsam,

14 Mima, Duma, Masa, 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma. 16 To su Imaelovi sinovi, i to su njihova imena po selima i atoritima njihovim, dvanaest glavara po njihovim plemenima. 17 A ovo su godine Imaelova ivota: stotinu trideset i sedam godina. Zatim je izdahnuo, umro je i bio pridruen svojim precima. 18 Imaelovi sinovi prebivali su od Havile do ura koji je istono od Egipta u smje-ru prema Asiriji. Naselili su se ispred sve svoje brae. 19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abraha-mova: Abrahamu se rodio Izak.20 A Izaku je bilo etrdeset godina kad se oenio Rebekom kerkom Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Laba-na. 21 A Izak se molio Gospodinu za svoju enu, jer nije imala djece. Gospodin ga usliao i tako je njegova ena Rebeka za-trudnjela. 22 A djeca su se sudarala u njezinoj utro-bi, ona je rekla: Ako je tomu tako, to e onda biti od mene? I ona je otila pitati Gospodina. 23 I Gospodin joj rekao: Dva su naroda u tvojoj utrobi, dva plemena e se odvojiti u tvojoj utrobi; jedno e biti jae od drugo-ga, a stariji sluit e mlaemu. 24 I kad je dolo vrijeme za roditi, a to za-ista blizanci u njezinoj utrobi. 25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav kao runo rutav; zato ga je nazvala ime-nom Ezav. 26 Poslije je izaao njegov brat, a njegova ruka je prihvatila Ezava za petu; zato ga je nazvala imenom Jakov. Izaku je bilo ez-deset godina kad mu ih je ona rodila. 27 I kad su djeaci odrasli, Ezav je bio vjet lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio ovjek krotak i ivio u atorima. 28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo divlja, a Rebeka je vie voljela Jakova. 29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je doao s polja sav gladan. 30 Ezav je rekao Jakovu: Daj mi bre jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio. Sto-ga mu je ime Edom. 31 A Jakov je rekao: Prodaj mi ovoga dana svoje pravo prvoroenstva. 32 A Ezav je rekao: Ah, moram eto umrije-ti; to mi vrijedi to pravo prvoroenstva? 33 A Jakov je rekao: Zakuni mi se ovo-ga dana. I zakleo mu se, i tako je prodao svoje pravo prvoroenstva Jakovu. 34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je Ezav prezreo pravo prvoroenstva.

Postanak

20Izak i Abimelek

26 Nastala je u zemlji glad, druga nego ona prijanja to je bila za vremena Abrahamova. Onda je Izak otiao filistej-skom kralju Abimeleku u Geraru. 2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti rei. 3 Budi kao doljak u ovoj zemlji i Ja u biti s tobom i blagoslovit u te, jer u tebi i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojom sam se za-kleo tvojem ocu Abrahamu. 4 Umnoit u tvoje potomke tako mnogo-brojno kao zvijezde na nebu; sve ove ze-mlje dat u tvojim potomcima, i u tvojem potomstvu bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5 a to zato to je Abraham sluao moj glas i drao moje zapovijedi, uredbe, propise i moje zakone. 6 I tako je Izak boravio u Gerari. 7 A kad su ga mjetani pitali za njegovu enu, rekao je: Ona mi je sestra. Jer se bojao rei: Ona mi je ena, mislio je: Mogli bi me mjetani ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa. 8 Nato se dogodilo, dok je bio ondje due vremena, Abimelek, filistejski kralj, pogle-dao je kroz prozor i vidio kako Izak ljubi svoju enu Rebeku. 9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao mu: Eto, ona je zacijelo tvoja ena. Kako si mogao rei da ti je sestra? Izak mu od-govorio: Mislio sam da bih zbog nje mo-gao umrijeti. 10 I Abimelek je rekao: to si nam to na-pravio? Kako je lako mogao netko od ljudi lei s tvojom enom i tako bi ti navukao na nas krivnju. 11 I zapovjedio je Abimelek svemu naro-du: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili nje-gove ene, neka se sigurno usmrti. 12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i po-eo u onoj godini stostruko, jer ga je Bog blagoslovio. 13 ovjek se poeo bogatiti i nastavio se bogatiti, dok nije postao vrlo bogat. 14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15 Nato su Filistejci zasuli sve studence koje su iskopale sluge njegova oca u vri-jeme njegova oca Abrahama, i oni su ih zemljom napunili. 16 A Abimelek je rekao Izaku: Idi od nas, jer ti si mnogo moniji od nas. 17 Tako je Izak otiao odande, razapeo svoj ator u Dolini Gerar i smjestio se ondje. 18 A Izak je opet iskopao studence koji su

ih bili iskopali za njegova ivota oca Abra-hama, a Filistejci ih, poslije Abrahamove smrti, zasuli. On ih je nazvao istim imeni-ma kako ih je zvao njegov otac. 19 Sluge Izakove kopale su takoer u do-lini i nale ondje studenac s tekuom vo-dom. 20 Ali se posvadili gerarski pastiri s Iza-kovim pastirima, rekavi: Naa je voda. Zato je on nazvao studenac Esek, jer su se ondje bili posvadili s njim. 21 Potom su iskopali drugi studenac, pa su se i zbog njega posvadili, zato ga on nazvao Sitna. 22 Onda je otiao odatle dalje i iskopao drugi studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga on nazvao Rehobot, rekavi: Sad nam je Gospodin dao prostor da se moe-mo namnoiti u zemlji. 23 Tada je otiao gore u Beer-ebu.24 U onoj noi javio mu se Gospodin i re-kao: Ja sam Bog tvojega oca Abrahama; ne boj se, jer Ja sam s tobom i blagoslo-vit u tebe i umnoit u tvoje potomstvo zbog svojega sluge Abrahama. 25 On je podignuo ondje rtvenik, prizvao Ime Gospodinovo i razapeo svoj ator, a sluge Izakove su ondje iskopale stude-nac. 26 Onda je doao k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i sa zapovjednikom svoje vojske Fikolom. 27 Izak im rekao: Zato ste doli k meni kad me mrzite i otjerali ste me od sebe? 28 A oni su odgovorili: Vidjeli smo na svoje oi da je Gospodin s tobom. Sto-ga smo rekli: Neka bude zakletva izmeu nas i tebe; pa daj da s tobom napravimo zavjet, 29 da ti nama ne pravi nikakva zla, kako se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti samo dobro pravili i pustili smo te ii u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospo-dina. 30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su jeli i pili. 31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli je-dan drugome; a Izak ih otpustio i oni su otili od njega u miru. 32 Dogodilo se isti dan da su dole sluge Izakove i pripovjedile mu za studenac koji su bili iskopali: Nali smo vodu. 33 On ga prozvao eba. Zato je ime onom gradu sve do dananjega dana Beer-e-ba. 34 Kad je bilo Ezavu etrdeset godina, uzeo je za enu Juditu, ker Hitijca Beeri-ja, i Basematu, ker Hitijca Elona. 35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

Postanak