Bibliotečni niz – priručnici file4 Priručnik za starješine Objašnjenje 7 Predgovor 8 Punomoć za starješine 9 Prvo poglavlje Crkva i njena organizacija 11

Bibliotečni niz – priručnici

Priručnik za starješine

Naslov izvornika:Seventh-day Adventist Elder’s Handbook

Copyright © 1994Odjel za propovjedničku službu

pri Generalnoj konferenciji Adventista sedmog dana

Nakladnik:Kršćanska adventistička crkva u Republici Hrvatskoj

Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 77

Za nakladnika:Mario Šijan

Prijevod:Hinko Pleško

Redaktura:Hinko Pleško, Karlo Lenart, Ivan Đidara

Lektura:Đurđica Garvanović-Porobija

Korektura:Ljiljana Đidara

Grafi čka obrada:Krešimir Godina

Tisak:Znaci vremena, Zagreb, 2019.

Tiskano za internu uporabu Sva prava pridržava KAC u RH, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 77

Zagreb, 2019.

PriruËnik zastarjeπine

4


Objašnjenje 7Predgovor 8Punomoć za starješine 9

Prvo poglavljeCrkva i njena organizacija 11

ORGANIZACIJA CRKVE 16 VAŽNOST CRKVENOG STARJEŠINE 19 Za osobno proučavanje 24 Za skupno proučavanje 28

Drugo poglavlje Poziv i kvalifi kacije starješine 29 POZIV I IZBOR 29 OPIS RADA 29 KVALIFIKACIJE 33 RUKOPOLAGANJE 37 Za osobno proučavanje 40 Za skupno proučavanje 43

Treće poglavlje Starješina kao vođa crkve 44 SURADNJA PASTORA I STARJEŠINE 44 PLANIRAJ RAD CRKVE 50 CRKVENI IZBORI 53 NAČINI RUKOVOĐENJA 55 ODBORI 58 CRKVENA NAČELA I DISCIPLINA 61 ODNOS PREMA KONFERENCIJI/MISIJI 64 Za osobno proučavanje 67 Za skupno proučavanje 71

5

Četvrto poglavlje Starješina podupire ostale vođe u mjesnoj crkvi 72 POTPORA TAJNIKU CRKVE 72 POTPORA ĐAKONU I ĐAKONICAMA 73 POTPORA BLAGAJNIKU CRKVE 74 PODRŠKA CRKVENIM SLUŽBAMA 75 PODRŠKA ODJELU ZA KOMUNIKACIJE 79 PODRŠKA KRŠĆANSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU 80 POTPORA ODJELU ZA ZDRAVSTVO I UMJERENOST 81 POTPORA RADU S LITERATUROM 81 Za osobno proučavanje 83 Za skupno proučavanje 85

Peto poglavlje 86Starješina i rast crkve 86 RAST CRKVE U SVIJETU 86 RAST MJESNE CRKVE 87 SKRB ZA VJERNIKE KOJI SU SE ODVOJILI OD CRKVE 92 Za osobno proučavanje 98 Za skupno proučavanje 101

Šesto poglavlje 102Starješina i skrb o crkvi 102 POSJEĆIVANJE VJERNIKA 102 SAVJETOVANJE 105 MALE SKUPINE I NJIHOVA SLUŽBA 108 SLUŽBA MOLITVE 111 DRUŠTVENE AKTIVNOSTI 115 Za osobno proučavanje 116 Za skupno proučavanje 119

Sadržaj

6


Sedmo poglavlje 120Starješina i bogoslužje 120 SVRHA BOGOSLUŽJA 120 ZAJEDNIČKO BOGOSLUŽJE JE ZAJEDNIČKI SUSRET S BOGOM 122 DIJELOVI BOGOSLUŽJA 123 REDOSLIJED BOGOSLUŽJA 127 PROPOVIJEDANJE 129 Za osobno proučavanje 133 Za skupno proučavanje 137

Osmo poglavlje 138Starješina i posebne službe 138 POSVEĆIVANJE DJETETA 140 POSVETA MOLITVENOG DOMA 143 GOSPODNJA VEČERA 145 POČETAK GRADNJE 149 BLAGOSLIVLJANJE DOMA 151 POGREB 153 PREUZIMANJE NOVOG OKRUGA 154 MOLITVA ZA BOLESNE 159 VJENČANJE 161 Za osobno proučavanje 163 Za skupno proučavanje 167

7

Objašnjenje

RukopisTekst je napisao W. Floyd Bresee služeći se preliminarnim rukopisom što ga je

pripremio Douglas E. Robertson u Australiji. Od samog je početka cilj bio pripre miti priručnik upotrebljiv u cijelom svijetu – što nije laka zadaća, s obzirom na raznolikost rada crkvenih starješina u raznim dijelovima svijeta i u crkvama različite veličine. Stoga svaki čitatelj ova osnovna načela treba primijeniti vodeći računa o mjesnim prilikama.

Da bi pomogli u ostvarenju ovog cilja, rukopis je poslan crkvenim starješina-ma, pastorima i administrativnim službenicima diljem svijeta. Njihove su primjedbe dovele do značajnih poboljšanja.

Naputci za proučavanjeNaputke za proučavanje kojima završava svako poglavlje napisao je Mike Seegle.

Završna pripremaKonačni su rukopis za tisak pripremili Mike Speegle i Rex D. Edwards. Ann

Taylor je izvršila izdavačku pripremu ovog teksta.Izražavamo veliku zahvalnost njima i mnogim drugima koji su omogućili

izdavanje ovog priručnika.

8


Predgovor

U Crkvi adventista sedmog dana mjesne starješine češće propovijedaju, više posjećuju i obavljaju veći đakonski rad (savjetovanje) od pastora. Teško je vjerovati da bi bez njih Crkva mogla funkcionirati. Ova je knjiga pripremljena kao pomoć ovim vođama da bi razumjeli svoj poziv i rukovodeću ulogu, i pomogla im u njiho-vom pastoralnom i njegovateljskom djelovanju. Događa se da male crkve u nekim dijelovima svijeta nemaju osobu koju bi izabrale za starješinu, pa namjesto toga biraju “vođu crkve”. Ovim se priručnikom mogu poslužiti i oni.

Budući da je Adventistička crkva rasprostranjena diljem svijeta i stoga razno-lika u etničkom i kulturološkom pogledu, u postupcima mjesnih crkava ima i nekih različitosti. Stoga ovaj priručnik ne namjerava naglašavati određene metode ili postupke koje bi sve starješine morale slijediti. U njemu se više naglašava uloga i djelovanje starješine sukladno biblijskim načelima organizacije i upravljanja, na čelima koja su prihvatljiva u cijelom svijetu.

Veličina je ove knjige izabrana tako da bude jednaka Crkvenom priručniku. Obje se knjige dopunjuju pa bi svaki crkveni starješina trebao imati i jednu i drugu. Crkveni priručnik što ga je Crkva izglasovala na zasjedanju Generalne konferencije uživa prvenstvo nad ovim ili bilo kojim priručnikom pripremljenim za uporabu u mjesnoj crkvi.

Na nesreću, premda se u Priručniku za starješine često spominje Crkveni priručnik, nije bilo moguće navesti i njegove brojeve stranica, i to stoga što se Crkveni priručnik mijenja na svakom zasjedanju Generalne konferencije i što se brojevi stranica u prijevodima razlikuju.

Rad crkvenog starješine i rad pastora nerazdvojno su povezani, i s obzirom na Sveto pismo i na praksu Adventističke crkve. Stoga je mnogo toga u ovom pri ručniku jako slično Priručniku za propovjednike. Taj bi priručnik bio koristan starje šini koji traži podrobnije informacije o područjima koja su u ovom Priručniku za starješine previše skraćena.

Nadamo se da će se pastori i tajnici za propovjedničku službu služiti ovim priručnikom na seminarima za starješine. Ovdje navodimo Pavlove riječi kojima je efeške starješine, okupljene na takvom seminaru, pozvao: “Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.” (Djela 20,28)

9

Pomagalo za starješine

Na kraju svakog poglavlja Priručnika za starješine nalazi se Pomagalo za osob-no proučavanje. Ono će te povesti na putovanje na kraju kojega ćeš moći stručno i pouzdano obavljati službu starješine crkve. Kad dovršiš sve zadatke postav ljene u Pomagalu za osobno proučavanje, ili kao pojedinac ili u skupini s drugim starješi-nama, stekao si pravo na Svjedodžbu (Certifi cate of Attainment). Nju možeš dobiti preko ureda svoje unije.

Pomagalo za osobno proučavanje treba pomoći tebi kao starješini ili skupini starješina da usvojite mnoge informacije što ih sadrži ovaj priručnik.

Pomagalo je načinjeno tako da ti pomogne kako bi na prvi pogled prepoznao glavne točke svakog poglavlja, zapisao što si naučio i primijenio načela iz tog poglavlja na svoju mjesnu crkvu.

Svako je Pomagalo za osobno proučavanje podijeljeno u tri dijela ključnim riječima: znati, naučiti i učiniti. Svaki te dio potiče da tako i postupiš: znaš određenu informaciju, naučiš posebne pojedinosti iz poglavlja, a onda tu spoznaju primijeniš obavljanjem nekoliko kreativnih vježbi i planiranjem.

Na kraju svakog poglavlja pripremljen je dio Za zajedničko proučavanje, nami-jenjen diskusiji u skupini. Pitanja su tako sastavljena da ti pomažu u primjeni načela na određene situacije s kojima se kao crkveni starješina možeš sresti.

11

Prvo poglavlje

Crkva i njena organizacijaSVRHA POSTOJANJA CRKVE

Crkvu je zamislio Bog. — Gdje god Bog djeluje, postoji organizacija. Pogledaj mikroskopom najmanje od Njegovih stvorenja. Što vidiš? Preciznu, pred vidljivu organizaciju. Usmjeri teleskop prema beskonačnosti Njegova svemira. Što vidiš? Organizaciju tako preciznu i predvidljivu da je svako ljudsko društvo vrijeme mjerilo i svoje brodove upravljalo uz pomoć Sunca, Mjeseca i zvijezda.

Ljudi koji žele biti dio Božjeg plana, ali ne i organizacije, ne razumiju način na koji Bog djeluje. “U svim Božjim djelima u svemiru vidljivi su sustavnost i red.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, str. 26) Gdje god Bog djeluje prisutna je organizacija.

Budući da je Bog organizator i radi na spašavanju grješnika, očekivali bismo da uspostavi organizaciju koja bi Mu u tome pomogla. To je učinio od samog početka. Njegova je prva organizacija bila dom i obitelj. Mi je nazivamo patrijar halnim su-stavom. Kasnije je upotrijebio narod — Izrael. Od novozavjetnih vremena naovamo poslužio se zajednicom vjernika koje je pozvao iz svijeta da budu zajedno u onome što nazivamo crkvom.

Bog je odredio starješine za važne vođe u ovoj crkvenoj organizaciji. Ali da bi mogli djelotvorno služiti, oni moraju voljeti Crkvu, a da bi to razumno mogli, moraju je prvo razumjeti. Stoga je i prikladno i nužno ovaj Priručnik za starješine započeti usmjeravanjem pogleda na prirodu i cilj Crkve.

Biblija se služi riječju crkva na najmanje dva načina. Upotrijebljena u općem smislu ona se odnosi na Božji obnovljeni narod na svakom mjestu i u sva vremena (Matej 16,18; 1. Korinćanima 12,28; Efežanima 1,22.23; 3,10). Izrael je nazvan “crkvom u pustinji” (Djela 7,38 – DK). Stoga se riječ crkva može odnositi na Božji narod u bilo koje vrijeme u povijesti. Ona obuhvaća sveopću Crkvu ili Crkvu cijeloga svijeta.

Kad je upotrijebljena u određenom smislu, crkva označuje mjesni skup, na primjer u određenom gradu (1. Korinćanima 1,2; 1. Solunjanima 1,1). Stoga riječ crkva može označavati posebno, mjesno vjerništvo. U ovom priručniku bit će riječi o oba značenja crkve. Ono će biti posebno istaknuto budući da su starješine prve među svim vođama u mjesnoj crkvi.

12


Crkveni je plan božanskog, a ne ljudskog podrijetla. U Djelima 2,47 stoji: “A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.” Zamisao pridru živanja Crkvi nije potekla od pastora, evanđelista ili predsjednika konferencije. Ona potječe od Gospodina. Jednako tako postoji veza između spasenja i pripadnosti Crkvi, jer u ovom tekstu stoji da Bog pridružuje Crkvi one koji se spašavaju.

Današnja je Crkva slična kovčegu u Noino doba. Noin je kovčeg nesumnjivo bio nesavršen brod, jer su ga gradili ljudi. Ali kad je došao potop, Bog je s pomoću njega spasio svoj narod, jer je bio sagrađen prema Njegovom planu. Crkva je nesavršena organizacija, jer je načinjena od ljudi, ali će uz pomoć nje Bog spasiti svoj narod, jer ju je sagradio prema svom planu.

Bogu je istinski stalo do uspjeha svoje crkvene organizacije, unatoč njenom nesavršenstvu. Ellen G. White je izjavila: “Svjedočim svojoj braći i sestrama da je Kristova Crkva, koliko god bila slaba i nesavršena, jedini predmet na Zemlji na koji obraća svoju najveću pozornost. ... On osobno svojim Svetim Duhom dolazi usred svoje Crkve.” (Testimonies to Ministers, str. 15)

Crkvu je osnovao Krist. — Isus je govorio o sebi kad je rekao: “Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.” (Matej 16,18) Ovih nekoliko riječi upućuju na najmanje tri značajne činjenice o Kristu i Crkvi: On ju je sagradio, sam On je njezin graditelj i ona je Njegova Crkva. Krist je “Glava crkve” (Efežanima 5,23). On je imenovao njene prve vođe (Marko 3,14). On svoju Crkvu ljubi kao što mla doženja ljubi svoju mladenku (Efežanima 5,25-32).

Adam je u Edenu zaspao. Bog mu je otvorio slabinu i pojavila se Eva. Na Golgoti je spavao drugi Adam, Isus. Njegova je slabina otvorena i pojavila se Crkva. Kao što je Eva u Edenu stala pred Adama i on ju je zavolio, tako i Njegova Crkva stoji danas pred Kristom i On je ljubi. Budi jako oprezan kad kritiziraš Crkvu jer kritiziraš Kristovu nevjestu. Nijedan pošten muškarac neće olako prijeći preko kritike upućene njegovoj zaručnici čak ni onda kad je ona zaslužuje.

Kršćanin je onaj koji ljubi Krista i želi postupati kao što Krist postupa. Misleći na naš odnos spram Crkve jedino što trebamo znati jest što je Krist činio jer ćemo i mi to htjeti činiti. U Efežanima 5,25 stoji: “Kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju.” Učini Crkvu boljom! Reformiraj je! Ali tek onda kad Crkvu ljubiš. Biti sličan Kristu znači ljubiti Crkvu i sebe predati za nju.

Što je Crkva? — Biblija se služi nizom slika da prikaže Crkvu: sveti narod, sinovi saveza, Kristovo tijelo, Božja obitelj, domaći u vjeri, Kristova zaručni ca, kraljevsko svećenstvo. Mjesna se crkva naziva zajednicom, skupom ili zborom. Što sve to znači? Što je Crkva zapravo? Evo četiri prijedloga:

13

1. Crkva je skup kršćana. Crkva je organizam kojemu sam Krist daje duhovni život. Stoga se ona ne može defi nirati samo ljudskim pojmovima. Međutim, vrlo je važno zamijetiti da je Crkva usredotočena na Krista, a usmjerena na ljude. Crkva kao ustanova ne postoji sebe radi, već radi naroda kojega okuplja.Crkva je skup ljudi. Crkvu ponekad defi niraju kao pozvane ljude, odvojene.

Kršćani jesu pozvani iz svijeta, ali su pozvani i da budu zajedno. Kršćanstvo je religija odnosa. Ono se u izolaciji ne može potpuno razviti.

Točnije, Crkva nije zgrada u kojoj se ljudi sastaju, već ljudi koji se sastaju u zgradi. Postoji prikrivena opasnost u održavanju bogoslužja u lijepo uređenoj crkvenoj zgradi, jer se može steći pogrešan zaključak da ono odražava pravo stanje Crkve.

Crkveni povjesničari procjenjuju da je u prvom stoljeću bilo čak pet milijuna obraćenika na kršćanstvo. Pa ipak u tom razdoblju, kad je Crkva bila na duhov nom vr-huncu, nema spomena o crkvenim zgradama. S druge pak strane, u mračnom srednjem vijeku crkvene duhovne povijesti Crkva je sagradila neke od najraskošnijih građevina. Crkvu treba mjeriti duhovnošću njenih vjernika, a ne ljepotom njenih zgrada.

Crkva se ne smije usredotočiti na učenje, isključujući ljude. Crkva ne postoji zbog svojih doktrina već zbog ljudi koji je čine. Svako učenje ne treba braniti samo zato što je istinito, već nadasve zato što može pomoći ljudima da postanu slični Kristu. Istina i učenje su Bogu značajni — ali samo ako pomažu ljudima.

U Kristovoj Crkvi ne bi trebalo biti hijerarhije. Krist je učio: “Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća. Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga!” (Matej 23,8.11) Odnosi između vođa i vođenih u Kristovoj Crkvi ne smiju biti odnosi gospodara i sluge, već brata i sestre. Vodstvo je potrebno i treba ga štovati. Ali crkvene vođe, uključujući i starješine mjesne crkve, trebaju biti vođe koje služe.

U Kristovoj Crkvi ne smije biti diskriminacije s obzirom na rasu, pleme ili spol. “Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3,28)

Da bi bila kršćanska, Crkva se mora stalno ispitivati nije li postala zaokupljena institucijom, zgradom ili čak doktrinom. Kristova je Crkva zaokupljena Kristom i usmjerena na ljude.

2. Crkva je skup kršćana pozvanih iz svijeta koji uče ljubiti Boga i jedan drugoga. Obratimo pozornost na tri dijela ove važne rečenice:

a. “Pozvani iz svijeta.” Crkvu čine ljudi koje je Bog pozvao (1. Petrova 2,9). Njezino je osnivanje Božje djelo. Njezini su vjernici od Boga “izabrani”, Njegov “izabrani rod”. Bog upućuje poziv, a ljudi odgo varaju.

Crkva i njena organizacija

14


Bog poziva svoju Crkvu iz svijeta. Ona mora biti u svijetu, ali nije od svijeta. Crkva koja je slična svijetu neće imati mnogo uspjeha u privlačenju ljudi iz svijeta.

b. “Učiti da ljube.” Središte kršćanstva je ljubav. Djeca rođena na ovaj svijet nisu rođena s osobinom da ljube. Rođena su s potrebom da budu voljena i sa sposobnošću da vole, ali su u biti rođena s osobinom sebič nosti. Kako malo dijete može naučiti voljeti? Bog je pripremio ustanovu, dom, u kojoj djeca, okružena ljubavlju, uče ljubiti.

Nanovo rođeni kršćani ne izlaze iz krstionice sposobni za savrše nu ljubav. Kako će se ova novorođenčad u Kristu naučiti kršćanskoj ljubavi? Bog je pri-premio ustanovu nazvanu crkva u kojoj se oni, okru ženi kršćanima koji ljube, uče ljubiti Krista.

Crkva nikada ne smije polaziti od pretpostavke da je sastavljena od ljudi koji su već naučili ljubiti kako bi to kršćani trebali. Crkva nije muzej, već ra-dionica. U muzeju su izloženi odavno dovršeni predmeti, dok se u radionici neki predmeti nalaze na početnom stupnju obrade, drugi su dovršeni upola, a neki zamalo gotovi. Tu se događaju promje ne. Nešto se zbiva. Crkva je slična radionici. Očekuje se da njeni ljudi budu na različitom stupnju kršćanske ljubavi, zaokupljeni učenjem kako se ljubi.

c. “Ljubite Boga i jedan drugoga.” Kristova velika zapovijed bila je da ljubimo Boga (Matej 22,37-39). Crkva nije društveni klub. Njena primarna svrha nije uživati u zajedništvu jedan s drugim, već ljubiti Boga. Drugi je pak cilj ljubiti jedan drugoga. Ljudi nemaju drugog načina da procijene iskrenost ljubavi prema Bogu osim ako im ona pomaže da ljube jedan drugoga.

U crkvenoj zajednici vjernici srdačno prihvaćaju jedan drugoga jer su jedno u Kristu (Efežanima 4,32). Jedinstvo je u Crkvi Kristov dokaz onima koji joj ne pripadaju da je evanđelje sila: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učeni ci.” (Ivan 13,35)

3. Crkva je skup kršćana koji su zainteresirani za svijet, pozivajući druge da im se pridruže. Svaka crkva koja ozbiljno pristupa svojoj zadaći bit će stalno ras trzana između potrebe za odvajanjem od svijeta i potrebe da svijetu služi. Crkva koja se priklanja jednome ili drugome gubi ravnotežu. Kristova je namjera da se Njegova Crkva odvoji od grješnosti svijeta, ali da mu je istodobno spremna s lju bavlju služiti i spašavati ga.Crkva je često izložena kušnji da bude posve zaokupljena sobom — svojim

sastancima, odborima, zgradama, djecom, vjernicima, sama sobom. S druge strane,

15

prava kršćanska Crkva u svemu što čini vidi pružanje ruku društvu u kojem živi, pozivajući i sklapajući prijateljstvo s posjetiteljima, nastojeći da se grješnici osjećaju dobrodošlima.

Da bi bila kršćanska, Crkva mora imati mjerila za svoje vjernike, viša mjerila za crkveno vodstvo, ali nikada i neka mjerila za kršćansko prijateljstvo. Ako se zaintere-sirani grješnici u vašoj crkvi ne osjećaju dobrodošli, ona nije kršćanska, bez obzira koje dokrine naučava. Ne smijemo zaboraviti da se grješnici u Kristovoj blizini uvijek osjećaju dobrodošli.

Može li onaj tko nije vjernik ili kršćanin slobodno posjetiti tvoju crkvu? Hoće li u njoj čuti nešto što ne može razumjeti? Hoće li ih oni koji zastupaju adventistički stil života zbuniti i obeshrabriti? Kao starješina i crkveni vođa zamisli s vremena na vrijeme da si osoba koja prviput posjećuje tvoju crkvu. Zbiva li se u njoj išta što bi u tebi izazvalo želju da ponovno dođeš?

Od svakog se vjernika u Crkvi očekuje da bude propovjednik. “Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista — kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5,20)

Primanjem Svetoga Duha svaki vjernik dobiva duhovni dar koji treba upo-trijebiti u službi zadobivanja duša. “I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apo stole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravlja nja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika.” (1. Korinćanima 12,28)

4. Crkva je mjesto za liječenje boli od životnih udaraca. Na zidu u ambulanti hitne pomoći jedne bolnice stoji: “Ovdje prestaje bol.” Nije li to dobra vijest za povrijeđene i teško bolesne? Bolnice zaustavljaju bol. U mnogim je zemljama bora vak u bolnici vrlo skup, pa ipak ljudi i dalje odlaze u bolnicu jer ne misle da bi se na nekom drugom mjestu oslobodili bola.

Kako bi to bilo lijepo kad bi svaka adventistička crkva mogla s pravom iznad svoje propovjedaonice staviti natpis: “Ovdje prestaje bol.” Ljudi će pohrliti tamo gdje se mogu osloboditi duhovne boli.

Postoje mnoge defi nicije bivših ili neaktivnih vjernika. Neki ih smatraju svje-tovnima, nepouzdanima i malodušnima. Međutim bivši ili neaktivni vjernik može jednostavno biti osoba koju Crkva nije uspjela osloboditi boli.

Što je Crkva? Svrha njenog postojanja je najbolje opisana prizorom afričkog stada koje se na približavanje lava svrstava u krug s rogovima okrenutim prema van. Unutar velikog je manji krug. A u njemu su stari i mladi, bolesni i slabi — upravo oni koje vreba lav. A krug je, ako ostane jedinstven i nedirnut, neprobojan. Lav odlazi bez plijena.


16


Biblija kaže: “Vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!” (1. Petrova 5,8) Crkva je skup kršćana koji stvaraju krug obrane izme đu sebe i Sotone. Snažni stoje između Sotone i obeshrabrenih, i objavljuju: “U Kristovo ime izjavljujemo da oni pripadaju nama. Mi smo tu da ih branimo. Ne možeš ih dobiti!” To je kršćanska Crkva.

ORGANIZACIJA CRKVEOrganizacija je potrebna ne samo zato što ju je Bog odredio, već zato što je

Crkvi povjerena velika zadaća; a da bi se ona mogla izvršiti, potrebna je organizacija. Poduzeće bez organizacije mora propasti. Kad u nekom narodu ne bi bilo organi zirane vlasti, u njemu bi ubrzo zavladao kaos. No kakva je vrst organizacije potrebna Crkvi?

Biblijski modeli. — Zamijetimo tri biblijska modela crkvene organi zacije:1. Model Izraela. Izraelska organizacija je bila jasna i određena. Tijekom

putovanja pustinjom kretali su se u odredima (Brojevi 10,28). Bili su po-dijeljeni na dvanaest plemena s knezom na čelu i zatim opet podijeljeni u skupine po tisuću, stotinu, pedeset i deset (Ponovljeni zakon 1,15; Izlazak 18,21.22). Svakom je pleme nu bilo određeno mjesto kako u taboru tako i za putovanja.

2. Model organizma. Svojom često ponavljanom slikom Crkve kao tijela, Pavao daje jedan od najslikovitijih i najkorisnijih modela reda i organskog jedinstva u Crkvi. Čovjekovo je tijelo sastavljeno od glave, ruku, nogu i torza te od vitalnih nutarnjih dijelova (1. Korinćanima 12,12-28). Premda se ovi dijelovi jako razlikuju po izgledu, mjestu i funkciji, svaki je od njih nužan. Cijelo tijelo ovisi o tome da svaki njegov dio izvrši svoju zadaću.Pavao kaže da Crkva, to Kristovo tijelo, djeluje na isti način. Zbog mnogih rasnih

i društvenih razlika vjernici se jako razlikuju jedan od drugoga. Ali svi posta ju jedno tijelo: “Mi smo svi — bilo Židovi, bilo Grci; bilo robovi, bilo slobod njaci — kršteni jednim Duhom u jedno tijelo.” (1. Korinćanima 12,13)

Kad se pridruži tijelu, svaki vjernik treba obavljati određenu funkciju. Sveti Duh poziva svakoga na posebnu službu u Crkvi. Duh svakoga osposobljuje za uspješno obavljanje te službe. “Ali sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svako mu napose kako hoće. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.” (1. Korinća nima 12,11.7 – DF)

Upravo kao u ljudskom tijelu, u kome je djelovanje svakog dijela važno za zdravlje osobe, tako je i u Kristovom tijelu sudjelovanje svakog vjernika važno za zdravlje Crkve. Upotrebom svog osobnog dara svaki vjernik pridonosi Crkvi nešto jedinstveno. Ako svi dijelovi funkcioniraju, Crkva napreduje.

17

Glava upravlja tijelom. A glava je crkvenog tijela Krist (Kološanima 1,18). Tijelo je produžetak Njegove volje. Ono čini na Zemlji ono što bi On činio kad bi bio ovdje. Svojim Svetim Duhom Krist opskrbljuje svaku mjesnu crkvu darovima koji su joj potrebni za uspješno obavljanje posla što ga treba uraditi za Njega.

3. Novozavjetni model. Model prve Crkve je organizacija koja se razvijala po-stu pno kako su se javljale potrebe. Prvu organizacijsku skupinu činio je apostol ski sabor u Jeruzalemu (Djela 6,2; 8,14). Kad se namnožio broj vjernika i potrebe posta le veće, izabrali su druge vođe da oslobode apostole dužnosti koje im nisu pri sta jale (Djela 6,2-4). Nakon stanovitog vremena crkve su se u nekim područjima grupirale u organizacije slične onima što ih danas nazivamo konferencijama (Ga laća nima 1,2). Pavlov savjet: “Ali sve neka bude pristojno i uredno!” (1. Korinća nima 14,40) bio je u osnovi smjernica za širenje organizacije.

Crkva adventista sedmog dana svoju je organizaciju uredila po uzoru na orga-nizaciju novozavjetne Crkve.

Organizacija Crkve Adventista sedmog dana. — Spasiteljev je evanđeoski nalog da se evanđelje navijesti cijelome svijetu velika zadaća (Matej 28,19.20). Sve vjerske zajednice u nekoj mjeri prihvaćaju ovu odgovornost, ali su adven-tisti usamljeni u osjećaju odgovornosti da poruke trojice anđela treba objaviti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6). Stoga se ne može dovoljno istaknuti da Crkva adventista sedmog dana na jedinstven i svrhovit način mora uvijek ostati organizirana naglašavajući najveću važnost obavljanja zadaće u cijelom svijetu. Svaka mjesna crkva koja je usmjerena samo na lokalne aktivnosti izgubila je jedinstvenu adventističku viziju što obuhvaća čitav svijet. Adventisti sedmog dana su uvjereni da ovo djelo neće biti dovršeno nigdje dok ne bude dovršeno posvuda.

Ovo gledište koje obuhvaća cijeli svijet veliki je organizacijski izazov koji mjesne starješine i njihove crkve moraju razumjeti prije no što mogu istinski cijeniti adventističku organizaciju: (a) Zadaća je velika pa i organizacija mora biti djelotvor na. (b) Zadaća je sveopća pa se stoga mora dovoljno ovlasti prenijeti na razine upravljanja izvan mjesne crkve da bi se osigurala raspodjela osoblja i fi nancijskih sredstava za cijeli svijet. (c) Budući da je zadaća višenacionalna i višekulturalna, organizacija mora biti prilagodljiva.

Crkva adventista sedmog dana izrasla je iz reformne skupine koja se razočarala i povukla iz drugih vjerskih organizacija. Stoga je postojala odbojnost prema stvara-nju još jedne organizacije — neće li ona postati slična onima koje su napustili? Ali je potreba za organizacijom ubrzo nadmašila sumnjičavost.


18


Zamijetimo pet razloga za crkvenu organizaciju kako ih je ocrtala Ellen G. White: “Kako se povećao broj naših vjernika, bivalo je sve jasnije da će bez nekog oblika organizacije doći do velike zbrke i da se Djelo neće moći uspješno razvijati. Organi zacija je bila prijeko potrebna za izdržavanje propovjednika, za širenje Djela u nova polja, za zaštitu crkava i propovjednika od nedostojnih vjernika, za vlasništvo nad crkvenim nekretninama, za objavljivanje istine tiskom i za mnoge druge potre be.” (Testimonies to Ministers, str. 26)

Četiri oblika crkvene uprave. — Za Crkve se obično smatra da su organizirane u jedan od sljedećih oblika upravljanja:

1. Papinski, prema kojem je papa vrhovni autoritet.2. Episkopalni, prema kojem Crkvom upravljaju biskupi.3. Kongregacionalni, prema kojem potpuna vlast počiva u rukama mjesne crkve

na njenom području.4. Predstavnički, prema kojem autoritet počiva na njezinim vjernicima, s tim da

se odgovornost za planiranje i koordinaciju prenosi na druge razine. Adventisti sedmog dana slijede ovaj predstavnički oblik upravljanja Crkvom.Rad svake razine upravljanja u Adventističkoj crkvi razmatra se tijekom peri-

odičnih zasjedanja. Na tim se zasjedanjima podnose izvještaji, vođe polažu odgovor-nost i zastupnici biraju nove vođe. Zastupnici na tim zasjedanjima su obično izabrani iz organizacijske jedinice koja se nalazi ispod jedinice na razmatranju. Na primjer, prije zasjedanja sabora konferencije svaka mjesna crkva bira između vjerništva zastupnike koji će je predstavljati na zasjedanju.

Razine organizacije Adventističke crkve. — U Crkvi adventista sedmog dana postoji pet razina administrativne i četiri razine konstitutivne organi zacije. Četiri konstitutivne razine jesu:

1. Mjesna crkva, organizirano tijelo pojedinih vjernika. Kad u skupini koja još nije organizirana kao crkva poraste broj vjernika i ona duhovno sazri, kad po kaže duhovne darove koji su potrebni da sama skrbi o sebi i svjedoči u svojoj druš tvenoj sredini, i kad dokaže da ima dovoljno novčanih sredstava za uzdržava nje, ona od misije ili konferencije može tražiti status organizirane mjesne crkve da bi se pridružila sestrinstvu crkava. Prije toga skupina se može, u dogovoru s okružnim pastorom ili nekim drugim predstavnikom konferencije/misije, organizirati u skupi nu. Kad se konferencija ili misija uvjeri da je takva skupina spremna za status orga nizira ne crkve, predstavnik konferencije/misije okupit će skupinu i predvoditi orga nizira nje mjesne crkve.

19

2. Konferencija ili misija/polje, organizirano tijelo crkava u jednoj državi, pro-vinciji ili području.

3. Unija ili unijska misija, skup konferencija ili polja na većem području.4. Generalna konferencija, najveća organizacijska jedinica, sa sjedištem u

području Washingtona D.C., koja uz pomoć svojih divizija ili odjeljenja administra tivno djeluje u određenim zemljopisnim područjima.Ustanove. — Nacrt crkvene organizacije Adventističke crkve nije cjelovit bez

crkvenih ustanova. Od samog početka crkvena struktura uključivala je odgojno-obrazovne, zdravstvene, nakladničke i druge institucije, odvojeno organizirane, ali s ciljem da imaju značajnu ulogu u ispunjavanju zadaće Crkve.

Autoritet Generalne konferencije. Generalna konferencija na zasjedanju i njen Izvršni odbor između dvaju zasjedanja čine najviši autoritet u upravljanju djelo vanjem Crkve u cijelom svijetu. Ellen G. White je savjetovala: “Nikad se razum jednog čovjeka ili nekolicine njih ne smiju smatrati dovoljno mudrim i snažnim da nadzire Djelo i kaže koje planove treba provesti. Ali kad se na Generalnoj konferenciji, gdje su okupljeni predstavnici iz svih zemalja, izrazi zajedničko mišljenje, onda se osobna neovisnost u radu i vlastito mišljenje ne smiju tvrdoglavo zadržati, nego se treba pokoriti mišljenju većine.” (Odabrana svjedočanstva, str. 119)

Novčana sredstva. Sveopća organizacija kakva je Crkva adventista sedmog dana ne bi mogla djelovati kad ne bi imala djelotvoran fi nancijski sustav. Premda Crkva nije zainteresirana za blaga ovoga svijeta, potreban joj je novac da može izvršavati svoje Djelo u cijelom svijetu.

Veći dio crkvenog prihoda čini desetina vjernika koji vjerno slijede Božji plan i daju deseti dio svog prihoda da bi pomogli Crkvi u njenom djelovanju (Ma lahija 3,10). Značajna jedinstvenost adventizma jest to što konferencija koja koristi dio te desetine za plaće pastora značajan postotak šalje svakoj razini crkvene uprave da bi se dodijelio misionarskim programima i projektima za zadobivanje duša u cijelom svijetu. Ova metoda podjele novca skupljenog u mjesnoj crkvi praktičan je dokaz da se njeno vjerništvo smatra dijelom pokreta u cijelom svijetu.

Osim toga, prihod čine i različiti darovi što se skupljaju u crkvi. Godišnja je-senska akcija prikupljanja pomoći za misije što je provode crkve u svom društve nom okružju isto tako pomaže dobrotvornom i obrazovnom radu Crkve.

VAŽNOST CRKVENOG STARJEŠINEKao svaka organizacija, i Crkva napreduje samo kad postoji dobro vodstvo. Isus

Krist je vrhovni vođa Crkve (Efežanima 1,23; Kološanima 1,18). Ona je u određenom


20


smislu monarhija, a Krist je njen Kralj. Zauzvrat Krist priprema, bira i određuje druge da s Njim rade u vođenju Njegove Crkve.

Sveto nas pismo podsjeća na dinamične vođe kakvi su bili Mojsije, Ilija, Daniel, Petar i Pavao. Međutim, pogrešno je misliti da su samo poznata imena bila jedine vođe u Crkvi. U Svetom pismu nalazimo da je postojala još jedna razina vodstva što je djelovalo u Crkvi, i premda često neprimijećeno, silno pridonijelo razvitku Crkve.

Drugu razinu vodstva činile su starješine u mjesnim crkvama. Izraz starješ ina nalazimo u Bibliji više od 190 puta; obično se odnosio na položaj crkvenog vodstva. Češće se upotrebljava u Starom nego u Novom zavjetu. Ove su starješine, vjerno služeći u svojim sinagogama i među svojim kršćanskim zajednicama rasutim po svijetu, djelovale među narodom, držale na okupu Božju Crkvu i pomogle održati živom njenu zadaću u odnosu na svijet.

Starješine u Starom zavjetu. — Riječ starješina u Starom zavjetu ne znači nužno i staru osobu, premda upućuje na zrelost i iskustvo. Njime je označen službeni položaj glava obitelji ili plemena (Postanak 50,7; Izlazak 3,16; 2. Samu elova 5,3).

Kad je Mojsije pokušao preuzeti cjelokupan teret upravljanja, Bog mu je progovorio preko Jitra, njegova tasta. Govoreći o Mojsijevom pokušaju da sam nosi teret vođenja cijelog Izraela, Jitro je rekao: “Nije dobro kako radiš… I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati.” (Izlazak 18,17.18) Ovim događajem na početku povijesti Izraela Bog je svojoj Crkvi dao pouku koju mnoge vođe još nisu naučile – ovlasti se rukovođenja moraju prenijeti na druge. Odgovornosti upravljanja treba podijeliti s drugima.

”Onda Jahve reče Mojsiju: Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih, za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka, pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda, da ga ne nosiš sam.“ (Brojevi 11,16.17)

Nadahnuće nas izvješćuje o kvalifi kacijama tih starješina: ”Poslije, kad je birao sedamdeset starješina da s Njim ponesu odgovornosti upravljanja, Mojsije je pazio da kao pomoćnike izabere ljude koji su se odlikovali dostojanstvom, zdravim prosuđivanjem i iskustvom. U govoru upućenim ovim starješinama u vrijeme nji-hova rukopolaganja, on je spomenuo neke odlike koje čovjeka čine sposobnim da bude mudar vođa u Crkvi. ’Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Božji!‘“ (Ponovljeni zakon 1,16.17) (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 59)

21

U Izraelu su još u Kristovo vrijeme starješine obavljale slične dužnosti (Matej 15,2; 21,23; 26,3.47).

Starješine u Novom zavjetu. — Novi zavjet smatra rad starješine “uzvišenom službom” (1. Timoteju 3,1). U Novom se zavjetu naizmjence upotreblja vaju riječi starješina, biskup i nadglednik (1. Timoteju 3,1-7; Titu 1,5-9; Djela 20,17.28). Ova se titula ne odnosi samo na vođu u godinama, već označuje ulogu duhovnog čuvara vjerništva (1. Petrova 5,1-3). Služba starješine u novozavjetnoj crkvi očito je ponikla iz službe starješine među Židovima i bila slična po ovlastima.

Starješine su praktično postojale od samog početka kršćanske Crkve. Već ih je bilo u crkvi u Jeruzalemu 44. godine (Djela 11,30). Na svom prvom misionarskom putovanju Pavao je postavio starješine u svim crkvama (Djela 14,23). Starješine su bile povezane s apostolima u upravljanju Crkvom (Djela 15,2.4.6.22.23; 16,4). Oni su bili biskupi ili nadglednici mjesnih crkava (Djela 20,17.28; Titu 1,5), zadu ženi za duhovnu skrb nad vjerništvom, upravljajući i dajući upute (1. Timoteju 3,4.5; 5,17; Titu 1,9; Jakov 5,14; 1. Petrova 5,1-4).

Iz Svetog se pisma može zaključiti da su u novozavjetnoj Crkvi postojale dvije osnovne vrste vođa: (1) Apostoli koji su skrbili o sveopćem podučavanju, pla nira nju, administraciji i evangelizaciji Crkve. To su obično bili putujući djelat-nici čiji rad često nije poznavao zemaljskih granica. (2) Starješine su bile laici koji su obavljali dodijeljene im pastoralne dužnosti u svojoj mjesnoj crkvi. Ovi su vjerni ljudi upotrebljavali svoj duhovni dar upravljanja i vršili službu koja je jačala i usmjeravala mjesnu crkvu.

Adventističke starješine. — U srednjem je vijeku u većini slučajeva kler preuzeo rad Crkve. Crkva adventista sedmog dana još se uvijek bori da nadvlada tu srednjovjekovnu tradiciju; ona nastoji obnoviti biblijsko učenje da su svi vjer-nici pozvani da budu navjestitelji evanđelja (Efežanima 4,11.12). Vjernicima je opće nito, a posebno starješinama, potrebna veća vizija o njihovom značenju i odgo vornosti u Crkvi i njenom radu.

Povijest adventističkih starješina. Tijekom kratke povijesti Crkve adventista sedmog dana rad starješine mjesne crkve razvijao se postupno ali neprekidno. Adventistička enciklopedija ovako opisuje razvitak adventističkog starješine: “Prve su crkve, čini se, birale đakone, ali ne i starješine. Joseph Bates i J. B. Frisbie su 1854. i 1855. godine pisali o dvjema vrstama crkvenih vođa, o onima koji su puto vali od crkve do crkve i onima koji su vršili pastoralnu službu u jednoj crkvi.”

J. N. Loughborough, Moses Hull i M. E. Cornell su 1861. dobili zadaću da prostudiraju biblijski model crkvene organizacije. Oni su zaključili da je u mjesnoj


22


crkvi jasno određen izbor i rukopolaganje starješina kao i đakona.G. I. Butler je 1874. godine pisao da je služba starješine priznata za najvažniju

službu u crkvi. Međutim, ovlasti starješine su bile ograničene s time što je crkva kao tijelo imala vlast odlučivanja.

Crkva se 1875. godine složila da starješine trebaju posjećivati vjernike, tražiti zalutale, krštavati i vršiti obrede u odsutnosti evanđelista te sazivati skupštinu mjesne crkve.

Crkveni priručnik određuje: “U radu i organizaciji crkve, ako od strane konfe-rencije ili misije nije određen propovjednik, najviša i najvažnija je služba starješine.” U novije vrijeme Crkva u svijetu je zauzela stajalište da žene mogu služiti kao starješine mjesne crkve, ukoliko to odobri divizija i s tim se složi vjerni štvo mjesne crkve.

Odjel za propovjedničku službu preuzeo je odgovornost za podupiranje i podučavanje starješina mjesne crkve. Odjel to čini u suradnji s Odjelom za crkvene službe i drugim odjelima. Cilj je razviti snažnu, posvećenu suradnju pastora i sta-rješina usmjerenu na svjedočenje i njegu, koji će osigurati duhovno vodstvo po tre bno našim crkvama.

Elder’s Digest je poseban časopis što ga za starješine izdaje Propovjednički odjel. Starješine se mogu pretplatiti na časopis; neke su se konferencije postarale da ga ovi dobiju besplatno. Dobro pomagalo za starješine jest i propovjednički časopis Th e Ministry, na koji se također može pretplatiti. Starješine mogu preko Opskrbnog centra pri Generalnoj konferenciji nabaviti razne materijale i aparate. Pripremljen je i priručnik koji pomaže starješinama u pripremi propovijedi. Materijal za seminare u obrazovanju starješina dostupan je preko konferencijskih tajnika za propovjedni-čku službu te pastora.

Crkva ovisi o starješinama. Subotom starješine vjerojatno propovijedaju češće i vode više bogoslužja od pastora. Za više od 21 milijun adventističkih vjernika postoji oko 17 000 propovjednika koji im služe. Ako od ovog broja odbijemo propovjednike na nepastoralnim položajima, nije teško zaključiti koliko pastora nedostaje.

Čak i u Sjevernoj Americi, u kojoj je Crkva bila vrlo uspješna i odavno organi-zirana, većina mjesnih crkava ne premašuje stotinu vjernika. Male crkve obično moraju dijeliti svog pastora sa sestrinskim crkvama, pa u odsutnosti pastora crkve vode starješine.

Čak i onda kad je pastor sve vrijeme na raspolaganju ili je crkva toliko velika da ima više od jednog pastora, potrebe crkve i njezinih vjernika prevelike su da bi pastori mogli obaviti sve poslove, a prema biblijskom planu to i ne bi trebali činiti. Crkve mogu napredovati samo uz vjernu službu starješina.

23

Potreba za djelotvornom suradnjom pastora i starješine još je akutnija u zem ljama u razvitku. Adventistička crkva danas raste brže no ikada. Adventizam obično potiče na napredovanje. Novoobraćenici će crkvi kasnije osigurati dovoljno sredsta va da mogu uzdržavati pastore, ali na početku to ne mogu pa pastori moraju nadzirati velike crkvene okruge s većim brojem mjesnih crkava. Stoga pojedinu crkvu mogu posjetiti samo svaka dva ili tri mjeseca. Samo rad vjernih starješina održava takve crkve na životu.

Crkva u svijetu prilazi brojci od preko milijun* krštenja godišnje, s tim što je većina novih vjernika u područjima u kojima je na raspolaganju mali broj pastora. Tko će se brinuti za njih? Nadamo se da će to biti njihove izvježbane i posvećene starješine. Smanjenjem broja namještenih propovjednika u odnosu na broj vjernika i s povećanim razumijevanjem Bogom namijenjene uloge za starješine mjesne crkve, Adventistička crkva danas kao nikada dosad dočekuje dobrodošlicom snagu i talente svojih starješina.


24


Prvo poglavlje

Za osobno proučavanje

Bog je odredio sustav i red kako u onome što je stvorio tako i u svojoj Crkvi. Starješine Adventističke crkve su neizbježan dio tog božanskog plana.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja nastoj ja sno defi nirati što Crkva treba biti. “Kakva je uloga starješine u crkvenoj organi-zaciji?” “Koliko je za Crkvu važna funkcija starješi ne mjesne crkve?”

ZAMIJETI: Organizacija nije potrebna samo zato što ju je Bog odre dio, već zato

što je Crkvi dodijeljena velika zadaća, a da bi se ona mogla izvršiti, potrebna je organizacija. Struktura Crkve adventista sedmog dana načinjena je tako da bude djelotvorna, prenosiva na druge i prilagod ljiva.

Crkva se oslanja na svoje starješine koje vode bogo služja, njeguju i ohrabruju vjernike, i ostvaruju svoju zadaću na cijelom svijetu. Crkva može napredovati samo zahvaljujući tvojoj vjernoj službi starješine mjesne crk ve. Jedino rad vjernih starješina održava naše crkve živima.

Crkva mora prvenstveno biti usmjerena na ljude i njiho vo spasenje. Svaka crkva koja ozbiljno shvaća svoju zadaću stalno je raspeta

između potrebe za odvajanjem od svijeta i potrebe da svijetu služi. Crkva koja se opredijeli samo za jedno neće biti uravnotežena.

Ne zaboravi da je Crkva skup ljudi koji su na različitim stupnjevima duhovnog rasta.

* Prema statistici iz 2018.

25

NAUČI:1. Biblija koristi riječ crkva na najmanje dva načina: a) u ........................... smislu ona obuhvaća univerzalnu ili svjetsku

Crkvu b) u ........................... smislu pod crkvom se može razumjeti

određena, mjesna crkva.2. “Crkva je skup kršćana pozvanih iz svijeta koji uče lju biti Boga i jedan

drugoga.” Zamijeti tri dijela: a) Pozvani iz ..................................................... b) Uče ljubiti ...................................................... c) I ljubiti ......................................................

Adventistički je pogled na svijet jedinstven i poseban; to je poziv na prihvaćanje evan đeoskog naloga i navješćivanje poruka troji-ce anđela. Ovaj nas pogled na svijet podsjeća da je zadaća velika i da organi zacija mora biti djelotvorna jer zadaća obuhvaća cijeli svijet.

3. Nabroji tri biblijska modela crkvene organizacije:a) Model _____________________. Izraelska organizacija je bila precizna i temeljita.b) Model _____________________. Premda sastavljen od različitih dijelova, svaki je bitan.

Čitavo tijelo ovisi o tome da svaki dio obavlja svoju zadaću.

c) ______________________ model. Prema kojem je modelu Adventistička crkva nači nila

svoju organizaciju?4. Navedi pet razloga za osnivanje crkvene organizacije što

ih je spomenula Ellen G. White.a) ........................................................................................b) .........................................................................................c) .........................................................................................d) .........................................................................................e) .........................................................................................

* Prema statistici iz 2018.


26


Postoji niz institucija koje su dio crkvene organizacije kao što su obrazovne, zdrav stvene, izdavačke i druge; premda su organi zirane odvojeno, one imaju značajnu ulogu u ostvarenju zadaće Crkve.

5. Nabroji četiri oblika crkvene uprave: a) ......................................................................................... b) ......................................................................................... c) ......................................................................................... d) ......................................................................................... Crkva adventista sedmog dana slijedi ..............................................

oblik crkvene uprave.6. Navedi pet razina adventističke organizacije: a) ___________________ b) ___________________ ili ___________________ c) ___________________ ili ___________________ d) ___________________ e) ___________________Iz odsjeka: Važnost crkvenog starješine1. Crkva napreduje samo kad postoji _________________ vodstvo.2. Opiši ukratko ulogu starješine u starozavjetno doba: ........................................................................................ ........................................................................................ ........................................................................................ ........................................................................................3. Opiši ukratko ulogu starješine u novozavjetno doba: ........................................................................................ ........................................................................................ ........................................................................................ ........................................................................................

URADI:1. Zamisli da prvi put posjećuješ svoju crkvu. Inače nisi vjernik. Bi

li se osjećao dobrodošlim? Bi li razumio sve što se govori? Bi li te išta obeshrabrilo da ponov no dođeš?

27

2. Zamisli da si novi vjernik Adventističke crkve. Bi li se osjećao dobrodošlim? Bi li razumio sve što se govori? Bi li te išta obeshra-brilo da ponovno dođeš?

3. Zamisli da si adventist koji posjećuje tvoju crkvu. Bi li se osjećao dobrodošlim? Bi li razumio sve što se govori? Bi li te išta obeshra-brilo da ponovno dođeš? Zašto?

4. Postoji li nešto što se čini, ili ne čini a privuklo bi te Isusu i Njegovoj Crkvi? Radi li se nešto što bi te odvrati lo od Isusa i Njegove Crkve?


28


Prvo poglavlje

Za skupno proučavanje1. Što za tebe znači pojam “vođa koji služi”?

2. Kako možeš pokazati da si “vođa koji služi”?

3. Kako starješina može pomoći ljudima da nastave učiti ljubiti bližnje?

4. Što je za tvoju crkvu važnije: odvajanje od svijeta ili otvaranje prema svijetu? Što je prema tvom mišljenju važnije? Kako možeš pomoći svojoj crkvi da i jedno i drugo bude prisutno?

5. Zašto je u Crkvi potrebna organizacija?

6. Na koje bi načine svoju mjesnu crkvu bolje organizirao? Gdje je u toj crkvenoj organizaciji mjesto starješini?

29

Drugo poglavlje

Poziv i kvalifi kacije starješinePOZIV I IZBOR

Svaki je vjernik Božje Crkve pozvan da vrši neku službu. Svi su dio svećenstva vjernih, pozvani iz ovog svijeta da služe za Krista. Ova se svećenička služba vrši u crkvi i izvan nje. Starješinama je kao i svim udovima Kristova tijela upućen božanski poziv na službu. Zapravo postoje dvije osnove za imenovanje starješina: (1) pozvani su od Boga i (2) njihova ih je crkva izabrala.

Pozvani od Boga. — Poziv u starješinsku službu dolazi od Boga. Crkva u starješina prepoznaje darove za rukovođenje i bira ih u službu; Bog daje potrebne darove i stvara priliku vodeći crkvu u njenom izboru. Oni koji su svjesni da njihov poziv potječe prvenstveno od Boga istinski će cijeniti važnost i ozbiljnost rukovodi-teljske odgovornosti.

Izabrani od crkve. — Premda osjećaju da ih je Bog pozvao u službu, starješine nemaju pravo na službeni položaj ni autoritet u crkvi ako ih nije izabralo vjerništvo. Starješinstvo ne treba davati onima koji teže za tim položajem s namje rom da povećaju svoj osobni utjecaj i autoritet. Starješine ne treba birati zato što već imaju neki važniji položaj u društvu. Ne treba ih birati zato što su uspješni poduzetnici ili zato što daju veće novčane iznose crkvi. Starješine se biraju zato što crkva prepoznaje da ih je Bog pozvao i zato što u njima vidi potrebne kvalifi kacije za takav rad.

Starješine se obično biraju na godinu dana. Crkva ih može ponovno izabrati, ali nema obveze da to učini. Oni koje crkva trenutačno nije izabrala, nemaju autoritet nad vjerništvom unatoč tome što su ranije obnašali tu dužnost i što su rukopoloženi.

OPIS RADAVelike razlike između starješina u različitim dijelovima svijeta i u crkvama

različitim po veličini veoma otežavaju opis njihova rada. Neke adventističke starješi ne jedva znaju čitati i pisati. Drugi su liječnici, odvjetnici ili inženjeri. Starješine služe u veoma različitim okolnostima. Neki rijetko kad propovijedaju; drugi propo vijedaju gotovo svakog tjedna. Zapravo, opis rada jednog starješine uglavnom odre đuje pet

30


čimbenika: (1) broj vjernika, (2) prisutnost pastora, (3) pastorov plan za uključivanje starješina, (4) darovi što ih starješina posjeduje i (5) spremnost starješi ne za rad.

Prvo ćemo navesti područja rada koja se tiču gotovo svih starješina, zatim opisati rad u maloj, a na kraju rad u velikoj crkvi.

Opći opis rada. — Biblija ne opisuje pojedinosti rada starješina. U ulom cima koji opisuju novozavjetnu crkvenu organizaciju ne može se uvijek reći što znači riječ starješina. Ponekad se njome označuje starija osoba. Ponekad se odnosi na jednog od apostola (2. Ivanova 1,1; 3. Ivanova 1,1), a ponekad na vođe mjesne crkve, da bi ih se razlikovalo od apostola (Djela 15,2.4.6). Međutim, kad prikupimo sve novozavjetne ulomke o starješinama, dobit ćemo opću sliku rada starješina mjesne crkve:

1. Svaka je mjesna crkva postavljala starješine i stoga su one imale važnu ulogu u prvoj kršćanskoj Crkvi (Djela 14,23; Titu 1,5).

2. Bile su visoko štovane (1. Timoteju 5,17.19; 3,1).3. Bile su nositelji značajnih rukovodećih i administrativnih odgovornosti (Djela

11,30; 15,2.4.6.22.23; 16,4; 20;17; 20,28; 21,18; 22,5).4. Vodile su molitvu za bolesne i vršile pomazanje (Jakov 5,14).5. Trebale su biti pastiri, nadglednici (koji ne služe radi osobne koristi, niti po-

kazuju nadmoćnost) i uzor (1. Petrova 5,1-4; Djela 20,17.28).Sažimajući sve to, opis rada starješina trebao bi obuhvatiti najmanje tri ele menta:Duhovno vodstvo. Crkve trebaju štovati svoje starješine; oni trebaju biti dobri

govornici. Međutim, ne treba ih prvenstveno birati zbog društvenog položaja ili govorničkog umijeća, već zbog posvećena života i sposobnosti duhovnog rukovođe nja. Pavao kaže da starješina treba biti “besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac” (1. Timoteju 3,2.3 – DF).

Opći nadzor u suradnji s pastorom. U Djelima 20,28 i 1. Petrovoj 5,2 starješine su nazvani nadglednicima. Ovo daje slutiti da bi oni u odnosu na crkvu bili više opći stručnjaci nego specijalisti, jer u suradnji s pastorom nadgledaju i vode na svakom području crkvenih aktivnosti.

Od nadglednika se ne očekuje da sami obave svaki posao. Namjesto toga crkveni nadglednici bdiju nad svakom aktivnošću i odjelom. Starješine ohrabruju i podržavaju druge crkvene službenike. Kao dobri nadglednici ne bi smjeli vladati onima koje nadziru, već i njih uključiti u proces odlučivanja. Starješine su, preko odbora i pojedinaca, uključeni u planiranje, nalaženje i podučavanje suradnika te u rukovođenje cjelokupnim crkvenim programom.

31

Starješinama treba na srcu ležati misionsko djelovanje. Vjerništvo treba znati da njihove vođe imaju jasnu viziju o zadaći Crkve. Starješine trebaju razviti spo sobnosti u vođenju bogoslužja. Na pastorov zahtjev, ili u njegovoj odsutnosti, one mogu pred-sjedavati odborskim sjednicama i skupštinama mjesne crkve.

Njega vjerništva. U Djelima 20,28 i 1. Petrovoj 5,2 stoji da starješine nisu samo nadglednici već i pastiri. One su potpastiri koji rade pod vodstvom svog pastora. Kao pastiri dužni su njegovati i skrbiti za svoje stado.

Pastori pasu stado kao cjelinu. Svakako trebaju biti zainteresirani i za pojedine vjernike, ali su njihovo vrijeme, pa i darovi ograničeni. Osim toga, pastori se češće moraju seliti. Stoga se vjernici trebaju povezati sa starješinama koji dulje ostaju u njihovoj sredini. Uz to su pastori profesionalci u crkvenim poslovima. To uzrokuje da neki vjernici drukčije gledaju na pastore i čak smatraju da im služe zato što su plaćeni. To je značajna prednost za starješinu koji kao suvjernik može pružiti osobnu njegu i savjet. Za njegu vjernika kao pojedinca posebno su odgovorne starješine.

Starješine trebaju savjetovati, hrabriti i moliti za bolesne, za obeshrabrene i za sve koji imaju posebne probleme. Idealno je ako mogu raditi zajedno sa svojim bračnim drugom u programima kao što je posjećivanje domova. U ovo spada i dijeljenje Gospodnje večere onima koji ne mogu doći u crkvu.

Starješine ne bi smjele zaboraviti da je i pastorima i njihovim obiteljima potrebna njega. Ako je oni ne pruže, tko će to učiniti? Neke starješine organiziraju odbor koji skrbi o pastorovoj obitelji, koji joj pomaže da bude uspješna i da se osjeća voljenom.

Starješine trebaju biti i te kako uključene u pripremu novih vjernika za kršte nje. Ovo bi trebalo navesti starješine na izravno nastojanje da osiguraju posebnu ljubav i njegu toliko potrebne novim vjernicima. Starješine trebaju posebno nastojati da im pomognu u sklapanju čvrstih prijateljstava unutar crkve.

Opis rada u maloj crkvi. — Opis rada starješine u malim crkvama jako se razlikuje od opisa rada u velikim crkvama, ne toliko zbog broja vjernika, već zato što u malim crkvama pastor obično služi samo povremeno. Stoga starješine u malim crkvama moraju preuzeti odgovornost za gotovo samostalno rukovođenje crkvom, s tim da od pastora dobiju samo osnovne upute.

Ove starješine moraju vjerojatno češće propovijedati. Odjel za propovjedničku službu pri Generalnoj konferenciji priprema materijal kako bi starješinama pomogao u pripremi propovijedi.

Starješine u malim crkvama obično planiraju i vode bogoslužja, uključujući i Gospodnju večeru. Zbog odsutnosti pastora u njihove dužnosti može spadati i sazivanje i predsjedavanje na crkvenom odboru ili skupštini mjesne crkve. Oni or-

Poziv i kvalifi kacije starješine

32


ganiziraju i sudjeluju u posjećivanju vjernika, posebno onih koji neredovno dolaze u crkvu. Oni nadziru evangelizacijske planove crkve. Pomažu vjerništvu da se vježba u pristavskoj službi i vrše opći nadzor nad blagajnom mjesne crkve.

Starješine u malim crkvama su posebno odgovorne za funkcioniranje svih crkvenih odjela. One vjerništvu prenose poruke i planove od pastora i iz ureda konferencije/misije. Imaju široke ovlasti i odgovornosti, ali ih trebaju koristiti pod vodstvom pastora i u dogovoru s crkvenim odborom.

Opis rada u velikoj crkvi. — Porastom broja vjernika obično se javlja potreba za više starješina. Tako je bilo i u prvoj crkvi (Djela 14,23; Titu 1,5). Starje šine u malim crkvama katkad su opterećene zbog velikog posla što ga moraju obavi ti. Savjesne starješine u velikim crkvama mogu postati opterećene kad ne zna ju što bi trebale raditi. Željni da vjerno služe Gospodinu, većina bi htjela učiniti ne što više od pozivanja na skupljanje dara i najave pjesama na bogoslužju. Osjećaju se nedovoljno iskorištenima. Ovim starješinama, osim zanimanja za sve crkvene progra me i nadzor nad njima, treba dati i posebne zadatke.

Skup starješina. Broj starješina što ih bira vjerništvo ovisi o broju posebnih zadaća što ih povjerava svojim starješinama. Počasne starješine nisu idealne. Položaj starješine je položaj djelatnika. Starješine koje ne rade potiču vjernike da ne rade. Sve starješine koje trenutačno služe čine skup starješina.

Starješine su članovi crkvenog odbora. Oni mogu biti organizirani i kao odbor starješina koji predstavlja skupinu kojoj je cilj podupiranje pastora. Ne samo što takav odbor treba poslužiti pastorima i hrabriti ih u njihovim duhovnim nasto janjima nego treba postati intimno, povjerljivo i mudro tijelo u kojemu se posebni crkveni problemi mogu raspraviti bez prisutnosti javnosti.

Svaki član starješinske skupine može biti zadužen za jednu ili više skupina koje vrše planiranje, kao što su misionski odbor, odbor za bogoslužja, odbor su botnje škole ili odbor mladeži. Svaki treba imati neku zadaću u misionskom radu i posjećivanju. Jedna od najvažnijih zadaća može biti nalaženje načina za povratak neaktivnih vjernika i za sprečavanje odlaska vjernika iz crkve.

Prvi starješina. Kad se bira više od jednog starješine, jedan od njih treba biti imenovan “prvim” ili “glavnim” starješinom. Glavne starješine su posebni pomoć ni ci pastoru. Pod vodstvom pastora oni organiziraju ostale starješine i daju im po sebne zadatke. Ako neki od starješina treba predsjedavati crkvenim odborom ili skupšti nom mjesne crkve, to je obično prvi starješina.

33

KVALIFIKACIJE

Od starješina se očekuju određene kvalifi kacije:

Posvećenost Kristu. — Prije no što može javno utjecati, duhovnost mora imati osobnu veličinu. Čovjek se ne usuđuje voditi dalje no što je sam vođen. Značajna tajna uspjeha apostola bila je u tome što su mogli reći: “Što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,3)

Potpuno posvećenje. Nemoguće je i tjeskobno dati drugima ono što sam nemaš. “Ne možeš širiti utjecaj koji će mijenjati druge dok tvoje vlastito srce nije Kristovom milošću postalo ponizno, plemenito i nježno.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 458)

Bez duhovne veličine vođenje crkve će se izroditi u primjenu psiholoških i organizacijskih metoda i u pobuđivanje oduševljenja. Prava sila potječe od duhov-nosti koja je rezultat osobnog susreta s Kristom.

Saul je u viđenju na damaštanskom putu vidio Krista i to ga je navelo na pitanje: “Gospodine, što hoćeš da činim?” (Djela 9,6 – DK) On je postao vođom kršćanske Crkve tek nakon što je vidio Krista i potpuno se predao Njemu.

Svakodnevno posvećenje. Posvećenost, duboka duhovnost i snažan moralni karakter nužne su osobine kršćanskog vodstva, ali one ne nastaju same po sebi. One su posljedica bliskog, svakodnevnog druženja s Isusom. To mora biti stalan proces u kojem starješina svakog dana uzima vremena za proučavanje Biblije, razmišljanje i molitvu. Kao kršćanski vođa ne možeš se nadati sili kojom ćeš voditi svoj narod Božjim putem ako nisi odlučio svakodnevno odvajati osobno vrijeme za Boga.

Isus je osjećao ovu potrebu da bude s Ocem i obnovi svoju snagu i predanost. “Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio.” (Marko 1,35) To nije bio izuzetak. Isus je običavao provoditi prve sate svakog dana u osobnoj zajednici s Bogom (Matej 14,23; Marko 6,46; Luka 5,16). Isusov život pobožnosti treba biti primjerom svim kršćanskim vođama danas.

Jedno upozorenje. Čuvaj se duhovne oholosti. Budući da imaš cilj biti sličan Kristu, što Mu budeš sličniji, to ćeš manje toga biti svjestan. Sve drugo je oholost zakrabuljena kao pobožnost.

Posvećenje vremena. Nema potpunog posvećenja ako u njega nije uključeno i posvećenje vremena. Radu starješine, kao i radu pastora, nema nikada kraja. Nikada nećeš obaviti sve što si želio učiniti za crkvu. Ne smiješ dopustiti da rad u crkvi bude uzrokom zanemarivanja obitelji i drugih odgovornosti. S druge strane, ako ne možeš


34


i ne želiš odvojiti najmanje dva do četiri sata tjedno za poslove starješine, vjerojatno bi trebao odbiti preuzimanje ove odgovornosti.

Primjer vjernicima. — Isus je bio ono što je učio druge. Zbog toga je Njegovo podučavanje i bilo tako djelotvorno. Crkvene starješine moraju biti ono što očekuju da drugi budu, vjerovati ono što očekuju da vjernici vjeruju i ljubiti Krista onako kako žele da Ga oni ljube. Starješine bi morale reći s Pavlom: “Ugle dajte se na mene, kao i ja na Krista.” (1. Korinćanima 11,1 – DK)

Crkva bira i rukopolaže starješine ne samo za rad u crkvi već da otkriju Kris-tov karakter. Oni su odjeveni kršćanstvom. Nisu savršeni, ali kao i Krist trebaju biti načelni ljudi. Ono što ljudi misle o Kristu po svemu sudeći manje ovisi o ono me što Njegovi predstavnici govore o Njemu, a više o onome što ljudi misle o nji ma dok to govore.

Biblija postavlja visoka mjerila življenja crkvenih starješina. Kad je Mojsiju rečeno da izabere starješine, trebao je izabrati “ljude sposobne, bogobojazne i pouz-dane, koji mrze mito” (Izlazak 18,21).

Pavao nabraja karakterne oznake koje su se trebale pokazati u životu starješina u prvoj kršćanskoj Crkvi. Starješina je trebao biti “besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokor na… ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gosto ljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjero do stojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike” (Titu 1,6-9 – DF).

Ellen G. White ističe: “Oni koji su određeni da čuvaju duhovne interese Crkve moraju biti vrlo pažljivi u davanju dobrog primjera, ne dajući prilike za zavist, ljubo-moru i sumnju, uvijek pokazujući taj isti duh ljubavi, poštovanja i ljubaznosti što ga žele razviti u svojoj braći.” (Iz riznice svjedočanstava, sv. 2, str. 63)

Pravi će primjer svakako obuhvatiti i sljedeće:Podupiri crkveni nauk. “A ti uči što se slaže sa zdravom naukom.” (Titu 2,1) Nikada

ne potkopavaj vjeru onih koje vodiš javno raspravljajući o svojim pitanji ma i sumnjama. Ako imaš kakvih pitanja, porazgovori o njima sa svojim pastorom i drugim pouzdanim vođama. Starješina je biran da bi podupirao Crkvu. Stoga i njegovo učenje mora biti zasnovano na zdravom, kristocentričnom nauku.

Njeguj snažne obiteljske veze. Biblija naglašava da je jedan od načina na koji se može odrediti hoće li tko biti dobar ili loš starješina, zaviriti u odnose koji vlada ju u njegovoj obitelji. Starješina treba “da dobro upravlja svojom kućom i drži svoju djecu u podložnosti s punim dostojanstvom — a ako tko ne zna upravljati svojom kućom, kako će se brinuti za Crkvu Božju?” (1. Timoteju 3,4.5).

35

Budući da si crkveni starješina, ti pripadaš dvjema obiteljima: svojoj vlastitoj i crkvenoj. Biblija tvrdi ako si naučio voditi svoju obitelj tako da njeguje tijesne i lijepe odnose s tobom i s Bogom, postoji veća vjerojatnost da ćeš takvo što doživjeti od crkvene obitelji.

Ellen G. White dodaje: “Skladna je obitelj najsnažniji dokaz koji se može dati svijetu o snazi kršćanstva. Ništa kao to ne može preporučiti istinu, jer je ona živo svjedočanstvo o djelovanju njezine praktične sile u ljudskom srcu.” (Temelji sretnog doma, str. 26)

Budi ćudoredan. “Budi uzorom… u čistoći.” (1. Timoteju 4,12) Izbjegavaj lako-misleno moralno ponašanje (1) njegovanjem ljubavi između tebe i tvog bračnog druga, (2) sviješću o svojoj ranjivosti, (3) oprezom kad savjetuješ osobu drugog spola, posebno o intimnim pitanjima, i (4) duhovnom čvrstoćom. U preljubu gledaj grijeh, ne samo protiv sebe i svoje obitelji nego i protiv Boga.

Uzdigni se iznad rasnih predrasuda. Rasizam i predrasuda su grijeh. Kršćan ska ljubav ruši pregrade koje razdvajaju ljude. “Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3,28) Ako je Isus tvoj i moj brat, onda smo ti i ja pripadnici iste obitelji; a boja i kasta i pleme i jezik i nacionalnost nisu važni.

Budi primjer u davanju. Ako si vjeran u davanju desetine i darova, moći ćeš mnogo učiniti u poticanju vjernika da budu dobri upravitelji. Vjernika koji nije vjeran u vraćanju desetine ne bi trebalo birati za starješinu. Ne traži od naroda da za crkvu žrtvuje više no što si ti srazmjerno dao.

Priznaj počinjene greške. Prema Bogu jedini “neoprostivi grijeh” je neprizna ti grijeh. Kad se radi o vjerništvu, najmanje oprostivi grijeh starješine je vjerojatno onaj za kojega svi znaju, ali ga ti ne možeš priznati. Bog rado prašta grijehe kad ih priznamo. Vjernici obično opraštaju pogreške što ih priznajemo. Budi kršćanski primjer svojim vjernicima, ali ne zaboravi da je prvi korak u kršćanstvu priznavanje vlastitih grešaka.

Od starješina se očekuje da budu besprijekorni u karakteru. Međutim, ne za bora vi da Bog od tebe ne traži da učiniš nešto za što ti ne želi dati spremnost i sna gu. Međutim, visoka su mjerila značajan razlog da se starješinu ne bira prebrzo.

Ellen G. White je savjetovala: ”Nadahnuti je apostol rekao: ’Ne stavljaj ruke brzo ni na koga.‘ U nekim našim mjesnim crkvama organizacija i postavljanje starje šina se vrši prebrzo. ... Time se zanemaruje biblijsko pravilo i, prirodno, dolaze teške nevolje na samu Crkvu. S izborom starješine ne treba žuriti, niti se trebaju rukopolagati ljudi koji nisu sposobni za taj odgovorni posao.“ (Odabrana svjedo čanstva, str. 158)


36


Vođa vjernika. — U Rimljanima 12,8 jedan od darova Svetoga Duha jest i dar upravljanja. To je sposobnost usmjeravanja i vođenja Božjeg naroda da bi zajedničkim radom postigao ono što Bog želi. Ovaj je dar posebno potreban starješi nama.

Voli svoje vjernike. Ako voliš one koje vodiš, većina će ti uzvratiti ljubav. A kad te vole, oni će te i slijediti. S druge strane, ako te vjernici ne vole, gotovo je nemoguće da ih navedeš da ljube Krista. Starješine moraju voljeti ljude. Ako se ne možeš složiti s ljudima nećeš ih moći voditi.

Voljeti ljude općenito — vrlo je popularno i lako. Ali voljeti određene ljude jedna je od najtežih zadaća upravljanja crkvom. Starješine moraju prihvatiti ljude takve kakvi jesu, sa svim njihovim nedostacima, ne gubeći iz vida što oni mogu postati milošću Božjom.

Kad je Isus vidio mnoštvo “sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira” (Matej 9,36). Pokazati sućut koju je Isus pokazao znači prijeći sa žaljenja na ublaživanje. To znači ne samo prihvatiti nesavršenstvo ljudi već nastojati pomoći im da uzrastu.

Neka te ne iznenadi ni obeshrabri broj onih kojima među tvojim vjernicima nedostaje ljubavi. U bolnici nije neobično vidjeti bolesne. Upravo će u njoj ozdraviti. Nije neobično u crkvi vidjeti ljude koji nemaju ljubavi. U njoj će naučiti ljubiti.

Čak je i zle ljude moguće zavoljeti ako ne obraćaš pozornost na ono što čine, nego na ranu koja je uzrokom njihovih postupaka. Sve su crkvene vođe ponekad izložene zlostavljanju, kritiziranju, nerazumijevanju i lažnom optuživanju. Kršćan-ska je ljubav položila ispit ako možeš iskreno oprostiti onima koji su ti nanijeli zlo.

Jedan od najuspješnijih načina da naučiš voljeti vjernike i pomogneš im da nauče voljeti jest pozvati ih u svoj dom. Starješine trebaju pokazati gostoljubivost ne samo prema vjernicima već i prema onima koji nisu vjernici, kao i prema posjeti teljima.

Ujedini svoje vjernike. Zapregni dva snažna konja za neki mali teret. Mogu li ga povući? Ne ako vuku u suprotnim pravcima. Mogu se napinjati iz sve snage, ali će netko na kraju morati krpati ormu.

Uzmi dva darovita vjernika i zatraži da pomognu vući crkveni teret. Mogu li to učiniti? Ne ako vuku u suprotnim pravcima. U tom će slučaju pastor i starješina provoditi vrijeme u krpanju. Pomoći vjernicima da vuku zajedno jedna je od naj-važnijih zadaća starješine.

Pitaj vjernike za mišljenje. Ne ponašaj se kao neprikosnoveni vođa koji sve od-luke donosi sam. Pomozi vjerništvu tvoje crkve da postavi vlastite ciljeve i narod će raditi na ostvarenju usvojenih ciljeva. Planiraj sa onima koje vodiš, a ne namjesto njih.

37

Slijedi svoje vođe. Starješine koje nisu spremne slijediti svoje vođe neće biti uspješne u vođenju svojih sljedbenika. Ako ti ne slijediš, zašto bi oni tebe trebali slijediti?”Ljudi koji žive u skladu s vlastitim karakternim crtama i ne žele se ujarmiti s drugima koji imaju dugogodišnje iskustvo u Božjem djelu, bit će zaslijepljeni samopouzdanjem, nesposobni da razlikuju lažno od istinitog. Za takve nije dobro da budu izabrani za vođe u crkvi jer će, bez obzira na mišljenje svoje braće, slijediti svoj vlastiti sud i namjere.“ (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 175)

Osposobljavaj vjernike. — Najvažniji je posao u svijetu za svakog pojedinca učiniti ono što Bog traži da učini za Njega. Najveće djelo na svijetu je djelo službe i Bog poziva sve — svakog vjernika u svakoj crkvi — u neku vrst službe. Budući da si starješina, ti trebaš koordinirati i olakšati posao koristeći svoj utjecaj da svakom vjerniku svoje crkve pomogneš razviti pun potencijal osobnih duhovnih darova za izgradnju crkve.

Pomozi vjernicima da otkriju svoje duhovne darove. Zatim ih obučavaj. To možeš i sam učiniti ako imaš dar podučavanja ili nađi druge koji će podučavati na sastancima koje si pomogao organizirati. Zatim upotrijebi svoj utjecaj u organi ziranju crkve da podupreš službe u kojima se koriste darovi vjerništva.

RUKOPOLAGANJESvrha rukopolaganja. — Biblijska osnova za obred rukopolaganja pokazuje

da je ono "priznati oblik određivanja za službu i priznavanje čovjekovih ovlasti u toj službi" (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 102)

Kako je novozavjetna crkva rasla, pojedince su u Crkvi birali za različite vođe. Osim imenovanja i rukopolaganja dvanaestorice apostola za njihovu jedinstve nu, neponovljivu ulogu (Marko 3,13.14; Isusov život, str. 242.243), Sveto pismo razlikuje tri kategorije rukopoloženih službenika. (1) Evanđeoski je propovjednik bio pozvan da propovijeda, podučava, služi u obredima i vodi pastoralnu skrb za vjernike (1. Timoteju 4,14; 2. Timoteju 4,1-5). (2) Starješine su bile pozvane da služe mjesnoj crkvi. Bili su postavljeni da nadgledaju sve poslove u svojim crkvama, obavljajući i pastoralnu dužnost (Djela 14,23; 20,17; Titu 1,5.9; 1. Timoteju 3,2.5). (3) Đakoni su bili pozvani da brinu za tjelesne potrebe crkve i njenih vjernika, posebno za vođenje dobrotvornog rada vjerništva (Filipljanima 1,1; Djela 6,1-6; 1. Timoteju 3,2.5).

Pojedinci iz svake od ovih triju kategorija bili su obredom rukopolaganja odvojeni za posebnu službu Crkvi. Crkva adventista sedmog dana slijedi isti put.


38


Rukopolaganjem starješine javno se priznaje: Bog je pojedinca pozvao za ovu posebnu službu. Bog ga osposobljuje za ovu službu davanjem potrebnih duhovnih darova. Vjerništvo prepoznaje i odobrava Božji poziv te iskazuje spremnost da slijedi

imenovanog vođu.Premda rukopolaganjem osoba ne prima neke posebne moći, ono utvrđuje

svečane odgovornosti. Prihvaćanje rukopolaganja znači, u posebnom smislu, da više ne pripadaš sebi, nego Bogu. Stoga rukopolaganje ne treba prihvatiti olako.

Preduvjeti za rukopolaganje. — Kao što je već istaknuto, uvjeti za rukopola-ganje starješine uključuju poziv od Boga i izbor od strane mjesne crkve. Odobrenje konferencije/misije nije potrebno. Međutim, postoji još jedan uvjet: samoispitivanje onoga koji treba biti rukopoložen. Potrebno je srediti odnose s drugima i obnoviti posvećenje Kristu i Njegovoj Crkvi.

U nekim se krajevima svijeta oklijeva s rukopolaganjem starješina dok se ne dokažu tijekom duljeg razdoblja. Možda je to zato što je u drugim vjerskim zajedni-cama uobičajeno pretpostaviti da se kandidat doživotno obvezuje, slično pastoru ili svećeniku, a ne samo na godinu dana kao u Adventističkoj crkvi. Naša Crkva uči da starješine trebaju biti iskusne osobe, mudro izabrane. Ali kad su izabrane, ne bi trebalo nepotrebno odugovlačiti s rukopolaganjem.

Crkveni priručnik preporučuje da se rukopolaganje obavi ubrzo nakon iz-bora starješine. Zapravo određuje: “Izbor starješine sam po sebi ne osposobljuje starješinu za tu službu. Potrebno je izvršiti rukopolaganje kako bi neki starješina dobio pravo da obavlja tu službu.” Rukopolaganje osigurava novim starješinama punu potpo ru crkve i javno poziva Svetoga Duha da blagoslovi njihovo vodstvo. Dobro je da no ve starješine budu posebno podučene, ali ne treba smatrati da o tome ovisi njihovo ruko polaganje.

Služba rukopolaganja. — Premda je rukopolaganje starješine sveto i posebno, ono treba ostati jednostavno. Službu vrši rukopoloženi propovjednik obično opu-nomoćen od konferencije, po mogućnosti pastor te crkve. Rukopoloženi propovjednici i starješine u crkvi mogu sudjelovati. Rukopolaganje se vrši pred vjerništvom kojemu će starješina služiti.

U odgovarajuće vrijeme, obično tijekom subotnjeg jutarnjeg bogoslužja, kan-didat dolazi za propovjedaonicu; propovjednik kratko govori o spremi i radu starje-šine. Sudionici kleče, a propovjednik se moli da Bog odobri svjedočenje crkve da je Sveti Duh pozvao kandidata u ovu službu. Predsjedavajući propovjednik za vrijeme

39

molitve stavlja ruku na glavu kandidatu. Propovjednici i starješine koje sudjeluju mogu mu se pridružiti.

Nakon molitve sudionici zažele blagoslov i upute nekoliko riječi ohrabrenja kandidatu. Lijepa je gesta pozvati rukopoloženog da u preostalom dijelu bogoslužja ostane za propovjedaonicom, što označuje novi vodeći položaj.

Predane ovlasti. — Izbor i rukopolaganje starješine nemaju za cilj stjecanje statusa niti jamče viši položaj u crkvi. Tlo oko križa je ravno. Rukopolaga nje oza-konjuje rukovođenje služenjem.

Starješine njihovo vjerništvo ovlašćuje za nadglednike (1. Timoteju 5,17). Stoga ih konferencija/misija prepoznaje kao glavne vođe mjesne crkve.

Starješine mogu posluživati Gospodnju večeru. Mogu voditi službu pogreba. Od konferencije/misije mogu tražiti da se pobrine za obred krštenja. Obično će poslati propovjednika, premda ponekad i starješine mogu biti ovlaštene da obave ovaj obred. Starješine ne mogu vršiti službu vjenčanja, ali mogu sudjelovati u nekim njezinim dijelovima. Sve ovo treba uraditi samo u dogovoru s crkvenim pasto rom koji bi, da je prisutan, obavio ove službe. Crkveni priručnik određuje način vođenja ovih službi, a Priručnik za propovjednike pruža dodatne pojedinosti.

Predviđeno je da rukopolaganje bude trajno. Ono je priznato starješinama dokle god žive, ukoliko se sami ne isključe otpadom ili neprimjerenim ponaša njem. U tom slučaju moraju biti ponovno rukopoloženi ako prihvate ovaj položaj ili u istoj ili u nekoj drugoj crkvi. Ako ih kasnije izaberu za đakone, oni ovu službu mogu vršiti bez ponovnog rukopolaganja.

Ograničene ovlasti. — Ovlasti starješina su ograničene izbornim postup kom crkve. Oni mogu vršiti službu starješine dokle god ih crkva bira za tu službu. Važno je razumjeti da je starješinska služba namjerno ograničena na mjesnu crkvu: (1) Samo mjesna crkva može izabrati starješine. Konferencija/misija ne može. (2) Prirodno je da ih rukopolaže pastor te crkve. (3) Rukopolaganje se obavlja u nazoč nosti mjesne crkve kojoj će služiti. (4) Rukopolaganjem su ovlašteni da služe samo u crkvi koja ih je izabrala, premda u nekim prilikama mogu služiti u više nego jednoj crkvi, ako ih druge crkve izaberu.

Ovlasti starješina su ograničene njihovim obvezama prema pastoru, crkve nom odboru i skupštini mjesne crkve. Oni sebe trebaju smatrati pomoćnicima pasto ra i uvijek raditi pod njegovim vodstvom. O većim problemima trebaju porazgovarati s pastorom i, ako je potrebno, prenijeti ih crkvenom odboru, ne donoseći odluke samovoljno. Najvažnije odluke, kao što su primanje ili otpuštanje vjernika, mora donositi samo crkva u punom sazivu.


40


Drugo poglavlje

Za osobno proučavanjePremda je svaki vjernik pozvan u neku službu i svaki je dio svećenstva vjernih koje služi Kristu, u funkcioniranju crkve starješine imaju jedin-stvenu ulogu.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja potraži područja službe u koja se starješine trebaju uključiti. Kakav je rad starješine u maloj, odnosno u velikoj crkvi? Kako starješina može pružiti veću podršku propovjedniku?

ZAMIJETI: Starješinu poziva Bog, a bira mjesna crkva. Starješine se biraju zato

što crkva prepoznaje njihov poziv od Boga i što u njima vidi kvali-fi kacije nužne za njihov rad. Star ješina je odvojen rukopolaganjem, što je javno pri zna vanje Božjeg poziva i osposobljavanje za službu u mjes noj crkvi.

Samo te mjesna crkva može izabrati za starješinu. Star ješina se rukopolaže da bi služio kao starješina u svojoj mjesnoj crkvi.

Starješina prije svega mora biti posvećen Kristu. Ti tre baš biti primjer, vođa, osoba koja osposobljuje vjerni ke. Položaj starješine je položaj “rukovodećeg sluge”, čo vje ka koji s ljubavlju vodi i potiče duhovni rast drugih.

Novi zavjet u svom popisu kvalifi kacija za starješinu postavlja visoko mjerilo za tvoje vođenje.

Opis tvog posla obuhvaća (ali nije ograničen na) duhov no vodstvo, nadgledanje funkcija crkve, njegu i poticanje vjernika. Isto tako imaš jedinstvenu priliku da pomažeš pastoru.

41

NAUČI:1. Navedi dvije osnove za imenovanje starješine:a) ................................................................................................b) ________________________________________2. Kojih pet čimbenika određuje opis rada starješine?a) ................................................................................................b) ................................................................................................c) ................................................................................................d) ................................................................................................e) ................................................................................................3. Koje kvalifi kacije starješine nabraja 1. Timoteju 3,1-4? ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................

4. Po čemu se uloga starješine u maloj crkvi razlikuje od uloge u velikoj crkvi? ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................


42


5. Koja su tri područja obuhvaćena posvećenjem Kristu? a) _______________________________ posvećenje. b) _______________________________ posvećenje. c) Posvećenje _______________________________.6. Koje su druge kvalifi kacije potrebne za službu starje šine? a) _______________________________ vjernicima. b) Podupirati __________________________ Crkve. c) Njegovati snažne ______________________ veze. d) Biti _____________________________________. e) __________________________ rasnih predrasuda. f) Biti primjer u _____________________________. g) ___________________________ počinjene greške.

URADI:1. Budući da si vođa vjernika, na koje posebne načine možeš > pokazati ljubav?

> ujediniti vjernike?

> savjetovati se s njima i osposobljavati ih?

2. Razmotri kvalifi kacije starješine koje Pavao iznosi u svom pismu Timoteju (1. Timoteju 3,1-4).

3. Kako bi ih formulirao u kulturi u kojoj ti služiš?

4. U kojim područjima rukovođenja smatraš da ti je potreb na pomoć?

5. Na koje načine možeš pomoći drugim starješinama ili obučiti ih?

43

Drugo poglavlje

Za skupno proučavanje1. Razmotri 1. Timoteju 3,1-4. Što ove kvalifi kacije danas znače?

2. Po čemu se uloga starješine u maloj crkvi razlikuje od njegove uloge u velikoj crkvi?

3. Koju ulogu/funkciju vrši starješina u tvojoj mjesnoj crkvi? Kako se ono što sada radiš slaže s onim na što te je Bog pozvao?

Što možeš učiniti da poboljšaš ostvarenje uloge starješine u svojoj crkvi?

4. Kao starješina mjesne crkve na koje praktične načine možeš pomagati, ljubiti i ujediniti svoje vjernike, savje tovati se s njima i osposobljavati ih?

5. Što tvoj pastor/konferencija/misija može učiniti da te još bolje osposobi za tvoju službu i pomogne ti u njoj?


44


Treće poglavlje

Starješina kao vođa crkveSURADNJA PASTORA I STARJEŠINE

Pastori i starješine surađuju u službi. Obojica bi trebala biti slobodna reći za drugoga ono što je Pavao rekao za svoje suradnike: “Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki put u svakoj svojoj molitvi rado mislim za vas sve — zbog vašeg udjela u širenju Radosne vijesti od prvog dana do sada.” (Filipljanima 1,3-5)

Crkveni pastori trebaju biti vođe tima. Oni pružaju duhovnu pomoć i smjer-nice mjesnoj crkvi. Starješine mjesne crkve im pomažu u vođenju. Značajna je razlika između pastora i starješina u tome što pastore bira, postavlja i drži odgovornima nadležna konferencija/misija, dok starješinu bira i postavlja mjesna crkva u kojoj je izravno odgovoran. Značajna je sličnost u tome što su obojica jedine vođe u crkvi zadužene za koordiniranje svih crkvenih aktivnosti. Stoga su i interesi i rad pastora i staješine jako slični. Oni su posebni suradnici u službi crkvi.

Propovjednici koji nisu rukopoloženi za propovjedničku službu obično budu rukopoloženi za starješine. Ako ih je imenovala konferencija/misija, oni kao njeni predstavnici imaju sve ovlasti. Starješine se trebaju privoljeti vodstvu ovih pastora premda nisu rukopoloženi za propovjedničku službu.

Od najveće je važnosti da su pastori i starješine svjesni svojih posebnih uloga u ovom zajedničkom radu:

Uloga pastora. — Kad se radi o suradnji pastora i starješine, uloga je pastora opisana trima rečenicama:

1. Podučavaj. Osim pripreme cjelokupnog vjerništva za službu koju treba vršiti, pastori moraju posvetiti najbolje vrijeme za izobrazbu novih starješina u svim svojim crkvama. Posebno treba voditi računa o podučavanju novih starješina.

Idealno vrijeme da naglase izobrazbu svojih starješina jest neposredno nakon godišnjih crkvenih izbora. Jedan dio izobrazbe treba trajati tijekom cijele godine. Mnoge konferencije/misije okupljaju starješine s čitavog svog područja najmanje jednom godišnje. Ponekad to čine zajedno s propovjedničkim sastankom. Tajnici za propovjedničku službu u svakoj konferenciji odgovorni su za pripremu programa koji bi pastorima omogućio da podučavaju svoje starješine.

45

Neke su se divizije odlučile na programe u kojima se starješine okupljaju na dva do četiri tjedna intenzivnog podučavanja. Druge posvećuju nekoliko vikenda zaredom održavanju posebnog tečaja.

Područja za izobrazbu starješina jesu: Crkvena organizacija i administracija, uključujući duhovne darove Rast crkve Skrb o novim vjernicima Vođenje bogoslužja Propovijedanje Posjećivanje Funkcioniranje i predsjedanje odborima Suradnja pastora i starješine

Udžbenici na takvom tečaju su ovaj Priručnik za starješine i njegov Vodič za poučavanje što ga je pripremio Odjel za propovjedničku službu. Moguće je i dopis-nim putem završiti tečaj o radu starješine pod upravom Međunarodnog instituta za obrazovanje (Home Study International) pri Generalnoj konferenciji.

2. Prenesi odgovornosti. Pastori moraju prenositi odgovornosti na druge. Često su iscrpljeni prekomjernim radom, ali to ne mora biti dokaz njihove djelotvor nosti niti njihova posvećenja. Ova iscrpljenost samo može otkriti njihovu nesposob nost da prenesu odgovornost na druge, posebice na starješine koje bi trebale ponijeti veliki dio pastoralnog tereta. Knjiga Djela apostolska 6. poglavlje dokazuje da se pastori ne moraju baviti svim pojedinostima programa Crkve. Njihova je specijalnost duhovna njega i podučavanje onih koji su u crkvi i evangeliziranje onih koji su vani. Oni tre-baju podijeliti odgovornost upravljanja većim dijelom crkvenog programa s ostalim vjernicima i posebno sa starješinama. Što više ovih odgovornosti dijele s drugima, to crkva brže raste.

Zajedno s odgovornošću, međutim, pastori moraju prenijeti i ovlasti. Većina bi pastora rado podijelila svoj rad sa starješinama, ali se neki ustručavaju prenijeti ovlasti potrebne za obavljanje posla. To stvara frustrirane, trome starješine.

3. Komuniciraj. Dobar duh suradnje zahtijeva dobru komunikaciju. Za pastore i starješine od najveće su važnosti redovni sastanci sa starješinama. Osim za među sobno dogovaranje, pastori ovaj sastanak koriste za obučavanje i poticanje starješina, te za pružanje pomoći u radu. Povremeni sastanci radi zajedništva pomažu poveziva nju skupine i jačaju duh suradnje.

Neki pastori održavaju sastanak sa starješinama svake subote prije ili poslije bogoslužja. Drugi pak imaju kratak susret sa starješinama nekoliko minuta prije

Starješina kao vođa crkve

46


početka drugog dijela bogoslužja da bi podijelili dužnosti, čuli posebne obavijesti i zajedno se molili prije no što će oni koji služe otići za propovjedaonicu.

Mnogim pastorima odgovara sastanak sa starješinama jednom mjesečno. Drugi se radije sastaju jednom u tri mjeseca. Ako u pastorovu okrugu ima više od jedne crkve, treba okupiti starješine iz čitavog okruga, možda jednom tromjesečno. Neki to čine tako da pozovu sve vjernike iz okružnih crkava na posebno subotnje bogoslužje, a poslijepodne ili uvečer održe sastanak sa starješinama.

Predmeti koje treba razmotriti u pripremi dnevnog reda za sastanak starješina mogu uključivati:

Duhovnost. Uvijek treba naglašavati osobni duhovni rast. Izvještaji starješina o obavljenim zadacima. Raspored održavanja propovijedi i drugih službi. Starješine trebaju znati gdje

će se pastor nalaziti u sljedećem razdoblju. Podjela materijala. Prikupljanje ideja. Ideje i programi za crkvu trebaju se bilo roditi ili bar prvo

ispitati u ovoj maloj, povjerljivoj skupini. Ocjenjivanje. Kako funkcioniraju sadašnji programi? Skup starješina treba za

pastore biti odbor u kojem će dobiti najtočnije i najkorisnije informacije.

Uloga starješine. — Četiri odgovornosti starješine koji surađuje s pasto rom uključuju:

1. Nađi vrijeme za rad. Rijetko se kad za starješine biraju ljudi bez posla, neu-spješni. Vrijeme što ga mogu posvetiti crkvenom radu ograničeno je njihovim zva-njem, obitelji i zdravljem. Međutim, trebaju biti svjesni da će mnogi pastori koji čitaju što ovaj priručnik savjetuje o podjeli rada sa starješinama, pokazati sum njičavost. Razlog što takvi pastori ponekad smatraju da sve moraju uraditi sami jest u tome što su starješinama dali određene zadatke pa se ispostavilo da nisu pouzdani. Starješine možda ne bi trebale preuzeti ovaj položaj ako smatraju da svoj posao mogu obaviti isključivo subotom prijepodne.

2. Uvećaj pastorovu snagu. Nijedan pastor nije dobar u svemu. Iz dvaju razloga:Potrebne sposobnosti su toliko različite da ih rijetko koji baš sve ima. Vjernici

očekuju da njihov pastor bude sposoban kao teolog, propovjednik, bračni drug i roditelj, administrator, spasavatelj duša, instruktor, savjetnik, pokretač.

Očekivane sposobnosti su veoma različite. Sposobnosti navedene na sa-mom početku gornjeg popisa zahtijevaju osobu koja teži privatnom ozračju, voli razmišlja ti, dakle introvertiranoj osobi. Sposobnosti s dna popisa zahtijevaju

47

otvorenu, dru štvenu, ekstrovertiranu ličnost. Sposobnosti se jednostavno previše razlikuju da bi se bilo tko mogao savršeno uklopiti u obje krajnosti. Nema pastora koji je u svemu dobar. S druge strane, svaki je pastor dobar u nečemu. Crkve i starješine koji od svojih pastora očekuju da budu dobri u svemu i da urade sve prisiljavaju ih da većinu vremena provode obavljajući ono što najmanje vole, i to na najgori način. Neki pastori priznaju da provode do osamdeset posto vremena obavljajući ono što im ne leži. To ne samo što izaziva frustraciju nego lišava crkvu najboljeg što pastor može ponuditi. Starješine trebaju surađivati sa svojim pastorima u identifi ciranju pastorovih jakih strana, a onda im pomoći da organiziraju crkvu kako bi te jake strane iskoristili.

3. Nadoknadi pastorove slabe strane. U Rimljanima 12. poglavlju crkva se uspoređuje s ljudskim organizmom. Ako jedan dio tijela ima problema, organizam ga ne odbacuje. Namjesto toga pokušat će ga nadoknaditi. Ako oči ne vide, osjetilo dodira i sluha nadoknađuje nedostatak povećanom osjetljivošću. Na nesreću, crkve koje su izložene pastorovim promašajima brže su u kritiziranju nego u nadokna điva-nju, koje može biti jedna od najprirodnijih i najznačajnijih uloga starješina. U čemu god je pastor slab, neki je starješina sigurno jak, ima odgovarajući duhovni dar i treba dragovoljno postati nadoknadom. Tako se stvara idealna suradnja pas tora i starješine.

4. Budi pastor pastorovoj obitelji. Pastori i njihove obitelji trebaju starješine koje će ih prihvatiti takve kakvi jesu, bez divljenja ili arogancije — ukratko, kao prijatelje. U svakoj mjesnoj crkvi trebala bi postojati skupina koja može pružiti podršku pasto-rovoj obitelji. Ovo je jedna od crkvenih aktivnosti kojom pastor ne može rukovoditi. Ona pripada starješini.

Budi pastor svom pastoru. Pastori su pastiri, ali su i ovce. A ovcama je pone kad potreban pastir. Pastori mogu izabrati tajnika za propovjedničku službu pri kon-feren ciji/misiji, svog kolegu pastora ili nekoga izvan vjerništva za svog savjetni ka i duhovnog mentora. Ali primarna podrška treba uvijek dolaziti od njihove zajedni-ce vjernika — od mjesne crkve predvođene starješinama. Većini pastora nije lako prihvatiti pastoralnu pomoć od onih kojima služe kao pastori. Svjesni su: “Ako ja pomažem drugome a i meni treba pomoć, kakav li sam onda to ja pomagač?” Ali istraživanja pokazuju da su ljudi u zvanjima usmjerenim na pružanje pomoći naj više izloženi stresu i stoga će im vjerojatno jednom biti potrebna pomoć. Star ješina koji pruža pomoć i pastor koji je prima, obojica postupaju sukladno ispravnoj teo logiji utjelovljenja. “Nosite bremena jedan drugoga, te ćete tako ispuniti Zakon Kristov.” (Galaćanima 6,2) Bog dolazi svima nama, uključujući i pastore, tako što nam šalje ljude da nam pomognu.


48


Kako starješine mogu služiti kao pastori svojim pastorima? Prihvati činjenicu da su oni samo ljudi. Pastorima je drago kad osjete da su

voljeni, premda su ponekad uvjereni da je to zbog njihova položaja, a ne zato što jesu ono što jesu. Daj im znati da mogu biti nesavršeni a ipak voljeni.

Budi Barnaba, propovjednik ohrabrenja. Nastoj ih često iskreno pohvaliti. Uputi im neki kompliment. Kaži koji ti je dio u propovijedi pomogao.

Budi slušatelj. Ako ti odluče izložiti svoje probleme, pokaži da suosjećaš. Takav eventualni razgovor smatraj povjerljivim.

Javno pruži podršku. Ako se u čemu ne slažete, raspravite to u privat nom ozrač ju. To je jedan od razloga velike važnosti sastanka starješina. Na nje mu može doći do nesloge između pastora i starješina, ali planovi koji će se izložiti crkvenom odboru i skupštini mjesne crkve trebaju biti plano vi koje starješine mogu poduprijeti.

Posvjedoči u crkvi o nečemu što su tvoji pastori učinili a dovelo je do promjene u tvom životu. Vjernici moraju znati da nikome nećeš dopustiti da pred tobom kritizira pastorovu obitelj. Ne zaboravi da su pastori izravno odgovorni svojoj konferenciji/misiji, što s tobom nije slučaj. Pastorima jako puno znači ako o njima lijepo govoriš pred vođama konferencije/misije.

Pripremi godišnji pastorov dan. Neka tog dana pastori sjede sa svojim obiteljima. Predaj pastorovoj obitelji uspomenu, kao na primjer album s fotografi jama iz života crkve.

Ponudi sebe. “Pastore, bojim se da previše radiš. Ima li nešto što bih mogao učiniti da ti olakšam teret?” Jednom je pastoru koji se sam mučio s nekim problemom djelotvorno pomoglo kad su mu starješine prišle i ljubazno rekle: “Pastore, znamo da nešto nije u redu. Ako ne želiš, ne moraš o tome govoriti, ali mi želimo da znaš kako u tome nisi sam. Volimo te i molimo se za tebe.”

Riješi sukobe među vjernicima. To je područje na kojemu kao starješina možeš i te kako pomoći. Vjerojatno si dulje s vjernicima od svog pastora i trebao bi bolje razumjeti probleme. Vjernici su te izabrali za star je ši nu jer imaju u tebe povjerenja. Sukob među vjernicima izaziva najviše streso va kod pastora, posebno ako su starješine dio tog problema. Ako te Sveti Duh može upotrije biti da pomiriš ljude, tvoj će ti pastor biti vječno zahva lan.

Inzistiraj na vremenu duhovne obnove. Duhovne se baterije pastora mogu iscrpiti. Ohrabri ga da uzme dovoljno vremena za osobnu pobožnost.

Inzistiraj na vremenu za obitelj i rekreaciju. Ako obiteljski život pastora ne funkcionira, trpjet će njegov rad. Ako pastor nedovoljno brine o svom zdra vlju, na kraju će zapostaviti vjerništvo.

49

Nastoj da se omogući anonimno savjetovanje. Ponekad je pastorima i njihovim obiteljima potrebno profesionalno savjetovanje. Oni oklijevaju tražiti takve prednosti. Međutim Crkva ohrabruje svaku konferenciju/misiju da omogući takvo savjetovanje. Starješine imaju veliki utjecaj na vođe konfe rencije/misije i mogu moliti da takva služba bude na raspolaganju njihovim pastorima.

Moli se za njih i ohrabri ih time što ćeš im to reći.Ohrabri i pohvali pastorovu suprugu. Istraživanja pokazuju da se većina osjeća

usamljenima. Vjerništvo može gajiti velika očekivanja. Vjernici očekuju da pastorova obitelj uvijek bude idealna, njegov dom uvijek otvoren. Podsvjesno oče kuju da njegov bračni drug ispunjava ulogu koju je u crkvi imao bračni drug biv šeg pastora. Starješine trebaju otvoreno braniti pravo bračnih drugova da u crkvi iza beru svoju ulogu i koriste svoje osobne duhovne darove, a ne darove svoje pret hod nice.

Nađi one koji bi pastorovu ženu za njen rođendan pozvali na ručak. Pomozi povesti računa o pastorovoj djeci za vrijeme bogoslužja. Na godišnjicu braka pre daj pastoru i njegovom bračnom drugu poklon bon za večeru u nekom restoranu i pobrini se za osobu koja će im te večeri čuvati djecu. Daj im rukom napisani poklon bon za čuvanje djece ili čišćenje doma, posebno u vrijeme evangelizacija.

Budi pastor propovjedničkoj djeci. Nemoj ih pretvarati u idole ako su dobra niti kritizirati kad nisu. Zahtjev da živi životom savršenog kršćanina pretežak je teret za svakoga čovjeka, a posebno za djecu. Od njih se mnogo očekuje, što opet njima može stvoriti problema s njihovim vršnjacima.

Suosjećaj s pozlijeđenim roditeljima. Crkve su spremne pomoći pastorima u nevolji, ali su i jako kritički raspoložene kad zaključe da je uzrok problema pastorova slabost. Svi su roditelji pozlijeđeni kad im djeca pođu stranputice, ali vjerojatno nitko tako kao roditelji propovjedničke obitelji. Njima je potrebna tvoja podrška, a ne kriticizam.

Posebno vodi računa da budeš pastor novoj propovjedničkoj obitelji. Počni s razumijevanjem tuge koja uvijek slijedi gubitku voljene osobe. Upravo žaljenje vjerništva za starim pastorom može izazvati predrasude prema novome. Ako je bivši bio omiljen, vjernici se mogu ljutiti na onoga koji je uzurpirao mjesto starog pastora. Ako bivši nije bio voljen, vjernici mogu iskaliti svoju ljutnju na novom pastoru.

Ako vjernici žale zbog gubitka pastora kojega su voljeli, sjeti se tuge koja je snašla novu propovjedničku obitelj koja je upravo izgubila sve svoje prijatelje u svom bivšem crkvenom okrugu. Pokušaj shvatiti da se osjećaju kao da su iščupani iz korijena. Sele u novi dom; djeca trebaju poći u novu školu u kojoj će ih na samom početku smatrati malo čudnovatima; ako je bio zaposlen, bračni drug mora tražiti novi posao; a moraju naći i nove prijatelje. Budi pažljiv prema njihovoj tuzi i teškoćama.


50


Nađi neki prijateljski način na koji će vjernici pozdraviti novu propovjedničku obitelj i pomoći im da se smjeste. Možda im se novi dom može očistiti i uglačati, a u kuhinjske elemente staviti nešto hrane. Čim je to zgodno, održite veliku, dobro pri premljenu službu dobrodošlice i svečano uvođenje u službu. Nastoj da prisustvuje cijela obitelj. Obično se novi pastor osjeća brže prihvaćenim od njegove obitelji. Ovo je jedna od najznačajnijih zadaća povjerenih starješinama. Svečano uvođenje u službu starješina treba isplanirati u suradnji s konferencijom/misijom. Pojedinosti ćeš naći u posljednjem poglavlju ovog priručnika i u Priručniku za propovjednike. (Pogledaj i videokasetu “Kako pokazati ljubav prema propovjedničkoj obitelji”, pripremljenu u Generalnoj konferenciji.)

PLANIRAJ RAD CRKVEPlaniraj biblijski. — Crkva je usnuli div koji čeka da ga probudiš. Tipična je

slika da je nekolicina vjernika preopterećena radom, dok drugi ne čine gotovo ništa. Skloni smo crkvu smatrati organizacijom ili institucijom, a ne zajedni com vjere, što je prevladavajuće značenje riječi crkve u Novom zavjetu. Polazimo od pret po stavke da je uloga vjerništva pomoći propovjednicima profesionalcima da obave svoj posao, a zapravo je prema biblijskom planu osnovna dužnost propovjed nika pomoći narodu da obavi svoj posao.

Ovaj biblijski plan, Kristov plan, jedini može osigurati dovršenje Njegova djela. ”Božje djelo na Zemlji ne može se završiti sve dok muškarci i žene, koji čine vjerništvo naše Crkve, ne krenu na posao i ujedine svoje napore s naporima propovjednika i crkvenih službenika.“ (Ellen G. White, Kršćanska služba, str. 81)

Mnogi pastori i starješine, uvjereni da je to u teoriji točno, u praksi to teško mogu primijeniti. Često je mnogo lakše sam uraditi neki posao nego naći nekoga da ga uradi. Argument je obično: “Ako želiš da bude urađen kako valja, uradi ga sam.” Međutim takva vrst razmišljanja sadrži sudbonosnu teološku grešku. Argu-ment je valjan ako je naš prvenstveni cilj obaviti crkveni posao. Ali to nije tako. Naš prvenstveni cilj jest rast vjernika, a vjernici koji rade za Gospodina postaju Gospo dinu najbliži. Vjernici koji rade za crkvu ostaju u crkvi.

Biblijski je plan da svatko u crkvi treba nešto raditi, ali svatko ne treba raditi isti posao. Ovo je shvaćanje istaknuto u novozavjetnom učenju o duhovnim daro vima. U planiranju za crkvu vodi računa o sljedećem:

1. Proučavaj duhovne darove. Za crkvene vođe duhovni darovi ne smiju biti trik uz pomoć kojega se vjernici mogu pridobiti za rad. Namjesto toga u njima treba vidjeti mjeru predanja vjernika Svetome Duhu i Njegovu osnažujuću silu. Duhovnim se darovima mora uvijek prilaziti duhovno, a ne samo administrativno.

51

Učenje o duhovnim darovima se može formulirati ovako: Crkva je živo Kristo vo tijelo i svaki je vjernik dio tog tijela (Efežanima 1,22-23). Svaki je vjernik navjestitelj (1. Petrova 2,9). Svatko je opunomoćen za službu krštenjem vodom i Duhom (Djela 11,15-17; 1. Korinćanima 12,13). Svakome je dan neki duhovni dar koji pridonosi izgradnji Crkve (Efežanima 4,12). Tko god prima Svetoga Duha, prima po Duhu taj dar ili skup darova da bi ih koristio u službi za Krista. Reći da nemamo duhovni dar isto je što i reći da nemamo Svetoga Duha (1. Korinćanima 12,11). Ovaj je duhovni dar vjerojatno povezan s nekim talentom kojega već ima mo. Sveti Duh nas potiče da nađemo neku službu u kojoj bismo taj dar upotrebljavali da služimo drugima i privučemo ih Kristu.

Ellen G. White naglašava: “Postoji raznolikost u djelovanju svih darova po isto-me Duhu. Ovi su raznoliki darovi prikazani cjelokupnim ljudskim tijelom. Kao što po stoje različiti udovi s različitim funkcijama, a ipak svi čine tijelo, tako se i svi udo vi Kristova tijela povezuju u glavi, ali imaju različite darove. Time se pre ma Božjem planu omogućuje pristup različitim organizacijama i umovima u svi jetu. Ja ka strana jednog Božjeg sluge ne mora biti jaka strana drugoga.” (Letter 25, 1870., str. 1)

Prizma razlaže svjetlo u njegove sastavne dijelove i stoga je odraz svih njego-vih boja. Duhovni su darovi Kristove boje razložene u sastavne dijelove. Nitko sam ne predstavlja Kristovo tijelo, ali svatko predstavlja dio tog tijela. Samo zajedni ca vjernih kao cjelina u cijelosti predstavlja Kristovo tijelo. Stoga crkvene vođe trebaju biti ne samo slobodne već i obvezne priznati svoja ograničenja i potrebu za po mo ći od ostatka tijela.

2. Pomozi vjernicima da prepoznaju svoje duhovne darove. Pravo pitanje ne glasi: Kako pokrenuti naše vjernike da urade ono što bismo željeli?, već: Kako pomoći našim vjernicima da ispune svoje vlastite potrebe za uključivanjem, posve ćenjem i uspješnom službom u Crkvi?

Jedan od načina da pomognemo vjernicima u prepoznavanju njihovih du-hovnih darova jest ispunjavanje upitnika o duhovnim darovima koji se može dobiti u Institutu Crkva i služba pri sveučilištu Andrews. Možda ga možeš dobiti u Odjelu crkvenih službi u svojoj uniji, unijskoj misiji, odnosno konferenciji. Re-zultate trebaju potvrditi drugi u Kristovu tijelu koji dobro poznaju osobu. Uz to potvrdu donosi i pokusni rad u službama u kojima pojedinac upotrebljuje dar ili darove što ih čini se ima.

3. Organiziraj crkvu u službama koje uključuju darove vjerništva i vode računa o crkvenim i društvenim potrebama. Pri planiranju programa crkve ne misli samo na ono što crkva želi postići. Vodi računa i o raspoloživim darovima među vjer ništvom. Prepoznaj sposobnosti i planiraj program crkve tako da odgovara tim darovima.


52


4. Obučavaj vjernike u službi koju su izabrali. Jedna od funkcija crkvenog vodstva jest poučavati vjernike u upotrebi svojih darova za djelotvornu službu. Pismo jasno uči da je Bog u crkvu stavio ljude s darovima rukovođenja kako bi ih mogli upotrijebiti za pripremu i uvježbavanje ostalih vjernika za djelotvornu službu (Efeža nima 4). Stoga, ako je dužnost crkvenog vodstva da uvježba ostale vjernike za službu, onda će tvoja crkva redovno održavati seminare da osposobi vjernike za porabu duhovnih darova. Tvoja konferencija/misija može u tome često pomoći pripremom materijala i osoblja.”Svaka crkva treba postati školom pripreme za kršćanske radnike. Vjernike treba uputiti kako održavati biblijske sate, kako voditi razrede subotnje škole, kako na najbolji način pomoći siromašnima i brinuti se za bolesnike, kako raditi za neobraćene. Trebamo imati zdravstvene škole, škole kuhanja i nastavu u različnim područjima kršćanske službe pomaganja. Ne trebamo samo predavati, nego i organizirati konkretan rad pod rukovodstvom iskusnih nastavnika.“ (Ellen G. White, Služba liječenja, str. 83.84)

Još jedna vrst obučavanja vjernika za koju se crkvene vođe mogu pobrinuti jest podučiti ih da prihvate službu drugih vjernika. Na nesreću, bolesni i obeshrabre ni, shrvani tugom i usamljeni često misle da im je crkva poslužila samo ako ih je posjetio pastor. Starješinama i drugim crkvenim vođama je neugodno kad prigodom posjeta čuju kako se ljudi žale da ih je crkva zanemarila ako ih pastor nije posjetio. Ellen G. White je zamijetila: “Najveća pomoć što se može pružiti našim vjernicima jest da se poučavaju u radu za Gospodina i da se oslanjaju na Njega, a ne na propo vjednika.” (Odabrana svjedočanstva, str. 288) Uči svoje vjernike da službu vrši cijela crkva zajedno, a ne pastor sam.

Planirajte za cijelu godinu. Prihvaćeni ciljevi. — U planiranju i po stavljanju ciljeva treba sudjelovati cijela crkva, a ne samo nekoliko njenih vođa. Valja krenuti od zamijećenih i stvarnih potreba društvene zajednice i crkve. To se može uraditi pret-hodnim planiranjem s pastorom i zatim s crkvenim odborom. Na kon takvih razgovora iznesi niz otvorenih mogućnosti pred skupštinu mjesne crkve i pozovi sve vjerništvo da izrazi svoje mišljenje. Tako prikupljene prijedloge možeš ponovno iznijeti pred starješine i crkveni odbor radi dotjerivanja, a zatim ih iznijeti pred sljedeću skupštinu mjesne crkve za konačno odobrenje. Tako je svako me omogućeno da izloži svoje prijedloge. Vjernici će obično poduprijeti odluke u čijem su donošenju sudjelovali.

Planiranje dnevnog reda. — Predmeti što ih trebaš razmotriti tijekom pripre me dnevnog reda za godišnje sastanke planiranja:

Ocjenjivanje. Prije no što razmotriš što crkva želi uraditi iduće godine, po trebno je izvršiti pregled i ocijeniti što je crkva uradila prošle godine.

53

Potakni vjernike na pitanje: “Što radimo?” “Kamo idemo?” “Kamo želimo ići?” “Upotrebljavamo li do najveće mjere jedinstvene duhovne darove našeg vjerništva?”Zatim počni planirati za sljedeću godinu. Evanđeoski rad. Kakve će on vrste biti? Kada? Njega. Kojim će se programima pomoći vjernicima u njihovu duhovnom rastu?

U to će vjerojatno biti uključen razgovor o bogoslužju, posjećivanju, subotnjoj školi i drugome.

Mladež. Činiš li za djecu sve što možeš bez obzira na njihovu dob? Crkveni objekti. Jesu li potrebni građevinski projekti? Kako je s održava njem

zgrada? Dobro održavana i čista crkva snažno govori posjetiteljima. Neoličena, prljava crkva ih može odbiti.

Promicanje aktivnosti. Koje će vrste aktivnosti biti potrebne? Kad ćete ih imati? Tko će ih voditi?

Raspored izvođenja plana. Dio završnog procesa godišnjeg planiranja bio bi dati vjernicima u ruke raspored svih programa za tu godinu i datume njihova održavanja.

CRKVENI IZBORIPrije izbora. — Uobičajeno je da odbor za imenovanje svake godine pred laže

vođe različitih odjela i programa mjesne crkve, a cjelokupna ih crkva bira glasova-njem. Pojedinosti se o crkvenim izborima nalaze u Crkvenom priručniku, zajedno s prijedlogom crkvenih službi. Međutim, ovaj se popis mora prilagoditi da bi odgovarao vjerništvu.

Dužnost je odbora za imenovanje izabrati vjernike koji će prihvatiti različite funkcije i službe u crkvi. Stoga odbor mora obratiti posebnu pozornost na samo svojne potrebe crkve i na duhovne darove vjernika. Odbor treba nastojati da za potrebe i zahtjeve svake službe nađe ljude s odgovarajućim darovima i sposobnosti ma.

Ne treba iz godine u godinu za istu službu automatski birati ljude. Svake godine treba razmotriti njihova imena kako bi se utvrdilo jesu li i dalje prikladni za obav-ljanje te zadaće. Ljude ne treba birati ni zbog njihova položaja u društvu ili zato što su uvjereni da bi ih trebalo ponovno izabrati. Sva imenovanja trebaju prvenstveno proistjecati iz zaključka da su oni za određene zadaće najprikladniji.

Neposredno prije izbora treba završiti s planiranjem i s izradom planova za sljedeću godinu te ih izglasovati u crkvi. Samo ako zna što želi učiniti, crkva će mudro birati vođe koje će je voditi u ostvarenju tih planova. Odbor za imenovanje


54


treba dobiti popis službi za koje su potrebne vođe i opis rada svake od njih, koji će biti osnova za njegov rad.

Odbor za imenovanje. — Odbor za imenovanje treba izabrati na početku posljednjeg tromjesečja crkvene godine, a nove vođe crkve izabrati najkasnije tri tjedna prije posljednje subote u crkvenoj godini. Crkvena godina ne mora započeti kalendarskom godinom. Konferencija/misija može odrediti kad ona u određenom polju započinje. Mudro je otpočeti crkvenu godinu u vrijeme kad je crkva sklona najživljoj aktivnosti.

Proces godišnjih crkvenih izbora počinje izborom organizacijskog odbora koji predlaže odbor za imenovanje. To može učiniti čitava crkva ili ona može izglaso vati dodatne članove crkvenom odboru koji zatim bira odbor za imenovanje. Prepo-ručujemo prvu metodu budući da izbore treba nadzirati cijela crkva, a ne samo odbor. Broj vjernika u odboru za imenovanje određuje mjesna crkva.

Bez obzira koji odbor predlaže odbor za imenovanje, crkva određuje koliko će on biti velik. Izabrani da služe u odboru za imenovanje moraju biti zreli ljudi, sposobni da pokažu zdravo rasuđivanje u izboru crkvenih službenika. Ne smije se dopustiti nikakav postupak političke ili prisilne naravi kako u izboru odbora tako i u njegovom radu.

U odboru za imenovanje nema članova po službenoj dužnosti. Međutim opća je praksa da je pastor pozvan u odbor za imenovanje. Organizacijski odbor koji pred la že odbor za imenovanje predlaže i njegovog predsjedavajućeg i tajnika. Odbor za imenovanje mora biti glasovanjem potvrđen od crkve koja imenuje i predsjedava jućeg i tajnika.

Odličan način za početak rada odbora za imenovanje jest anketiranje vjerništva da se vidi za koje je područje službe svaki od vjernika zainteresiran i koje bi najbolje odgovaralo njegovim duhovnim darovima. Odbor nije obvezan prihvatiti ove su gestije, ali ih treba pozorno razmotriti. Ne sumnjamo da Sveti Duh želi upotrijebiti odbore za imenovanje kako bi pomogao vjernicima naći djelotvorne službe sukladne njihovim duhovnim darovima. Odbor za imenovanje ili neka druga skupina treba sastaviti opis rada u svakoj službi koju treba popuniti. U mnogim divizijama postoje takvi opisi službi.

Odbor za imenovanje predlaže samo pojedince koji su vjerni članovi mjesne crkve. Kad su predloženi za neku crkvenu službu, članovi odbora ih obavješćuju o tome i dobivaju njihovu suglasnost da će služiti.

Izvještaj odbora za imenovanje. — Kad odbor za imenovanje završi rad, pastor ili starješina vodi računa da njegov predsjedavajući i tajnik iznesu izvje štaj

55

odbora pred cjelokupnu crkvu bilo u subotu prije podne ili na posebno sazvanoj skupštini mjesne crkve. Odbor mjesne crkve se u to ne može miješati. Imena predlo ženih vođa treba vjernicima iznijeti pismenim putem ili glasnim čitanjem.

Za iznošenje bilo kakve primjedbe odboru za imenovanje, treba ostaviti naj manje tjedan dana. Tako nema potrebe za bilo kakvom javnom raspravom o imenima pojedinaca. Na prvom se sljedećem sastanku glasovanjem biraju nove vođe. Odbor za imenovanje u tom trenutku obično biva raspušten, premda veće crkve mogu zahtijevati nastavak njegova rada s ciljem da popuni praznine koje se javljaju tijekom godine. U većini crkava ovu funkciju vrši odbor mjesne crkve.

NAČINI RUKOVOĐENJAVođe moraju voditi. — Starješine mogu imati različite sposobnosti, ali jedna

dolazi na prvo mjesto: moraju biti duhovne vođe. Rukovođenje je više od održavanja. Najbolje starješine nikada nisu zadovoljne time da se u crkvi sačuva status quo. Njima je na srcu duhovni i brojčani rast vjerništva. Nije im do promjene radi promjene, ali neprekidno traže bolji način za obavljanje poslova. Da bi vodili, moraju biti na čelu, ali ne toliko daleko da ih vjernici ne mogu slijediti.

Ljudi i institucije skloni su oduprijeti se promjeni. To možda važi više za crkve nego za institucije. Obično ljudi u religiji i crkvi traže sigurnost, a promjena je ne-minovna prijetnja sigurnosti. Što je prosječna dob vjerništva veća, to će otpor prema promjenama biti veći.

Vođe moraju poticati na promjenu shvaćanja od održavanja-preživljavanja na viziju rasta, ali svaka promjena izaziva kritiku. Djelotvornim vođama je potreb no srce grlice i koža nosoroga, da budu osjetljivi na osjećaje i potrebe ljudi, ali i da mo-gu izići na kraj s kritikom. Kritičare mogu često učiniti bezopasnima nalaze ći točke s kojima se mogu složiti, učeći ih da se nasmiju ako treba i sebi samima i ne za uzmu obrambeni stav bez obzira o čemu se radilo.

Vođama je isto tako potrebno strpljenje kad potiču svoje vjernike na spašavanje duša. Većina crkava sliči na goleme prekooceanske brodove kojima treba mno go vremena i prostora da se okrenu. Previše promjena, prebrzo uvedenih, i crkva se mo že nasukati.

Metoda koju vođe koriste za poticanje svojih sljedbenika u postizanju ciljeva poznata je kao način rukovođenja. Osobnost i način rukovođenja su toliko usko vezani da rijetko kad prihvaćamo način rukovođenja drukčiji od naše osobnosti. Međutim, koliko ti je god moguće prilagodi način svog rukovođenja crkvi koju vodiš.


56


Crkva koju čine obrazovani, poslovni ljudi koji su navikli odlučivati o teškim predmetima i donositi važne odluke, vjerojatno neće dopustiti ni pastoru ni starješini da ima odlučnu ulogu u donošenju odluka. Crkva koju čine ljudi koji rade za druge, koji su navikli na izvršavanje naloga, vjerojatno mogu prihvatiti sasvim drukčiji način rukovođenja.

Kršćansko rukovođenje mora uvijek biti povezano s ljubavlju. Važna je i teh-ni ka upravljanja, ali tvoja tehnika rukovođenja nije ni blizu toliko značajna koliko duh kojim rukovodiš. Kako vodiš u duhovnom smislu i ponašanju daleko je važnije od mehaničkog rukovođenja.

Ne treba zaboraviti da je u rukovođenju važno podržavati i promicati jedin-stvena vjerovanja Crkve ostatka. U njih ubrajamo djelovanje kršćanstva na zdravlje, prehranu, obitelj, zvanje i izbor odjeće i razonode.

Neodgovarajući načini rukovođenja. — U poticanju svojih sljedbe nika mnoge se vođe u rukovođenju služe strahom i prijetnjama kaznom. Drugi se služe vlašću svog položaja da natjeraju vjernike na rad manipulirajući njima. Ima opet onih koji se služe ljutnjom i oštrim riječima da bi utjecali na svoje sljedbenike. Rukovođenje koje se služi metodama autoritativnosti i autokracije ne priliči Gospod njoj Crkvi. Snažni, autoritativni način rukovođenja kojim se neki koriste može donijeti rezultate, međutim postupci potaknuti ovim metodama proistječu iz po grešnih pobuda i ne donose trajne rezultate.

Vođe koje se služe autoritativnim načinom rukovođenja često sebi pridaju preveliku važnost. Premda dobronamjerni, skloni su trčati ispred crkve, donositi odluke i postavljati ciljeve bez uključivanja drugih službenika ili vjernika. Mnogi čine grešku misleći da će sve što se dogodi u crkvi, ako to ne budu osobno nadzirali, biti pogrešno urađeno. Takve vođe najčešće malo pozornosti obraćaju na gledišta drugih, uvjereni da je njihov način obavljanja posla uvijek najbolji. Oni su često više zainteresirani za posao koji treba obaviti nego za one koje guraju da ga obave. Ovakav način rukovođenja izaziva osjećaje odbojnosti i neprijateljstva prema vođi, a napredak se crkve usporava.

Novozavjetni načini rukovođenja. — Bolji primjer rukovođenja za nas na-lazimo u prvoj kršćanskoj Crkvi. Način rukovođenja u novozavjetnoj Crkvi bio je osposobljavanje svakog vjernika za službu: pastori i starješine su bili sluge Crkvi, zajedno radeći na razvijanju potencijala svakog pojedinca.

Kršćanske vođe novozavjetnog razdoblja nisu smjeli oponašati autokratske ne zna božačke vladare i državne službenike koji su u svojstvu kraljeva i čelnika vlas ti svoje podanike prisiljavali na poslušnost i rad. Namjesto toga trebali su ponizno

57

služiti, koristeći autoritet Kristove ljubavi i primjerom poticati svoje sljed benike na život ispunjen Duhom. Isus je rekao: “Znate da oni koji se priznaju vladarima nad narodima okrutno postupaju s njima i da se njihovi velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Ali tako neka ne bude među vama! Naprotiv, tko bi že lio biti najveći među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko bi želio biti prvi među vama, neka bude rob svima, jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!” (Marko 10,42-45) Petar poziva: “Pasite stado koje je među vama i nadzirite ga… Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve.” (1. Petrova 5,2.3) Ispitivanje je pokazalo da crkve koje rastu obično imaju snažne vođe, ali to ne znači da oni gospodare ili manipuli raju njima. Ne miješajmo vođenje s gospodarenjem.

Vođa treba služiti. — Kršćanski način vođenja je služenje. U Evanđe ljima se o tome govori najmanje sedam puta. Jednom je prigodom Isus nastojao: “Također ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog vođu: Krista! Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga!” (Matej 23,10.11) Teško bismo zamislili jačeg vođu od Pavla. Pa ipak je on poznavao ovo načelo rukovođenja slu že njem: “Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima, da ih pridobijem što više. Sa Židovima sam bio kao Židov, da pridobijem Židove;… sa slabićima sam bio slabić, da pridobijem slabiće. Svima njima postao sam sve, da kako neke spasim. A sve to činim radi Radosne vijesti, da bih s njima bio dioni-kom njezinih obećanja.” (1. Korinćanima 9,19-23) Rukovođenje službom zahtijeva prilagodbu i fl eksibilnost.

Služiti ne znači robovati. Robovanje ponižava, jer je ono stanje na koje su te drugi prisilili, lišavajući te slobode odlučivanja. Rukovođenje crkvom ne smije postati robovanjem. Nasuprot tome, služiti je stvar dragovoljna izbora. Čovjek bira da služi drugima.

U vođenju svojih vjernika moraš pokazati poniznost. Kad prihvatiš rukovođe-nje služenjem, postat ćeš osjetljiviji na potrebe svog naroda. Posveti vrijeme i snagu da ih usmjeriš Spasitelju. Ojačaj u njima sigurnost spasenja u Kristu. Pomozi im da otkriju Božji plan za svoj život. Prepoznaj potencijal za njihove jedinstvene darove i nastoj taj potencijal razviti u službu koja će ojačati i njih i njihovu crkvu. Ovaj način rukovođenja tražit će od tebe žrtvu, ali će donijeti rezultate koji će tra jati za vječnost.

Vođa treba osposobljavati druge. — Kršćansko rukovođenje zahti jeva podjelu ovlasti. To znači izabrati način rukovođenja kojim se dijele različiti položaji i funk-cije upravljanja svim članovima radne skupine sukladno sposobnosti ma i voljnosti sudjelovanja svakog pojedinca. Takva se skupina ne usredotočuje samo na obavljanje


58


posla već i na razvitak pojedinca ili grupe u preuzimanju ruko vodećih uloga nužnih za djelotvornost skupine.

Dar rukovođenja nisi dobio zato da ga zadržiš za sebe. Drugi u crkvi također imaju darove i sposobnosti. Uvježbaj ih da ih upotrijebe na slavu Bogu.

Podijeli ovlasti i odgovornost s drugima koji ih mogu nositi. Ne odbacuj pri jed loge svojih vjernika, nego ih ohrabri da iznesu svoja mišljenja i zamisli. Manje govori, a više slušaj. Zapamti prijedloge vjernika i postupi prema njima kad to odgovara. Potakni vjernike da postave ciljeve za svoju službu i podrži ih u njihovu postizanju. Svoj dar rukovođenja upotrijebi da hrabriš, opremiš i obučiš svakog vjernika da bi se tvoja crkva mogla izgraditi i razviti u Tijelo kako ga je Bog zamislio.

ODBORIZašto postoji odbor? — Odbori su kršćanski. Adventistička crkva čvrsto vjeruje

u odborski sustav (vidi Crkveni priručnik pod natuknicama odbor i savjet). Tome nije razlog naša tradicija, nego teologija. Biblija kaže da je Crkva slična ljudskom organizmu. Svaki je dio važan. Organizam postoji zahvaljujući zajedni čkom radu svih njegovih dijelova. Kršćani se trebaju uzajamno voljeti i vjerovati jedan drugome. Ako tako živimo, to će se pokazati u međusobnom štovanju mišlje nja i gledišta. Mi ozbiljno shvaćamo kad Biblija kaže: “Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima.” (Izreke 11,14) Svi ćemo zajedno svakako biti mudriji negoli bilo tko od nas sam.

Ellen G. White se slaže: “Prilikom savjetovanja o napretku djela nitko ne smije biti kontrolna sila, glas koji odlučuje za sve. Treba pažljivo razmotriti predložene metode i planove tako da sva braća mogu odvagnuti njihove razmjerno dobre strane i odlučiti što bi trebalo prihvatiti.” (Testimonies to the Church, sv. 7, str. 259)

Međutim odbori oduzimaju mnogo vremena. Da bi njihov rad bio djelotvorni ji, donosi odluke na najnižoj mogućoj razini. Na primjer, ne iznosi na skupštinu mjesne crkve ono što može riješiti crkveni odbor. Ne iznosi pred odbor mjesne crkve ono što može riješiti Savjet subotnje škole. A pred Savjet subotnje škole ne iznosi ono što može riješiti vođa subotnje škole. Ne samo što se tako štedi vrijeme nego i veći broj članova dolazi na sjednice, jer znaju da će se razmatrati samo ono što je važno.

Jednom godišnje razmotri rad svakog odbora. Je li ovaj odbor potreban? Na la ze li se u njemu prave osobe? Iskustvo je pokazalo da bi svake godine trebalo obnoviti trećinu članova odbora.

59

Je li odbor djelotvoran s obzirom na broj odbornika? Istraživanja pokazuju da bi odbori trebali brojiti između šest i dvanaest članova. Ako su veći, članovi se ne osjećaju obveznim da prisustvuju sjednicama, a i kad dođu, vjerojatno će se manje javljati. U takvim prilikama agresiviji članovi odbora obično preuzimaju riječ. Ima li svaki odbor točno defi nirane zadatke — područja kojima se bavi, ovlasti da djeluje ili predlaže radi odobrenja nekom drugom tijelu?

Skupština mjesne crkve. — Po svom položaju u mjesnoj crkvi najviši je odbor skupština mjesne crkve koja uključuje sve njene vjernike. Saziva je i njoj predsjeda pastor ili starješina kojega je pastor odredio. Nijedan starješina ne smije preuzeti ovu odgovornost protivno pastorovoj želji. Skupština se može održavati jednom mjesečno ili tromjesečno, prema potrebama crkve. Na skupštini mjesne crkve vjernike treba iscrpno obavijestiti o radu crkve. Na kraju godine vjernike treba izvijestiti o aktivnos-tima što ih je crkva vršila tijekom čitave godine.

Najvažnije planove treba raspraviti i odobriti skupština mjesne crkve, na kojoj se svi vjernici te crkve mogu uključiti u proces donošenja odluke. Na njoj vjernici slobodno izriču svoja mišljenja i glasovanjem pokazuju prihvaćaju li ih ili odbacuju. Uključivanje u donošenje svih važnijih odluka crkve dat će im osjećaj pripadnosti i potaknuti ih da podupru programe u čijoj su izradi sami sudjelovali.

Skupštine mjesne crkve trebaju uvijek biti najavljene, kako bi svi znali da su pozvani na njeno zasjedanje. Možda ćeš razmisliti o povećanju broja prisutnih povezujući skupštinu vaše mjesne crkve s jednostavnom večerom koju možeš pre-tvoriti u prigodu za druženje cijele crkve.

Crkveni odbor. — Crkveni odbor tvore glavni službenici i vođe svakog odjela u mjesnoj crkvi, zajedno sa svim drugim članovima što ih je izabrao odbor za imenovanje. Odbor jednom godišnje biraju vjernici crkve u vrijeme redovnog izbora službenika crkve. Pastor saziva i predsjeda odboru ukoliko ovo pravo ne prenese na starješinu. Odbor se treba sastati najmanje jednom mjesečno, po moguć nosti u isto vrijeme. Na primjer, prvog ponedjeljka svakog mjeseca. Svakom bi vjerniku crkve trebalo uručiti popis članova odbora.

Crkveni odbor je glavni upravni odbor mjesne crkve. On primjenjuje i nad gleda planove izglasovane na skupštini mjesne crkve i odgovoran je tom tijelu. Prema Crkvenom priručniku u odgovornosti odbora ubrajaju se: duhovna njega, evanđeoski rad, čuvanje čistoće nauka, uzvisivanje kršćanskih mjerila, preporučiva nje promjena u članstvu vjerni-ka, crkvene fi nancije, zaštita i skrb oko crkvenih dobara te koordinacija crkvenih odjela.

Crkveni odbor sluša potrebe i planove što ih iznosi svaki odjel crkve. On razma-tra koja sredstva crkva ima za ostvarenje tih programa. On koordinira sve programe


60


tako da čitava crkva napreduje skladno i uredno. Odbor redovno traži izvještaje o napretku ovih programa i ocjenjuje njihovu korisnost.

Odbor crkve treba pokazati zanimanje za duhovno stanje svakog vjernika i načiniti planove za rast, uvježbavanje i njegu svakog pojedinca. Povremeno će od-bor morati razmotriti imena vjernika na koje treba primijeniti disciplinske mjere.

Ostali odbori. — Mnogi drugi odbori mogu pomoći crkvenom odboru u upravljanju crkvom. Crkveni priručnik preporučuje eventualno potrebne odbore. Skupština mjesne crkve ili odbor mogu imenovati dodatne odbore ako su potrebni za ostvarenje posebnih crkvenih planova i programa. Pastor ili jedan od starješina trebao bi po službenoj dužnosti biti član svakog odbora.

Član odbora. — Sigurno ćeš kao starješina služiti u mnogim odborima. To se može pokazati zamornim ili zanimljivim, ovisno o tome kako ti odlučiš. Na ti pičnom sastanku odbora dolazi do začuđujućih pojava u međusobnim odno si ma. Neke su osobe sklone imati istu ulogu u svakom odboru kojemu prisustvuju. Među igra uloga ličnosti i pojedinaca u odboru zanimljiva je za proučavanje uza jamnog djelovanja među ljudima. Između uloga koje su potrebne i obično prisutne u svakom odboru navodimo:

Inicijator: To je osoba puna ideja koja stalno smišlja nešto novo. Razrađivač: I ovaj je član odbora kreativan po naravi i proširuje raspravu o

idejama iznošenjem argumenata za i protiv. Osporavatelj: To je osoba često konzervativna, koja se instinktivno protivi pro-

mjeni i obično govori negativno. Takvi ljudi mogu predsjedavajućem izgledati gnjavatori, ali su potrebni radi uravnotežene rasprave.

Povlađivač: Takva osoba izbjegava raspravu i nejedinstvo te uvijek nastoji spojiti različita gledišta i doći do koncenzusa.

Energičar: Ovaj član odbora oduševljeno podupire nove planove i progra me i želi da se krene s akcijom.Starješina treba razumjeti i cijeniti svaku ovu tipičnu ulogu u odboru. To će ti

pomoći da budeš strpljiviji s članovima odbora i više se posvetiš procesu rada unu tar njega. Sigurno ćeš ispitati i svoju tipičnu ulogu. Ako si u odboru u koje mu su neke od ovih uloga zanemarene, možda ćeš namjerno sam preuzeti tu ulogu da bi bio od najveće pomoći u procesu donošenja odluke.

Predsjedavajući u odboru. — Sigurno ćeš kao starješina povremeno pred sje-davati odborima. Pripremajući se za zasjedanje pripremi popis predmeta za razgovor. Taj je popis poznat pod imenom dnevni red. Ako želiš da pojedinci o nečemu izvijeste odbor ili da predlože neku točku za dnevni red, daj im dovoljno vre mena za pripremu.

61

Otvori zasjedanje molitvom i ako je moguće kratkim duhovnim razmišljanjem koje će sjednici dati duhovni ton. Ako zasjeda skupština mjesne crkve ili je sazvana sjednica odbora, prisutan treba biti tajnik crkve da bi vodio zapisnik. Ako je prakti-čno, članovima odbora treba podijeliti zapisnik s prošle sjednice ubrzo nakon što je održana.

Prvi predmet na dnevnom redu je čitanje i prihvaćanje zapisnika s posljed njeg sastanka odbora. Daj članovima odbora vremena da potvrde točnost zapisnika i izvijeste o bilo kojem predmetu koji je preostao od posljednje sjednice. Prihvaćanje zapisnika treba izvršiti glasovanjem.

U nastavku sjednice iznesi jedan po jedan predmet prema dnevnom redu. Daj članovima odbora priliku da govore i izraze svoja mišljenja. Nikome ne dopusti da dominira ili manipulira ostalim članovima odbora. One koji su govorili o odre đenom predmetu treba zamoliti da se ponovno ne javljaju dok drugi nisu imali mo gućnost govoriti. Ako neki ne sudjeluju, zapitaj ih za mišljenje o danom predme tu. Kad jednom progovore, obično će se ponovno javiti za riječ. Kao predsjedavaju ći nastoj da predmet rasprave bude jasan, da se o njemu razgovara, povremeno na či ni sažetak i vodi odbor na odluku. Poštuj odborski rad podupiranjem zaključka čak ako se s njim i ne slažeš. Nikada ne završi sjednicu dok se nije isplaniralo kako će se donesene odluke ostvariti.

CRKVENA NAČELA I DISCIPLINAUzvišena mjerila Crkve. — Nebeski je Bog svet. “Otkupitelj naš, ime mu je

Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov.” (Izaija 47,4) On je pravedan. “Prave dan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledati lice njegovo.” (Psalam 11,7) Budu ći da je Bog svet i pravedan, Njegova je Crkva postavila uzvišena načela morala i druš tve nog ponašanja koja odslikavaju Božji karakter. Ova su mjerila utemeljena na vječnim i nepromjenjivim biblijskim načelima. Svi koji krštenjem ulaze u Crkvu obećavaju da će ta načela poštovati.

Na nesreću, premda smo se zakleli na vjernost Bogu i obećali da ćemo Ga sli-jediti, zbog svoje ljudske slabosti ne uspijevamo živjeti sukladno uzvišenim na čelima što su ih Bog i Crkva postavili. Biblija nas podsjeća da su “svi sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3,23). Svi se kršćani neprekidno moraju vraćati Isusu za rad oprosta svojih najnovijih propusta i tražiti u Njega snagu da žive su kladno Njegovom planu.

Disciplinske mjere primijenjene na vjernika. — Ponekad vjerni ci padnu duboko u grijeh. Često njihovi problemi utječu na živote drugih u crkvenoj obi-telji. Ponekad nanose prijekor i sramotu Božjem imenu i Njegovoj Crkvi. Držeći na umu Božju svetost i pravednost, kao i činjenicu da smo svi grješnici kojima je


62


očajnički potreban Božji oprost, koja je odgovornost Crkve u ispravljanju vjernika koji je ozbiljno prekršio Božji Zakon? Kako Crkva postupa s vjernicima koji ne žive u skladu s uzvišenim načelima? Što Crkva čini ako vjernici ne žive u miru jedan s drugim? Koje korake treba poduzeti da bi ispravila pogreške vjernika? Kada i kako Crkva treba primijeniti disciplinske mjere prema svojim vjernicima?

Vrijednost duše. — Prije no što odgovorimo na pitanje o ispravljanju pogrešaka drugih vjernika, ozbiljno razmislimo o vrijednosti čovjeka u Božjim oči ma. Bog smatra veoma dragocjenim svakog čovjeka kojega je stvorio. Bilo da se radi o spašenima ili nespašenima, Božja je ljubav prema svim ljudima jednaka. Ne smijemo zaboraviti da nas “strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (2. Petrova 3,9). “Ljudska su bića Kristovo vlasništvo, kupljena za beskrajno veliku cijenu, vezana uz Njega ljubavlju koju su On i Otac pokazali prema njima. Koliko bismo onda trebali biti obazrivi u postupanju jedan s drugim!” (Testimonies to the Church, sv. 7, str. 260) “Duša ima beskrajnu cijenu. Vrijednost duše možemo razumjeti samo kad držimo na umu cijenu po koju je ona otkupljena. Golgota! Golgota! Golgota će nam objasniti pravu vrijednost duše.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedočanstava, sv.1, str. 223)

Kad god Crkva treba poduzeti mjere prema vjerniku koji je pao u grijeh, neka svatko od nas drži na umu da je Isus dao svoj život za tog zabludjelog vjernika kao što ga je dao i za nas. To će nam pomoći da ne zaboravimo na vrijednost duša onih koji padaju. Učinit će da budemo blaži i nježniji prema njima u vrijeme njihove nevolje.

Ozbiljnost grijeha. — Premda treba pokazati blagost, ljubav i milosrđe prema vjernicima koji su pali u grijeh, Crkva je odgovorna da poduzme korake s ob zi rom na taj grijeh. Ako dopusti da grijeh u crkvi ostane neukoren, on će upro pasti ti sve dobro koje crkva može učiniti u svojoj društvenoj sredini. Biblija nas pod sjeća: “Tko skriva svoje grijehe, nema sreće.” (Izreke 28,13) Zbog Akanova gri jeha Bog nije mogao dati svoje blagoslove cjelokupnom izraelskom narodu (Jo šua 7,1-26). Vjerništvo se ne može praviti da ne vidi grijeh. On je opasan po zdravlje crkve i vođe su odgovorne za poduzimanje koraka kako se grijeh ne bi nastavio razvijati i djelovati na cijelu crkvu.

“Ako je među Njegovim narodom zlo očito i ako su Božje sluge ravnodušne pre ma njemu, oni u biti podržavaju i opravdavaju grješnika pa su podjednako krivi i neumitno će biti izloženi Božjem nezadovoljstvu, jer će biti odgovorni za grijehe krivca.” (Ellen G. White, Testimonies to the Church, sv. 7, str. 266)

Kristova metoda. — Krist je svojoj Crkvi dao nekoliko vrlo jasnih uputa o postupanju s vjernicima koji padnu u grijeh. Svoj je savjet sažeo u četiri osnov na koraka. Prvo je rekao: “Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te po sluša,

63

dobio si svoga brata.” (Matej 18,15) Budući da si starješina, kad sa znaš da su neki vjernici pali u grijeh, prvo idi k njima sam i ponudi im svoju po moć. Po đi s ljubavlju i razumijevanjem. Tvoj cilj nije osuditi, već nastojati njihov po gled vratiti na Isusa; tako ćeš im pomoći da se odreknu grijeha. Nastoj ohrabriti, mole ći se s njima za Božju silu i oprost.

Ako u svom prvom pokušaju vraćanja palih vjernika ne uspiješ, Isus savjetuje: “Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno.” (Matej 18,16) Prema Isusovu savjetu potraži pomoć jednoga ili dvojice poštovanih i duhovnih vjernika da te prate prigodom drugog posjeta. Možda će zabludjeli vjernik u prisutnosti dvojice ili trojice drugih priznati učinjeno zlo i zamoliti za pomoć i oprost.

Ako ne uspiješ ni nakon drugog posjeta, Isus predlaže: “Ako ni njih ne posluša, saopći Crkvi!” (Matej 18,17) Ako nakon više posjeta, u kojima si pale vjernike s ljubavlju poticao da se odreknu svojih grijeha i vrate Kristu, oni i dalje ostanu ne-pokajani, Gospodin savjetuje da se njihovo ime iznese pred crkvu. To se obično radi na sjednici crkvenog odbora na kojoj se razgovara o problemima vjernika. Crk veni odbor može posebno preporučiti da se slučaj iznese pred skupštinu mjesne crkve ako se radi o ozbiljnoj i neriješenoj stvari. Ako problem bude iznesen pred skupštinu mjesne crkve, vjernicima se može izreći crkveni ukor da bi imali određeno vrijeme za kajanje zbog svojih postupaka kako bi dobili oprost.

U većini slučajeva, ako su dosljedno posjećivani i ako im je izražena ljubav i prihvaćanje, vjernici će obnoviti svoju vezu s Kristom i s crkvom. Međutim, ako zabludje li vjernici i dalje ne pokazuju želju za pokajanjem, čak i nakon razdoblja ukora i nakon što je ljudski gledano učinjeno sve moguće da ih potakne na pokaja-nje, onda Isusov savjet glasi: “Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom…” (Matej 18,17)

Ako je crkva učinila sve što se moglo da vrati zabludjele vjernike, a nije us pjela, Isus kaže da ih treba smatrati kao one izvan crkve. Time Isus želi reći: budući da nisu odgovorili na pozive crkve za oprost, oni su se sami odvojili od vjerništva. Stoga je crkva slobodna da ih isključenjem ukloni iz vjerništva.

Isključenjem, međutim, vjernici ne trebaju biti lišeni ljubavi, molitava i skrbi crkve. Starješine trebaju uložiti najveće napore da ih vrate Isusu i Njegovoj Crkvi.

Isključenje treba pažljivo razmotriti. — Isključenje vjernika je krajnja mjera koja se može poduzeti samo nakon što se pokušalo sve drugo da ih se vrati. Kad primjenjuješ crkvenu disciplinu, drži se točno i dosljedno Crkvenog priručnika. Vjernike nikada ne treba isključiti dok nije učinjen svaki mogući korak u pružanju


64


pomoći da traže oprost od Boga i promijene svoj život. Isusove su upute u Mateju 18. poglavlju o postupanju s vjernikom koji je zabludio vrlo jasne. Ako crkva nije postupila prema tim uputama, ona nema pravo isključiti vjernika.

Ellen G. White savjetuje: “Dok se Kristove upute vjerno ne ispune u ovakvim slučajevima, nijedan službenik mjesne crkve, niti odbor ne smije preporučiti niti pak mjesna crkva smije glasovati da se iz njezinih knjiga izbriše ime onoga koji griješi.” (Odabrana svjedočanstva, str. 260) Zapazi da pojedini vjernik nema ovlasti isključiti drugog vjernika. To pravo nema ni crkveni odbor. Isključenje se može provesti samo na propisno sazvanoj skupštini mjesne crkve. Odbor ga može pred ložiti skupštini, ali ga sam nema pravo provesti.

Isključenim osobama ne treba braniti pohađanje crkvenih bogoslužja ako to žele. Međutim isključeni vjernici ne mogu više aktivno sudjelovati u crkvenim poslovima. Ako žele ponovno postati vjernicima Crkve, prvo moraju dokazati da su se pokajali i popravili učinjeno zlo. Tek tada mogu zatražiti ponovno krštenje. Treba uvijek držati na umu da bez obzira što uradili i bez obzira na njihovo sadašnje stanje, u Božjim je očima njihovo spasenje još uvijek dragocjeno.

Svim postupcima moraju upravljati ljubav i milosrđe. — U na šem postupanju s onima koji griješe ljubav mora upravljati svime što činimo. Mno gi smatraju svojom dužnošću da iskorijene grijeh iz Crkve. Bog im nije povje rio ta kav posao. Nikada ne zaboravi da smo svi mi grješnici kojima treba Božji oprost. Nije naše da druge osuđujemo, već da radimo na njihovom spasenju.

“Božji narod je Kristovo otkupljeno vlasništvo; i kakvu je cijenu platio za njega! Hoće li se itko od nas naći da pomaže Božjem i čovjekovom neprijatelju u obes hra-brivanju i upropaštavanju duša?… Nemojmo osuđivati druge; to nećemo činiti ako smo jedno s Kristom. U našem postupanju s bližnjima moramo pred stavljati Krista.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, str. 225)

ODNOS PREMA KONFERENCIJI/MISIJIStarješine mjesne crkve nemaju službenih ovlasti izvan svoje crkve, osim kad

ih njihova crkva izabere za zastupnike na posebnim skupovima kao što su iz borni sabori na kojima se biraju službenici konferencije ili unije i obavljaju drugi poslovi. Starješine trebaju biti svjesne, a i pomoći svojim vjernicima da postanu svje sni, kako njihova mjesna crkva postoji zahvaljujući glasovanju sestrinskih crkava u konferenciji/misiji. Upravljanjem starješine trebaju dokazati tu prednost i odgovornost mjesne crkve spram ostalih crkava. Prednost članstva u sestrinstvu crkava što ih je crkvena obitelj omogućila mjesnoj crkvi može biti i opozvana.

65

Potpora konferenciji/misiji. — Rast crkve dolazi od mjesnih crkava. Financijska sredstva Crkve stvaraju se gotovo isključivo u mjesnoj crkvi. Konfe ren cija/misija je odgovorna za rad Crkve na svom području, ali njen uspjeh gotovo posvema ovisi o lojalnoj podršci vodstva mjesne crkve. Imaj povjerenja u vođe svoje konferencije/misije, podupiri ih, savjetuj, a onda očekuj da na izbornom saboru polože račun.

Surađuj u provođenju planova konferencije, unije, divizije i Generalne konfe-rencije. Sve što dolazi iz ureda konferencije/misije smatraj važnim. Potiči druge službenike u crkvi da podupru planove i smjernice Crkve u cjelini.

Crkveni priručnik je najvažniji pravilnik Crkve. Mjerila i postupci Crkve za-snovani su na u njemu objavljenim načelima. Ova načela treba provoditi u svemu što se odnosi na upravljanje mjesnim crkvama kako u samoj crkvi tako i u njenom odnosu prema višoj organizaciji, konferenciji. Neka nitko ne pokuša postaviti mjerila o članstvu niti postavljati ili pokušati nametnuti pravila ili propise za crkvu što ih nije prihvatilo zajedničko tijelo vjernika, i iznijelo u Crkvenom priručniku. Priručnik je odobren na zasjedanju Generalne konferencije i može biti dopunjen samo na njezinim sljedećim zasjedanjima. “Ali kad se na Generalnoj konferenciji, gdje su okupljeni predstavnici svih zemalja, izrazi zajedničko mišljenje, onda se osobna neovisnost u radu i vlastito mišljenje ne smiju tvrdoglavo zadržati, nego se treba pokoriti mišljenju većine.” (Ellen G. White, Odabrana svjedočanstva, str. 119)

Ne samo što si kao starješina odgovoran za striktno poštovanje Crkve nog priručnika, već je to i tvoja prednost. Ako ga se držiš u slučaju kad bi ga želio vi djeti promijenjenog, moći ćeš se osloniti na njegov autoritet kad drugi budu zahti jevali neprihvatljivu promjenu. S druge strane, ako omalovažiš ova pravila Crkve u svijetu, svoje ćeš vjernike naučiti da omalovaže pravila postavljena u mjesnoj crkvi.

Potpora konferencije/misije. — Tvoja konferencija/misija podržava tvoju mjesnu crkvu tako što joj je dala pastora. Ona ti isto tako služi davanjem pro-povjedničkih punomoći. Tako čuva mjesnu crkvu od prijevare onoga tko nema odo-brenja crkvene zajednice. Premda mjesna crkva može pozvati nekoga da propovijeda, ti moraš zaštititi svoje vjernike tako što ćeš uskratiti propovjedaonicu svakome tko tvrdi da je propovjednik a punomoć mu je istekla ili je opozvana. Osobama koje više nisu u propovjedničkoj službi ili su isključene iz crkvenog članstva na drugim mjestima ili lukavim osobama koje nemaju ovlasti od Crkve, ne smiješ dopustiti, bez obzira što govore, pristup propovjedaonici. Pazi i te kako da takvo što spriječiš.

U svakoj konferenciji ili misiji se nalaze osobe posebno pripremljene da osigu-raju poduku i sredstva koje će pomoći mjesnim crkvama u njihovu misionar skom djelovanju. Ponekad će se u tvom području održavati seminari. Odbor tvoje mjesne


66


crkve može fi nancijski poduprijeti odgovarajuće vjernike da pohađaju ta kve semi-nare. Birajte osobe koje imaju sposobnost da prenesu drugima ono što će naučiti. Kad se vrate sa seminara, vrlo je važno dati im vrijeme i priliku da primijene ono što su naučili. Veliko je razočaranje onih koji su se na seminaru “zapalili”, da bi im po povratku kući crkveno vodstvo pružilo malo ili nikakvo priznanje i podršku za njihove novostečene sposobnosti i planove.

Crkveni priručnik, izglasovan na zasjedanju Generalne konferencije, daje nacrt organizacije crkve i postupaka kojih se treba držati u svim mjesnim crkvama kako bi se sačuvalo jedinstvo Crkve u svijetu. U priručniku se nalaze pojedinosti za opće funkcioniranje mjesne crkve, uključujući izbor, ulogu i dužnosti crkvenih službenika. Svaki starješina treba imati najnovije izdanje Crkvenog priručnika. Za tvoj razvitak adventističkog vođe bitno je da budeš upoznat s njegovim sadržajem i da se služiš propisanim postupcima.

Ovaj Priručnik za starješine napisan je uz pretpostavku da ti je Crkveni pri ručnik dostupan i da u glavnim crtama poznaješ službu svakog odjeljenja i crkvenog vođe. Stoga Priručnik za starješine ne ponavlja u pojedinostima upute za crkvene vođe i odjeljenja navedene u Crkvenom priručniku. Namjesto toga iznosi prijedloge koji će ti pomoći da ih kao starješina i prvi vođa crkve možeš poduprijeti.

67

Treće poglavlje

Za osobno proučavanjePastori i starješine su suradnici u službi. Starješina treba poduprijeti pastora u radu u crkvi i zajedno s njim djelovati.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja nastoj produbiti razumije-vanje pojma rukovođe nja.

ZAMIJETI: Zdrava crkva. Interesi i rad starješine i pastora jako su slični i trebaju

se ostvariti u njihovoj suradnji. Ti si važna karika u lancu službe i tvoja je podrška pastoru i vodstvu konferencije/misije od najveće važnosti.

Obojica, pastor i starješina, imaju u svom radu odgo vornosti koje se upotpunjuju: Pastor treba podučavati, pre nositi odgovornosti i komunicirati sa svakim starje ši nom. Starješina sa svoje strane treba naći vrijeme za rad, uvećati pastorovu snagu, nadomjestiti njegove sla bosti i biti pastor njegovoj obitelji.

Drži na umu da svakako trebaš poslužiti svom pastoru, njegovom bračnom drugu i djeci.

Nadoknaditi (slabe strane pastora ili drugog vođe) naj važnije je što možeš učiniti.

Potiči vjernike da budu aktivni u službi, svjestan da je Bog svakoga obdario sposobnošću da služi. “Vjernici koji rade za crkvu, ostaju u crkvi.” Trebaš načiniti godiš nji plan (s pastorom i s crkvom) kojim ćeš pomoći crkvi u njenom evanđeoskom djelovanju i duhovnom rastu.

Ponekad je potrebno primijeniti crkvenu disciplinu, ali i kad pokreće disciplinski postupak, crkva mora uvijek ostati svjesna beskonačne vrijednosti čovjeka.


68


Drži na umu da starješine mogu imati različite sposob nosti, ali jedna dolazi na prvo mjesto: moraju biti du hov ne vođe. Zapravo, način na koji vodiš crkvu nije toli ko važan koliko duh kojim to činiš.

NAUČI:1. Popuni praznine u rečenicama koje pokazuju kako star ješina može

biti pastor svom pastoru: a) Prihvati činjenicu da su oni ........................................................ b) Budi ................................................................................................ c) Budi ............................................................................................... d) Javno .............................................................................................. e) Pripremi godišnji .......................................................................... f) Ponudi ............................................................................................ g) Riješi ............................................................................................... h) Inzistiraj na vremenu .................................................................... i) Inzistiraj na vremenu za .................................. i .............................. j) Nastoj da se omogući .................................................................... k) ....................... se za njih i ..................... ih time što ćeš im to reći.2. Biblijski je plan da svatko u crkvi nešto radi, ali svi ne trebaju raditi

isti posao. Da bi ostvario ovu zamisao o duhovnim darovima, navedi što bi trebalo biti uključe no u plan crkve:

a) ...................................................................................................................b) ...................................................................................................................c) ...................................................................................................................d) ...................................................................................................................3. Izaberi pravilan odgovor:Planirati i postavljati ciljeve je posao: vodstva crkve, ili cijele crkve.

Zašto?

4. Sedam predmeta što ih treba obraditi dnevnim redom za crkvu jesu:

a) ..........................................................................................................

69

b) .......................................................................................................... c) .......................................................................................................... d) .......................................................................................................... e) .......................................................................................................... f) .......................................................................................................... g) ..........................................................................................................5. Vođe trebaju poticati promjenu shvaćanja od ................................... ...................................................... na .......................................................6. Novi zavjet opisuje rukovođenje na više načina. Dva od njih su:

vođa je sličan ............................... i vođa je sličan ................................7. Ponovi svrhu postojanja različitih odbora u crkvi. Što je svrha

svakoga od njih:

URADI:1. Na koje bih posebne načine mogao naći vremena za uključivanje

u službu?2. Koje su jake strane mog pastora? Kako ih mogu što bolje iskoristiti?

3. Koje su neke od slabosti mog pastora? Kako ih mogu nadoknaditi?

4. Kako mogu javno poduprijeti svog pastora?

5. Na koje bi određene načine moja crkva mogla podupri jeti i ohrabriti našeg pastora?


70


6. Razmisli o načinu na koji bi ti, tvoja obitelj i tvoja crkva mogli poslužiti:

• svom propovjedniku .....................................................................

• bračnom drugu svog propovjednika ..........................................

• djeci svog propovjednika .............................................................

7. Kako bi mogao olakšati teret propovjedničke službe?

8. Na koji se posebni način tvoja crkva može oprostiti od dosadašnjeg pastora i dočekati novoga?

9. Razmišljajući o vjernicima koji više nisu aktivni ili su možda isključeni, što možeš učiniti da im pomogneš?

71

Treće poglavlje

Za skupno proučavanje1. Zašto je međusobna suradnja važna za propovjednike i starješine?

2. Kako možeš nadoknaditi slabe strane svog pastora (ili drugih vođa)?

3. Koje su neke od slabih strana tvog rukovođenja?

4. Nabroji načine na koje svakako možeš poslužiti svom pastoru, njegovom bračnom drugu i djeci.

5. Kako bi mogao poboljšati svoje duhovno vodstvo?

6. “Način na koji vodiš crkvu nije toliko važan koliko duh kojim to činiš.” Zašto je to tako?

7. Ako si upravo doselio u svoj okrug, kako bi volio da te crkva i njene vođe prime?

8. Je li tvoja crkva načinila godišnje ili dugoročnije plano ve? Kako to čini?

Navedi neka dobra koja su rezultat takvog planiranja? Koje si nedostatke u postupku planiranja zamijetio, a idući bi ih

put nastojao izbjeći?

9. Kako si sebi oslobodio vrijeme da se posvetiš službi?

10. Što bih mogao učiniti da javno pružim podršku svom pastoru? Na koje bi izravne načine moja crkva mogla poduprijeti i ohrabriti našeg pastora?

11. Na koje bi načine tvoja crkva mogla i trebala kontaktirati s neak-tivnim ili bivšim vjernicima?


72


Četvrto poglavlje

Starješina podupireostale vođe u mjesnoj crkvi

Starješine mjesne crkve imaju važnu ulogu – održavati moral i hrabriti drago-voljne vjernike koji vjerno vrše različite službe u crkvi. Lozinka svakog starješine trebala bi glasiti: “Ohrabriti i poduprijeti!”

POTPORA TAJNIKU CRKVEJedan od načina da se sačuva djelotvorna organizacija jest vođenje točnih

izvje štaja o vjernicima i svim važnijim aktivnostima crkve. Tajnik crkve je najodgo-vorni ja osoba za ovu službu. Tajnika (ili tajnicu) bira se radi pouzdanosti i vjerno sti u obavljanju svih uredskih poslova i korespondencije za crkvu. Tajnik je nazočan svim sjednicama odbora i skupštinama mjesne crkve te vodi zapisnik svih zaklju-čaka. Ovaj je zapisnik poznat pod imenom “zaključci” i sadrži pojedinosti kao što su datum i mjesto sastanka, ime predsjedavajućeg, prisutnih članova i početne te završne molitve. Zapisnik sadrži točan izvještaj o svim donesenim zaključcima. Ti zaključci ostaju trajno zapisani u odgovarajućem dijelu Crkvene knjige.

U Crkvenoj se knjizi nalaze imena svih vjernika mjesne crkve. Od najveće je važnosti da ovaj popis bude točan i pravodoban. Popis vjernika je važan i za tebe kao starješinu jer sadrži podatke o tvojim vjernicima, bivšim i sadašnjim. Iz njega saznaješ tko su tvoji vjernici i gdje ih možeš naći. Upotrijebi ga u planiranju posje-ćivanja i njezi svojih vjernika.

Kad god se novi vjernik pridruži crkvi krštenjem, na osnovi priznanja vjere ili ispisnicom, i kad god crkva izgubi nekog vjernika smrću, isključenjem ili ispisni-com, njegovo ime mora biti odmah dodano ili izbrisano s popisa vjernika. Jedna od dužnosti tajnika jest obavljati svu korespondenciju između dviju mjesnih crkava u slučaju kad neki vjernik prenosi svoje članstvo.

Od najveće je važnosti da crkva bude pažljiva prigodom prijelaza vjernika iz jedne crkve u drugu. Budi oprezan u povjeravanju vodećih položaja u svojoj crkvi prije no što se završi postupak prijenosa članstva. Jedan od načina jest izabrati osobu za službu koja je podložna promjeni.

Međutim u želji da bude oprezna prigodom prijenosa članstva, Crkva je stvo-rila sustav koji je pomalo nespretan. Zahtjev za prijenosom članstva mora krenuti od vjernika tajniku nove crkve, koji ga šalje tajniku stare crkve, da bi zatim došao do

73

predsjedavajućeg u crkvenom odboru u staroj crkvi; ovaj iznosi prijedlog pred staru mjesnu crkvu na prvo čitanje, zatim na drugo čitanje, nakon čega se ispisnica šalje tajniku nove crkve, da bi je dobio predsjedavajući u crkvenom odboru nove crkve; on je iznosi novoj crkvi u prvom čitanju, kojemu slijedi drugo čitanje i glasovanje o primanju, da bi nakon toga stari tajnik bio obaviješten da briše ime tog vjernika iz Crkvene knjige.

Ovaj se sustav ne smije zanemariti radi zaštite crkve i njenih vjernika, ali ga treba djelotvorno provesti radi vjernika koji je zatražio ispisnicu. Novi se vjernici teško mogu osjećati dobrodošli ako između njihovog zahtjeva za ispisnicom i trenutka kad budu glasovanjem primljeni prođu mjeseci. Gornji odsjek pokazuje da tajnik crkve, pastor ili starješina moraju izvršiti najmanje dvanaest postupaka da bi se izvršio prijenos članstva. Od najveće je važnosti da surađuju što je više moguće kako bi brzo djelovali.

Crkvena knjiga obvezno sadrži imena vjernika koji više ne dolaze u crkvu. Neki od njih su napustili vjeru. Neki su otišli iz tog kraja. Gdje god je moguće taj nik crkve treba nastojati da bude u kontaktu s onima koji su daleko od crkve. Taj nik im može pisati i informirati ih o crkvenim aktivnostima s ciljem da ih ohrabri. Ako pastor ili starješina saznaju da je vjerniku koji je odselio potrebna duhovna pomoć, zamoli tajnika da piše propovjedniku kome pripada to područje i zatraži da ga tko posjeti.

Da bi pomogao konferenciji/misiji u praćenju članstva i aktivnosti mjesne crkve, tajnik priprema tromjesečni izvještaj. Ovaj izvještaj sadrži podatke o vjerniš tvu, o onima čija su imena upisana ili brisana iz Crkvene knjige, o crkvenim službe nicima i druge važne informacije. Tromjesečni izvještaj tajnika crkve pomaže kon fe renciji/misiji da uredno vodi svoje izvještaje. Budući da si starješina, trebaš sva kog tromjesečja potvrditi da je tajnik vjerno zapisao sve pojedinosti koje zahti jeva izvještaj i da ga je po završetku tromjesečja poslao tajniku konferencije/misije.

POTPORA ĐAKONU I ĐAKONICAMAĐakoni i đakonice su pružili značajnu potporu Crkvi od samih njenih početa-

ka. U Djelima 6. poglavlju stoji da je dvanaest apostola zaključilo kako, s obzirom na širenje prve kršćanske Crkve, ne mogu brinuti o cijelom djelu. Stoga je izabrano sedam đakona. Oni su trebali pomagati siromašnima i bolesnima te vjernike podupri-jeti tjelesno i duhovno. Tako je apostolima ostalo više vremena za propovijedanje, evanđeoski rad i upravljanje Crkvom.

U Novom zavjetu su zapisana imena i više žena koje su služile Crkvi pomažući siromašnima i potrebitima (Djela 9,36.39; Rimljanima 16,1.2). To su bile pobožne

Starješina podupire ostale vođe u mjesnoj crkvi

74


žene, ljubazne i blage, koje su djelima ljubavi pridobile mnoga srca u svojoj društve-noj sredini.

Đakoni i đakonice u Crkvi i danas vrše službe skrbi i pomaganja. Zahvaljujući duhovnim darovima koje im je Bog dao, one redovno služe mnogim praktičnim potrebama vjernika i crkvenog vlasništva. One pomažu i hrabre siromašne, bolesne, obeshrabrene. Posjećuju ljude u bolnicama i zatvorima. One s vođama sudjeluju u vršenju obreda krštenja i Gospodnje večere.

Kao u novozavjetno doba, đakoni i đakonice i danas tebi nesebično pomažu u tvojoj starješinskoj službi. Budući da su bliske narodu, one mogu postati tvoje oči i uši u nalaženju onih kojima je potrebna tvoja posebna pomoć. Sjedni s njima i saznaj u čemu im možeš pomoći. Kad posjećuješ vjernike, povedi ih sa sobom. Podrži ih kad crkvenom odboru iznose svoje prijedloge i zahtjeve.

POTPORA BLAGAJNIKU CRKVEOhrabri blagajnika. — Blagajnik crkve prima sav novac koji dolazi u crkvu,

broji ga, izdaje potvrde, uplaćuje, isplaćuje, vodi račun i izvješćuje. Desetinu i da-rove šalje mjesečno konferenciji/misiji zajedno s fi nancijskim izvještajem. Novac za mjesnu crkvu, novac od različitih odjela u crkvi i sva druga novčana sred stva mjesna crkva troši prema crkvenom proračunu, zaključku odbora ili skup štini mjesne crkve. U ovo se računaju isplate računa, premije osiguranja, komunalne usluge, stanarine, troškovi odjela, kupovine za crkvu te troškovi čišćenja i održava nja. Blagajnik je dužan podnijeti fi nancijski izvještaj na svakoj sjednici odbora i na skupštini mjesne crkve s tim da izvijesti koliko je novca primio i kako je trošen.

Prethodni bi te odsjek trebao kao starješinu uvjeriti da je rad blagajnika težak, često teži od bilo koje druge službe u crkvi. Ali većinu tog rada blagajnici ne vrše u javnosti pa ne samo što su preopterećeni radom nego i podcijenjeni. Kao crkveni starješina potrudi se da što češće pokažeš i iskažeš zadovoljstvo njihovim radom.

Davanje je povjerljive naravi. — Blagajnici su posebno odgovorni da davanje vjernika ostane povjerljivo. O tome informaciju ne može dati nikome, osim onima koji su suodgovorni u radu. Povremeno će pastoru ili za to određenom starješini tre-bati izvještaj o desetini nekog vjernika. Jedan je od razloga taj što pastor ili starješina trebaju biti članovi odbora za imenovanje i mogu diplomatski spriječiti izbor crkvenih službenika koji ne daju desetinu. Poštuj dužnost svog blagajnika da smatra povjerljivim izvještaje o davanju desetine pojedinih vjernika i ne traži takvu informaciju ukoliko za to nemaš službenu ili važnu potrebu.

75

Čuvaj novac. — Upravljanje Božjim novcem je sveta odgovornost. Ujedno je i praktične naravi, jer kad vjernici izgube povjerenje u svoje crkvene vo đe, može se dogoditi da prestanu davati crkvi. Nikada, nikada ne uzimaj crkveni novac koji nije prošao kroz blagajničke izvještaje. Kod brojenja novca mudro je da blagajniku pomaže neki đakon ili đakonica. Oni će moći kontrolirati blagajnikovo brojanje i posvjedočiti o njegovom poštenju. Ako se broji kasnije, novac treba u međuvremenu biti pod ključem tako da nitko ne može do njega doći.

Ponekad je mudro prilikom uzimanja novca tražiti više od jednog potpisa. Pastori, starješine i druge crkvene vođe ne smiju od blagajnika tražiti novac za koji on nema odobrenje dati ga. Mudre vođe ga neće tražiti a mudri ga blagajnici neće dati ako ga i traže. Gdje je to praktično, novac treba primati u omotnicama (vrećica ma) na kojima je zapisan iznos i ime darovatelja. Ove omotnice blagajnik čuva za kon trolora da dokaže ispravno postupanje s fondovima. Novac dan crkvi je Božji novac. Njegova je zloporaba ozbiljan prekršaj koji će svakako spriječiti izlijevanje Božjih blagoslova.

PODRŠKA CRKVENIM SLUŽBAMAOdjel crkvenih službi je važan dio Crkve adventista sedmog dana. Preporuču-

jemo osnivanje Savjeta crkvenih službi koji u mjesnoj crkvi treba koordinirati sve aktivnosti što ih podržava ovaj veliki odjel. Ovaj Savjet može osloboditi odbor mjesne crkve od mnogih pojedinosti. Ovdje navodimo više pododjela crkvenih službi uz naglašavanje veze s tvojom starješinskom službom.

Samarićanski odjel i služba društvu. — Crkva adventista sed mog dana orga-nizirala je program Adventističke društvene službe kao izraz svoje ljubavi i skrbi za potrebite. Neki od projekata društvene zajednice što ih je usvojila Crkva uključuju skupljanje i pripremu odjeće, hrane i drugih potrepština za si romašne i nesretne; posjećivanje bolnica i zatvora; zdravstvene projekte društvene za jednice; poljodjelske projekte; obnovu domova ostarjelih; centre za zlostavljane i pomoć u katastrofama.

Ovaj adventistički program može ponuditi i održavanje seminara za kuha nje i prehranu, higijenu, prvu pomoć i njegu ostarjelih u domu; za vođenje domaćin stva, njegu djece, obiteljske fi nancije, savjetovanje i druge službe. U vrijeme kata stro fa Društvena služba nudi pomoć u odjeći, hrani, prevenciji bolesti, pružanju hit ne pomoći i pružanju utjehe. Ako je katastrofa većih razmjera pa mjesna crkva ne može pružiti valjanu pomoć, treba se za pomoć obratiti koordinatoru u konferen ciji/misiji.

Službe u društvenoj zajednici ponekad vrši Samarićanski odjel, ponekad uz pomoć Skupine adventističkih muškaraca (Adventist Men). U ostvarenju programa treba tijesno surađivati s crkvenim đakonima i đakonicama.


76


Kao starješina, nastojat ćeš pronaći način kako bi crkva koristila duhovne da ro ve svakog vjernika. Gore iznesen popis službi tako je sveobuhvatan da oni ko ji posjeduju bilo koji duhovni dar mogu sudjelovati u radu za društvenu zajednicu. To može biti izvrsna prilika za službu novih vjernika. U njoj mogu djelotvorno slu ži ti i oni s mnogo praktičnih darova ali ne i sposobni za nastup u javnosti.

Služba namijenjena obitelji. — Svaka crkva mora priznati da obitelj snažno djeluje na pripremu njezinih članova za Kristove učenike. Upravo se u obi telji zadovoljavaju naše potrebe za društvenim kontaktom, za pripadnošću, za ljubavlju i bliskošću. Obitelj pomaže da ustanovimo tko smo i što vrijedimo. U obitelji nam usađuju vrijednosti što nam ostaju za cijeli život. ”Utjecaj pravog doma na ljudska srca i život jest nešto znatno moćnije nego ijedna održana propovijed.“ (Ellen G. White, Služba liječenja, str. 217)

U želji da zadovolji potrebe obitelji, Crkva bira vođu za obiteljski odjel, s ciljem da odredi koje su potrebe obitelji u crkvi i osigura odgovarajuće informacije i podatke za pastora ili starješine. Starješine trebaju tijesno surađivati sa svojim pastorom i vođom obiteljskog odjela u nalaženju obitelji koje imaju teškoća i onda im poslužiti te ponuditi posebne programe za obiteljski život kojima je svrha nje ga svih crkvenih obitelji.

Služba za žene. — Uloga je žena u našoj Crkvi veoma važna; u mno gim su mjestima žene nositeljice crkvene zajednice. Crkvama je nužna služba koja je speci-jalizirana za njihove posebne potrebe.

Glazbeni odjel. — Glazba uljepšuje bogoslužje. Ona ima posebnu moć doprijeti do srca i otvoriti um. Ona nadahnjuje, podučava i pridonosi duhovnom rastu. Ona podiže misli i srca Bogu.

Da bi u crkvi razvili ovaj dar, dobar dio većih crkava bira vođu glazbenog odje la koji planira, vodi i razvija glazbeni program. Ako propovijedaš ili na neki drugi način planiraš bogoslužje, surađuj s vođom glazbenog odjela da usuglasite glazbu i poruku. Pomozi vođi glazbenog odjela da nove vjernike ili prijatelje pri-dobije za crkveni program pozivajući ih da nastupe u solo točkama ili da pjevaju u zboru. Potiči vođu glazbenog odjela da mlade u crkvi aktivira uključivanjem u glazbeni program crkve.

Misionski odjel. — Svaki je vjernik pozvan u neku službu. Neke od njih podržavaju nutarnji program crkve, a neke služe za dosezanje onih izvan crkve. Vođa misionskog odjela se bira zato da potiče razvoj darova vjernika kako bi ih upotrijebili u zadobivanju onih izvan Crkve. U posebnom smislu vođa misionskog odjela radi na razvijanju sposobnosti svjedočenja što ih je Bog dao vjernicima da bi bili misionari

77

u svojoj društvenoj zajednici. Vođa misionskog odjela organizira i ostvaruje crkvene programe svjedočenja i evangeliziranja.

Kako kao starješina možeš podržati svog vođu misionskog odjela? (1) U neke se od crkvenih evanđeoskih programa osobno uključi; (2) na subotnjem bogo služju darežljivo podupri ostvarenje evanđeoskih programa; (3) surađuj tako da u crkvi organiziraš seminar za uvježbavanje u zadobijanju duša; (4) pozovi svog vođu mi-sionskog odjela i druge da pohađaju konferencijske seminare za osposo bljavanje u misionskom djelovanju.

Subotnja škola. — Subotnja škola osigurava vrijeme za duhovni rast prou-čavanjem Biblije, zajedništvom u malim skupinama i usmjeravanjem na propo-vijedanje evanđelja po čitavom svijetu. Njen je cilj zadobiti, zadržati i obučiti sve bez obzira na dob da budu učenicima Isusa Krista. Podrži subotnju školu vjernom prisutnošću. Trudi se oko obrazovanja učitelja subotnje škole. Mala skupina što se okuplja u subotnjoškolskom razredu izvanredna je zamisao, ali je djelotvorna ono liko koliko je djelotvoran njen učitelj. Povedi organizaciju posebnog razreda subot nje škole za one koji uče, u kome pastor ili starješina iznosi adventistička vjerova nja. Razmotri osnutak ogranka subotnje škole kao dijela programa rasta tvoje crkve. Ellen G. White je primijetila: “Pravilno vođena, subotnja škola jedno je od snažnih Božjih sredstava za dovođenje duša do spoznavanja istine.” (Counsels on Sabbath School Work, str. 115)

U znak potpore posjeti odjele za djecu i mladež u subotnjoj školi. Javno po hvali one koji rade u dječjoj subotnjoj školi. Nastoj da se i muškarci uključe u rad u ovim odjelima da bi poslužili kao kršćanski uzor, posebno dječacima. Vodi računa da ima novca za kupovinu odgovarajućih subotnjoškolskih pomagala.

Upraviteljska služba. — Svi smo mi odgovorni Bogu za način kako rukujemo onim što nam je On dao. Sveto pismo nas podsjeća: “Kad je tako, od upravitelja se dalje traži da se svaki pokaže vjeran.” (1. Korinćanima 4,2) Biti do bar upravitelj znači biti vjeran u porabi vremena, prilika, sposobnosti i novčanih sredstava što nam ih je Bog povjerio. Ukratko, znači stavljanje cjelokupnog našeg života, svega što jesmo i što imamo, u Božje ruke da ih upotrijebi prema svojoj vo lji. Stoga je dužnost Odjela za upraviteljsku službu i tajnika za ovu službu mjesne crkve ohrabriti sve vjernike na predaju Bogu kako bi bili dobri upravitelji prema načinu na koji se svatko razvija i upotrebljuje Božje darove.

Nalaženje sredstava za odvijanje programa crkve jedan je od glavnih proble-ma s kojim se sučeljavaju crkvene vođe. On dolazi odmah iza nalaženja dovoljnog broja dragovoljaca. Često su crkvene fi nancijske glavobolje samo simptom, a ne i primarni problem.


78


Ako se i dalje javljaju fi nancijske teškoće, to je najčešće stoga što metode kojima ih se nastoji riješiti liječe simptome, a ne sam problem. Financiranje mjesne crkve se mora vršiti pomno i uz potporu svih vjernika crkve. Svake godine crkveni odbor treba pripremiti popis svih troškova i predočiti ga vjernicima na odobrenje. Iz toga proizašli crkveni proračun treba sadržavati jasno defi niran plan za pokriće tih troškova. Običaj je da pastor crkve, starješine, tajnik Odjela za upraviteljsku službu i druge izabrane osobe posjećuju domove vjernika objašnjavajući crkveni proračun i pozivajući svaku obitelj da se osobno obveže poduprijeti fi nancijski program crkve planskim davanjem.

Da bi podržao tajnika crkve za upraviteljsku službu, budi vjeran u vraćanju desetine i davanju darova tako što ćeš sam planski davati. Ne traži od vjernika ve ću žrtvu no što je tvoja, niti da sudjeluju u nekom programu upraviteljske službe što ga nisi sam prihvatio. Iznosi pred vjernike upraviteljska načela i fi nancijske potrebe, ističući da svaka obitelj treba uspostaviti program planiranog davanja. Stalnim izvještavanjem crkve i crkvenog odbora upoznaj svoj narod s fi nancijskim potrebama crkve. Pripremi obazrivo i s molitvom pozive za prilaganje darova subo tom ujutro.

Mladi. — Mladi u našim crkvama imaju veliki dar i potencijal koji će, ako je pravilno usmjeren, donijeti veliki blagoslov Crkvi. U mjesnoj je crkvi Savjet crkvenih službi ili Odbor za službe mladih odgovoran za planiranje crkvenih aktivnosti za mladež i Prijatelje prirode.

Društvo adventističke mladeži. — Društvo adventističke mladeži je orga-nizacija za druženje i djelovanje odrasle mladeži u mjesnoj crkvi. Ono okuplja mladež od 16 do 30 godina. Premda nikada ne smijemo odvajati mladež od ostalih vjernika crkve, moramo priznati da njihove potrebe mogu biti drukčije od potreba osta lih dobnih skupina u crkvi. Društva mladih pružaju priliku za druženje i duhov-ni razvitak mladeži dok se nalaze u društvu sa svojim vršnjacima.

Primarni cilj Društva mladeži jest – zadobiti mlade i povesti ih u službu. Sto-ga će aktivnosti društva uključivati elemente bogoslužja, zajedništva, podučava nja i svjedočenja drugima koji će mlade usmjeriti na izgradnju spasonosne zajednice s Isusom. Idealno je sastanke održavati jedanput tjedno, obično petkom uvečer ili subotom poslijepodne.

Društvo adventističkog podmlatka i Klub prijatelja priro de *. — Društvo adventističkog podmlatka okuplja mlade od 10 do 15 godina. Njegovo je sjedište najčešće u crkvenoj školi mjesne crkve. Njegov je cilj sličan cilju što ga ima Društvo mladeži za odrasliju mladež.

I Klub prijatelja prirode okuplja mlade ove dobne skupine. U nekim je područ-jima nadomjestio Društvo podmlatka. U njegove se aktivnosti ubrajaju duhovne

79

upute, ručni radovi, izleti, logorovanja i športovi. Ovi programi potiču razvitak osobnih crta kao što su urednost, pouzdanost, samosvladavanje, ustrajnost i sport-ski duh. Podmladak je također pozvan da sudjeluje u evanđeoskim aktivnostima.

Dječji odjeli. — Posljednjih je godina Crkva počela naglašavati potrebu za sve obuhvatnijom službom za djecu. U prošlosti su se za mlađu djecu obično brinuli dječji odjeli subotnje škole. Svjesna važnosti ranih dječjih godina za duhovni ra-zvitak, Crkva je nedavno osnovala Službu za djecu unutar Odjela crkvenih služ bi. Cilj je ove nove inicijative poticati razvitak vjere i duhovni rast kod mlađe dje ce, ne samo programima koji se organiziraju u crkvi već i pristupom roditeljima u do mu i različitim društvenim aktivnostima smišljenima da privuku djecu.

Služba za djecu danas ima materijale i sredstva da pomogne mjesnim crkva ma u sljedećim specijaliziranim područjima: programima za subotnju školu i bi blijske tečajeve za odjeljenje beba, predškolske i školske djece; ljetnim biblijskim tečajevi-ma; klubovima prijatelja Biblije; podučavanju djece vjeri i moralnosti; obi telj skim i osobnim dječjim bogoslužjima; podršci roditeljima u domu; uputama za upravitelj sku službu djece; misionskom i evanđeoskom projektu za djecu; kršćan skim centri ma za skrb o djeci i vrtićima; vjerskoj poduci za škole i međukultu ral nim programi ma za djecu. Neke crkve biraju koordinatore Službe za djecu koji orga ni ziraju i nadziru neke od ovih zamisli i aktivnosti u programima crkve. Ako ne maš takvog koordinatora, ti si kao starješina odgovoran da tvoja crkva postane svjesnom potrebe duhovnog razvitka svoje djece i nađe načina za uvođenje aktivnosti kojima će zadovoljiti njihove potrebe.

Da bi pokazao kako podržavaš mlade u svojoj crkvi, pohađaj sastanke mla de ži. U vrijeme izbora posebnu pozornost obrati izboru vođa mladih. Nemoj popu niti dru ge službe, a mladima dati ostatke. Uključi i roditelje mladih u crkvi. Njima bi trebalo najviše stati do svoje djece. Pobrini se da na raspolaganju budu prostorije za okupljanje mladeži i podmlatka. Djeluj preko vođa crkvene mladeži da se mladi uključe u bogoslužje i druge crkvene programe.

PODRŠKA ODJELU ZA KOMUNIKACIJEDio zadaće s kojom se sučeljava Adventistička crkva jest: kako prenijeti našu

poruku društvu u kojem živimo. Premda je to zadaća svakog vjernika, poseban pri-do nos treba dati tajnik Odjela za komunikacije. Dio je rada tvog tajnika za komu-nika cije priprema informacija o tvojoj crkvi, njenoj poruci i o aktivnostima vjerni ka za medije, utjecajne ljude i cjelokupno društvo.

Evo nekoliko prijedloga kako tvoj tajnik za komunikacije može javnosti pre-dočiti poruku i aktivnosti tvoje crkve: putem vijesti za novine, radio i televiziju;


80


objave o javnim službama u lokalnim sredstvima javnog priopćavanja; preko pisama uredniku o onome što je povezano s crkvom; fotografi jama crkvenih aktivnosti; osobnim upoznavanjem vodećih ljudi u medijima i javnim službama; oglašavanjem adresa crkava, aktivnosti i bogoslužja preko novina, telefona i popisa hotela te na oglasnim pločama uz autoceste; crkvenim izložbama na sajmovima i drugim javnim priredbama; uključivanjem crkve u zbivanja u gradu i u akcije društvene zajednice; vjerskim radijskim i televizijskim emisijama. Premda je za crkvu važno komuni-cira nje s ljudima izvan crkve, bitna je i komunikacija u samoj crkvi kako bi vjernici bili upoznati s programima tvoje crkve. Tajnik odjela za komunikacije može pomoći crkvi izdavanjem glasila, izlaganjem novosti i fotografi ja na crkvenu oglasnu ploču, podsjećanjem vjernika na određene emisije na radiju ili televiziji i slanjem redovnih izvješća i novosti tajniku za komunikacije pri konferenciji/misiji.

Starješine trebaju naučiti da razmišljaju kao tajnici za komunikacije, uvijek postavljajući pitanje: Što se zbiva u crkvi a naša bi to okolica trebala znati? Što se događa, a naši bi vjernici trebali znati? Odgovore iznesi svom tajniku za komuni-kacije.

PODRŠKA KRŠĆANSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJUCrkva adventista sedmog dana upravlja školskim sustavom kome je najvažniji

cilj obnova Božje slike u učenicima i studentima. U našoj se školi uče uobičajeni školski predmeti uz dodatne upute o kršćanskom pristupu društvenoj prilagodbi, građanskoj odgovornosti, moralnim i etičkim vrijednostima i stručnosti u zvanju. Ellen G. White je savjetovala: ”Djelo odgoja i djelo otkupljenja u najvišem smislu su isto djelo.“ (Odgoj, str. 26) ”Gdje god ima nekoliko svetkovatelja subote, roditelji bi zajedno trebali osigurati mjesto za školu u kojoj bi se školovala njihova djeca i mladež.“ (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 198)

Evo nekoliko načina za podupiranje kršćanskog obrazovanja: Promiči načela kršćanskog odgoja. Ako tvoja crkva i nema škole u kojoj bi školovala svoju djecu, po cijelome svijetu postoje adventističke srednje i više škole. Proglasi jednu subotu u godini Danom kršćanskog obrazovanja. Neposredno prije početka školske godine posveti jedno cijelo subotnje prijepodnevno bogoslužje kršćanskom odgoju i obra-zovanju. Ako tvoja crkva ima školu, pozovi sve nastavnike za propovjedaonicu i pomoli se za njih posebnom molitvom posvećenja. Ako je zgodno, uključite u ovo posvećenje djecu iz crkvene škole i njihove roditelje. Jednako tako možeš posvetiti mlade koji odlaze u škole s internatom. Ako čak i nemaš crkvene škole, ipak možeš promicati kršćanski odgoj i obrazovanje.* U zapadnim zemljama Pathfi nder Club, izviđači

81

Podupri kršćansko obrazovanje slanjem u crkvenu školu svoje vlastite djece. Ako u svom mjestu imaš crkvenu školu, pobrini se da bude opremljena kako valja. Podržavaj njene učitelje. Roditelji djece koja polaze crkvenu školu ponekad smatra-ju da imaju posebne ovlasti nad učiteljima. Oni su plaćeni od njihove školarine. Ne ki se nalaze u odboru koji upošljava učitelje. Kao vjernici smatraju školu svojim vlas ništvom. Pastor, starješine i školski odbor moraju zaštititi učitelje od miješa nja roditelja. A ovo treba dvostruko podvući ako si i sam roditelj.

Gdje se čini nemogućim osnovati crkvenu školu, razmisli o nekim programi-ma koji će okupiti djecu, prije ili poslije školske nastave ili za vikend, na poučava nje Biblije i duhovnu njegu što bi je imali kad bi postojala crkvena škola.

Prikupljaj novac u fond za dobrog učenika. Upotrijebi ga da pomogneš onima u crkvenoj obitelji koji si inače ne bi mogli priuštiti kršćansko obrazovanje.

POTPORA ODJELU ZA ZDRAVSTVO I UMJERENOSTCrkva adventista sedmog dana u svakoj društvenoj zajednici prednjači kao

primjer zdravog načina života. Naše propovijedanje i praktičan zdravi život na zoran način prikazuju Isusovo evanđelje. Tvoj vođa Odjela za zdravstvo i umjerenost promiče ovo područje aktivnosti crkve. Među aktivnosti spadaju programi kao što su Plan za odvikavanje od pušenja, tečajevi za kuhanje, zdravstveni tečajevi i tečajevi za ovladavanje stresom.

Pokaži svoju potporu time što ćeš sam poštovati načela zdravog načina života. Pozivaj svoje vjernike da se pretplate na zdravstvene časopise dostupne u tvojoj diviziji. Promiči čitanje zdravstvene literature Ellen G. White. Pozovi vjernike obra zovane na zdravstvenom području da sudjeluju u zdravstvenim projektima druš tve ne zajednice.

Prema godišnjem crkvenom kalendaru, tri su prigode za naročito naglašavanje pred meta vezanih uz zdravlje i umjerenost. Dan zdravstvene službe obično pada u posljednju subotu u siječnju. Tvoja konferencija ili misija pobrinut će se za materijal što će ti pomoći u pripremi subotnje propovijedi i služiti za podjelu među vjerni cima. Tjedan posvećen zdravlju obično je drugi tjedan listopada, kad crkvu treba pozvati da u društvenoj zajednici posluži na području zdravlja ili trezvenosti. Obično je druga subota u prosincu Dan zdravlja ili trezvenosti kad se skuplja poseban dar za promicanje zdravstvene službe na svakoj razini crkvene organizacije. Tvoja podrška svakome ovom događaju uvelike će pomoći crkvi u njegovanju zdravog načina života.

POTPORA RADU S LITERATUROMJedno od najboljih sredstava za navješćivanje evanđelja jest tiskana riječ. Crkva

raspačava Biblije, časopise, traktate, tečajeve Dopisne biblijske škole i velik broj


82


raznovrsnih knjiga s biblijskim istinama. Literarni evanđelisti svake godine donose naše knjige i časopise u više tisuća domova.

Rad s literaturom možeš podržati traženjem od crkvenog odbora da odobri sred stva za podjelu besplatne literature u tvom okružju. Pozovi vjernike da svoje prijate lje upišu u Dopisnu biblijsku školu. Ako u tvom kraju djeluje neki literarni evan đelist, omogući mu da za vrijeme bogoslužja ispriča kako Bog koristi ovu službu u tvom kraju. Promiči kupovinu i podjelu naših časopisa i traktata. Pozovi vjernike da čitaju knjige izdane u našoj nakladi. Izloži u crkvi našu literaturu. Osnuj crkvenu knjižnicu. Pozovi darovite vjernike da se posvete radu s literaturom.

83

Četvrto poglavlje

Za osobno proučavanjeStarješine su priznate duhovne vođe svoje crkvene obitelji i stoga trebaju podupirati i hrabriti ostale crkvene vođe.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja razmiš ljaj o načinima na koje možeš podupirati i hrabriti one koji s tobom služe u crkvi.

ZAMIJETI: “Podupirati” je u ovom poglavlju ključna riječ za djelo vanje starješine.

Kao starješina trebaš poznavati odgovornosti drugih ključnih službenika u crkvi i učiniti sve da bi podržao njihov rad.

Crkvenim službenicima treba odati priznanje kao vri jednim dra-govoljcima u Božjoj službi i javno ih u crkvi pohvaliti i poduprijeti potrebe u njihovoj službi. Iskoristi svaku prigodu da pohvališ druge službenike u crkvi.

Drži na umu da je svaka služba u crkvi od velike važnosti za opće zdravlje tvoje crkve. Podupirati crkvene službe nike je najznačajnija dužnost starješine koji želi očuvati crkvu sretnom i zdravom.

NAUČI:1. Dovrši sljedeću tvrdnju:Posao crkvenog blagajnika a) nije tako težak kao drugih službenika u crkvi. b) uglavnom je isto tako težak kao posao drugih služ benika. c) često je teži od posla drugih službenika.2. Najveći odjel u Adventističkoj crkvi jest Odjel .................................

..................................................................................................................Navedi neke pododjele ovog Odjela: a) ......................................................................................................... b) .........................................................................................................


84


c) ................................... ................................... ................................. d) ................................... ................................... ................................. e) ................................... ................................... ................................. f) ................................... ................................... ................................. g) ................................... ................................... .................................3. Nabroji četiri načina na koje možeš poduprijeti svog vođu mision-

stva: a) ................................... ................................... .................................. b) ................................... ................................... ................................. c) ................................... ................................... ................................. d) ................................... ................................... .................................

4. Koja će ti dva pitanja pomoći u podupiranju tajnika za komuni-kacije.

a) ................................... ................................... ................................. b) ................................... ................................... .................................

URADI:1. Zamisli da si prije pet mjeseci zatražio ispisnicu iz svoje mjesne

crkve, ali još uvijek čekaš. Što bi želio da ti kaže starješina tvoje nove crkve kako bi te ohrabrio?

2. Kako možeš ohrabriti đakone i đakonice u svojoj crkvi? Na kojim bi područjima mogao s njima surađivati?

3. Na koji bi način mogao pokazati koliko cijeniš rad crk ve nog bla-gajnika?

4. Što to trenutačno radi tvoja crkva i njeni vjernici, a što bi tajniku za komunikacije trebalo biti poznato?

5. Nabroji pet načina na koje bi mogao poduprijeti rad na sljedećim područjima u svojoj crkvi:

a) Kršćanski odgoj i obrazovanje

b) Zdravlje i umjerenost

c) Rad s literaturom

85

Četvrto poglavlje

Za skupno proučavanje1. Što za tebe znači pružati potporu drugim vođama?

2. Kako biste ti osobno i cijela crkva mogli pokazati da cijenite rad crkvenih službenika?

3. Na koje praktične načine starješina može pomagati i podupirati vođe raznih crkvenih odjela?

• Vođu misionskog odjela

• Blagajnika

• Učitelje subotnje škole

4. Zamisli da si prije pet mjeseci zatražio ispisnicu iz svoje mjesne crkve, ali još uvijek čekaš. Što bi želio da ti kaže starješina tvoje nove crkve da bi te ohrabrio?

5. Kako možeš ohrabriti đakone i đakonice u svojoj crkvi? Na kojim bi područjima mogao s njima surađivati?


86


Peto poglavlje

Starješina i rast crkveEvanđeoski je rad život Crkve. Zahvaljujući evanđeoskom djelovanju Crkva

raste i širi svoj utjecaj po cijeloj zemaljskoj kugli. Evanđeoskim djelovanjem mjesna crkva poziva ljude i žene u svom okružju da se priključe Kristovom narodu Ostatka. Zahvaljujući evanđeoskom djelovanju Crkva će ostvariti svoju zadaću.

U središtu je evanđeoske poruke Isus, poslan svijetu da svojom bezgrješnom žrtvom vrati izgubljeno čovječanstvo. Sada opet možemo uspostaviti odnos s Bogom i s Njim se ujediniti radi rasta Njegove Crkve i Kristova povratka.

RAST CRKVE U SVIJETUNijedna vjerska zajednica koja zanemaruje svijet izvan svoje zajednice i koja

je drži isključivo u svom području ne može biti kršćanska. Krist je napustio udoban dom da bi spasio strani svijet. To je dužnost i Njegove Crkve. Krist je s radošću pri-hvatio svoju zadaću za naš svijet jer je iskreno ljubio one koji su se toliko od Njega razlikovali. Njegova Crkva mora preuzeti ovu sveopću zadaću iz iskrene ljubavi koja nadmašuje svaku rasnu, kulturološku, nacionalnu, jezičnu i gospodarsku prepreku.

Prva je Crkva bila posvećena ovoj zadaći navješćivanja evanđelja izvan granica svoje palestinske kolijevke. Povjesničari procjenjuju da se polovica gradskih žitelja u Rimskom Imperiju obratila na kršćanstvo.

Adventistička je crkva počela kao mali, regionalni pokret u Sjevernoj Americi. Ali 1870. godine, devet godina nakon organiziranja Crkve, osnovano je prvo Ino zemno misionarsko društvo. Prvi su adventisti svoju misijsku filozofiju zasnivali na Svetom pismu: “Ova radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24,14) Oni su se identificirali s trojicom anđela iz Otkrivenja koji su imali “jednu nepro laznu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6). Oni su ozbiljno prionuli na ostvarenje svoje zadaće navješćivanja evanđelja cijelome svijetu. Danas, samo stoljeće i pol kasnije, adventisti su prisutni u preko dvije stotine od 229 zemalja u svijetu.

Kao što je sveopće poslanje zauzimalo prvo mjesto u prvoj Crkvi i u prvoj Ad ven tističkoj crkvi, tako ono i danas mora biti na prvom mjestu. Program sve-općeg poslanja Adventističke crkve jest sustavno, planirano objavljivanje evanđelja

87

po sebnim područjima ili skupinama ljudi koji nisu čuli ili prihvatili poruku trojice an đe la. Važno je poduprijeti ga.

Podupri sveopće poslanje nastojanjem da tvoja subotnja škola i dalje naglašava misionsko djelovanje. Ozbiljno zastupaj prilaganje misionskih darova. Ohrabri vjernike da daju sebe bilo kao namještene ili dragovoljne misionare. Razmotri usva-ja nje jedne crkve u drugom dijelu svijeta. Tvoja konferencija ili misija pomoći će ti u nalaženju neke adventističke crkve u drugoj zemlji ili kulturi kojoj biste mogli pomoći u njenom programu rasta crkve.

RAST MJESNE CRKVEBudući da su svi kršćani pozvani da budu Božji propovjednici, svi oni postaju

evanđelistima na ovaj ili onaj način. Neki su dobili darove koji ih osposobljuju za evanđeoski rad, a drugi koriste svoje darove da potiču i podupru one koji javno navješćuju evanđelje. A svi svojim dosljednim, praktičnim, svakodnevnim svje do če-njem pokazuju Kristov karakter svojim odnosom spram onih koji u njihovom društvu nisu kršćani. Bez obzira na darove, i kako se mogu koristiti, evanđeoski rad Crkve u svim svojim oblicima treba dobro isplanirati i koordinirati da bi se lju dima ne samo pristupilo s evanđeljem već da bi ih se učinilo učenicima i uvelo u crkvenu zajednicu.

Sudjelovanje cijele crkve. — Stado čine većim ovce, a ne pastir. Vjerni ci se trebaju uključiti u povećanje broja vjernika ne samo radi izgubljenih već i radi sebe samih. ”U veliki dan suda, one koji nisu radili za Krista, koji su išli kroz život misleći na sebe, brinući se za sebe, Sudac cijele Zemlje postavit će zajedno s onima koji čine zlo. Njima će se izreći ista osuda.“ (Ellen G. White, Isusov život, str. 532)

Crkva vrši evanđeoski rad na dva glavna načina. Prvo, ona javno navješćuje Radosnu vijest evanđeoskim propovijedanjem, radijem i televizijom, literaturom i drugim. Drugo, s većom snagom evanđelje dosiže druge zahvaljujući osobnim ve-zama što su ih naši vjernici uspostavili s ljudima u svojoj društvenoj sredini. Stoga ravnotežom između javnog i osobnog evanđeoskog rada tvoja crkva postaje djelo-tvornim svjetlom u tvojoj društvenoj sredini.

Zahvaljujući tvojim duhovnim darovima i tvom radu kao starješine moći ćeš poslužiti svojoj crkvi ako pomogneš u uvježbavanju i upućivanju vjernika da koriste svoje darove u različitim oblicima evanđeoskog rada. Obučavanje za zadobivanje duša prema Kristovim metodama mora obuhvatiti ne samo teoriju već i osobno, opipljivo, praktično iskustvo.

Kristova je metoda najbolje prikazana u Njegovoj pripremi dvanaestorice. Pružio im je prednost svoje blizine i primjera. “Družeći se sa svojim učiteljem, učenici

Starješina i rast crkve

88


su se praktično pripremili za misionarski rad. Vidjeli su kako je On iznosio istinu, kako je rješavao teška i zamršena pitanja koja su se pojavljivala u Njegovoj službi.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 109)

Ako se ne osjećaš kompetentnim u nekom području zadobivanja duša, a vjeru-ješ da ti je Sveti Duh dao dar da u njemu budeš uspješan ako si pravilno obučen, druži se s pastorom ili nekom drugom uvježbanom osobom dok ne naučiš što treba. Ako si u nekom području zadobivanja duša kompetentan, pozovi nekoga da ide s tobom i uči od tebe tijekom vašeg druženja i rada. To je Isusova metoda, a Njegove su metode djelotvorne.

Evangelizacije. — Svaka bi mjesna crkva trebala redovno održavati neku vrst evangelizacije ili seminara. Dubinu kršćanske ljubavi u crkvi možeš izračunati po tome koliko svog vremena i proračuna troši za evanđeoski rad. Plod je uvijek tu, ali je potreban plan i napor da ga se nađe.

Svaka crkva treba biti evanđeosko središte i svako bogoslužje u crkvi evangeli-zacija. Čak i slučajni posjetitelj može brzo reći je li crkva postala pravim evanđeo skim središtem ili nije. Ako jest, subotnje bogoslužje, subotnja škola i svaki drugi program crkve neprekidno drži na umu posjetitelje koji nisu vjernici crkve. Sve što se govori najprije prolazi kroz poseban fi lter zadobivanja duša: Kako to zvuči osobi koja nije vjernik? Kako će to razumjeti netko tko nije kršćanin? Samo su u takvim crkvama vjernici sigurni da mogu pozvati prijatelje koji nisu vjernici. U odgovarajuće vrijeme i na diplomatski način dođi do imena i adresa posjetitelja i postaraj se da ne ostane samo na tome.

Postoji mnogo oblika evanđeoskog djelovanja. Evangelizirati se može tradi cionalnim evangelizacijama ili seminarima, kao naprimjer Seminarima iz Otkrivenja. Njih može voditi gostujući evanđelist, pastor, neki od starješina ili drugi laik, ili mla dež crkve. Kad je određeno mjesto održavanja i vrst evanđeoskog djelovanja, treba uložiti trud da se uključi što je moguće više vjernika koji će u potpori programu upotrijebiti svoje darove. Pomno uskladi sposobnosti pojedinca sa zadaćom što je treba obaviti.

Možda kao starješina želiš održati svoju vlastitu seriju evanđeoskih propo vijedi. Ako ne, postoje mnoga druga područja na kojima ti ili drugi vjernici možete služiti podupirući one koji vode. Preporučujemo tri područja:

1. Oslobodi pastore nekih crkvenih dužnosti da se neko vrijeme mogu potpuno posvetiti evanđeoskom radu. “Namjesto da zadržavaju propovjednike na radu za crkve koje već znaju istinu, neka vjernici crkava kažu tim djelatnicima: Idite, radite za duše koje propadaju u tami. Mi sami vodit ćemo službe u crkvi. Mi ćemo odr žavati

89

sastanke i držeći se Krista održavati duhovni život.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 381)

Aktiviraj neaktivne vjernike. U mnogim crkvama bilo bi dvostruko više pri sut-nih vjernika kad bi se vratili neaktivni vjernici. Aktivni, osobito starješine, mogu biti posebno uspješni u vraćanju neaktivnih vjernika, naročito ako su ranije bili pri jatelji i ako su im donekle poznati razlozi njihovog izostajanja iz crkve.

Uključi se u poslije-evangelizacijsko djelovanje. Sigurno će biti zainteresira nih pojedinaca koji su pohađali evangelizaciju, ali još nisu sasvim spremni slijediti Kri sta. Nađi načina da sačuvaš njihovo zanimanje.

Priprema kandidata za krštenje. — Krštenje je simbol pristupanja obitelji Božje Crkve. Ono je slika prihvaćanja Kristove smrti, pokopa i uskrsnuća za naše grijehe. Ono je simbol naše smrti starom grješnom životu i uskrsnuća u novi život s Kristom. “Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.” (Rimljanima 6,4) Krštenje se ne bi smjelo obaviti dok kandidat nije podučen, dok nije iskusio obraćenje Kristu i dokazao ga promjenom svog života.

Podučavanje. — Vrijeme provedeno u pripremi za krštenje podrazumi-jeva i poduže podučavanje. Isus je pozvao svoje sljedbenike: “Idite i učinite sve narode učenicima mojim!... Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio!” (Matej 28,19.20) Podučavanje i zatim krštenje u Crkvi adventista sedmog dana treba obu-hva titi glavna učenja i jedinstvena vjerovanja Crkve iznesena u kristocentričnom obliku.

Oni koji traže primanje u Crkvu trebaju poznavati načela što ih ona zastupa. Ne bi ih trebalo pozivati na odluku a da ne znaju za što se odlučuju. Poduka prije krštenja treba obuhvatiti niz važnih stvari — osobno čitanje i proučavanje, biblij ske sate, javne sastanke, razrede za krštenike i drugo. U proučavanju treba koristiti sve metode uključujući i vizualna pomagala. Ljudi uče na razne načine.

Jedan od najpoznatijih i najdjelotvornijih načina podučavanja u crkvenom evanđeoskom programu je pastorov razred. On je obično sastavljen od kršteničkog razreda i razreda za nove vjernike. Ako pastor ne može biti učitelj u tom razredu, onda to treba biti osoba kojoj je na srcu zadobivanje duša. Taj se razred najčešće sastaje tijekom redovnog proučavanja pouke u subotnjoj školi. U tom bi razredu trebali biti samo prijatelji, novi vjernici i vjernici koji dovode prijatelje.

Zbog svojih mnogih obveza pastori su često spriječeni da proučavaju Bibliju sa svakim novim vjernikom. Ti možeš istinski pomoći ako s tim ljudima proučavaš i upoznaš ih s biblijskim istinama.


90


Obraćenje. — Važno je držati na umu da za krštenje treba puno više no samo poznavanje vjerovanja Crkve. Tijekom razdoblja podučavanja treba biti više prilika da kao učitelj osobno upoznaš svakog kandidata. Ono će ti dati vremena za proučavanje i molitvu s njima kao i mogućnost da procijeniš njihove potrebe i duhovno stanje. A za njih će to biti prilika da postavljaju pitanja i izraze svoju radost ili zabrinutost. Nastoj utvrditi razumiju li ljudi koje podučavaš dovoljno jasno koje mjesto imaju u Božjem planu spašavanja kao i što su im dužnosti i odgovornosti kad postanu vjernici Njegove Crkve.

Ellen G. White je zahtijevala: “Krštenicima je potrebna vrlo temeljita priprema. Potrebno im je još savjesnije poučavanje od onoga koje obično primaju. Onima koji su tek upoznali istinu treba detaljno objasniti načela kršćanskog života. … Čitajte im što Biblija uči o obraćenju. Pokažite im što je plod obraćenja, dokaz da ljube Boga.” (Iz riznice svjedočanstava, sv. 2, str. 315, 317)

Na samom početku njihovog duhovnog iskustva obraćenike treba povesti ko-rak po korak da postanu Božjom djecom. Imat ćeš priliku da vidiš kako napreduju kroz pokajanje, priznanje i oprost. Pokaži im kako da u svoj život prime Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja; kako da nadvladaju kušnju; kako da razviju snažan život osobne pobožnosti; kako da jačaju svoju vjeru u Boga i razviju živa han, napredan kršćanski stil života.

U vrijeme svog krštenja većina kandidata dobro razumije doktrinarne po-seb nosti Adventističke crkve. Na nesreću, podučavanje i razumijevanje na upravo spo menutim duhovnim područjima ne iznose se uvijek s istom revnošću. Kad ljudi shvate svoju potrebu za Kristovim spasenjem i odgovore prihvaćanjem Njegove ljubavi, dosljedan će odgovor na izlaganje doktrinarne istine biti posljedica pravil ne pobude. Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Ivan 12,32) Srca omekšana Isusovom ljubavlju s radošću će prihvatiti Nje gove zahtjeve u vezi sa svojim životom.

Sažeto rečeno: Kada su kandidati spremni? Da bi bili spremni za krštenje, moraju dokazati da je Isus gospodar njihova života (1. Ivanova 4,15; Rimljanima 10,9; Matej 10,32). Mora biti vidljivo da je došlo do pokajanja i obraćenja (Djela 2,38; 3,19). Oni trebaju pokazati aktivnu vjeru i pouzdanje u Isusa (Marko 16,16). Mora se vidjeti da postoji svakodnevna, spasonosna zajednica s Isusom. Kandidati trebaju završiti jedan od tečajeva, ili više njih, proučavanja nauka Svetog pisma i osobitih biblijskih učenja Crkve adventista sedmog dana (Matej 28,20). Trebaju biti pripremljeni za odgovorno pripadništvo Božjoj Crkvi Ostatka. Osim toga mora biti vidljivo da su se počeli uklapati u novu društvenu sredinu. Pastor ili starje šina mjesne crkve trebaju ih posjetiti kod kuće da bi utvrdili njihovu spremnost za kršte nje. Odobrenje za krštenje kandidata mora dati mjesna crkva.

91

Odobrenje crkve. — Završni ispit kandidata za krštenje može se obaviti pred cijelom crkvom ili pred predstavničkom skupinom kao što su starješine ili odbor mjesne crkve. Bez obzira kako se obavlja ovaj ispit, nije mudro, a i teološ-ki je sumnjivo, da propovjednik sam preuzme odgovornost. Nijedna osoba niti skupina, pa čak ni Odbor Generalne konferencije nema ovlasti da upiše ili briše bilo čije ime iz crkvene knjige. To je pravo samo mjesne crkve. Crkva će mnogo ozbiljnije shvatiti svoju odgovornost ako prilikom primanja novih vjernika bude više uključena no samo dizanjem ruku. Posebno je važno da ti kao starješina ne samo primiš novokrštene vjernike, nego da se sam obvežeš da će ih podupirati i njegovati. Idealno je da nađeš priliku za osobno upoznavanje i prihvaćanje svakog pojedinog.

Djeca iz crkve. — Za krštenje je potrebno dosta zrelosti i pripreme. “Krštenje je najsvetiji i najvažniji obred. Trebalo bi postojati temeljito razumijevanje njegova značenja. Ono podrazumijeva kajanje zbog grijeha i predstavlja vrata koja vode u novi život s Isusom Kristom. Ne bi smjelo biti nepotrebne žurbe u primanju tog obreda.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 93)

Isusov je savjet učenicima savjet što ga danas upućuje svojoj Crkvi: “Pustite dječicu da dođu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!” (Luka 18,16) Treba potaknuti malu djecu da svoj život predaju Kristu i dobiju sigurnost spasenja. “Nikada nemojte svojoj djeci dopustiti da misle kako nisu Božja djeca sve dok nisu dovoljno odrasla da budu krštena. Krštenje ne čini djecu kršćanima niti ih obraća.” (Ellen G. White, Odgovorno roditeljstvo, str. 93)

U određeno vrijeme prikladno je da ti kao crkveni vođa taktično pozoveš dije te na razmišljanje o krštenju. Ponekad vjerništvo smatra krštenje svoje djece samo po sebi razumljivim. Načini krštenje djece iz crkve velikim događajem u životu crk ve. Krštenje predstavlja obred koji za adventističku djecu znači promjenu. Ona postaju punopravnim članovima zajednice. Oni teže da ih njihova crkva ozbilj no shva ti. Dokaži svojoj djeci prigodom njihova krštenja da su za crkvu važna a da će i crkva biti njima važna.

Osnivanje novih crkava. — Nemojte se bojati osnivati nove crkve. Majke crkve koje svrhovito podupiru stvaranje novih zajednica rijetko kad zbog toga trpe. Ponekad i one ožive. Tu važi biblijsko načelo: “Dajite, pa će vam se da va ti.” (Luka 6,38) Kad skupina ljudi u novom području pokaže želju da se pridruži Božjem narodu Ostatka, razmisli o osnutku ogranka subotnje škole ili skupine. Nakon što je skupina organizirana, tvoja je crkva može podržati pomaganjem u njenim bogoslužjima i drugim programima.


92


Rađanje nove crkve imat će dvostruki učinak: više će se vjernika uključiti u rad crkve i osnovat će se nova crkva u novom području koje također treba čuti za našu vijest. Najbolji način za proizvodnju voća jest saditi više voćaka. Nove crkve prido-bivaju nove vjernike. Nove crkve pridobivaju i bivše vjernike. Studije o rastu crkve pokazuju da nove crkve lakše oživljuju neaktivne vjernike od starih.

SKRB ZA VJERNIKE KOJI SU SE ODVOJILI OD CRKVEIzgubljeni vjernici. — Isus je ispričao prispodobu o izgubljenoj ovci. Prema

njoj je pastir ostavio devedeset i devet ovaca u toru i otišao tražiti izgubljenu. Kad ju je našao, podigao ju je s ljubavlju i donio kući radujući se (Luka 15,4-6). U svom crkvenom toru i ti imaš izgubljenih ovaca kojima treba pomoći da nađu put natrag.

Zašto se vjernici odvajaju od crkve? — Postoje mnogi razlozi zbog ko jih vjernici postanu neaktivni ili prestanu dolaziti u crkvu. Možda nisu nikada pozvani da upotrijebe svoje darove; možda nisu razvili značajno osobno bogo služje; možda su ušli u brak s osobom koja ne vjeruje ili imaju druge bračne proble me; možda su počinili preljub; možda su u svađi s nekim vjernikom; možda su se upustili u nešto nezakonito; možda su stekli neke nekršćanske navike, bili izloženi disciplinskim mjerama crkve, radili subotom; možda su se razboljeli, za klju čili da je crkva hladna i ravnodušna ili smatraju da je crkva nevažna ili dosad na.

Popis je dug, ali su duše dragocjene. Evo plodne službe za tebe kao starješi nu. Kad bi ih s ljubavlju posjetili i suosjećajno saslušali, mnogi bi se među njima mo gli vratiti Kristu i Njegovoj Crkvi.

Načini planove za vraćanje vjernika koji su se odvojili od Crkve. — Program za vraćanje bivših ili neaktivnih vjernika zahtijeva planiranje. Popis s njihovim imenima može se sastaviti na osnovi crkvene knjige, a imena se mogu dobiti i od vjernika i rodbine. Literarni evanđelisti, zdravstveno osoblje, po slo vni ljudi i drugi vjernici koji rade na javnim poslovima često dolaze u dodir s bivšim vjernicima. Stoga treba načiniti planove nabrajanjem metoda koje će se upotrijebiti za posjećivanje takvih vjernika. Budući da se radi o delikatnoj službi, treba mudro birati i brižljivo uvježbati ljude koji će odlaziti u posjet vjernicima koji su se odvojili od Crkve.

Posjećivanje vjernika koji su se odvojili od Crkve. — Kad posjećuješ vjernike koji su se odvojili od Crkve, važno je da im pristupiš prijateljski, otvoreno i bez osude. Budući da znaju da si iz crkve, oni će se pitati što od njih že liš. Evo sedam smjernica koje će ti pomoći prigodom posjeta:

1. Postavljaj taktična pitanja. Kako bi im pomogao da se opuste, postavljaj im pitanja koja će ih navesti da govore o sebi. Spontano se raspitaj za njihovu

93

obitelj i posao. Ljubazno se osvrni na njihovu djecu, kuću ili hobi. Pažljivo navedi razgovor na njihovu raniju vezu s crkvom pitanjem koji ih je pastor krstio ili gdje i kada su prvi put došli u crkvu. Pitaj ih jesu li ikada razmišljali o povratku u crkvu. Pitaj ih ima li išta što bi ih spriječilo da se vrate.

2. Pozorno slušaj. Njihove odgovore slušaj pažljivo i s molitvom i obrati posebnu pozornost na osjećaje kojima su popraćeni. Kad počnu slobodno govoriti, potakni razgovor pozornim slušanjem, bez prekidanja. U ovoj fazi posjeta mogu početi iznositi neke nagomilane boli koje ih vraćaju u vrijeme kad su prestali dolaziti u crkvu. Pusti ih da govore. Možda je ono što su doživjeli bolno pa trebaju to izreći. Neki se, dok govore, mogu jako naljutiti. To je vrijeme da prebrodiš oluju, dopuštajući da iskale svoju ljutitost. U većini slučajeva ljudi se osjećaju bolje kad su dali maha svojim osjećajima.

3. Pozovi ih da se pouzdaju u Božju ljubav. Prigodom posjeta neaktivnim vjer-nicima važno je da u razgovoru ostaneš neutralan. Ne pristaj ni na čiju stranu. Cilj tvog posjeta je pružiti im priliku da nadvladaju problem koji je prouzročio da prestanu dolaziti u crkvu. Tvoj je cilj vratiti ih Kristu. Bez obzira na problem, uvjeri ih u Božju neprolaznu vjernost i nastoj izgraditi njihovo povjerenje u Njegovu ljubav i oprost.

4. Poštuj povjerljivost. Neki su neaktivni i bivši vjernici napustili crkvu zato što su bili uključeni u incident u kojem su osramoćeni. Ako ti se povjere, poštuj njihovo povjerenje. Obratili su ti se s povjerenjem i to povjerenje nemoj izigrati pričajući drugima o tom događaju. Dužan si uvjeriti ih da njihov grijeh nije toliko velik da ga Isus ne bi mogao oprostiti. Pomozi im da svoje grijehe stave pred Njego ve noge i prihvate Njegovo obećanje očišćenja (1. Ivanova 1,9).

5. Moli za njih. Prije no što napustiš dom vjernika koji su se odvojili od crkve, moli za njih. Moli da Bog blagoslovi njihov dom. Moli poimence za svakog člana obitelji. Kad se vratiš u crkvu, zatraži od ostalih službenika i vjernika da se ujedine u molitvi za njihovo vraćanje.

6. Pozovi ih natrag u crkvu. Uvjeri vjernike koji su se odvojili od crkve da se mogu vratiti kad god to žele. Možda se neće odmah vratiti; zapravo možda ćeš ih trebati posjetiti više puta prije no što se vrate. Neki kažu da ćeš ih trebati posjetiti najmanje jednom za svaku godinu njihove neaktivnosti. Međutim važna poruka što im ju želiš ostaviti jest – tvoja crkva brine o njima i želi njihov povratak. Kad dođe vri jeme povratku, potrudi se da im ga olakšaš. Nazovi ih u subotu ujutro i otprati u crkvu. Pripremi vjernike na ponovno viđenje s njima. Pripremi put za glatko i rado sno vraćanje u dolaženju u crkvu.


94


7. Pokaži im ljubav. Važno je reći vjernicima koji su se odvojili od Crkve da ih voliš. Još je važnije, ali i mnogo teže, to pokazati. Za vrijeme posjeta tvoje pona-šanje može odlučiti hoće li se vratiti u crkvu ili će zauvijek ostati izvan nje. Dok govoriš, nemoj ih postidjeti niti u njima izazivati osjećaj krivnje. Budi sličan Bogu: “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17) Premda znaš da su ljudi živjeli ili žive u grijehu, na tebi nije da ih osuđuješ. Pokaži im duh razumijevanja i prihvaćanja. Ne prepiri se s vjernicima koje posjećuješ ni onda kad znaš da nisu u pravu.

Poštuj njihovo gledište. Pokaži da si iskreno zainteresiran za njihovu nevolju. Pomozi im da progovore o svojoj muci. Ispričaj se u ime crkve za povrijeđenost što ju osjećaju. Pokušaj više slušati no govoriti. Izbjegavaj dijeliti savjete. Pokaži razumijevanje i strpljenje; daj im znati da u tebe mogu imati povjerenja. Pokaži im kršćansku ljubav. Budi prijatelj.

Ellen G. White savjetuje: ”Nemojmo ih opterećivati nepotrebnim ukorima“; ”Nemojmo ih opterećivati nepotrebnim ukorima, već dopustimo Kristovoj ljubavi da nas nagoni da budemo suosjećajni i nježni, da možemo plakati zbog zabludjelih i onih koji su otpali od Boga. Duša ima beskonačnu cijenu. Njezina se vrijednost može proci-jeniti samo cijenom plaćenom za njezin otkup.“ (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 166)

Njega novih vjernikaIsus je svojim učenicima rekao: ”Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao

i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane.“ (Ivan 15,16) Previše je adventističkih crkava slično ribaru koji je ulovio ribu ali nema što

pokazati jer ju je stavio u vreću s rupom na dnu. Bog je blagoslovio našu Crkvu uspje hom u ribarenju ljudi, ali ne zadržavamo dovoljno onoga što ulovimo. Krpa nje rupa na vreći ne može nadomjestiti ribarenje. Crkva koja ne evangelizira pretvorit će se u fosil. Mi moramo postati svjesniji da je naš posao i ribarenje i čuvanje ulova.

Duhovna dojenčad. — Sveto pismo uspoređuje nove kršćane s novo rođenim bebama (Hebrejima 5,12-14; Ivan 3,5). Važno je da ova dojenčad dobije posebnu hranu. Kako rastu, tako se polako navikavaju na tvrdu hranu kao i ostala obitelj. Na kraju uče hodati i govoriti. Zahvaljujući zaštiti i njezi svojih obitelji oni se razvijaju u zdravu djecu. Na kraju postaju odrasli ljudi koji svojim znanjem i sposobnostima pridonose svijetu oko sebe. Ali za rast treba mnogo vremena.

Na sličan se način novi kršćani “rađaju” u crkvu. I njima je potrebna potpora i ljubav crkvene obitelji da osigura posebnu hranu koja će im pomoći u njihovom početnom duhovnom razviću. Za mnoge je kršćanski način života posve novo iskustvo. Stoga će ovim novim kršćanima biti potrebna posebna zaštita i vodstvo crkve

95

dok ne otkriju svoju duhovnu osobnost i na kraju maksimalno pridonesu jačanju Crkve. Budi strpljiv s njima. Za rast je potrebno vrijeme.

Vrijeme teškoća. — Kad odluče da će se krstiti i priključiti Crkvi, ljudi obično postaju predmetom zahtjevnih društvenih promjena. Rođaci i prijatelji ih često pogrešno razumiju pa pokazuju da se protive njihovom krštenju. Ponekad će njihova odluka da slijede Isusa prouzročiti da ih obitelj ili prijatelji odbace. Naravno, to za nove kršćane predstavlja priličan stres.

Kad ljudi odluče postati adventistički kršćani, u njihovom načinu života često dolazi do vrlo dramatičnih promjena. Neki će napustiti članstvo u drugoj crkvi da se pridruže tvom vjerništvu. Drugi će morati napustiti jednu vrst posla i potražiti drugi, na kojemu se od njih neće zahtijevati da rade subotom. Neki će se morati odreći stanovitih društvenih i kulturnih običaja koji nisu sukladni s kršćanskim načinom života. Takve se promjene ne rade olako.

Kad su ljudi pozvani da promijene svoj sustav vjerovanja, svoj posao i iza sebe ostave potporu i sigurnost prijatelja i obitelji, oni su izloženi vrlo jakoj nape-tosti. Mnogi ostavljaju poznato i sigurno da bi krenuli za onim što je za njih novo i nepoznato. Dok ih vodiš prema prihvaćanju novih vjerovanja i novog načina života, dok im pomažeš da u tvojoj crkvi sklope nova poznanstva, trebaš im pružiti posebnu potporu. Pozovi vjernike svoje crkve da prihvate nove ljude i ulože poseban trud da se s njima sprijatelje. Njihova društvena integracija u tvoju crkvenu obitelj bezuvjetno je bitna za njihov dugoročan duhovni rast i sigurnost.

Opasno vrijeme. — Uočeno je da prvih osamnaest ili dvadeset i četiri mje -seca mogu biti razdoblje ozbiljne opasnosti za nove vjernike. Tijekom tog vre mena imaju novu vjeru, ali vrlo malo iskustva u kršćanskom življenju. Skloni su razo-čaranju i obeshrabrenju. Ako im u tom vremenu nije ukazana posebna pažnja, razumijevanje i prihvaćanje, u njima se može javiti osjećaj nepripadnosti i započeti proces izostajanja. Važno je da im starješina pomogne u tim prvim dvjema godi-nama da se utvrde u crkvi.

Svi nose odgovornost. — Evanđelista možemo usporediti s porodniča rom, specijalistom za porode, pastora s pedijatrom, a vjernike s obitelji. A novo rođenče raste u obitelji. “S onima koji su nedavno prihvatili vjeru treba postupati strpljivo i nježno i dužnost je starijih vjernika crkve da nađu načine i sredstva kako bi pomogli, pokazali sućut i dali upute onima koji su se radi istine svjesno odvojili od drugih crkava, a time izgubili pastoralnu njegu na koju su bili navikli.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 351)

Priključujući se tvojoj crkvenoj obitelji novi kršćani postaju tvojom braćom i sestrama. Ti postaješ odgovornim za njihovu dobrobit. “Mi jaki moramo podnositi


96


slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, za dobro.” (Rimljanima 15,1.12)

Evo četiri osnovna pristupa kojima možeš pomoći u “izgradnji” i njezi novih vjernika:

1. Sprijatelji se s njima. Već smo govorili o društvenim prilagodbama i pro mjeni načina života što ih novi vjernici moraju učiniti kad se priključe tvojoj crkvi. Možda je najkorisniji način u pružanju pomoći njihovoj integraciji u crkvenu zajednicu da se s njima sprijateljiš i daš im osjećaj pripadnosti. Upoznaj nove vjernike s drugim vjernicima. Istraživanja pokazuju da novi vjernici koji su u prvih šest mjeseci stekli šest do osam adventističkih prijatelja gotovo uvijek ostaju u crkvi.Izaberi pogodne ljude među svojim vjerništvom i pozovi ih da preuzmu

odgo vornost duhovnih skrbnika za novog vjernika. Predloži im da ove nove vjer-nike po vremeno pozovu u svoj dom. Možda ih mogu pratiti na bogoslužja i druge crkvene aktivnosti – pa čak i sjediti s njima. Mogu se moliti s njima ili ih pozvati da se pridruže skupini koja proučava Bibliju. Nakon što novi vjernici poslije nekog vre-mena u pastorovom razredu za krštenike sazriju, njihovi ih duhovni skrbnici mogu pozvati da se pridruže njihovom subotnjoškolskom razredu. Kad su novi vjernici u nevolji, njihovi duhovni skrbnici su tu da pruže podršku i pomognu. Naj važnije od svega jest to što su prijatelji koji ih prihvaćaju i koji su tu kad su potrebni.

Članovi obitelji se rijetko kad pravilno hrane ako ne jedu za stolom. Ako ništa drugo, u svoju formulu stvaranja učenika uključi subotnju školu i pohađanje bogoslužja. Kad vjernik ne dođe u crkvu, treba ga odmah posjetiti i pružiti mu po-trebnu pomoć i ohrabrenje. Čim novi vjernik izostane zaredom s triju subotnjih bogoslužja, starješina ili pastor ga trebaju posjetiti.

Možda ćeš razmisliti o godišnjem svečanom ručku ili večeri na kojoj će se predstaviti oni koji su kršteni tijekom godine. Još jedan korisni program jest da kon ferencija/misija organizira godišnji susret novih vjernika koji će okupiti sve nove vjernike da bi se međusobno upoznali i da im vodstvo konferencije posluži.

2. Poduči ih. “Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhov nim mlijekom, da po njemu uzrastete.” (1. Petrova 2,2) Nitko još ni na jednom ručku nije jeo dovoljno za čitav život. Nema evanđeoske serije ili biblijskog tečaja koji bi mogli osigurati dovoljno duhovne hrane da potraje do kraja života. Nakon krštenja nastavi s podučavanjem. Uputi ih u kršćanska načela kao što su upravi-teljska služba i svetkovanje subote. Pomozi im u otkrivanju darova koje im je dao Sveti Duh, a zatim ih uputi kako ih korisno upotrijebiti u pomaganju drugima.

97

Ako tijekom subotnje škole pastorov krštenički razred priprema kandidate za članstvo u crkvi, novi vjernici trebaju neko vrijeme ostati u tom razredu. Na tom se mjes-tu već ugodno osjećaju. Ako nema takvog razreda može se organizirati subotnjoškolski razred za nove vjernike u kome će učitelj biti netko tko vodi raču na o posebnim potrebama novih kršćana. Pomozi im da izgrade naviku dolaženja u subotnju školu.

Postaraj se da u domove novih članova dođe adventistička literatura. Gledaj da otpočnu njegovati djelotvorno osobno bogoslužje.

3. Posjećuj ih. Da biste nove vjernike ohrabrili u njihovom rastu, treba ih redovno posjećivati. Možda će ti se činiti mudrim da nastaviš proučavati Bibliju u njihovom domu. Možeš ih zamoliti da pozovu obitelj i prijatelje da sudjeluju u takvim prou čavanjima. Tako se novi vjernici utvrđuju u biblijskom nauku a uz to otvaraju dom za objavu svoje vjere. Ili se mogu proučavati predmeti predviđeni sa mo za nove vjernike, predmeti koji naglašavaju kršćanski stil života. Pozovi ih u svoj dom. Od tvog vlastitog primjera u tvom domu nema boljeg načina za podučava nje o zdravstvenoj reformi i svetkovanju subote.

4. Uključi ih u rad. Da bi u svom kršćanskom iskustvu mogli rasti i sazrijevati, novi se vjernici moraju uključiti u crkvene aktivnosti. Nastoj da se uključe u pro-grame mladih, u skupine koje proučavaju Bibliju, subotnja bogoslužja, projekte u društvenoj zajednici, pjevačke skupine, društvene programe, evanđeoski rad i aktiv nosti svjedočenja. Drži na umu da se novi vjernici rijetko kad automatski uključuju u ove programe. Možda im je potreban poticaj i poziv.Nije mudro prebrzo imenovati nove vjernike za teške rukovodeće odgovorno sti.

Njihova je prva najbolja zadaća da zadobiju članove svoje obitelji i prijatelje. Jedan od najsigurnijih znakova da su novi vjernici postali učenicima jest kad poč nu činiti druge učenicima. “Kad se duše obrate, odmah ih zaposlite. Radeći prema svo jim sposobnostima ojačat će. Kad se suprotstavimo protivljenju, mi se utvrđuje mo u vjeri.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 355)

Nakon svog obraćenja vjernici mogu biti uspješniji nego ikada u zadobivanju duša. Premda prevladava prijateljstvo s adventistima, isprva su njihove obitelji i prijatelji većinom neadventisti. Zajednička djelotvornost utjecaja novog vjernika na stare prijatelje i privlačan primjer promijenjena života snažna su sredstva za zadobivanje duša.

Nije čudo što je Isusova prva zadaća dotad opsjednutom čovjeku glasila:“Idi kući, svojima, pa im javi što ti je sve učinio Gospodin u svome milosrđu!”

(Marko 5,19)


98


Peto poglavlje

Za osobno proučavanjeEvanđeosko je djelovanje život crkve. Zahvaljujući evanđeo skom radu Crkva u svijetu raste i širi svoj utjecaj. Evanđeo skim djelovanjem mjesna crkva poziva muškarce i žene u svojoj društvenoj sredini da se pridruže Kristovom narodu Ostatka. Crkva će evanđeoskim radom ostvariti svoju zadaću.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja razmisli o novim načinima na koje tvoja crkva može vršiti evanđeoski rad. Pitaj sebe: “Kako me Bog osposobljava za takvo djelo?” Zamijeti što uključuje priprema za krštenje.

ZAMIJETI: Potpora i promicanje sveopćeg poslanja Crkve važno je područje

djelovanja starješine mjesne crkve. Dok tvoja crkva služi u svom lokalnom okružju, ne zanemari i ne zaboravi Crkvu u svijetu.

Stado povećavaju ovce, a ne pastir. Vjernici se moraju uključiti u povećanje broja vjernika ne samo radi izgub ljenih već i radi samih sebe.

U pripremi za krštenje potrebno je oboje: poduka i obra ćenje.

Djeca su važan dio crkve i tako se prema njima treba odnositi.

Prigodom posjeta neaktivnim vjernicima pokaži da si im prijatelj. Ne prepiri se s njima, čak ni onda kad nisu u pravu. Poštuj njihovo gledište. Slušaj ih i ne dijeli sa vjete. Pokaži zanimanje i razumijevanje.

NAUČI:1. Crkva obavlja svoju evanđeosku zadaću na dva glavna načina. Koja?a) ...............................................................................................................b) ...............................................................................................................

99

2. Navedi tri načina na koja ti i drugi vjernici možete služiti podupirući one koji vode evangelizaciju.

a) ................................................................................................................b) ................................................................................................................c) ................................................................................................................

3. Zašto se crkva treba baviti neaktivnim vjernicima?

4. Pri planiranju vraćanja vjernika koji su se odvojili od Crkve, kako treba birati ljude za ovu značajnu službu?

5. Navedi sedam smjernica za one koji posjećuju vjernike odvojene od crkve.

a) ...................................................................................................................b) ................................................................................................................c) ................................................................................................................d) ................................................................................................................e) ................................................................................................................f) ................................................................................................................g) ................................................................................................................

6. Koje razdoblje može biti najopasnije za nove vjernike? Zašto? Navedi neke razloge:

7. Koja četiri koraka možeš poduzeti da izgradiš i zadržiš nove vjernike?

a) ................................................................................................................b) ................................................................................................................c) ................................................................................................................d) ................................................................................................................


100


URADI:1. Navedi više načina na koje ti i tvoja crkva možete promi cati i pri-

donijeti općem poslanju Crkve.2. Razmišljajući o evanđeoskom djelovanju, nabroji oblike rada koji

su u prošlosti tvoje crkve bili uspješni.3. Kojim bi novim načinima mogao doprijeti do društva u kojem

živiš?4. Navedi kojim praktičnim načinima kao starješina i kao crkva

možete poduprijeti i njegovati nove vjernike.5. Na koje izravne načine ti i tvoja crkva možete dosegnuti neaktivne

vjernike?6. Koje bi programe mogao provesti da sačuvaš nove vjer nike?

101

Peto poglavlje

Za skupno proučavanje1. Zašto je evanđeoski rad značajan za Crkvu u svijetu,

Mjesnu crkvu,

Tebe osobno?

2. Što možeš učini da bi pokazao kako su djeca važan dio crkve i da se prema njima tako treba i odnositi?

3. Što ćeš učiniti ako neaktivni vjernici prigodom posjeta kažu nešto što je posvema pogrešno?

4. Što praktično možeš uraditi da bi podržao one koji su uključeni u evanđeoske sastanke (evangelizaciju)?

5. Zašto se crkva treba brinuti za neaktivne vjernike?

6. Treba li svakome tko to želi prepustiti traženje neaktiv nih vjernika?

7. Što to osnovno možeš učiniti da izgradiš i sačuvaš nove vjernike?

8. Koji su oblici evanđeoskog djelovanja bili uspješni u tvojoj crkvi?

9. Kojim bi novim načinima mogao navijestiti evanđelje u svojoj društvenoj sredini?

10. Što je tvoja crkva organizirala da zadrži nove vjernike?

11. Što bi prema tvom mišljenju trebalo biti dijelom tog programa?


102


Šesto poglavlje

Starješina i skrb o crkviBez ljubavi i jedinstva nema kršćanstva. “Mi znamo da smo prešli iz smrti u

život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.” (1. Ivanova 3,14) “Ako imad nete ljubav jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.” (Ivan 13,35)

Jedinstvo daje snagu Crkvi. “Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu.” (Djela 2,1) “Kad među pojedinim vjernicima u crkvi vladaju skladni postupci, kad brat prema bratu pokazuje ljubav i povjerenje, u istoj će mjeri biti snage i sile u našem radu za spašavanje ljudi.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, str. 188)

Unatoč razlikama kršćanska ljubav donosi jedinstvo. “Prije svega imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer žljubav oprašta mnoge grijehe.” (1. Petrova 4,8) Pla men kršćanske ljubavi spaljuje trosku klasne mržnje, rasnih sukoba, društvene ne trpeljivosti i manjih teoloških sukoba.

Kako možeš potaknuti veću ljubav i jedinstvo među svojim narodom? Njegu jući ga. Gladne se životinje bore. Kad su site, mirne su. Evo nekih načina, osim subotnjih bogoslužja, za skrb o tvojim vjernicima.

POSJEĆIVANJE VJERNIKAPosjećivanje je nužno. — Posjećivanje vjernika može biti od najveće važnosti

za njihovu duhovnu njegu i rast. Na nesreću, starješine ovo područje službe često zanemaruju. Sačuvaj ravnotežu između javne i osobne službe za tvoj narod. To je bila metoda po kojoj je djelovala prva kršćanska Crkva. “Svaki dan su nepre stano i u hramu i po kućama navješćivali Isusa kao Mesiju.” (Djela 5,42) “...da vas poučim javno i po kućama.” (Djela 20,20) Crkvene vođe u Novom zavjetu su sa čuvale ravnotežu između osobne i javne službe.

Mnogi od tvojih vjernika nose terete o kojima nisu nikada govorili. Ako uči-niš posjećivanje dijelom svoje redovne službe, naučit će te poštovati i u tebe imati po vje renja. Otvorit će svoje srce i imat ćeš priliku uputiti ih Isusu za oprost, milost i snagu. Ova vrst službe jedan je od najdjelotvornijih načina na koji starješine mogu služiti svom narodu.

Osobna se služba može vršiti i u crkvi. Dođi rano na bogoslužje, ostani nešto dulje nakon njega. Nemoj se družiti samo sa svojim prijateljima; potraži one za koje znaš da se bore. Srdačno ih pozdravi i, ako treba, poslušaj što će ti reći. Osobna se

103

služba može vršiti i telefonom u dijelovima svijeta gdje su dostupni. Međutim naj-djelotvornija osobna služba u većini mjesta jest – posjet domu.

U većini kultura pastor ili starješina koji obilaze domove stvaraju vjernike koji dolaze u crkvu. Za tvoj je narod važno posjećivanje u domu jer tako zna da ti je do njega stalo. Za tebe je posjećivanje važno jer ćeš bolje razumjeti svoj narod i, nadajmo se, više ga voljeti kad znaš kako žive kad nisu u crkvi.

Planiranje posjeta. — Planiranje posjeta domovima treba biti dio dnev nog reda na zasjedanju odbora starješina ili crkvenog odbora. Popis osoba koje valja posjetiti može se podijeliti vodećim vjernicima koji mogu služiti posjećiva njem. Takve izabrane vjernike treba uvježbati i svakako im odrediti područje ili skupinu ljudi o kojima će skrbiti. Nastoj da posjetitelji budu usklađeni prema onima koje posjećuju – oni koji su nekoga izgubili smrću s ožalošćenima, mladi s mladima, ljudi određena zvanja s takvima, i slično.

Drugi je način uvođenje plana područja ili potpastira; podijeli svoje vjerni-ke u područne dijelove. Jedan od starješina uz pomoć đakona ili đakonice može biti od go voran za jedno takvo područje. Pastor će sa starješinom prednjačiti u planira nju posjeta kao i u drugim programima koji izgrađuju duhovnu snagu u toj skupini. Međutim nije pošteno pretpostaviti da svaki starješina, đakon ili đakonica ima dar ili zanimanje za takvu službu. Svakome treba dopustiti da upotrijebi svoje darove.

Biblijski plan posjećivanja dva po dva je djelotvoran. Muž i žena čine dobar tim za posjet. Ako te bračni drug ne prati, povedi sa sobom nekoga koga ćeš uvjež bavati u posjećivanju. Crkva treba imati plan neodložnog posjećivanja novih vjernika da bi im izrazili osobnu dobrodošlicu u ime crkve. To je odlična zadaća za starješinu. Posjeti ne samo novokrštene već i novopridošle vjernike. Posebno vodi računa o tome da posjetiš domove tek krštene djece. Djeca nisu navikla da im se pridaje ta kva važnost. Ona neće nikada zaboraviti da je nekom vođi crkve bilo do njih toliko stalo da ih je posjetio.

Jedan je način pripreme osobnih posjeta planirati sve posjete u istom kraju istog dana kako bi uštedio vrijeme. Druga je mogućnost posjećivanje posebnih skupina ili prema posebnim potrebama. Na primjer, možeš odlučiti da jednog dana posjetiš sve bolesne i one koji ne mogu napustiti kuću. To omogućuje da sebe i svoje misli pripremiš posebno za tu skupinu.

Ako je ikako moguće, posjete dogovori unaprijed. U mnogim dijelovima svi jeta posjetiti nečiji dom bez najave ne samo što nije učtivo nego je i gubljenje vre me na, jer ćeš doći na vrata kad kod kuće nema nikoga. Posjet s najavom može biti dvostruko djelotvorna upotreba vremena. Možda tvoj bračni drug ili neki drago voljac iz crkve može ugovoriti tvoje posjete.

Starješina i skrb o crkvi

104


Što sadrži posjet. — Evo sedam, lako pamtljivih savjeta, koji pokazuju okvir posjeta:

1. Pripremi se. Pripremi srce moleći Boga da ti pomogne reći i učiniti ono što će donijeti najveći blagoslov svakome domu. Pripremi kratak tekst iz Svetog pisma s ciljem da ga pročitaš u svakom domu. Odabranim obećanjima istakni ono što je pozitivno. To mogu biti tekstovi slični ovima:

Psalam 46,1.2.10.11. Psalam 103,1-5; Psalam 121. Matej 11,28-30. Ivan 14,1-3. Otkrivenje 21,1-7.2. Budi prijatelj. Kad dođeš u dom, zapodjeni uobičajeni, svakodnevni razgo vor;

uključi i one koji nisu vjernici ukoliko su za to spremni. Govori pozitivno o obitelji, domu, vrtu i drugome. Sjedi iskreno zadivljen dok ti pričaju o svojim po seb nim interesima. Većina muškaraca želi govoriti o svom poslu, a većina žena o svojoj obitelji.

3. Čitaj. Nakon nekoliko minuta, kad se pokaže prilika, u razgovoru prijeđi na duhovno. To je prilika da čitaš ili citiraš iz Biblije, ovisno o domu, kulturi ili tvo joj osobnosti. Mnoge starješine nose sa sobom džepnu Bibliju. Oni je ne vade od mah po dolasku kako nekršćanima ne bi izgledali previše svetački. Ali se mogu njo me poslužiti kad je prikladno.

Možda ćeš reći nekoliko riječi o onome što si pročitao, ali ne drži propovijed. Komentar ne bi smio biti dulji od minute-dvije. Jednostavno daješ duhovni ton za ono što slijedi.

4. Pitaj. Pitaj: za što ili za koga bi željeli da se moliš? Tako si im omogućio da iznesu svoje probleme i brige. Jedan od načina je da na listiću u svojoj Bibliji imaš ispisane tekstove Božjih obećanja za posebne probleme što tište ljude. U tom slučaju pročitaj odgovarajući tekst. Međutim, pazi! Nisi tu da dijeliš mudre odgo vore, nego da pokažeš skrb iz ljubavi.

5. Moli se. Ako je prikladno, kleknite. Pozovi djecu ili druge da vam se pri dru že. Posebno moli za upravo izrečene potrebe. Do tog si trenutka trebao zapam ti ti svako ime i sada moli za svakoga ponaosob. Ako su prisutni, uključi i one koji nisu vjernici. Moli za odsutne članove obitelji. Uvijek moli za blagoslov nad domom.

6. Napusti dom. Idi odmah dok još vlada duhovni ton molitve. U većini kultura 30 minuta je dovoljno za posjet. Dulji posjeti prelaze u druženja. Nemoj

105

vjernicima dati priliku da pomisle kako njihov starješina nema drugog posla nego cijeli dan sjediti i pričati. S druge strane, ne provedi sve vrijeme sjedeći na rubu stolice kao da jedva čekaš na odlazak. Sjedni, opusti se, saslušaj, ali samo određeno vrijeme. Ti radiš kraljevski posao i moraš ostaviti dojam da je on obiman i zahtjevan.

7. Zapiši. Kad si odmakao od kuće, zapiši imena ukoliko to već nisi učinio. Zaboravi pamtiti i sjeti se da si sklon zaboravljanju. Zapiši gdje su odsutna djeca. Zabilježi obiteljske brige i svoje dojmove. Kad se za narednih sastanaka ili posjeta sjetiš tih pojedinosti, uvjerit ćeš obitelj u svoje iskreno zanimanje.

SAVJETOVANJE Jedan od razloga postojanja crkve jest osiguranje mjesta na koje mogu doći

ljudi u nevolji i u zajedništvu i skrbi, koju pokazuju vjernici, naći snagu i potporu. Vjernici tvoje crkve se s vremena na vrijeme sučeljavaju s krizama koje zahtijevaju pomoć nekoga izvana dok se ponovno ne priberu. Ove krize mogu biti posljedica gubitka voljene osobe ili žalosti; mogu biti duhovne, ili vezane uz odnose ili po našanje. Premda nisi školovan za terapeuta, postoje načini na koje im možeš pomoći.

Svi kojima je stalo savjetuju i ohrabruju. — Dva su razloga što svi kojima je stalo savjetuju i ohrabruju: (1) budući da im je stalo, ljudi dolaze; i (2) budući da im je stalo, ne mogu odbiti pomoći. Isus je u tome bio savršen primjer. Kad je vidio potrebu ljudi, “sažali se nad njima” (Matej 14,14; Marko 1,41; Marko 6,34). Budući da se očito vidjelo da Mu je stalo, čak su se i mala djeca usuđivala prići k Njemu. Ivan 3,1-21 pokazuje kako je Isus u osobnom savjetovanju pomogao zato što mu je bilo stalo.

Ne samo što svatko kome je stalo savjetuje, već je takvo savjetovanje obično dje-lotvorno. Iznenađuje istraživanje da su obični ljudi kojima je stalo, bili osposob ljeni ili ne, od pomoći koliko i većina profesionalnih savjetnika. Možda je osobni odnos uzrok što netko dolazi običnom čovjeku; osobni odnos pomaže više od stručnog savjeta.

Da bi kao starješina bio djelotvoran savjetnik, ne samo da ti je stalo nego moraš posjedovati i zdravo rasuđivanje i izuzetnu percepciju. Neki će ti doći zato jer im je više stalo do sućuti i pažnje nego do pomoći. Ako im se pomogne u rješa vanju njihovog problema, više neće imati izgovora da traže tvoju sućut. Brini za njih, ali pokaži svoju skrb odbijanjem da budeš štaka koja će ih spriječiti da hodaju samostalno.

Drugi će doći tražiti dopuštenje, a ne pomoć. Tu se krije posebna opasnost za kršćanske savjetnike. Takvi idu od vođe do vođe u crkvi dok ne nađu onoga koji će im biti savjest. Kad nađu nekoga tko odobrava ono što žele učiniti, gotovi su cije log života citirati tog pastora ili starješinu kao izgovor za svoje loše pona ša nje. Starje šine


106


ponekad postaju sentimentalni iz ljubaznosti, nedostatka stručnosti u sa vje tovanju ili zbog osobnog ega koji traži da za sve moraju imati konačni odgovor.

Smjernice za savjetovanje. — Pet smjernica koje te mogu učiniti djelotvornim savjetnikom jesu:

1. Nauči slušati. Cilj savjetovanja nije riješiti problem namjesto ljudi. Tvoj je prvi cilj pokazati da ti je stalo. Slušanje laska. Njime pokazuješ da ih smatraš važnima. Drugi je cilj pomoći im da usmjere misli s emocionalne na logičniju razinu, kako bi mogli razborito razmisliti o svojim problemima.Govoriti je samo po sebi izvanredna terapija. Ono je slično vješanju rublja.

Dokle god je mokro rublje natrpano u košarici, teško je vidjeti što sve imaš. Ali kad je obješeno na uže, to se lako uoči. Govorenjem o svojim problemima po ma že ljudima da ih sortiraju, identifi ciraju i jasnije vide.

Oklijevaj dati savjet. Najbolje ćeš pomoći ako im ne kažeš što trebaju učiniti; nego im pomogneš da sami prepoznaju glavne elemente svog problema, a zatim ih podržiš kad se s njim uhvate u koštac.

Slušanje također pojašnjava problem savjetniku. Dok govoriš, ne učiš. Kad se previše koncentriraš na nalaženje odgovora, može se dogoditi da pogrešno razumiješ neka od pitanja. Jedna riječ koja je u savjetovanju po svemu sudeći bolja od svih drugih zajedno jest riječ “da”. Ona pokazuje da slušaš i potiče govornika da nastavi. Jednako tako povremenim vraćanjem na neke od glavnih točaka raz govora pokazuješ da slušaš i pomažeš u pojašnjenju problema.

Prihvati sve i nemoj se šokirati onim što čuješ. Nemoj osuđivati kao što to ni Isus nije činio spram žene uhvaćene u preljubu. Ono što čuješ svakako zadrži za sebe. Ako to ne učiniš, osobe koje savjetuješ shvatit će da se ne mogu pouzdati u tebe. A ako u tebe nemaju povjerenja, ne možeš im ni pomoći.

Saslušaj obje strane. U svakom problemu vezanom uz odnose nikada nemoj pretpostaviti da je ono što čuješ s jedne strane potpuno točno – ili da ta osoba namjerno laže. Bit će prije da osoba gleda slučaj iz svog ugla. Laskanje izazvano činjenicom da je osoba tebe izabrala za savjetnika može te navesti da u svom raz mišljanju budeš na njenoj strani. Uostalom, tko god ima zdravog razuma da potraži tvoj savjet ne može biti previše kriv. Nikada ne pretpostavljaj prije no što saslušaš obje strane.

2. Usredotoči se na rješenja. Provedi veći dio svog vremena na rješenjima, a ne na problemima. Obeshrabri ljude da se stalno vraćaju na isti problem a odbijaju poraditi na rješenjima. Neki žele provesti mnogo vremena u okrivljavanju, posebno u bračnim ili drugim situacijama kad su u pitanju odnosi. To ne vrijedi.

107

Dokle god ne shvate da su odgovorni za svoje osobno ponašanje, neće ga moći poboljšati. Suosjećaj s njihovim bolima, ali se koncentriraj na rješenja.

3. Pomozi im da izaberu plan. – Ljudi se lakše koncentriraju na rješenja ako vide različite mogućnosti. Pomozi im u izboru najbolje mogućnosti i plani-ranju njenog ostvarenja. Neki savjetnici u takvom trenutku skiciraju pismene ugovore. Tvoja je dužnost ohrabriti ih da ostvare vlastitu odluku. Ako ljudi ne ulože ozbiljan napor da provedu svoj plan, pitaj se je li mudro gubiti s njima još puno vremena.

4. Moli se. Molitva s ljudima ne može zamijeniti vrijeme kad ih slušamo ili s njima razmišljamo o problemu, ali ona treba biti vrhunac svakog kršćanskog savjetovanja. Molitva usmjerava pozornost na najsigurniji, najtrajniji izvor pomoći – na Boga.

5. Znaj kada treba potražiti stručnu pomoć. Uputi na drugoga ako nisi do voljno stručan. Praviti se da si stručnjak za savjetovanje a zapravo nisi, može biti ne samo štetno po čovjeka već može stvoriti pravne teškoće za tebe i crkvu. U odlu čivanju hoćeš li ili ne uputiti na stručnu osobu, razmotri slijedeće čimbenike: Koliko snažno osoba doživljuje ožalošćenost, ljutitost, ljubomoru, krivnju, usamlje nost, ogorčenost ili zbunjenost? Je li osoba toliko svladana ovim osjećajima da ne može normalno djelovati? Ili se radi samo o nemiru s kojim se osoba bori, dok isto dobno može normalno djelovati? Je li se problem javio nedavno ili se već dugo po navlja?Obrati pozornost na neodgovarajuće reakcije kao što su nelogični govor, osje-

ćaji koji se ne mogu kontrolirati, zurenje pred sebe ili nepažnja, krajnja potište nost, nesposobnost za donošenje jednostavnih odluka, uvjerenje da ih drugi žele uhvatiti i gubitak kontrole pri jedenju i drugim navikama. To mogu biti psihički simptomi pa one koji ih pokazuju treba uputiti stručnom kršćanskom savjetniku ili psihijatru koji je stručnjak za liječenje takvih ozbiljnih stanja.

Pretpostavljamo da ćeš savjet potražiti kod svog pastora. Obojica trebate una-prijed znati kome u vašoj društvenoj sredini možete na obradu uputiti sluča jeve za koje nisi kvalifi ciran. Obično ćeš to saznati ako se raspitaš na Odjelu za men tal no zdravlje u svojoj bolnici.

Uputi stručnjaku ako si osobno previše uključen. Dobro je pravilo ne savjeto-vati osobu drugoga spola. Takvo savjetovanje krije podmukle elemente ozbiljne opasnosti. Ne savjetuj osobu suprotnog spola u potpuno privatnom okružju. Koliko privatnosti zahtijeva savjetovanje? Dovoljno da se osigura povjerljivost, ali ne toliko da se omogući neodgovarajuća intimnost. Ima trenutaka kad je potrebno da bu de te


108


sami, ali netko treba uvijek biti u blizini. Dobra mjera opreza je da netko, tvoj brač ni drug ili drugi starješina, bude s tobom u vrijeme savjetovanja.

Da bi pomogao u crkvenom programu savjetovanja, organiziraj skupine za potporu u kojima ljudi sa sličnim problemima mogu ne samo razmijeniti iskustva i potražiti rješenja svojih problema, nego se i moliti jedan za drugoga i međusobno poduprijeti. Na primjer, mogao bi osnovati skupinu onih koji su ne tako davno izgubili svoje voljene.

Crkva isto tako može osnovati centar za pomaganje. Korisno je imati priručnu knjižnicu knjiga i traktata s praktičnim informacijama i uputama o tome kako izići na kraj s određenim problemima.

MALE SKUPINE I NJIHOVA SLUŽBAMojsije je organizirao Izrael u skupine po deset (Izlazak 18). Isus je izabrao

skupinu od dvanaest učenika i s njima proveo veći dio svoje službe. Često je podu-čavao u domovima (Matej 13,36; 17,25; Marko 9,33; 10,10). Novozavjetna je Crkva svoje djelovanje usredotočila na male skupine: u zajedničkom životu, proučavanju, dijeljenju, moljenju i uzimanju hrane (Djela 2,42.46). U Djelima nalazimo devet tekstova o održavanju kršćanskog bogoslužja u domu.

Ellen G. White naglašuje: “Osnivanje malih skupina kao osnove za kršćansko djelo vanje plan je koji mi je pokazao Onaj koji ne može pogriješiti. Ako crkva ima veliki broj vjernika, neka se oni organiziraju u manje skupine koje će raditi ne samo za vjernike crkve nego i za one koji ne vjeruju.” (Evangelism, str. 115)

Deset najvećih mjesnih crkava u svijetu narasle su do svog sadašnjeg broja za-hvaljujući malim skupinama. Zapravo velika crkva gubi mnoge svoje nedostatke ako se podijeli u male skupine. Zamisli vjersku zajednicu kao veliki krug. Unutar njega je mnogo manjih krugova koji predstavljaju male skupine. Vjernici koji pri padaju jednome od malih rijetko kad napuštaju veliki krug. Jedan je pastor velike adven-tističke crkve bio ugodno iznenađen kad je proučavajući duhovno zdravlje nedavno obraćenih otkrio da nijedan koji je pripadao maloj skupini nije napustio crkvu.

Život tijela je u njegovim stanicama. Ako stanice umru, umire i tijelo. Ako su stanice zdrave, tijelo napreduje. Kad se stanice množe, tijelo raste. Jedna studija o crkvenim pokretima pokazuje da je na svako veliko vjersko buđenje utjecao slobo dan pristup Bibliji i okupljanje vjernika u malim, prisnim skupinama.

Svrha postojanja malih skupina. — Mala se kršćanska skupina može defi nirati kao grupa u kojoj nema manje od četiri ni više od petnaest osoba, koje se sastaju obično u crkvi ili u domu da njeguju zajedništvo, proučavaju Bibliju i mole. Prim-

109

jeri malih skupina u crkvi uključivali bi razrede subotnje škole, misi onske skupine, skupine koje u domovima njeguju biblijsko zajedništvo, molitvene sastanke po domovima, ženske skupine koje proučavaju Bibliju, skupine za potporu određenih potreba i čak crkveni pjevački zbor. Vrijeme sastajanja i vrst ljudi koji sudjeluju u skupini određuju zamijećene potrebe. Sastanci su po obliku fl eksibil niji i osobniji od redovnih bogoslužja u crkvi.

Naše je doba poznato po pokretljivosti i masivnoj selidbi. Ljudi se odvajaju od obitelji i prijatelja. Mnogi odlaze u udaljene gradove. Ključna riječ našeg vreme-na je usamljenost. Mala skupina postaje zamjenom za obitelj i ispunjava neku posebnu sadašnju potrebu. Ona pomaže strancima da se osjećaju prihvaćenima, bez obzi ra na kulturnu, etičku ili religijsku baštinu. U njoj su voljeni bez obzira na stas ili glas.1

Male skupine osiguravaju ozračje u kojemu njeni članovi mogu uživati u korisnom bogoslužju i proučavanju Biblije u okružju koje pruža osjećaj pripadno-sti. Male su skupine idealna sredina za učenje i liječenje. U malim skupinama su indi vidualne potrebe za duhovni rast i zajedništvo zadovoljene na način koji je često daleko osobniji od onoga što ga omogućuje veći skup u crkvi. Kad članovi skupine zajednički proučavaju i mole, među njima se stvara povezanost koja potiče na prak ti čan kršćanski život.

Neformalno ozračje u malim skupinama čini ih sastancima na koje sudio ni-ci la ko pozivaju svoje prijatelje i članove obitelji koji nisu vjernici. Idealno bi ma le sku pine trebale biti misionskim sredstvom crkve, a ne služiti isključivo vjernicima. Sku pine koje ne njeguju misionski duh sklone su samogašenju.

Male skupine u domu. — Skupine koje proučavaju Bibliju u domu trebaju imati cilj oživljavanje vjernika i privlačenje onih koji to još nisu. One su izvanredno sredstvo za poticanje neaktivnih vjernika. Istraživanja pokazuju da većina dolazi u crkvu ne toliko iz doktrinarnih razloga, već zato što je za njih do la ženje u crkvu kršćanski sustav potpore. Stoga većina ljudi prestaje dolaziti u crk vu ne zato što više ne vjeruju u učenje Crkve, već zato što u toj crkvi ne nalaze po treb nu potporu. Jedan od dosad najprovjerenijih kršćanskih sustava potpore jesu skupine koje se okupljaju u domu.

U takvim je skupinama posebno istaknuto zajedništvo. Mali broj sudionika i domaće ozračje više potiču zajedništvo od uobičajenog ozračja u crkvi. Čak se i oni koji se ne žele poistovjetiti s crkvom osjećaju udobnije u opuštenom ozračju skupine koja se okuplja u domu.


1 U engleskom jeziku igra riječi “sin or skin” - “grijeh ili boju kože”, prim.prev.

110


Sastanci skupine u domu obično traju sat do sat i pol, a čine ih četiri osnovna dijela:

1. Razgovor. Većina skupina na početku sastanka obično međusobno porazgo vara o radostima, blagoslovima i razočaranjima. To je prirodni način za početak sastanka. Tako nestaju napetosti, svi se smatraju iskreno prihvaćenima i osjećaju toplinu zajedništva. Dijalog je ključ uspjeha. Nikome se ne smije dopustiti da domi nira skupinom.

2. Proučavanje. Najbolje je proučavati Bibliju. Skupina se može odlučiti za proučavanje neke biblijske knjige. Vjernici tijekom tjedna proučavaju sami kod kuće, a o proučenome razgovaraju s ostalima na tjednim sastancima. Vođa nastoji dobiti odgovore na pitanja kao što su: “Što pisac kaže u ovom tekstu?” i “Što Bog kaže meni ovim tekstom?”

3. Molitva. Skupina obično vodi popis potreba za molitvu. Od sudionika se traži da se u svojim osobnim bogoslužjima svakog dana sjete jedan drugoga.

4. Služba ili misionski rad. Skupina namjerno nastoji pozvati i uključiti prija telje u svoju sredinu.Male skupine u crkvi. — Naravno, male se skupine mogu sastajati i u crkvi.

Na primjer:Skupine subotnje škole. Energičan razred subotnje škole, ispravno poučen,

ima gotovo neograničene mogućnosti za dobro. Na nesreću premalo subotnjo škol-skih razreda doista djeluju kao razredi. Nastoj da razredi budu mali i uvježbaj svo je učitelje za vođenje razgovora povezanih s Biblijom, a ne da budu mini-propo vjednici. Generalna konferencija posjeduje mnogo informacija o djelovanju malih skupina u subotnjoj školi.

Seminarske skupine. Ljudi su često skloni doći u crkvu nakon vjenčanja, ro đe-nja djeteta, promjene stana, rastave, smrti voljene osobe i sličnog. Stoga crkva treba organizirati redovni program seminara koji će privući ljude s takvim posebnim interesima. Nastoj organizirati seminare za obiteljski život, tečajeve za roditelje, seminare za svladavanje određenih teškoća, sate za proučavanje Biblije i niz semi nara koji obrađuju tjelesno, umno i duhovno zdravlje.

Skupine za potporu. Organiziraj skupinu koja će pružati potporu u području obiteljskog ili bračnog života. Razmisli o organiziranju skupina za potporu neože-njenima i neudanima, ženama, muškarcima, starijim ljudima i onima koji se opo-ravljaju od gubitka voljene osobe.

Organiziranje malih skupina. — Da bi bila uspješna, maloj su skupi ni potrebni posebno planiranje i organizacija. Prvo, tvoji će se vjernici htjeti poisto vjetiti s onim

111

potrebama koje postoje u njihovoj crkvenoj zajednici i odlučiti koja ih vrst malih sku-pina može najbolje zadovoljiti. Na primjer, možda postoji potreba da se stvori skupina za potporu novim vjernicima, za skupinom koja će se moliti za crkvene službenike, za osnivanjem skupine koja će proučavati Bibliju s učenicima iz crkvene škole ili za misionskom skupinom koja se treba sprijateljiti s neadven tistima.

Kad se odluči kakva je vrst skupine potrebna, treba izabrati i podučiti odgo varajuće vođe za svaku skupinu. Ovo je vjerojatno najvažniji pridonos pastora i starješina pro-gramu malih skupina. Vođe obično osobno pozivaju vjernike u svoje skupine. Vođe se moraju redovno sastajati da provjere napredak svojih skupina i da se uzajamno podupru i ohrabre. Sastanke svake skupine treba najaviti na bogo služju u crkvi.

Pri osnivanju malih skupina u domovima prvi je sastanak obično ispunjen pripremom zajedničkog sporazuma. On treba sadržavati sljedeće:

Sastajemo se jednom tjedno za određeni broj tjedana. Prisutni smo na svakom sastanku, osim u slučaju bolesti ili putovanja. Za svaki sastanak proučimo zadano gradivo. Sačuvat ćemo u povjerenju sve što je rečeno. Ne dajemo negativne izjave o drugim ljudima ili organizacijama. Pozivamo druge u skupinu.

Onima koji ne mogu prihvatiti sporazum načinjen na prvom sastanku treba omogućiti da se mirno povuku.

Gradivo za male skupine. — U mnogim dijelovima svijeta dostup no je mnoštvo različitog materijala koji mogu pomoći tvojoj crkvi u vođenju malih sku pina i u uvježbavanju njihovih voditelja. Ovaj bi materijal trebao biti dostu pan preko Odjela za crkvene službe u tvojoj konferenciji/misiji ili preko kršćanske knji ža re. Knjige ove vrste obično sadrže pomagala za planiranje i vođenje malih skupina, kao i skice odgovarajućih biblijskih proučavanja i predmeta za diskusiju. Pažljivom pripremom i organizacijom male skupine mogu postati važnim putom za razvitak duhovnog života tvoje crkve i sredstvom za stvaranje prijateljstava u tvojoj društvenoj zajednici.

SLUŽBA MOLITVEPrvenstvo molitve. — Žive crkve gotovo bez izuzetka ističu službu mo litve.

Mnogi se naši vjernici bore da održe svoju vjeru. Molitvom s njima i za njih možeš ih sjediniti s Nebom i pomoći im da sačuvaju pouzdanje u Boga.

U Isusovoj službi posrednička je molitva imala središnje mjesto. Njegov je bio običaj provesti više sati, dana ili noći moleći Očevu pomoć za one kojima je služio (Matej 14,23; Marko 1,35; Luka 5,16). Najveće su molitve u cijelome Svetom pismu


112


one u kojima je molio za druge (Matej 6,9-12; Ivan 17,6-26). I apostol Pavao je njegovao službu posredničke molitve (Rimljanima 1,9; Efežanima 1,16; Kološanima 1,3). Apostoli su tražili da crkva izabere đakone koji će pomoći u obavljanju poslova u crkvi, “a mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propo vijedanja” (Djela 6,4). Za njih je molitva bila jednako važna kao propovijeda nje.

U tvom radu, privatno i u domovima tvog naroda, kao starješina moli za Bož ji blagoslov, snagu, izlječenje, oprost, mudrost i prosvijetljenost svojih vjernika. U crk vi koja se zajednički moli stvara se sila. Kad se vjernici udruže u molitvi za dru ge i vide da su dobili odgovor na svoje molitve, crkva biva prožeta novom sna gom i živošću.

Molitveni sastanak. — Molitveni sastanci trebaju postati središnjim događajem za proslavljanje Boga i zajedništvom u tvojoj crkvi. Ellen G. White je pri mijetila: “Oni koji se doista trude održavati vezu s Bogom vidjet će se na molitve nim skupovima.” (Put Kristu, str. 103)

Možemo razmotriti mnoge načine za jačanje molitvenog sastanka, ali mo ramo početi s jednim upozorenjem: kako god planirali ovo bogoslužje za sredinu tjedna, na njemu treba dati prvenstvo molitvi. Sazovite ga u prikladnije vrijeme ili na priklad-nijem mjestu, ali se molite. Molite u malim skupinama, vodeći računa o popisu za molitvu ili o kutiji za molitvu, ali se molite. Molitveni je sastanak određen za molitvu.

Molitveni se sastanak treba iz tjedna u tjedan razlikovati da bi poticao živost i zanimanje. Međutim za njegov su uspjeh bitna četiri osnovna elementa:

1. Plan. “I ovdje je potrebno tražiti mudrost kako bi molitveni sastanci bili doj-mljivi i privlačni. Ljudi su gladni kruha života. Ako ga nađu na molitvenom sastanku, oni će dolaziti da ga prime.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedočanstava, sv. 1, str. 306)

Pastor i starješine su odgovorni za pripremu i vođenje molitvenog sastanka. To može biti izvanredna prilika za starješinu koji ima potrebne darove da ga vodi namjesto pastora. Često će koristiti ako tražimo da vjernici odrede vrijeme i mjesto održavanja molitvenog sastanka, predmete proučavanja, redoslijed službe i drugo.

Održi molitveni sastanak u prikladnoj prostoriji. Mala skupina u velikom pro-storu umanjuje prisnost, guši zajedništvo i podrazumijeva poraz. Prije dolaska ljudi, u prostoriji treba biti ugodna temperatura. Neka uđu u dobro osvijetljenu prostoriju. Dok dolaze, neka bude glazbe, ako i snimljene. Započni na vrijeme; ne čekaj sve da stignu; počni s nečim što ne traži prisutnost sviju.

Razmisli o održavanju crkvene večeri tijekom tjedna. Koliko bi bilo korisno za zaposlene obitelji, uključujući i obitelj starješine, kad bi svi večernji programi bili tako organizirani da bi obitelji mogle provesti zajedno više večeri. Crkvena večer to omogućuje. Počni sastanak zajedništva rano uvečer s lakom večerom. Za

113

ostatak večeri različiti se programi mogu odvijati istodobno ili jedan za drugim — molitveni sastanak, Prijatelji prirode, odborske sjednice, vježbe pjevačkog zbora, rekreacija i drugo.

Možda nije zgodno da uz molitveni sastanak vežete zajednički objed. Među tim, pažljivim ćeš planiranjem osmisliti druge događaje koji će tjedni molitveni sastanak učiniti središnjim događajem u tvojoj crkvi.

Na primjer, namjesto da se za molitveni sastanak okupe u molitvenom domu, neke se crkve sastaju u privatnim domovima – često u domovima starješina. Druge se prema područjima mogu podijeliti u manje skupine i sastati se u različitim domo-vima. Postoji više prednosti takvog sastajanja. U manjim skupinama stvara se prisnije ozračje no u crkvenoj zgradi. To pomaže povezivanju skupine u čvrsto povezano društvo. Pripadnici skupine sudjeluju slobodnije u manje formalnoj sredini molitvene skupine u domu. I opet je potrebno pomno planiranje da bi za sastanak bili izabrani najpogodniji domovi, da bi bili izabrani i osposobljeni ljudi koji će voditi razne sku-pine i održati ih dulje vrijeme.

2. Proučavanje. Molitveni sastanak obično obuhvaća vrijeme za proučavanje Biblije. Ne zaboravi, ovaj je sastanak više predviđen za podučavanje negoli za propo-vijedanje. Izlaganja obično ne bi trebala trajati dulje od 20 minuta. Izgradi svrhovit plan za vođenje dijaloga.

Molitveni sastanak obično privlači ljude usmjerene na proučavanje Biblije. Planiraj seriju na kojoj će se zajednički raspravljati o nekoj biblijskoj knjizi, bib lijskom poglavlju, biblijskim osobama, adventističkim vjerovanjima, proroštvu ili drugome. Održi seminar za proučavanje Svjedočanstava za crkvu ili neki drugi sli čan seminar.

Starješine koje moraju često propovijedati obično imaju problem kako naći vremena i materijala za svoje propovijedi. Riješi oba problema povezivanjem molit-venog sastanka s tvojom propovijedi sljedeće subote. Najavi glavni tekst svoje buduće propovijedi u biltenu ili tijekom davanja obavijesti. Pozovi narod da ga prouči prije molitvenog sastanka. Iznesi na molitvenom sastanku kratku egzegezu tog teksta, a zatim traži od malih skupina da u razgovoru zaključe kako se on primjenjuje na njihov život. Neka svaka skupina pred ostale iznese sažetak svog razgovora. Ovi ti podaci mogu poslužiti kao materijal za subotnju propovijed.

3. Podjela s drugima. Ljude neizbježno privlači svako mjesto na kojemu osje ćaju toplinu zajedništva. Molitveni sastanci trebaju obuhvatiti vrijeme za svjedo čanstva, za razmišljanje i za podjelu s drugima. Važno je omogućiti da ljudi ispričaju kako je Bog odgovorio na njihove molitve. Dokaz Božjeg vodstva i sile u životu jednog člana skupine ohrabruje druge i tako jača njihovu vjeru u Boga.


114


Ellen G. White naziva molitveni sastanak društvenim sastankom, ali uz to upo-zorava na zloporabu vremena određenog za iskustva: “Duge, dosadne propovije di nisu nigdje poželjne, a posebno ne na molitvenim sastancima. Oni koji izlaze napri jed i uvijek su spremni govoriti, sprječavaju bojažljive i povučene da iznose svoja iskustva. Najpovršniji imaju obično najviše riječi.” (Iz riznice svjedočanstava, sv. 1, str. 306)

Neka iskustva budu kratka – i nedavno doživljena. Upitaj: “Što je Gospodin učinio ovog tjedna za tebe?” “Koju ti je molitvu ovog mjeseca uslišio?” “Koje si iskustvo u zadobivanju duša imao ove godine?” Obuzdaj one koji žele voditi glavnu riječ, a ohrabri stidljive. Zadaj predmete o kojima će se dati svjedočanstvo: omiljeni biblijski tekst, kako si postao kršćanin, i drugi. Ponekad je mudro unaprijed zamoliti jednog ili dva vjernika, za koje znaš da su nedavno dobili odgovore na svoje molitve, da svoje iskustvo iznesu ostalima. Kad čuješ kako je Bog izbavljao i vodio ljude za koje se tvoja skupina molila, iznesi to na sastanku.

Potiči iznošenje iskustava vezanih uz druge. Iskustva u kojima se “ja” stalno ističe, obično zamaraju. Oni koji svjedoče o onome što su učinili drugi pojedinci ili crkva kao cjelina stvaraju ozračje zajedništva.

4. Molitva. Molitveni je sastanak namijenjen molitvi – umjesnoj, određe noj, posredničkoj, razumnoj, sudioničkoj molitvi. Ellen G. White upozorava na tipični pro blem molitvenog sastanka: “Njihove su molitve duge i zamarajuće. One zama-raju anđele i narod koji ih sluša. Naše molitve trebaju biti kratke i određene. Duge i zamarajuće molitve neka se ostave za klijet ako ima ljudi koji upućuju takve mo litve. Otvorimo svoja srca Božjem Duhu i on će protjerati iz njih svu suhu formal nost.” (Iz riznice svjedočanstava, sv. 1, str. 306)

Kad si spreman za molitvu, pozovi okupljene da se mole za određene potrebe. Traži od vjernika da se više mole za druge nego da iznose osobne zahtjeve. Taktički predloži da ne mole duge, nesuvisle molitve i da to vrijeme ne smatraju prigodom za iznošenje propovijedi ili osobnih jadikovki. Možda će se svima svidjeti da pri pre me popis za molitve koji sadrži imena osoba ili projekata koje bi željeli podastri jeti Bogu za pomoć. Ovo je dobar način usmjeravanja molitava u skupini.

Načini na koje se moli mogu se razlikovati od sastanka do sastanka. Možete se svi moliti zajedno kao skupina ili podijeliti u manje skupine. Možeš odlučiti da ćete se moliti u krug ili ostaviti svakome na volju da se moli kad se osjeti spremnim. Ponekad molitve mogu slijediti izlaganje teme kao što su proslavljanje, zahvaljiva nje, oprost i druge. Nema utvrđene forme za molitvene sastanke; zapravo što su molitve otvorenije i prirodnije, mogu biti to korisnije.

115

DRUŠTVENE AKTIVNOSTILjudima je potrebno zajedništvo. Ako ga ne nalaze u crkvi, potražit će ga na

drugom mjestu. Svaki vjernik koji s gledišta društvenosti dugo ostane izvan crkvene obitelji, vjerojatno će osjetiti i određenu duhovnu otuđenost. Vjernik treba osjetiti da je društveno prihvaćen pa da se uključi i bude koristan u određenoj crkvenoj skupini. Stoga tvoja crkva treba organizirati aktivnosti i programe koji potiču osjećaj pripadnosti i međusobno povezuju vjernike.

Ljudi su četverodimenzionalna bića. Crkva je zainteresirana za njihov razvi-tak, ne samo duhovan i umni već i fi zički i društveni. Društveni događaji pomažu tak vom uravnoteženom razvitku. Crkva također nastoji održati ravnotežu između mladih i starih. Njih možda neće uvijek privući isti događaj, ali jednima i drugima su potrebni društveni programi. Nikada ne smijemo zanemariti našu mladež, ali ne smijemo zapostaviti ni starije. Mnogi su sami i gotovo nemaju druge prilike za druženje osim one što je pruža crkva.

Društveni sastanci pomažu da upoznaš svoj narod. Ljudska se narav pokazuje drukčijom u nekoj društvenoj prigodi nego na bogoslužju u crkvi. Druženje privlači obitelji i prijatelje vjernika događajima u crkvi.

Treba postojati odbor za druženje koji će planirati i provoditi aktivnosti za društveni napredak crkvene obitelji. Aktivnosti mogu biti izleti, igre, zajednički objedi, šetnje, logorovanja tijekom vikenda, boravak u crkvenim domovima za odmor, skupno pjevanje i drugo. Takvi događaji okupljaju crkvenu obitelj na prijateljski, opušteni način pa ljudi mogu upoznati jedni druge i razviti prijateljstva.

Neki su vjernici vrlo otvorene osobe koje se lako upoznaju i sprijatelje s drugima. Drugi u crkvenoj obitelji su tihi i povučeni. Pomozi prvima da svoju društvenost vide kao duhovni dar koji treba upotrijebiti u služenju drugima i u poticanju da se uključe u crkvene društvene aktivnosti.

Druženja omogućuju razmjenu iskustava, a razmjena iskustava povezuje. Kad ljudi nešto zajedno rade, oni stvaraju zajedničke uspomene koje ih međusobno povezuju.


116


Šesto poglavlje

Za osobno proučavanjeBez ljubavi i jedinstva nema kršćanstva. Jedinstvo osnažuje Crkvu a kršćanska ljubav stvara jedinstvo unatoč razlikama.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja načini plan kojim se možeš poslužiti prigodom po sje ćivanja. Kaži kako treba izgledati mala skupina. Što bi mogao učiniti da postaneš bo ljim skrbnikom?

ZAMIJETI: Posjećivanje, osobno savjetovanje, male skupine, služba molitve i

druženje korisni su načini za njegu tvoje crkve.

Posjećivanje vjernika pomoći će ti da budeš bolji vođa i da bolje služiš u svom okružju. Posjećivati se može prije odlaska na bogoslužje, u vrijeme i nakon njega. Ova se služba može vršiti telefonom ili posjetom u domu.

Za djelotvorno posjećivanje potrebni su pažljivo pla niranje i priprema. Kad posjećuješ, služi se dobro pro mišljenim planom pa ćeš biti djelotvorniji.

Savjetovanje obuhvaća: slušanje, koncentriranje na rješenje, pomaganje toj osobi da izabere neki plan, moli tvu i sposobnost odlučivanja kao preporuka osobi da se obrati stručnjaku. Da bi u savjetovanju bio djelotvo ran, moraš pokazati ne samo da ti je stalo već ti treba zdra vo rasuđivanje i izuzetno opažanje.

Vrijednost je malih skupina poznata otkad je Mojsije vodio Izraela kroz pustinju. Takve su skupine glavni oslonac crkava koje danas brzo rastu.

Male su skupine djelotvorne jer zadovoljavaju niz po treba kako pojedinca tako i cijele crkve.

117

Vitalni dijelovi svake male skupine su razgovor, prouča vanje i mo-litva. Da bi bile uspješne, malim je skupinama potrebno posebno planiranje i organizacija.

Planiranje, proučavanje, razgovor i molitva četiri su osnovna ele-menta molitvenog sastanka.

Za crkvu su bitne društvene aktivnosti jer okupljaju obi telji i pružaju vrijeme za druženje (međusobno pribli žavanje) i službu. Ljudima je potrebno zajedništvo; ako ga ne nalaze u crkvi, potražit će ga na drugom mjestu.

NAUČI:1. Zašto je posjećivanje u domu bitno za tvoje vjernike? U čemu je ono korisno za tebe?

2. Nabroji sedam savjeta o načinu obavljanja posjeta: a) ......................................................................................................... b) ......................................................................................................... c) ......................................................................................................... d) ......................................................................................................... e) ......................................................................................................... f) ......................................................................................................... g) .........................................................................................................

3. Koja su dva razloga što osoba kojoj je stalo savjetuje druge? a) ......................................................................................................... b) .........................................................................................................

4. Kakva je razlika između malih skupina koje se okupljaju u domu i malih skupina koje se okupljaju u crkvi?

U čemu su slične?

5. Koji je prvi i drugi korak u planiranju male skupine?


118


6. Ljudi su četverodimenzionalna bića i crkva treba voditi računa o njihovom razvitku. Navedi ove četiri dimen zije:

a) ......................................................................................................... b) ......................................................................................................... c) ......................................................................................................... d) .........................................................................................................

URADI: 1. Sa svojim pastorom i drugim starješinama izradi program posjeta.

Kakav će pristup biti najdjelotvorniji?

2. Na koje načine tvoja crkva može savjetovanjem zado volji ti potrebe ljudi? Kojim će se pristupom posluži ti tvoja crkva?

3. U kojim službama male skupine već djeluju u tvojoj crkvi?

4. Osmisli kreativne načine za poboljšanje molitvenih sastanaka. Možda pomoću malih skupina koje se okup ljaju u domu, obiteljske večeri, novim rasporedom, ne čim drugim.

5. Što tvoja crkva može učiniti na društvenom području kako bi ojačala svoje zajedništvo?

119

Šesto poglavlje

Za skupno proučavanje1. Kako mogu posjećivanje, podrška, male skupine, služba molitve i

društvene aktivnosti pomoći u skrbi za tvoje vjernike?

2. Zašto je za starješinu važno da potraži one kojima je potrebno ohrabrenje?

3. Jesi li se ikada tijekom posjeta držao određenog plana kako bi bio djelotvorniji?

Što može biti dijelom tog plana i zašto?

4. Jesu li male skupine dio službi tvoje crkve? Zašto? Što su po tvom mišljenju neki od ključeva za uspješne male skupine?

5. Održava li tvoja crkva molitvene sastanke? Kojim bi kreativnim načinima poboljšao molitveni sa stanak?


120


Sedmo poglavlje

Starješina i bogoslužjeU odsutnosti pastora razumljivo je da starješina bude odgovoran za vođenje

subotnjeg bogoslužja. Stoga ga trebaš poznavati. Što zapravo bogoslužje jest?Mnoge su crkve godinu za godinom, desetljeće za desetljećem imale isti raspored

bogoslužja, davale iste obavijesti, pjevale iste pjesme i molile istu vrst molitava. Kao voditelji bogoslužja trebamo poštovati razlike u načinu bogoslužja kad su one po-sljedica razlika u postojećim kulturama, ali smo skloni strahovati da naše bogoslužje prilagodimo suvremenim promjenama u društvu.

Povijest pokazuje da je Crkva ponekad izgubila utjecaj jer nije izvršila promje-nu, ali je isto tako stradala kad su ljudi postali toliko opsjednuti promjenom da su propustili sačuvati osebujne ciljeve bogoslužja.

SVRHA BOGOSLUŽJABogoslužje je susret s Bogom. — Kršćansko bogoslužje je usmjere no na Boga.

Bogoslužja diljem svijeta mogu imati različite oblike i koristiti različite simbole, ali su izražaji bogoslužja, javnog ili privatnog, istinski bogoštovni samo ako vode osobnom susretu s Bogom. Svakom je pravom bogoslužju središte Bog.

Budući da je bogoslužje susret s Bogom, treba mu uvijek prići pažljivo i s mo litvom. “Od svetosti koja je bila obilježje zemaljskog Svetišta kršćani mogu nau čiti kako se treba odnositi prema mjestu na kojemu se Bog sastaje sa svojim naro dom…

Dom je svetište za obitelj, a klijet ili priroda najsamotnije mjesto za osobno bogo služje; ali je molitveni dom svetište za crkvu. Trebaju postojati pravila o vre me nu, načinu i mjestu bogoslužja. Prema onome što je sveto, što se odnosi na bogo služ je, ne smije se postupati nebrižljivo i nemarno…” (Ellen G. White, Iz riznice svjedočanstava, sv. 2, str. 155)

Nadahnuto pero nastavlja opisivati ozračje nužno za bogoslužje:“Ako vjernici dolaze na mjesto bogoslužja s pravim štovanjem prema Gospo-

dinu, svjesni da se sada nalaze u Njegovoj prisutnosti, onda će u tišini biti ugodne rječitosti. Šapat, smijeh i razgovor, koji ne moraju biti grješni na nekom običnom poslovnom mjestu, ne smiju se odobravati u domu gdje se slavi Bog. Um se treba pripremiti na slušanje Božje Riječi kako bi ona imala pravu težinu i odgovarajući utjecaj na srce.” (Isto, str. 155.156)

121

Bogoslužje uključuje obožavanje. — Isus je rekao: “Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.” (Ivan 4,24) Punovrijedno je bogoslužje stoga više zaokupljeno stavom kojim pristupamo bogoslužju no for mom ili redoslijedom kojim se ono odvija. To je razlog što vrijeme posvećeno bogoslužju treba omogućiti iskazivanje obožavanja: vrijeme da sa strahopošto vanjem osjetimo Njegovu veličinu i moć (Psalam 95,3-5; Ivan 4,19-26). Takvo će obožavanje biti izraženo pjesmom i molitvom (Psalam 95,1; 96,1-6). Ono potvrđuje Božju dobrotu, prepoznaje Njegovu dostojnost (Otkrivenje 4,11) i klanja se Njego voj prisutnosti (Psalam 111,9; Hebrejima 11,28). Kad je Krist središte našeg bogo služja, iz nas će poteći hvala i zahvaljivanje (Psalam 33,1-3; 35,2; Efežanima 5,13; 2. Korinćanima 4,15; Otkrivenje 15,3).

Previše je adventističkih voditelja bogoslužja zajedno sa svojim vjerništvom odgojeno da isključe osjećaje. U pravu smo kad se protivimo pretjeranoj osjećajno-sti. Ali mi se ne smijemo toliko bojati osjećajnosti da se bojimo osjećaja uopće. Mi pogrešno pretpostavljamo da branimo svoje pionire ako branimo samo ono što je formalno i izuzetno racionalno. Bogoslužje prvih adventista sedmog dana obilo valo je s daleko više osjećaja no što ih danas ima u mnogim našim crkvama.

Bogoslužje uključuje naviještanje. — Bogoslužje je vrijeme za na viještanje Božje Riječi. Ono obuhvaća proučavanje Boga, a posljedica proučava nja Boga jest ljubav i radost što Ga bolje poznajemo. Ono je vrijeme za podsjećanje kako je Bog u prošlosti vodio svoj narod (1. Korinćanima 10,11), za uzdizanje Kristova križa (Ivan 14,15; 12,32), za doživljavanje osjećaja poslanja u spoznaji da zahvaljujući prisutnosti Duha i Njegovim darovima možemo proslaviti Boga životom i službom (Ivan 14,16.17.23; Rimljanima 12,1; Luka 10,27).

Bogoslužje uključuje obnovu. — Formalno bogoslužje bi se moglo usporediti s osobom koja se obukla za izlazak, ali nikako da pođe. U takvom su bogoslužju uprizorenja i različiti dijelovi bogoslužja pomno pripremljeni, ali se u biti ništa ne događa.

Bogoslužje treba dovesti do obnove. Ona obuhvaća razmatranje, molitvu i duboko razmišljanje (Matej 6,9; Efežanima 6,18; Luka 21,36). Ono je vrijeme za pokajanje i traženje Kristova oprosta (Izaija 57,15; Djela 2,38; Luka 5,32). Vrijeme za doživljavanje cjelovitosti i mira u Isusu (Psalam 46,10; Matej 11,28-30; Ivan 10,10; 14,27; 1. Solunjanima 5,23). Djelotvornost bogoslužja se najbolje određuje obnov-ljenim posvećenjem službi zadobivanja duša. Oni koji su se doista došli pokloniti Bogu, odlaze služiti.

Starješina i bogoslužje

122


ZAJEDNIČKO BOGOSLUŽJE JE ZAJEDNIČKI SUSRET S BOGOM

Bogoslužje uključuje zajedništvo. — Premda se kao pojedinci može mo osobno pokloniti pred Bogom, zajedničko okupljanje crkve na bogoslužje od najveće je važnosti za održavanje snage Kristova tijela. Isti Bog koji u Isusu Kristu svakoga od nas prima kao svoje dijete, poziva nas da se ujedinimo s ostalim vjerni cima u zajed-nicu bogoštovatelja. “Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlasti tog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!” (He-brejima 10,25) “Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću! Na poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama!” (Kološanima 3,16)

Uzajamno davati i uzimati na javnom bogoslužju osnažuje osobni kršćanski razvitak. Vjernicima je potrebno uvjerenje da ih Bog prima i ljubi, a to oni koji vode bogoslužje često mogu iskazati ponašanjem. Ljudima je osim toga potrebno zajedništvo drugih vjernika, osjećaj pripadnosti crkvenoj obitelji.

Hladno, formalno ozračje u crkvi može umrtviti utjecaj bogoslužja i ljude otjerati od crkve. Stoga je dobro izabrati prijateljski raspoložene vjernike koji će na ulazu u crkvu dobrodošlicom dočekivati one koji dolaze na bogoslužje. Starješine zajedno s drugim crkvenim vođama trebaju zamijetiti one koji se možda osjećaju odvojenima od ostalih vjernika. Ohrabri svoje vjernike da otvoreno primaju sve koji s njima dolaze na bogoslužje. Nitko, bio vjernik ili posjetitelj, ne bi smio otići s bogoslužja a da nije primljen dobrodošlicom.

Bogoslužje uključuje sudjelovanje. — Pojačaj osjećaj zajedništva u svojoj crkvi poticanjem vjernika da sudjeluju u bogoslužju. Sudjelovanje treba obuhvatiti pjevanje, molitvu, prilaganje darova ili vrijeme razmjene iskustava. Vjer ni ke možeš pozvati da sudjeluju u naizmjeničnom čitanju biblijskih tekstova. Djeca mogu izići pred propovjedaonicu da čuju za njih pripremljenu priču. Vjernike možeš ohrabriti da se uključe u pjevački zbor i druge glazbene skupine.

Nakon krštenja novim se vjernicima može uputiti posebna dobrodošlica u crkvi. Na sličan način treba dobrodošlicom primiti vjernike koji su ispisnicom pre nijeli svoje članstvo. Još jedan način da vjernicima pokažemo koliko je crkvenoj obi te lji do njih stalo jest spomen na godišnjice, rođendane i druge posebne događaje.

Bogoslužje zaslužuje planiranje. — Uspješno bogoslužje nije plod slučaja. Bogoslužja ne smiju postati rutinska. Budući da su plod koordinacije ak tivnosti i talenata mnogih ljudi, moraju biti dobro isplanirana. Radio i televizija su okružili našu zemaljsku kuglu pa su dostupni većini naših vjernika. Programi se ovih maso-

123

vnih medija pomno planiraju i podrobno organiziraju. Ljude smeta i postiđuje kad to nije slučaj s bogoslužjem.

U nekim velikim crkvama odbori za bogoslužja surađuju s pastorom u pla-niranju i pripremi bogoslužja. U drugim crkvama bogoslužbene programe koordi nira odbor starješina koji se redovno sastaje s pastorom.

Prije svakog bogoslužja treba obavijestiti osobe koje vode o njihovoj dužnosti i dati im dovoljno vremena za pripremu. U suradnji s pastorom crkve i drugim starješinama pripremi raspored s imenima osoba odgovornih za pojedine točke bogoslužja. Raspored bogoslužja trebaju dobiti svi koji izlaze na podij.

Planiranje podrazumijeva i nastojanje da samo osobe koje za to imaju odo-brenje propovijedaju ili vode bogoslužje. Osobe isključene iz Crkve ili propo vjed nici otpušteni iz propovjedničke službe ne mogu voditi bogoslužje. U odsutnosti pastora odgovoran si kao starješina za poštivanje tog pravila.

DIJELOVI BOGOSLUŽJA"Naš Bog je nježni, milostivi Otac. Bogoštovlje se ne bi smjelo smatrati nekom

žalosnom, otužnom službom. Trebao bi nam biti užitak služiti Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu." (Ellen G. White, Put Kristu, str. 109,110) Prema tome samo bogoslužje i vodstvo bogoslužja treba ostaviti ugodan dojam. Ali kako bogoslužja u crkvi učiniti ugodnijima i korisnijima?

Ne postoji propisan redoslijed ili oblik subotnjeg jutarnjeg bogoslužja. Pa ipak postoje određeni elementi, osim propovijedi, koji pridonose značaju bogoslužja i treba ih pri planiranju službe držati na umu. U nastavku slijede objašnjenja poje dinih bogoslužbenih elemenata. Oni mogu ići bilo kojim redom koji se smatra prikladnim za djelotvorno bogoslužje:

Glazba. — Izvedena s ukusom, glazba ima golem utjecaj na uzdizanje srca k Bogu. Ona je dio bogoslužja jednako kao i molitva. Zapravo duhovna iskustva koja su zapisali kršćanski skladatelji himni i pjesama postaju molitve štovatelja koji ih pjevaju.

Izaberi među svojim vjerništvom odgovarajuću osobu ili osobe za planiranje glazbe za bogoslužje. Traži od njih da, kad je god moguće, usklade temu glazbe s te-mom propovijedi. Treba uključiti i vokalnu i instrumentalnu glazbu ako je dostup na. Vodeći računa o svojoj kulturi postaraj se za uključivanje instrumentalne glazbe koja će pomoći u stvaranju ozračja bogoslužja. Premda se neke štovatelje može povesti u štovanje Boga samo melodijom, mnogima su potrebne riječi. Stoga vo kalna glazba općenito ima prednost pred instrumentalnom.


124


Pjevački su zborovi veliki blagoslov na bogoslužju, ali ne smiju nadomjestiti pjevanje cijele crkve. “Rijetko kad samo nekoliko njih treba pjevati. Sposobnost pjevanja je utjecajan dar i Bog želi da ga svi njeguju i upotrijebe na slavu Njegova imena.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 504)

Obavijesti. — Vrijeme davanja obavijesti može na bogoslužju predstavljati dvojbu. Crkvene vođe mogu zaključiti da nemaju potporu ako im se uskrati najava njihovih programa. Vjernici, s druge strane, mogu smatrati da iznošenje obavijesti ometa njihovo bogoslužje.

Dobro je obavijesti napisati. Ako imaš bilten, koristi ga. Neki ne mogu imati biltene, a drugi su odlučili ne imati ih da bi u bogoslužje unijeli više spontanosti. Ako je moguće, nađi mogućnost za davanje obavijesti u pisanom obliku. Dobro je pravilo: kad se radi o informaciji, napiši je, a kad se radi o nadahnuću ili naglašava nju, govori.

Poziv na bogoštovlje. — Svrha pozivanja na bogoštovlje jest potaknuti narod na bogoslužbeno ponašanje i stav. Za one koji idu za propovjedaonicu držanje i ponašanje o kojem je riječ treba započeti prije izlaska na podij. Podjelu dužnosti za propovjedaonicom treba obaviti brzo, a preostalo vrijeme prije početka bogosluž ja provesti u molitvi. Dobro je da su tome prisutne sve starješine, čak i kad ne služe za propovjedaonicom.

Poziv na štovanje Boga obično se upućuje nakon što su voditelji bogoslužja zauzeli mjesta na podiju. Pozivajući vjerništvo na proslavljanje Boga jedna od osoba za propovjedaonicom može pročitati neki tekst, povesti u tihoj ili glasno izrečenoj molitvi, ili kazati nekoliko riječi o prednosti bogoslužja. Vjerništvo može sudjelovati pjevanjem odgovarajuće pjesme ili se pridružiti litanijom (naizmjenič nim čitanjem).

Nije dobro početi bogoslužje tako što govornici iziđu za propovjedaonicu i kle-knu, a crkva nije ni svjesna da je bogoslužje započelo. Jedno je rješenje da vjer ništvo ustane kad skupina koja služi izađe na podij. Ako nema pjevačkog zbora, vjerništvo može tiho pjevati odgovarajuću pjesmu, kao što je na primjer “Željeli bismo vidjeti Isusa”, i na taj se način posvetiti u pjesmi dok propovjednici kleče i sebe posvećuju u molitvi.

Analiziraj početak vašeg bogoslužja. Priprema li narod djelotvorno za štovanje Boga? Ako ne, pokušavaj dok to ne uspiješ ostvariti.

Molitva. — Molitva je govoriti Bogu namjesto naroda. Slobodno je smatra mo najznačajnijim dijelom bogoslužja. Adventističke starješine imaju češće nego pastori prvu molitvu na subotnjem bogoslužju. To je jedna od najznačajnijih zadaća koja ti je povjerena i zaslužuje da je dobro naučiš.

125

Najbolje je pri molitvi klečati, no kako je molitva otvaranje srca Bogu kao pri-jatelju, stanje srca i uma je važnije od položaja koljena. Stav u molitvi je važan, ali samo simbolično. Sveto pismo savjetuje: “Razderite srca, a ne halje svoje!” (Joel 2,13) Bog smatra nutarnje izražavanje važnijim od vanjskog. Oholost koja svoju odjeću smatra previše skupocjenom, a naša koljena previše nježnima za kleča nje pred Stvoriteljem, dokaz je tragičnog nepoštovanja. Jednako tako iskazujemo ne po štovanje ako zbog svoje oholosti ostajemo u duši uspravni, a izvana gledano klečimo.

Sastavi unaprijed svoju javnu molitvu. U molitvi treba držati na umu sedam elemenata. Nisu svi nužni u svakoj molitvi, ali pri sastavljanju svoje molitve povedi računa o njima. Njihov je slijed značajan, zasnovan na pravilu da prvo trebamo iskazati štovanje Bogu, a onda sve srediti s Bogom prije no što od Njega išta tražimo.

1. Oslovi Boga. Ne zaboravi, Božje je ime sveto. Izgovori ga na početku svoje molitve, ali ga ne ponavljaj bez razloga.

2. Daj hvalu. Slavi Božje ime, zahvali Mu za ono što je učinio.3. Pokajanje. Moli Boga da oprosti ono što se u prošlosti dogodilo.4. Posvećenje. Moli za Njegovu snagu u budućnosti. Predaj Mu se prije no što od

Njega nešto zatražiš.5. Opće posredovanje. Posreduj za Božje djelo, vodstvo Crkve u svijetu, za svoje

vjerništvo, uključujući mlade i stare, roditelje, bolesne, obeshrabrene i druge.6. Posebne molbe. Ne zaboravi na posebne molbe tijekom molitve; moli za sam

sastanak i za govornika.7. Zaključak. Završi potvrdom prava s kojim pristupamo prijestolju milosti: U

Isusovo ime."Uobičajena molitva ne treba trajati duže od jedne do dvije minute." (Ellen G.

White, Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 486) Mo litve znaju biti dugačke ne toliko zato što imamo mnogo toga reći, već zato što svaku stvar kažemo od početka, od kraja i onda opet od sredine u oba pravca. Ove ćemo se naklonosti riješiti ako budemo u mislima imali slijed sličan upravo navedenom.

Darovi. — Prilaganje darova je temelj bogoslužja. Poziv na darovanje treba biti kratak, razborit i povezan sa štovanjem Boga. Njime se pruža izvanredna mo gućnost za pouku o osnovnim kršćanskim pojmovima samoodricanja, žrtve i pouz danja. Stoga poziv na darovanje mora istaknuti duhovnu pobudu, ali istodobno objasniti novčanu potrebu. Njime treba reći za što dajemo novac i u što će se upotrijebiti. Ako je duhovno motiviran i osvjedočen o praktičnoj potrebi, narod će dati.

Služba za djecu. — Jedna od značajnih potreba jest odrediti dijelove bogoslužja prilagođene djeci. Treba li im posvetiti posebno vrijeme? Neki to smatra ju obveznim


126


jer tako pokazujemo djeci da nam je do njih stalo. Drugi smatraju da bi djecu trebalo držati na umu sve vrijeme bogoslužja, a ne dati im samo mali dio kao da se preostalo bogoslužje na njih ne odnosi.

Jedna je mogućnost dio vremena u propovijedi odvojiti za priču posvećenu djeci. Za slušanje priče djeca izlaze i zajedno sjedaju pred propovjedaonicom. I ona i vjernici uživaju ako je sve kratko i zanimljivo. Za to vrijeme na podiju s njima sjede sudionici programa bogoslužja. Time se pokazuje zanimanje crkvenih vođa za djecu, a pripovjedaču pomaže u nadziranju.

Drugi je dobar način promjena programa. U jednoj prilici treba pričati priču, a u drugoj djecu uključiti na različite načine:

Pripremi list s pitanjima vezanima uz propovijed s molbom da napišu odgovore. Posveti djeci primjere što ih iznosiš u svojoj propovijedi. Povedi dijete za propovjedaonicu da pročita biblijski tekst ili izgovori blagoslov. Planiraj subote kad će cijelo bogoslužje biti povezano s djecom; možda za Dan

kršćanskog odgoja ili Dan prijatelja prirode.Što god činio, zamisli svoje bogoslužje tako da djeca u tvojoj crkvi odrastu u

uvjerenju da je bogoslužje lijep doživljaj i da je priređeno za njih.Čitanje biblijskog teksta. — Sveto je pismo središte kršćanskog bogo služja.

Isus je otpočeo svoju javnu službu u Nazaretu čitanjem iz Pisma (Luka 4,14-21). Pavao je zahtijevao da se njegove poslanice čitaju po crkvama (Kološanima 4,16; 1. Solunjanima 5,27).

Tekstove treba birati prema značaju tog dana. Na nesreću, vjerništvo rijetko kad vidi ovu povezanost. Neki voditelji bogoslužja izostavljaju posebno čitanje Svetog pisma i pozivaju vjernike da za vrijeme propovijedi otvore Bibliju a možda i glasno pročitaju neke tekstove. Za to su u klupama potrebne Biblije da bi svi mogli čitati iz istog prijevoda.

Dobro pripremljeno čitanje biblijskog teksta može predstavljati duboko doj mljiv doživljaj. Kad su leviti služili “čitahu iz knjige Božjeg zakona” i “sav narod plakaše slušajući riječi Zakona” (Nehemija 8,8.9).

Pozovi slušateljstvo na sudjelovanje. Upotrijebi naizmjenično čitanje (litani je). Mijenjaj osobe koje čitaju iz Svetog pisma i tako pokaži raznolikost u tvojoj crkvi: muško-žensko, mlado-staro, one u braku – one bez braka, različite etničke skupine. Snimi čitanje biblijskog teksta vjernika koji je vezan uz kuću i pusti snimku subotom. Pripremi ilustrirano čitanje Svetog pisma. Mnoge je psalme moguće ilu strirati slikama iz prirode, i drugim.

Javno svjedočanstvo. — Ponekad je dobro pozvati vjernike da na bogo služju ispričaju neki događaj iz svog života u kojem ih je Bog vodio na poseban način. Posebno su korisna svjedočanstva koja pokazuju kako je vjerniku pomogla služba

127

drugog vjernika. Takva su svjedočanstva javna demonstracija Božje sile i djelovanja usred crkvene obitelji.

Vjerojatno nećeš, a možda nije ni mudro, uključiti sve gore navedene moguć-nosti u bogoslužje svakog tjedna. Vjernici vole da postoji temeljna jednakost bogo-služja, ali isto tako vole malo promjene, nešto drugo i posebno. Stoga u svom pla ni-ranju razmisli o svim ovim mogućnostima, ali njihovim uključivanjem u bogo služje unesi samo povremeno malo raznolikosti. U protivnom će tvoja bogo služja biti ili preduga ili će preostati premalo vremena za propovijed koja mora ostati središnjicom adventističkog bogoslužja.

REDOSLIJED BOGOSLUŽJABogoslužja ne samo što trebaju obuhvatiti prave dijelove ili elemente nego oni

moraju imati i svoj redoslijed. “Jer Bog nije Bog nereda, nego reda... Ali sve neka bude pristojno i uredno!” (1. Korinćanima 14,33.40) Svaki dio bogoslužja mora biti povezan s cjelinom, a kulminirati u odgovoru vjerništva. Treba ga planirati tako da se razvije i dovede do predanja.

Sudjelovanje vjerništva. — Štovanje Boga nije čin za gledatelje. Sklo ni smo zaključiti da bogoslužje podrazumijeva propovjednika kao glumca, Boga kao šaptača, a vjerništvo kao publiku. Ali pravo bogoslužje zapravo obuhvaća vjer ništvo kao glumca, propovjednika kao šaptača i Boga kao publiku. “Veći se dio javnog bogo služja sastoji od slavljena i molitve i svaki se Kristov sljedbenik treba uključiti u takvo bogoslužje.” (Ellen G. White, Signs of the Times, 24. lipnja 1886.)

Prema ovome za svakoga tko je na bogoslužju ono mora biti događaj u kojem i on sudjeluje. Svaki vođa bogoslužja dužan ga je planirati tako da vjerništvo ne samo sudjeluje u pravom omjeru nego da to čini i u pravim razmacima. Drugim rije čima, sudjelovanje vjerništva ne treba biti nagomilano u jednom dijelu bogosluž ja, nego planski podijeljeno na čitavo bogoslužje.

Jutarnja molitva, prikupljanje darova i čak slušanje propovijedi trebaju pružiti priliku za sudjelovanje. Međutim vjerništvo obično najaktivnije sudjeluje na dva sljedeća načina:

1. Pjevanje. Vjerništvo ne samo što sudjeluje u pjevanju pjesama već može pjevati i za početak, kao odgovor na molitvu i na blagoslov. Učinkovita je pjesma koja se pjeva za vrijeme prikupljanja darova. Ima više pjesama koje su prikladne za takve odgovore. …

Za zajedničko pjevanje koristi vrijeme između subotnje škole i službe Božje. Ponekad ovo pjevanje može voditi mala skupina pjevača s pjesmama bilo iz crkvene pjesmarice ili iz drugih izvora.


128


2. Litanija (naizmjenično čitanje). Naizmjenično čitanje je prikladno za poziv na štovanje, za čitanje Pisma, za posvećenje dara ili kao odgovor na propovi-jed. Tekst možeš staviti u bilten ili se može čitati iz crkvene pjesmarice, ali se središnje mjesto Biblije na bogoslužju ističe ako narod čita izravno iz Biblije. Međutim ovo zahtijeva malo uvježbavanje vjerništva kao i nabavku Biblija za crkvu da bi se svi mogli služiti istim prijevodom. Čitanje se može podijeliti na mnogo različitih načina: voditelj, žene, muškarci, pjevački zbor, lijeva strana, desna strana, galerija, svi ili drukčije.Primjeri rasporeda bogoslužja. — Predočujemo dva primjera raspo reda.

Crkveni priručnik sadrži još nekoliko primjera.

DULJI OBLIK:Uvod Instrumentalna glazba ili zajedničko pjevanje.Početak Crkveni zbor, instrumentalna glazba ili zajedničko pje-

vanje.Poziv na štovanje Mogu sudjelovati vjernici.Doksologija Nije potrebna ako je crkva pjevala za početak.ZazivanjePjesma hvaleMolitva Odgovara crkveni zbor, glazbalo ili vjerništvo.Dobrodošlica Možeš uključiti i misionski odjel. Možda obavijesti že-i obavijesti liš dati ranije, ali neće biti prisutna cijela crkva. Druga

mogućnost jest obavijesti iznijeti neposredno prije mo litve i završiti s molitvama što su ih vjernici izgo vo rili. Negdje se mogu uključiti iskustva i razgovori u ve zi sa zado bivanjem duša, bar povremeno. To možemo uči ni ti za vrijeme da-vanja obavijesti ili za vrijeme pri ku pljanja darova.

Prikupljanje darova Ako prikupljanje darova ne privlači pažnju crkve, upo-trijebi ovo vrijeme za svjedočanstvo i razgovore ili po zovi djecu da izađu pred propovjedaonicu radi priče. Crk va može pjevati dok se dar donosi pred propovjeda onicu i blagoslivlja, i time istaknuti da je davanje čin bogoštovlja.

Biblijski tekstGlazba Posebna glazbena točka ili zajednička pjesma prije propo-

vijedi.Propovijed

129

Pjesma pozivaili posvećenjaBlagoslov Odgovara zbor, glazbalo ili crkva.Instrumentalna glazba

KRAĆI OBLIK:Uvod Crkva stoji u tihoj molitvi ili pjeva dok govornici kleče.Pjesma Crkva ostaje stajati.Molitva Uključuje zazivanje Božje nazočnosti.Obavijesti Mogu obuhvatiti i misionske aktivnosti.Prikupljanje darovaPropovijedBlagoslov

Nemoj se držati nekog rasporeda samo zato što se to očekuje, nego zato što omogućuje djelotvoran susret s Bogom. Bogoslužje je susret.

PROPOVIJEDANJEPropovijedanje je po tradiciji i svrsi središnjica adventističkog bogoslužja.

Svaki starješina ne mora biti propovjednik, ali Biblija savjetuje da bude “sposoban za poučavanje” (1. Timoteju 3,2). Prigodom svog posljednjeg posjeta apostol Pavao je sazvao sastanak efeških starješina i savjetovao: “Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju koju sebi stje če krvlju svojom.” (Djela 20,17.28) Starješine su kao i pastori pastiri, a glavni je po sao pastira pasti stado.

Neke starješine propovijedaju redovno, druge vrlo rijetko. Međutim svima može koristiti poznavanje načela propovijedanja. Navodimo pet pravila za djelo-tvorno propovijedanje:

1. Osobno upoznaj Krista. — Petar i Ivan sreli su uzetog čovjeka na hramskim vratima. Čovjek je molio novac, ali je Petar odgovorio: “Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!” (Djela 3,6) Nema ništa teže no pokušavati dati drugima ono što sam ne maš. Premda nije imao novca, Petar je učinio čudo zato što je imao Krista. Ako sam nemaš Krista, ne možeš Ga dati drugima. Ali ako Ga imaš u svom vlastitom životu, tvoje propovijedi mogu učiniti čuda u životu slušatelja.

Propovijedanje je slično prelijevanju. Prazna se čaša ne može preliti. Ako ti se


130


čini da ne znaš što bi propovijedao, onda gledaš u praznu čašu svoje duše i poku šavaš iz nje drugima natočiti ono što nedostaje tebi. Prvo napuni svoju čašu. Samo ćeš tada moći iz nje nešto natočiti drugima. S druge strane, prepuna čaša se mora prelijevati. Kad si ispunjen Isusom, onda je o Njemu lakše govoriti nego šutjeti. Onda jedva čekaš svoju sljedeću propovijed.

2. Propovijedaj biblijski. — Možda je najbolji savjet ikada dan o propo vijedanju bio Pavlov nalog: “Propovijedaj riječ!” (2. Timoteju 4,2) Adventi stič kom propovije-danju središte mora uvijek biti Krist a osnova Biblija. Naš narod želi i mora znati što uči Biblija. Priče, sociološke ili fi lozofske rasprave, kad se Bibli ja gotovo i ne otvara, neće nahraniti dušu niti dovesti do buđenja i reforme.

Oklijevaš li ikada propovijedati iz straha da nećeš imati što reći? Biblijsko pro povijedanje je najbolji prijatelj propovjedniku. Kad otpočneš na biblijski način, imat ćeš neiscrpnu pričuvu gradiva za propovijedi. Tvoj izvor jamačno neće nikada presušiti.

Biblijsko propovijedanje je mnogo više no poraba mnoštva biblijskih tekstova. Prava biblijska propovijed nije samo zasnovana na Bibliji, ona počinje s Biblijom. Biblijski propovjednici su u pripremi svoje propovijedi prvo pošli od Biblije. Što je više moguće oni joj prilaze s ispražnjenim umom, imajući pred sobom samo svoj tekst ili predmet. Oni je ne otvaraju tražeći nešto što bi odgovaralo onome što žele reći. Oni je otvaraju da bi našli ono što im ona želi kazati.

Ne propovijedaj s propovjedaonice svoja osobna tumačenja Pisma ili istine koje izazivaju raspru. Nemoj nikada dopustiti da ponos zbog tvojih otkrića potkopa vjeru slušatelja. “Ima na tisuće iskušenja koja zakrabuljena vrebaju one koji imaju svjetlost istine, i jedina sigurnost za svakoga od nas jest da ne prihvatimo nijedno novo učenje, nijedno novo tumačenje Pisma prije no što ga iznesemo na ocjenu iskusnoj braći. Iznesite ga pred njih u duhu poniznosti i poslušnosti s usrdnom molitvom; i ako oni ne vide u njemu svjetlosti, podčinite se njihovom sudu, jer je ’pomoć u mnoštvu savjetnika’.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedočanstava, sv. 2, str. 81)

3. Propovijedaj u vezi s današnjicom. — Biblija je vezana uz svaki dašnji život i tebi je ostavljeno da pronađeš kako je možeš primijeniti na one koji će te slušati. Pokaži kako Biblija odgovara na današnje potrebe, kako njena tema spasenja još uvijek važi. Poruku Riječi učini u svom propovijedanju primarnom.

Ako su ti dostupni, vidi kako biblijski komentari, komentari Ellen G. White i drugih kršćanskih pisaca primjenjuju tvoj tekst na praktičan kršćanski život. Upo-trijebi sadašnje događaje, prirodu i iskustva iz osobnog života da svoje propo vijedi povežeš sa životom kojim žive tvoji slušatelji.

131

4. Propovijedaj pozitivno. — Prije no što traže spasenje, ljudi moraju znati da su grješnici . Međutim tvoja prva zadaća nije osuditi grijeh, već navijestiti spasenje. Uspješno propovijedanje uvijek je usredotočeno na nadu. Nemoj nikada narod poslati kući s probušenim gumama. Riječ evanđelje u prijevodu znači Radosna vijest. Ako ne propovijedaš radosnu vijest, onda ne propovijedaš evanđelje.

5. Pripremi se dovoljno rano. — Dobre propovijedi nisu posljedica užurbanih priprema. Pa ipak je s obzirom na tvoje ostale obveze vrijeme za pripremu propovijedi ograničeno. Rana priprema omogućuje djelomično i praktično rješenje problema vremena. Evo kako funkcionira:

Proučavaj Bibliju i čitaj nekoliko dana prije no što si na redu za propovijed. Nastavi s tim tako dugo dok nisi siguran da znaš što Bog želi da kažeš. Tvoj um treba upiti ideje. Moraš naći ilustracije i praktične primjene.

Posveti se obavljanju ostalih svojih dužnosti. Dopusti propovijedi da lebdi umom, tamo negdje između svjesnog i nesvjesnog. Ako s izradom svoje propovije di počneš rano, smanjit će se pritisak a povećati kreativnost. Stvaralaštvo ne voli ro ko ve. Ako na mozak vršimo preveliki pritisak, on će se zaglaviti. Ali ako smanjiš pri tisak, on može dati bogate rezultate.

Rano početi s izradom propovijedi štedi vrijeme. Namjesto zurenja u strop ili listanja knjiga ne bi li našao kakvu priču, tijekom tjedna će se pojaviti ilustracije. Tako tvoja propovijed postaje praktičnom i zanimljivom. Dok radiš neki posao, putuješ ili razgovaraš sa svojom obitelji, pitaj se: “Bi li to moglo pomoći mojoj propovijedi?” ili “Ima li tu nečega čime bih mogao ilustrirati svoju propovijed?” Propovijedi u kojima ilustracije i praktične primjene proizlaze iz života primjenjive su na život.

6. Složi propovijed logičnim redoslijedom. — Logičnim redom složena propo-vijed ima tri glavna dijela. U uvodu ti je cilj pobuditi zanimanje slušatelja i upoznati ih s temom. Tema je cilj tvoje propovijedi izražen jednom rečenicom, misao koju želiš da narod ponese kući. Glavni dio propovijedi (tijelo) rasprava je o temi u kojoj logičnim redoslijedom nižeš glavne pouke što si ih kanio iznijeti. Iznesi svaku pouku, dokaži je iz Biblije, a zatim dodaj ilustraciju i/ili praktičnu primjenu. U zaključku ukratko ponovi temu i glavne točke, a zatim pozovi svoje slušatelje na osobnu odluku za Krista.

7. Govori razgovjetno. — Prigodom izlaganja svoje propovijedi govori tako da te slušatelji mogu čuti i razumjeti. “I čitahu iz knjige Božjeg zakona pod odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita.” (Nehemija 8,8) Ellen G. White dodaje: "Njegovanje i pravilna upotreba glasa jako se zanemaruje. ... Mnogi govore ili čitaju tako tiho ili tako brzo da ih nitko ne može lako razumjeti. Neki imaju težak naglasak ili nerazgovijetan izgovor; drugi govore visokim, oštrim i reskim glasom


132


koji para uši šlušatelja. ... Kad bismo uložili ozbiljan napor, svi bismo mogli naučiti čitati razumljivo i govoriti punim, jasnim, ugodnim glasom, na izražajan i dojmljiv način. Čineći tako, mogli bismo u velikoj mjeri povećati svoju uspješnost u Kristovoj službi." (Isusove usporedbe, str. 225.226)

8. Planiraj propovijedi za čitavu godinu. — Da bi uštedio vrijeme, planiraj svoje propovijedi godinu dana unaprijed. Planiranje zahtijeva razmišljanje u oba smjera; stoga prvo načini popis propovijedi što si ih iznio tijekom protekle godine ili neko-liko godina unatrag. Što si zanemario, a što prenaglasio? Na osnovi svojih zapažanja, crkvene i svjetovne kalendarske godine, potrebe svog vjerništva i svojih posebnih interesa i zamjećivanja, izaberi predmete i tekstove za svoje propo vijedi iduće godine.

Planiranje za godinu dana jamči uravnoteženo propovijedanje. Propovjednici koji vole svoj narod osigurat će mu hranu koja je ne samo ukusna i hranjiva već i razno-lika. Ako si svoje vjernike hranio uvijek istom hranom, onim što se tebi najvi še sviđa, planiranje propovijedi za čitavu godinu prisilit će te da se sučeliš s tom či nje nicom.

Krivovjerje i zabluda često nisu rezultat propovijedanja neistine, već nepot punog izlaganja evanđelja. One dolaze kao posljedica prenaglašavanja jedne istine na račun drugih. Rezultat planiranja za čitavu godinu je uravnoteženo propovijeda nje, a njegov rezultat su uravnoteženi kršćani

133

Sedmo poglavlje

Za osobno proučavanjeBogoslužje je važan dio crkvenog života. To je ono vrijeme u tjednu kad je cijela crkva na okupu te stoga i najvažnije vri jeme za duhovnu njegu i rast.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja nastoj nabrojati elemente koji čine bogoslužje.

ZAMIJETI: Bogoslužje ima određeni cilj – to je vrijeme susreta s Bogom.

Nema određenog rasporeda ili oblika subotnjeg jutar njeg bogoslužja, ali postoje određeni elementi koji pri donose bogoslužju od kojega ima koristi.

Bogoslužje obuhvaća proslavljanje, navješćivanje, ob no vu, zajedništvo, sudjelovanje i stoga zaslužuje pla niranje.

Obnova na bogoslužju uključuje razmatranje, moli tvu, duboko razmišljanje i primjenu.

Sudjelovanje može obuhvatiti pjevanje, molitvu, pri laganje darova, naizmjenično čitanje ili vrijeme svje dočenja.

Molitva je obraćanje Bogu u ime naroda i značajan je dio bogoslužja. Prilaganje darova je osnovni element bogoslužja. Poziv na prilaganje

darova treba biti kratak, razuman i izraz štovanja Boga. Sveto pismo je središnjica kršćanskog bogoslužja jer je ono središte

osobnog kršćanskog iskustva. Propovijedanje je i po tradiciji i po svrsi središte ad ven tističkog

bogoslužja. Ne zaboravi da je biblij sko propovijedanje mnogo više od upotrebe mnogih biblijskih tekstova.

Bogoslužje treba planirati tako da postupno vodi k predanju. U svom planiranju misli na sve ove elemente bogoslužja i osiguraj raznolikost povremenim uključiva njem nekih od njih.


134


Starješine su pastiri i njihov glavni posao jest hraniti sta do. Da bi mogao hraniti stado, trebaš održavati osob nu vezu s Kristom.

Ne zaboravi da je kršćansko propovijedanje uvijek pro žeto nadom.

Rezultat planiranja propovijedi za cijelu godinu jest uravnoteženo propovijeda nje. Planiraj sa svojim pasto rom za buduće mjesece.

NAUČI:1. Što znači pojam proslavljanje i u kakvoj je vezi s bogo služjem?2. Koji je značaj naviještanja unutar bogoslužja?3. Zašto je važno planirati bogoslužje?4. Nabroji osam elemenata što ih treba držati na umu pri planiranju

bogoslužja:a) .................................................................................................................b) .................................................................................................................c) .................................................................................................................d) .................................................................................................................e) .................................................................................................................f) .................................................................................................................g) .................................................................................................................h) .................................................................................................................5. Dovrši sljedeću rečenicu: “Dobro je obavijesti .............................................................................”6. Zlatno pravilo pri davanju obavijesti glasi: “Kad se radi o ..............

......................................................................, napiši je, a kad se radi o

................................................................................, govori.”7. Što je svrha pozivanja na iskazivanje štovanja Bogu?8. U Priručniku je rečeno da u molitvi treba voditi računa o sedam

elemenata. Trebaju li svi oni biti prisutni u svakoj molitvi? Koji su to elementi?a) ...................................................................................................................b) ...................................................................................................................c) ...................................................................................................................d) ...................................................................................................................e) ...................................................................................................................

135

f) ...................................................................................................................g) ...................................................................................................................9. Koliko je, prema Ellen G. White, minuta “dovoljno vrijeme za

običnu molitvu”?10. Je li klečanje najvažniji stav u molitvi?11. Na koje se različite načine može naizmjenično čitati da bi se is-

taknula raznolikost?12. Prema Priručniku, bogoslužje treba biti sastavljeno ne samo

od pravih dijelova ili elemenata, već oni trebaju biti poredani odgovarajućim redoslijedom. Dovrši slje deću rečenicu:

“Svaki dio bogoslužja mora biti .......................................... .............................................................., a ...............................................................”

13. Na koja tri načina vjerništvo sudjeluje u bogoslužju?

14. Nabroji osam pravila za djelotvorno propovijedanje:a) ...................................................................................................................b) ...................................................................................................................c) ...................................................................................................................d) ...................................................................................................................e) ...................................................................................................................f) ...................................................................................................................g) ...................................................................................................................h) ...................................................................................................................

15. Tri glavna dijela svake propovijedi jesu:a) ...................................................................................................................b) ...................................................................................................................c) ...................................................................................................................

URADI:1. Što treba učiniti da vjernici više sudjeluju u bogoslužju?2. Priprema li početak vašeg bogoslužja narod djelotvorno za iska-

zivanje štovanja Bogu?3. Kako je to moguće ostvariti?


136


4. Što možeš učiniti za produbljivanje doživljaja što ga ostavlja molitva na bogoslužju?

5. Što tvoja crkva može učiniti da uključi djecu u bogo služje? Možete li uvesti priču za djecu, podijeliti skicu propo vijedi ili ih

uključiti u čitanje biblijskog teksta ili moli tvu? Koje bi nove načine mogao uvesti da bogoslužje bude korisnije za dijete?

6. Porazgovaraj s djecom iz svoje crkve. Što ona predlažu da bi imala veće koristi od bogoslužja?

7. Što trebaš učiniti da bi izabrani biblijski tekst bio uskla đen s temom tog dana ali i blizak narodu?

8. Na koje se posebne načine sudjelovanje slušatelja može podijeliti na cijelo bogoslužje?

Načini jednostavan program bogoslužja koji će uključi vati različite vidove štovanja kao i nekoliko njih s povre meno drukčijim elemen-tima.

9. Na sastanku s pastorom i ostalim starješinama porazgo varajte o vašem bogoslužju. Ostvaruje li ono što treba, omogućujući narodu susret s Bogom? Što bi se moglo dodati ili izostaviti da bi se ovaj cilj bolje ostvario?

10. Budući da planiranje propovijedi za čitavu godinu jam či uravnoteženo propo vijedanje, pokušaj sjesti sa svo jim pastorom i naći mogućnosti da svi govornici su rađuju. Možda kao tema propovijedi mogu poslužiti Isuso ve prispodobe, s tim da svatko obradi po jednu, ili pak bib lij ske knjige. Sjedni i porazgovaraj o potre bama naro da kojemu služiš, s iskustvene i doktrinarne strane; pronađi kako se kalendarom propovijedi te potrebe mo gu najbolje zadovoljiti.

137

Sedmo poglavlje

Za skupno proučavanje1. Kako ti se sviđa bogoslužje u tvojoj mjesnoj crkvi? Kako bi se na njemu osjećao nekršćanin?

2. Kako je na tvom bogoslužju moguće bolje istaknuti obnovu vezanu uz bogoslužje (razmatranje, molitvu, duboko razmišljanje i primje-nu)?

3. Kako tvoje vjerništvo sudjeluje na bogoslužju? Čime se vjernicima može pomoći da se osjećaju uključeni ma u bogoslužje?

4. Zašto je važno da molitve i pozivi na prilaganje darova budu kratki, razboriti i prožeti štovanjem Boga?

5. Koje je mjesto Biblije u bogoslužju tvoje crkve?

6. Zašto, prema tvom mišljenju, u našoj Crkvi ne postoji određeni redoslijed bogoslužja?

7. Što možeš učiniti da tvoje propovijedi budu više biblij ske, a da pritom ne upotrebljavaš mnogo tekstova?

8. Što za tebe znači rečenica: “Kršćansko propovijedanje uvijek je usredotočeno na nadu”?

9. Kako sa svojim pastorom možeš načiniti plan za propo vijedanje godinu dana unaprijed?

10. Što je za tebe središte bogoslužja? Što bi se moralo uklju čiti u bogoslužje kako bi imao osjećaj da si se po klonio Bogu?

11. Što može učiniti tvoja konferencija/misija da bi te po duprla i po-mogla ti u planiranju programa bogoslužja?


138


Osmo poglavlje

Starješina i posebne službePosebne službe obično vode pastori, ako su na raspolaganju. Starješine su

pomoćnici pastorima i ne trebaju očekivati da namjesto njih vode posebne službe. Sljedeće smjernice će ti pomoći u vođenju kad je pastor odsutan ili kad te zamoli za pomoć.

Cijeli se ovaj priručnik namjerno služi značajnim dijelovima Priručnika za propovjednike, jer djelovanje pastora i starješine mora biti usporedno. Ovo će po-sljednje poglavlje biti posebno odraz Priručnika za propovjednike. Treba slijediti iste smjernice za posebne službe, bilo da ih vodi pastor ili starješina. Kod prilago đavanja Priručnika za propovjednike nećemo se služiti navodnicima. Ne citiramo ga kao au-toritet; oba su pomagala pripremali isti ljudi, a stalno će biti nekih usklađivanja, što porabu navodnika čini zamornom.

KrštenjeKrštenje je simbol smrti starog i početak novog života u Isusu. Ono je izraz

čovjekove želje da postane članom Božje obitelji. Njime pokazujemo spremnost za primanje Svetoga Duha i za porabu Njegovih darova u službi bližnjima.

Starješine i krštenje. — Crkvene starješine imaju značajnu ulogu u obredu krštenja. Starješine su često posjećivale, hrabrile i proučavale Bibliju s kan didatima i pripremali ih za krštenje. Na dan krštenja starješine često imaju posebnu ulogu organiziranjem, upravljanjem i pružanjem potpore tijekom obreda.

Zapravo i same starješine u stanovitim uvjetima vrše obred krštenja. U Crkve-nom priručniku stoji: “U odsutnosti rukopoloženog propovjednika starješina treba zatražiti od predsjednika konferencije ili misije da se pobrine za organizaciju obreda krštenja za one koji su izrazili želju da se pridruže Crkvi.” Predsjednik može odgo voriti slanjem rukopoloženog propovjednika da obavi obred ili davanjem ovlasti starješini.

Mjesto krštavanja. — Krštenje se može obaviti unutra ili vani, u crkvenoj krstionici ili u rijeci, jezeru i moru. U nekim prigodama krštenja su obavljena u rezer voarima za vodu, kupalištima, bazenima pa čak i u bačvama i kadama. Odgo-vara svako mjesto na kojem ima dovoljno vode za uronjavanje krštenika i na kojemu se obred može obaviti dolično, s ukusom i pristojno.

Pripremanje krštenja. — Treba najaviti i oglasiti vrijeme i mjesto krštenja. Oni koji su uključeni u obred trebaju biti svjesni svojih dužnosti i poticani da ih izvrše. Pripremu mjesta za krštenje vrše đakoni i đakonice.

139

Odjeća za krštenje. — Savjetuj kandidate o odgovarajućoj odjeći. U nekim mjestima crkva ima pripremljenu odjeću za krštenje i kandidati trebaju doni jeti samo rublje za presvlačenje. Čuvaj se odjeće koja pri ulasku u vodu ostaje na površini ili se prigodom izlaska iz vode lijepi za tijelo. U rub kršteničkih haljina treba ušiti utege. Kad su mokre, tamne boje manje otkrivaju.

Ako nema kršteničke odjeće, kandidate treba uputiti da donesu odjeću koja kad se smoči neće biti prozirna. Trebat će donijeti ručnik i odjeću za presvlačenje. Sve treba pomno unaprijed isplanirati da se prigodom krštenja sačuva dostojanstvo i pristojnost, a i da nitko ne bude neugodno iznenađen ili povrijeđen.

Ako je planirano da se krštenje obavi vani, treba se pobrinuti za mjesto za presvlačenje. Ako je kandidat stariji, bolestan, fi zički hendikepiran ili izuzetno jak, pri krštavanju je nužna pomoć starješine ili đakona.

Prihvaćanje kandidata. — Budući da krštenje ima posebno veliko osobno značenje za kandidate, mnoge od primjedaba izgovorenih tijekom obreda treba uputiti izravno njima. Ako je za taj obred predviđena propovijed ili kratak govor, neka to budu praktični savjeti koji će kandidatima pomoći da vode uspješan kršćanski život. Uvjeri ih da se pridružuju obitelji u kojoj će kao potporu imati mnogo braće i sestara. Pozovi vjernike da ovim novim vjernicima pokažu ljubav i prihvaćanje.

Ne postoji nikakav ustaljeni raspored za obred krštenja, ali postoje neki os-novni elementi koje svakako treba uključiti. Kandidate treba pažljivo ispitati i da ti im priliku da posvjedoče svoju vjeru. To se može učiniti pred izabranom skupi nom prije krštenja ili pred vjerništvom na samom krštenju. Svakako da je potrebna i posebna molitva za blagoslov i posvećenje.

U pogodno vrijeme kandidate treba zvanično primiti u crkvenu obitelj. Ovo se primanje može obaviti prije krštenja ili neposredno nakon njega. U jednom ili drugom slučaju kandidati će s pastorom ili starješinama ustati pred narodom, a vjernici će glasovanjem izraziti svoje prihvaćanje i potporu. Zatim će im vođe crkve uputiti riječi dobrodošlice u ime vjerništva i stiskom ruke ili na neki drugi način, ovisno o kulturi, primiti ih u zajedništvo vjernih.

U nekim crkvama prijatelji kandidata i članovi njihovih obitelji sjede ispred vjerništva blizu onih koji će se krstiti. Često se između vjernika u crkvi kandidatima dodjeljuje zreo kršćanin, koji postaje njihov duhovni vodič. Svaki od njih stoji pred crkvom kao dokaz ljubavi i prihvaćanja kandidata i želje da ih podupre u njihovoj odluci da slijede Krista.

Obred krštenja. — Đakon ili đakonica vode kandidate pred službujućeg pa-stora ili starješinu. Prije samog krštenja prikladno je u nekoliko riječi objasniti kako

Starješina i posebne službe

140


su upoznali i prihvatili Isusa. U nekim slučajevima možda i sami krštenici žele dati kratko svjedočanstvo. Uobičajeni način krštavanja jest da se krštenik obim rukama čvrsto uhvati za zapešće tvoje lijeve ruke. Zatim ćeš podići desnu ruku i reći nekoliko riječi, kao na primjer: “Draga sestro/dragi brate .........................................., zbog tvoje ljubavi prema Isusu i zato što je tvoja želja da život predaš Njemu i Njegovoj Crkvi, ja te s radošću krštavam u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen.”

U tom trenutku stavit ćeš desnu ili lijevu ruku (ovisno o tome koja ti više odgovara) iza leđa kršteniku i nježno ga spustiti leđima u vodu. Neki od onih koji krštavaju pripreme svakom kandidatu ili ga savjetuju da donese maramicu ili mali ručnik kojim će spriječiti da mu za krštavanja voda uđe u nos i usta. Takav ručnik možeš držati u drugoj ruci i staviti na usta i nos u trenutku kad krštenika uronjavaš u vodu, da bi nakon toga njime mogao obrisati lice.

Jedan đakon ili đakonica trebaju pomoći krštenicima pri izlaženju iz vode, pokrivajući ih da se ne prehlade i da se sačuva čednost. Treba ih povesti do mjesta presvlačenja.

Opasnosti pri krštavanju. — Ako se krštenje obavlja u rijeci ili u mo ru, krštavaj kandidate s glavom nasuprot struji ili u smjeru iz kojega dolaze valovi. Tako ćeš ne samo spriječiti da ti voda otrgne krštenike, nego će ti pomoći u njiho vu dizanju iz vode, a osim toga im neće zapljusnuti nos ili usta.

Pazi da u brzim rijekama ne ideš preduboko, a ni u moru kad su visoki valovi, predaleko. Budi svjestan da se neki ljudi boje vode. Smiri njihov strah umirujućim riječima. Dok si u vodi, nikada ne diraj mikrofon. Strujni udar može biti smrtonosan.

Dobrodošlica nakon krštenja. — Nakon krštavanja posljednjeg kandidata do-bro je pozvati prisutne da ponovno posvete svoj život Isusu. Pozovi one koji još nisu vjernici da se pripreme za krštenje. Tom pozivu može slijediti molitva posvećenja.

Postoje različiti običaji izražavanja dobrodošlice novokrštenim vjernicima. Negdje vjerništvo stoji u krugu, drži se za ruke i zajednički pjeva. Ponegdje se novo krštenima uručuje cvijeće, mali darovi ili spomenice. Izmjenjuju se zagrljaji i ruko vanje. U nekim mjestima vjernici upriliče svečani objed na kojem novokršteni zauzi maju počasna mjesta. Bez obzira kakav bio običaj, važno je da se novi vjernici pove žu s crkvenom zajednicom i osjećaju prihvaćeni i voljeni.

POSVEĆIVANJE DJETETANovi zavjet ne zapovijeda obred kao što je posvećivanje djeteta. Međutim

način na koji je Isus postupao s djecom ohrabruje na posvećivanje novorođenčadi Bogu (vidi Matej 19,13-15; Marko 10,13-16; Luka 18,15-17). “Neka sluge Evanđe lja

141

uzmu malu djecu u naručje i neka ih blagoslove u Isusovo ime. Uputite malenima riječi najnježnije ljubavi, jer Isus je uzimao u naručje jaganjce iz stada i blagoslivljao ih.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 349.350)

Razumljivo je, međutim, da će posvećivanje djeteta izazvati pitanja kod onih koji ga zbog svog podrijetla povezuju s crkvama koje prakticiraju krštavanje male djece. Zbog toga u Adventističkoj crkvi nema kumova ni kumâ. Ovo nije služba u kojoj se djetetu daje ime, već vrijeme kad se sami roditelji posvećuju Bogu u odluci da odgoje svoje novorođenče ili malo dijete.

Službu posvećivanja djeteta treba organizirati tako da istakne četiri os nov na cilja:

1. Zahvaliti Bogu za čudo ovog rođenja.2. Pozvati roditelje na zavjet da će dijete odgojiti u Isusovoj ljubavi.3. Pozvati vjerništvo da osigura mogućnosti i pruži potporu roditeljima u ostva-

renju njihove zadaće.4. Blagosloviti dijete i posvetiti ga Bogu. Ako nema propovjednika, službu

posvećivanja djeteta može obaviti i starješina. Međutim starješina ne treba vršiti ovu službu bez odobrenja pastora mjesne crkve.Planiranje službe. — Mjesto. U nekim se kulturama “donošenje djeteta”

obavlja u domu. Međutim u većini slučajeva idealno je obaviti posvećivanje djeteta unutar drugog dijela subotnjeg jutarnjeg bogoslužja. Budući da je jedan od ciljeva posvećivanja dobiti obećanje vjerništva, treba ga obaviti kad je prisutan najveći broj vjernika.

Vrijeme u godini. U crkvenom godišnjem kalendaru treba predvidjeti datu me za posvećivanje djeteta, ali i kad se ukaže prilika. Vodi računa o vremenu kad rodbi-na roditelja može biti nazočna posvećivanju. Objavi posvećivanje djeteta nekoliko tjedana unaprijed, pozivajući roditelje da planiraju sudjelovati u službi. Učini ovu službu evanđeoskom, ohrabrujući sudionike da pozovu svoju obitelj i prijatelje.

Starost djeteta. Djeca se mogu posvetiti čim su roditelji spremni donijeti ih u crkvu. Rijetko kad se posvećuju djeca školske dobi. Izuzetak bi mogla biti djeca novih vjernika.

Obavljanje službe. — Uobičajena služba posvećivanja ima četiri dijela:1. Roditelji dolaze pred podij. Učini posvećivanje djeteta važnim obiteljskim

događajem. Pozovi bračne drugove neadventiste da budu prisutni kad se vrši posve ćivanje njihove djece. Uključi u službu posvećivanja i drugu djecu koja bi se možda osjećala zapostavljenom zbog svekolike pažnje koja se posvećuje novorođenčetu. Možda u službi žele sudjelovati i djedovi i bake. Premda to


142


nije idealno, događa se da će djed ili baka donijeti dijete na posvećivanje čak ako roditelji i ne žele doći.Dobro je pozvati roditelje da izađu na podij za pjevanja početne pjesme iza-

brane prema prigodi. Ovako izabrana pjesma ne samo što predstavlja uvod u službu posvećivanja nego štedi vrijeme, jer bi se ionako pjevalo. Posljednju kiticu pjesme moglo bi se pjevati poslije posvećivanja, kad roditelji silaze s podija.

Cijela služba posvećivanja ne bi trebala trajati više od četiri do pet minuta. Poruka mora biti vrlo kratka. Inače poruke neposredno prije događaja kao što su vjenčanja, krštenja ili posvećivanje djeteta nisu jako djelotvorne: očekivanje samog događaja toliko je snažno da narod i ne čuje ono što se ranije kaže.

Osim toga i roditelji se boje da će novorođenče plakati. Pet minuta im se čini kao vječnost. Ako je poruka dulja od jedne do dvije minute, treba je iznijeti dok roditelji još sjede u crkvi, možda u prvom redu.

2. Kratka propovijed. Roditelji trebaju stajati okrenuti licem crkvi. Ima nekog duhovnog značaja da otac, kao duhovni vođa, drži dijete. S druge strane, možda je majci lakše držati novorođenče mirnim. Najbolje je odluku prepustiti roditeljima i mjesnim običajima.Poruka treba istaknuti zavjet roditelja i obećanje što ga daje crkva. Određene

misli možeš naći u tekstovima kao što su:Ponovljeni zakon 6,4-7 “Napominji ih svojim sinovima.”1. Samuelova 1,27.28 “Molila sam za ovo dijete... zato i ja njega ustupam Jahvi.”Izreke 22,6 “Upućuj dijete prema njegovu putu.”Matej 18,2-6.10 “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih.”Matej 19,13-15 “Tada mu neki donesu dječicu da na njih stavi ruke i da

se pomoli.”Efežanima 6,4 “... već ih odgajajte stegom i opomenom Gospod njom.”

Završi svoju poruku ovim ili sličnim riječima:“Roditelji, prije no što predate svoje dijete u posvećenju, pozivam vas da načinite

zavjet s Bogom. Donoseći ovo malo dijete na kršćansko posvećivanje vi pred Bogom prihvaćate svete odgovornosti očinstva i majčinstva. Ovim simboličnim činom izražavate svoju vjeru da je ovo malo stvorenje ne samo vaše nego i Božje dijete.

Crkva vam se pridružuje u posvećivanju ovog blaga Bogu, spremna da vam pomogne u pripremi djeteta za dan u koji će ovom činu posvećivanja u odgovarajućoj dobi slijediti krštenje, kad bude postao punopravnim i sretnim članom ove crkvene obitelji.

143

Stoga vi kao roditelji obećavate da ćete učiniti sve što je u vašoj moći da odgojite ovo dijete u nauku i opomenama Gospodnjim. Obećavate li?”

Roditelji odgovaraju: “Obećavamo.”3. Molitva. Pastor ili starješina i roditelji trebaju kleknuti za vrijeme molitve

posvećivanja. Vjerništvo obično ostaje sjediti. Važno je da za vrijeme posvećivanja vlada prisna atmosfera. Da bi to postigao, pastor može držati novorođenče za vrijeme molitve, premda treba držati na umu reakciju djeteta.

Druga je metoda da roditelji drže djecu, a ti u trenutku kad u molitvi izgovaraš njegovo ime stavljaš ruke na glavu svakoga djeteta. Ako je broj djece velik, polaga nju ruku se mogu pridružiti starješine.

U molitvi treba spomenuti četiri gore navedena cilja posvećivanja djeteta. Ide-alno je da svako dijete i roditelj bude spomenut imenom. A možeš povesti i u moljenju Očenaša, kad pastor, roditelji i vjerništvo udružuju svoje glasove u posve ćivanju.

4. Potvrda i čestitanje. Nakon molitve posvećivanja uobičajeno se roditeljima daju potvrde. U ovu je službu često uključeno i primanje u odjel novorođenčadi subotnje škole, pa ćeš možda htjeti pozvati vođu tog odjela da s tobom sudjeluje u čestitanju roditeljima i predaji potvrda, koje se obično dobivaju u adventističkim knjižarama ili preko izdavačkih kuća. Ponekad se prije službe na podij stavi jedan jedini cvijet u vazi i predaje roditeljima kao dio službe posvećivanja.

POSVETA MOLITVENOG DOMAPosveta je molitvenog doma posebna prilika da Crkva adventista sedmog dana

bude primijećena u društvu. Za vjerništvo crkve ona predstavlja proslavljanje teškog projekta koji je uspješno završen. U planiranju ovog programa pastorima su itekako potrebni savjet i pomoć starješina.

U službi posvete crkve važnu ulogu imaju gosti. Često se na posvetu pozivaju dužnosnici grada i propovjednici drugih vjerskih zajednica. Na sudjelo vanje treba pozvati i dužnosnike konferencije, odnosno misije, i propovjednike koji su ranije služiti u toj crkvi. Zbog toga, nakon dogovora s dužnosnicima konfe rencije ili mi sije, treba dostatno unaprijed odrediti datum.

Raspored službe. — Uobičajen raspored službe bio bi: Pjesma Prva molitva Povijest crkve Čitanje teksta iz Biblije Posebna ili crkvena pjesma


144


Propovijed posvete Čin posvete (po izboru) Molitva posvete Zajednička ili posebna pjesma BlagoslovPovijest crkve. — S obzirom na činjenicu da je njihova veza s vjerništvom crkve

obično bila kratka, pastori i dužnosnici konferencije ne trebaju voditi glavnu riječ prilikom posvete molitvenog doma. Crkveni prostori pripadaju više vjer niš tvu nego kleru. Bolje je da povijest te crkve iznese starješina ili neki od vođa crkve koji ima dublje korijene u njenoj povijesti.

Vjernici koji pripadaju crkvi od samog njezinog osnutka trebaju dobiti odgo-varajuće priznanje i čast. Treba izraziti odgovarajuće priznanje i onima koji su naj -izravnije bili povezani s gradnjom crkvene zgrade.

Posebno priznanje odaj pastoru koji je sudjelovao u stvaranju planova za gradnju. Često je ovaj pastor, koji je toliko puno radio i toliko izravno bio povezan s gradnjom, morao preseliti prije no što je dug otplaćen i zgrada posvećena. Zapravo, sukob što ga je izazvao težak proces gradnje ponekad uzrokuje pastorovu selidbu. Treba priznati učinjenu žrtvu.

Izlaganje povijesti ove crkve može završiti objavljivanjem predstojećih plano va i programa koji će služiti društvenoj sredini u kojoj se crkva nalazi. Crkva ne treba isticati svoju prošlost bez naglašavanja budućnosti.

Ovu službu ne treba koristiti da bi se prikupio novac za isplaćivanje crkvenog duga. Svi dugovi koji su nastali kupovinom ili podizanjem zgrade moraju biti ispla ćeni prije njene posvete.

Čitanje tekstova iz Biblije. — Treba izabrati prigodne biblijske teksto ve iz 2. Ljetopisa 6,14-42 ili 1. o kraljevima 8,23-53 (Salomonova molitva za posvetu Hrama).

Čin posvete. — Sama posveta vrši se tijekom molitve posvete. Da bi pri sut ni više sudjelovali, pripremi naizmjenično čitanje litanije ili neke poeme prije molitve.

U ovom ili u povijesnom dijelu službe može naći mjesto spaljivanje doku menta o dugu ili komada papira koji ga predstavlja. To može biti vrhunski događaj, posebno ako je crkva bila neko vrijeme zadužena a u posljednje se vrijeme značajno žrtvovala da otplati dugove. Dok se spaljuje priznanica zaduženja, prikladno je pjevati pjesmu kojom se Bog proslavlja (doksologija).

Vikend posvete molitvenog doma. — Posveta crkve može se obaviti u bilo koje vrijeme, pa i u subotu prije podne. No budući da je to poseban događaj u životu vjernika te crkve, možda možeš organizirati održavanje više službi za taj vikend. Na primjer:

Petak uvečer — Naša crkva u posvećenju. Ova se večer može posvetiti Gospod-

145

njoj večeri i posebnom glazbenom programu. Subotnja škola — Naša crkva na proučavanju. U ovom dijelu službe možeš

koristiti vjernike s dugim stažom u crkvi ili propovjednike koji su ranije služili ovoj crkvi.

Služba Božja — Naša crkva na bogoslužju. Nastoj da služi gost. Subota poslijepodne — Naša crkva u posveti. Služba posvete crkve. Subota uvečer — Naša crkva u druženju. Prilika za društvenu večer.

Knjižica izdana u povodu posvete crkve bit će dragocjena uspomena vjer nicima. Neke ih crkve prodaju kako bi namirili troškove tiskanja.

Otvorenje crkve. — Budući da adventisti sedmog dana posvećuju samo zgrade oslobođene od dugova, vjerništvo često ulazi u novu crkvu prije no što je dovršena i mnogo prije njezine posvete. Međutim red je da se i za taj događaj pri premi poseban program, premda ga ne treba smatrati značajnim kao što je posve ta. Naravno, u takvoj svečanosti značajnu ulogu ima glazba.

Može se upriličiti presijecanje vrpce. Neke crkve organiziraju zajednički prijelaz iz stare u novu zgradu. Narod voli ući u novu zgradu, ali nije spreman odre ći se dragih uspomena na staru. Prijelaz od starog na novo može se izvršiti tako da se prigodom otvorenja crkve neki predmeti iz stare prenesu u novu zgradu.

Posveta crkve i otvorenje crkve u većini su mjesta značajni događaji. Kori sti mo ove prigode da privučemo pozitivnu prozornost društva na Crkvu i njezin pro gram.

GOSPODNJA VEČERAJedna od neizbježnih odgovornosti starješinske službe jest pomoći pastoru u

obredu Gospodnje večere ili taj obred voditi sam. Tu službu mogu vršiti samo ru ko-položeni propovjednici i starješine.

Gospodnja je večera najsvečaniji ali i najradosniji događaj u našoj Crkvi. Prem-da je to prigoda za ispitivanje srca i oprost, ona je isto tako prigoda za ohrabre nje i duhovnu obnovu. Stoga je vođenje Gospodnje večere jedna od najsvetijih duž nosti koju si kao starješina pozvan izvršiti.

Obnova odnosa. — Proslavljanje Gospodnje večere pruža sudionicima priliku da obnove i ponovno izgrade odnose s Bogom i suvjernicima. Kad se udruže u pranju nogu jedan drugome i u jedenju i pijenju simbola Kristove smrti, to ih podsjeća na potrebu za Božjom milošću i ljubavi koja prašta, te za tješnjim zajed ništvom jednoga s drugim. Služba Gospodnje večere treba ujediniti sve naše vjernike i pomoći im da se vrate kući obnovljene snage i pouzdanja da nastave Božje poslanje u svijetu.

Kada se održava? — U Crkvenom priručniku stoji: “U Adventističkoj je crkvi uobičajeno da se Gospodnja večera obavlja jednom u tromjesečju.” Riječ


146


uobičajeno samo nagovješćuje da je u našoj crkvi bilo uobičajeno obavljati Gos-podnju večeru svakog tromjesečja. Pavao tvrdi: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.” (1. Korinća nima 11,26) To potvrđuje da Biblija ne određuje učestalost Gospodnje večere. Nije važno kako često obavljamo Gospodnju večeru, već kako se često prisjećamo Gospodnje smrti.

Obred Gospodnje večere treba najčešće obaviti unutar drugog dijela subot njeg bogoslužja. Međutim, mogu postojati i druge ili dodatne prigode kad tvoja crkva odlučuje obaviti ovu službu: za kraj Tjedna molitve, na kraju niza sastanaka za buđenje, sastanka pod šatorima, u crkvenom odmaralištu ili tijekom sastanaka mladeži.

Kadgod ili gdjegod se obavljala Gospodnja večera, treba izvršiti brižljivu pri-premu s pomno planiranom i isprobanom svakom pojedinosti. Kako bi se vjernici mogli pripremiti, obred treba najaviti bar tjedan dana unaprijed. Đakoni i đakonice trebaju pripremiti kruh i vino dovoljno unaprijed, kao i molitveni dom i prostorije u kojima će se vršiti obred poniznosti.

Pripremanje simbola. — Za Gospodnju večeru treba koristiti samo beskvasni kruh i neprevrelo vino. Tamo gdje je nemoguće doći do grožđa, grožđanog soka ili koncentrata od grožđanog soka, može se upotrijebiti sok od grožđica. U krajevima svijeta u kojima ništa od toga nije dostupno, uprava konferencije ili misije dat će savjet ili pomoć.

Recept za kruh.1 šalica fi no mljevenog brašna (po mogućnosti od cijelog zrna)¼ čajne žličice soli2 žlice hladne vode¼ šalice maslinovog ili biljnog uljaProsij zajedno brašno i sol. Nalij vodu i ulje, ali ne miješaj. Dodaj suhim sastoj-

cima i miješaj vilicom dok brašno ne bude vlažno. Stisni valjkom između dva komada voštanog papira na debljinu debljeg tijesta za pitu. Stavi na nemasni, brašnom posut lim za pečenje i oštrim nožem obilježi komadiće; pritom pazi da svaki kvadratić probodeš vrhom noža da se ne bi pojavio mjehurić. Peci deset do petnaest minuta na temperaturi od 230° C. Pazi posljednjih pet minuta da kruh ne bi zagorio. Ova je količina dovoljna za pedeset osoba.

Tko može sudjelovati? — Tijekom svoje posljednje večere Isus je objavio da je kruh simbol Njegova tijela “koje se za vas daje” (Luka 22,19). Vino je bilo simbol Njegove krvi “koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha” (Matej 26,28). Isus je dao svoj život za grješnike i On ih poziva da sudjeluju u Večeri u znak sjećanja na Njegovu

147

žrtvu koja ih može osloboditi od grijeha. Svi koji osjećaju potrebu za oprostom od grijeha trebaju u ovom obredu tražiti simbol svog čišćenja.

Adventisti sedmog dana običavaju imati Gospodnju večeru otvorenu za jav nost. Ne treba sprječavati odrasle koji žele sudjelovati. Crkveni djelatnici nisu zaduženi da odluče tko može a tko ne može sudjelovati. ”Kristov primjer zabranjuje isključivanje iz Gospodnje večere. Javni grijeh, istina, isključuje krivca. To Sveti Duh jasno uči (1. Korinćanima 5,11) Ali osim ovoga nitko ne smije izricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odluče tko će sudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko može čitati srca?“ (Ellen G. White, Isusov život, str. 546)

Među vjernicima može biti onih koji osjećaju da ih njihov grijeh ili krivnja sprječavaju da sudjeluju u Gospodnjoj večeri. Upravo je njihov grijeh razlog da trebaju sudjelovati! Posebno ohrabri ove vjernike da sudjeluju u obredu. Kaži im da će, kad priđu u pokajanju i prihvate simbole Isusove smrti, naći oprost grijeha i oslobođenje od krivnje.

Propovijed. — U našim je crkvama običaj da se prije odvajanja vjernika za službu poniznosti održi propovijed od deset do petnaest minuta. Tijekom te pro-povijedi imaš prigodu objasniti značaj pranja nogu i ohrabriti vjernike da isprave svaki sukob do kojeg je moglo doći s drugima u zajednici.

Ponekad ćeš izabrati da izvršiš promjenu u službi objašnjavajući nekoliko minuta značaj obreda poniznosti, a ostavljajući ostatak propovijedi dok se sudioni ci ne vrate. Ako propovijed sačuvaš za trenutak neposredno prije podjele simbola Gos podnje večere, moći ćeš potpunije privući pozornost na njezino značenje.

Evo nekoliko prijedloga tekstova za propovijedi na Gospodnjoj večeri:

Ivan 13,13-17: Isusov primjer u pranju nogu.Matej 26,26: Gospodnja večera (Marko 14; Luka 22)Matej 16,24: Samoodricanje onih koji slijede Isusa.Ivan 6,53-56: Jesti tijelo i piti krv.1. Korinćanima 10,16.17: Jedan kruh, jedno tijelo.Korinćanima 11,23-26: Smrt Gospodina Isusa Krista.Petrova 2,21: Kristovo stradanjeVidi i Isusov život, 71. poglavlje “Sluga slugama” i 72. poglavlje “Na moju uspomenu”.

Pranje nogu. — Pranje nogu je snažan simbol. Kad klečimo jedan pred dru-gim kao što je Isus nekoć klečao i uzmemo u ruke nečije noge da ih operemo, mi učimo važnu pouku o poniznosti. Ovim se obredom rješavaju nesporazumi među


148


vjernicima i ispravljaju nepravde (Matej 5,23). Voda kojom suvjernik pere naše noge predstavlja duhovno čišćenje i osvježenje do kojega dolazi kad Isus na naš život primijeni svoju krv.

Obred poniznosti treba pomno planirati. Đakoni trebaju pripremiti umivao-nike, vodu, ručnike, dovoljno prostora i stolaca kao i odgovarajuće okružje. Treba taktično pozvati posjetitelje, nove vjernike, mladež i djecu da se pridruže pranju nogu, bilo da sudjeluju ili promatraju. Pomozi narodu da nađe partnera s kojim će obaviti ovaj obred.

Budući da je pranje nogu prigoda da se ispravi ono što nije bilo u redu, možda se može omogućiti obiteljima da zajednički peru noge.

Često dolazi do otuđenja između muža i žene, roditelja i djece ili između djece. Obred pranja nogu je izuzetan način da obitelji učine novi početak. Nastoj omogućiti obiteljima da zajednički sudjeluju u obredu.

Kad su vjernici okupljeni za pranje nogu, obred može otpočeti molitvom. Možda su prisutni neki koji bi svoje partnere željeli zamoliti za oprost zbog nekog učinjenog zla. Potiči ovakvo priznavanje među sudionicima. U nekim krajevima vjernici tiho pjevaju dok jedni drugima peru noge. Neki se tijekom obreda žele moliti jedan za drugoga. Cijeli taj događaj treba biti prilika za zajedništvo i radost koja sjedinjuje vjernike.

Kad završe pranje nogu, vjernici mogu svojim partnerima stisnuti ruku ili ih zagrliti ili poljubiti, ovisno o uobičajenom načinu pokazivanja kršćanske ljubavi.

Gospodnja večera. — Dobro je da vjerništvo pjeva pjesmu dok se opet okuplja u crkvi a voditelj obreda zajedno s pomoćnicima zauzima mjesto iza postav ljenog stola. Oni koji će dijeliti slijede ih i sjedaju u prvi red. To je prigoda da izneseš neko-liko uvodnih primjedbi o Gospodnjoj večeri ili održiš kratku propovijed, ovisno o rasporedu službe što si ju odabrao.

Sad se otkriva kruh i upućuje molitva Bogu za blagoslov nad ovim simbolom Isusova tijela. Đakoni nose kruh i dijele ga vjerništvu. Kad se vrate, starješine i ti sam budete posluženi, a ti povedeš crkvu u uzimanju kruha. Isti je postupak i kod podjele čaše. Tijekom služenja kruhom i čašom mogu se čitati biblijski tekstovi kao 1. Korinćanima 11,23-26, pjevati kršćanske himne, davati svjedočanstva, izvoditi posebne glazbene točke i drugo.

U nekim našim crkvama đakoni nose kruh i čašu na istom poslužavniku. Vjernici uzimaju jedno i drugo odjednom. Nakon obreda čašice se mogu ostaviti na policama što se nalaze na stražnjem dijelu naslona sjedala. Ako se tako postupi, đakoni samo jednom prolaze redovima pa se izbjegnu postupci koji nisu sukladni s ciljem ovog obreda.

149

Završetak obreda. — Gospodnja večera treba završiti radosno. Uči njeno zlo je ispravljeno. Grijesi su oprošteni. Vjera i nada obnovljeni. Vrijeme je za radost. Završi svečanom, radosnom glazbom. Raspusti vjerništvo nakon blago-slova ili tihe molitve.

Nakon obreda đakoni i đakonice trebaju na dostojanstven način ukloniti pre-ostali kruh i vino. Ni u kom se slučaju ne smije jesti ili piti što je preostalo.

Oni koji ne mogu sudjelovati. — Ima vjernika koji zbog bolesti, uda ljenosti, starosti i mnogih drugih razloga ne mogu pristupiti Gospodnjoj večeri. Starješine i đakoni trebaju posjetiti te ljude i podijeliti im Gospodnju večeru. Ako je osoba bolesna, obično se izostavi pranje nogu.

POČETAK GRADNJEObilježavanje početka gradnje svečanom službom potiče vjerništvo na su dje-

lovanje i ujedinjuje ga u podupiranju građevinskog projekta. Njime se potiče oduše-vljenje, posebno kad je crkva već dulje vrijeme planirala, molila i prikupljala sred stva. Napokon se događa nešto vidljivo.

Planiranje službe. — U planiranju obilježavanja početka gradnje pastor i starješine trebaju surađivati.

Odrediti vrijeme. — Služba početka gradnje nije u cijelosti vjerska služ ba i stoga joj nije mjesto subotom. Često je najidealnije vrijeme nedjelja.

Pozvati goste. – Treba pozvati predstavnike konferencije, odnosno misi je. Mogu biti pozvani i mjesni politički i društveni dužnosnici. Ponekad će doći i pasto ri drugih vjerskih zajednica. Treba obavijestiti medije i pozvati ih da opširnije izvi jeste o službi.

Pripremiti mjesto. — Mjesto treba očistiti. Možda je potrebno iz gra diti podij i postaviti sustav ozvučenja. Ako će služba dugo trajati, bit će potrebni stolci.

Treba na vidljivom mjestu izložiti građevinske nacrte. Narod može bolje za-misliti građevinu ako je izložen i njezin model.

Ako će biti potrebne lopate, pobrini se za nekoliko njih. Ponekad lopate obo je zlatnom ili srebrnom bojom. A moguće je upotrijebiti buldožer za uklanjanje prvog sloja zemlje.

Poseban plan za uključivanje vjerništva je poraba pluga. Priveži za plug dugo uže koje vjernici mogu vući — lijep simbol crkve koja zajednički gradi molitveni dom. Ako je zemljište unaprijed iskolčeno, može se povući brazda oko oznaka tako da se nakon održane službe jasno vidi veličina buduće zgrade.

Redoslijed službe. — Navedeni raspored službe može se upotrijebiti kad slušatelji sjede i kad si planirao redovnu službu. Međutim služba se može skratiti,


150


ovisno o mjesnim prilikama.

Početna pjesma U mnogim crkvama pjevanje na otvorenom ne zvuči dobro. Stoga se zajedničko pjevanje može izostaviti, posebno kad je skupina manja.

Molitva Zamoli pastora ili nekog od vođa mjesne crkve da uputi molitvu Bogu.

Posebna pjesma

Kratka propovijed Propovijed treba biti vrlo kratka. Trebala bi se sasto-jati uglavnom od čitanja biblijskih tekstova i litanije u kojoj svi mogu sudjelovati. Preporučujemo sljedeće tekstove: Ezra 3,10.11; 6,14; Matej 21,42; Djela 4,11; 1. Korinćanima 3,9-11; 1. Petrova 2,4-8.

Posebna pjesma

Govori Moguće je pozvati posebne goste koji će održati krat ke govore; s obzirom na bogat program, treba ih biti samo nekoliko. Netko bi trebao iznijeti povijest crkve ili sa-daš njeg građevinskog projekta i govoriti o nepo sred nim planovima za početak gradnje.

Početak gradnje Posebni sudionici u ovoj svečanosti su obično pastor, glav ni starješina, predsjedavajući građevinskog odbora i predstavnici konferencije, odnosno misije, te društve-ne zajednice. Treba uključiti i dijete kao predstavnika crkve u budućnosti. Ako je u pitanju škola, uključeni su i predsjedavajući školskog odbora, ravnatelj i jedan učitelj.

Posebna pjesma— himna posvećenja

151

Blagoslov

Polaganje kamena temeljca. — Namjesto službe početka gradnje, može se održati služba polaganja kamena temeljca. Ona se održava nakon što je gradnja započela i označuje polaganje kamena koji će biti dijelom temelja. Služba se može održati prema istom rasporedu kao i služba početka gradnje.

BLAGOSLIVLJANJE DOMASvrha. — Običaj blagoslivljanja doma razlikuje se ovisno o kulturi i želja ma

pojedine obitelji. Adventistička crkva nema neki redovan običaj za takvu službu. Neke obitelji mogu zahtijevati blagoslivljanje kad kupe ili sagrade svoj prvi dom, neke opet kad otplate zajmove i kad je kuća stvarno u njihovu vlasništvu. Druge opet traže blagoslivljanje doma kad god se presele.

Obično se kuća blagoslivlja kad bude dovršena, kad je dom namješten i kad se obitelj uselila. Ovakva služba predstavlja naročitu priliku da se pozovu susjedi za ovu svečanu prigodu radi boljeg upoznavanja i da se obitelj u susjedstvu predstavi kršćanskim svjedokom. To i jest svrha blagoslivljanja doma: posvetiti ga za duhovnu službu obitelji i njezinu susjedstvu.

Tko služi. — Za službu blagoslivljanja doma nije potrebna ni punomoć ni rukopolaganje. Može je obaviti starješina, ali uz znanje i suradnju pastora.

Redoslijed službe. — Takvoj su službi obično nazočni susjedi koji nisu kršćani. Narod se obično okupi u dnevnoj sobi, pa prostorija može biti pretrpana. Neki vole stajati. Stoga služba ne bi trebala trajati dulje od trideset minuta.

Preporučujemo sljedeći raspored:

Zajednička pjesma Pjesmu ne treba smatrati obveznom, već ovisnom o situaciji.

Molitva Budući da su u ovu kratku službu uključene tri moltive, prva i posljednja trebaju biti kratke, da ne ponavljaju molitvu blagoslivljanja. Ova prva molitva ima cilj prizvati Božju prisutnost u službu.

Povijest kuće Može je iznijeti jedan član obitelji, možda glava doma.ili obitelji


152


Poruka Ona može sadržavati: Biblijski tekst, kao na primjer: Postanak 24,67; 2. Sa muelova

23,15; Psalam 127; Izaija 65,21-23; Mihej 4,4 ili Luka 10,38-42.

Priču ili poeziju. Litaniju, u kojoj postavljaš neformalna pitanja obitelji ili se

služiš pisanom litanijom i očekuješ njihove odgo vore kao posvetu obitelji. Predlažemo pitanja: Obe ćavate li ovaj dom učiniti mjestom molitve, na kojem će se poštivati obiteljski oltar i svakidašnje domaće bogoslužje? Obećavate li da ćete ovaj dom učiniti mjestom obiteljske ljubavi i jedinstva? Obećavate li da ćete ovaj dom učiniti svjetlom i blagoslovom za društvo u kojem živite?

Paljenje svijeće Svoju poruku možeš završiti paljenjem svijeće kao simbola prisutnosti Isusove svjetlosti u ovom domu i potrebe da ovom svjetlošću svijetli u susjedstvu. Svi jeća može ostati zapaljenom tijekom preostalog dijela službe.

Molitva Obitelj može kleknuti u krugu držeći se za ruke pasto-blagoslivljanja rom ili starješinom u sredini. Ostali stoje okružujući

obitelj. U svojoj molitvi spomeni blago slivljanje kuće, obitelji i susjedstva.

Posebna pjesma

Blagoslov Možda je prikladan formalni blagoslov kao onaj u Brojevima 6,24-26.

Razgledanje kuće Možda sad obitelj želi pozvati goste na razgledanje kuće. Može se ponuditi osvježenje.

153

POGREBRazličiti običaji. — Zbog velikih kulturnih razlika prisutnih u našim crkvama

diljem svijeta postoje mnogi različiti običaji u vezi sa smrću vjernika. Svako društvo ima običaje kojima izražava tugu, pokazuje štovanje spram umrlog i pruža podršku onima koji žaluju. Za tebe kao vođu crkve važno je da poštuješ ove običaje i služiš onima koji tuguju tako da im pomogneš. Neki vjernici u tvojoj crkvi mogu biti posvema drukčijeg podrijetla od tvog i trebaš voditi računa o nji hovim običajima tugovanja. Međutim moraš odvojiti naš narod od tradicionalnih običaja koji se su-prote kršćanskim načelima i biblijskom razumijevanju smrti, po sebno onih običaja koji podrazumijevaju besmrtnost duše ili ugađanje duhovima.

Posjet obitelji. — Posjeti obitelj čim ti je moguće nakon što si dočuo za smrt nekog vjernika. Izrazi svoju sućut i tugu na kulturno prihvatljiv način. Iznesi neka od Božjih obećanja (Ivan 11,25; 1. Korinćanima 15,51-57; 1. Solunjanima 4,16) i pomoli se s njima. Možda je od svega što možeš učiniti najbolje da samo sjediš, čak i ako ne možeš ništa reći. Kao starješina ti si predstavnik Krista i kršćan stva. Sama tvoja prisutnost donosi utjehu i mir. Povedi svog bračnog druga. Žene su u takvim prilikama mnogo bolje od muškaraca, posebno kad treba tješiti žene i djecu.

Ponudi pomoć crkve. — Postoji mnogo načina na koje ti i vjernici možete pomoći tugujućim obiteljima. Možete pronaći i izvijestiti rodbinu o smrti, osigurati hranu, odgovarati na telefon, postarati se za malu djecu i srediti pojedinosti oko pogreba.

U nekim zemljama postoje pogrebni ravnatelji kojima je posao da urede sve pojedinosti oko pogreba. U takvim slučajevima možeš pomoći ožalošćenoj obitelji kontaktiranjem i dogovaranjem s pogrebnim ravnateljem. U krajevima u kojima nema pogrebnih ravnatelja ponudi pomoć crkve u pripremi tijela za pokop. Nikada ožalošćenoj obitelji ne nameći pomoć crkve, ali joj daj znati da, ako žele, mogu na nju računati.

Pogreb — Tko služi? — Obično za obavljanje pogreba nije potrebna punomoć. Ako je propovjednik odsutan, pogreb može obaviti starješina. Međutim to ne treba činiti bez pastorova pristanka. Može se pozvati starješina ili prijatelj ožalošćene obitelji da pomaže propovjedniku u službi čitanjem nekrologa, biblij skog teksta ili molitvom i drugim.

U nekim krajevima pastor ili starješina koji vode pogreb moraju se prije pogreba uvjeriti ima li pokojnik ili pokojnica važeću umrlicu građanskih vlasti.

Redoslijed službe. — Unatoč raznolikosti pogrebnih obreda, služba treba biti utemeljena na određenim kršćanskim vrijednostima i postupcima. Treba imati vreme-


154


na za molitvu i za čitanje određenih biblijskih tekstova. Ožalošćene treba ohrabriti da gledaju na Isusa kao pobjednika smrti i Onoga koji ima moć da podigne mrtve. Iznesi riječi utjehe utemeljene na sigurnim obećanjima Božje Riječi. Pomozi ožalošćenima da ovu službu napuste s nadom, a ne s očajanjem.

Predlažemo sljedeći redoslijed službe koji se može uskladiti s običajima u tvojoj sredini:

GlazbaČitanje iz Svetog pismaMolitvaŽivotopis pokojnika-pokojnice (nekrolog)GlazbaPropovijed (10-15 minuta)Spuštanje kovčega (ako se služba održava pored groba)Završna molitvaGlazba

Biblijski tekstovi. — Dolje navedeni biblijski tekstovi mogu ti pomoći u pripremi čitanja tekstova iz Biblije ili propovijedi:

Opći: Job 14,1.2.14.15; Psalam 23,1-4; 27,4.5.13.14; 46; 90; 91,1.2.11.12; 121; Izaija 35,15-17.21.22.24; 35,3-10; 40,28-31; 43;1.2; Ivan 14,1-6; Rimljanima 8,14-39; 1. Korinćanima 2,9.10; 15,51-55; Filipljanima 3,20.21; 1. Solunjanima 4,13-18; 5,1-11; Hebrejima 4,14-16; 2. Petrova 3,8-14; Otkrivenje 7,15-17; 21,1-4; 22,1-5.

Pogreb djeteta: 2. Samuelova 12,16-23; Marko 10,13-16.Pogreb mlade osobe: Propovjednik 11,6-10; 12; Luka 7,11-15.Pogreb pobožne žene: Izreke 31,10-31; Djela 9,36-42; Matej 26,10-13.Pogreb starije osobe: Postanak 5,24; 15,15; Matej 11,28; 2. Timoteju 4,6-8.

PREUZIMANJE NOVOG OKRUGAAdventisti smatraju samo po sebi razumljivim da je novi pastor prihvaćen u

okrugu i u društvenoj zajednici. Zbog toga novi pastori ostaju sami u nastojanju da pridobiju simpatije vjernika. Potreba za pomaganjem u postupku povezivanja novih pastora i njihovog vjerništva nije dovoljno naglašena. Neke službe može obavljati samo pastor; starješina ne može. Preuzimanje novog okruga je posebna služba koju mogu vršiti samo starješine uz suradnju dužnosnika konferencije, odnosno misije; pastori ne mogu. Ako ne istakneš potrebu za ovom važnom službom, vrlo je vjerojatno da to nitko drugi neće.

155

Teškoće što ih izaziva premještaj. — Premještaj propovjedničke obitelji iz jednog okruga u drugi može izazvati radosno očekivanje i oduševljenje kako same obitelji tako i vjerništva. Ali promjena može biti i delikatna i teška. Neumitno je popraćena nekom vrsti tuge.

Crkva koja tuguje. — U braku gubitak bračnog druga zbog rastave može biti mnogo teži od gubitka zbog smrti, jer prilikom rastave voljena je osoba odlučila otići. To izaziva osjećaj odbačenosti, a on opet gnjev. Isto tako kad propo vjednik odluči preseliti iz jednog okruga u drugi, vjerništvo osjeća neku vrst odba čenosti i gnjeva: “Što to nije u redu s nama?” “Zašto nas naš pastor želi napustiti?” ”Boli me jer volim svog propovjednika. Pazit ću da ne zavolim novoga, pa da opet patim.”

Ako prethodni propovjednik nije preselio svojom voljom već zaključkom konferencije/misije, vjerništvo se može naljutiti na konferenciju i stvarati teškoće onome tko dolazi na njegovo mjesto. Ako pak raniji propovjednik nije bio na cijeni, vjerništvo može osjećati nepovjerenje i gnjev prema svim propovjednicima.

Narod ne voli promjene i stoga im se opire — posebice konzervativni ljudi, a oni čine veliki dio u većini crkava. Novi pastori nužno znače i promjenu. Stoga postoji mogućnost da novi pastor ne bude voljen i da mu se crkva opre.

Tugovanje propovjedničke obitelji. — Propovjednička obitelj ima mnogo više razloga za tugovanje od crkvene obitelji. Iščupana iz svojih korijena, ona doživljuje iskustvo posebno poražavajuće za bračnog druga i djecu. Odlaze u novo mjesto i stranu kuću, što je, gledano s fi nancijske i društvene strane, posebno zahtjevno. Djeca trebaju početi iznova u novoj školi. Bračni drug možda treba potražiti novi posao.

No najozbiljniji je problem to što propovjednička obitelj mora napustiti svoje prijatelje. Dok vjerništvo možda žali zbog gubitka jedne obitelji, nova obitelj tuguje zbog gubitka svih svojih prijatelja u ranijem okrugu.

Sve to zajedno stvara potencijalne probleme koji prate propovjednikov pre-mještaj.

Olakšati premještaj. — Evo nekoliko prijedloga kako olakšati prijelaz u novi okrug:

Pokopaj stari okrug. Staro se mora odložiti da bi se prihvatilo novo. Vjernici mogu izraziti svoje poštovanje i tugu posebno obavljenim i dobro posjećenim opro-štajem s propovjednikom koji odlazi.

Ne vrši zamjenu prerano. Neki smatraju da novi propovjednik mora preuzeti dužnost odmah po odlasku svog prethodnika. Međutim istraživanje pokazuje da je obično potrebno oko tri mjeseca da vjerništvo bude spremno prihvatiti novog propovjednika. To vrijeme omogućuje vjernicima da se emotivno odvoje od obitelji


156


prethodnog propovjednika. Ujedno pruža jedinstvenu priliku za javljanje dotad uspavanog laičkog vodstva. U međuvremenu vjernici ponovno otkrivaju potrebu za pastorskom službom.

Proslavite dolazak novog propovjednika. Konferencija/misija i vjerništvo trebaju službu uvođenja novog propovjednika u okrug učiniti što je moguće značaj nijim događajem. Kao što je vjenčanje važan simbolični čin javnog osnutka novog doma, tako je služba uvođenja za pastora važan simbolični čin osnutka novog okruga.

Jedna je, međutim, razlika što mladenka može planirati svoje vjenčanje. Pro-povjednici ne mogu planirati vrijeme svog postavljanja u službu. Ovu odgovor nost trebaju preuzeti starješine i dužnosnici konferencije/misije. Ali starješine i drugi crkveni dužnosnici to ne trebaju učiniti sami, budući da su propovjednici namještenici konferencije koja ih i postavlja. Dužnosnici konferencije opet to ne trebaju činiti sami, kao da oni crkvi autoritativno nameću pastora. Vjerništvo je društvo, crkvena obitelj. Predstavnik konferencije inače nije član te obitelji i stoga će novom pastoru teško moći izraziti dobrodošlicu u njeno ime.

Najčešće dužnosnici konferencije/misije samo nakratko predstave novu pro-povjedničku obitelj subotom prije podne. Crkva onda planira samo svjetovan, druš-tveni sastanak kao dobrodošlicu. Mnogo je bolje imati zvaničnu duhovnu službu uvođenja novog propovjednika. U nekim prilikama mogu se pozvati i propovjednici i vjernici drugih crkava u tom kraju.

Uvođenje propovjednika u novi okrug. — Idealno je da ova služba bude obav-ljena kao dio drugog dijela subotnjeg jutarnjeg bogoslužja kad je prisutna većina vjernika. Predloženi redoslijed službe ističe predstavljanje cijele propovjednikove obitelji. Neke propovjedničke obitelji možda ne vole istupanje u javnosti, ali se uz sporazum treba naći način kako izraziti dobrodošlicu cijeloj obitelji. Propovjednička obitelj, a ne pastor, vjerojatno se najmanje osjeća dobro došlom.

Pozdrav upućen Prvi starješina treba pozdraviti predstavnika konferen cijepredstavniku kao osobu koja će predstaviti obitelj novog propovjed -konferencije/misije nika.

Riječ predstavnika Predstavnik konferencije treba objasniti svrhu službekonferencije/misije uvođenja u okrug: povezati crkvu i propovjedničku obitelj i posvetiti novi tim crkva-propovjednik za službu u društvu. Dužnosnik konferencije isto tako treba predstaviti svakog

157

člana propovjed ničke obite lji i o njemu ukratko iznijeti nekoliko životopisnih po data ka. Druga je mogućnost: dužnosnik konferen cije može iznijeti pred pastora poslužavnik sa zapalje nim svijećama pri čemu svaka od njih predsta vlja jednu crkvu u okrugu, a onda ga pozvati da nastoji odr žavati svjetlost i pomoći da brojčano rastu.

Dobrodošlica Kad izgovara dobrodošlicu, starješina govori u ime starješine mjesne crkve, vjerništva. Može se pozvati

cijela propo vjednička obitelj na podij; u tom slučaju bračni drug starješine može pozdraviti bračnog druga propovjedni ka. Jedno dijete, vođa mladeži ili učitelj crkvene škole od strane vjerništva može izraziti dobrodošlicu propo vjednikovoj djeci.

Litanija Starješina: Došli smo otvoriti novo poglavlje u povijesti naše crkve — početak službe novog propovjednika. Crkva: Primili smo darove od Boga koji nas je osposobio za službu, a sada nam je dao novog propovjednika da nas vodi, obučava i hrabri. Obitelj Došli smo s ciljem da vam služi- propovjednika: mo, uzdižući Isusa Krista, da bi smo zajedno rasli. Crkva: Pozivamo vas da nas vodite u na šem življenju s Bogom. Obitelj Očekujemo da nas volite, jer po- propovjednika: sta je mo članovima vaše crkve ne obi te lji. Crkva: Želimo da budete dio naše obite lji i stoga vam otvaramo srca. Predstavnik Bog ti je povjerio vođenje ovog na- konferencije ro da u njegovoj pripremi za skori pastoru: dola zak našega Gospodina Isu sa Krista. Propovjednik: Prihvaćam poziv! Obećavam pred Bogom da ću učiniti sve što je u mojoj moći da


158


uzdignem Njego vo ime. Predstavnik Kao crkva pozvani ste da objavi te Evanđelje konferencije sredini u kojoj živi te. Crkva i pastor: Prihvaćamo poziv da svojim ži vo tom i službom prikažemo ži vo ga Krista. Svi: Danas činimo zavjet, pred Kris tom i jedni pred drugima, da će mo Kristu dati prvo mjesto; da će mo tražiti vodstvo Svetoga Duha i raditi zajedno da ubrzamo Nje gov dolazak.

Molitva za uvođenje Propovjednička obitelj može biti okrenuta crkvi, doku okrug joj je s jedne strane predstavnik konferencije a s druge

prvi starješina. Mogu izići i druge starješine i crkveni dužnosnici i napraviti lanac ljudi od pastora i starješi ne na podiju do prvih sjedala u crkvi. Zatim treba poz vati sve, cijelu crkvu, da pruže ruke jedan drugome i klek -nu na molitvu uvođenja u okrug. Ovaj čin simbo li zira sjedinjavanje propovjednika i naroda. Moli se prvi starješina, pozivajući crkvu da obeća potporu no vom propovjedniku.

Moli se predstavnik konferencije/misije, zvanič no postavljajući pastora za vođu crkve.

Zatim predstavnik konferencije predvodi sta rješine u izražavanju dobrodošlice obitelji novog pro povjednika.

Propovijed pastora

Dobrodošlica crkve Po završetku službe, kad napušta molitveni dom, vjer-ništvo iskazuje dobrodošlicu pastorovoj obitelji. Za jed-nič ki objed je izvrstan način završetka službe pre uzimanja novog okruga.

159

MOLITVA ZA BOLESNE Jakov u svojoj poslanici predlaže: ako je neki vjernik bolestan, “neka sebi dozove

crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gos podnje, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići, i ako je učinio grijehe, dobit će oproštenje.” (Jakov 5,14.15) Ovo je još jedna služba za starješine koja predstavlja veliki blagoslov za tvoj narod.

Molitva treba biti u središtu službe svakog starješine, a molitva za bolesne je značajan dio takve molitvene službe. Kad posjećuješ bolesne, drži na umu ne samo njihovo tjelesno već i duhovno stanje. Često se bolesni osjećaju bespomoćni i obeshrabreni. Ponekad se njihova vjera koleba pa im je potrebno tvoje ohrabrenje i podsjećanje da ih Bog ljubi.

Formalna služba pomazanja se obično primjenjuje na one koji boluju od posebno teške bolesti. Međutim tekst glasi: “Boluje li tko među vama.” U njemu ne stoji: “”Umire li tko među vama…” Službu pomazanja ne treba vršiti u slučaju svake beznačajne tjelesne tegobe. Treba je vršiti samo u slučaju ozbiljne bolesti, ali ne samo za bolest koja vodi u smrt. U nekim krajevima pomazanje je gotovo posvema nestalo zbog tradicije nekih neadventističkih vjerskih zajednica koje su ga koristile samo kao posljednju pomast.

Tko služi? — Bolesnik treba k sebi dozvati crkvene starješine. Starješina mjesne crkve može obaviti službu pomazanja ako je propovjednik odsutan, ali to treba učiniti uz pastorov pristanak. U idealnom slučaju propovjednik predvodi, a prisutne starješine pomažu prisutnošću i molitvama.

Priprema za službu. — Gdje se održava? Služba pomazanja se može održati u crkvi, kući, domu za stare ili u bolnici. Ako se vrši u bolnici, treba je obaviti tako da ne čini smetnje liječniku i bolničkom osoblju. Duljina i oblik službe ovisi o mjestu na kojemu se održava i stanju u kojem se bolesnik nalazi.

Tko je prisutan? Osim propovjednika i starješina, prisutni mogu biti i drugi koji imaju poseban dar molitve. Bolesnik možda želi pozvati svoje prijatelje. Obično ne pozivamo članove obitelji ili prijatelje koji nisu kršćani, ali isto tako ne zahti-jevamo da nas napuste ako su prisutni. Oni koji vode službu trebaju biti ozbiljno posvećeni Kristu, čvrsto vjerovati u božansko iscjeljenje i pripremiti srce za ovu priliku.

Priprema bolesnika. “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi me uslišio Gospod.” (Psalam 66,18) Pozovi bolesnika da prije pomazanja ispita svoj život. Odličan način pripreme pojedinca za ovu službu jest proučavanje poglavlja “Molitva za bolesne” u knjizi Ellene G. White, Služba liječenja.


160


Poštuj želju onih koji ne žele previše određeno govoriti o svojoj bolesti. S druge strane, trebaš o njoj saznati koliko je to bolesnik voljan reći kako bi tvoja molitva bila određena.

Redoslijed službe. — Uvodne riječi. Budući da vodiš, objasni okuplje nima svrhu pomazanja i kako se ono vrši. Možeš pozvati bolesnika da posvjedoči o svojoj vjeri i iznese razlog što moli za izlječenje.

Ako bolesnik nije u previše teškom stanju koje bi zahtijevalo kratku službu, uzmi vremena da iz Pisma pročitaš uvjete za božansko ozdravljenje. Ova načela obuhvaćaju:

1. Vjeru da Bog može i hoće izliječiti.2. Priznanje grijeha.3. Posvećenje zdravom načinu življenja. Često je bolest posljedica pogrešnih

životnih navika. Kaži bolesniku da Bog rado prašta naše prošle grijehe, ali je drsko tražiti od Boga da izliječi naše tijelo ako ga i dalje namjeravamo zlouporabljati.

4. Spremnost da se služimo ljudskim sredstvima. “Svaki dobar dar, svaki savršeni poklon dolazi odozgor.” (Jakov 1,17) Bog je možda već obdario nekog liječnika kojemu će On povesti bolesnika da ga izliječi. Bog čini čuda, ali ih često čini preko darova što ih je stavio u ljudske ruke.

5. Imaj povjerenja u Božji odgovor. Ponekad Bog odmah liječi, ponekad treba vremena, a ponekad nikada. Ako bolesnik nije odmah ozdravio, to ne treba tumačiti kao da je to znak njegove duhovne slabosti ili Bog nije spreman liječiti. Služba treba istaknuti sigurnost da je sve prepušteno Božjim rukama i da se možemo Njemu povjeriti.

Biblijski tekstovi koji se mogu čitati ili iz njih crpiti jesu: Jakov 5,14-16; Brojevi 21,8.9; Psalam 1-5; 107,19.20 i Marko 16,15-20.

Molitva pomazanja. Ako si osoba koja predvodi, trebaš imati bočicu masli-nova ulja. Svi kleče. Bolesnik može poželjeti da se moli. U tom slučaju neka se moli prvi. Zatim se redom mole drugi dužnosnici. Ti moliš posljednji. Kad počneš moliti, stavi na vrh prstiju nešto ulja. Pri završetku molitve pomaži čelo bolesnika. Ovaj čin simbolizira doticanje bolesnika po Svetome Duhu na poseban i naročiti način.

Adventisti sedmog dana ne slijede niti podupiru praksu nekih koji uljem po-mazuju oboljele dijelove tijela.

Završetak službe. Čim su molitve završile, pozdravi i napusti bolesnika. Prije pomazanja možeš uzeti nešto vremena za upoznavanje i prijateljski razgovor, ali ne poslije njega. Napusti bolesnika dok još prevladava duh pobožnosti i dok se još osjeća Božja prisutnost.

161

VJENČANJE “Od bilo koje veze na zemlji obiteljska je veza najuža, najnježnija i najsvetija.

Ona je određena da bude blagoslov čovječanstvu. Ona je blagoslov gdje god se u brak ulazi razborito, u strahu Božjem i s trezvenim prihvaćanjem odgovornosti.” (Ellen G. White, Temelji sretnog doma, str. 12) Svako vjenčanje treba stoga biti vrijeme duhovne obnove, radosnog praznovanja i individualizirane službe paru i njihovim obiteljima.

Smjernice naše crkve. — Tko vrši vjenčanje? U šestom poglavlju, pod naslovom “Službenici crkve i njihove dužnosti” Crkveni priručnik određuje: “Prigodom službe vjenčanja samo rukopoloženi propovjednik može iznijeti bračni nalog, tražiti izjave obećanja i dati objavu o vjenčanju, osim u onim područjima za koja je odbor divizije donio zaključak da se za obavljanje službe vjenčanja ovlaste izabrani nerukopoloženi propovjednici koji su rukopoloženi kao starješine mjesne crkve. Prigodnu propo-vijed, molitvu i izricanje blagoslova može imati ili rukopolo ženi propovjednik, nerukopoloženi propovjednik ili starješina mjesne crkve.” Dru gim riječima, ti kao starješina mjesne crkve ne možeš obaviti cjelokupnu službu, ali možeš sudjelovati. Budući da si vodeća ličnost mjesne crkve, tvoja su prisutnost i zanimanje od najveće važnosti.

Ograničenja za pastore. U nekim slučajevima propisi naše Crkve zabranjuju propovjednicima da vjenčaju neki par. A ima slučajeva kad propovjednici po svojoj savjesti ne mogu obaviti ovu službu. U jednom i drugom slučaju par se može osje ćati odbačenim, a vjernici mogu stvoriti pogrešne zaključke. Nema važnijeg i delikatnijeg vremena kad starješine trebaju podržati svoje pastore.

Duhovna služba. U mnogim zemljama u svijetu crkveno vjenčanje predstav lja i građanski ugovor i duhovnu odluku. U drugim zemljama vjerska služba se ne može obaviti dok nije izvršeno građansko-pravno vjenčanje. Svaku službu vjen čanja u kojoj svjetovno zasjenjuje duhovno treba smatrati neprikladnom u adven tisti čkoj crkvi.

Smjernice za crkvu. Ti i tvoj pastor trebate povesti crkvu u pripremi smjerni ca za vjenčanje. Učini to dok još nisi primio zahtjev za vjenčanje, da ne bi koga po vri-jedio. Daj te smjernice, zajedno s obrascem kojim se zahtijeva vjenčanje svako me tko zatraži vjenčanje u crkvi. Ispunjeni zahtjev za vjenčanjem treba sadržavati odre đene mladenkine zahtjeve, po čemu će se vidjeti da su smjernice pročitane i prihva ćene.

Prouči sa svojim crkvenim odborom Crkveni priručnik i Priručnik za propo-vjednike kako biste se upoznali sa smjernicama Crkve. A onda na osnovi njih i mjes nih običaja/tradicija pripremite smjernice svoje crkve.

Predmeti koje treba uključiti jesu: tko može biti vjenčan u crkvi; glazba; mora li se ili ne mora pozvati crkvenog koordinatora vjenčanja; svijeće; odjeća; fotogra-


162


fi ranje; riža ili konfeti; prijam; naplaćivanje; pribor i služba što ih osigurava crkva.Ne bi smjelo biti puno izuzetaka od smjernica, a i ove mora odobriti određe ni

odbor. Pastor ne bi trebao biti jedini odgovoran za ogorčenje što ga izražavaju obite lji čiji su se planovi sukobili s crkvenim smjernicama.

163

Osmo poglavlje

Za osobno proučavanjePosebne službe su upravo to — posebne, i treba ih kao takve planirati i voditi. Uobičajeno je da ih vodi pastor, a da mu ti kao starješina u tim prigodama pomažeš.

TIJEKOM ČITANJA ovog poglavlja zaključi kako svaka od posebnih službi pomaže naro du u razvijanju njegova iskustva s Bo gom. Pronađi osnovnu strukturu svake po sebne službe i odredi kako se ona može pri mijeniti u tvojoj sredini.

ZAMIJETI: Krštenje je simbol smrti starog i početka novog života u Isusu. Njime

osoba izražava želju da postane članom Božje obitelji.

Važno je da se novi vjernici uklope u crkvenu zajednicu i da osjećaju kako ih vjerništvo prihvaća i voli.

Posvećivanje djeteta svakog od nas podsjeća na Božje čudo rođenja i zavjet roditelja i vjerništva da će podržati i pomoći upućivati “dijete prema njegovu putu”.

Gospodnja večera spada među najsvečanije i najrados nije događaje u našim crkvama. Premda je to vrijeme pozivanja na ispitivanje srca i praštanje, ono je i vrijeme ohrabrenja i duhovne obnove. Pomagati ili voditi ovu posebnu službu jedna je od najvažnijih duhovnih duž nosti starješine.

Adventisti sedmog dana običavaju imati Gospodnju ve če ru otvorenu za javnost. Dobro došao svatko tko želi sudjelovati u uzimanju simbola Gospodnje smrti.

Starješina može prenijeti duhovne blagoslove onima koji ne mogu sudjelovati na Gospodnjoj večeri, dijeleći im jednostavnu Gospodnju večeru.


164


Smrt i planiranje pogreba je važna služba za starješinu. Važno je u to vrijeme pokazati osjetljivost za potrebe obitelji, za kulturu i običaje.

Preuzimanje novog okruga posebna je služba koju mogu vršiti samo staješine. Ova služba, i potpora novog propo vjednika, može pomoći u ublažavanju teškoća zbog premještaja kako za vjerništvo tako i za novog propo vjednika i njegovu obitelj. Ako ne istakneš potrebu za ovom važnom službom, vrlo je vjerojatno da to nitko drugi neće.

Molitva za bolesne još je jedan oblik službe kojom sta rješina može biti veliki blagoslov za narod. Takva se mo litva može uputiti tijekom posjeta ili prigodom for malne službe pomazanja.

Vjenčanje je prigoda za duhovnu obnovu, radosno praz novanje i individualiziranu službu paru i njihovim obi teljima.

NAUČI:1 . Još jednom razmotri odsjek o krštenju. Koje korake tre ba učiniti

u pripremi kandidata za krštenje? Što su tvoje odgovornosti u toj pripremi?

2. Koja su četiri osnovna razloga za posvećivanje djeteta? a) ......................................................................................................... b) ......................................................................................................... c) ......................................................................................................... d) .........................................................................................................3. Još jednom razmotri četiri dijela uobičajenog blagosliv ljanja djeteta.4. Na koje načine starješina može pomoći u planiranju po svete mo-

litvenog doma?

5. Koja je razlika između posvete molitvenog doma i nje go va otvore-nja?

165

6. Koji je cilj i koje su razlike između posvete molitvenog doma, otvorenja crkve, početka gradnje, polaganja ka mena temeljca i blagoslivljanja doma?

7. Još jednom razmotri odsjek o Gospodnjoj večeri. Što znači Gospodnja večera otvorena za javnost?

8. Kada bi trebao posjetiti obitelj pošto si dočuo za smrt nekog od njenih članova?

Nabroji neke praktične načine na koje crkva može ponu diti pomoć ožalošćenoj obitelji.

9. Tri su prijedloga kako olakšati premještaj novog propo vjednika. Koji?

a) .........................................................................................................b) .........................................................................................................c) .........................................................................................................

10. Nabroji korake u službi pomazanja.

11. Zašto je važno da tvoja crkva ima smjernice za vjenča nje? Zašto ih treba postaviti prije no što se planira neko vjen čanje?

URADI:1. Što bi mogao učiniti da bi nečije krštenje bilo posebno?

2. Načini primjer rasporeda za posvećivanje djeteta i kaži što crkva može učiniti za obitelj i dijete.

3. Što se može učiniti za djecu da bi prigodom obreda Gos podnje večere mogla shvatiti i na svoj način iskusiti nje govo značenje?


166


4. Načini pismeni plan posjeta i pružanja potpore osobi koja tuguje zbog smrti.

5. Na koje praktične načine možeš vjerništvu olakšati pri manje novog pastora? Što možeš učiniti da se zaboravi stari pastor? Kako možeš pomoći ostvarenju zamisli da se prerano ne izvrši zamjena novim pastorom? Kako možete proslaviti dolazak novog pastora?

167

Osmo poglavlje

Za skupno proučavanje1. Što možeš učiniti na dan krštenja neke osobe da joj osob no

pomogneš pri uklapanju u crkvenu zajednicu i stva ranju osjećaja prihvaćenosti?

Kako tvoja crkva može pomoći uklapanju u njenu zajed nicu i u iskazivanju prihvaćanja i ljubavi?

Što ti možeš učiniti da nečije krštenje bude poseban događaj?

2. Što si ti učinio da bi blagoslivljanje nekog djeteta bilo poseban događaj?

3. Što možeš učiniti da više vjernika sudjeluje u Gospod njoj večeri?

4. Što znači rečenica da “adventisti imaju Gospodnju veče ru otvorenu za javnost”?

5. Od kakve praktične koristi možeš biti pastoru kad se radi o pogre-bima i vjenčanjima?

Na koje načine možeš poduprijeti obitelj koja je oža lošćena zbog smrti svog člana?

6. Što misliš o ideji da novi pastor tri mjeseca ne preuzme novi okrug?

7. Što ti možeš učiniti da tvoja crkva novog propovjednika dočeka dobro došlicom?

8. Kako možeš svojoj crkvi olakšati dolazak novog pasto ra? Što možeš učiniti da se zaboravi stari pastor?

ZAKLJUČAK Završavamo ovaj priručnik tamo gdje smo započeli: s pozivom

svim starješi nama da se odazovu živom, duhovnom vođenju crkve. Tvoja je služba važna za na stavak rasta i razvitka crkve. Budući da ti je Sveti Duh dao jedinstvene voditeljske sposobnosti, ti možeš


168


dovesti do velikih promjena. Posveti se svakodnevno Kristu i osloni na Njega za milost i vodstvo.

“Starješine koje su među vama opominjem… Pasite stado Božje koje je među vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Božjoj volji; ne iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz oduševljenja! Ne vladajte se okrutno na dodijelje nim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit ćete neuveli vijenac – slavu.” (1. Petrova 5,1-4)

Documents

Bibliotečni niz – priručnici file4 Priručnik za starješine Objašnjenje 7 Predgovor 8 Punomoć za starješine 9 Prvo poglavlje Crkva i njena organizacija 11