BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM - bizg.hr · BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM 1. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU 1.1 Nastanak profetizma Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja

Proročki pokret i proroci SZ

Danijel BERKOVIĆ

1

BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM

1. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU

1.1 Nastanak profetizma

Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja se u povijesno

vrijeme tranzicije, kada karizmatko vodstvo i ‘uređenje’ iz knjige Sudaca, prelazi i

preuzima razdoblje uspostave kralja i monarhijskog ustroja1…Stvaraju se nove

potrebe, novi uvjeti. Prva poglavlja 1 Samuelove knjige prikazuju stvaranje tog

novog pokreta. Ovaj pokret zapravo označava sam početak biblijskog profetizma.

U samim počecima osnovne značajke ranog profetizma jesu - snažno prisutan

element ekstatičnosti, sponatnost i karizmatsko vodstvo vodećeg proroka…etc.

Kasnije se proročki pokret razvija u smjeru institucionalizacije i time postepeno

nestaje element duhovne ekstaze, iako on nikada neće u potpunosti isčeznuti.

1.2 Identitet proroka i način djelovanja:

Procjenitelj. Procjenitelj sadašnjosti, a ne predskazatelj budućnosti. Prorok je

više zainteresiran za cjelinu i cjelovitu sliku više nego u specifične detalje. Iako i

nerijetko spomenuti detalji služe tek cjelovitom portretu situacije.

Poziv. Zvanje i poznavanje, dva su osnovna elementa po kojima se

procjenjuje prorok. On je od Boga ‘pozvan’ i od Njega ‘(pre)poznat’. Poznavati

Boga i od Njega biti pozvan (ybn), dva su osnovna prerogativa biblijskog proroka.2

Zamor proroka. Učestala pojava. “Rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću

govoriti u njegovo ime” (Jer 20.9). Vidi primjer proroka Ilije (1Kr 19), slično i sa

prorokom Izaijom (Iz 8:16-18)

1.3 Terminologija i razvoj profetizma u Izraelu:

ybn (nabi) – “zvati”

har (roeh) – “vidjeti”

hzh(hazeh) – “vidjelac”

1 “At the time when the disorginezed charismatic leadership of the nation was beginning to give way to one in which

men of princely and regal dignity were confirmed in their position by a method of election and by arrangement with the

elders of the people …This, the earliest form of prophetism, has been given the name of nabism”., (W.Eichrodt,

“Theology of the Old Testament”, str.309) 2 Jer 23:16,21


Danijel BERKOVIĆ

2

Razvoj proročkog pokreta. Profetizam i proročki pokret u Starom zavjetu

prošao je kroz tri kronološki susljedna stadija :

a. proročke grupe (nabisam). Zanos. Karakterističan ekstatični element.

Zbor proroka (1Sam 19.20 ~yaiybiN>h; tq;h]l;) u zanosu.

Žive zajedno kao udruženje, a djeluju kao putujuće skupine. Povorke.

b. proročki sinovi (‘sinovi proroka’). Institucionalizacija. Nastanak

proročkih škola. Nestaje ekstatičnog elementa duhovnog zanosa.

Stacionarni. (2Kr2:3 “A proročki sinovi koji su boravili u Betelu”) Zapisivanje

i pouke, postaju tipični elementi ovih proročkih sinova (cf. 2Kr 4:38)

c. profesionalni proroci (dvorski proroci). Dvorski proroci; kao dio

monarhijske institucionalizacije religije.(cf. 1Kr 22:5,6; 2Kr 23:1)

1.4 Kriterij razlikovanja:

Poziv.

Kriterij ispunjenja.

Pravovjernost

Zadatak (1.3)

U biblijskih proroka redovito se u jednom razdoblju aktivnosti proroka pojavljuje

‘proročki zamor’. Razmotri razloge i pokušaj ustanoviti što je uzrok ‘proročkom

zamoru’ ?


Danijel BERKOVIĆ

3

2. DOMINANTNA SVIJEST

2.1 Dominantna kultura i svijest

Definiranje pojmova. Za kvalitetnije razumijevanje ‘dominantne

(imperijalne)’ i ‘alternativne’ svijesti valja sagledati i opće definiranje pojmova kao

što su - ‘dominantni’ i ‘alternativni’ te njihova primarna značenja.

Dominantna kultura. Dominantna kultura proizvodi i istovjetnu svijest svome

okruženju. Tako će okruženje suvremenog potrošačkog društva, susljedno stvoriti

potrošački mentalitet (svijest).

Pretpostavke dominantne kulture. Što karakterizira dominantnu kulturu?

Vladajući sustav i kultura očekuju da budu bespogovorno i neizostavno prihvaćeni.3

2.2 Imperijalna svijest

Nova politička stvarnost. Uspostavom vladavine kralja (1Sam 8:5,7) u Izraelu

se stvara radikalno novi ustroj života i povijesti naroda. Nakon stoljeća labave

konfederacije izraelskih plemena (amfiktionija) Izrael je dobio središnje uređenu

‘državu’. Centralizacija oko kralja i dvora biti će jedna od osnovnih karakterisitika

ovog sasvim novog i drugačijeg političkog sustava koji će uz dominaciju kralja i

dvora donijeti i sasvim novi ‘etos’ i novu svijest naroda.

Usredotočenost na kralja i monarhijski sustav postaje temeljni i

prevladavajući (dominantni) element svijesti naroda po kojoj će se sve ravnati.

Apatija. Obamrlost i ciničnost. Otupjelost osjećaja i nedostatnost suosjećanja.

Neosjetljivost na stvarno stanje (svijesti), Jer 7:4 “Ne uzdajte se u lažne riječi:

‘Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino”.

Ciničnost. Ovo je neposredni rezultat kraljevskom opčinjenosti mudrosnom

tradicijom koja je pak uvoz iz tradicije i povijesti drugih naroda koji okružuju Izrael.

Knjiga Propovjednika pravi je odraz ovakve orjentacije. To je prije svega opća

ciničnost prema životu. “Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita

nagledale i uši dovoljno naslušale” (Prop 1:8), pokazuje svojevrsnu zasićenost,

nezainteresiranost, dakle ciničnost uopće, koja ide ruku pod ruku uz već, osobito

vjerski, otupjelu i apatičnu svijest koja se oblikuje u narodu. Unatoč znanju da je

Jahve njihov pravi i jedini Bog i nemoj imati drugih bogova, ciničnost i otupjelost se


Danijel BERKOVIĆ

4

pokazuje i na vjerskom planu. Tako u opisu izrade idola prorok Izaija oslikava

obamrlost vjerske svijesti naroda, “Svatko pomaže svome drugu, i bratu svom zbori:

‘Hrabro’! Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na

nakovnju. On govori o spajanju: ‘Dobro je’ i čavlima kip učvršćuje da se ne

pomiče”( Iza 41:6-7). Između ostaloga ovaj odjeljak pokazuje tipičnu za Izaiju

literarnu spretnost u korištenju ironije.

Sekularizacija. Uz sve ostale aspekte, imitacija, da se bude “kao što je to kod

svih naroda” (1Sam 8:5) okolnih velikih monarhijskih sustava donijelo je zauzetost

i fascinaciju mudrosnim prosvjetljenjem. Pokušaj racionalizacije naočit je u tzv.

mudrosnoj literaturi.

Očaj. Prestati očekivati i nadati se temeljni je sentiment očaja. Kada prevlada

beznađe očaj zavlada. Mnogo kasnije kada je kraljevstvo u Izraelu propalo u narod

je u izgnanstvu u Babilonu ostao bez perspektive pa mu ostaje samo ‘sjesti i plakati’.

“Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo” (Ps 137:1).

Uz apatiju a osobito i obamrlost vjerskog osjeta, narod gubi orjentaciju i

perspektivu.

2.3 Politički kontekst imperijalne svijesti.

Bez sumnje Izrael je došao do vrhunca svoje moći u vrijeme vladanja kralja

Solomona. S druge strane, ovo razdoblje pokazuje sve društvene, političke pa i

vjerske naznake dominacije jedne svijesti koja se stvarala kroz mnoge političke

poteze i korake kralja, tipične imperijalnom sustavu.

Opčinjenost veličinom i napretkom zapravo je tipična za sve dominantne

sustave koji se razvijaju na temeljima imperijalnog etosa. Neposredni proizvod

takvog sustava biti će svijest za koju smo uočili kako se oblikuje i što je

karakterizira. Političke, društvene i vjerske konotacije monarhijskog sustava u

vrijeme kralja Salomona uključuju :

Politički brakovi. Evidentno je da je za uspjeh u vladanju kralja a u interesu

proširenja kraljevstva važan mir sa okolnim narodima i vladarima. Kralj Salomon je

prihvatio sklapati mnoge političke brakove u interesu proširenja kraljevstva. Njegov

harem je brojao do tisuću žena (1Kr 11)

3 U ovom kontekstu usporedi i razmotri slijedeće pojmove : ‘inkulturacija’, ‘subkultura’ i ‘kontra-kultura’


Danijel BERKOVIĆ

5

Vjerski sinkretizam. Bilo je neizbježno da uz tolike mnoge političke brakove

dođe i do religijskog mješanja. Za povijest vjere u Izrael počela se događati

neprihvatljiva vjerska uključivost. “Od svih naroda za koje je Jahve rekao

Izraelcima: ‘Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo

okrenuti vaša srca svojim bogovima” (1Kr 11:2). Kralj je ipak prihvatio veliki i

neprihvatljivi vjerski kompromis. I sve to kao rezultat političkih brakova, a u svrhu

širenja Izraela.4.

Prosvjetljenje. Opčinjenost tehnološkim napretkom, a iznad svega značajnom

mudrosnom tradicijom naprednijih naroda, još je jedan uvozni proizvod i novina za

tradiciju Izraela. Ova renesansa (?) u povijesti Izraela osobito je evidentna u

‘mudrosnoj literaturi’. Osobito je to knjiga Jobova i Propovjednika.

Solomon je i opet prednjačio u promicanju ovih interesa. “Mudrost je

Salomonova bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. Bio

je mudriji od svih ljudi…” (1Kr 5:10-11).

Birokratizacija. Za održavanje razrađenog i složenog sustava kraljevstva, i još

uz velike aspiracije širenja neizbježan je razrađeni i prošireni administrativni državni

aparat. I u ovom segmentu, po izvještaju biblijskih tekstova, kralj Solomon je

prednjačio. Uspostavio je i pažljivo razrađeni porezni sustav. I po svemu sudeći

opet na sliku drugih naroda (vidi: ‘Nova politička stvarnost’).5

Profesionalizacija vojske. Dakako neminovan je korak ukoliko se želi

izgraditi snažna država i kraljevstvo. Ovaj potez ima i dalekosežne teološke

konotacije u životu Izraela. Do sada njihov glavni i odgovorni ‘vojskovođa’

Izraelaca bio je Jahve njihov Bog (Suci 6,8). U vrijeme Sudaca, bili su to Božji

‘junaci’ (Suci) koji su pod junaštvom i snagom Boga te pohođenjem i nadnaravnim

vodstvom Duha Božjega izbavljali narod i vojevali (Suci 6:12; 11:29 Gideon i

Jiftah).

U novoj organizaciji i profesionalizaciji vojske (1Sam 8:12) sada je to pravo i

obaveza kralja da određuje, odlučuje i predvodi vojsku u boj. Do sada je za sve

vojne pothvate, obrambene i ofanzivne u cjelosti odgovarao i vodio Jahve. On je bio

‘Jahve Sebaot’ (“Jahve nad vojskama”), nazivan je i “Bog Izraelovih četa” (1Sam

4 “To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima” (1Kr 11:8)

5 1Kr 4:1-5:5


Danijel BERKOVIĆ

6

17:45). Nakon svega sada se uloga Jahve radikalno umanjuje a preuzimaju je

profesionalni vojni zapovjednici i kralj kao glavni strateg i zapovjednik.6 Jahve se

gubi iz područja direktnog utjecaja. Nekada su to bili “Jahvini ratovi” (br 21:14), a

On je bio zvan Jahve “ratnik hrabar” (Izl 15:3). 7

2.4 Razvoj i kontekst u povijesti dominantne svijesti

Mojsije. Izraelska zajednica koju je vodio Mojsije pravi je primjer

podređenosti dominantne i imperijalne svijesti faraonovog Egipta. Mojsije u ulozi

proroka ne ulazi u socijalnu ili političku aktivnost za poboljšanje uvjeta i sustava u

Egiptu obzirom na svoj izraelski narod. 8

Naime, kada je Mojsije krenuo putem socijalnog revolucionara (Izl 2:11-15) i

uzeo pravdu u svoje ruke stvari su za njega krenule krivo, a njegovu se narodu

položaj nije promjenio.

Tek pošto Mojsije postaje Jahvin glasnogovrnik djelujući u skaldu s pozivom

Jahve on zapravo postaje i preuzima proročku ulogu kojom će se radikalno

promijeniti usud naroda.

Razdoblje tranzicije. Uvod u monarhiju presudno je vrijeme izraelske

povijesti. Razdoblje Sudaca, vrijeme je u kojem Izraelska zajednica prolazi kroz

tranziciju od ‘amfiktionije’, dakle ustroja labavog konfederativnog uređenja odnosa

između izraelskih plemena, sada prema monarhijskom ustroju kraljevstva.

Knjiga Sudaca i 1 Samuelova, mjesta su biblijskog teksta koji portretiraju i

kavlificiraju ovo razdoblje tranzicije. U tekstualnom smislu kritična točka ove

tranzicije nalazi se u 1Sam 8; 12:1-12.

Uspostavom monarhije dolazi do radikalnog i višestrukog pomaka u povijesti

Izraela. Uz političke promjene dolaskom potpuno novog i drugačijeg sustava,

reflektira se i dotiče se vjere i vjerskog života naroda. Vrhunac tih promjena dostići

će se u vrijeme kralja Solomona do 962 god.

6 Zanimljivo je primjetiti da se upravo u to vrijeme ograničava i raslojava proročki pokret.

7 vidi : “Jahvista” u “Petoknjižje:Pregled i Uvod”

8 prethodno njegovoj proročkoj ulozi kada Mojsije ulazi u socio-politički angažman taj postaje neuspješan i

kontraproduktivan, cf. Izl 2:11-15


Danijel BERKOVIĆ

7

2.5 Kralj Salomon.

Već smo vidjeli u kakavom političkom kontekstu nastaje (narodna) svijest

koja je pod paskom i upravom dominacije kralja i monarhije u Izraelu.

Razdoblje kralja Salomona najzornija je slika dominantnog imperijalnog

sustava. Širenje i napredak kraljevstva u vrijeme kralja Salomona očituje se i

karakteriziraju ga tri ‘ostvarenja’: (a) društvo obilja i bogatstva; (b) socijalna tlaka;

(c) organizacija ‘državne’ religije

Obilje i blagostanje. Svaki dominantni sustav počiva na obećanju ‘meda i

mlijeka’. Čini se da za razliku od oskudice u vrijeme Mojsija i egipatskog ropstva,9

sada u vrijeme vladanja kralja Salomona postoje okolnosti blagostnja i napretka,

“Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i

pili i bili sretni” (1Kr 4:20).

Tako barem izgleda, ako pozorno ne čitamo daljnji tekst u kojem se opisuje

ipak malo drugačija stvarnost. Evidentno je ipak da je cjelokupna državna mašinerija

bila upregnuta da “opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim

stolom” (1Kr 5:7). Jasno je stoga da obilje i blagostanje nisu ravnomjerno i

demokratično bili raspodjeljivani u kraljevstvu.

Socijalna tlaka. Opresivna socijalna politika već se dade iščitati iz

spomenutog političkog programa obilja i blagostanja, ali za povlaštene.

Istini za volju, o neizbježnoj opresivnoj kraljevoj politici bilo je već

upozorenja (1Sam 8) u vrijeme biranja prvog kralja Izraela. To je, kako smo već

vidjeli, bilo razdoblje tranzicije i krize u kojem je stasao i proročki pokret. Zapravo

upravo je upozorenje o nadolazećem opresivnom monarhijskom sustavu izalzilo iz

usta proroka Samuela.

Izvor sveg blagostanja, dakle, zapravo počiva na aktivnoj opresivnoj politici

kralja i kraljevskog aparata. O tlaki koja vlada nad osiromašenim pukom jasno

govori prorok Amos (Amos 4:1; 5:7-13)…

Organizacija državne religije. Kroz burnu povijest Izraela Bog Jahve

predvodio je svoj narod a Njegove manifestacije očitovale su Boga osobnoga i

slobodnoga od organizacijskih stega. “Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti

sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek” (1Kr 8:12). Ovo ‘da u njemu

9 Izl 12:8-11; 16


Danijel BERKOVIĆ

8

prebivaš zauvijek’ može se iščitavati i kao nastojanje da se Boga ograniči, maltene

zatoči na jednu svetu lokaciju. Od Boga koji je esencijalno osobni Bog, numen

personale, čini se kako postoje sklonosti da se Jahvu organizira i ograniči. 10

10

vidi o tome J.Ratzinger, “Uvod u kršćanstvo”, str.96


Danijel BERKOVIĆ

9

3. ALTERNATIVNA SVIJEST

3.1 Činim nešto novo (Iz 43)

Kao što je dominantna svijest proizvod dominantnog okruženja i kulture

sukladno tome kontra-kulturalna zajednica teži prema stvaranju alternativne svijesti

i to ne kao poboljšanje postojeće dominantne kulture i svijesti nego poptuna zamjena

novim.

3.2 Osnove alternativne svijesti:

Anticipacija. Osnovna karakteristika alternativne i proročke svijesti jest nada i

žarko iščekivanje novoga i drugačijega. Proročka anticipacija novoga nije pasivna,

ali ona isto tako nije aktivizam ili revolucija.

Kritika dominantne svijesti. Proročki alternativna svijest vrši procjenu i

kritički preispituje vrijednost dominantnog okruženja. Zapravo trebali bismo

preciznije kazati da se proročka kritika usmjeruje ne samo i jedino na sustav nego i

na plod takvog sustava, dakle, svijest kao rezultat dominantne kulture.

Zadatak (3.1)

Što je to što proroka ne čini klasičnim revolucionarom ?


Danijel BERKOVIĆ

10

4. PROROK I NJEGOVO OKRUŽENJE

4.1 Prošlost i budućnost

Sudar budućnosti u sadašnjosti. Biblijski prorok je utoliko zaintrigriran

budućnošću koliko se ona sudara sa sadašnjim trenutkom.

Sadašnjost kao konzervirana prošlost. Proroku je nerijetko zadana stvranost u

kojoj glavnu riječ ima prošlost, i to u onom smislu konzerviranja i stalnom

(pr)oživljavanju prošlih dana, čak i kada je riječ o zatočeništvu ‘slavnoj prošlosti’.

Prorok se ne upravlja na pojedinačne probleme dominantne kulture, niti

‘skače’ s jednog predmeta interesa na drugi. Prorok se upravlja i zahvaća cjelinu.

Priziva svijest o drugačijem sustavu. Proroku je u zadatku podići i

‘prihranjivati’ svijest o alternativi dominantnoj svijesti i kulturi 11

. Ili možda

drugačijim riječima: ‘da prizove u svijest mogućnost, uznjeguje i podigne svijest i

shvaćanje alternativno precepcijama dominantne kulture i svijesti.’ Poroditi

alternativnu svijest.

4.2 Zašto prorok nije revolucionar ?

Poboljšanje ili zamjena? Prorokova dugoročna zadaća je ne da tek poboljša ili

unaprijedi postojeći sustav već da ga potpuno razgradi, ‘demontira’ i zamjeni novom

zajednicom i sustavom sa drugačijom svijesti. Ali prorok nije revolucionar !

Zašto?12

Prorok nije revolucionar. Prorok radi na svijesti. U tom smislu on je više

od revolucionara. Proročka kritika po tome nadilazi revolucionarnog inspiriranog

kritičara društva.

Osnove proročkog zadatka. Kritika dominantne zajednice ali i promjena

svijesti. Uz kritičku ocjenu dominantnog sustava i osvještenje obamrlog i otupjelog

naroda prorokova zadaća uključuje utjehu i osposobljenje naroda. Proroci Izaija i

Jeremija pravi su primjeri komplementarnosti ovih zadataka.

Kršćanska svijest trebala bi biti istovjetna takvoj proročkoj alternativnoj

svijesti obzirom na dominantne kulture usred kojih opstoji. Ovakva bi svijest trebala

biti inherentnim dijelom onoga načela iz eklezijalne povijesti koji uvijek iznova

11

Kao što je u crkveno povijesnom pogledu, ‘karizmatski pokret’ alternativa tradicijskom pentekostalizmu; ili kao

što će u suvremenom socio-ekonomskom smislu ‘pokret zelenih’ biti alternativa ‘konzumerizmu’. U eklezijalnoj

povijesti Reformacija nastoji biti alternativna svijest dominantnom Rimokatoličanstvu …etc. 12

p. ne smjera nasilnoj pobuni i odstranjivanju dominantne zajednice i njene kulture. Namjesto toga prorok u svojoj

zadaći ima osvještenje i poziv za promjenom svijesti. U domianntnu kulturu unosi alternativnu svijest.


Danijel BERKOVIĆ

11

proaktivno traži trajnu promjenu u Crkvi, po načelu ‘ecclesia semper reformanda’.

Tako bi kršćanska Crkva imala pripadajući joj proročki mandat.

Zadatak (4.1)

Ako se uspostavi alternativna kontra-kulturalna zajednica.Može li i ona sama

zadobiti oznake imperijalne svijesti? Razloži na primjeru !


Danijel BERKOVIĆ

12

5. PROROČKA KRITIKA I OSPOSOBLJAVANJE

5.1 Dvostruko poslanje proroka

Kada bismo sveli sve zadatke i aktivnosti starozavjetnog proroka na neki

zajednički nazivnik dobili bismo kao rezultat dvojako poslanje i zadatak biblijskog

proroka. Kritika i osposobljavanje za novo i drugačije (alternativno).

5.2 Kritika

U popularnom mentalnom sklopu kritika više svega ima negativni prizvuk i

uglavnom znači ‘traženje grešaka’.13

Proročka je kritika procjena stanja,

vrednovanje i valorizacija.

Polazne točke procjene. Proročka se kritika kao procjena stanja temelji na

dvije pretpostavke. To je (a) predočenje stvarnog stanja (vizualizacija i iamginacija),

Vidi: Artikulacija kritike, i (b) komunikacija nade temeljene na obećanju (Rim 5:8)

5.3 Mobilizacija svijesti

Buđenje osjetila. Dok je buđenje svijesti dio proročke kritike ono samo po sebi

nebi bilo dostatno ukoliko prorok nije u stanju osposobiti obamrle i očajne.

5.4 Artikulacija i dinamika proročke kritike

Retorika i jezik proroka. Artikulacija proročke kritike. Biblijski prorok

usmjeren prema promjeni u procesu stvaranja alternativne svijesti kao instrument

komunikacije koristi karakterističnu retoriku i jezik.

Proročka retorika, jest govor suosjećanja i empatije. Dinamika retorike

karakteristične za imperijalnu svijest jest ciničnost i apatičnost.14

Metafora. Jezik figure i metafora tipičan je instrument proročke komunikacije.

Proročka vizualizacija. Razlog tome je nastojanje da se vizualizira i predstavi, kako

s jedne strane nađeno stanje stvari, ali isto tako i mogućnost za novim i

alternativnim.

Proročka vizualizacija. Stilski proročka literatura uglavnom je temeljena na

poetičnom izrazu. To je vizualizacija artikulirana bogatim figurativnim i

metaforičkim jezikom i dinamičnom scenografijom.

13

Kada se kaže da se nekoga ili nešto ‘kritizira’ to je tada uglavnom negativno i/ili destruktivno. 14

Cf. Knjiga Propovjednika


Danijel BERKOVIĆ

13

Ekspresivnost i imaginacija važan je element artikulacije proročke kritike.

Sposobnost zamišljanja i predstavljanja (imaginacija) dolazećega i novoga neotuđivi

je i pripadajući dio proročke anticipacije i prethodi implementaciji (realizaciji)

anticipiranoga.15

Proročki jezik Izaije proroka. Uz mnogovrsnost metaforičnog izraza u Izaije

ipak postoje neki omiljeni motivi koje ovaj prorok koristi. U elementima njegova

stilu nerijetko se nađu inverzije (kontraste) objedinjene sa ironijom.

Dva su učestala motiva koja koristi ovaj prorok. Motiv dolazećeg pravog

mesijanskog kralja i njegovo krunjenje (Iz 40:9-11;52:7), jedan je od omiljelih

motiva proroka Izaije. Metafora trudne žene i majke (Iz 49:14-15; 54:1) drugi je

motiv koji prorok koristi da prikaže trpljenje, ali i rađanje novoga.

Zadatak (5.3)

Gdje su sličnosti ali i razlike u jeziku i nastupu obzirom na obamrlu svijest i

probuđenu alternativnu? Uzmi primjere iz života Izraelaca u Egiptu ! (Izl 2:23-25;

3:7-12; 5:15-23; 11:6-8; 12:29-34)

Zadatak (5.4)

U artikulaciji proročkog zadatka i navještaju nade, proroci Izaija i Jeremija

nastupaju nadopunjujuće. U čemu se sastoji njihova komplementarnost i kako to oni

rade ?

15

Nije slučajnost što Isus u Novozavjetnim naučavanjima koristi figurativne i neliterarne alate u svom izrazu. Nije li

se upravo i u suvremenim totalitarnim režimima priječio slobodni umjetnički izraz koji zapravo na ovaj ili onaj način

imaginacijom izražava anticipiranu alternativnu stvarnost. U literarnom djelu za to je tipičan poetični izraz.


Danijel BERKOVIĆ

14

G L O S A R I J Važnijih i učestalo uporabljanih pojmova i riječi

POJAM OPISNO (hr. / eng.) IZVOD

alternativni drugi,

mutually exclusive

lat. ‘alter’. Traditional view that there can only be one of two alternatives.

Because ‘other (of two) can no longer be maintained

anticipacija očekivati,

look forward, consider, expect

eng. to be aware of something in advance and take suitable action;

imminence; confidence; wait up for

svjesnost stanje svijesti,

state of being conscious

kritika prijekor, procjena,primjedba,

critical remark (!)

eng. two senses: one adverse (finding fault; censure (!!); the other

evaluative (realm of assessment or evaluation=hr. ‘procjena’)

vapaj povik boli, (usklik veselja)

exclaim, utterance of grief, fear, joy

očaj beznađe, prestati nadati se

complete loss of hope,

eng. giving up all hope or expectation, no way out, Job 2:9 ‘curse God and

die’

Cf. religijski, iz religije groba, stcsl. ‘otčaj’; od ‘čajati’ (čekati)

dominantni (pre)vladavajući,vodeći....

prevailing, most influential, ruling,

eng. chief: hegemonic; overruling; principal, paramount, preeminent;

controlling: regulative; sovereign: royal, kingly, imperial (“every inch a

king”, Shakespeare)

lat. ‘dominus’ (gospodin, gospodar)

osposobiti uključiti, animirati

infuse energy into..provide energy for.

eng. animate; kindle: 2Tim 1:6 “rekindle the gift of God”; motivate; set in

motion; compel; spark


Danijel BERKOVIĆ

15

POJAM OPISNO (hr. / eng.) IZVOD

angažman zahvatiti, uključiti

bind by promise, take part in…

eng. take on: enter the ring or arena; commit

žal, patos žalost, tuga,bol,

deep sorrow

eng. sorrow: care, heartgrief; pain: stress, dolor, pang; unpleasantness:

unsatisfaction, joylessness, grimness, passion narrative (u smislu neugode)

hr. (odatle) ‘patetičan’, ‘pasija’ (muka)

imaginacija sposobnost zamišljanja,

mental faculty, creative faculty

eng. imaginative: not real (to have imaginary fears), utopian; imaginative :

faculty of imagination (artistic), exciting, (“that inward eye..”), visualize,

envisioning (vision)

lat. imago

imperijalni vladarski, carski, Vidi: dominantan

of state..cf. imperialism

gnjev srditost, ogorčenje,

anger excited by …

eng. disapproval: dim view, low opinion, adverse judgment (judgmental),

disappointment, criticism: fault finding, hypercriticism; reproof: lecture,

sermon, admonition, correction

obamrlost tup, neosjetljiv,

deprived of feeling or power of motion

eng. deaden: dull, stupefy; insensible: impassible, uncompassionate

hr. umrtviti

obrazac primjer,

pattern

eng. model: criterion, classic example, urtext, locus classicus, antetype

tradicija predaja, običaj,

custom handed down,

eng. rule: norm, rule of action,imperative, convention; custom: habit,

standard behaviour, way of life

Proroci osmog i sedmog stoljeća

Danijel Berković

16

6. PROROCI OSMOGA STOLJEĆA

6.1 Raspad ujedinjenog kraljevstva

Jeroboamov izbor. Izrael kao kraljevstvo dijeli se na dva dijela. Raspad

jedinstvenog Izraela - na Judeju i Izrael (1Kr 11:41 – 13:34), događa se nakon

velikog i uspješnog kraljevstva predvođenog kraljem Salamonom. Roboam, sin

pokojnog kralja Salomona, trebao se zakraljiti nad cjelim Izraelom, u Šekemu

(12:1).

Još za života kralja Salomona, nastala je pobuna protiv kralja, predvođena

Jeroboamom, jednim od kraljevih upravitelja (1Kr 11:26-40). Pa se čini kako je

zapravo dvorsko-politička spletka glavni razlogo propasti ujedinjenog kraljevstva

Izraela ?

O tom Jeroboamu kao službeniku kralja Salomona i neposrednom razlogu

pobune, rečeno je slijedeće - «On je bio u službi Salamonovoj i podigao je ruku

protiv kralja. Evo razloga njegove pobune...Taj Jeroboam bija še valjan

čovjek...susrete ga prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih

dvojca u polju..» (11:26,29). Jeroboamu će po tom proroštvu pripasti 'deset

plemena', to će biti 'Izrael', sjeverno kraljevstvo, sa sjedištem u Samariji (1Kr 12:16;

2Ljet 10). Ovdje se ipak pojavljuje i jedan drugi element u razvoju cijele

pripovijesti, a odnosi se na još uvijek i ipak Jahvine ingerencije u monarhijskoj

strukturi i vlasti u Izraelu.

Proročka forma za kraljevog nasljednika. Pripovijest koja slijedi primjer je

osobite literarne forme proročkog naviještanja koje se odnosi na nasljedništvo

kraljevskog prijestolja. Istovrsnu literarnu formu nalazimo i u 1Kr 14:1-20 gdje se

postavlja pitanje nasljednika kralja Jeroboama. Isto tako u 2Sam 7 gdje je riječ o

Davidovu nasljedniku.

Ova literarna podvrsta proročkih govora kao temeljni razlog ima prikazati

kako će se očitovati Jahvin autoritet a u odnosu na prijenos i uspostavu nove

kraljevske vlasti.

U osnovi forme ovakvog proročkog naviještanja stoji nekoliko zajedničkih

elemenata. Prije svega tu je (a) simbolični element (1Kr 11:30) ili neko početno

prikrivanje u cijeloj priči (1Kr 14); često koristeći i neku prispodobu (2Sam 7:5-7);

potom slijedi (b) Božji nalog i pojašnjenje (11:34), ovdje se izriče Božji sud i odluka


Danijel Berković

17

(1Kr 31b; 1Kr 14:7; 2Sam 7:8), i konačno (c) Božje imenovanje, instalacija kralja

koji bi trebao biti izvršitelj Božje vlasti (1Kr 11:35-37; 1Kr 14:14; 2Sam 7:12).

Sve ovo pokazuje da Jahve zapravo ne prihvaća monarhijski automatizam u

nasljedničkom preuzimanju kraljevske vlasti. Jer, vlast i autoritet kralja trebalo bi i

dalje biti po Jahvinom izboru i/ili obećanju (11:32 «zbog sluge mojega Davida i

Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih»). Svrha je i

namjera da kralj bude onaj koji je po Jahvinom 'srcu', kako je to izrečeno za Davida

u Dj 13:22 «Našao sam Davida, sina Jesejava, čovjeka po mom srcu, koji će ispuniti

sve što je meni po volji».

Jahve ipak zadržava isključivo pravo da odlučuje što će se i kako događati sa

Izraelom !!! Stoga se i u cijeloj ovoj pripovijesti oko Jeroboama jasno izražava ova

Božja suverenost i ingerencija u kraljevskim poslovima – «Tebe ću uzeti da

kraljuješ..» (11:37) – ali će se to iznenađujuće naskoro ticati i samoga Jeroboama

kada jednom postane kraljem (1Kr 14:8,14).

Jeroboam je nakon političkog raskola, Izraelu, sjevernom kraljevstvu za

kraljevski grad uspostavio Šekem (1Kr 12:25). Iz ne sasvim jasnih razloga nakon

nekog vremena napustio je Šekem i prijestolje preselio u Penuel. Tek kasnije u

vrijeme kralja Omrija Samarija postaje kraljevskim gradom.

Roboam. Roboamova bahatost bio je samo još jedan element u cijeloj

pripovijesti o raspadu kraljevstva Izraela. Slijedeći proroštvo Ahije, Roboam

Salamonov sin, zavladati će samo nad dva plemena, Judom i Benjaminom (1Kr

12:17,21), to će biti 'Judeja', južno kraljevstvo, sa sjedištem u Jeruzalemu («Potom

se kralj roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati» 2Ljet 12:13).

Šekem. «Roboam ode u Šekem...» (12:1) govori o značaju Šekema još iz dana

Jošue (Još 24:25) i sklapanja (obnavljanja ?) Saveza između izraelskih plemena i

Jahve; što ujedno ukazuje i na činjenicu da je Šekem bio svojevrsno vjersko središte

izraelske tadašnje plemenske konfederacije.

Zanimljivo je da je Roboam našao za potrebno da ode i bude imenovan

kraljem u Šekemu, a ne u Jeruzalemu gdje je stolovao i njegov otac kralj Salamon,

kao i prije njega kralj David ?


Danijel Berković

18

Roboam kao pravi kraljevski nasljednik vrlo vjerojatno je imao vojnih

mogućnosti da silom zaustavi pobunu i odvajanje ostalih izraelskih plemena. No,

tada mu za to nije išlo na ruku činjenica da se nakon smrti kralja Salamona pojavila

vojna prijetnja koja je dolazila iz Egipta.

Egipatsko kraljevstvo sada nakon snažnog Salamona, naslutilo je svoju priliku

da podijeli i zavlada cijelim Izraelom. Tako je Roboam bio prisiljen svu svoju

vojnu moć usmjeriti u obrani od Egipćana.– «Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i

ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. Ali pete godine Roboamova

kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem» (2Ljet 12:2; 11:5).

Vjerske promjene u Izraelu. Osim političkog rascjepa slijede i značajne vjerske

pomjene sa značajnim posljedicama. Judeja je 'zauzela' Jeruzalem u kojem je već

bilo jedinstveno i zajedničko vjersko središte sa Hramom i Svetištem. Jeroboama sa

Izraelom i deset preostalih plemena brine moguće osipanje naroda kojeg po vjerskoj

naravi stvari vuče prema Jeruzalemu.

Jeroboam stoga donosi političku, odluku o uspostavi novih vjerskih središta u

Betelu i Danu (1Kr 12:26). U ovoj odluci bio je i osobni strah, jer ako se Izraelci

počnu vraćati Roboamu, njega Jeroboama će smaknuti (12:27b). Politički je zato

trebalo učvrstiti granice; a izgleda da je za koheziju naroda i kraljevstva vjera

osobito važni faktor. Jeroboam je stoga, iskoristivši već od prije Izraelu posvećena

mjesta (Betel i Dan), prionuo postavljanju jednog cijelog vjerskog sustava –

sagradio je hramove, žrtvenike i uspostavio svećenstvo (12:31-33).

Središta dvaju kraljevstva. Nakon raspada jedinstvenog Izraela, sjedišta dvaju

novonastalih malih kraljevstava bili su za južno kraljevstvo (Judeju) Jeruzalem, dok

je u početku sjevernom kraljevstvu (Izrael) sjedište bilo Tirsa (cf. 1Kr 15:33,

16:6,8).

Samarija.Tek kasnije izraelski kralj Omri, nakon šest godina vladanja u Tirsi,

uspostavi novo sjedište kraljevstva u Smariji. «U Tirsi je kraljevao šest godina.

Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po

imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija» (1Kr 16:23-25).


Danijel Berković

19

Omri te njegov sin i nasljednik-kralj Ahab podigli su veličanstvenu palaču u

novoizgrađenom gradu Samariji. Posebno je u izgradnji Samarije dojmljiva bila

osobitost gradskih zidina i zidarski radovi za koje se smatra da su bili jedno od

najkvalitetnijih radova za svoje vrijeme.

Jeruzalem. Jeruzalem je već u prvim godinama kraljevanja Roboama napao i

opljačkao faraon Šišak (1Kr 14:25-28).

Kasnije su grad i Hram ponovno bili u jadnom stanju kao rezultat rastrošnosti

kralja Joaša (2Kr 11-12).


Danijel Berković

20

6.2 Osmo stoljeće

Asirija i Babilon. Osmo stoljeće potpuno je u znaku Asirskog carstva,

osvajanja i deportacije židova iz Izraela, i konačno pad Samarije (721). To je vrlo

snažni i agresivni uspon Asirije, a njen utjecaj te globalna vlast trajati će cjelo jedno

stoljeće sve do Asurbanipala (668-627). To je razdoblje u kojem zapravo cijelim

tada poznatim svijetom vlada Asirsko carstvo. U Izraelu i Judeji to je vrijeme

djelovanja proroka Hošee, Amosa (u Izraelu), te Mihej i Izaija (u Judi). Tek po

slabljenju Asirije doći će do smjene na svjetskoj povijesnoj pozornici dolaskom

nove supersile - novog Babilonskog carstva.

Sredinom osmog stoljeća (745) i pojavom novog cara, Tiglat Pilesera stvara

se snažno asirsko carstvo poduprlom čvrstim vojnim institucijama.

Slabljenjem Asirije i na kraju vladavinom cara Asurbanipala Asirija poklekne

pod novim carstvom Babilonom; pa je sedmo stoljeće u cjelosti pripalo Babilonu

kao novoj sili na sceni povijesti.

Tiglat Pileser III Asirija postaje ne samo najsnažnija vojna sila u regiji, nego i

ujedinjujuća sila. Pod vodstvom Tiglat Pilesera, asirska vladavina zaokružuje cijeli

tadašnji svijet. Nema tada carstva koje bi se ovoj sili oduprlo.

U takvom odnosu snaga, i mala kraljevstva poput Izraela i Jude nisu imali

šanse zadržati nezavisnost. Pod silom Tiglat Pilesera prvo pada Izrael, kojim je tada

vladao kralj Pekah (737-732). Asirci tada deportiraju prvu skupinu izraelskog

stanovništva u Asiriju (cf.2Kr 15:27-29 «I odveo je stanovništvo u Asiriju»). Kasnije

pod vladavinom drugih asirskih careva pada i Juda.

Asirski carevi. I u godinama nakon Tiglat Pilesera Asirijom i okolnim

narodima upravljaju sve uspješni asirski vladari i osvajači. To su bili Salmanasar

(727-722), Sargon II (721-705), Sanherib (704-691). Svi su ovi asirski carevi

odigrali sudbonosnu ulogu za mali Izrael i Judu. Stanovništvo ovih kraljevstava ovi

asirski carevi redom su deportirali u Asiriju.

Niniva. Središte tog asirskog carstva bilo je za ono vrijeme, Niniva, grad

ogroman i prava metropola.


Danijel Berković

21

6.3 Amos

Okolnosti osmoga stoljeća.

Prva polovica osmog stoljeća, sve do negdje 750 god za oba kraljevstva bilo je

relativno povoljno razdoblje. U Judeji na jugu to je vrijeme kada je vladao kralj

Uzija (2Ljet 26:1); sjevernim kraljevstvom Izraelom upravlja tada kralj Jeroboam II

(2Kr 14:23).

Osnovni razlog tom relativnom miru i prosperitetu za ova mala kraljevstva jest

činjenica da na globalnoj povijesnoj sceni u tom kratkom razdoblju nije bilo neke

velike svjetske sile koja bi uznemiravala Judeju i Izrael 16

. Egipat i Damask (Sirija)

bili su relativno slabi, a Asirija tek u usponu.

Judeja. U Judeji tada uspješno vlada kralj Uzija. U tom je razdoblju Judeja

bila uspješna, u vjerskom, političkom i socijalnom pogledu. Njegova vlast bila je

dugotrajna (52 godine), okrunjena značajnim građevinskim poduhvatima i

pobjedama na bojnom polju, 'njegov se glas pronio do Egipta' (2Ljet 26).

Izrael. Na sjeveru u Izraelu na vlasti je Jeroboam II. Kao i Uzija u Judeji,

Jeroboam II u Izraelu na vlasti je relativno dugo (41 godinu). Ali već nakon njegove

vladavine Izraelu slijedi u kratkom razdoblju uz mnoge spletke i dvorska ubojstva

smjene nekoliko vladara (Zaharija,Šalum,Menahem i Pekahja).

Treba naglasiti da je sveukupno stanje bilo zapravo tek relativno mirno.

Naime, već i prije vladavine Jeroboama II situacija nije bila sasvim stabilna. Još u

vrijeme izraelskog kralja Joahaza, Damask (Aram,Sirija) je pljačkao i napastovao

Izrael predvođeni sirijskim kraljem Hazaelom i sinom mu Ben-Hadadom (1Kr 13:1-

9).

Za razliku od relativno mirne prve polovine, druga polovina osmoga stoljeća

svjedoči nagle i velike promjene na povijesnoj svjetskoj sceni.

Na samom kraju vladavine Uzije (Azarja) u Judeji Asirija je u naglom usponu

posebno zahvaljujući asirskom kralju Tiglat Pileseru koji u vrijeme vladanja kralja

Pekaha u Izraelu zauzima mnoge krajeve i odvodi mnoge Izraelce u Asiriju («I

odveo je stanovništvo u Asiriju» 2Kr 15:27-29).

16

u vrijeme 9 st napast kralju Ahabu bio je Damask (Sirija,Aram).


Danijel Berković

22

Amos prorok

Pastirska zbirka proroštava. Amos ima posebno mjesto u proročkim spisima

Staroga zavjeta, i nekoliko je razloga toj posebnosti.

Osobitosti knjige proroka Amosa. Knjiga proroka Amosa (a) od 12 proroka,

prva je zapisana zbirka proročkih navještaja jednog proroka, i sačuvana kao zasebna

knjiga. Time utemeljuje jednu novu tradiciju 'pisanih' proroštava. Začetnik je

zapisivanja proroštava (3:8b) (b) osim toga, Amos pastir, nije pripadao proročkoj

tradiciji i 'profesionalnom' proročkom krugu («Nisam bio prorok ni proročki sin-

odgovori Amos Amasji-bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze

od stadsa i Jahve mi reče: 'Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu» 7:14).

Amos nije bio protivnik proročke škole i proroka; no ono čemu se protivio bila

je korupcija nekih od tih proroka («Ja podigoh proroke između vaših sinova i

nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi» 2:11); dapače, Amos

nije tek neki novi 'prorok-zapisivač' proroštava nego izvršitelj Božjega poziva -

«Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje» (3:8b) (cf. Jer 14:14).

Pastir Amos. Amos je bio pastir (noqed) iz Tekoe (1:1) blizu Jeruzalema. On i

sam za sebe kaže, «Nisam bio prorok ni proročki sin..bio sam stočar (boqer) i gajio

sam divlje smokve» (7:14). Amos nije bio imućan, dapače bio je siromašan pastir.

Evidentno je navedenih redaka da Amos nije mogao biti imućan uzgajivač stoke,

pošto je morao još dodatno zarađivati uzgajajući 'divlje smokve' (~ymiq.vi sleAb).

Južnjak prorokuje Sjeveru. Iako tek običan pastir (7:14) koji dolazi iz Južnog

kraljevstva (Judeje); niti pripadnik proročke tradicije, Amos se nije dao zaustaviti da

uputi svoj proročki navještaj Izraelu (Sjevernom kraljevstvu). «Amasja svećenik

betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: Amos se urotio protiv tebe usred

doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi» (7:10) 17

.

Amos, iako južnjak, bio je aktivan u Sjevernom kraljevstvu u vrijeme najjače

vladavine Jeroboama II; i to upravo u Betelu vjerskom središtu koje je uspostavio

17

riječ je o kralju Jeroboamu II sinu izraelskog kralja Joaša (2Kr 14:23 «Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja

Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev»).

U Judeji otprilike u istom razdoblju vladao je Joaš, a potom njegov sin (drugim imenom Ahazja) kralj Judeje («Trideset i

sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov(Ahazja), izraelskim kraljem u Samarij» 2Kr

13:10) ( cf. 12:1; 2Ljet 21:17, 22:1).


Danijel Berković

23

još Jeroboam nakon raspada ujedinjenog Izraela. Ovakvom aktivnosti proroka

Amosa, dade se naslutiti, da iako politički razdvojeni na Sjeverno i Južno

kraljevstvo Izraelce je još uvijek ezala zajednička vjerska baština i Savez.

No, Sjevernjački svećenik, Amasja traži od Amosa da se vrati natrag u svoj

kraj. «Amasja reče Amosu: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i

ondje prorokuj! Ali u Betel da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište,

kraljevski hram» (7:12-13).

Proroštva Amosa. Amos se usredotočuje na dvije osnovne teme koje

zaokupljaju njegovu pažnju. Jedna tema jest glas protiv tlačenja siromaha i

zloporabe vlasti močnika i veleposjednika. Vodstvo i narodne vođe iskorištavaju

siromahe i obespravljene; ali ih uz to još i od Jahve udaljuju svojim vjerskim

lutanjima (Amos 4).

Druga osnovna tema njegovih proroštava jesu Izraelova vjerska lutanja i

kompromitacija. Izraelci ipak i dalje spokojno obdržavaju vjerske blagdane uz

bogoštovlje koje Jahvinim ušima biva 'dreka' i 'deranje' (5:23; 6.5).

Poziv proroka Amosa. Ne možemo pouzdano reći što se točno dogodilo da je

Amosa napustio svoje stado i posao te krenuo prorokovati. Ipak jasno je da je to bio

poticaj, poziv i žar koji on slikovito pojašnjava u tekstu (3:3-8). «Bio sam stočar i

gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: Idi prorokuj

mojemu narodu Izraelu» (7:14).

Reakcije. Osim toga, obzirom na njegove proročke objave koje su bile

ispunjene naviještajem suda i osude Amos je uskoro izazvao reakciju uz zahtjev da

se udalji i vrati nazad na jug u svoj kraj u Judeju (7:10,12-13).

Amosovo obrazloženje (3:3-8). Kao reakcija ali i pojašnjenje svojeg proročkog

naviještanja u nizu od pet slika, pitanja i odgovora Amos obrazlaže svoj proročki

poziv. Struktura ovog njegovog razlaganja temelji se na nekim očitovanjima

(rezultati) koja su svakako nečime potaknuta (uzroci). Amos u tome nekako ide

'unatraške' – on polazi od posljedica a u potrazi za uzrocima. Prorok u tome želi da

sam čitatelj uvidi ovu logiku i upita se što (ili tko) uzrokuje ova očitovanja.


Danijel Berković

24

To da 'dvojica idu zajedno' (očitovanje) svakako mora da je potaknuto (uzrok)

činjenicom njihova dogovora o zajedničkom putu (3:3). Ako 'lav riče u šumi' (3:4),

mora da tome ima neki razlog; uzrok tome jest uhvaćeni plijen....i tako dalje.

Ovih pet slika-pitanja upućuju na odgovor, a zapravo kažu da nema rezultata

(očitovanj,događanja) bez razloga.Tako i zaključuje u 3:8 «Gospod Jahve govori:

tko da ne prorokuje ?».

Stanje naroda.

Iako se vladavina Jeroboama II smatrala relativno mirnom i prosperitetnom,

činjenica je da se to odnosilo ipak na mali dio valstodržaca i privilegiranog

stanovništva.

Teško je ne osvrnuti se na očigledne posljedice još iz vremena uspostave

monarhije (1Sam 8). Jasno je da se u potpunosti raspao sustav oprosne godine i

jubileja povrata imovine i zemlje iz Lev 25:8f.

Otimačina zemlje. Nasuprot drevnom propisu jubilarne godine, narodne vođe i

velikaši iskorištavaju običan puk (Mih 3:1-1 «Čujte sada glavari kuće Jakovljeve,

suci doma Izraelova..»). U tome pak prednjači zaposjedanje i oduzimanje zemlje.

Ovo je uzimalo mnoge oblike otuđivanja zemljišta; od kupovine do jednostavne

otimačine i pljačke. Klasičan primjer tome jest priča o Nabotovu vinogradu i kralju

Ahabu koji je taj vinograd pod svaku cijenu htio pridobiti za sebe (1Kr 21).

Slika stanja odražava i tekst u proroku Ezekielu – «Knez ne smije prisvojiti

ništa od baštine naroda pljačkajući narodni posjed..» (Eze 46:18). Iz osmog

stoljeća, nedugo nakon proroka Amosa, imamo sliku stanja iz riječi proroka Izaije –

«Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne

zauzmete te postanete jedini u zemlji» (Iz 5:8).

Sveukupno stanje naroda u tom je razdoblju pogoršano do te mjere da su neki

Židovi bili prisiljeni sami sebe prodavati u ropstvo svojim židovskim

sunarodnjacima.

Vladavina obijesti. Amos žestoko i uz upotrebu osobitih literarnih oblika i

formi (cf. Hubbard,102) iznosi proročke govore osude na način kako se izrabljuje

vlastiti narod. S jedne strane to je zloporaba vlasti, dok se s druge obijesno uživa u


Danijel Berković

25

nepravedno stečenim bogatstvima. «Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite

na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe..» (4:1)

Da bi još bolje izrazio obijesnu bezbrižnost vladalačkih krugova Amos će se

na njih obrušiti snažnim literarnim izrazom, koristeći ironiju i sarkazam. Iako misle

da Jahvi prinose pjesmu i bogoštovlje, to je zapravo 'dreka' i 'deranje'. «Uklonite od

mene dreku svojih pjesama»; «Deru se uza zvuk harfe» (5:23; 6:5).

Prije izricanja suda, Amos upozorava riječima «Počujte ovu riječ...protiv vas»

(sinovi Izraelovi; krave bašankse; 3:1; 4:1; 5:1). Potom tek slijede riječi suda - (!kel')

3:11; 4.6; 5:16.

Glavni literarni instrumenti u Amosu.

Proroštvo suda. Govori osude i suda uglavnom su predstavljeni u poetskom

obliku, što je i glavni književni oblik u Amosu.

Struktura ove literarne forme ima dvije osnovne točke:

(a) proročko 'otvaranje'. Prorok kao glasnogovornik Božji započinje svoj

govor. Bilo da je to u obliku «Počujte», u prvom licu sa prorokom kao govornikom

(4:1; 5:1) ili je to u trećem licu sa Jahvom kao govornikom «Ovako govori Jahve»

(1:3).

(b) navještaj suda (optužbe) i kazne. Najčešće ovaj dio započinje riječima

«Zato» ili «Stoga». Ali Jahvin sud i kazna ne dolaze proizvoljno i bez prosudbe

(zlo)djela. «Stog ovako govori Jahve Gospod..» (3:11) ili «Jer ovako govori Jahve

domu Izraelovu» (5:4)

Viđenja. U Amosu to su pet viđenja u pogl 7-9 Izvještaji i opisi vizija (viđenja)

najčešće započinju riječima..»Evo što mi pokaza Jahve» ili «Vidjeh Gospoda».

Dolazak spasenja. Am 9:11-15. Spasenje dolazi obećanjem, a ova literarna

forma započinje eshatološkim rječnikom i najčešće formulom: «U dan onaj» (9:11)

ili «Dolaze dani» (9:13).

Slijedi glagol u budućnosti; bilo u 1 licu eg. «U dan ću onaj podići raspalu

kolibu Davidovu» (9:11), ili u 3 licu «Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kada će

orač stizati žeteoca» (9:13). Uz blagoslov tu je i obrat od kazne prema sreći,

«Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela» (9:14).


Danijel Berković

26

Sarkazam i ironija. Ciničnost izraza – «Idite samo u Betel» (4:4) (parodija), ili

«Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu» (4:6)

Igra riječi. Kao u 8:1-2 «Kotarica zrela ploda» (#yIq' bWlK.) sa «dozreli za

propast» («dolazi kraj mome narodu»)(#Qeh; aB').

Ponavljanja. Kao pedagoška metoda, služe kao posebni naglasci kojima se

želi potvrditi snaga riječi i Jahvine odluke, ali i probuditi svijest te se usredotočiti na

stvarno stanje stvari.

U 3:3-6 za to koristi u heb. ponavljanje upitne čestice (h]) «Idu li dvojica»

(~yIn:v. Wkl.yEh]); «Riče li lav» (hyEr>a; ga;v.yIh]); «Pada li ptica» (rAPci lPotih] ).

Istom se 'tehnikom' prorok služi da bi potvrdio Jahvinu moć ili odlučnost, tako

«on sazda planine...on tvori zoru» (4:13) ili «on dodirne zemlju...On sazda sebi

prijesto» (9:5-6).


Danijel Berković

27

6.4 Hošea

Okolnosti

Nova vremena. Ubrzo nakon smrti izraelskog kralja Jeroboama II (746)18

dolaze iznimno teški dani. Godinu dana nakon njegove smrti, god 745 Asirijom je

zavladao novi kralj Pul 19

(2Kr 15:19). Tiglat Pileser (Pul) odmah je ustrojio

asirijsku vojsku i ubrzo zauzeo Egipat, potom i Babilon.

Nova strategija. Jedan od razloga za strah onoga što će doći jest i nova

osvajačka strategija asirskoga kralja i njegova kraljevstva. Kako bi skršio svaki

nacionalizam u osvojenih naroda i kraljevstava, Tiglat Pileser se odlučuje za jedan

novi sustav vladanja. Stanovništvo osvojenih naroda progoni se iz njihovih zemalja i

odvodi u udaljene krajeve asirskoga carstva. Istovremeno njihove se zemlje

nastanjuju i koloniziraju drugim narodima 20

. Jedan od puteva nastanka etničke

skupine Samarijanaca, po jednom viđenju, jesu kolonizacije stranaca u područje

Samarije u vrijeme asirskog kralja Salmanasara 21

. Židovski će narod od tada nadalje

itekako osjetiti 'novost' ove osvajačke strategije izgnanstva.

Izrael i Judeja. Judeja za razliku od Izraela nešto će dulje očuvati svoj

relativni politički integritet i stabilnost. Za razliku od Judeje propast Izraela bio je

ubrzan njihovim iznimno teškim unutrašnjim stanjem. Nikada do sada, niti poslije, u

Izraelu na dvoru nije bilo tolikih dvorskih spletki i ubojstava. Upravo prorok Hošea

prikazuje svu jad i žestinu ovakve situacije – «U dan kralja našega knezovi

obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. U zavjeri srce im se žari

poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;

poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a

nijedan od njih zazvao me nije» (Hoš 7:5-7).

S kakvom okrutnošću su se odvijale ove intrige i borbe za prijestolje

najbolje svjedoči uspon izraelskog kralja Menahema (2Kr 15:14 i dalje), koji se

uspeo na vlast upravo u vrijeme dolaska asirskoga kralja, kome je Menahem

plaćao danak (15:19) i tako privremeno sebi pribavio 'mir' na prijestolju. S druge

strane to je uspio pod cijenu visokih poreza i pobuna.

18

u to vrijeme u Judeji vlada kralj Uzija (Azarja) 19

također imenom i Tiglat Pileser; cf. 1Ljet 5:26 (?) 20

u sprečavanju nacionalizama ovakve su se metode 'uspješno' koristile i u novijim vremenima, često s drugim nazivima.


Danijel Berković

28

Razdoblje djelovanja Hošee. Prorok je započeo svoje proročko djelovanje u

drugoj polovini kraljevanja Jeroboama II (786-746). Još je to vrijeme vladanja

Jehuove loze (dinastije) cf. 1:4 'dom Jehuov'. Unatoč navodima iz 1:1 i Hošeina

djelovanja za vrijeme četiriju judejskih kraljeva, sasvim je vjerojatno da Hošea

nije više proročki djelovao u vrijeme judejskoga kralja Ezekije.

U svakom slučaju on je bio aktivan kao prorok barem još desetak godina

nakon smrti kralja Izraela, Jeroboama II.

Hošea prorok

Prorokov poziv. Proroka Hošea djeluje odmah nakon proroka Amosa. Poziv k

proroštvu iniciran je vrlo osobnim iskustvom, njegove velike ljubavi prema

nemoralnoj ženi.22

Poziv proroku Hošei došao istovremeno sa pozivom da se oženi, i

to da stupi u brak s bludnicom (~ynIWnz> tv,ae).

«Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala,

odmetnuvši se od Jahve!» (1:2)

U svakom slučaju, ključ za razumijevanje poruke proroka Hošee jest

pripovijest o njegovu braku sklopljenom sa Gomer 'kćeri Diblajimovom' (1:2-3) i

sažeto prikazano u prva tri poglavlja.

Prorokova ženidba. Da li je doista došlo do ove ženidbe i braka ostaje

otvoreno pitanje. (a) jedni smatraju da se ipak radi samo o prispodobi a ne i o

stvarnom braku i ženidbi. (b) drugo tumačenje uzima u obzir rašireni vjerski

promiskuitet, pa je shodno tome i svaka djevojka, kriva za (vjerski) nemoral, pa bi

koju god Izraelku da oženi Hošea uzeo bludnicu; ili čak djevojku koja pripada

'hramskoj prostituciji' (c) postoji i tumačenje po kojem je Hošea oženio Izraelku

misleći da je čista da bi tek kasnije ustanovio da je uzeo za ženu koja je prije bila

bludnica. Ovo tumačenje teško se može uklopiti sa samim tekstom po kojem se

upravo upućuje Hošea da uzme bludnicu za ženu (~ynIWnz> tv,ae ^l.-xq; %le).

Prorokov brak. Uzmemo li da se radi o stvarnome braku, tekst nam pak daje

na znanje da radi o ženi koja već živi bludnički, a ne koja će se tek prepustiti

promiskuitetnome životu.

21

viđenje Samarijanaca o njihovoj genezi razlikuje se od Židovskog tumačenja.


Danijel Berković

29

Ovdje je Savez između Boga i naroda opisan kao brak u kojem je Jahve suprug

a Izrael supruga. U tom bračnom zavjetu vjernost je pretpostavka braka, koju muž

očekuje od svoje žene. Unatoč tom očekivanju i muževljevoj ljubavi, njegova se

žena okreće preljubništvu, što prijeti rastavom ovoga braka.

Izrael kao preljubnica koja ide za drugim muškarcima, preljubnički okreče se

drugim bogovima - «ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi

djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa»

(3:1) -ovime dovodi u pitanje i sam opstanak braka (Savez).

Motiv i tema

Tema,radnja i motiv. Tema. Tema nekog literarnog djela složena je i slojevita

slika (konceptualizacija). Prikaz te slike ovisan je i začinjene od autorovih pravih

intencija (i.e. 'što je pisac htio reći'). Radnja (zapleti) služe razlaganju teme i

autorove prave namjere.

Motiv. Motiv pak s druge strane treba razlikovati od teme. Motiv je od teme

uži pojam a služi razradi i bližem oslikavanju teme.

Motiv: Brak (Savez). Brak i bračna zajednica kao misao vodilja i prispodoba

biografskog karaktera iz života proroka, usporedno se provlači i oslanja na povijesno

složenu temu Saveza između Jahve i Izraela, kao i Izlaska Izraelaca iz Egipta.

Jahvin izbor Izraela nesumnjivo se isprepliče sa motivom izbora bračne

družice i bračne zajednice, pa je motiv i prispodoba braka neodvojiv od teme Saveza

kao popratnog slijeda događaja Izlaska iz egipatskog ropstva.

Hošeino bračno iskustvo i motiv koji je iskorišten u Hoš 1-3, ključni su za

razumijevanje njegove teologije. Teško da ijedan drugi prorok SZ tako naglašeno i

izričito snažno ocrtava Jahvinu ljubav u kontekstu i okviru upitne bračnog saveza.

Propast. Ali opstanak tog Saveza (braka) sada je pod velikim znakom pitanja.

I Hošea odmah, slično Amosu, ne vidi izlaza osim propasti. Slično kao i kod Amosa

u motivu-viđenju košarice zrelih i pokvarenih smokava gdje je perspektiva propast,

(cf. Amos 8:2 «Moj narod Izraelski dozreo je za propast»); tako i Hošea vidi

budućnost Izraela kao propast («Propast na njih jer se pobuniše protiv mene», 7:13).

22

postoji i drugačije viđenje stvari, da je Hošea oženio ženu koja se potom, prevarivši ga predala bludu, cf. J.Bright, 'A


Danijel Berković

30

Eg: motiv rastave kao slika teme raspada Saveza; istovjetno tome u Amosu

jest motiv truleži (Am 8).

Prizivanje na prošlost

Povijesna retrospektiva. Tema knjige proroka Hošee može biti povijesna

retrospektiva događanja u odnosu naroda (Izraela) i njihova Boga (Jahve), s jedne

strane; te Božji izbor Izraela s druge. Naglašeni aspekt ove povijesne teme jest Božja

inicijativa i odluka da Izrael učini svojim izborom naroda.

Tema tog Jahvinog izbora postaje temelj proročkog navještaja proroka Hošee,

a sva povijesna događanja – Egipat; Božje otkrivenje u Egiptu; bijeg iz Egipta;

iskustvo pustinje i lutanja kroz jalova bespuća - zapleti su radnje koja slijedi u toj

epskoj priči. Sve iapk služi autorovoj intenciji da iskaže pravu temu (?) - ljubav

Božja prema svome narodu, svojoj svojini.

Prizivanje prošlosti. Ovo prizivanje prošlosti i prošlih epohalnih događaja u

tekstu samo potvrđuju da je Bog odista odlučio Izrael učiniti svojim narodom i da od

toga ne želi odstupiti unatoč svega. U ovim prisjećanjima nekoliko pod-tema

zauzimaju važno mjesto:

- aluzija na objavu Božju pod imenom Jahve (1:9 «jer više niste narod moj

i ja vama nisam više Onaj koji jest») (~k,l' hy<h.a,-al{ ykinOa'w >)

- značaj Izlaska (2:16-17 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i

njenu progovorit' srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću

akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje

mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.; 11:1-2)

- iskustvo pustinje (13:4-5) «A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje

egipatske:drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. Ja te

ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se

uzoholi; i tako me zaboraviše» (13:4-5)

History of Israel' (1974), str.260


Danijel Berković

31

6.5 Mihej

Prorok Mihej

Osoba i ime. O proroku Miheju, osim onoga što se nalazi u samom tekstu

knjige, znamo vrlo malo. O njegovu porijeklu postoje dvojbe. Neki misle da je i

Mihej kao i prorok Amos porijeklom iz ruralnih krajeva. Ovo se potkrjepljuje time

što u Miheja nema nekih teoloških naglasaka koji dolaze iz urbanih sredina. Kao što

je recimo odsutnost govora o 'domu Davidovu' što se smatralo stvari 'gradske'

teologije.

Ime. Značenje imena proroka Miheja (hk'ym i) - 'tko je kao Jahve' – u velikom

dijelu ukazuje i na jednu od tema na kojoj prorok temelji svoje proroštvo; Jahvina

veličajnost i neusporedivost.

Suvremenik Izaije

Prorok Mihej ne samo da je suvremenik proroka Izaije, nego po nekima on je

čak bio njegov učenik. U mnogim Mihejevim proroštvima nalazimo odista ne samo

vrlo sličnih motiva i tema, nego u nekim dijelovima i tekstualno, izričaji su sasvim

identični. Osim toga i jedan i drugi kao proroci djelovali su u vrijeme istih judejskih

kraljeva (usporedi: Iza 1:1 i Mih 1:1).

Između ovih dvaju proroka nalazimo sličnosti u proročkim opisim, služeći se

istim motivima, čak i izričajima. Neki od tih usporednosti posebno se odnose na

stanje u kojima se nalaze sami proroci.

proroci i vino: Mih 2:11 «Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja

ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piće", on bi bio prorok narodu ovome ».

O stanju proroka vrlo slično govori i prorok Izaija (28:7):

«Oni posrću od vina,teturaju od žestoka pića:svećenici i proroci od žestoka

pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima,

ljuljaju se sudeći. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,nigdje čista mjesta

nema!».

vidioci koji ne vide: Mih 3:5-7 «Ovako govori Jahve protiv proroka koji moj

narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv

onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. Zato ćete imati noć


Danijel Berković

32

mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima

i dan će za njih pomrčati».

Ili Izaija (29:10-12):

«Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro

glave vaše - vidioce. Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj

knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će

odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena." A dade li se kome tko ne zna čitati

govoreći: "Čitaj to!" - on će odvratiti: "Ne znam čitati." ».

Gora doma Jahvina: Mih 4:1-5 «Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma

Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj

će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo

na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! ».

Izaija (2:2-5):

«Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh

svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi,

nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo

u Dom Boga Jakovljeva!».

Podjele teksta u knjizi

Cjeline u tekstu i segmenti Mihejeva proroštva označeni su i razgraničeni

tipičnima proročkim apelom na narod, ili narodno vodstvo – «Čujte, narodi» (1.2),

ili «Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve» (3:1), i po treći puta, «Čujte, dakle riječ

koju govori Jahve» (6:1).

Slijedeći ovakav raspored knjiga proroka Miheja može se podijeliti na njegova

tri proroštva (1:2, 3:1, 6:1) koji svi započinju apelom 'Čujte'!

Okolnosti

Asirija. Mihej već vidi navalu Asiraca i uništenje bahatog i idolopokloničkog

kraljevstva Izraela. Naslov i početak knjige sasvim odgovaraju povijesnoj zbilji

svoga vremena, a to je skori pad Samarije (721), «Učinit ću od Samarije kamenu


Danijel Berković

33

gomilu u polju, ledinu za vinograd» (1:6-7) i Asirija kao glavna prijetnja Izraelu,

«Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore..» (5.4b).

Ali dolazak Asiraca zapravo je dolazak samoga Jahve koji dolazi suditi zemlji

(«Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja!Gospod Jahve protiv vas

će svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga

mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim», 3:2-3).

Jahve koji sudi narodima ili se sudi sa svojim narodom, učestali je motiv

proroka Izaije.

Tematske cjeline

Prorok se tematski usredotočuje na:

- Jahve je neusporediv - naglašavajući Njegovu moć, ali i milost («Tko je

Bog kao ti», 7:18; cf.4:13b).

- Jahvin dolazak (teofanija) - i intervencija («Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga

mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim» 1:2-4)

- Jahvin Ostatak - koji će baštiniti od nade i milosrđa Jahvina (2:12-13; 4:6-

8; 5.2-7;7:18). I opet, da li igrom slučaja, Mihej je ovdje sasvim blizu, temi

koju osobito razvija upravo prorok Izaija.

Ali Mihej također koristi i neke njemu osebujne motiv. Osobito to je motiv

'vrata'. To su 'vrata' Jeruzalema na koja navaljuje neprijatelj, uništava ih i ulazi u

grad (1:9,12), ali uskoro će to biti i točka nade, te prikaz ulaska kralja Jahve koji će

pobjednički ući kroz ova ista 'vrata' u (svoj) grad Jeruzalem.

Sabiranje

Između uništenja, propasti i obnove. Kako smo uočili, Mihej koristi upravo

motiv 'vrata' da istakne ovaj preokret – od proasti pa do nade i obnove.

Ostatak Izraelov, preživjeli, također je rezultat Jahvine intervencije. On će

'sabrati' (2:12, 4:6; 5:2; 7:18) 'Ostatak Izraelov', On će ih smjestiti zajedno (2:12b) i

pobjednički provesti kroz vrata Jeruzalemska.

Jahvino 'sabiranje' Ostatka, i obnova svakako je zajedničko svim prorocima;

ali sve to tek nakon, kako to ističe Mihej, Jeruzalem bude 'polje preoraneo' (3:12),

'Jeuzalem ruševina' – tek potom slijedi sakupljanje Ostatka. U svemu tome vrhunac,

obnove i sabiranja, jest dolazak mesijanskoga kralja (5:1-4).


Danijel Berković

34

Parnica

Jedan od učestalih proročkih motiva jest sudska parnica. Prvo proroštvo

proroka Miheja ujedno je i tipičan primjer ove osebujne proročke literarne forme. To

je nešto što učestalo, razrađeno i istančano koristi upravo prorok Izaija; ali i drugi

proroci VIII stoljeća, tako i prorok Hošea:

Hoš 4:1 «Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa

stanovnicima zemlje.» (#r,a'h' ybev.Ay-~[i hw"hyl; byrI yKi laer'f.yI ynEB. hw"hy>-rb;d> W[m.v)

Prorok Izaija, osobito je vičan u uporabi ove literarne forme i to u opisivanju

odnosa Jahve sa svojim narodom ali i sa svim stanovnicima zemlje, «Umuknite

preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i

progovore;zajedno pristupimo k sudu» (41:1).

Pojednostavljeno, osnova strukture sudske parnice, koja se odvija između

Boga Jahve, s jedne strane i Izraela (ili pak svih naroda zemlje) s druge, sadrži neke

elemente uvijek zajedničke ovoj formi.

Prije svega, kao i u stvarnom sudskom procesu – to je pristup i identifikacija

stranak uključenih u spor. Slijedi postupak u kojem se prizivaju svjedoci; vrlo često

Jahve za svjedoke poziva svekoliko stvorenje (Iza 41:1). I konačno, sudska parnica

usredotočuje se na razlaganje spora i iznošenje dokaznog materijala (Iza 41:21).


Danijel Berković

35

6.6. Jona

Nomen est omen, ili ime je 'znak', naznačuje nešto o nositelju imena, bilo o

njegovu identitetu, naravi ili sudbi. U starozavjetnom izraelskom razmišljanju već

samo ime osobe ima izrazito veliko značenje i indikativno je za osobu, njezinu

službu, položaj u odnosu na Boga i ljude ili samu sudbinu osobe koja nosi dotično

ime. Promjena imena u SZ tekstu i kontekstu, često je označaval i promjenu

identiteta, promjenu životne orjentacije i poslanja. Tako je, recimo, Jakov, postao

Izrael.

Imajući u vidu važnost i značaj 'imena' u biblijskoj i starozavjetnoj misli,

znakovito je a i nezaobilazno dotaknuti se značaja i značenja Jonina imena. Ono

može biti prilično biti indikativnim za ovu biblijsku knjigu i samog proroka. Naime,

njegovo je ime Jona (hn"Ay) – ili, 'golub', 'golubica'.

Lojalni kraljevski prorok ? Je li Jona bio lojalan prorok kralju Jeroboamu, ne

podižući glasa protiv njegovih zlodjela i vjerskih skretanja?

Jona u svojoj aktivnoj proročkoj službi djelovao je u Izraelu u vrijeme

izraelskog kralja Jeroboama (II) oko 780 god. U to je vrijeme u Judeji vladao

Amasja. 'Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa,

postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev (2Kr 14,23)

Ovaj je prorok, po riječima iz 2 Kraljevima, navijestio da će Jeroboam (II)

iznova pripojiti i vratiti jedan dio izgubljenog teritorija, od Hamata do Mrtvog mora,

što je prilično velik dio teritorija. Vjerojatno se radi o području od Galilejskog

jezera, pa kroz cijelu Jordansku dolinu do Mrtvog mora. 'Prema riječi koju je Jahve,

Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat

Hahefera' (2Kr 14,25).

Ali, Jeroboam je za svoje vladavine 'činio što je zlo u očima Jahvinim', što su

Hošea i Amos, koji su u isto vrijeme prorokovali i djelovali (Hoš 1,1 i Am 1,1),

žestoko kritizirali.

Osobito je to, bez zadrške, i s posebnom dozom ironije i ciničnosti, činio

prorok Amos, 'pastir iz Tekoe' u Judeji (Am 1,1).23

Višekratno je, riječima, 'pustit ću

oganj' (1;7,10,12), na Judeju (2,5) i Izrael, upozoravao na Jahvinu odmazdu.

23

Tekoa, južno od Betlehema i zapadno od Mrtvog mora.


Danijel Berković

36

Amos, 'južnjak' iz Judeje prorokuje Izraelu (sjever). Posebno se okomljuje

upravo na Jeroboama. Govori, protiv objesti 'krava bašanskih' (Am 4,1), što je

asocijacija na obijestan i razvratan život samarijskih žena. Zatim i protiv grijeha

idolopoklonstva, gdje Amos u svojem omiljenom stilu, cinično govori, 'idite samo u

Betel i griješite' ( Am 4,4). Izraelskog kralja, Jeroboama stoga obaviještavaju o

aktivnostima tog južnjačkog pridošlice, Amosa: 'Amos se urotio protiv tebe usred

doma Izraelova' (Am 7,10).

Amosu poručuju: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i

ondje prorokuj' (Am 7,12). Hošea je slično oštar protiv Izraela i Jeroboama.

Nema tragova da Jonina proročkog otpora sustavu i uspjesima Jeroboama.

Ostaje stoga otvoreno pitanje, da li je u datim okolnostima, Jona pokazao proročki

otpor ?

Tema knjige proroka Jone

Iako postoje popularne, ponekad i općeprihvaćeni skup tema koje knjiga

proroka Jone pokriva; ostaje upozorenje i pitanje, jesu li samo to i jesu li one zaista

glavne teme nositeljice ove knjige. Evo koje bi bile najproširenije teme kojima se

nerijetko po skraćenom postupku zaključuje zajednički nazivnik ove knjige:

(a) neposlušnost (1,3). Odmah treba reći, Jona, iako Židov i prorok, nije bio

poslan sunarodnjacima Židovima, o kojima u ovoj knjizi jedva da ima riječi.

Kada je riječ o Joninoj neposlušnosti, ne smijemo ovdje zaboraviti da su

mnogi biblijski proroci izražavali svoje neskriveno negodovanje Božjim poslanjem i

pozivom njima.

- Jeremija govori, 'ne umijem ja govoriti:dijete sam' (Jer 1,6);

- Mojsije veli, 'tko sam ja da se uputim faraonu' (Izl 3,11) a kada Jahve ne

popušta, Mojsije uporno nastavlja, 'Oprosti, Gospodine-nastavi Mojsije-ja nikad

nisam bio rječit čovjek' (4,10)

- Izaija pomalo zastrašen teškom i blago rečeno neugodnom porukom koju

ima za prenijeti svom narodu pita Gospoda, 'Dokle, o Gospode?' (Iz 6,11)

- Job skoro da je i nepotrebno reći s koliko se žara, iako nije bio prorok, Job

dao u pregovaranje i prigovaranje Bogu. Bilo mu je čak bilo predloženo da 'prokune

Boga i umre'.


Danijel Berković

37

Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog,

jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što

dalje i od Boga.

(b) sebičnost (4,9), zlovolja i depresivnost (4,1f). Možda se ova knjiga pamti i

po stablu i kolibi koju je milostivo Bog priskrbio za jadnog proroka u životnoj

opasnosti pustinjske žege.

(c) Božja milost - mržnja na bezbožnost i grijeh (3,4), ali također milost i

milosrđe(3,10). Mnogi će ovu knjigu pamtiti po temi opomene griješnicima i

prijetnje Božje kazne pred uništenje griješnika, ukoliko se ne pokaju i obrate Bogu.

Iz literarne i tipološke perspektive; mnogi će Jonu upamtiti po pripovijesti o

kitu, velikoj ribi koja guta neposlušnog Jonu, za njih će temeljna i jedina tema

knjige biti Jonina neposlušnost Bogu i neposlušnost uopće. U tom bi se slučaju

knjiga Jone moglo iskoristiti i u pedagoško-odgojne svrhe, djecu zaplašiti što bi im

se sve moglo dogoditi ako ustraju biti neposlušna.

Drugi će Jonu pamtiti po kristološko-tipološkom tumačenju 'znaka Jone':

„Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: ‘Učitelju,

htjeli bismo od tebe vidjeti znak. A on im odgovori: ‘Naraštaj opak i preljubnički znak

traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u

utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri

noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na

propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!“ (Mt 12,39-41)

Iako od svega toga, svega toga ima u ovoj knjizi; učinila bi se nepopravljiva

šteta i nepravda knjizi proroka Jone ukoliko bi se na ovaj način zanemarila sva njena

narativna i teološka složenost. Sve su ovo ipak značajni i vrijedni motivi koji se

provlače kroz ovu knjigu, ali jesu li to odista glavne crte i teme ove biblijske knjige?

Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog,

jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što

dalje i od Boga.

Egzistencijalna pitanja. Reći ćemo da je Jona primarno knjiga

egzistencijalnih pitanja. Pred nama su u ovoj knjizi pitanja čistog opstanka, u smislu

same životne egzistencije,

- opstanak mornara na brodu: ' Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu

bogu i počeli bacati stvari u more da olakšaju brod.' (1,5);


Danijel Berković

38

- Jone, u svojoj suicidalnosti: 'Uzmite me i bacite u more' (1,12) ili

potpomognute eutanazije: 'Potom su zgrabili Jonu i bacili ga u more, a ono se

smirilo istoga časa. Zbog toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su

mu prinijeli žrtvu i učinili zavjete' (1,15-16);

- neminovnost zatora Ninivljana (1,2; 3,4);

- pravednost Jahve, opstanak vjerodostojnosti i pravednost Jahve, u odnosu

na zločince koje će sačuvati i kojima će se smilovati: 'Gospodine, nisam li to

predvidio još dok sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš'

(4,1).

Zašto Jona bježi?

Već smo natuknuli i uočili kako postoji velika sklonost pa i napast da se sva

riješenja knjige proroka Jone pomalo pojednostave, svodeći sve na jedan zajednički

nazivnik – neposlušnost. Ipak, ova knjiga sadrži u sebi daleko veće izazove i pred

nas (po)stavlja neka elementarna vjerska i egzistencijalna pitanja, s kojima se

suočava sam prorok.

Što je Jonu nagnalo na bijeg, na ovakvu reakciju bez biblijskog presedana?

Možda se upravo u tome nalazi osobitost i posebnost ove biblijske knjige – traženje

odgovora na ovo pitanje – zašto Jona bježi?

Nigdje nam tekst jasno i neposredno ne daje na znanje zašto zapravo Jona

bježi. Jona izrijekom ne očituje razlog svoga bijega, osim što to nekim svojim

izjavam pred kraj knjige indirektno izjašnjava. Iako već i sama ideja bijega od Boga,

sasvim je jalov pothvat. I tko bi to trebao bolje znati od samoga proroka, jer, 'Kamo

da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?’ (Ps 139,7).

Budimo dovoljno otvoreni i jasni pa kažimo da se ne možemo zadovoljiti

odgovorom, kako je razlog Jonina bijega jednostavno njegova neposlušnost Bogu,

Božjem pozivu i poslanju. Ispod takvog ponešto jednostavnog odgovora, koji bi nas

eto mogao zadovoljiti; nalaze se mnogo značajnija pitanja i odgovori. Sam tekst

knjige kada ga pažljivije analiziramo, posredno nam daje odgovor.

Ali također moramo primjetiti da je knjiga proroka Jone, knjiga 'otvorenoga

tipa'. Završetak knjige ne daje nam nikakav jasan odgovor što je na kraju s Jonom;

nema nekog jasnog završetka, niti happy end...Ostaje nam da sami donesemo neki

zaključak na koji nas knjiga eventualno kroz svoj tekst vodi.


Danijel Berković

39

Jona 1,1-2 Poziv i poslanje

'ustani i idi' (1,2)

Božji imperativ - ustani i idi (%lEô ~Wq) – objašnjava i s dva podatka: (a) grad

velik (glavni grad), važan grad, (b) Bog je svjestan njihove zloće; a pokazuje se

iznova da je Bog Izraela i Bog svih drugih naroda. Zadatak je zahtjevan i u odnosu

na razdaljinu, od Izraela; ali Bog je suverenog autoriteta, i izvan Izraela, on nije

nacionalni Bog; što je evidentno i jedan od razloga ali i pokazatelja da nacionalno

određeni Jona, nalazi zadatak ne baš prihvatljivim.

'propovijedaj protiv' (1,2b)

* 'zloća je njihova prodrla do mene', situacija je takva da traži posebnu Božju

pažnju i intervenciju. Jahve je odlučio nešto poduzeti. To je jasno dato Joni do

znanja.

* 'propovijedaj protiv njega', začudo Jona nije uzeo priliku da 'propovijeda

protiv'? Što je ipak kasnije i izvršio: 'Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena'

(3,4). Za pretpostaviti je da je jedan od glavnih razloga tome što se otvara

eventualnost da će se oni i pokajati ! Što Joni možda ne bi bilo privlačno još ako bi

to sve prošlo u bez nekih represalija za Ninivljane.

'Jona je odlučio pobjeći' (1,3)

Jona jest krenuo, mada u suprotnom smjeru; nije odlučio ostati doma? Kako je

to Jona mislio pobjeći od Boga (hw"+hy> ynEßp.Limi); znajući da se od Boga ne može bježati

zemljopisnim širinama ? Radi se o drugačijem 'bježanju'. Otići daleko od (lica)

Jahve znači i odseliti se u kraj gdje se J. ne štuje; eg. Kajin, (hw"+hy> ynEåp.Limi !yIq:ß aceYEïw:) (Post

4,16); i time otvoriti mogućnost da mu Jahve tamo neće govoriti.

'Gospodin je pokrenuo' (hl'AdG>-x:Wr) lyjiÛhe hw"©hyw:)) (1,4)

Gospodin je započeo...a dalje su se stvari razvijale: vjetar je pokrenuo oluju,

oluja je zaprijetila brodu. Sve je pokrenuto zbog Jone. Sve biblijske oluje; Božji čini

s namjerom.24

'zaspao tvrdim snom' (cf. Post 2,21) (1,5), spava 'kao zaklan' (cf. v.6)

kao što je na Adama Bog spustio 'tvrdi san', kako bi se obavio kirurški zahvat.

Tako deprimirani, kao omamljen, anestetiziran, zaspao je Jona, u zakutku brodskog

potpalublja; da je bio među mornarima, pomagajući, sve bi prije izišlo na vidjelo i

24

Isus i učenici na olujnom jezeru u čamcu


Danijel Berković

40

skratilo agoniju mornara i broda.25

Njegova odluka o raskidu s njegovom

(proročkom) službom i životnim pozivom, uzrokovala je i ovakvo stanje: 'što je

tebi?' (^åL.-hm;) da tako spavaš ?

'ustaj i prizivlji' (ar"äq. ~Wq…) (1,6)

ali kojega boga ? U sinkretističkoj kulturi uvijek postoje tri vrste

'boga'/'bogova': (a) osobni bog, kojeg u osobnim potrebama pojedinac zaziva; (b)

obiteljski bog, u domu u kojem se odrasta, i (c) nacionalni bog, kao zaštitinik

etničke skupine. Kojeg od ovih 'bogova' bi Jona zazivao? Treba sve probati da se

stvari promijene, zato – 'Možda će nas se sjetiti Bog taj'.

'od koga nam dođe ovo zlo' (1,7)

posada uzima sada sasvim evidentnim da je ova nevolja božja kazna (ne zna se

još kojeg boga).

*'ždrijeb' (cf. Izl 28,30, Urim i Tumim; uvijek spremni pred Jahvom da 'nosi

presudu sinova Izraelovih'); slično i u Dj 1,26 kocke za određivanje apostola na

mjesto Jude. Ovim načelom eliminacije, jednog po jednog, na koncu je ostao Jona.

Pretpostavlja se da se radi o kockama sa bijelim i crnim poljima. Dva bijela polja

znače 'Da', dva crna polja 'Ne', crno i bijelo značilo bi, treba bacati ponovno.

'Kaži nam..' – pitanje Joni još uključuje i neke druge mogućnosti o kojima bi

Jona mogao više znati. Možda je ipak netko među posadom kriv pred bogom i

uzrokom ove nevolje.

'štujem Jahvu, Boga nebeskoga' (1,9)

'Boga nebeskoga', pa ima li i kakvog drugog osim nebeskoga boga? Mada je

svaka religija imala i vrhunaravnog boga koji stoluje nad cijelim panteonom bogova.

U množini bogova, svaki je bog bio, bog nečega. Kako da sada Jona kratko i jasno

opiše Jahvu? Čega je on Bog ? Više od litanijskog i formalnog ispovijedanja vjere.

Tek sada svojom ispovjedi vjere ('Bog...koji stvori more i zemlju'), Jona se podsjeća,

biva potaknut na otvorenost. Vjerojatno započinje i svoje priznanje bijega pred

Bogom.

'što da učinimo s tobom' (1,11)

posada koja ne štuje Jahvu, ne može znati kako se ponijeti prema tom Joninom

Bogu – znaju da je Jona kriv, jer je i sam priznao, ali isto tako znaju da on zna bolje

25

omamljenost, pospanost, čak narkolepsija – pozanti su simptomi depresije.


Danijel Berković

41

od njih kako sada postupiti, obzirom da je on 'poznavatelj' (štovatelj) toga Boga

Jahve.

'bacite me u more' (1,12)

ubijte me: smrtna kazna; jer ne naznačuje se da Jonu 'žrtvuju' nekom bogu

mora; more će samo poslužiti da se izvrši smrtna kazna. Jona ne izbjegava svoju

odgovornost; i sasvim je svjestan svojeg grijeha.

'ah, Jahve...' (1,14)

poslušali bi Jonu, ali nisu sasvim sigurni, pitajući se mogu li Joni vjerovati,

znajući sve što je učinio ? Obraćaju se sami Jahvi..!


Danijel Berković

42

Jona 2 Tri dana i tri noći

'Gospodin naredi ribi' (hn"m')

Božja namjera i naum je spasiti Jonu. Velika riba stoga nije znak i instrument

Božje kazne nad Jonom. Baš nasuprot. Ribu je Gospodin upotrijebio u svojem planu

spasenja Jone (?)

Završetka prethodnog poglavlja, Jona 1:15-16 može samo značiti da je Jona u

moru izginuo. Nema nikakve druge ili drugačije naznake. Ali početka Jona 2 iznova,

kao i u pogl.1 ukazuje na činjenicu da Gospodin kontrolira i upravlja događanjima.

Riba ne guta Jonu da ga proždrije nego da ga zaštiti i spasi.

*'velika riba', biblijski tekst ni u kojem obliku ne označava vrstu ribe (kit),

jednostavno to je 'velika riba'. Bilo kakvi 'tehnički' detalji o vrsti ribe i slično, ovdje

su nebitni.

'tri dana i noći'

Znak Jone. „Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati

doli znak Jone proroka. Kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako

će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći” (Mat 12,40). Nije, po

analogiji, Jona proveo tri dana i noći u ribi jer je Isus proveo tri dana u grobu, baš

obratno. Čemu onda baš ta tri dana i noći? Je li to samo proizvoljni i slučajni odabir

i period vremena?26

Tri dana i noći. Ni manje ni više. Koncept i normativ u tumačenju 'smrti' i

potencijalnog spasavanja i oživljavanja - u okvirima od tri dana. U nekim se

tekstovima daje do znanja da 'tri dana i noći' jest period u kojem će smrt sasvim

zavladati, ili će pak još postojati mogućnost oživljavanja.27

Po riječima Marte, za

Lazara nema više vjerojatnosti da bude oživljen jer je 'četvrti dan': „Kad je dakle

Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu…Gospodine, već zaudara. Ta

četvrti je dan” (Iv 11,39).

Hoš 6,2: „poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi

ćemo živjeti pred njim” (Hoš 6,2).28

26

usp. Landes G.M. in JBL, 86 (1967); McCasland S.V. The Scriptural Basis of 'on the third day' in JBL,48 (1929) 27

1Sam 30,12 „Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noći ne bijaše ništa jeo i ništa pio”, 2Kr 20,5; 20,8 “Po

kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u Dom Jahvin?” 28

'tri dana' traje put do 'dna' Šeola (?), cf. Landes, 449


Danijel Berković

43

Jona između života i smrti. U tom pogledu Jona je u ribi bio na samom rubu

vječne smrti ili života i spasavanja. Cf. Jona 2,7-8 “zauvijek su se za mnom zatvorili

zapori zemlje. Ali si me živa izveo iz jame,Gospodine,Bože moj.Kad mi se život

počeo gasiti, sjetih se Gospodina’.

'pomolio se Gospodinu, svome Bogu' (2,2-3)

Psalam Jone. Jona upućuje vapaj Bogu, pa se sada, u paradigmatskom smislu,

očituje razlika između njegova stanja i uvjeta u 'potpalublju' i 'utrobi' velike ribe.

Vapaj u smrtnoj opasnosti i Gospodinovo izbavljenje - po svojoj formi sukladan je

strukturi Davidovih Psalama.

Bog je Joni milostiv. Jona ovdje, prvi puta počinje Bogu zahvaljivati: „Zazvao

sam te u svojoj nevolji Gospodine, a ti si mi odgovorio“(2,3) – usp. 2,10

'bacio si me u ponor usred mora' (2,4)

usp. Ps 88,7-11: „smjestio si me u jamu duboku, u tmine,u bezdan„(88,7);29

„teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš” (88,8);

“zatvoren sam, ne mogu izaći” (88,9). U smrtnu opasnost ga je Bog stavio (?). Mada

u 1,12: “Uzmite me i bacite u more”, sam je sebi presudio (?)

‘pomislih: Protjeran sam iz tvoje blizine’ (2,5-6)

kazna za bijeg pred potpunim je izvršenjem - ‘gotovo je’ - pomilsio je Jona:

“Više nikada neću vidjeti tvoj sveti Hram” (2,5b). Hram i ovdje kao i drugdje

označuje blizinu Božju; gdje ga Bog može vidjeti; smrt je odvojenje od Boga.

to su riječi umirućega (“za mnom su se zatvorili zasuni zemljini”), u njima ne

treba tražiti posebno Jonino žaljenje za svoje odluke i postupke.

‘živa si me izveo iz jame’ (2,7b)

‘Gospodine, Bože moj’:

‘sjetih se Gospodina’ (2,8)

‘kad mi se život počeo gasiti’ - nije Jona sam od sebe promjenio stav i srce.

Okolnosti koje je Bog započeo i uzrokovao, uzrokovale su promjenu u srcu Jone, pa

je dakle Bog promjenio njegovo srce.

‘pjesmom zahvalnicom’, ‘žrtvu prinijeti’ (2,10)

Jona odgovara na Božju milost, zahvalom i žrtvom (Ps 51,19; 56,13; 116,17)

‘spasenje je od Gospoda’

29

„smjestio si me u jamu duboku” (rAbæB. ynIT;v;â) (Ps 88,7)


Danijel Berković

44

Gospodin je ‘voljan’ spasiti, kada i gdje čovjek (Jona) nije ‘voljan’. Ovime i

sam Jona svojim psalmom ukazuje na svoju nevoljkost, i Božju ‘voljnost’. Jona, baš

kao i Ninivljani, nije zaslužio spas iz mora propasti. Zašto onda i Ninivljani ne bi

‘zaslužili’ Božje spasenje? Sada, nakon ovakvog osobnog iskustva i Jona bi mogao

drugačije promišljati i reagirati u odnosu na svoje poslanje i Ninivu.


Danijel Berković

45

Jona 3 Ninivljani povjerovaše Bogu

'Riječ Jahvina dođe Joni' (3,1-2)

Sve kao da počinje iz početka; početak 3,1 istovjetan je 1,1 osim što na mjestu

– 'sinu Amitajevu, stoji 'drugi put'. Jonin pokušani bijeg kao da zapravo i nije imao

smisla i biva bez efekta, jer Jahve mu je opet 'za petama'. O tome svjedoči i 3,2 gdje

opet tekst skoro istovjetno ponavlja i oslikava 1,2 (?). Sada, kao da je manje važno

kolika je zloća Ninive, obzirom na 1,2b ('jer se zloća njihova popela do mene'); a

važnijim postaje da Jona čini onako kako mu jahve kaže ('propovijedaj u njemu što

ću ti reći', 3,2b). Poruka koju Jona treba iznijeti, jasn je obzirom na Jahvin zahtjev.

Bez obzira na rezultat. Jona još uvijek ne može sasvim sigurno znati hoće li se Bog

smilovati Ninivi.

'Jona ustade i ode' (3,3)

ovdje sada, za razliku od pogl.1, nema nikakvih detalja o Joninu putovanju.

Poruka i naravoučenije: Jona je naučio lekciju o tome (kako) ne izbjegavati

Gospodinov poziv. Promjena u Joninu srcu ipak je polovična (vidi: Jona 4)

'prođe gradom dan hoda, propovijedajući' (3,4-5)

o razaranju Ninive – (%p;h') – moglo je značiti nevolju bilo koje vrste; od

prirodne katastrofe do političke propasti. Kome i kako je propovijedao? usputno

sakupljenom puku na nekom javnom mjestu ili se (protokolarno) sastao sa gradskim

'ocima' da ih izvjesti o sudbini grada? Ovo prvo je manje vjerojatno. Po svim

navadama ondašnjeg vremena Jona bi bio u 'službenom posjetu'.30

Zašto je

propovijedao samo jedan dan? Da li se ovime želi indirektno naznačiti Jonin

minimalistički pristup u izricanju poruke ili...? Ninivljani su možda Jonu preduhitrili

u njegovim eventualnim daljnjim propovjedima brzo i pozitivno reagirajući na

njegovu prvu 'seriju' propovijedi.

'Ninivljani povjerovaše Bogu' (3,5-6)

(5a) obraćenje Bogu; po obrascu biblijskog teksta: (a) prijetnja, (b) pokajanje,

(c) Božja suverena odluka o postupanju. Hitra je reakcija Ninivljana, na poruku, baš

kao i mornara u 1,16. Usp.: 1Sam 7,3-14 'Ako se od svega srca svoga vraćate

Jahvi’..’Tada će vas on izbaviti’; Jer 18,7 'Objavim li jednom kojem narodu ili kojem

kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti’.

30

cf. Wiseman u TynB 30 (1979) o službenom posjetu od 'tri dana'.


Danijel Berković

46

Što znači ovo 'povjerovaše Bogu'? Temeljem Jonine poruke, u što su to

povjerovali? O kakvoj je vjeri riječ? Alt.: (i) da će se zbiti sve kako je rečeno, (ii) da

će eventualno Bog (!) biti milostiv (oni tog Joninog Boga nisu poznavali. Je li im

Jona navijestio i milost Božju? Možda su jednostavno, po religijskim shvaćanjima

svoga vremena, nastojali 'umilostiviti Joninog Boga')

'proglasili post' (3,5b) - 'kad ta vijest stigne do kralja Ninive' (3,6)

(5b) zajednički post šire zajednice možda i nije bio učestalo događanje; ali u

pojedinim izvanrednim situacjama i to se od državne, kraljeve vlasti upriličilo ('po

odredbi kralja', v.7).31

Izraelci su bili u sličnoj situaciji pred babilonsko izgnanstvo...Usp. Jer 36,9-31

sasvim drugačija bila je reakcija judejskog kralja Jojakima (36,21-26)

'tko zna...' (3,9) 32

nada, kažu, zadnja umire (?), ali ovdje je bila riječi o tome da Ninivljani

'povjerovaše Bogu'; Jona ne zna...Ninivljani nisu sigurno znali Božja suverenost

(u konačnoj odluci) i čovjekova odgovornost (u njegovim odlukama)

'Bog vidje...I sažali se' (3,10)

Bog vidi 'u srce' – dalje od religijske forme posta - očito se dakle radi o

istinskom obraćenju. Usp. Jer 18,7-10

31

'Decree of the King. You and all the people, your land, your meadows will mourn and pray for three days

before the god Adad and repent. You will perform the purification rites so that there may be rest’ (Mannu-ki-

Aššur; 793, asirski upravitelj grada Gozana) – cf. Wiseman 32

Joel 2,14 'Tko zna neće li se opet ražaliti' (~yhi_l{a/h' ~x;ÞnIw> bWvêy" [;dEäAy-ymi()


Danijel Berković

47

Jona 4 To se nije nimalo svidjelo Joni

'Joni bi veoma krivo' ('to se nije nimalo svidjelo Joni pa se razljutio'; Lujić)

sada postaje jasno koji su pravi razlozi za Jonin bijeg od zadatka i od Boga u

pogl.1. Njegovo nezadovoljstvo uzrokovano je činjenicom da je Bog poštedio

Ninivu. U Jona 4 sažeto se pokazuje Jonina: sebičnost, uvredljivost i razdražljivost.

Očito je da je čekao do zadnjeg časa da vidi što će biti sa Ninivom ('smjestio se pod

sjenicu čekajući da vidi što će se dogoditi s gradom', 4,5). Jasno je da on želi propast

Ninive, kao kazna za svu njihovu opakost. (dogodi li se i nama da priželjkujemo

'propast svijeta' zbog svega oko nas ?)

'nisam li to predvidio' (4,2)

Očito je to oduvijek znao, i upravo se toga pribojavao da bi se Jahve mogao

iskazati, u skladu sa svojom milostivom naravi. Zar i mi ne očekujemo Božji

drugačiji (privilegiraniji) tretman prema nama u odnosu na one 'druge' i nekog

drugog ? Tako da bi Bog, kao po načelu 'veza-i-poznanstvo' pazio, više na moje

('naše') interese; od onih drugih?

'a sada, Gospodine, uzmi moj život' (4,3)

Jednom je već bio u životnoj opasnosti kada je bio spreman da izgine - 'bacite

me u more' (1,12). Činjenica da je njemu život Jahve spasio, za to je Jona zahvalan

(Jona 2), ali njemu je neprihvatljivo da Jahve i nekom drugom (Ninivljanima)

sačuva život. Izraz 'a sada' u Bibliji uvijek izražava prekretnicu i važnu odluku. Jona

bez dvojbe traži svoju smrt. On ne želi živjeti i ne može prihvatiti sustav koji

milostivi Bog vodi.

'je li opravdana tvoja ljutnja ?' (4,4)

retoričko je pitanje, koje, kao i svako 'retoričko pitanje' u sebi već ima

ugrađeni odgovor; i.e. 'imaš li se pravo ljutiti?'. To je pitanje koje sebi ili drugima,

znamo postaviti, pitanje opravdanog gnjeva (?) Jahve je zanemario Joninu molbu da

mu uzme život; shvačajući da se radi o nerazumnoj i besmislenoj uvrijeđenosti (usp.

hrv. 'duriti se'). Ima li od Jone nekog (razumnog) odgovora ovo retoričko Jahvino

postavljeno pitanje?

'sjedne...da vidi što će se dogoditi s gradom' (4,5)

'iziđe', 'sjede' – Jona i dalje iščekuje i još se nada scenariju Sodome i Gomore.

Ovime samo opet pokazuje na svoju tvrdoglavost i upornost – da se i dalje protivi


Danijel Berković

48

planu koji je Bog sačinio. U skladu sa navještajem i prijetnjom da će Niniva biti

uništena za četrdeset dana; Jona je tamo proveo tih mjesec i pol dana, sjedeći u

iščekivanju.

'Bog je naredio da izraste bršljan iznad Jone' (4,6)

Zaštitu ili baraku koju je Jona sazidao, vrlo je vjerojatno bila sačinjena od

kamena i gline, obzirom da drveća praktički i nije bilo u tom pustinjskom kraju. Za

pravo sklonište i dobru sjenu treablo je drvene građe za nekakav krov i zaštitu od

sunca i žege. U tim bliskoistočnim krajevima uvijek je bio (i ostao) ozbiljan dnevni i

životni problem kako se tijekom dana zakloniti od užarenog sunca. Ovom gestom

Jahve i dalje pokazuje svoju brigu, strpljivost i dobrobit za Jonu. Ne možemo

zanemariti poptuno usporediti istovjetne izraze u: 2,1: 'Gospodin je naredio velikoj

ribi' i ovdje: 4,6: 'Gospodin je naredio da izraste'. Jahve želi izbaviti Ninivljane

(propasti) i Jonu (zlovolje i muke).

'Jona se veoma razveseli' (4,6b)

Jona je u ovoj svojoj (re)akciji, kolerično nedosljedan; jer teško da Jona nije

mogao razumijeti da je i ovaj 'bršljan' znak Božje milosti za njega. Lijepo je i dobro,

milosne i dobre darove primiti za sebe - ali ne kada su namijenjeni nekim tamo

'ninivljanima'. U tome se uz koleričnost Jonine reakcije, uočava licemjreje.

'sljedećega dana...posla Bog crva' (4,7)

kratko je trajalo; dovoljno da Jona i opet pokuša shvatiti Božju brigu i milost, i

opet je Bog 'naredio' crvu. Ali sada i s razlogom da nauči Jonu još jednu lekciju.

Dodatno je Svevišnji još i pogoršao vremenske uvjete – 'naredi Bog da zapuše vruć

istočni vjetar' (4,8) – vrući vjetar danas poznat kao 'scirocco’. Time je doveo Joninu

situaciju ponovno do usijanja i nepodnošljivosti.

'Jona je onemoćao i zaželio smrt' (4,8b)

slabost tijela i uma uzrokovani okolnostima u potpunosti su ovladali Jonom. U

takvoj depresiji, on ponavlja (4,3) svoju želju da umre. Usp. 1Kr 19,4 istovjetnu

želju iskazuje i prorok Ilija u trenucima depresije. Sličnih je biblijskih prilika bilo sa

Mojsijem: 'Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij' (Br 11,15); usp. Jer

20,7-18. Joni je sve krenulo krivo. On to više ne može izdržati.


Danijel Berković

49

'ljutiš li se opravdano?' (4,9)

Jahvin potez nije bio s ciljem tek da Joni zagorča život, nego da ga pokuša

poučiti nečemu, uputiti i tako urazumiti. Prije svega da ga uputi na njegovu osobnu

nedosljednost (vidi: gore 4,6b). Jona smatra neoprostivim da ono dobro ('bršljan')

koje je od Boga dobio, da toga sada više nema, stoga veli: 'Da,opravdano sam ljut

na smrt' (4,9b)

'tada mu Gospod kaže....' (4,10-11)

U sažetku Gospodinove poruke zapravo stoji slijedeće: ako nije pravo uništiti

sklonište, zašto bi bilo pravo uništiti Ninivu. Tko je što ovdje zavrijedio i tko je

koliko ipak 'dobar' ili 'zao' u Božjim očima. Usporedi: - farizej ('zahvaljujem ti što

nisam kao ostali ljudi') i - carinik ('Bože smiluj se meni') Lk 18,9


Danijel Berković

50

Ljutnja – Opraštanje – Milost proučavanje Luke 15 i Jone 1-4

Luka 15:25-32 Jona 1 - 4

tri priče:

Lk 15 izgubljeno/nađeno ovca-novčić-sin izgubljeno ?

otac 15:11 dva sina problem braće u SZ Bog 1:1,

2

Niniva zloća

Jona bježi

15:28 otac koji se brine 'otac iziđe, poče ga moliti' 3:1; 4:6

zabrinut 'dođe Joni'

mlađi sin 15:13 nesavjestan promašaj(razvratnik)

15:14 Marfijevi zakoni stvari idu krivo Jona 1:3 'daleko od Jahve'

mrzovoljni misionar

15:18 kajanje 'dođe k sebi' 1:5 'svaki

svoga

boga'

apatičan

Niniva 3:5 kajanje 'povjerovaše Bogu'

stariji sin 15:29 savjestan i

vrijedan

rad i nagrada 3:9 'tko zna...?' nada, vjera

Jona 4:1 zlovoljan nezadovoljan / prigovara

15:30 nije pravedno sustav ne valja 4:2 'to sam i

mislio..!'

poznavati Boga ili...(?)

Bog 4:4 srdiš li se...

?

15:28 ljut 4:9 'ljut sam nasmrt'

gnjev na Boga (Gen 4:5)

otac 15:28 otac ga moli Bog 4:9 srdiš li

se...?

Bog ide za Jonom

ponovno 15:32 'trebalo se veseliti' 4:10 'tebi je žao

bršljana'

'a meni da ne bude žao.'

(4:11)

...radi na Joni

B. milost učesnici: mornari /Jona/Niniva/Jona

opraštanje Božje i... ...uzajamno

Luka 15

sin napušta dom otac čeka povratak sina

otac izlazi u susret (15,20) stariji sin je ljut

mlađi sin se vraća otac grli sina


Danijel Berković

51

Tekst (prev: Lujić B)

Jona 1 1 Gospodin je jednoga dana rekao Amitajevu sinu Joni: 2 "Spremi se i kreni u Ninivu, taj veliki grad, i navješćuj protiv njega jer mi je dobro poznato kako su zli njegovi stanovnici." 3 Jona je međutim odlučio pobjeći od

Gospodina i krenuti u suprotnu smjeru, prema Taršišu. Stigao je do Jope gdje je našao brod do tamo, platio

vožnju, ukrcao se i zaplovio - da bude što dalje od Gospodina. 4 Ali je Gospodin na moru pokrenuo jak vjetar i

izazvao tako veliku oluju da se brod skoro raspao. 5 Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu bogu i počeli bacati stvari u more da olakšaju brod. Samo je Jona sišao u potpalublje, legao i čvrsto zaspao. 6 Kapetan mu je

prišao i rekao: "Kako možeš tako čvrsto spavati? Ustani i zazivaj svojega Boga! Možda nam se Gospodin

smiluje i ne dopusti da propadnemo." 7 Mornari su nakon toga rekli jedan drugome: "Bacit ćemo kocku da vidimo tko je kriv za ovu nesreću." Bacili su je, a ona je pala na Jonu. 8 Tada su mu rekli: "Objasni nam tko je kriv što nas je snašlo ovo zlo? Čime se

baviš? Odakle si? Iz koje zemlje dolaziš i kojemu narodu pripadaš?" 9 "Ja sam Hebrej", odgovorio im je Jona.

"Častim Gospodina, Boga nebesa, koji je stvorio more i kopno." 10 Mornare je na to spopao golem strah pa su ga upitali: "Kako si to mogao učiniti?" Bili su, naime, već znali da bježi od Gospodina jer im je on to sam bio ispričao. 11 Budući da je more bilo sve uzburkanije, upitali su ga:

"Što da učinimo s tobom da se more smiri?" 12 "Uzmite me i bacite u more", odgovorio im je Jona. "To će umiriti

valove. Sada mi je jasno da se ova strašna oluja podigla samo zbog mene."

13 Umjesto toga mornari su pokušali veslanjem brod primaknuti kopnu, ali nisu uspjeli jer je more sve jače bjesnjelo. 14 Tada su zazvali Gospodina i rekli mu: "Ne dopusti, Gospodine, da poginemo zbog ovoga čovjeka!

Nemoj nas kazniti jer nismo krivi; ti, Gospodine, činiš sve onako kako želiš." 15 Potom su zgrabili Jonu i bacili

ga u more, a ono se smirilo istoga časa. 16 Zbog toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su mu

prinijeli žrtvu i učinili zavjete.

Jona 2 1 Gospodin je naredio velikoj ribi da proguta Jonu tako da je proveo tri dana i noći u njezinoj utrobi. 2 Odatle se

pomolio Gospodinu, svome Bogu: 3 "Zazvao sam te u svojoj nevolji Gospodine, a ti si mi odgovorio.

Zapomagao sam iz dubine podzemlja, a ti si čuo moj glas. 4 Bacio si me u ponor usred mora, vode me okružiše.

Sve tvoje struje i valovi nahrupiše na me. 5 Pomislih: 'Protjeran sam iz tvoje blizine, više nikada neću vidjeti tvoj sveti Hram'. 6 Voda mi doprla do duše, bezdan me okružio, trstika se omotala oko moje glave. 7 Spustih se do korijena planina, zauvijek su se za mnom zatvorili zapori Zemlje.

Ali si me živa izveo iz jame, Gospodine, Bože moj. 8 Kad mi se život počeo gasiti, sjetih se Gospodina,

a moja je molitva uzašla u tvoj sveti Hram. 9 Oni koji se klanjaju ispraznim idolima,

postali su ti nevjerni. 10 Ali ja ću ti prinijeti žrtvu sa zahvalnom pjesmom

i izvršiti ono što sam obećao. Spasenje dolazi od Gospodina." 11 Tada je Gospodin naredio ribi da izbaci Jonu na kopno.

Jona 3 1 Potom je Gospodin drugi put rekao Joni: 2 "Spremi se, pođi u Ninivu i objavi poruku koju ću ti dati!" 3 Jona je

poslušao Gospodina i zaputio se u Ninivu kao što mu je naredio. Niniva je bila tako velika da je trebalo tri dana da se prehoda. 4 Jona je jedan dan hodao gradom izvikujući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena!" 5 Ninivljani su povjerovali Bogu, proglasili post i svi, od malih do velikih, obukli pokorničku odjeću. 6 Kad ta

vijest stigne do kralja Ninive, on ustane s prijestolja, odloži kraljevski plašt, obuče pokorničko odijelo i sjedne u

pepeo. 7 Zatim zapovjedi da se objavi u Ninivi: "Kralj i njegovi velikaši naređuju da ljudi, životinje, goveda i ovce ne jedu ništa, ne pasu i ne piju vodu! 8 Neka i ljudi i životinje obuku pokorničku odjeću, žarko zazivaju

Boga te se odvrate od zloga ponašanja i nepravde koju su činili svojim rukama. 9 Tko zna, možda Bog odustane

od srdžbe i smiluje se pa nećemo propasti?"10 Bog je vidio njihova djela, da su se odvratili od zloga života, tako

da se pokajao zbog nesreće koju je obećao na njih svaliti - i to ne učini.

Jona 4 1 No to se nije nimalo svidjelo Joni pa se razljutio. 2 Ovako se pomolio: "Gospodine, nisam li to predvidio još

dok sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš. Znao sam, naime, da si milostiv i milosrdan

Bog, spor na srdžbu i bogat dobrotom, i da se kaješ zbog zla kojim si zaprijetio. 3 A sada, Gospodine, uzmi moj


Danijel Berković

52

život jer mi je bolje umrijeti nego živjeti!" 4 Gospodin mu uzvrati: "Je li opravdana tvoja ljutnja?" 5 Jona iziđe istočno iz grada i sjedne. Ondje si je napravio sjenicu i smjestio pod nju u hlad čekajući da vidi što

će se dogoditi s gradom. 6 Tada je Gospodin Bog naredio da izraste bršljan iznad Jone i načini mu sjenu da ga udobrovolji. Jona mu se veoma razveselio. 7 Sljedećega dana u praskozorje poslao je Bog crva koji izgrize

bršljan tako da se osušio. 8 Čim je sunce izašlo, naredi Bog da zapuše vruć istočni vjetar. Sunce je tako pržilo

Joninu glavu da je onemoćao i zaželio smrt: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." 9 A Bog mu reče: "Ljutiš li se opravdano zbog bršljana?" "Da, opravdano sam ljut na smrt", uzvrati Jona. 10 Tada mu Gospodin kaže: "Žao ti je bršljana oko kojega se nisi mučio i kojega nisi uzgajao? Jedne se noći

pojavio, a druge osušio. 11 A da meni ne bude žao velikoga grada Ninive u kojemu živi više od sto dvadeset tisuća

ljudi koji ne znaju razlikovati što je desno, a što lijevo - i k tomu još puno životinja."


Danijel Berković

53

6.7. Izaija

Prorok Izaija i okolnosti

Nekoliko je valjanih razloga zašto je Izaija zavrijedio osobitu pažnju u

proučavanju starozavjetnih proročkih knjiga. Kako po opsegu tako i po utjecaju. Već

i zbog samog opsega knjige, uz Psalme to je najopsežnija Starozavjetna knjiga,

Izaija zavrjeđuje posebnu pažnju. Nije također slučajnost da je baš Izaija toliko

utjecao na Kumransku zajednicu s Mrtvog mora; barem što se tiče onoga što imamo

sačuvanim u manuskriptima iz vremena te zajednice.33

Izaija je svakako najcitiraniji

od proroka, pa i tekstova Staroga zavjeta u Novom zavjetu, uz više od 400 navoda

koja koriste Novozavjetni autori. U starom zavjetu, Sirah ga naziva ‘velikim i

pouzdanim’ a u svojim viđenjima, on je onaj koji o posljednjim stvarima govori u

‘silini duha’ (Sir 48,22-24). Po literarnoj izražajnosti, dramaturgiji i spretnosti teško

mu se u Starom zavjetu nalazi premca. Njegove je literarni izraz bravurozan, ali niti

u jednom trenutku eksibicionistički.34

Po svemu sudeći Izaija djeluje tijekom više od četrdeset godina (745-680) u

vrijeme četiriju kraljeva Jude (1,1).35

Najvjerojatnije bio je stanovnik ondašnjeg

Jeruzalema, a svoje proročko djelovanje započeo je u vrijeme judejskog kralja Uzije

(Azarja), što je potrajalo i za vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Otprilike u

tom istom razdoblju, sredine osmoga stoljeća, djelovali su i proroci Amosa, Hošea i

Mihej (ovaj posljednji vjerojatno je stasao i kao učenik proroka Izaije).36

Izaija je

moguće bio i službeni kroničar kod kralja Uzije (Usp. 2Ljet 26,22), sve do njegove

smrti, 742 god. (Iz 6,1), i potom nastavio svoje proročko djelovanje, kroz razdoblje

kraljeva koji slijede (Jotam, Ahaz, Ezekija).

U odnosu na proroka Izaiju postoje raznolike Židovske predaje. Jedna takva

jest, a i moguća eventualnost, da je Izaija bio u srodstvu sa kraljem Uzijom ili

Amasjom.37

On je nedvojbeno imao pristup vrhovnom političkom vodstvu zemlje

33

Otprilike 15 cjelovitih ili fragmentarnih tekstova proroka Izaije nalazimo kod Kumranske zajednice. 34

Izaija je izrazito poetski nadareni prorok. O tome svjedoče mnoge i razne literarne, strukturalne i stilske osebujnosti

ove knjige. Ali on je istovremeno i čvrst, dosljedan i nesumnjivo čovjek od akcije. 35

Izaija izvještava o pogibiji kralja Asirije, Sanheriba (681 god.) (Iz 37,38); a s druge strane predstavljen je kao Uzijin

(783-742), kroničar. 36

Vidjeti tabelarni prikaz kraljeva i proroka na kraju ove skripte. 37

Usp. Talmud, Meg.10b; ali i tekstove (Iz 7,3; 8,2) u kojima je razvidno da je prorok imao otvoreni pristup kralju.

(Lasor,277).


Danijel Berković

54

(7,3; 22,15-25), a i sasvim smjelo nastupa pred vrhovnim političkim vodstvom

zemlje (22:15-25).

Izaija je bio oženjen, a svoju suprugu naziva 'proročicom': „Približih se

proročici, te ona zače...“ (Iza 8:3). Po jednoj židovskoj predaji njegov drugi sin

rođen mu je u drugom braku od njegove druge žene, ‘djevice’ (7,14).38

Pretpostavlja

se da je umro nasilnom smrću, pogubljen u vrijeme kraljevanja Judom, kralja

Manašea (696-642) koji je„mnogo nedužne krvi prolio” tako da je “njome napunio

Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga“(2Kr 21:16). Po jednoj predaji Izaija je

umro mučeničkom smrću, prepiljen na pola, to bi pak mogla biti podloga za tekst u

Heb 11,37.39

Izaija je pak, po tekstualnim izvještajina prikazan kao poduzetna i dinamična

osoba. Pokazao je svu svoju spremnost u odazivu na Jahvin poziv; i to na vrlo

nezavidnu zadaću (6:8-10), s druge strane, nije bio ni buntovnik niti revolucionar. 40

Okolnosti koje obuhvaćaju navalu Tiglat-Pilesera, njegovo pokoravanje

aramejskoga Hamata, zatim savezi manjih kraljevstava suprot Tiglat Pileseru…usp.

Lasor,279-280.

Pregled knjige

Ponešto u skraćenom i pojednostavljenom obliku tek kao sažetak možemo

ponuditi dvije žarišne točke oko kojih se Izaijino proročanstvo usredotočuje:

- Izrael je (s)griješio protiv Jahve i primio za to zasluženu kaznu,

- Izrael je kažnjen dovoljno, čak i više, za sve svoje grijehe (40:2); Jahve

Izraelu pritječe u pomoć.

Mogli bismo reći da su ove dvije točke dvije ponuđene pozicije: jedna je

pravda i pravednost; a druga milost i milosrđe. Ovime se na najsažetiji način može

prikazati scenarij svekolike proročke teologije.

Okvirna podjela cijele knjige proroka Izaije razdijeljena je na dva osnovna

tematski prelomna dijela (Iza 1-39 i Iz 40-66). Ovaj prvi dio (1-39) u daljnjoj podjeli

sastoji se od devet (sedam?) dijelova; a drugi segment knjige (40-66) podijeljen je

dalje na tri dijela.

38

Usp. Lasor,277 39

Usp. ‘Uznesenje Izaijino’ (Assumption of Isaih) (Lasor,277)


Danijel Berković

55

PRVI DIO: IZAIJA 1 – 40

S a d r ž a j P og l . I z t e k s t a

O propasti Jude Iz 1-5 “Sinove sam ti odgojio al se oni od mene odvrgoše” 1:2

“Oduzimam Jeruzalemu i Judeji svaku potporu” 3:1

Poziv proroku Iz 6-8 “One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda” 6:1

“U dane judejskoga kralja Ahaza” 7:1

“Uzmi veliku ploču i napiši na njoj...” 8:1-3

Carstva i narodi. Njihova uloga Iz 9-12 “Narod koji je u tmini hodio” 9:1

“Jao Asiru, šibi gnjeva mojega” 10:5

Proroštva o drugim narodima Iz 13-23

“Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov” 13:1

“Proroštvo o Moabu” 15:1

“Proroštvo o Damasku” 17:1

“Jao zemlji krilatih kukaca” 18:1

“Proroštvo o Egiptu” 19:1

“Proroštvo o Tiru i Sidonu” 23:1

Eshatološki sadržaj. Božanski sud Iz 24-27

“Gle, Jahve razvaljuje zemlju” 24:1

“I dogodit će se u onaj dan” 24:21

“I reći će se u onaj dan” 25:9

“U onaj dan kaznit će Jahve” 27:1

Osuda izabranog naroda Iz 28-31

“Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih” 28:1

“Sklopismo savez sa smrću” 28:15

“Evo postavljam na Sion” 28:16

“Teško Arielu! Arielu što ga opkoli David” 29:1

“Teško onima što slaze u Egipat po pomoć” 30,1; 31:1

Obnova mesijanske vladavine Iz 32-33

“Evo po pravdi kralj kraljuje” 32:1

“Mir će biti djelo pravde” 32:17

“Uzvišen je Jahve…on puni Sion pravom” 33:5

Eshatološka proroštva. Edom, sud Iz 34-35 “Pristupite puci da čujete, pomno poslušajte narodi” 34:1

“Nek se uzraduje pustinja…Evo Boga vašega” 35:1,4

Kralj Ezekija. Biografija.. Iz 36-39

“Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja” 36:1

“Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine” 37:1

“Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji” 37:21

“U ono se vrijeme Ezekija razbolje na smrt” 38:1

“posla babilonski kralj…pisma s darom Ezekiji” 39:1

DRUGI DIO : IZAIJA 40 – 66

S a d r ž a j P og l . I z t e k s t a

Izbavljenje Iz 40-48

“Tješite,tješite moj narod..Govorite srcu Jeruzalema” 40,1-2

“Zar ne znaš? Zar nisi čuo?Jahve je Bog vječni” 40:28

“Evo sluge mojega koga podupirem” 42,1

“Ne boj se, ja sam te otkupio;imenom sam te zazvao” 43,1

“Ovako govori Jahve o Kiru…” 45,1

Okajanje Iz 49-59

“U vrijeme milosti ja ću te uslišiti” 49:8

“Leđa podmetnuh onima što me udarahu” 50:6

“Probudi se! Probudi se!..mišice Jahvina” 51:9

Slava Jahvina Iz 60-66

“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi nad tobom blista

Slava Jahvina” 60:1

“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza posla

me da radosnu vijest donesem ubogima” 61:1

“Sionu za ljubav neću šutjeti,Jeruzalema radi…” 62,1

“evo ja stvaram nova nebesa i novu zemlju” 65,17

40

„Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći',Ja rekoh:'Evo me, mene pošalji...Ja rekoh: 'Dokle,

o Gospode?“


Danijel Berković

56

Teologija Izaije

Nekoliko je teoloških tema koje povezuju i objedinjuju cjelokupni opus

proroka Izaije. Iako ih nije lako posložiti po redu važnosti, postoji jedan unutrašnji

red i slijed. Jahvinu suverenost svakako možemo postaviti negdje pri samom vrhu

važnosti. Jahve je jedini i jedinstveni Bog. Slijedom toga, pobliže se opisuje narav

toga Boga koja se sažimlje u njegovoj svetosti. Suprot tome stoji čovjek, moralno

neadekvatan svetom Bogu, pa ga i neminovno karakterizira grijeh. U toj nezavidnoj

situaciji moralnih odnosa između Boga i čovjeka, kao svjetionik stoji vjera u Jahvu.

U sažetom prikazu sve ovo izgledalo bi ovako :

Suvereni Bog „nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo“

„Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema

drugoga.“ (45:6,22-23)

Svetost Jahve „Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove“(6:3)

Korumpirani čovjek „Jao meni, propadoh,,jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana

prebivam, a oči mi vidješe Kralja“ (6:5)

Vjera u Jahvu “Ako se na me ne oslonite, održat se nećete” (7,9)

Ostatak vjerni

Mesija


Danijel Berković

57

7. PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA

7.1. Nahum

Nahum, prorok

To je razdoblje uspona i pada asirskog carstva – područje biblijskog Babilona i

Asirije, prostor je današnjeg Iraka.

Također vrijeme okrutnog judejskog kralja Manaše (2Kr 21) (696-642),

skloog tadašnjoj velesili Asiriji (glavni grad Niniva). Plaća danak, a u vjerskim

pitanjima čini ustupke, „Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja

Doma Jahvina“ (2Kr 21,5). Osim toga, „mnogo je nedužne krvi prolio Manaše“

(2Kr 21,16); osobito je mnogo proroka poubijao. U to isto vrijeme djeluje i prorok

Jeremija.

Niniva i Teba

Proroštvo Nahuma postavljeno je u kontekst između pada egipatske Tebe (663

god) (3,8) i propasti asirijske Ninive (612 god) (1,1; 1,14). 41

Niniva je na prijelazu iz 8 st u 7 st pod vodstvom asirskog kralja Sanheriba

(705-681) bila na vrhuncu moći i slave. Naskoro ipak Niniva pada pod nasrtajima

savezničke sile Babilona i Medije (612). To je ujedno i vrijeme uspona Babilona i

babilonskog carstva. Niniva je u mnogo navrata zabilježena u biblijskom tekstu, sve

od knjige Postanka (Post 10,11) po kojem je izvještaju Ninivu utemeljio moćni

Nimrod; pa sve do proroka Jone i njegove 'ninivljanske avanture'.

Slabljenje i pad Ninive također već bilježi i prorok Izaija (Iz 37,37) gdje se

opisuje smaknuće kralja Sanheriba od strane njegovih sinova, Adrameleka i

Saresera.

Nahum, prorok uz sve ovo najmaestralnije opisuje propast Ninive, i njegova se

proroštva i zapis, smještaju otprilike oko god. 615, što bi bilo nekako na samom

početku opsade i naskoro propasti Ninive. Vojna opsada i operacije nad Ninivom

trajale su već 616 god. Babilonski kralj Nabopolasar (otac Nabukodonozora), u

savezu sa Medijom završno opsjedaju Ninivu; po svemu sudeći i uz pomoć

prirodnih sila, vode i poplave, kako izvještava i prorok Nahum (2,7).

41

U današnjem Iraku u predjelu Mosula nalazi se još 20-ak kršćanskih sela sa oko 120.000 kršćana.


Danijel Berković

58

Ono što je pomalo zagonetno u proroka Nahuma jest činjenica da on uopće ne

spominje grijehe Izraelaca ili njihovo kajanje', mada navješta kaznu i nad Božjim

narodom (1,12).

Nahum 1 Božji gnjev i ljubomora

Nahum daje jedinstveni opis Jahve kao Boga ratnika - 'Jahve je ratnik hrabar,

Jahve je ime njegovo' (hm'_x'l.mi vyaiä hw"ßhy>) (Izl 15,3). Ovaj tekst otvara temu i potvrđuje

da Jahve, Bog nije gnjevno božanstvo, nego ljubomoran Bog koji čuva svoje

'vlasništvo', svoj narod, 'Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom

narodu' (Joel 2,18); 'Objavi ovo:Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju

ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion' (Zah 1,14).

Je li to ovdje u pitanju teologija srditoga Boga i patologija ljubomore ?

'proročanstvo nad Ninivom' (1,1)

Raznoliko se prevodi, tako Šarić, 'osuda nad Ninivom', vjernije izvorniku

drugi prevode sa, 'breme Ninivi' (hwE+n>ynI) aF'Þm;) (VSK); (aF'm; ='teret', 'breme', 'load').

Usporedi, Jer 23,33 'A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik zapita: Što je

breme Jahvino (hw"+hy> aF'Þm;-hm;)?Odgovori im: Vi ste breme Jahvino..' U samom naslovu

proročkih knjiga rijetko se ovaj izraz pojavljuje. Iznimno i to kada je riječ o jasno

teškom stanju (Hab 1,1; Zah 9,1;12,1; Mal 1,1).

'Bog ljubomoran' (1,2) (~qenOw> aANÝq; laeä) Ova ljubomora zapravo je to breme

koje je Božja čežnja za obraćenjem naroda. U SZ Bog je često prikazivan kao

'ljubomorni Bog' (Br 25,11; Iz 59,17). Ljubomora govori:

- o onome koji svojim ponašanjem i nevjerom (koji 'šara' uokolo), pa

uzrokuje ljubomornu reakciju; 'Vidje to Jahve, i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje

i kćeri...sinovi u kojima vjernosti nema. Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše'

(Pnz 32,19)

- govori o onome tko jest ljubomoran, zbog svoje ljubavi 'Dok Izrael bijaše

dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga...Užima za ljude privlačio sam ih'

(Hoš 11,1-6)

- ljubomori kao bolesnoj i opsesivnoj boljki:'Mirno je srce život tijelu, a

ljubomor je gnjilež u kostima’ (Izr 14,30). Govori se čak i o duhu ljubomore (Br

5,14). Na listi djela tijela (Gal 5,20)


Danijel Berković

59

Ljubomora u suštini je ne toleriranje bilo kakvog rivala – bilo da ljubomoru

promatramo kao (moguću?) vrlinu ili samo kao opasnu manu. U svakom slučaju ono

će zavisiti od 'naravi' rivala i rivalstva. Bog, Jahve, ovdje prije svega neće tolerirati

nikakvog rivalstva u uspostavljenom Savezu između njega i naroda izabrano, s

kojim je sklopio taj Savez.

- 'Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na

zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog

tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do

trećeg i četvrtog koljena’ (Izl 20,5), usp. Pnz 6,15

- Još 24,19 ‘Tada reče Jošua narodu: ""Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on

Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha.’

'osvetnik', 'gospodar srdžbe' (1,2b)

Ljubomora, osveta i srdžba – zasigurno ne zvuče kao vrline; dolaze iz

područja ljudskih mana i izvorom mnogih zala i nasilja. Srdžba, ljutnja, bijes...

Stoga, Bog pita Kajina 'zašto si ljut', i savjetuje ga da se odupre srdžbi. Jonu

pita, 'ljutiš li se s pravom'. Srdžba, a posebno Božja, zbunjuje mnoge; obzirom da

upravo govori o 'osveti'. Teško je ove ljudske mane 'ugraditi' u sliku Boga. Srdžba

po svojoj naravi, definiciji i očitovanju nije, i barem ne u ljudskom životu, nije

vrlina nego mana !?

'Jahve je spor u gnjevu' (1,3)

Božja srdžba ne znači i 'eksplozivnost', jer, on je 'spor na srdžbu (~yIP:ßa; %r<a,î)

bogat ljubavlju i vjernošću' (Izl 34,6). U pogledu i usporedbi s ljudskom naravi u

koju je ugrađena srdžba kao mana, on nije neubrojive ili kolerične naravi (eng.

'temper'). Neuračunljivost ljudske osobe koja pri izlijevu gnjeva nije svjesna što čini,

nije karakteristika Božjeg gnjeva.

Mada, u nekih biblijskih slika ima i 'provala srdžbe' Božje, koje podsjećaju na

čovjeka: 'U provali srdžbe (@c,q,ª @c,v,äB.) sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi

vječnoj smilovah se tebi, "" govori Jahve, tvoj Otkupitelj’ (Iz 54,8). Usred svega

ovoga gnjeva, čuje se ipak – ‘Jahve je dobar onima koji se u njega uzdaju’


Danijel Berković

60

‘u vihoru i oluji put je njegov’ (1,3b)

Ali osim ‘vihora’ i ‘oluje’ njegovo je objavljivanje i u ‘šapatu laganog i

blagog lahora’ (1Kr 19,12). Često, kao kod Ilije, baš onda kada se upravo očekuje

ovo gromoglasno i moćno obajvljivanje Božje.

‘što vi snujete protiv Jahve’ (1,9), (usp. ‘iz tebe je potekao onaj koji snuje

zlo protiv Jahve’ (1,11)

Podmukao plan, zaplotničke igre koje se pletu - pojašnjavaju razloge svega

već rečenoga, kao i Božje ‘ljubomorne reakcije’. Povijesnu pozadinu ovakve

Božanske reakcije treba tražiti u istupu asirskog kralja Sanheriba koji dolazi iz

Ninive, ali i judejaca, u kontekstu 2Kr 18-19; osobito 18,28-31:‘neka vas Ezekija

ne hrabri pouzdanjem u Jahvu…’

‘protiv tebe Jahve naređuje’ (1,14)

Protiv asirskog kralja koji stoluje u Ninivi; oglašava se zapravo propast

asirskog carstva (612), na čije pak mjesto doći babilonsko carstvo.

‘Iz hrama tvojih bogova’ (1,14b) kojih je u asirskom carstvu bilo u izobilju

(Asur, Nabu, Marduk, Bel, Ištar), s kraljem moraju pasti i njegovi bogovi !!

Nahum 2 Protiv tebe dolazi rušitelj

Nah 2 vrloje slikovit i precizan prikaz bitke za Ninivu. Od upozorenja: 'postavi

stražu', 'opaši bedra', 'saberi svoje snage' (2,2), pa do onoga: 'pozivaju se borci

odabrani' (2,6) ipak čemu sve kad je poraz neminovan, jer, 'Ako Jahve grad ne

čuva, uzalud stražar bdi' (Ps 127) k tome neprijatelj koji navaljuje izvrsno je

opremljen, 'Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu' (2,4-5).

'protiv tebe dolazi rušitelj' (2,2)

Već nagovješteno u 1,14 – 'protiv tebe Jahve naređuje' – da dolazi rušitelj

Asirije, da će Babilon pregaziti Asiriju, toliko je sigurno i neupitno da prorok

Nahum govori: 'preko gora hrli glasnik, on naviješta: Spasenje!' (2,1). Ove riječi

asociraju na riječi proroka Izaije 'kako su ljupke po gorama noge glasonoše

radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreći Sionu:'Bog tvoj

kraljuje' (Iz 52,7).


Danijel Berković

61

'vrata koja gledaju na rijeku otvaraju se..'Niniva je nabujalo jezero' (2,7)

Niniva je smještena na obali rijeke Tigris...'oni bježe pred vodom' (2,9).

Po jednom grčkom izvještaju iznenadnom poplavom rijeke obrambeni zid

Ninive bio je uništen....sve što ostaje jest: 'pljačkanje, haranje, razaranje' (2,11)

(hq"+L'bum.W hq"ßWbm.W hq"ïWB) tipična je i naglašena paranomasija, kao poajčivač scene, da

se dočara kako 'srce zamire, koljena klecaju' (2,11b) strah obvladava Ninivom i

ninivljanima.

Nahum 3

'jao gradu krvničkom' (3,1) (~ymi_D" ry[iä yAhß)

Grad krvi odnosi se na nemilosrdnost u prethodnim osvajanjima.

'jesi li bolja od Tebe Amonove' (3,8)

Teba, glavni je grad tadašnjeg Egipta. Isus se nerijetko osvrtao na one koji su

za sebe mislili da su bolji od.... 'Bože zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi',

(Lk 18,11) ili Lk 13,1-4


Danijel Berković

62

7.2. Habakuk

Prorok Habakuk

Habakuk i Nahum su suvremenici, osim što se Habakuk pojavljuje nešto

nakon Nahuma. Između navještaja ovih dviju knjiga postoje sličnosti i razlike.

Dok Nahum, naviješta propast Ninive i neprijatelja Jahvinog naroda; Habakuk

sa peterostrukim 'Jao' naviješta propast Babilonaca (2,6b i dalje). Ipak Habakuk vidi

važnijim od naviještaja propasti neprijateljskog naroda, uputiti poruku povratka i

privrženosti Jahvi svome narodu 'Jahve, čuo sam za slavu tvoju...Ponovi ga u naše

vrijeme' (3,2). Upravo je Habakuk autor one znane rečenice i postavke: 'pravednik

živi od svoje vjere' (2,4) - koja se višestruko ponavlja i navodi u Novom zavjetu

(Rim 1,17; Gal 3,11; Heb 10,38). Osim toga Habakuk sve proživljava i mnogo

osobnije od Nahuma, njegov je razgovor s Bogom vrlo osobne naravi.

Sadržaj Habakuka?

Vanjska prijetnja i unutrašnja kriza: (a) prijetnja, Babilona na Judu: 'dižem

Kaldejce, narod divlji i naprasit' (1,6), (b) unutrašnja kriza: tlačenje vlastitoga

naroda: 'Zakon je izgubio snagu (1,4). Tu je još i problem teodiceje (=spoj filozofije

i teologije, koji razmatra pitanja podrijetla zla, a u svemu tome i pitanje pravednoga

i dobroga Boga koji to sve gleda ili dopušta (?). Osim toga to je i osobno iskustvo.

Ono čime se Habkuk suočava, radi se o vrlo osobnom iskustvu: 'dokle ću, Jahve,

zapomagati' (1,2).42

(Usp. iskustvo Pavla aposotola: 'tri puta sam molio Gospodina

da prestane', 2Kor 12,8), također i dalje:

- 'Dokle ću Jahve zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi 'Nasilje'! a da ti

ne spasiš?Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje?' (1,2).

- 'Mnoge nevolje ima pravednik...' (Ps 34,20); 'zločincima zavidjeh motreći

sreću grešnika' (Ps 73,3)

Ponuđeni su i neki odgovori koji dolaze od Boga, iako se tijesno i dalje

isprepliču s Habakukovim pitanjima:

- 'Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.Zašto gledaš vjerolomce..?' (1,13)

- 'Tad Jahve odgovori i reče: Zapiši viđenje...Gle: propada onaj čija duša

nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere' (2,2-4)

42

'Ne priliči se božanskom skladu da češće pogriješi istu žicu' (Leibniz, Apokatastasis panton)


Danijel Berković

63

Dokle ću Jahve zapomagati ? (Habakuk 1,1-4; 5-11)

Prvo je poglavlje molitva pitanja, nakrcano upitnim rečenicama i upitima, od

kojih mnogi stihovi započinju sa: 'dokle?' ('ću zapomagati',1,2), 'zašto?' ('puštaš da

gledam zlo', 1;3,13), 'nisi li ti' ('od davnih vremena',1,12), 'valja li?'(1,17).

To je poglavlje osobna tužbalica ispunjena pitanjima Bogu. U tonu i formi

jednaka je tužaljki psalmiste: 'Pa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati' (Ps 13,1).

'dokle ću Jahve zapomagati' (1,2) ([w:v')

Molitva na kakvu nismo navikli (?), barem ne u javnom Bogoštovlju.

Kao rafalna serija pitanja koja u svojoj molitvi postavlja prorok, baš kao što i

psalmista i mnogi drugi biblijski tekstovi i likovi; postavljaju pitanja, nepravednoga

'ustroja' ovoga svijeta (Ps 73). Zašto ispašta nevin i pravednik?

Habakuk je svjestan internih problema (1,4) ali i vanjske prijetnje (1,6), on

postavlja (Hab 1) dva temeljna pitanja-pretpostavke:

(a) odgovara li Bog na molitve (1,2-3)? Zašto Bog ne poduzima nešto,

interventnije i hitrije i ne spašava potlačene-uslišavajući molitve? ('Zašto puštaš da

gledam zlo i zašto gledaš ugnjetavanje' 1,3).

Habakuk je molio za pomoć, a sada mu se molitva pretvara u pitanja o svojim

molitvama. Njegovo uzdanje se prodrmalo, za razliku od sigurnog paslmiste, ' Jer u

tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! (Ps 38,16); iako postoje

obećanja uslišanja (Jer 29,12 ‘i ja ću vas uslišati’).

(b) može li Bog izići na kraj sa nasilnicima i zločincima (1,13b;17)?

Svijet Habakuka prepun je zloće, zloćina, nepravde i ugnjetavanja.

Zakon je izgubio snagu (1,4). Kako u narodu koji ima zakon i to Božji;

zločinci se ne mogu sankcionirati? Pravda nema snage. Proroka muči i 'razlaz'

između teorije i prakse, teologije (Božje objave, izabranja..) i dnevnog iskustva...I

nije njemu problem samo u zlu koje ga okružuje, nego i u činjenica da Bog kažnjava

zlo još većim zlom. Naime Bog kažnjava grješan narod (njih same) putem još

zločestijeg naroda ('narod divlji i naprasit', 1,6)? lijedi Božji odgovor (Hab 1,5-11)

'pogledajte' (1,5)

Ali ono što će trebati gledati nije utješno – 'dižem Kaldejce, narod divlji i

naprasit'; dolazi odgovor na molitvu / Bog djeluje i onda kada to odmah evidentno..


Danijel Berković

64

Habakuk 2,1-4 Biti na straži

Odgovor na prigovor: Hab 2,1-4 odgovor je Habakuku na njegove prigovore i

pitanja, kako sveti i dobri Bog dopušta zlima da tlače nedužne: 1,12-17 - 'nisi li ti od

davnih vremena'; 'zašto gledaš vjerolomce'; 'valja li da neprestano poteže mač' –

uzevši u obzir da zli nisu samo Babilonci, nego i svoj svoga izrabljuje.

U cijelom tekstu Habakuka ovo je najznačajniji dio, važnost ovog teksta nalazi

se i u tome što se višekratno kasnije rabi.

Ali !! Radi se ovdje o 'viđenju' koje 'ispunjenju teži'. Na koga se ovdje u

Habakuku, odnosi ovo viđenje – osim ako ovaj odlomak 2,1-5 uzimamo kao

poslovičnu mudrost Svetoga pisma, koje valja za sve i svakoga u svako vrijeme,

kao: 'propada onaj čija duša nije pravedna'. Potencijalna opasnost: Sveto pismo,

Riječ 'svoditi' na zbirku duhovnih istina i mudrosti – ali izvan konkretnog

povijesnog konteksta, kao da bi to bilo nevažno (!?)

'stat ću na stražu svoju'.. 'paziti što će mi reći' (2,1)

Šarić bolje prevodi: 'da motrim (hpc) i vidim (har) što mi on kaže' (Šar) – kao

što stražar motri horizont pogledom. 'Stražar' ne sluša (samo) - on gleda i vidi. Češći

je onaj naš izraz: 'da čujem što ćeš reći', ali ima i: 'da vidim što ćeš sada reći'.

Vidjeti nešto što je evidentno jasno, prepoznatljivo, skoro opipljivo.

Biti na 'straži': posvetiti svoju pažnju kome ili čemu 'paziti', 'osluškivati'.

Straža u SZ kao:

- iščekivanje jedva čeka kraj nočne službe, nestrpljivo čekanje da se

okonča neizvjesnost -„Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna”(Ps

130,6)

- obaviještava cijela svrha straže i stražara jest da obaviještava druge -

„Jer Gospod mi ovako reče: ‘Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi” (Iz 21,6)

„Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih

usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime” (Ezek 3,17); „ako stražar - videći da mač

dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod…” (Ezek 33,6) – cf. Iz 52,8;

62,6 ‘ni danju ni noću ne smije zašutjeti’

- budnost uspavana straža i nije straža; cf. Isusova poziv na budnost;

„Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati.

Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati” (Iz 56,10)


Danijel Berković

65

'zapiši viđenje' (2,2)

Usp: „Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim

svjedočanstvo ostane” (Iz 30,8) Šarić: „Sada dođi, napiši to na tablu za njih!

Ureži u mjed“. Na 'ploču' i u 'knjigu'; 'na ploču' – značilo je najvjerojatnije ili 'na zid'

ili na velike ploče (Iz 8,1) (često i drvene) koje se izlažu na javno mjesto –svima

vidljivo, kao 'zidne novine'.

'da ga čitač lako čita (rab)' (2,2b) (Ab* arEAqï #Wrßy" ![;m;îl.)

Cf. „that a man may read it swiftly”,JPS). Dakle, da bude jasno i jednostavno,

svima razumljivo (čitanje i tumačenje!); usp. Pnz 1,5.

'ispunjenju teži' = koji je započeo, on će i dovršiti

'ako stiže polako' – 'čekaj' !

Čekati na straži !?

Hab 2,1 prorokov je solilokvij. Nakon što je iskazao sve svoje muke,

nejasnoće i neizvjesnosti (Hab 1), sam sebe potiče na iščekivanje Božjeg mu

odgovora, postavlja se 'na stražu'. Upire pogled na duhovni horizont. Uspinje li se

Habakuk na udaljenije i tiše mjesto, povišeno možda, odakle će se bolje 'vidjeti'

odgovor (Br 23,3; Mat 17)? Usp. 2Kr 9,17 ('stražar koji je stajao na kuli..videći da

dolazi Jehu').

Kako (se) to čini(m)? Zauzima li 'stražarsku pozu'?? Je li to samo izvanjsko,

unutrašnje zauzimanje stava ili oboje? Kada često to činim; postavljam se na stražu?

Ima li izvanrednih okolnosti i potreba kada treba stati na stražu? Možda dopuštam

da 'budni budite' ne odvajam od posebnih potreba?

'viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara’ (2,3)

'ako stiže polako, čekaj' – upozorenje je Habakuku, prije no što će Gospod

odgovoriti na Habkukove dvojbe i pitanja.

- 'čekaj' ! 1 Sam 10,8: „sedam dana čekaj (lxy) dok ne dođem k tebi i ne

poučim te što ćeš činiti” (Samuel, Saulu)

- „Nemoj govoriti: Osvetit ću se za zlo; čekaj Jahvu, i on će te spasiti” (Izr

20,22)

- Božje vrijeme, nije moje vrijeme, to znamo, ali ja imam tako malo

vremena; 'ispunjenju teži' – biti će, ali zašto tako dugo treba (?)


Danijel Berković

66

Habakuk je 'na straži'

iščekivanje stražara u mirnodopskom i ratnom stanju vrlo se razlikuju.

Habakuk je bio u 'ratnom' stanju. Stanju visoke neizvjesnosti i iščekivanja.

Nešto da se dogodi, da dođe odgovor na molitvu. Habakuk pita: 'Dokle' (1,2)? Naše

je vrijeme nezgodno, to je vrijeme 'između', u procjepu između 'dva vremena':

- to je vrijeme između primljenog i prihvaćenog obećanja s jedne, i

- ispunjenja tog obećanja, s druge strane.

'neće zakasniti' (2,3b)

Habakuku, unatoč svoj neizvjesnosti, to je za njega vrijeme praktične vjere i

vjernosti; nije vrijeme rezignacije i rezignacijskog čekanja.43

Živjeti od vjere (Habakuk 2,4)

vjera kao imenica i kao glagol (?)

Heb. !ma (potvrditi, podržati, učvrstiti). Usp. Ps 93,5 „Tvoja su obećanja vjere

predostojna”.

- ‘vjera’ kao nominalni oblik (= imenica) zapravo je nepoznat u heb. jer:

”stvarnost vjere izražena je na različite načine, no ne na način definicije, nego

posredstvm redovitih životnih okolnosti”44

- usp. glagoli čvrstoće, snage i sigurnosti (ib.36) (u hrvatskom jeziku imamo

riječ ‘vjerovanje’ kao glagolsku imenicu). Cf. imeničke izvedenice u heb.: smiri se,

ne boj se

'pravednik živi od svoje vjere’ (2,4)

Pouzdanje, sigurnost...'ja se u Jahvu uzdam' (Ps 31,6) – nada, vjera i čekanje

na Jahvu, stalni su elementi vjernika ! Istina, vjernost, pouzdanost – pripadaju Bogu,

čovjeku je to zadatak. Cf. Iz 7,2-7: „Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega

naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra…Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se,

i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa

Rasona aramskog i sina Remalijina..”

43

Raymond Calkins ovako govori: “The summons is from speculation to action, from questioning to conduct, from

brooding to duty. God is attending to His business, and Habakkuk must attend to his. Running the universe is not his

task. That burden belongs to God. But Habakkuk has his task, and let him faithfully perform it” 44

usp. Šporčić (ur.), Stari zavjet:vrelo vjere i kulture (str.30)


Danijel Berković

67

“Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.

Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti” (Heb

10,36)

- u progonstvima i kušanjima vjere: 'postojanost vam uistinu treba'

- „kušanje vaše vjere“ 1Pet 1,7 gdje i kako, u čemu ili kakvim se

situacijama nalazi ovo kušanje moje vjere a da nadiđe razinu fraze i floskule?

Mogu li ovo ispitati i preispitati za sebe ?

Rim 1,17 „od vjere živjeti“ (Gal 3,11); Heb 10,36-38 - „ako li otpadne“ (kai.

eva.n up̀ostei,lhtai) (eng. 'shrink back').

umrijeti u vjeri

vjera u životu – vjera u smrti „jer ovdje nemamo trajnog grada“ (Heb

13,14). „Napiši: već sada blago mrtvima koji umiru u Gospodinu! Duh govori:

neka otpočinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela“ (Otkr 14,13).

„Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” (2Tim 4,7)

„Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete

kao drugi koji nemaju nade” (2Sol 4,13)

Čuo sam o tebi (Habakuk 3,2)

'čuo sam o tebi...' (3,2)

* 'čuo sam za slavu tvoju' (KS) * 'čuo sam tvoj glas' (ŠAR) * 'čuh riječ tvoju'

(VSK). Heb: ytiarEy" é^[]m.vi yTi[.m;äv' hw"©hy> = 'čuo sam tvoj glas', i.e. izvještaj(e) o tebi i

djelima tvojim iz prošlih vremena – usp. Iz 43,18-9 (?)

'strah me hvata' (3,2)

'izvedi usred godina svoje djelo' (3,2b); 'ponovi' (KS)

Učini, ostvari, pokaži...dovrši (da vidim...!), Ps 68,29 'Pokaži Bože, silu

svoju...'usp. 'ispunjenju teži, ne vara' (2,3); Fil 1,6 – koji je započeo taj će i dovršiti !

Ne kasni = 'neće zakasniti' (2,3) = 'aritmetika' (Božjeg) vremena i našeg

vremena. Eshatologija, dispenzije i politika. Očekivanja, računanja i razočaranja !!!

(usp. 'hoćeš li sada' (Dj 1,6). usp. Hab 1,5 = 'Obazrite se (na narode)...Jer u vaše

dane činim djelo...' (1,5)


Danijel Berković

68

7.3 Sefanija

Prorok Sefanija

O samom proroku ne zna se mnogo, ali je znakovito da je u početku knjige

izložena njegovo rodoslovlje, koje očito naglašeno spominje i Ezekiju, judejskoga

kralja. Ovo izlaganje obiteljske loze proroka Sefanije nije tek uzgredno, već

posredno želi naglasiti prorokovo dobro poznavanje svih nepoćudnosti i grijeha u

Jeruzalemu i Judeji.

S druge strane moguće je da ovo služi i potvrđivanju njegova pravog

judejskog porijekla, obzirom da mu je otac bio ‘Kušija’ (= Etiopljanin).

Okolnosti

Kronološki prorok Sefanija bi pripadao između Izaije i Jeremije. Na samom

početku spominje se da je Sefaniji, ‘upućena riječ Jahvina’ (1,1) u vrijeme Jošije,

judejskog kralja, što onda spada u drugu polovinu 7 st. (640-609).

Obzirom da se Sefanija tako silovito okomljuje na idolopokloničku praksu

svojih sunarodnjaka, njegova proročka djelatnost pada u vrijeme prije Jošijine

obnove, dakle prije 626 god.45

45

U vrijeme asirskog kralja Asurbanipal a Asirija uvelike slabi i prestaje biti velesila (626 god.). Asurbanipal ujedno

je i posljednji snažni asirski kralj. Tijekom 621 god u obnovi Hrama, koju je naredio kralj Jošija, pronalaze knjigu

Zakona.


Danijel Berković

69

7.4 Jeremija

Okolnosti

Smrću Asurbanipala (626), posljednjeg asirskog kralja, Asirija nestaje sa

povijesne scene kao velesila. Egipat pokušava poduprijeti Asiriju, suprot nove sile

Babilona, ali bez većeg uspjeha. Put prema propasti Asirije označen je padom

Ninive (612), središtem tadašnje Asirije.46

Usred ovih međunarodnih previranja

započinje i križni put za Judeju. Faraon, Neko, u potpori Asirije ubija uspješnog

judejskog kralja Jošiju, u Megidu (609) (2Kr 23,28-29).47

Sada i za Judeju sve kreće

nizbrdo. U onome što slijedi i tom povijesnom kontekstu iskustva Židova mogu se

opisati kao njihova najveća nadolazeća trauma toga razdoblja (Lujić,204). To je

vrijeme aktivnosti proroka Jeremije u vrijeme vladavine kralja Jošije u Judeji (Jer

1,2). Vrijeme prije vladavine kralja Jošije, označilo je krvavo vladanje kralja

Manaše (687-642). Manaše je vladao zapravo kao potpuni vazal Asirije. Jošija je, s

druge strane, započeo veliku vjersku i duhovnu obnovu, u još do tada relativno

povoljnim uvjetima; obzirom da je asirski Asurbanipal omogučio jednu razinu

autonomije narodima koji su bili pod Asirijom. Vrhunac Jošijine obnove bilo je

ponovno pronalaženje knjige Zakona (621).

Prorok Jeremija

Ime Jeremija (Jirmejahu, Why"ßm.r>yI) prevodimo sa ‘Jahve ga je uzdignuo’, kao

izvedenica od glagola ~Wr (‘rum’) (= uzdići, podignuti).

Prorok Jeremija dolazi iz ugledne svečeničke obitelji od oca svećenika, Hilkije

(Jer 1,1), koji je pak bio u službi kralja Jošije u vrijeme Jošijine obnove (2Kr 22,8).

Rođen u Anatotu (1,1) blizu Jeruzalema, vjerojatno oko sredine 7 st (c 650 god).

Osim toga, po svemu sudeći Jeremijina obitelj vjerojatno dolazi iz loze uglednog

svečenika Ebjatara.48

Unatoč njegovoj uglednoj svečeničkoj obitelji, o glavi mu je

radila upravo njegova obitelj (Jer 12,6) kao i mještani Anatota (Jer 11,21). Vrlo

vjerojatno tome je bio razlog Jeremijina podrška reformama kralja Jošije, i njegovo

ukidanje svih svetišta izvan Jeruzalema; čime bi i oni iz Jeremijine obitelji igubili

46

Propast Ninive slikovito opisuje prorok Nahum. 47

Zanimljiv je iszvještaj Ljetopisca o istom događaju (2Ljet 35,20-23). 48

Svećenik Ebjatar bio je protjeran od kralja Salomona u Anatot, zbog toga što je ovaj stao na stranu Adonije,

Salamonova brata kao pretendenta za kraljevsko prijestolje; „Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: ""Idi u Anatot


Danijel Berković

70

mjesto u svećeničkoj službi.49

Obzirom na njegovu mladost i proročki poziv (Jer

1,6-7) Jeremija ponekad prigovori i o svojoj izgubljenoj mladosti (Jer 15,17).

Većina proroštava zapisanih u knjizi proroka Jeremije odnosi se na vrijeme

nakon pogibije kralja Jošije (609). Jeremija je bio otprilike iste dobi kao i kralj

Jošija, ali njegova proročka aktivnost jača nakon smrti kralja Jošije.50

Pregled knjige

I. Proroštva protiv Judeje i Jeruzalema

Jer 1 - 25

II. Biografski materijal

Jer 26 - 45

III.Proroštva protiv drugih naroda

Jer 46 - 51

na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i

podijelio si sve patnje s mojim ocem” (1Kr 2,22-26), Usp. Lujić,211 49

Usp. Lasor,329 50

O složenim odnosima i aktivnostima proroka Jeremije u vrijeme obnove kralja Jošije sažeti i vrlo korisni prikaz

daje Lujić (Lujić,212).


Danijel Berković

71

7.5. Ezekiel

Ezekiel, prorok

Ezekiele se nalazi u prvoj je skupini izgnanika u Babilon (597) (1:1), i

suvremenik je proroka Jeremije; dolazi iz svećeničke je obitelji (1:3); rođen kao i

Jeremija u vrijeme Jošijine obnove. Ezekiel vrlo snažno doživljava deportaciju –

sanja, gleda slavu Božju, ima viđenje: «otvoriše se nebesa, i ja ugledah božanska

viđenja» (1:1b); («Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna

srca...Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima...», 3:14).

Njegova su viđenja, neobična i složena. Nemoguće prelazi u moguće. U tim

njegovim viđenjima ruka i Duh Gospodnji glavni su instrumenti u manipulaciji tih

nadnaravnih događanja i viđenja. Uz ova teatralna viđenja za Ezekiela

karakteristične su i neke simboličke radnje (cf.4-5).

Poziv Božji proroku upučen je u pustinji na putu u izgnanstvo - «među

izgnanicima na rijeci Kebaru» (1:1).

Središnja tema i interes proroka – slava (Božja).

Knjiga, proroka Ezekiela

U 48 poglavlja proroka Ezekiela, osnovna podjela i poruke knjige jesu:

(a) poruku treba duboko osobno proživjeti, (Ez 3)

(b) osobna odgovornost (Ez 18) «Što vam je o Izraelu ponavljate poslovicu:

Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!» (18:1)

(c) obraćenjem protiv rezignacije (Ez 16:53) («A ja ću okrenuti udes

njihov..»); Ez 18:30-32 («Obratite se dakle i živite» 18:32)

(d) Božji pastiri (Ez 34) «Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira...»

(Ez 34)

(e) povratak i obnova (Ez 37) «Jahve me u svojem duhu izvede i postavi

usred doline pune kostiju» (37:1) (Obnova kostiju odvija se u nadzemlju (!) u dolini.

Isti je agens obnove, Duh, kao i u Ez 1:20 («Kuda ih je duh gonio...»). Duh je

životvorac.

(f) Dom, Svetište i Slava (Ez 40-48) «četrnaest godina otkako pade grad»

(ry[ih' ht'K.hu) (40:1b); (Dom i Svetište, svećenici i upotreba Doma) «bijaše nešto

kao sazidani grad» (40,2). 'Dom' i scenografija viđenja: (i) mjerenja Doma («I taj


Danijel Berković

72

mi čovjek reče:...popamti sve što ću ti pokazati» (40:4). (Mjerenje ovdje ima i ulogu

pokazatelja kako stvari treba staviti na svoje mjesto.), (ii) istočna, sjeverna i južna

vrata (40:6f.)

Karakteristični elementi djelovanja proroka i narav teksta

Poruke knjige temelje se uglavnom na prorokovim viđenjima (cf. «Evo opet

pričalice s pričama» 21:5b (`aWh ~yliv'm. lVem;m. al{h ]) («Sine čovječji, smisli

zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu» 17:1). Uz sve ove slike i viđenja

Ezekielu, u tekstu i literarnom dojmu knjige važan je i akustični element zvuka

(«Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda...» 1:24)

Osnovne karakteristike knjige:

bavi se numinoznim 51

(božanskim i veličajnim) i transcedentnim.

mašta i slikovitost (eg. Jahvina kola 1:4f)

intenzivni doživljaj – napuštanja svoje zemlje i prestanak obreda u Hramu.

teofanija uz cijeli instrumentarij teofanijskih prikaza («silan vihor»; «veliki

oblak»; «bukteći oganj»; «bića obličjem slična čovjeku» 1:4-5)

poziv na trajnu budnost i potpunu predanost obzirom na viđenja i poruke («I

reče mi: Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim» 2:1; «I reče mi: Sine

čovječji, progutaj što je pred tobom» 3:1)

tipičan element u proročkoj literaturi jest negativna reakcija na prorokove

poruke («A dom te Izraelov neće poslušati» 3:7). Cf. Izaija (Iz 6), Jeremija

«prorokuj protiv» - y[eAr-l[; abeN"hi (34:1) ~yviD'q.mi-la, @Jeh;w> (21:2)

Novi svijet

Novi Hram (Hekal, Svetište (41) prispodoba je i novoga idealnog - poretka. U

tom konekstu uočljivo je mnogo govora o mjerama i mjerenju (40). Hram se

dodatno povezuje i s hramskim izvorom (47). Voda kao zajednički nazivnik života i

blagoslova.

51

lat. 'numen' = mig, volja, zapovijed osobito kojega boga (eg. deus cujus numini omnia parent)


Danijel Berković

73

Literatura:

Brueggemann,W. The Prophetic Imagination (Fortress Press, 1978)

Eichrodt, W. Ezekiel (SCM, 1970)

Lassor/Hubbard/Bush Old Testament Survey (Eerdmans, 1996)

Lujić, B. Starozavjetni proroci (KS, Zagreb,2004)

Perry, T.A. The Honeymoon is Over:Jonah's Argument.. (Hend. ,2006)


Danijel Berković

74

TABELE:


Danijel Berković

75

PROROCI I KRALJEVI

SIL

E

Aram Asirija Babilon Perzija

876-746 745-612 609-539 539-331

KR

AL

JE

VI

JU

DA

Roboam (1Kr 12)

Abij

am (

1K

r 15)

Asa

Jošafat

(2Kr 3)

Joram

(2Kr8)

Ahaz

ja (

842)

Ata

lija

(2K

r 11)

Joaš

(2K

r 12)

837)

Am

asja

(2K

r 14)

Uzija (Azarja) (783-742)

(2Kr 15)

Jo

tam

A

haz

E

zekij

a

M

anaš

e (6

87-6

42)

A

mon (

2K

r 21)

Niniva pada (612)

Jošija (2Kr 21) (640-609)

(2Kr 23,29) faraon Neko

Asurbanipal

(umire 626)

Joah

az (

2K

r 23,3

0)

Joja

kim

(2K

r 24,1

0)

(Nab

ukodonozo

r)

Sidkija

(597-587)

(2Kr 24,17)

Jer

uza

lem

pad

a

(58

7)

Zerubabel Ezra

Nehemija (Kirov edikt,538)

Povratak i obnova (520-515)

IZR

AE

L Jeroboam

(1Kr 12)

Nad

ab (

1K

r 15,2

5)

Baš

a

Ela

(1K

r 16,8

)

Zim

ri

Om

ri

Ahab (869-850)

(1Kr 16,29)

Ahazja (2Kr 1)

(Baal Zebub)

Joram (2Kr 3)

Jehu (2Kr 9)

(Elizej)

Joah

az (

2K

r 13)

(Ben

Had

ad)

Joaš

(2K

r 13,1

0)

Jeroboam II (786-746)

Zah

arij

a (2

Kr

15,8

)

Šal

um

(2K

r 15)

Men

ahem

(2K

r 15)

Pek

ahja

(738)

Pek

ah (

737)

Hošea (732-724)

(2Kr 17)

Sam

ari

ja p

ad

a

(72

1)

PR

OR

OC

I J

UD

A

Amos Izaija (745-680

Mihej

Izaija Jeremija (627)

Nahum (612)

Sefanija (640-609

Jeremija Habakuk

Ezekiel

Hagaj (Hag 1,1)

Zaharija (Darije,522)

Malahija

IZR

AE

L Ilija

Obadija ? Ilija Elizej

(2Kr 2)

Elizej (2Kr 8) (Ben-Hadad)

Jona (2Kr 14,25)

Hošea

Amos

Hošea


Danijel Berković

76

Documents

BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM - bizg.hr · BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM 1. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU 1.1 Nastanak profetizma Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja