2
157 O PRIZVAWU APOSTOLA - KAD BOG DOTAKNE NA[E SRCE Po meri na{e vere, po meri otvorenosti na{ih srca, Gospod nas priziva na razli~ite na~ine. U dubini no}i, iz sna bio je pozvan Avraam. Gospod ga je pozvao po imenu i Avraam se odazvao, i Gospod mu je zapovedio: Iza|i iz zemqe svoje, ostavi srodnike svoje, odvrati se od svega {to je tvoje! Po|i onamo kuda }u te Ja povesti! I - Avram je ustao i po{ao. I, ostao je u isto- riji i opitu celog qudskog roda kao pravi primer bezuslovne, savr{ene vere. Druga~ije su bili prizvani Apostoli. Prolaze}i kraj wih na jezeru Tiveri- jadskom (Mt.4,18-23), Gospod ih je pozvao i oni su ustali i - po{li, ali to nije bio wihov prvi susret. Pre toga, na obali reke Jordan, oni su sreli Hrista. Setite se kako su oni slu{ali svedo~anstvo Svetoga Krstiteqa Jovana... I, dva Wegova najboqa u~enika, onaj koji je potom postao Jovan Bogoslov i An- drej Prvozvani, ostavili su, po sopstvenom svedo~anstvu, svoga pre|a{weg u~iteqa i po{li za Isusom. Proveli su ceo dan sa Wim i onda je svaki doveo Wemu svoga brata: Andrej je doveo Petra, a Jovan Jakova. Doveli su i svoje prijateqe, Filipa i Natanaila. I, eto, pri tom susretu, oni su prozreli ne{to tako veliko, {to je izrazio Natanailo u svome ispovedawu: Ti si Gos- pod moj i Bog moj. Ali, posle toga, Hristos ih ne povla~i za Sobom, {aqe ih natrag - ku}i, a Sam odlazi na 40-dnevni post i ku{awe. I, tek posle dva meseca, susre}e ih ponovo. Za to vreme, prvo odu{evqewe koje je u~enike bilo zah- vatilo - uspelo je da ohladni. Slegli su se prvi potresni utisci, u~enici su uspeli da razmisle, pro`ive, do|u k sebi, vrate se onome najobi~nijem {to su imali na zemqi. I, kada su bili zaneti tim sasvim obi~nim, kada je uspomena na Isusa, Koga su sreli u Judeji, ostala u wihovim srcima, a `ivot produ`io svojim tokom, Spasiteq je opet pro{ao pored wih. Sada ve} ne predla`u}i im ni{ta, izri~ito im je zapovedio: Po|ite za Mnom! I - oni su ostavili sve i po{li. I u na{em `ivotu biva da, u nekom trenutku, ~ujemo jasan glas Bo`iji, koji nas zove po imenu, i tada smo u stawu da ustanemo i po|emo. Biva da se i na{eg `ivota kosne kraji~ak susreta sa Hristom i da budemo duboko potreseni time {to smo do`iveli, i da smo u tome trenu spremni na bilo koji podvig, ali - Spasiteq zna da mi, u tom odu{evqewu, zapravo nismo sposobni SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA,19. JUN 2016, GODINA 17, BR.40 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 ni za kakav podvig, te da }emo se, kada odu{evqewe mine, vratiti na staro i ohladneti. I, Gospod Sam oda{iqe nas natrag u `ivot, natrag u porodicu, natrag na{im obi~nim zanimawima, natrag ka svemu {to je ranije postojalo u na{oj svesti bez Wega. Ali, {aqe nas tome svesne da smo susreli @ivoga Boga. To biva posle molitve, posle pri- mawa Svetoga Pri~e{}a, ili u nekom nepojamnom trenut- ku, kada nas se kosne @ivot... U jednom trenutku, On }e ponovo pro}i pored nas i re}i: A, sada, ostavi to, ~as je da za Mnom po|e{!...Jesmo li mi za to spremni? Koliko puta smo se svi mi, svako od nas i svi zajedno, molili, i ko- liko je puta u nas duboko nizlazila Blagodat! Tada bi usplamtela srca na{a, i tihnula bi strast, i um postajao jasan, a voqa bi u silnom porivu `elela to- liko dobra! Koliko se to puta de{avalo? Koliko puta, pri ~itawu Jevan|eqa, posle pri~e{}ivawa Svetim Darovima, vazda posle ne~ega {to smo u~inili dostojno sebe i dostojno Boga, dostojno qubavi! A, onda smo ponovo padali i tonuli u glib... Ho}emo li poslu{ati Re~ Bo`iju, koja veli: A, sada je ~as!, ili }emo ~ekati trenutak kada }e sve da nam bude oteto bole{}u, smr}u koja se nadvija, stra{nim okolnostima `ivota, da bismo se opsetili da nam, osim Boga, u kona~nom ra~unu, ne ostaje ni{ta i niko, nijedan ~ovek oko nas? Ko- liko je sada oko nas qudi, ali - ima li ~oveka? Ne samo u smislu da oko mene mo`e nekoga da bude, nego postavimo sebi pitawe: A, jesam li ja ~ovek po odnosu sa onim ko je pored mene? Slu{am li ja Gospoda, Koji govori: Do|i k Meni! Pomozi, ute{i, podaj ~a{u hladne vode, ute{i re~ju!...?Evo pitawa koje pred nama stoji. Gospod govori jednom, govori i dva puta, a do}i }e vreme kada }e prestati da govori, kada }emo mi stajati pred Wim, a On }e }utati, i mi }emo }utati. A, i On i mi istom `alo{}u obuzeti: Vreme je pro{lo... Kasno je!Zar }emo dozvoliti da nam se ka`e: Kasno je!? Apostol Pavle nam ka`e: Iskupqujte vreme... Dani su lukavi - hitaj- te da ~inite dobro, hitajte da `ivite Ve~no{}u!... Poslu{ajmo taj poziv i po~nimo da `ivimo! Amin. Mitropolit Antonije (Blum) O CRKVI HRISTOVOJ I BLAGODATI SVETOG DUHA Nervni sistem svekolikog duhovnog i dru{tvenog `ivota je blagodat Duha Svetoga, koja se zadobija ako smo ispravno ukoreweni u Crkvu. Na{a Crkva nije - kako mnogi to pogre{no smatraju - dru{tvena obaveza: da idem na po- men svog ro|aka, na svadbu svog brata i na kr{tewe mog ne}aka... Crkva nije kancelarija, nego je ona sredi{te na{eg `ivota. Crkva jeste srce li~nosti, srce porodice i dru{tvenog `ivota. Arhimandrit Jefrem, iguman manastira Vatoped ^ovek zadobija vremenom blagodat Duha Svetoga ako ide redovno u Crkvu, ne povremeno. Akademik Vladeta Jeroti}

BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ......Amin. Mitropolit Antonije (Blum) O CRKVI HRISTOVOJ I BLAGODATI SVETOG DUHA Nervni sistem svekolikog duhovnog i dru{tvenog `ivota je blagodat

  • Upload
    others

  • View
    4

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

157

O PRIZVAWU APOSTOLA - KAD BOG DOTAKNE NA[E SRCE

Po meri na{e vere, po meri otvorenosti na{ih srca, Gospod nas priziva na razli~ite na~ine. U dubini no}i, iz sna bio je pozvan Avraam. Gospod ga je pozvao po imenu i Avraam se odazvao, i Gospod mu je zapovedio: Iza|i iz zemqe svoje, ostavi srodnike svoje, odvrati se od svega {to je tvoje! Po|i onamo kuda }u te Ja povesti! I - Avram je ustao i po{ao. I, ostao je u isto-riji i opitu celog qudskog roda kao pravi primer bezuslovne, savr{ene vere. Druga~ije su bili prizvani Apostoli. Prolaze}i kraj wih na jezeru Tiveri-jadskom (Mt.4,18-23), Gospod ih je pozvao i oni su ustali i - po{li, ali to nije bio wihov prvi susret. Pre toga, na obali reke Jordan, oni su sreli Hrista. Setite se kako su oni slu{ali svedo~anstvo Svetoga Krstiteqa Jovana... I, dva Wegova najboqa u~enika, onaj koji je potom postao Jovan Bogoslov i An-drej Prvozvani, ostavili su, po sopstvenom svedo~anstvu, svoga pre|a{weg u~iteqa i po{li za Isusom. Proveli su ceo dan sa Wim i onda je svaki doveo Wemu svoga brata: Andrej je doveo Petra, a Jovan Jakova. Doveli su i svoje prijateqe, Filipa i Natanaila. I, eto, pri tom susretu, oni su prozreli ne{to tako veliko, {to je izrazio Natanailo u svome ispovedawu: Ti si Gos-pod moj i Bog moj. Ali, posle toga, Hristos ih ne povla~i za Sobom, {aqe ih natrag - ku}i, a Sam odlazi na 40-dnevni post i ku{awe. I, tek posle dva meseca, susre}e ih ponovo. Za to vreme, prvo odu{evqewe koje je u~enike bilo zah-vatilo - uspelo je da ohladni. Slegli su se prvi potresni utisci, u~enici su uspeli da razmisle, pro`ive, do|u k sebi, vrate se onome najobi~nijem {to su imali na zemqi. I, kada su bili zaneti tim sasvim obi~nim, kada je uspomena na Isusa, Koga su sreli u Judeji, ostala u wihovim srcima, a `ivot produ`io svojim tokom, Spasiteq je opet pro{ao pored wih. Sada ve} ne predla`u}i im ni{ta, izri~ito im je zapovedio: Po|ite za Mnom! I - oni su ostavili sve i po{li. I u na{em `ivotu biva da, u nekom trenutku, ~ujemo jasan glas Bo`iji, koji nas zove po imenu, i tada smo u stawu da ustanemo i po|emo. Biva da se i na{eg `ivota kosne kraji~ak susreta sa Hristom i da budemo duboko potreseni time {to smo do`iveli, i da smo u tome trenu spremni na bilo koji podvig, ali - Spasiteq zna da mi, u tom odu{evqewu, zapravo nismo sposobni

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA,19. JUN 2016, GODINA 17, BR.40

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

158

ni za kakav podvig, te da }emo se, kada odu{evqewe mine, vratiti na staro i ohladneti. I, Gospod Sam oda{iqe nas natrag u `ivot, natrag u porodicu, natrag na{im obi~nim zanimawima, natrag ka svemu {to je ranije postojalo u na{oj svesti bez Wega. Ali, {aqe nas tome svesne da smo susreli @ivoga Boga. To biva posle molitve, posle pri-mawa Svetoga Pri~e{}a, ili u nekom nepojamnom trenut-ku, kada nas se kosne @ivot... U jednom trenutku, On }e ponovo pro}i pored nas i re}i: “A, sada, ostavi to, ~as je da za Mnom po|e{!...” Jesmo li mi za to spremni?

Koliko puta smo se svi mi, svako od nas i svi zajedno, molili, i ko-liko je puta u nas duboko nizlazila Blagodat! Tada bi usplamtela srca na{a, i tihnula bi strast, i um postajao jasan, a voqa bi u silnom porivu `elela to-liko dobra! Koliko se to puta de{avalo? Koliko puta, pri ~itawu Jevan|eqa, posle pri~e{}ivawa Svetim Darovima, vazda posle ne~ega {to smo u~inili dostojno sebe i dostojno Boga, dostojno qubavi! A, onda smo ponovo padali i tonuli u glib... Ho}emo li poslu{ati Re~ Bo`iju, koja veli: A, sada je ~as!, ili }emo ~ekati trenutak kada }e sve da nam bude oteto bole{}u, smr}u koja se nadvija, stra{nim okolnostima `ivota, da bismo se opsetili da nam, osim Boga, u kona~nom ra~unu, ne ostaje ni{ta i niko, nijedan ~ovek oko nas? Ko-liko je sada oko nas qudi, ali - ima li ~oveka? Ne samo u smislu da oko mene mo`e nekoga da bude, nego postavimo sebi pitawe: “A, jesam li ja ~ovek po odnosu sa onim ko je pored mene? Slu{am li ja Gospoda, Koji govori: Do|i k Meni! Pomozi, ute{i, podaj ~a{u hladne vode, ute{i re~ju!...?” Evo pitawa koje pred nama stoji. Gospod govori jednom, govori i dva puta, a do}i }e vreme kada }e prestati da govori, kada }emo mi stajati pred Wim, a On }e }utati, i mi }emo }utati. A, i On i mi istom `alo{}u obuzeti: “Vreme je pro{lo... Kasno je!” Zar }emo dozvoliti da nam se ka`e: “Kasno je!”? Apostol Pavle nam ka`e: Iskupqujte vreme... Dani su lukavi - hitaj-te da ~inite dobro, hitajte da `ivite Ve~no{}u!... Poslu{ajmo taj poziv i po~nimo da `ivimo! Amin. Mitropolit Antonije (Blum)

O CRKVI HRISTOVOJ I BLAGODATI SVETOG DUHA

Nervni sistem svekolikog duhovnog i dru{tvenog `ivota je blagodat Duha Svetoga, koja se zadobija ako smo ispravno ukoreweni u Crkvu. Na{a Crkva nije - kako mnogi to pogre{no smatraju - dru{tvena obaveza: da idem na po-men svog ro|aka, na svadbu svog brata i na kr{tewe mog ne}aka... Crkva nije kancelarija, nego je ona sredi{te na{eg `ivota. Crkva jeste srce li~nosti, srce porodice i dru{tvenog `ivota.

Arhimandrit Jefrem, iguman manastira Vatoped

^ovek zadobija vremenom blagodat Duha Svetoga ako ide redovno u Crkvu, ne povremeno. Akademik Vladeta Jeroti}

159

Vidite, ta pritvorska jedinica je ~udo jedno. Desi-lo se na drugi dan Bo`i}a, i{ao sam posle podne, po{to smo imali Slu`bu do podne. I, do|em u tu pritvorsku jedinicu; obi~no bude puno qudi u pos-jeti jer je to veliki zatvor, ne samo za nas. To je zatvor i za ostale, zlo~ince, krijum~are, itd. Do|e puno sveta i oni ~ekaju, a i ja izme|u wih do|em. I, kad sam u{ao - u|e se u jedno dvori{te, dolaze policajci sa psima. To je neka izuzetna vrsta, neki belgijski psi, koji su izuzetno inteligentni i koji tra`e drogu. Ja nosim onaj moj koferi}, upravo sam zavr{io Slu`bu; ja sam bio pun tada, pun - mirisa, i Duha, i snage od te lepote Liturgije, koja je os-tala iza mene. Dolazi policajac sa dva psa: jedan pas je ostao iza wega, nije hteo da pri|e, i on ka`e meni: “Spustite kofer!” Ja spustim kofer, on krene da vu~e psa na mene, pas po|e, do|e do metar i po ispred mene i - ukopan stane - ne}e! Ne prilazi. Vu~e ga policajac, vu~e ga i pita: “[ta je to na vama?!” Ja ka`em: “BOG JE NA MENI! Ova beslovesna `ivotiwa me prepoznaje - ja sam upravo slu`io Slu`bu Bo`iju - a vi ne...” Kako je to bio drasti~an

jedan momenat...! Da jedna `ivotiwa stoji kao ukopana i ne}e da pri|e. I, spustio sam kofer i - ne! Ona se povla~i... Bila je Sila Koja ga je zako~ila...

Protojerej-stavrofor Vojislav Bil-bija, paroh roterdamski i ispovednik

utamni~enih srpskih optu`enika u Hagu

QUDI GOVORE O... SILI DUHA BO@IJEG

PREPORUKA KWIGE ZA OVU NEDEQU

JEVAN\EQE I MI

Izuzetna kwiga mitropolita Antonija (Bluma), koju bi trebalo da ima svaki veruju}i ~ovek, a i svaki propovednik i misionar, a pre svega svi mi koji za-boravqamo na Jevan|eqe i `ivot po Jevan|equ. Ova kwiga ne mo`e da se ~ita u kontinuitetu jer je svaka pojedina~na beseda o konkretnoj jevan|eqskoj temi toliko sna`na, tako preispuwena Duhom, tako duboka i puna `ivota, da je, posle pro~itane jedne pri~e, nemogu}e nastaviti ~itawe - misao i srce moraju da zastanu i da se, najdubqe pro`eti silinom ovih bogonadahnutih re~i, zagledaju u odraz sopstvenog `ivota na toj pri~i. Autor nagla{ava da nije isto prepoznavati jevan|eqske pri~e i promi{qati ih, proose}ati i pro`iveti. Naime, razotkriva nam i `ivot i nas same u Jevan|eqima, po-kazuju}i nam da besomu~eni, slepi, bogati, fariseji i gre{nici nisu “neki tamo” apstraktni likovi iz Jevan|eqa, ve} mi sami, osvetqavaju}i nam mawe prijatne i neprepoznate istine o na{im pojedina~nim `ivotima. Pri~e su kratke, jezgrovite, `ivotne, premudre, britkih re~i i opomena, slikovite, a preispuwene qubavqu, bude}e i preobra`avaju}e, bliske svakome.

Kad biste znali koliki je blagoslov od Bo`anstvene

Liturgije, sakupqali biste i pra{inu sa poda crkve

da wome omijete lice.Sv. Gavrilo Gruzijski

Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.

www.saborna-crkva.com. [email protected]. Tira`: 1000 primeraka.

160

U NEDEQI PEDESETNICE PROSLAVQAMO: 19.(06) Silazak Svetog Duha na apostole - Duhovi - Trojice20.(07) Duhovski ponedeqak21.(08) Duhovski utorak22.(09) Sveti Kirilo Aleksandrijski23.(10) Sveti sve{tenomu~enik Timotej Bruski24.(11) Sveti apostoli Vartolomej i Varnava25.(12) Prep.Onufrije Veliki; Prep.Petar Atonski (Odanije Pedesetnice)

QUDI GOVORE O... PRI^E[]UNajlep{i je dan kad je Pri~e{}e, / tada nam srce lupa ja~e, / o, kada bi moglo biti ~e{}e, / kad ga se prisjetim, du{a mi pla~e. /... / I svaki i{~ekuje taj dan rado, / o wemu sniva, wemu `udi, / kad Gospod pri~e{}uje Svoje stado / i gleda je li preostalo qudi. / ... / Daje im Krv i Tijelo Svoje, / opra{ta grijehe za `ivot ceo / onima {to se kaju, / {to Ga se boje, / onima {to su Gospoda deo. / ... / Spali i grijehe moje ogwem Svojim, / ispuni me rado{}u, Gospode Hriste, / jer Tebe jedinog se, Gospode, bojim, / i daj mi Krvi svoje Pre~iste. / Nikad se tako `ivjelo nije, / `ivotom uzornim, `ivotom Hrista, / nikad, od kad nas sunce grije; / u na{im du{ama samo Hristos blista! Odlomci iz pesme “Pri~e{}e”, srpskog generala Zdravka Tolimira, koji se upokojio u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu, 9. februara ove godine

Draga bra}o i sestre, sre}an vam ro|endan Crkve! Na Duhovski ponedeqak, Sveta Liturgija po~iwe u 9:00, a na Duhovski utorak u 8:00.

U prodavnici Saborne crkve mo`ete nabaviti komplet od 16 godi{wih, ukori~enih izdawa Sabornika, obogatiti tako svoju li~nu biblioteku, poklawati ih kao vredan slavski ili prazni~ni poklon, vr{iti misiju

Crkve, poklawaju}i nekome ko se tek upoznaje sa `ivotom u veri. U SABORNIKU: Duhovne pouke i putokazi / @ivotne pri~e i ispovesti / Brak i porodica / Razvoj li~nosti / Pojave u Crkvi i dru{tvu / Vera i

savremeni svet / Nacionalna istorija / Poreklo i zna~ewe imena i re~i / Preporuke kwiga, filmova, hodo~a{}a, literature... / Anegdote i zanim-

qivosti / Zdawa oko Saborne crkve / Vaspitawe dece / Pitawa i odgovori / Srpska istorija u Letopisu Saborne crkve / De~iji biseri...

Ovo je... dragoceno svedo~ewe o tome kako izgleda prava

`e| za Bogom. Wegove re~i teraju nas i da se zamislimo o smislu besplodnih raspra-va o tome da li se, koliko i kada treba pri~e{}ivati.

\akon Nenad Ili}