Bih Pejzazi

  • View
    222

  • Download
    4

Embed Size (px)

Transcript

RELIKTNO- REFUGIJALNI PEJZAI BOSNE I HERCEGOVINERefugijalno-reliktna stanita predstavljaju najunikatnije dijelove bosanskohercegovakog okolia. Nastali su u burnim procesima oblikovanja zemljine kore, geogeneze, stvaranja klime i ivoga svijeta. To su mjesta koja su pretrpjela najmanje promjene od predglacijalnog do postglacijalnog perioda, te tako sauvala izvorne ekoloke vrijednosti. Na ovim stanitima su zastupljene mnoge tercijerne vrste biljaka i ivotinja, koje su uspjele preivjeti i drastine promjene klime u toku posljednjeg glacijala. Kako su ova stanita bila utoita mnogim biljkama i ivotinjama tokom ledenog doba, zovu se i refugijumi. Vrste koje na njima ive su u evolucionom pogledu veoma stare i oznaene su kao relikti. Ovakvi tipovi stanita na kojima ive brojne tercijerno-reliktne vrste biljaka i ivotinja su od najveeg znaaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet. Pozicija tercijernih reliktnih ekosistema u Bosni i Hercegovini povezana je prvenstveno sa kanjonima, klisurama i strmim padinama planina u slivovima rijeka: Une, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve. ivi svijet reliktnih i refugijalnih pejzaa bosansko-hercegovakih Dinarida u ekolokom i biogeografskom pogledu diferencira se na vie jasno izdvojenih jedinica. Najvei dio ovih ekosistema pripada eurosibirsko-boreoamerikoj regiji koja je ovdje zastupljena sa zasebnom Provincijom reliktnih borovih uma. Pored toga, refugijalna stanita u niim dijelovima submediteranskog i brdskog pojasa u biogeografskim smislu pripadaju i ilirskoj na zapadu i mezijskoj provincviji na jugoistoku BiH. Dio refugijalnih stanita se nalazi i u srednjejadranskom sektoru, jadranske provincije, Mediteranske regije. PEJZAI RELIKTNIH BOROVIH UMA Prema Lakuiu (1969; 1980), ovi pejzai u biogeografskom pogledu pripadaju posebnoj provinciji reliktnih borovih uma. Podudaraju se sa arealima uma munike (Pinus heldreichii), ilirskog crnog bora (Pinus nigra subsp. austriaca) i dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica). Pejza reliktnih borovih uma se na vertikalnom i horizontalnom profilu diferencira na: ekosisteme dalmatinskog crnog bora Pinion dalmaticae; ekosisteme uma munike Pinion heldreichii; ekosisteme ilirskog crnog bora Pinion austriacae sa geoloko/pedoloka/floristikim serijama: serija ekosistema uma crnog bora na peridotitima i serpentinitima Pinenion austricae serpentinicum ; serija ekosistema uma crnog bora na dolomitima Pinenion austricae dolomiticum ; serija ekosistema uma crnog bora na krenjacima Pineion austricae calcicolum. Ekosistemi dalmatinskog crnog bora Ekosistem je fragmentarno zastupljen u Jadranskoj provinciji u Bosni i Hercegovini. Njegovi fragmenti su naznaeni u podruju nekadanjih uma i ikara esvine Quercetum ilicis adriaticum na polotoku Klek kod Neuma, u njegovom jugoistonom dijelu.

89

Iako su zastupljene na malim povrinama, ove zajednice imaju pejzani znaaj, te znaaj kao dio diverziteta mediteranske flore i faune BiH. Ekosistemi uma munike Ovaj tip ekosistema se razvija u arealu uma endeminog bora munike Pinus heldreichii, tercijarne reliktne vrste koja je jedan od najznaajnijih etinara dananjice. Areal munike u Bosni i Hercegovini obuvata prostor planine Orjen, Vele, Prenj, vrsnice, abulje i Vrana u Hercegovini, te zapadne i jugozapadne padine planine Hranisave u junoj Bosni. Ekoloki, geografski i floristiki, na prostoru Bosne i Hercegovine se diferenciraju tri serije: ume munike na Orjenu; ume munike na planinama oko Nerteve, ume na Hranisavi. ume munike na Orjen planini Na planini Orjen munika je prisutna na brojnim lokalitetima koji geografski pripadaju Bosni i Hercegovini. Optimum ima u gornjem dijelu brdskog, u gorskom i subalpinskom pojasu kojem daje i najsnaniji pejzani peat i diferencira ga od drugih masiva Dinarida. Pojas munike daje unikatnost ovom dijelu Dinarida i kroz posebne obrasce zoniranja vegetacije. Geoloku podlogu na stanitima ovih uma ine krenjaci mezozojske starosti oblikovani jakim padavinama i planinskim vjetrom. Stanita imaju izgled tipinog krkog podruja sa obiljem krakih formi reljefa. Tla su plitka i vodopropusna (kalkomelanosoli, rendzine, a na zaravnjenim terenima kalkokambisoli). Na stanitima sa izraenim nagibima terena, kao tipina hazmofita, munika zalazi u pukotine karbonatnih stijena, obrazujui endemine vegetacijske cjeline. Populacije munike izgra uju zajednice i na umirenim pretplaninskim siparitima. Na vlanim tlima hladnih stanita, munika gradi mezofilne zajednice sa balkanskom bukvom Fagus moesiaca. Pejza uma munike na Orjenu ine sljedee endemine zajednice: ume munike mediteransko-montanog pojasa Pinetum heldrechii mediterraneo-montanum Blei et Lakui 1969; ume munike i pjegave ibukovine Viburno maculatae-Pinetum leucodermis Fukarek 1970; ume munike i balkanske bukve Fago moesiacae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i devesilja Peucedano-Pinetum heldreichii Redi 2004, ume munike i kragovine Amphoricarpo neumayeri-Pinetum heldreichii Redi 2004. U arealu navedenih uma stanita nalaze endemoreliktne vrste: kragovina (Amphoricarpus neumayeri), munika (Pinus heldreichii), kozokrvina (Lonicera glutinosa), pjegava ibukovina (Viburnum maculatum), orjenski pucavac (Silene tommasinii) i druge. U pejzaima uma munike egzistira i itav mozaik drugih tipova stanita, sa biocenozama koje daju unikatnost prostoru, te ga izdvajaju u posebne biogeografske cjeline. To su zajednice u pukotinama stijena endemoreliktne sveze Amphoricarpion neumayeri, te siparita sveza Silenion marginatae i Peucedanion.

90

ume munike na planinama oko rijeke Neretve Na planinama oko Neretve munika ima svoj ekoloki optimum u Bosni i Hercegovini. Javlja se u gorskom i subalpinskom pojasu planina Vele, Prenj, vrsnica, abulja, te jugoistonim padinama Vran planine koja predstavlja njenu zapadnu granicu na Balkanskom poluotoku. Stanita u zoni tipinog hercegovakog kra su na karbonatnoj geolokoj podlozi, zemljitu tipa kalkomelanosola i rendzina (rje e kalkokambisola). Na blaim nagibima munika obrazuje sklopljene sastojine. Na izraenijim nagibima i ovdje ulazi u izgradnju hazmofitskih zajednica u pukotinama stijena, te umirenim siparima. Na Prenju su sastojine munike veoma dobro ouvane. Pojedina stabla su stara i do nekoliko stotina godina, sa promjerom izme u 2 i 3 metra. Na planinama oko rijeke Neretve munika gradi vie endemoreliktnih zajednica: ume munike Pinetum heldreichii mediterrano-montanum Blei et Lakui 1969; ume munike i ilirskog crnog bora Pinetum nigrae-leucodermis Fukarek 1966; ume munike i vizijanijeve kotrike Senecioni-Pinetum leucodermis Fukarek 1966; ume munike i krivulja Mugheto-Pinetum leucodermis Fukarek 1966; ume munike i lijepe petoprste Potentillo speciosae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i modrog lasinja Moltkaeo-Pinetum heldreichii Redi 2004. Ove umske zajednice su stanita mnogih endemo-relikata: vrsnika sibireja (Sibirea croatica), vizijanijev kotrik (Senecio visianus), apeninska petoprsta (Potentilla apennina), lijepa petoprsta (P. speciosa), modro lasinje (Moltkaea petraea), te druge endemine vrste kamenjara, pretplaninskih rudina, pukotina stijena i siparita. Visok stepen endemizma zajednica i vrsta predstavlja razlog prioritetnih mjera konzervacije ovih stanita kao posebno vanog dijela bosanskohercegovakog biodiverziteta. ume munike na Hranisavi planini Na zapadnim i jugozapadnim padinama Hranisave (zapadnog dijela Bjelanice) egzistiraju umske zajednice u kojima munika ima visoku brojnost i vitalnost. Ovo podruje predstavlja sjevernu granicu areala munike. Stanita su sa izraenim nagibom terena na krenjakoj podlozi i zemljitu tipa kalomelanosola i rendzina (1.600-1.800 m n.v.). Na hladnijim ekspozicijama munika gradi zajednice sa mezijskom bukvom, a na najveim nagibima gradi hazmofitske zajednice. Na Hranisavi munika gradi sljedee endemo-reliktne zajednice: ume munike i mezijske bukve Fago moesiacae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i devesilja Peucadno longifolii-Pinetum heldreichii Redi 2006; ume munike i mlivnjaka Arcstostaphyllo-Pinetum heldreichii Redi 2006.

91

ume ilirskog crnog bora Ilirski crni bor kod nas je predstavljen posebnom podvrstom Pinus nigra subsp. nigra, koji na bosansko-hercegovakim Dinaridima ima disjunktivni areal. Njegova stanita su na razliitim supstratima (stare vulkanske stijene, dolomiti i krenjaci), a imaju obiljeja refugijuma tercijarne flore. Pinus nigra subsp. nigra je heliofilna, termofilna i kserotermna vrsta. U zavisnosti od geoloke podloge i ostalih ekolokih prilika, diferenciraju se geoloko/pedoloko/floristike serije: ume crnog bora na peridotitima i serpentinitima Pinenion austricae serpentinicum; ume crnog bora na dolomitima Pinenion austricae dolomiticum; ume crnog bora na krenjacima Pineion austricae calcicolum. ume crnog bora na peridotitima i serpentinitima Ovi ekosistemi zauzimaju velike povrine u ofiolitskoj zoni Bosne i Hercegovine koju izgra uju stare vulkanske ili ultrabazine stijene. U njihovom sastavu dominiraju serpentiniti, peridotiti, dijabazi i amfiboli. Me utim, najvei znaaj za determinaciju geofloristikih obiljeja imaju serpentiniti u seriji sa peridotitima. Veoma davno (Riter-Studnika, 1963, 1970) je uoen visok uticaj abiotike komponente na karakteristike ivog, posebno biljnog svijeta. Ofiolitska zona se prua od planine Kozare na sjeverozapadu BiH kroz dolinu Vrbanje, gdje pokiva vee povrine na planinama Uzlomcu i Borji, zatim nastavlja prema slivnom podruju rijeke Bosne, gdje izme u Zavidovia i Nemile izgra uje veoma kompaktan kompleks. Zona se prua dolinom rijeke Gostovi do planine Konjuh na kojoj ove stijene grade ogromne komplekse, sputajui se sve do Kladnja, Olovskih luka, na jugu i Banovia na sjeveru. Naroito je ivopisna, geomorfoloki dinamina dolina rijeke Krivaja, koja je na veem dijelu svog toka izgra ena od ultrabazinih stijena. Posebne disjunkcije ovih stijena se pojavljuju na Ozren planini, na desnoj obali Spree, oko Maglaja i Lukavca. Idui prema istoku i j