Bila je to '94. godina. Vratio sam se nakon tri godine izbivanja u svoj rodni grad, mlad i lud, nabrijan energijom da u Splitu radim suvremeno kazalite inspiriran ponajvie nevjerovatnim predstavama koje sam gledao te tri godine na zagrebakim Eurokazima. Zagreb je tih godina imao nevjerovatnu energiju, rave partije, genijalne klubove i koncerte, suvremeno kazalite i performansi okupirali su cijelu umjetniku scenu. Nekako sam se nadao da e se posljedino takve stvari poeti dogaati u Splitu, a logika mi je nalagala da ako ne krenem sam u takav pothvat da se nee nita ni dogoditiTako sam poetkom 1994. u kinu Zlatna vrata napravio prvu audiciju za FFT (Fractal Falus Teatar) i onda je sve poelo. Na audiciji je prola skupina genijalnih mladih ljudi raznih umjetnikih poetika, radikalno razliitih osobnosti s kojima sam krenio raditi kazalite. Bilo nes je ukupno desetak. Kako nismo imali prostor za probe, a grad Split nas je glatko odbio kad smo traili prostor, odluili smo ilegalno ui u Dom omladine i tamo zapoeti s probama. Prostor je izgledao katastrofalno i monumentalno u isto vrijeme. U prostoru ispod stagea probe je imala grupa ubrivo, svirali su s akustinim gitarama i lupali po kantama od jupola, a svuda oko nas i bilo je ubrivo, gomile graevinskog otpada, razbijenog stakla i odbaenog narkomanskog pribora. Kako smo tadanji izriaj i vjebe gradili na Mejerholjdovom fizikom teatru, a imali smo viziju prekrasnog konstruktivistikog kazalita a ne smetlita, odluio sam da dio vjebi radimo tako da iznosimo smee iz prostora Doma omladine. Vraki je zabavno bilo to vrijeme provedeno u oblaku praine, ali nakon par mjeseci smo shvatili da neemo daleko stii s radovima ako ne regrutiramo jo ljudi za nau idejuInterneta i Facebooka nije bilo, printeri su bili rijetki i skupi, a sam grad bio je u prilinom ratnom kaosu. Stoga smo rukom crtali letke koje smo onda fotokopirali i djelili ih po Peristilu, kenjari , matejuki, gradskim kafiima i uskoro smo dobili arenu i poveu koliinu volontera, a s njima i jo nekoliko bitnih umjetnika koji su pomogli pokrenuti stvar. Iz Zagreba su se sa studija friko vratila tri mlada splitska likovna umjetnika Sanja Jona, Marin Zori i Zvonimir Bakotin. Kad su vidjeli prostor Doma omladine totalno su odlipili . Predloili su da ukljuimo u projekt i mladog sociologa Suzanu Kunac i krenemo lukavim planom zauzeti zgradu te je dovesti u funkciju.Prvo smo morali smisliti ime nae male organizacije. Kako je tih ratnih godina preduvijet da dobije ikakav legitimitet (ili eventualno kakva novana sredstva ) bio nacionalni predznak, tako smo goebbelsovskom logikom doli do imena Nova Hrvatska Umjetnost NHU, to se pokazalo kasnije kao pun pogodak kod pregovaranja s politiarima. Ne govorei javnosti puno o naem planu krenuli smo ozbiljno istiti prostor od smea, te pregovarati s gradom u vezi dozvole za organizaciju meunarodnog umjetnikog festivala kojeg smo nazvali Art Squat. Lokalnim politiarima projekt smo prezentirali kao manifestaciju stvorenu s ciljem prezentiranja novog hrvatskog umjetnikog identiteta, to je bilo dovoljno za dobivanje formalne dozvole za akciju, ali ne i za novanu potporu. Stoga smo krenuli u moljakanje novaca bilo koga tko je mogao neto odvojiti. Dala je rodbina koliko je imala, dali su neki kafii i manje firme, mediji su se zainteresirali za projekt, gostujui umjetnici pristali su doi samo za putne trokove i smjetaj i krenuli smo....Imali smo cijeli plan, ali falilo nam je jedno zvuno ime, jedan samuraj koji e prizvati medije, a dovoljno je lud da se upusti u projekt koji je praktino bio osmiljen i voen od strane potpunih amatera, i u najgorim moguim produkcijskim uvjetima. Pala je ideja Tom Gotovac! Nazvali smo ga i pristao je bez puno razmiljanja. U junom krilu Doma omladine - a sadanjem galerijskom prostoru MKC-a - postavili smo likovnu izlobu; u prostoru sadanjeg Malog amfiteatra odravali su se koncerti i tada popularno zvani rave partyji, a po cijelom prostoru Doma odravali su se performansi. Planirano trajanje manifestacije bilo je tri dana, ali kada je Tom Gotovac stigao, rekao nam je: Momci, koji vam je kurac, nemojte se zajebavat'. Sad trebate dignit' prainu i samo nastavit raditi. Inae e vas politiari nategnuti i nita od vaeg plana da to bude zgrada za vas mlade umjetnike. Vjerovao je Tom jo tada u novostvorenu Republiku Hrvatsku i gajio nadu da e suvremeni umjetnici biti tretirani bolje nego u JugiOtili smo dva dana kasnije na streljanu u Stobre gdje je izveo svoj performans kabrnja, pokuavajui s AK-47 (kalanjikov op.a.) napisati rije kabrnja po velikoj drvenoj dasci. Nezadovoljan preciznou automata, nervozno se dohvatio pitolja te iz vee blizine s 2 okvira metaka dovrio performans. Kasnije je obojao tu istu dasku u trobojnicu hrvatske zastave, te nas organizatore, natjerao da se skupa s njim i daskom, jednog hladnog jutra u studenom, goli okupamo pred novinarima. Koncerti u domu su bili odlini usprkos katastrofalnoj akustici. Za vrijeme koncerata, slobodni penjai su izvodili koreografiju u zraku povie muziara, a rave partyiji su uskoro bili poznati kao najbolje underrground mjesto za isplesati se u cijeloj Hrvatskoj. Dio garderobe HNK je bio smjeten u zgradi, pa smo kriomice uzimali kostime koje bi poslje vraali. Tako da smo esto imali kostimirane zabave neovisno o karnevalskom periodu. Zavrtjeli su se uestali okrugli stolovi i javne rasprave o prostoru; umjetnici iz Hrvatske i inozemstva su sami poeli dolaziti samo da budu dio tog divnog cirkusa. Lokalne vlasti preutno su sve tolerirale, mediji su bili na naoj strani i inilo se kao da idemo u dobrom pravcu.Dobar dio trokova pokrivalo se zaradom od improviziranog anka postavljenog u prostoru i od prodaje karata za pojedina dogaanja, a za to smo trebali imati i redare. U to vrijeme u Splitu imati redare praktino je znailo da si morao odabrati skupinu ljudi kojima e plaati reket. Raspored terena ve je unaprijed bio dogovoren meu tim skupinama, a mi smo dobili skupinu mahom pripadnika vojnih i paravojnih formacija koji su se u slobodno vrijeme bavili tim poslom. Njihova potraivanja s vremenom su rasla, a nai prihodi ba i ne, tako smo ve poeli dobivati prijetnje uz pokazivanje samokresa , da moramo nabaviti novac kako znamo i umijemo. Situaciji nije nimalo pomogla injenica da je jedan od volontera zbrisao iz grada s trodnevnim inkasom od anka. Ironino, zvao se Jesse James (kunem se, pokazao nam je hrvatsku osobnu iskaznicu na kojoj je pisalo Jesse James), i to nama idealistima nije bilo nimalo sumnjivo. Za puknut od smijeha. Srea u nesrei bila je da su neki nai osobni prijatelji i lanovi obitelji bili vojno aktivni, pa se nakon nekoliko sastanaka i malo mahanja orujem stvar relativno izgladila, ali uz nemogunost daljnjeg javnog rada prostora. Da situacija bude jo lua, jedan sumanuti militantni desniar - danas telefonski skida uroka na kasnononim ezoterijskim TV emisijama - je prisvojio ime NHU i pod njime poeo pisati svoje proglase, u najmanju ruku sumnjive ikonografije i estetike. Stoga smo odluili prestati djelovati pod tim imenom, da se politiki ne kompromitiramo, i nastavljamo raditi pod imenom Uzgon. Iza zatvorenih vrata u periodu od 95 do 98 prostor se koristi za kazaline probe, a rave partyji odvijaju se ilegalno u podrumu zgrade. Nastojali smo lobiranjem i pisanjem projekata ubrzati realizaciju Doma omladine kao centra za umjetnost i mlade, ali kod svake politike garniture stvar je lupila u zatvorena vrata. ak su nam u jednom trenutku lokalne vlasti obeavale prostor za udrugu izvan zgrade, samo ako odustanemo od zamiljene ideje. 1999. godine pokreemo kampanju za organiziranje koalicije udruga koje se bave umjetnou i mladima, koja bi trebala upravljati prostorom Doma mladih na nain da korisnici sami kreiraju program ustanove. Godinu dana kasnije koalicija se i osniva, ali to je ve dio druge prie. Ja, onaj mladi s poetka prie je ostario u meuvremenu, evo etiri banke u dupetu, ali naalost, produkcijska i programska situacija u Domu omladine se u zadnjih 20 godina nije znatno promjenila za mlade umjetnike koji dolaze. U nekim aspektima ak je i gora. Ja se ipak jo uvijek glupavo nadam da u takvu promjenu uoiti za vrijeme preostalog ivotnog vijeka, premda lokalne i dravne aktualne politike ne idu u pravcu mojih nadanja. Mislim da e mladi i umjetnici trebat napraviti snaniji iskorak, ak i po cijenu sukoba sa autoritetima, ukoliko ele trajno preokrenuti situaciju u svoju korist. A ja, ja ne odustajem ; krepat, ma ne molat.