DEA DEVIDAS /BISERI

1

Nakladnik

Redak

Urednik

Milan Kneevi

Autorica

Dea Devidas

Lektor/ica

Iva Kneevi

Grafika priprema

ACTIVE d.o.o.

Tisak

Redak

Knjiga je tiskana u listopadu 2013. godine.

www.webknjizara.hr

Copyright 2013. Sva autorska prava pridrana. Nijedan dio ove

knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti

ikakvim sredstvima elektronikim ili mehanikim,fotokopiranjem,

snimanjem ili umnaanjem u bilo kojem informatikom sustavu za

pohranjivanje i koritenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

2

BISERI

Dea Devidas

Split, 2013.

3

4

UVID ZA UVOD

ujem kroz stihove poruke svoje Tiine, svog Sebstva, duhovnog vodstva... Kako god nazvali tu Silu ivota u nama i oko nas.

A, kada me preplave emocije... ujem ih nekako drugaije, jasnije. I tada, da izrazim nekako ono to ne mogu mislima dodirnuti, sjednem i pustim kroz prste teku duboki osjeaji koje, u tom stanju, um ne bi mogao jezikom izraziti. I tako nekako nastanupjesme. Za razliku od proze, koja je promiljena, i piem je kada lijepo prokontempliram uvide pa ih suvislo prenesem, proza je nekako ranjiva... Vjerojatno sam se

zbog toga i nekala objaviti pjesme ili ne zapravo, dvoumio je moj ego. inilo mu se blesavim govoriti o tuzi, smrti... A onda sam spoznala da je ba to iscjeljujue: ak i najtunije pjesme - kada su objavljene na web stranici koju vodim i stvaram od 2010. godinewww.elementi.hr- oduevljavale su ljude. Pisali su mi kako su im ba ti stihovi pomogli da se isplau, oslobode bijesa, otvore... I tako sam, mic po mic, nagovorila samu sebe na objavljivanje Bisera. Nazvala sam zbirku Biseri ba zato to su se i stihovi sa suzama nizali, a red po red se tako, iz najtamnijih dubina, raala Ljepota. U zbirci je izbor pjesama nastalih od 2000. do 2013. godine. Nisu poredane kronoloki, nego prema psihikim fazama razvoja poinju s razinom koju alkemija zove crnje od crnjeg odnosno nigredo, a govori o onom naem stanju u kojem se raspadamo da bismo se opet sastavili: o smrti iz koje izranjamo novoroeni. Te pjesme sam pisala uglavnom potaknuta najznaajnijom smrti u mom ivotu onom moje Majke Virne Heles: njenom smru, umro je i dio mene, a integracija tog iskustva psihiki i energetski jest ila kroz osvjetenje vjenog ivota, upravo kroz stihove. Nigredo je faza u kojoj smo na dnu a dna se

5

nema gdje nego gore, tako da su uranjanje i izranjanje glavni motivi ovog poglavlja. Sljedee poglavlje, takoer nazvano po alkemijskoj fazi Citrinitas, je ona razina u kojoj polako svie: izranjamo zahvaljujui unutarnjem svjetlu koje smo otkrili. U njoj su pjesme posveene mojim precima jer znam koliko njihova podrka ima utjecaj na nae ivote, bili toga svjesni ili ne. Najospenije je poglavlje o ljubavi: Albedo Voljenja, nastalo iz mojih ljubavnih ivotnih putovanja. Pojednostavljeno, albedo je naziv za fazu u transformaciji kada bie bijeli, oprano od svih neistoa, a to je Ljubav inila za mene: koliko god je, i kad je, boljelo nako svega sam izlazila ia i svjetlija. Posljednja faza stvaranja velikog djela u alkemiji se zove Rubedo, pa po njoj i posljednje poglavlje posveeno Moi: onoj Moi Duha koju kada ovjek osvijesti, nakon to je proao niz ivotnih avantura, postaje zlato (od metala kakav je bio pri kretanju na put transformacije put svjesnog ivota). Zapravo, u ivotu sam prvo poela pisati stihove: prvu pjesmu sam napisala s deset godina, ali sve nastale od tada do dvadesete godine sam spalila: inile su mi se premrane, i djelovale nekako beznadne. S druge strane, djeluje mi da su Biseri koliko god na mahove bili tuni ipak otvarajui. U sutini, svatko e za sebe procjeniti. Ja vas volim, i zahvalna sam svima na podrci, lekcijama i inspiraciji. Posebno hvala Sani, bez koje Biseri ne bi doivjeli svoj otisak u materiji.

Dea Devidas

6

NIGREDO: Sjene

7

STVAR IZBORA

Djevojica je sretna

zbog djeteline sa etiri lista.

Nikada je nije nala, ma koliko traila,

A onda ju je dobila, kad nije oekivala

U danima utnje, govora Boga

Trenucima sree, ali i oaja, boli, straha i bijesa.

U tome je spoznaja, a iza toga pria

Davati znai dobivati, i to je jedina istina.

Obuzme me sram kad se sjetim

kako sam bila zatvorena i sebina

Nema li iega ljepeg od dijeljenja?

Tiina je mona,

A ja zahvalna

Plaem od ganua, a kadkad i srama

jer se zaboravim, pa tugujem pokraj blaenstva

Ja sam pjesma, i dobro je to pjevam u svim osjeajima

Kojima sjaji rosa, u jutro, na travama

Boje ovise od poloaja

iz kojeg gledamo na stvar,

a on je, kao i sve,

malo karma, i stvar izbora

Opet, i uvijek: sloboda je prisutna

Ona je Ljubav, moja prava priroda

8

JUTRA

Jutro, najporonije

i najsvetije doba dana

Kad gutam okoladu,

zabranjeno voe,

uz okus kave i dim cigareta,

Pa se predajem Boanskom,

istei tijelo i um od prljavtina,

rana i strahova

Jutro, kad ujem zvono vlaka,

koje najavljuje dan

Nikada ne znam to nosi,

ni zbog ega strepim, smrznuta,

A trebala bih se radovati,

jer uvijek dolazi ono to treba,

da postanem vra,

svjesnija Ljubavi

i njezinih tajnovitih naina

Da me naui voljeti

i kad um divlja

preplavljen boli i negativnostima

Jutro, kad je tabla jo ista, dan neiscrtan,

Kad je preda mnom polje prilika,

i samo trebam poeljeti Svjetlo

Jer um stvara u skladu sa svojim mislima

9

Jutro, kad izgubljena iskaem iz kreveta,

a najradije bih nestala pod toplim plahtama

Jutro, kad ipak hrabrost pobjeuje, jer sam krenula

Jutro, kad se utvare noi povlae pred zrakama Sunca,

I svijest postaje sva ia, blistavija

Jutro, ipak je moj omiljeni dio postojanja

Jer volim buenje, koliko god boljelo otvaranje kapaka,

I uivam u spoznaji, makar me plai nepoznata situacija

I volim vidjeti kako se osvjetljuje priroda,

kako Surya izranja,

A drvo mijenja svoj tamni, za zlatni ogrta

i smijei se kronjom punom svjetla

Jutro, koje me podsjea da je svaki tren prilika

ba stvorena da je gledam,

i samo svjedoei,

budem sretna

10

LUDA? MODA...

Ne znam gdje sam, ni tko sam,

as pomraena, as prosvjetljena

Daleko sam ipak od Svjetla,

iako se nazire lu na kraju puta

Trenutno sam na dnu ponora mora,

omotana maglom tog mraka koji sve guta

Glasovi u glavi govore

na svim jezicima...

Umiljam li, shizofreno,

ili se otkrivaju vrata

nekih krvavotamnih prolih ivota

Vidim ubijanje, maltretiranja,

slike od kojih se okreu eludac i glava

Lice mi titra, netko plae, ja zgroena,

Hladnoa smrti me trese, nita ne znam

A sve nekako znam, pa mislim

da mi je veina postupaka ispravna

pokuavam pobjei u mentalno,

tamo sam prividno sigurna,

Ali neto me vraa u dubine,

od kojih uporno bjeim, ne elei vidjeti demona

A moda ga i nema? Jesam li sve izmislila?

Opasno je uplovljavati u kanal...

moda i ovo izmiljam,

Stvaram filozofske konstrukte,

11

pa se skrivam u njihovim uglovima

Manipuliram, laem, varam,

Jesam li uope vrijedna iega?

To je kljuno pitanje, odgovor se namee sam

Tko to iz mene govori, nekad ne znam

A onda opet izronim Ja, koja Zna

Da je Ljubav i kad se tako ne osjea.

Stojim na rubu tog ponora,

sad je vrijeme za sunovratiti se s njega

pa neka bude to treba,

valjda je to transformacija

kad misli da si pogubljen,

a zna da nisi nikad.

Opasno je da skaem u ludilo,

bolje da se drim prosvjetljenja

A to kad me prebaci tipkica?

Diem, diem... svjetlost zvijezda...

12

GLAS DUHA

Nekad me u trenu pojede tama,

pa onda ipak isplivam, uz pomo daha

u kojemje Bog, koji kao sunce u nama obitava

Treba se prepustiti, mislim,

jer je to jedini nain preivljavanja

Nemogue se opirati osjeajima,

Iako je, kad su neugodni, poriv takav

Da pobjegne, nestane, ispod plahti, iza svjetova

A onda, opet, nema bijega,

Suoenje je jedina taktika

Boe, propovijedam o prihvaanju,

A ja kronini bjegunac od svijeta,

cjelovitog, takav kakav jest

nekad okrutan, bezobrazan

Od ljudi, onakvih kakva im je priroda

ponekad umilna, a kadkad odvratna

Od dogaaja koji su, u pozadini ugode,

nekad bolni, pa ta

Od ivota, koji je prekrasan,

a nekad ubitaan

Zbog ega sama ne prihvaam, ne znam,

Kao malena djevojica koja sve shvaa,

ali ipak bi da pria bude drukija,

Da bajka bude potpuna, ali bez aveti i zlih vjetica

No takve nema, inae pria ne bi bila potpuna,

Iskrena, niti stvarna dakle boanska

Bila bi prazna, i ni u ijem srcu ne bi zvonila

13

Pa to me onda mui, kad to znam

Koja je moja zamka?

Moda ona u koju upadnem

kad mislim da sam izgubljena

A nikad nisam,

Jer me Duh uvijek upozorava

uvaj se kae, kao sad,

A ja opet ponem strahovati

je li na pomolu neka nova katastrofa

Neka rana srca, gubitak, tama

Zbog ega se tako bojim, ne znam,

Valjda ne vjerujem dovoljno da sam jaka

Cijelo se vrijeme ponaam

kao da neto nisam sposobna,

pa otkrijem da je to nedostatak vjere u Njega

to nije nimalo svjesno, ali ipak

Ponekad ovjek padne u zaborav

uvaj se.... i dalje ujem glas...

Na to me upozorava? Pitam iznutra

Na dramu koju izaziva

udljiva priroda tvog Ega

Kako da se ponaam, eliim znati

Kao ljubav...Hoe li mi to pomoi da izbjegnem bol?

Besmisleno Duh odgovara

Bol koju proivljava uvijek je boanska, proiujua

Zato se nemoj bojati, nema ega

Samo znaj da se treba uvati, svog Ega,

njegovih mranih impresija, strasti,

elja i oekivanja

Ostati Ljubav i biti svoja, slobodna

14

RAD OSLOBAA

Izluuje me, ali hvala.

ujem tiinu. Tako je jaka.

U njoj jasno razabiremtvoj Glas.

Bez boje je, ali snaan i prisutan

eterian, a stvaran.

Kae da bez ienja, kroz rad,

nema duhovnog napretka

Da me jedino djelovanje

posveeno Boanskom oslobaa

Ali, zaboga, zato jedino rad oslobaa?

Zato to osim djelatnog, tvrdi,

na Zemlji nema drugog principa uspjeha

Preko tijela ui dua,

pa je svaka akcija oplemenjujua

Pogotovo ona, kune se, koja mi se ne svia.

Dobro. Sada znam.

Prisilit u se na to to mi se ne da.

SAMODISCIPLINA ape

To je kljuna rije mog novog ivota

Ljuti me to. A ti nervira.

Jer nije sve po mom,

kako bih htjela i mislim da treba

Trai da se trudim,

a zna da bolujem od ljenila

15

Tako u ozdraviti, veli, a mene je strah

Osjeam da stojim

ispred mranog i dubokog ponora

dok me ti, kao stari aman,

tjera da skoim

jer je to jedina prava putanja.

Nevoljko, ali prihvaam

to mi je drugo uiniti,

Ionako e biti kako treba,

a meni lake ako sam s time pomirena

Shvaam ne trebam se predati,

jer sam samim postojanjem ve predana

to da radim, razmiljam...

Probudi se i prohodaj

zvoni iz tiine, dubok i modar

Pokuavam bjeati

Ali od Tebe, ne uspijevam.

Inae bih rekla 'Bogu hvala',

no sada sam previe bijesna

Gleda me i smije se

Ne znam bi li te pljusnula ili poljubila

Jo zvonkije odzvanja...

Volim zvuk tvog pogleda

16

IGRA

Ovisnost, tako prokleta

Isprva djeluje kao udesna opinjenost, ljubav

a sve je osim toga

kako joj izbjei, kako je se osloboditi, ne znam

vjerujem da Duh u meni rjeenje ima

aroban tapi je dah,

pa ga mahnito upotrebljavam

i o njemu sam ovisna,

ali ta mi se vezanost ini blaena

ujem Ganesha kako puca od smijeha

na najmranijem i najsvjetlijem primjeru svijeta

pokazuje mi je kako je materijalna kreacija varljiva,

relativna i promjenjiva Maya, puna suza i smijeha

kie i sunca, oblaka i plavetnila

Pa to me onda sprijeava

da mijenu samo promatram

blaena to svjedoim

velianstvenoj izmjeni oblika

umjesto da oajavam,

poklekla usred zaborava

da nisam predmet

svojih ula, misli i osjeaja

nego dua, blaena,

to je dobila priliku

igrati se u materiji

jer je jedino u tijelu mogu rast

17

a spoznaja jedino

kroz njega mogua

Ta slatka igraka...

trebam je uvati,

ionako e mi jednog dana rei dosta

i izbaciti me natrag u Svemir,

odakle sam dola

Stoga, neka uivam

u mijenama, procesima i svakom cinu igre

koja je boanska,

bez osude, mrnje i briga

kad si bhakti, i ivi iz srca

zakon je predaja,

a sa zahvalnou dolazi srea

18

GLUPI?

Koliko smo glupi,

kad ivot tako olako troimo na gluposti

alimo se, kukamo, svaamo,

ak dane bacamo, pravdajui se depresijom...

Pa gubimo vrijeme, bjeimo,

kao da emo ovdje ostati beskrajno

Kad umre netko koga voli,

gotovo nikada ne ali za njim

Uvijek plae za onim

to ste propustili uiniti,

Za svim onim znakovima ljubavi

koje nisi uspio pokazati

Boli te to zna

da se vie nikada neete moi vratiti

na one toke s kojih ste pobjegli i

Koje ljubavlju niste ispunili,

Zbog straha, ljutnje ili lijenosti

Koliko smrti nam treba

da shvatimo kako smo

u ovom tijelu prolazni, premda duom besmrtni

Koliko proputenih prilikada shvatimo kako ih

ne smijemo gubiti

Svaki je trenutak dragocjen,

treba ga provesti u ljubavi,

Slavlju i radosti to smo ivi

Prisutni u tijelu, na Zemlji,

i sposobni neto uiniti

Ono za to smo poslani

Svaki od nas, na svoj nain

19

U PROMJENI SIGURNA

Promjena, kae.

A koja? Imam osjeaj da se uvijek dogaa

No, ne elim se praviti blesava

znam da je ovo jedna od onih to zovemo 'pravima',

s vrhuncem koji trese iz korijena.

Uvijek ga prepozna,

snaan je do neba.

No, naravno, tek kad val proe,

jer bi u njegovom jeku panika bila prejaka

Istovremeno se radujem i strahujem

pred svijetom Novoga

Ali to je rast, samospoznaja, buenje u Tebi...

jedna jedina spirala, sloena od niza dubokih krugova

Znam, iskonski, da me uva,

ak i kad pomislim da sam te izgubila.

Zbog svoje lijenosti ili pogreaka

ostala bez milosti boanskog ljubavnika .

No Milost je jedna, i uvijek prisutna

Samo svijest to, idealno, plamti,

ponekad spava

i onda svjedoi krivnji Ega,

golemoj kao Zemlja

kad joj povjerujem,

guim se od osjeaja odvajanja

20

Posljednjih me dana posebno proganja.

istim daleku prolost,

trenutak kad sam pala u mrak

Pa, na ivot, bila ivotinja.

Grozna kazna, ali zasluena,

i jedina iskupljujua.

Potrebna da shvatim

kako je Ljubav jedina magija,

sila kojoj ni jedna nije ravna.

Hvala to mi otvara Oi,

i alje Svjetlost da to vidim,

Gledam sebe, Tebe, svijet i Svakoga,

u kojeg se sve otvorenije promeem svaki dan

Gledam te, i smijei se, a ja zato blistam

Tako te volim! I znam da sam,

s Tobom u srcu, sigurna.

I kad Zemlja iz utrobe vriti,

a Zrak postaje sumoran,

dok Vatra i Voda razmjenjuju boje,

jer Svemir ulazi u novi dan.

21

U LUDILU, PONEKAD...

Najiskrenije bih ti rekla...

Da me strah ovog svijeta

Ovih ljudi mranih lica

mutnih aura, i prljavih ulica

Najradije bih se u svoju krinju sakrila

U njoj mali dvorac izgradila

I ostala u toj kutiji, ako treba

gdje sam sigurna, od tuih pogleda

To je nezrelo, i djetinje, znam

ipak, tako esto osjeam

satima izlazim iz doma

Pa se vraam

Provjeriti jesam li neto zaboravila

Moda imam neki psihoporemeaj

Moda neka karma javnog rtvovanja

A od puno moda doe modani udar

Nema smisla kopati po ladicama

Vjeba je izai van i biti svoja i suverena

U susretu s tuim oima

Kad osjetim svaku emociju bia

Pa vidim svaku misao koja ju izaziva

I one za koje netko ni ne zna da je ima

Dodirnemo se, i u sekundi proivim

sva neija postojanja

22

To vodeni Mjesec tako doivljava

obuzdat e ga moja Zemlja

Vratiti mi sigurnost da po njoj hodam

Otvorena, stabilna i sigurna

Refleksija, a ne uivljena

Koja ui o sebi kroz svaki odraz

suosjeajna, ali ne uivljena

I usprkos svim ogledanjima

Svoja, bez maski iskrena

Ali shizoid u meni mi ne da

Osjea se sretnim samo u astralnim ravnima

Plai ga gustoa, vjeruje da za njega

na zemlji pod Suncem nema mjesta

Pa onda bolesno uiva

U igrama uloga

Gui se dimom, polako

Dok se zmije vre svijaju oko vrata

Samoubojstvo polako uiva

Koja suluda perverzija

Devet krvavih maeva

zabijenih u sve ravni bia

Kako to osloboditi, stalno se pitam

Pomae Sveenica

Gura me u san, kae da intuiciju sluam

I neka utim, veli iz velova

Tiina e mi otkriti tko sam...

23

SVE RANE

Sve rane, za koje sam mislila da sam preivjela

otvaraju se sad, kad sam spremna

Pogledati tu krv bez gnuanja

I iscjeliti bol staru eonima

Ali ipak, oaj...

Tolik da me preplavljuje, skoro usisava

Ledi i ini da sam mrtva

da Mukarcu kojeg volim

ne mogu pruiti ljubav

Ljepota u suzama

Boe, kada e ovome kraj

to se prije pusti i potone u mrak...

ujem glas Neptuna

pa se utapam, u dubine uranjam

Ali avaj, boli ova faza puta

Nain je smrt - a tko lako puta

ono do ega mu je najvie stalo

na to najranjivije osjea?

Pa gledam kako se razbija

Kula koncepata meni najsvetijih,

jer postae zatvor ega

Borim se rukama i nogama

Traim zakoljice svimera

I koristim sve trikove arobnjaka

da Zakon nadvladam

24

Ali nema bijega od Jednoga

Samo nalijeem na zidove

iz razliitih uglova

Prihvaam se i takva, to je rast

Mrak, svet i ist, kao strana Svjetla

Tek to je evolucija

Ii u Jedno, iz svijeta Polariteta

Glavni eksperiment na Zemlji

U tijelu ivjeti svijet duha

Jesmo li uspjeli vjenost e pokazati

Kako na nebu, tako i na zemlji

ali ne do kraja, u materiji je samo odraz duha

Pa ipak, samo iskustvo jest

dovoljan razlog za plesati i plakati

Od smijeha, ganua...

25

OBLANI DANI

Ne volim sada sunane dane Oblaci me smiruju vie

Hladnoa me titi I moje tuge skrivaju kie

Kao da hodam gola S otvorenim ranama

Svjetlo to otkriva Pa se uljam pod zvijezdama

Izlazim van

Kao neko od onih nonih bia Koja bih moda prije prezrela

Ili se nad njim saalila A sad sam jedno od njih

to lovi sjene na pustim ulicama grada

dok svijet spava, pa se uje tiina

Bol tako duboka, prokleto neprolazna Uim kroz nju, znam, ali jebena lekcija

Jo je gledam, stalno se promatram Svanut e, znam

Mrana no due ima svoj kraj Izronit u ja jo ljepa i sjajnija

Iako djeluje nevjerojatno Izii iz ovakvih dubina

A ba se tamo biser skriva, i raa Pa emu onda strah?

Nemam pojma, Valjda dio razvoja...

to me pokree Na izraz Ljubavi

26

ODA MJESECU

Ta enja...Toliko jaka

Kao tiina, puna

Ne znam jel to bol ili istoa

udan osjeaj u grudima

Nadimaju se, a dah miran

Kao da mi tijelo Vjenost ispunjava

A trenutak tih i beskonaan

Otkucaj zuba, ritam vremena

Ali Kojeg vremena, kad ne postoji nita,

samo vjeni trenutak, toliko irok I beskrajan

Bijela svjetlost, ista,

Zlatnim vrhovima proarana

Pa ja to izranjam iz mraka

as prije, nigredo, crnje o crnoga

Potpuna tama... Skoro opasna, a nekako mirna

A trenutak poslije, izranjam

To je mo Mjeseca i novih raanja iz dubokih voda

Gdje ples Stvaranja vrti Riba

U spiralama, jednoj svjetla, drugoj mraka

Jer je blizanaka priroda dvostruka

Kruna i Sjena, uvijek par - Jedan voda drugi vatra

tako nastaje magija... kemija i alkemija

Duha i daha, po kojem sve Jedno jest,

to iluziju stvara kroz igre para...

dok zrcalnu dvojnost uva

Mistina Luna

27

POSVEENOST ISTINI

Najvee umijee jest...

biti sa Sobom iskren, i iskren iz Sebe...

Sa znanjem da je svaki Izraaj osobne Istine,

kako god povredljivo ili neprihvatljivo

djelovao za druge,

ve unaprijed uravnoteen

samim tim to postoji impuls da se izrazi,

negdje u nekom dijelu polja postoji plitica vage za njega....

Jer zakon Istine je taj koji se ne pobjeuje...

Nitko Ravnoteu ne moe

izbaciti iz ravnotee...

Ona se stalno uspostavlja, oblikuje

Svaki titraj s jedne strane

izaziva protutiraj s druge

Kao usklaen ples

Stoga je igra ega frizirati Istinu, uljepavati je...

Izraz straha od Istine

A ima li vee nepravde od potiskivanja iste

Kroz guenje i maskiranje Sebe?

Njenost i diplomaciju daje Venera sama

Nema je potrebe dotjerivati

Tada postane karikatura

nakeena poput Jokera

smrznuta u osmijeh koji vara

bol i tugu neizraavanja sebe skriva

Posveenost Iskrenosti

Najizazovniji je zadatak duha

28

SVRHA SVEGA

Danima razmiljam o smislu ivota

Svrha je prosvjetljenje

stanje uma u kojem sam

stalno Boanskog svjesna.

Zbog toga je svaka dua dola

Kako bi u tijelu guem od arenog svjetlosnog,

kakvim je obavijena dok leti dimenzijama

Spoznala da je kozmika inteligencija uvijek uva.

ak i na Planeti, gdje je Sila fizikom oku nevidljiva,

a na svakom koraku vrebaju zamke

to postavlja ljepotica Maya, kraljica svih iluzija

Jedini je zadatak biti Ljubav,

kao boanska koja me iznjedrila,

te uvijek djelovati iz nje, stvarati Svemir

jedinstvenim spojem talenata.

Darove sam, ionako, kao i tijelo,

te ostala materijalna dobra

samo dobila na koritenje,

dok su mi potrebna.

Zauvijek mi nita ne pripada,

osim svijesti koja je moja i boanska, jedna jedina.

To sve kristalno shvaam kad sam ista, slobodna.

Tada nisam vezana za uitke ula i plodove svog rada,

pa darove spontano dajem, i time blagoslove primam.

U svakom sam trenutku blaena, mirna,

a i kad osjetim tugu, budem sretna

29

jer osjeam da nisam ona:

vidim je kao oblak, i ne hvatam se za njega

putam da kia proe, kao to je i dola,

svjesna da boansko Sunce uvijek blista

No, esto i padnem u zaborav,

pa ne vidim da su svjetlo i tama, no i dan

samo vjeta varka, igra atoma.

Tada oajavam, sjedim preplaena i zbunjena

jer sam smetnula s uma promjenjivu prirodu svega,

naas izgubila vjeru u snagu Boanskog koja svime vlada.

Znanje da je uvijek pristuno klju je zadovoljstva

koji predavanje Ljubavi, to cijelu kreaciju proima,

ini jedinim uitkom koji stvarno ispunjava

u asu smiruje duh, a duu hrani vjerom

toliko vrstom da su vriskovi Ega

samo daleka, nerazumljiva buka

koja ne uzburkava jezero srca,

niti prlja bistrinu uma

Imati iskustvo beskrajne Ljubavi,

pa uvijek biti ona

djeluje kao teak zadatak,

ako ga prosuujem

na temelju dosadanjih pogreaka

uinjenih iz zemaljskog sljepila

No, ta je misija jedina stvarna,

i zato sasvim mogua,

Inae na dolazak ovdje ne bi imao smisla.

30

ZAKONI VJENI, UNIVERZALNI...

Kojeg se Sjeamo Dok osjeamo kako

rasvjetljuju nai kristali, atomi u Spirali ...

Kljuevi nae Due utkani u Pletenice i Ljestve

ali samo dijelom jer je ivot ipak Misterij

Dua, u sutini, nema DNK niz Ali ga nosimo mi, da bismo se Igrali

Memorijama i Znanjima iz njega to skupljamo kroz Uloge i Svjetove

O svom Postojanju u Vjenosti

Pa se sve to sada Budi Nai kristali... Mi kao kristali

U Vodi zimus zasvjetlucali, isti a sada ih vatra ljeti i brusi

kao dragulj laseri svjetlosni.... Tako i Sunce, u nama,

Nizove Svjetla i Tame osvjetljava Pa Cjelimo, bivajui Jedno, sa Svim

Vatra na Nebu, Vatra na Zemlji, Najavi Uran ulaskom u Ovna

A Vatra je Element Srca Iz kojeg se Svijest Due smijei

Kroz Oi... Ljepotu Stvaramo... Gledanjem

Raj u nama, Raj oko nas Jednostavna je fizika Jednoga

Priroda Svjetlosnog Duha jest Ljubav

31

MOJ SAMOSTAN

Da Sveenice-Ratnice iscjele tugu svijeta...

pokree ih Mukarac Snova... stvaran ili snoviajan,

no dovoljno jak da im uzme srce

i zavrti ga preko mjeseca.... a onda kia, znak njenih suza....

Uvijek u se vraati, u taj samostan Moda, ak, da ni ne iziem sasvim iz njega Jednom nogom unutra, samo drugom van

Da ostanem uravnoteena Jer letjela bih ja, plametjela zemljom i nebom

Vruih krila, zapaljena srca Ali avaj!

Izmame me oni, ta elja... a onda pobjegnu

Prejaka im eksplozija Predivlji im sjaj

Prepadnu se, pobjegu u svoju tiinu Legitiman korak

A ja ostanem u nebeskom plesu sama Gledajui gdje je taj zagrljaj

Zbog kojeg sam uzletjela Da, moda je bio samo poticaj

Da pleem sa sobom sama sretna Moda je to znak,

Da ne napustim samostan Povremeno provirim kroz njega

I vratim se u tiinu zidova Tuga je ljepa kada je zbog kie

Ili neodreena, A vie boli kada je zbog ovjeka....

32

WE WALK ALONE

Me and my cat my protector from darkness that holds me through World

giving me Strenght to overcome those earthly passions

we walk alone through the Path

She guides me through my deaths and helps to overcome emotion games

teaches how to enjoy being alOne and when dreams get's their darkest note

she comes to give her love and touch

When I get so lost, WizardCraze comes understands crying and pain

from human heritage here I wear and helps to loosen it's grip

move it rapidly and cut ih

Just two of us, no illusions about human race no fantasies about the perfect man, or loyal friends

just so alone, and so aware that Strenght is to create

with powerfull energy we have

So we walk, and talk, in silence with tears, or meows

contemplating idea of blood when her claws get into flesh of mine

in the game of life's fight where she reminds me

that Mother Nature Devi has an cruel face too

33

cause everything is in balance nurture and annihilation

happens in circles

Then we watch the rain, meet a women and men

but after all, so deeply know we are alone

mirroring moment and eternity in our eyes feeling the Time, and it's strange pass

When it will happen? Our comeback home...

we sometimes wonder, but still know we don't have to go anywhere

have it here hidden in just one touch of lionlove, in our bones

34

CITRINITAS:

Preci

35

IGRA STVARANJA

Jednom davno, negdje nekad, Kreator ree: Sad je Trenutak Da Mlijeni Put postane iv,

Pun arobnih bia i doivljaja Pa pozove svoje Sile Vijea

Da zajedno stvore Galaksiju Srca. U Avanturi raanja Svemira

Skupe sezvjezdana bia

Stignu Lavoliki, u drutvu Pticolikih Stvorova Svi veliki i svjesni, poput Bogova

Jer putuju Svemirom eonima A sveti im zadatak prava avantura: Kroz Igru Polove pomiriti u Jedan

Tako krene tkanje ivota Tanahnim nitima DNK

Kroz kozmiki ples Spajanja Srca Naprave Svjetove i Planete I svojom ih djecom nasele

U ljubavi Feline stvore Pse, Konje... Pticoliki zmije, zmajeve i gmazove...

Pa jo cijelo obilje vila, leptira i stvorova nastane U arobnom kotlu Raanja gdje se mijea arolija I iz tih spojeva nastanu bia na svim planetama,

Pa i ljudska rasa to Zemljom hoda A memorija joj na Vjenost bude utkana

U tanke niti ljudskog atoma Gdje je upisan Kod: kad Svjetlo ojaa,

probudit e se sjeanja ovjek e se sjetiti da je Bogoovjek

I stara e mu Mo postati nova

36

Ona da vidi nevidljivo, Telepatski komunicira,

Stvara mislima... I to je sad, upravo se dogaa

Sunce Vatrometima slavi trenutak BuenjaZlatni se val na Zemlju izlijeva

I odmataju se sjeanja iz atoma, DNK...

Dua sve glasnije govori, A ovjek joj glasa postaje Svjestan

Pa osjea, kroz javu i san, sva svoja postojanja u Vjenosti, u raznim oblicima

osvjetava u sebi maku, pticu, zmiju i guterademone i boanstva

nizove tolikih vibracija i informacija

Zato panike nema i vrijeme je Slavlja Sveti zadatak uJednjenja

Ostvaruje se sad: kad prepoznamo demona u namaPogreno se bojati ili bjeati

Treba ga zagrliti kao tek roeno dijete majkaI ta ljubav bezuvjetnog srca

Sve osvjetljuje i transformiraU svjetlo boanske ljubavi kojom se Svemir kup

Tako je cilj otvaren, a igra zaokruenaDvoje se spaja u Jedno Ljubav.

Ona da vidi nevidljivo, Telepatski komunicira,

I to je sad, upravo se dogaa Sunce Vatrometima slavi trenutak Buenja

Zlatni se val na Zemlju izlijeva I odmataju se sjeanja iz atoma, DNK...

Dua sve glasnije govori, joj glasa postaje Svjestan

Pa osjea, kroz javu i san, sva svoja postojanja u Vjenosti, u raznim oblicima

osvjetava u sebi maku, pticu, zmiju i gutera

nizove tolikih vibracija i informacija

Zato panike nema i vrijeme je Slavlja Sveti zadatak uJednjenja

Ostvaruje se sad: kad prepoznamo demona u nama Pogreno se bojati ili bjeati

Treba ga zagrliti kao tek roeno dijete majka I ta ljubav bezuvjetnog srca

Sve osvjetljuje i transformira U svjetlo boanske ljubavi kojom se Svemir kupa

Tako je cilj otvaren, a igra zaokruena Ljubav.

37

DJEVOJICA, PREPLAENA

Zna ta, mogu ljudi do preksutra misliti o meni to hoe

Ja znam tko sam, sve jasnije i dublje I neka rade ono to je

u prirodi njihove karme

U biti moje due je da volim,

a ostalo neka tee

Mudro je biti bezrezervno dobar,

ali ne i beskrajno blesav

Iskreno priati, moda mogu samo s anelima

A ti si sada jedna od njih, Mama,

Zapravo oduvijek si bila,

samo ja to uviam tek od kad te tu nema

Da te zagrlim, i poljubim,

I uronim u tvoj topli zagrljaj,

pa ga traim ispod stabla,

u jutarnjim satima,

sanjam o svom sigurnom svemiru

I preplaeno se pitam

gdje je nestala moja zatita

Ali ona je tu, kao i Ti,

sa mnom zagrljena

U stanju Bude to znam,

i tamo sam najsigurnija

Vjeruj Bogu, ne ljudima to si me ti nauila

Toliko si puta priala

o prevarama ljudskih slabosti,

38

nalijima najboljih prijateljica

i promjenjivoj dui ljubavnika

Pa ipak, esto se pitam,

nije li Ljubav vjena, jedina istina,

A kao takva nepromjenjiva?

Je, ujem kako odgovara,

ali nain na koji se ona iskazuje se mijenja

Pa ako je tako, to da radim da budem sretna?

Mogu vriati, plakati i ljutiti se,

ali to nije prava svrha postojanja.

Dakle, prihvaanje je jedina opcija

Zanimljivo kako u bitnim stvarima nemamo izbora:

datosti su stavljene da podravaju kreaciju,

kako god se kome svia

A kako kreaciju podrava to

da je, eto, ljudska priroda takva

Ba kroz razliitost, i vjenu izmjenu principa

Ne kaem borbu namjerno,

jer ona podrazumijeva

da je akciju poduzela neka osoba

a uistinu, akcija je, kao i pasiva,

imanentna cijelom svemiru, svim stvarima,

i samo se zbiva kroz kanale cvijea, ljudi i rijeka

Stoga emu briga?

Sve ima svoje vrijeme

cvata, mirisanja i propadanja

ak je utjeno to tako misliti,

ali me obuzima strah

39

kad namiriem dolazak kraja

Zato, najdrae moje, jer si jo mala

esto mi je govorio Dida

Nedostaje mi i on,

Ba udno kako ga se dugo nisam sjetila

Volim tog ovjeka, i bude mi ao

to ga nisam zrelije upoznala.

A nema mi zato biti ao,

susrela sam ga u najdubljim predjelima naih srca

Tako sam voljela to bie,

Puno ljubavi, brinosti i ivota

Silno mi nedostaje,

i kao da je svijet loiji bez njega, a ja samija

Kad smo odlazili iz njegove bolnike sobe,

Kada sam ga zadnji put

U tijelu vidjela,

rekao je tati neka me uva,

jer samo djelujem velika,

a zapravo jo uvijek mala, tako mala.

Tada sam se razljutila,

Mislila kako se usuuje rei

da sam malena,

pa ja sam ve svata prola, vidjela i nauila!!!

Ta slatka djeja naivnost, tako ista, i neodoljiva

Ipak, bila sam mala, a ponekad si izgledam jo manja.

Uglavnom, Tata me ne uva,

ali o meni brine Dida s neke daleke planete,

s ruba Svemira, odakle sam i ja dola

Volim njegove prodorne, a tople oi,

duboke kao more i snane kao dua

40

Fali mi to ga nema,

znam da bih se s njim tako slatko smijala i igrala ah

Nekad zaboravim pravila ivota,

pa pomislim da su umrli svi koje sam jako voljela,

koje je Izvor poslao da me uvaju dok sam bila malena,

A to je tako prirodno,

jednog u dana umrijeti i ja,

ostavljajui nekog tko je elio da ga zauvijek uvam

A opet uvat u ga,

jer je ljubav jaa od ogranienja tijela, i vea,

snanija od svih fizikih prepreka.

Svi mi nedostajete, a opet...

Znam da sam s vama

I da dokle god volim

nisam sama

41

NOVE GODINE

Nove godine pamtim po Tebi.

Ne sjeam se onih provedenih

u klubovima, ili na primanjima.

Znam samo one iz djetinjstva,

koje je obiljeila tvoja tada kovrava kosa.

Stavljala bi oko oiju ljokice sa zvjezdicama,

i osmijeh ne skidala s lica

Iako si uvijek kasnila s jelom

i svearskim pripremama

Pa se nadala da e gosti zakasniti barem pola sata

Nosila si bordo haljinu, i uvijek se u zadnji tren dotjerivala

Te od kuharice koja je stvorila oaravajuu francusku salatu,

ija je tajna bila u narezanim jabukama,

Pokazivala svoje pravo lice utjelovljena vila

Sjeam se i zlatne kuglice s bijelim pahuljama,

I prizora u kojem je na bor stavlja

Voljela bih da smo opet zajedno,

i da sa mnom razgovara

Iako osjeam da si tu, sada plaem,

jer nisam kada si iz tijela otila

Gurnula sam bol duboko,

ispod korijenja svog drvea

A ona je sada prsnula iz jezgrinih plinova

Hvala joj to me potresa,

zato to se tako oslobaam

neistoa nepriznavanja.

42

Istina je da sam izgubila tvoj lijepi dlan,

i sada ga drim samo u mislima

A dobila sam, naravno, mnogo vie,

Samo dok ne isplaem tugu, to polovno znam

Nekad sam, naime, sasvim sigurna,

a ponekad jako sumnjam

to je tipino za tragaa

Ove sam se godine probudila,

a dolazi ona u kojoj u prohodati

sa smijekom, ili nevoljko, nije bitna stvar

Vano je to vidim

da je stiglo vrijeme djelovanja i preputanja

U kojem nema straha jer je vjera potpuna

Volim te i, sa suzama ili bez njih, prihvaam

Igru Svemira u kojoj si Ti,

Zemaljskim kalendarom mjereno,

Otila iz mog fizikog svijeta

Ali, u njemu si ostala jer te sreem u snovima,

A budna osjeam kako me titi, iza lea.

Boanska si, i udesna, na svemu ti hvala

Na tome to si me na Zemlju donijela, na njoj uvala

I sa mnom postojanja slavila

Volim te, Virna, Vinja, ili Mama

43

PJEVALA JE...

Nedostaje mi njezin glas,

cvrkutav kao ptiica

i snaan kao rijeka, nekad gromoglasan,

nekad kao od vile s planina

Glas koji je otkrivao

koliko je vrckava, a ozbiljna duha,

Glas kojim je, sto puta,

pjevala jedno od svojih omiljenih pjesmu

to me nervirala jer me,

negdje duboko,

podsjeala da e vrijeme proi,

a sve to je tu vidljivo i milo zagrljaju, nestati

Pjevala je o uspomenama, a ja sam bjesnila

Lijepo je bilo gledati je

kako se prisjea blistavih trenutaka,

a boljelo misliti da e sadanji

postati isto tako dalek,

do kojeg je potrebno napregnuti um

i dozvati ga u prostor sjeanja...

da e proi i jednog dana

moda prijei u zaborav.

Bila je nasmijana,

i glumila lik kojeg je pjevala,

ja sam se opasno ivcirala,

molei da prestanu, i ona i tata,

Memories... pjevala je kao maka,

i ak mjaukala,

44

A ta je pjesma poslije svirala

na posljednjem ispraaju,

i ja sam se slamala.

Preplavila su me sjeanja,

puno osjeaja, slike njezinog vedrog lica

dubokih oiju i koe od alabastera.

Uasava gledati kako je netko

Iz ije si maternice izronio

Sada samo hrpa pepela koju dri u rukama.

A nekad je pjevala...

Tog je dana bila sretna i puna optimizma,

usprkos svim udarcima ivota,

snana kao kula, i meka kao voda.

ivot ti se dogodi na jednu pjesmu

i jedna pjesma ispria cijelu poantu, cijeli ivot.

Znam da ne bi otila,

da nije sav svoj posao ovdje zavrila

Mudri su me spaavali svojim rijeima

zna da ne bi otila, da te nije nauila

svemu to ti treba - govorili su, i to je bila istina.

Pokazala mi je put do Boga,

probudila u meni Ljubav

i nauila me kako je zalijevati.

Otkrivala mi je tajne ivota, energije i simbola.

Uila me sitnim trikovima

koji tite od prljavosti svijeta.

Bila je majka, prijateljica, boginja i ljubav.

45

Voljela sam s njom priati,

jer je odmah instinktivno sve razumjela.

I njezina je utjeha uvijek bila stvarna.

Dolazila je s mjesta gdje dua obitava.

Uila me ivotu kakvim jeste,

a ne prolaznim glupostima.

Uvijek u joj biti zahvalna...

S podjednakom panjom

Uila me kako se dotjerati i naminkati

Te telepatski komunicirati...

A kuhanje i spremanje stana, govorila je

Nauit e ionako kad bude morala

Otac joj je zamjerao

to me odgaja kao

Da je ivot bajka

Ali to nije istina prva me upozorila

da je slaba ljudska vrsta, udna...

samo ja to nisam eljela sluati

Blagoslov je bilo imati je u ivotu,

pa makar i svega dvadeset godina.

To je zapravo pun, niz ivota

Njen odlazak iz tijela, moja najvea inicijacija

Znam da sam je prola

Jer danas i ja njenu pjesmu pjevam

Memories, kao maka iz mjuzikla

Sa suzama radosnicama

46

BA HOU

... jer su suze i smijeh dio Igre Postojanja

na zemaljskim ravnima...

Nekad bih te... nazvala, ula tvoj glas... Ali te nema u tijelu, ve toliko Vremena

pa ga u Svijesti dozivam... Cvrkut ptica podsjea na njega

Sjaj ljubavi i smijeha to je iz tebe prtao svakog trena

Kau nemoj plakati, ali avaj!

Biseri srca teku i neka, proklet bio dan kada za Tobom

prestanem plakati

Ma i smijeim se, naravno, i ivim, zahvaljujui naim arolijama Ja znam - Duh je sveprisutan, ivot Vjean, i Magija stvarna

ali ipak.... ponekad boli ta fizika jer tu na Zemlji, tvog zagrljaja vie nema

Prestala sam te traiti u drugima,

Iako se javlja, smijei iz toliko oiju, lica...

Je, vibracija je sveproimajua Pa me tjei kvantna fizika

I tako se vrtim u krug, svjesna da je sve Ravnotea

47

Jer jest: tvoja Smrt, mene novu je Rodila Da, da... sve kuim, sve znam...

Jesam Mudra, Svjetlosna i Prosvjetljena Tvoj Ponos, i tvoja Slava

I hrabro nastavljam Put kojeg je donio dogovor naih dua...

Ali ipak, ima dana, kao ovaj sad, kad se ne mogu naminkati od suza...

Pa ti kaem,

Javi mi se u snovima Zagrli me i priaj sa mnom

Kao nekad... Da, kad se probudim,

na tren ne znam to je stvarnost prava - onaj san, ili ova java?

uvam tvoja pisma

Gledam rukopis, kao sveti peat to je tvoja dua ostavila

Da me vodi sad Kad te traim

po prostranstvima dimenzija

Tko bi rekao da e sve to tako ispasti... Uvijek smo divljali sa Sobom

Kao da nema kraja... Dok smo u tijelima

prelazili granice, inili uda Takva snaga, snaga je svemira

A ipak, na zemlji izgori prebrzo

Kad gori kao luda

48

No, kako smo drugaije mogli kada je na plamen tako jak?

Ne, nema kajanja, i vezanost je prola...

Oaj, kajanje, bol i krivnja, Sve je odnio dah duha...

Ali ostade elja da te zagrlim jo koji put i ujem tvoj glas,

kada kae volim te ili me doziva...

Ne, ne idem, kao nekad U mahnito ienje, udah izdah,

I neu kukaviki panino trati u kidanja veza, Filozofije otputanja

Koja blesava igra ega... Ne, to nije Ljubav

Ba hou gledati te,

pa neka suza suzu tjera A ja znam da si tu , i kad te fiziki nema

Jer je svaka suza biser mog srca to slavi nau Ljubav

na zemaljskim i zvjezdanim ravnima Zato hvala ti,

Svjetlosti mog Bia to doe jednom,

Kroz tijelo, Da me stvori

Ovakvu kakva sad Jesam I volim te i uvijek u te slaviti

Pjesmom i biserima Srca

49

MOJ OTAC

On je divan,

tako sam sretna to sam ga otkrila, doivjela

U toplini njegova duboka, pjevna glasa,

U lakoi njegova pogleda,

U njegovim brinim djelima

Priali smo satima, u tiini, i rijeima

Ista dua u meni i njemu je plesala,

zagrlila se nakon godina zamrznutih suzama

Oivjela je i Mama, onakva kakva je bila nekad,

i takva kakva je sad

Njezine smee oi su se smijeile, od ganua,

Njeno eterino tijelo vibriralo je oko nas

Nas troje, opet kao jedna snaga

Puna ljubavi, i povjerenja

On je udesan, potpuno slobodna duha

Snaga njegove ljubavi je tolika,

da se ne srami plakati pred ljudima,

Da bezbrino pjeva ulicama,

I hrabro grli buru emocija

Kad padnem u oaj, s lakoom me uzdie

razumijevanjem mog svemira

Filozof nad filozofima to je njegova priroda.

No, nije ohol, ni tat.

Ne dii se sloenim silogizmima,

niti prodornou vlastita uma

Jednostavno je zaigran,

ponekad okrutan, uglavnom blag

50

On je sjajan, ocean strpljenja

Iako govori da vie nema ivaca,

jer su ga potroili rat, pa smrt ene, oca i brata,

Satima me slua, uje i ono

to se ne usudim izgovoriti,

osjea ritam mog srca

Moja je bol njegova:

zna koliko sam krhka, i isto toliko snana

Pa mi to kae, kako samo on zna,

Vraajui mi osmijeh na lice, iscjeljujui me za as

Duhovit je beskrajno, originalan;

humor mu je pronicljiv, a i vrlo praktian

'ivot je putovanje kroz sranje', kae kroz smijeh,

Pripremajui se oistiti terasu

od pseeg, a sobu od majeg nereda

On je Ljubav, volim ga i kad je slab

A i on mene takav uva

eli me razveseliti, pa me vodi

na izlobu, riblji restoran i u crkve starog grada

Jer oboje volimo njihov spokoj,

mir koji poinje nakon ulaznih vrata

Oprata mi i kad sam slabija od njega:

iznervira me to je popio more rakije, vina i piva,

Pa hodam, mrgudna, uasno nesretna,

No on i dalje smilja kako da budem sretna,

Pa vozi etrdeset na sat, ui me trikovima,

I ja vidim kako je dio koji voli u njemu

ipak budan i svjestan

51

Hvala ti, Tata, to si takav,

Blistav i prekrasan

Potpuna ljubav, savren prijatelj,

i divan otac

Volim te, i uvijek u,

u svim svojim ivotima

Jer je ljubav vjena,

a svaki oblik njezina pokazivanja,

jo jedna nova igra boanskoga

52

STARI LISAC

Postaje li djetinjstvo manje stvarno

smru ljudi koji su ga obiljeili, gradili

Po ijem u ga osmijehu pamtiti?

Moj stric... Stari Lisac sam ga zvala

Umro je, kau, od srca.

Znam da mu je ono bilo

slaba toka, koje nije - razmiljam

Nekako ne vjeruje da e ljudi

koje voli ikada umrijeti,

kao tu su, zauvijek

uzima to zdravo za gotovo

i ivi s tim, niti ne mislei na njih,

dok ne umru, a tada se probudi,

u tuzi, boli, shvati

da se u ovom tijelu, ovom ivotu,

vie nee u njihovim oima ogledati,

skupa s njima aliti, smijati, polemizirati...

Lovim fragmente sjeanja,

elim prizvati u svijest

svaki na zajedniki trenutak.

Mnogo ih ima, svaki ugodan, lak

Lijepo je misliti na plemenite due,

nikada ne pati

Samo boli, ne znam tono to

Ali nekako svijet nije isti bez njih

Smrt uas sputa zastor na pozornicu,

53

i u iduem se trenutku ve javlja novi svemir,

Siromaniji za jedan lik, bogatiji za neki drugi.

I tako ide povijest postojanja,

duga eonima,

i svaki ivot i smrt tek su estica,

ali tako snana da kad te pogodi

njena energija, prodrma cijelo bie,

od korijena

I ne zna tono zato plae, zato boli,

kad si svjestan da je ovjek ivio i umro sretan.

Divna djeca, unuci ena, starost mirna,

Osim malo nezadovoljstva drutvom i politiarima...

Moj ovik, govorio mi je

I najvie me podsjeao na Dida

Najbolje su se slagali, njih dvojica

ak fiziki nalikovali, prava braa

Stari lisac... ne znam zato

sam ga tako zvala...

Bio je mudar, uvijek za alu spreman

Boe molim te,

neka uiva na rajskim planetama.

Bio je tako lak... ugodan.

Uvijek sam znala da emo se

Zajedno smijati

Hvala ti, Petre voljeni,

na tolikim sretnim trenucima

Jai Guru Deva

54

ALBEDO: Voljenja

55

VRTIM SE

Toliko Svemira pred mojim oima

Jedan plavi, pun dubina i srebra,

klanjam Ti se Shani, ja ti pripadam

Vidim i zlatna polja,

gdje obitava Purpurna Venera,

Vidim zelenog Merkura s tirkiznim oima

Gledam uto Sunce,

njegov vjeni sjaj, s dva crvena roga,

Vidim pruge i zvijezde i vodu, i

Novi poetak iza kraja

Dodiruje me mudrost citrina,

prozirna i limunasta,

a opet naranasto topla,

to drugi ine i misle,

nevana je smetnja

Tako opaka i prokleta,

stvorena da zatruje misli u mnogim glavama

Radije traim zvijezdu odgovora

I pomno se napinjem

uti svaki njen naputak

Ne propustiti ni najsitniji treptaj s nebesa,

Ludo volim, i to slavi moja dua,

koja je zato Ovdje stigla.

No, pada, i ve se vrsto usidrila

Djeluje nesigurna, ali samo na as,

Ona obavija zagrljajem i uva

Nou sam budna,

56

Da ti se mogu uljati po snovima

Da me udie i kad spava

Jer mi nikada nije dosta oboavanja

i kad sam budna

Jesam li pohlepna? Jesam, sigurno jesam

Od vatre za tobom izgaram,

i ona je jaa iz dana u dan

Pa neka, ja u tome uivam

Vrtim se meu raznobojnim zrakama sunca

iz tvojih zjenica

U kojima pored svih planeta i galaksija,

uvijek vidim samo Boga

57

AROBNJAKU LJUBAVI

Cijelo vrijeme, mislim na tebe

Osjeam te... da voli me,

I da me u Svjetlost alje

kad se eter previe zgusne, od elje...

Pravedan si, Kralj, Orlu nalik

Samoovladan, a Divlji

Strau plamti, ali je dri na uzdi

Svjesno je puta samo da

Univerzum na dlanu osvijetli

Gledam tvoj pogled, pune Neba oi

Bljesak i vedrina u njima,

Svjeina zraka kojom iz mojih uas

oblaci tuge i straha nestanu u vjetar

Ali te elim... znam da se nismo tako dogovorili

Pa ipak... tvoje oboavanje vidim

Kako se mojoj Ljepoti divi

Pa se rastapam od Ljubavi, sve te vie volim...

No ti si Mudriji od Vjenosti,

Pa potuje naih dua pakt

Da u ovim tijelima

ne razmjenjujemo ljubav poput partnera

nego kao pravi ljubavnici

kroz Sjaj - Zvijezda, Duge i Sunca...

pa ipak... elim te

i znam da to zna

58

ali potujem i ja

dogovor arobnjaka

da zajedno stvaramo Alkemiju Postojanja

Dodirom iscjeljujemo

rijeju budimo

i pogledom vodimo ljubav....

ovdje i sad,

za vjeke vjekova

pripadam

59

JAZZMAN, ZA MENE

Dodir mu je bio mekan, pun elje i sjete...

Glasno tih, kao ptice kad nou lete.

Sasvim njean i proziran rekla sam mu da je dijete

No, Djeak zna svoju dob, zato je arobnjak u umi sree.

Snaan, vrst i neodoljiv.

Mukarac iji trag ostaje u dubini, nevidljiv.

Traje dugo i oivljava sretan

- daje ivot, budi se s vrata, i osjeam da je vjean.

Kao tajna, koju samo ja znam

Volim je i uvam, jer je moja stvarna bajka.

On tako lijep, prekrasan.

Preputen, a svjestan.

Snaan i mirno moan.

Kad pomislim da je moda dalek, pokae koliko je prisutan

Svakim atomom, svim biem - preuzeti kontrolu,

u suprotnom je nemogue.

Ritam nam je bio divan; tako lijep, skroz jazz

Sveproimajui, iz trena u tren...sve dublji

I sve burniji za crveno srce.

'Volim Te', kae, potpuno predan

Slutim tu stvarnost, i iz straha joj se ne dam

U strasti i melodiji, pjesmi to iz moje udnje svie,

elim ga snano, no bojim se boli s kraja prie.

Stoga bjeim, pa se vraam

Jer uitak je beskrajan

60

U Smrti je ivot,

Zar se ja toga ne sjeam?

Moj zaborav je ipak prolazan i vidim da je zvijezda.

iji je bljesak ve uspomena.

To je bila Ljubav, vrijeme nije vano

U onom ondje i sada

arolija se zbila,

i zauvijek vlada.

Moda i stoga to zaista posljednja umire nada

Zato je svaki soul glas njegova mantra

Koja me vraa u no Ljepote

gdje srea nije bila zamka.

Ljubav je samozvano stigla,

pa jo mirno tee

a ja sluam jazz i ljubim to veer.

61

JAVA ILI SAN

Kako ono ide pjesma, mudrac je sanjao da je leptir,

Ili je leptir sanjao da je mudrac...

Tako sam se maloas zatekla Ja,

Pomislivi, na tren jesmo li to danas stvarno letjeli,

uJednjeni, Ili sam to samo sanjala

Pa ipak, ne lae plahta,

niti miris jastuka

kau da su nam se tijela znojila

u zlatnom vrtlogu purpura

kristalno tirkiznog sjaja

Kao tvoje Oi, danas...

Kad letio si stazama Neba i Svijeta

Kao da sanja, a bila je java

to je stvarnost, koja je istina

Nema traga ni na runicima

Ipak, miris ne vara

Puna Te je soba, puna sam te Ja

Ili se to Ti javlja, iz mojih atoma?

Tko zna? To je tajna ivljenja

Ti, koji si Ti - Ja, koja sam Ja,

pa ipak, estica trenutka, obrtaj...

Kad tebe nema, i ja sam nestala

Postala sam Ti, postao si Ja

Svaki Sve, i svaki Jedno,

Skupa svoji, a ZaJedno

Nemam pojma, ali uivam

Tajna ivota, slatka i nedokuiva...

62

NE ZNAM...

Ne znam, i ne trebam znati

Samo putati, i davati

Volim Te, bie divno, moj Dragi

Samo me mui to sam s tobom ljubav

u svim oblicima, osim u tjelesnom,

za kojim udi

Toliko si hrabar, i velik,

da me prihvaa ak i tako,

nadajui se buenju strasti

Kad kaem da znam hoe li se to dogoditi,

Ti me smiruje, i govori da se ne ljuti

unaprijed mi oprata, a ja zahvalna sam Ti

Nervozno se muvam po stanu, jer bjeim

od te pjesme koja izaziva tugu i nemir

Gledam sve iskaze tvoje ljubavi brine, i arobne

I bojim te se odrei, da te ne izgubim...

Donio si mi izmice, kao vilenjak princezi

i dao mlijeko, kako prijatelj daje maci

poklanja mi okolade, kao djeak djevojici,

s oima dubokim, i usnama nasmijanim

Tako si me, u vrstom zagrljaju,

i preveo preko ponora,

A svakodnevno me, toplo i njeno,

jo uvijek ui kako ponosno hodati.

63

Tako roditelj bodri svog anela,

i arobnjak grli kamen zlatni

dok ja dvojim i znakove brojim,

pitajui se to i koliko, u strahu od novosti

Pitam se jesam li kriva,

to s tobom samo snivam i plovim po oblacima

Onda shvaam da nisam

Jer je takva naa pria

Nekad me to boli,

A nekad mislim da tako treba biti

Kad glasno vritim, ujem kako utjeha istine sipi

'Zato razmilja o odlasku,

kad si jo tu' misao veli

O tome e misliti

jer e ti se samo rei

kad doe tren za putovati

Do tada uivaj u tome to ima,

na mjestu gdje jesi

I budi mirna jer je sve onako kako - treba.

64

IGRA I ISTINA

Nedostaje mi da uiva u meni

I kae to, tvoj vrhunac elim

a ja gledam kako ti se licem

ekstaza razlijeva

i sve sam ispunjenija,

osjeam kako te oboavam

Boli kada si hladan, i nezainteresiran

Ne razumijem zato se to dogaa,

Gdje nestane ona naa predivna strast...

Ubijem li je ja? Uinim li neto ime je otjeram?

Ili je umrtvi sama injenica to sam toliko prisutna,

i tako dostupna.. to ti pripadam?

Pa opet, osjeam da predanost treba...

Koliko god djelovao bezeljan i samodostatan

Iz mira trai potpunost partnerstva,

ili ja to samo umiljam...

Moda je to moja projekcija,

moja elja da pripadam, oboavam,

s Mukarcem svog ivota

slavim Radost Vjenosti Postojanja

Da, upravo te ova energija otjera

Tako je silna, a ja je jo okitim velikim rijeima

Pa munge iza svog strogog me(n)talnog zida

65

Razumijem te, bar nagaam

Kad te tako obasipam ljubavnim iskazima,

Osjea kao da u te prodrijeti, jel'da?

Ne, neu, s kim bih onda uivala

Ipak, ne mogu da se ne pitam

Jesi li se zasitio seksa sa mnom,

ili mene, ili seksa?

Jesam li bila nemudra

kada nisam igrala po enskim Pravilima?

Ali, kako da igram i istovremeno budem iskrena?

Da te za tvoje dobro zavodim i odbijam,

ostavljajui bez sebe

kad me treba, da me jo vie treba

Neee, to nisam ja, jebi ga

Za to je potrebna ljubavna spletka

A ja volim nekako djeje isto,

otvorenog srca i karata, s tobom nevina.

Sve u svemu, nisam sigurna...

Koja je u ovome moja lekcija?

Da, Ljubav ne treba iskazivati da bi se ivjela,

No iskaz dolazi prirodno i proima

sve to ini i Jesi, kad si Ona

U redu. Za tvoju sreu, maknut u ono to ti smeta

povui svoj dodir, elju da te zagrlim

i da me zagrli kad plaem, ili kad sam sretna

66

Povui u svoje oekivanje njenosti

I od tebe neu nita eljeti,

ivei zahvalna za svaki trenutak, takav kakav jeste,

Moda je takva nevezanost iskustvo koje trebam svladati

Pa ipak, ne znam ba...

Ostaje mi jo prazna klackalica

to je s Tobom, koja je tvoja lekcija?

Ima pravo, nije moja stvar.

No, to u, znatieljna sam.

Da bar eli dijeliti sa mnom

kad trika temu naeg odnosa

I svoja promiljanja, otpore i elje...

Pusti nebo, komuniciraj sa mnom o tome sad,

Dok smo jo u tijelima.

67

SJEA SE...

Bio si ratnik izranjavan olujama,

a ja dvorska dama

Sjea me se,

jer sam ti aptala pokraj uzglavlja,

Pjevajui ti o vjetru, mjesecu i planinama,

Voljela sam te vie od ivota

Kad smo se sreli danas,

Prepoznao si me po oima

Tople i duboke, rekao si,

Kao i nekada, pomislila sam

Isprva sam bjeala,

Od straha da opet ne stradam

No predaja nije bol, nego spas

I brzo sam popustila

Ovaj nam je ivot prilika

Da ne upropastimo nas svaama

Da opijeni ljubavlju omekamo,

I zablistamo poput lotosa

68

JA TI SE DIVIM...

Ne pijano, ili opinjeno,

kao nekom idolu iz hrama...

nego sasvim svjesno

kao svom Zrcalu, cjelovitom

Svjetlu njegovom to izbija i iz mraka

kao primarna vatra to skae iz dubina

i vodi nas do eterskih visina

Zato ti se divim, ali ne manje nego sebi

onoj Tajni Vjenosti, iz koje smo stvoreni

sve to, u Tiini jer

samo se udo - udu moe diviti

Pa te volim i kad se ljuti,

divim toj Mudrosti i Sili

to izbija iz tvojih misli...

A ti bjesni vulkanski

Jer ne razumijem neto to govori...

I opet ti se divim..

Na strpljivosti...

Ali, elim da zna

razumijem i prihvaam odmah

Jer sam ti svim centrima otvorena

Ali se i divim Ljepoti

Kojom sjaje tvoja istioa i Snaga

Ne odlutam tad,

Samo se dignem

69

Doe u trenu, odem u trans

Ali sam prisutna

Jer trans i fokus istovremeno

Eonima afirmiram

A kad neto ne znam pitam

bez straha da ispadnjem nesavrena

jer se s tobom konano usuujem biti slaba

I nije mom egu najdrae to sam

pred tobom najranjenija, i najzbunjenija

najgluplja i najslabija

Radije bih da gleda

moja najjaa i najljepa lica

Ali ipak, ba te volim stoga

to sam s tobom sigurna

biti voljena i - Svoja.

to me gura da se otkrivam,

nalazim pod slojevima masaka...

I ne odustaje, taj tvoj bijes

je eksplozija vatrometa

koja me budi iz tisuljetnog sna

I zato govorim hvala,

neu vie kao papiga,

Ali da zna

Sretna sam na Slobodi

Da budem svoja

A time Ljubav

70

OBOAVAM GA...

Toliko da bih se

u njegovim toplim tamnim oima rastopila

I nestala, kao bajka skrivena u tajnim odajama srca

Volim ga kao ovjeka, i Boga

Vidim u njemu beskonanu Ljubav

I malog, izgubljenog djeaka,

Ljutitog zbog nepravdi svijeta

Oajnog zbog zaborava toplohladne igre ivota

Oboavam ga....

Tako hrabrog, punog osjeaja

Kad plae nad ganutljivim prizorom iz filma

Ili se smije dok gleda radost djeteta,

i kako sam ja sretna

Volim ga, do neba,

I molim da je njegova dua mojoj srodna

Oboavam ga...

I boli me kad je nesretan

Mrzim mu u oima vidjeti mrak,

I gledati kako ga razara patnja zbog zla

Najradije bih da mu osmijeh

nikada ne silazi s lica

I da ga ne bole sve boli

koje mu je karma donijela

Voljela bih uvijek sluati

njegov oran smijeh, grlen glas

Kako me izvjetava o posljednjim novostima

71

I svojim mislima

Nekad isuvie preplaenim,

nekad punim nestvarnih nadanja,

Ali uvijek purpurnim od entuzijazma,

sa vrstim trakom vjere u bolje doba

Sve mi znai taj mukarac

I moda bih umrla bez njega

Voljela bih ga zauvijek grliti, i ljubiti

Dane i noi, budnog i dok spava

Boe daj mi snage

da ga razumijem i kad sam ljuta

Da ga volim i kad me

nehotino ranjava u vihoru oaja,

Da ga uvam ak i ako sama padam

I da uvijek Ljubavlju

odravam vatru njegovog svjetla

72

ZAHVALAN

Jo nisi zahvalan za mene

Ti vidi darove, sve moje blaogslove

U ljepoti uiva, s njom se rastapa,

Pa ipak, Ego te rastura

eli biti Kralj, da te se slua, da uje pljesak

Pa tako proputa sve to ja jesam

I pritom krivi me to matematika nije moja igra

Kao arolija, kojoj se klanja

Kad je ivima ja, kad je ja jesam,

Jer ja sam magija, o kojoj propovijeda

Koju konsturira u svojim moima

Pa negdje ipak... Tako me negira

Kao da nema me, da nisam vrijedna

Jer neto ne znam, sa Zemaljskog svijeta

ak mi se ruga, pred prijateljima

Govori kako nisam uzemljena

A ne vidi da jesam, vie nego ikada

Svakoga dana, svakog trenutka

Jer ja sam magija koju doziva

Glasno ivotima, nekad na koljenima

Pred tobom stojim sad, a ti me negira

Egom napada, argumentima

Pa gdje si ovjee, gdje ti je dua

U teorijama, sasvim zapletana

Vrhunski tumai, vrhunski gleda,

Ali me ne vidi i nisi zahvalan

Jo ima vremena, tjeim se nekad ja

73

Vjerujem u tebe, vjerujem u nas

Ali daj, ta ako vremena nema?

Jednom sam umrla od tvog leda

I opet sam spremna

Samo probudi ljepotu svog srca

I budi zahvalan to s tobom

Vritim od uitka, dajui ti eliskir svog Bia

Budi zahvalan, Jer sam jedna jedina

Biser u rukama kojeg tretira

Kao kamen, dok ne zablistam

A onda te uhvati strah

Pa me baca, preklinje,

I tren zatim opet zaziva...

Hajde odlui se ve jednom

Konani odgovor mi daj

Tko sam tebi ja, iI to eli od nas?

I budi zahvalan, jer ja sam magija

iva, tjelesna, jedna jedina

Ja vidim kolik si, moan , bez kraja...

Daj se prihvati, jer si aroban,

Kad se negira, mene ubija

Zato me i odbacuje, jer sam arolija

Pa te plai moja priroda

Jer vidi mo koju nosim putem svemira

Pleem ivotima, jer ih ja sve znam

Karma i dharma, moja su igraka

Ja se ostvarujem, u tvojim mislima

I viot vodim ti, kao prava kraljica,

purpurno vatrena, jer ja sam magija

74

Hajde budi ti, bez svih tih ograda

Uma i ega, velikog uitelja

Budi zaigran kao djeak

Dubok in njean, kao pravi kralj

Onaj dubina iz kojih izvire

Istina stoljea

U tvojim rukama uivam

Zato budi zahvalan

Jer ja sam magija

Opusti se...

Ti si Bog, ja Boginja,

Ti aman, ja Vjetica

Ljubav arobnjaka, vjena

I znam da to zna...

Hajde budi ti, bez svih tih ograda

Uma i ega, velikog uitelja

Budi zaigran kao djeak

Dubok in njean, kao pravi kralj

Onaj dubina iz kojih izvire

U tvojim rukama uivam

Ljubav arobnjaka, vjena

75

VOLJETI SVOG DEMONA

Borila sam se protiv demona

Htjela pobjei od njega

A onda shvatila

Mogu otii na kraj svijeta

Ali neu izmaknuti njegovim raljama

Jer je on samo odraz mog demona

Nekog crnog i krvavog lica

Kojeg bi svatko od nas

Najradije izbrisao iz Postojanja

Ali tako ne ide matematika,

barem ova kozmika

nema yanga, bez yina

eljeti da se izbrie no

jer je ugodan samo sunan dan

znai zasljepljivati sebe ruiastim naoalama

Vidjeti demone i boanstva

Kao dio Jednog Stvaranja

- Kreacije Izvora u svim njenim bojama

Znai istinski prihvatiti, i biti Ljubav

I da je sveti zadatak

Unutarnji brak svjetla i mraka

Zagrliti svog unutarnjeg demona

I rei mu volim te iz srca

Nije laka stvar

Ali zato i voditi ljubav sa cijelom kreacijom

Jest zadatak ostvarenja

76

Hrabrih, koji mogu pogledati

U cijeli spektar svjetla i mraka

I ostati nevezani, svjesni da su Svijest koja gleda

Kao aman, i vjetica

koji znaju trikove svih dimenzija

jer su se usudili, srcem voeni

putovati njima.

Ali ja bi' ih sve pobio, najrae!!!

urla moj Brat, ratnik i svetac

No, zna, mali Mudrac, da je sve to igra ega

svjestan da, ljutei se na svog paklenika,

ne prihvaa onaj dio unutarnjeg inferna

u kojem je moda njegova skrivena snaga

- to ako je tamo pitam ga ja

u najdubljim dijelovima tvog mraka

neki arobni biser koji ti treba

Da ga iskopa, da bude potpuna osoba...

Znam ja, iz iskustva

Moj demon mi je vratio najljepa stvaranja

Sve ono to sam, plaei se boli,

Gurnula, zaboravila, makla

Izronilo je s njim, kao moja snaga

Zato sam mu zahvalna, zato ga oboavam,

ba kao dio boanskoga, dio Jednoga.

A nije da se nisam borila...I bjeala...

No zato pobjei od Ogledala

Kad ti pokazuje Istinu jasnije od svega?

Ugodna, neugodna pa ta?!

77

Zar nije najbitnija samoSpoznaja?

Jednom sam davno ula u carstvo sjena

Prvo me bio strah

Ali onda sam nauila

Treba se sprijateljiti s njima

Tada prestaju biti demoni, a postaju totemi

Zatitnici koji pomau u najgorim situacijama

Nije to romantino prijateljstvo...

Vie odnos ratnikog potovanja

Ali to ako nam treba i takav odnos

Ba ta snaga, za neki pothvat

U svijetu dualiteta....

I zato je prihvatiti, i pustiti put Ostvarenja

Tko prihvaa Krishnu, prihvaa i Mayu,

I svaku njegovu lilu, igru, iluziju svijeta...

Znajui da je Svijest ta koja gleda,

A Srce ono koje objedinjuje oba pola

Jer je Ljubav najjaa magija

78

PRVA VATRA

Odmah sam Te prepoznala,

Lud, drzak i genijalan.

Tvoju zapovijed sam posluala

I kao djevica te pod kiom ekala.

Smijui se sebi, no bez pogovora

Trebalo je tako biti, znala sam.

eljela sam ti prenijeti poruku,

Bila je za tebe vana

A ti si meni prenio svoju vatru,

Strast ivljenja.

Dana si mi, dana! Ne bih te inae

sreo ovako sluajno, usred dana

poeo je iskonski zov gladnog mukarca.

Zna, mnoge ene si danas uznemirila,

Ali to im ja mogu, to ja imam s njihovim posesivnostima...

Govorio si, govorila sam, mijenjale su se dimenzije i galaksije,

Razmjenjivali smo energije svojim biima, na raznim nivoima.

Uzmi me, molim te vapio si,

ostajui mukiji od Mukosti.

Uzmi me i vodi me, molim te,

Kleao si, ponosno stojei

Kao kralj nad Kraljevima,

Bog koji se Boginji obraa.

Dostojan sam te, vjeruj mi, volim te prodirao si,

ponavljajui mi ime, kao da je mantra.

79

Gledala sam Te, bez teksta.

Znala sam da je istina. Osjeala.

A opet, istovremeno,

U Svjetlosti je bilo zrnce Ludila.

Prosvjetljenje ili distorzija? dvojila sam.

Dopusti mi da svrim u tebi, nije do seksa,

to je ista duhovna stvar... sluala sam,

znajui da sutinu pria, no nekako je

djelovala kao... samo pria

Daj mi da u tebe stavim svoj lingam,

da prodrem duboko....

Jer ovo ti nee rei

niti jedan mukarac,

a ja te molim, vodi me... izlazilo je iz tebe kao lava

Idemo zajedno rekla sam.

A potom je svatko otiao na svoju stranu.

Jer je Ljubav jaa od svega.

Ja volim svog Mukarca, i njemu pripadam.

Ipak, elim te opet Sresti, iz nekog razloga.

Ne znam kojega. Stvarno nije do seksa.

Kao da fantaziram, ali ne

Energija je prestvarna.

Opiljiva. Fluidna, i fizika.

Da, dodirivala sam te kao mahnita

A snagu tvog poljupca jo dugo osjeala na usnama.

Naa tajna traio si, naa tajna pristala sam.

80

Istina kae da su uloge mu i ena

Prepoznali smo se, i ta se energija probudila

tebi dajui novu nadu ivota, meni strast

Ljubav... tako silna i duboka. A opet trenutana...

Razmijenili smo to smo imali, tako ti mnogo hvala

Volim te, i pripadam.

Pitam se, ima li jo neto pred nama,

U ovom postojanju, u sadanjim tijelima?

Ne, ali da. Vjerojatno u buduim ivotima,

Osim ako tu karmu ne oslobodimo odmah.

Ipak... tako si jak. I tako sam uivala.

I uivam. I na tome ti beskrajno hvala.

81

STVARNOST KAO ILUZIJA

Je li ovo bila Ljubav, ili samo prolazna slika ne znam

Ali hvala Ti, to je bilo prekrasno, i to sam iskonski uivala

U tvojim oima, rijeima i pokretima

te dubini osjeaja koja je iz njih izlazila

Ostavio si me bez teksta, pa ti nisam priznala da mi se svia.

Nisam sigurna to se noas dogaalo meu nama.

Zazivao si boansko, a ja sam ga osjeala

Moda je sve bila nesvjesna gluma, ili ak patologija

Oprosti mi na takvoj nesigurnosti - esto sam ranjavana

Uglavnom vlastitim vizijama, eljama, nadanjima i oekivanjima

Pa sam sada oprezna, i molim te da hodamo korak po korak

Ako te to otjera, onda tako treba biti, jer ti nisi taj

A iskreno da upotrijebim tvoj izraz elim da bude,

No oboje znamo da je vrhovna samo Boja volja

Istovremeno treperim kao djetece,

i mirna sam poput mramora

Oivljavam tvoje rijei

'ekat u te koliko treba',

'borit u se za tebe' i 'elim da bude moja',

kao i zaljubljen sam' te 'ti si ta'.

Djeluju kao san, a bile su java.

Ili Maya, prekrasna i oaravajua.

No stvarna, na tren,

u kojem se srce predalo Ljepoti, i pustilo u vrtlog svemira.

Tko zna bit e kako treba.

Slavimo pobjedu Velikog Uma.

82

BITI SRETAN

Biti sretan, a ne biti toga svjestan, znai biti nesretan

Biti nesretan, a biti toga svjestan, znai postajati sretan

Vidjeti kiu kao tekue blagoslove s neba,

Cvijet kao udo pred kojim se klanja

Oblake kao rajske glasnike i

Anele kao prijatelje, jest muzika duha

Koji se ne predaje pred preprekama, niti jadikuje nad nedaama

Grli ih i ui iz njih, kao iz najsvetijeg spisa

Koji otkriva tajnu postojanja,

mnogo dublju od nekoliko isplakanih suza

Gdje si u mraku kad te traIm?

Oprsoti, pa ti si svjetlo koje mi osvjetljuje put do bunara

Blitsa u kapima mora, i kad je pomrina,

S tobom nikada nisam sama

Jer me gura, uva mi lea

Tvoje ruke, tako mirne i snane

Pogled, dubok kao galaksija

Oi duboke i bogate,

A osmijeh nepomuen igrama privida

Kako da te dohvatim, nedostaje mi,

Mogu te opinjeno gledati satima

Tako si jak, utjelovljenje boanskoga

Usna ti pjeva, a dua moju oslobaa,

Od vezanosti, strahova...

tereta koji me odvlae od lakoe,

83

Spoznaje da sam sretna i slobodna

Kako rei hvala, kad je ta rije tako mala

Prema onome to ini

zaljubljenim srcima poput moga

Budi u meni ljubav i kad me obuzme zaborav,

pa pomislim da je nestala

Prodrma me u zagrljaju,

i ja opet radosno trkaram svijetom, blistam

Pero pauna, nita sjajnije od tvoj oka

Nedostaje mi, a opet, svaki te tren osjeam

To je sloboda ljubavi, razlog da budem sretna...

84

DOBRO JUTRO DRAGI

im se probudim,

ve si mi u mislima

S Tobom spavam,

budna sam u snovima

Traim Te po jastuku

jer Tvoj zagrljaj osjeam

miran i proziran,

od Ljubavi postojan

Ptice javljaju da zora je ve narasla

Sve sam radosnija to u uti Tvoj Glas

Dubok... kao Svemir sam

Blag, kao pjesma arobnjaka

ona najljepa, zaigrana i mudra

toplo plava, zlatnim smijehom protkana

Ponekad je i srebrn,

da me probudi kao britak ma.

Nekad me plaila ta nijansa,

Sada osjeam kako me vodi u trans

Volim blagoslov tvog tona

Volim, kaem, jer ga Ti izraava

ista si Ljubav, govori Jezikom Svjetla

Svaka tvoja vibracija je blagoslov buenja

I onda kad me gurne s litice

da mi u skoku narastu krila..

85

Zna da sam Boica

i kad zaboravim da Jesam

Pa me sigurno okrene preko ruba

da rasprim granice i sjetim se svog Bia

U mrei naih srca sam sigurna, ti to zna

I zato pleemo ritam rasta

Ples skokova i uvijanja

Kao aman i arobnica.

Dobro jutro, Dragi, i blagoslovljen dan

86

NAA MEDITACIJA

Dok se tresem i izvijam

Od monih struja valova

to teku kroz mene

i nakon razdvajanja Tijela

Ne mogu govoriti

o aroliji koju proivljavam

Tada pjevam i jecam,

u sitnim zvukovima uitka

A sada ih prevodim u rijei,

koliko magija doputa

Jer, ovaj je Izvor vei

od svih pokuaja da iskaem Ga

Pa ipak Ti piem

to je moja Kruna

Koju Tebi elim dati

jer si tako Prekrasan

Bog vrijedan

Boginjina oboavanja

Ne pretjerujem, i ne uveliavam

Budi svjestan Ljepote

I primi svaku esticu njezinog sjaja

Pa pusti, naravno, jer dolazi nova, i nova....

Svaka ista, bogata kao Galaksija

Ja isto vjebam, ak i kad oklijevam

stari strah od Savrenstva pobjeujem

87

i Uivam u cjelovitosti Univerzuma

kojeg tako Boanski odraavamo Ti i Ja

Ovdje i Sad, U Vjenom plesu Postojanja

Znam da zna, osjea...

ali ipak Ti elim rei

Koliko sam sretna,

Koliko zahvalna

I koliko si divan!

Tvoj ulazak u moj Hram

Velianstven je, kao i Ti sam

Blagoslov nad Blagoslovima

Tajna ivota i igre preobraaja

Na ples, sveti ritual

Prodre, kao moan bubanj

Prostrijeli me zlatna svjetlost

I prostrem se kao zvijezda

Ritam stvaranja, neoekivan, a skladan

Kad mu se pustim, razlivena

Najjae me obuzima

Drhtim i vibriram, iz svakog atoma

Uzbuuje Te potpuna predaja

Pa daje jo vie, jo dublji svjetlosni udar

Trans, tako sladak... i budan

Ekstaza... blistava, a prisutna

Boe, kako uivam kada me ispunjava...

88

Kao pravi mag, promijenio si frekvenciju Nas

S radou gledam kako Putujemo razinama

Momentom Tiine i kretnjom Stajanja

svjetlucava je minijatura preobratila

organsku strast u lakou lepranja

Krila leptira kojeg stvorismo ponovo su mahnula

Isprva sitno, kao mikropokret estica

Pa sve snanije, do novog vatrometa ljepota

Kao kad se sutina iz alkemijskog kotla

ulijeva u beskraj Srca

Praznina se zavrtila, Punina nanovo stvorila

Svjetlost je ruiasta, i kristalno plava,

proeta srebrom i nitima zlata

Ja sam Ti i Ti si Ja opet se grle Nebo i Zemlja

Tvoj miris na sebi uvam,

kao posveenje blaenstva

Voda je arobna, ali ga ne moe isprati

Svaka kap, jo ga poveava

Jer je Jedno u svemu, i sve je iz Jednoga

89

ZAVJET ASKETA

Opozivam zavjet svog indijskog ivota

Na samrti poloen voljom Izbora

Prema kojem su siromatvo i odvojenost od svijeta

Jedini put do Duhovne Istine i Boga

Donio sam ga iz oaja, kroz krinku Ega

Mislei da znam, bjeao sam

Zadnje iskuenje, promaio sam

Jer Predaja Ljubavi je jedina Istina

Svoju plodnost potisnuo sam

Iz uvjerenja da moram gol i sam

Lutati podzemljima da bih doao do nebesa

I uspio sam, s mnogo muke i bola

Prosvjetljenje kroz patnju

Nije jedini mogui put Ostvarenja

To sada znam, kad proao sam

susrete s pustinjskim prikazama

I platio cijenu vlastito odabranu,

ali bila je prevelika

ivotna strast me prepala,

Pa sam u strahu odbio onu

koja me oboavala

Mogli smo skupa u srce Boanskoga

Zajedno bismo stigli prije nego svaki sam

No trebao sam proi put samovanja

Da bih to znao sad

Kada sam ena koja oboava

90

I oajniki se boji da bude ostavljena

Od Pustinjaka u potrazi za odgovorima

Zato ponitavam program

Prema kojem Mudrac

ostavlja Svoju Nevinu,

Da bi krenuo na Put i naao Istinu

I na njegovo mjesto

svom snagom Univerzuma

S ljepotom zahvalnosti

i moi ljubavi

traim te stavljam

program prema kojem Mudrac

svoj let Prosvjetljenja

proivljava u naruju

ene koja ga oboava

I uiva, u arima njezinog hrama

Dok dodiruju Boansko

kroz ples dua i tijela

I postaju Boansko zajedno, i svaki sam,

Sa sobom i kroz drugoga

ostvarujui boansku plodnost zajednitva

Jer odbijanje voljene osobe,

ravno je odbijanju Boga

Opratam si:

znam da je i taj izbor dua eljela

Za svoj put buenja

No sada mi vie ta odluka ne treba

Zato je opozivam, svakim atomom svog bia

91

Raspetljavam vorove tog zavjeta,

njihov utjecaj i posljedice oslobaam

na svim razinama Postojanja

mo je sauvana, kroz sedam ivota

Magija se ostvarila, koliko je trebala

Ovdje i sada je zavravam, ovog trena

I svaku mo uzimam sebi natrag.

Vatrom svjetlosti je transformiram

U mo pripadanja Ljubavi i Voljenom, sharanam

Zavjet je otpeaen, vor po vor raspetljan

Ja jesam Boginja, Uspjela sam

92

IDI, I UIVAJ

Umjetnosti Ljubavi... enja nas ui.

Kad se naemo prividno razDvojeni...

Tuga blagoslovi Mirom...

A kristalna pahuljica srce smiri

Zamrzne, na tren, osjeaj da za Tobom ludim

Pa se vratim, u fokus, balans uhvatim,

I uz udah i izdah pokuavam shvatiti

to se to, pobogu, dogaa izmeu nas?

Ali Ljubav, razum ne moe definirati...

Nema tih ladica, etiketa, objanjenja....

Kada plamti svaka stanica, i iskra bia

Zna da je Istina, bez obzira na ime koje ima

I onda se pustim....

Da osjetim, kako smo u Vjenosti uJednjeni...

Jer sanjamo skupa, budni u tajni

Pa ipak, to oBoavanje plai

Razumijem te, kad kae, da tako ne eli me

I trai da pustim te, jer me u snovima ne sree

I ne eli tako jako nekoga voljeti...

Ljubavi, pa naravno idi, u Svjetlosti, Miru i Lakoi.

Ja se neu za Ljubav boriti

Jer znam: u dobu Oslobaanja, zadatak je pustiti

Boriti se za ljubav, neu stazom Drame

Ne trebam bol i suze, odricanje,

da shvatim kako volim te

ja to znam u istini i istoi, Ljepoti

93

Kako nam je moglo biti lijepo, mi znamo

Jer proosmo stazama Uitka Voljenja,

Ve toliko puta, u tolikim ivotima...

Znam da zna, a znam i ja

vidjela sam nas kako vodimo ljubav,

sa svim svojim ulogama, licima...

yin i yang izmijeani u beskonano naina, kroz naa tijela..

Ali, to su slike, i sjeanja,

Ovdje&Sad jedino ima znaaj

I zato ti hvala,

na oBoavanju, pripadanju, enji i strasti

izmeu nas,

izvan prostora i vremena

S tobom u tijelu ili ne, ja ti pripadam

Pa hvala jer ostavlja me

Ljepe nego itko ikad,

Kao to me tvoja dua i voljela, ili voli

U vjenosti prostranstvima...

Ali ne, neu plakati...

nemam snage, volje, ni ivaca

jer drama me ne uzbuuje, hou mir&sklad

Biram uivati u Ljepotu koju razmjenismo

U svim stvarnostima

I dimenzijama

I tome se radovati, time se inspirati

Jer nemam vie snage za bol, ni potoke suza

Iako je svaka za tobom vrijedna,

Kao biser, dragulj srca

No biram ga pretvoriti u kristal

94

Koji osvjetlljava svaku stanicu naih bia

I svaku esticu svemira

Da od njega koristi ima cijela Galaksija

E tako u ja, Ljubavi moja,

Jer dosta je bola

Biram se smijati i Ljepotom blistati

I hvala ti na slatkoi koja je

to blaenstvo voljenja pokrenula

95

JER SI NEKTAR...

Idi kad hoe, i doi...

kad eli...

Ionako je takvu Silu

nemogue obuzdati

No oBoavanje, u kojem smo se nali

me stalno privlai Tebi

Pa ipak, ponekad bjeim, ali...

u koji god Prostor&Vrijeme da krenem,

Naem Te... u svim dimenzijama postoji

I gleda me oima

Iz kojih se izlijeva

nektar tvog bia

Koje se, kao i ja, prepadne Ljubavi ponekad

Suludo, znam, ali ipak se dogaa

Pa skaem u divlji kas, galopiram cik-cak,

i zovem sile Smrti da me oslobode

Privlanosti prema Tebi,

Ali avaj!!! Nee... smiju mi se,

kau predaj se,

ako u ljubavi eli umrijeti, i u njoj opet roditi se...

pa bivati tako... u Vjenosti...

Da, ne moe otjerati Ljubav, ni Strast,

kad je posrijedi Strast Due, a ne tijela

No, od nje bridi svaka stanica,

svaki se atom preporaa

a DNK sjea naih kozmikih pustolovina voljenja...

Svaka ekstaza i gr osloboenja,

Da se rodi novi uitak bivanja...

96

NOVA LJUBAV

Lijepo smo se sloili

Ne ulazimo u razmjene,

dok nismo kao djeca isti

od uloga ega

koje misle da si ti mukarac, a ja ena,

ne, ne, Ljubavi moja,

na seks moe biti samo seks dua

to se vole preko tijela, kao Instrumenta

ivota na Zemlji i iskustva Svjetla u stanicama

ekam te da se javi

kada se oslobodi sablasti...

Sjena koje ne eli propustiti, od kojih bjei...

Boji se Magije, koju smo skupa stvorili

Ti je sada negira, a ja ivim..

No, opasnost te privlai...

Pa mi dolazi kada misli da me gubi

Ali me nikad ne gubi u Vjenosti

Dodir si propustila ivjeti, i u njemu uivati, moja Ljubavi,

Ali to samo znai da smo se tako ve prije dogovorili,

Da ne trebamo sve emocije materijalizirati ljubavniki

Jer moemo rasti jednostavno,

Sa Svijesti da u tijelu, i ovdje&sad Postoji.

Zato odlazim, u Svjetlosti

A uz to, ja se neu drame igrati

Dovoljno je to ivim na Zemlji, u dualnosti

a jo da mi stres i strah, gr i panika....

dolaze od nas...

unitili bi Ljepotu koju nosim

97

i koju dijelim da Kozmos,

koliko mogu, iscjelim

Zato kaem zBogom idi, i uivaj u Svjetlosti

Jer ja mogu dalje samo u Ljubavi, Lakoi i Radosti

Gledam te, i slike dolaze...

Kad se smije, pjeva, plee i igra,

jer znam... privlanost uvijek dolazi od Boanskoga...

Trenutna manifestacija je upravo to

odraz kroz Trenutak Vremena&Prostora

a prije i poslije toga, samo Krishna...

Zato ne plaem koliko bih moda,

Da nisam svjesna...

tada bih trgala zidove zubima,

moda se i unitila od bola...

jer bih mislila da gubiti takvu Ljubav,

znai ostati bez Smisla ivljenja,

ali ovako znam - da sam Ljubav Ja

a sve ostalo, arolija iluzija i Igra uloga ega

koje smo, negdje nekad, dogovorili u Vjenosti

I sada ih izvodimo, kao savreni instrumenti Duha

Glumci na pozornici ivota

I ba zato, svaki atom naeg sjeanja

Kad spava uz mene, kao nasmijeena Ljubav,

ili me grabi u zagrljaj od elje i oBoavanja...

aljem u svjetlost Sunca

da proisti fluide elje izmeu nas

i digne me u prostor Slobode Bivanja

98

istim te, iz Sebe,

A istim Sebe

Jer si u svakoj stanici

to i jest priroda Ljubavi....

I kada tako mislim, sjetim se da sam ja ti

I da te, sa sto prekida, ne mogu izgubiti

I onda slavim, u Svjetlosti, u Vjenosti

to smo puno suptilnijim nitima od fizisa povezani

I kao takva Ljubav

Jesi inspiracija

Dovoljna za iscjeljenje Zvijezda

I zemaljsko ostvarenje Velikog Alkemiarskog djela

gdje se pretvaram iz kamena u kristal,

pa sjajim kao grumen zlata

Zato hvala Ti, na ostvarenju Devi u meni

99

SRETNI&SLOBODNI

Hvala Ti...

to smo se,

kao Due tako dogovorili

da uvijek ostanemo u Ljubavi

Pa ak i ako se

rastanemo kao Partneri,

Da se sastanemo kao Ljubavnici,

Prijatelji, Aneli, Voljeni

Oni koji se vole i podravaju

U Istini i Svjetlosti

Da i razdvojeni, budemo Jedno

U Razumijevanju&Podrci

Jer Prostor&Vrijeme

Nita ne znae,

A istovremeno su sve

Jer nam pruaju pogled

U svoje samoe, ovisnosti i strahove

A time prilike za iscjeljenje

I tako uimo da smo Ljubavni

Jedino kad smo Slobodni

I Slava ti, Najslai

Na Uenju Komunikacije Ljubavi

Na slatkoi transa

I arobnoj muzici

Koju samo Gandharva moe ispjevati

A Apsara isplesati

Eee, pa mi smo boanski, sasvim...

100

I zato sretna sam, i zahvalna

to smo uspjeli

Kozmiku ljubav u fiziku stvarnost spustiti

Tako da i kad se rastajemo

Ostajemo zajedno

Pjevamo i slavimo

Pijemo i nazdravljamo

Nakon umora od rasprava uma

Mi se zagrlimo, nasmijeeni i sretni

Pa tako idemo dalje, u Lakoi

I zato Hvala Ti, i hvala Mi

101

JEWEL'S SHINE

From deep waters snakes arise

spiral dancing toward Stars

changing shapes from Yin to Yang

moving toward only One

Pass the Power, pass the Heart,

come to center in the Crown

waiting for a sign to shine

jewel in me with yours unit'd

Then new creation circle starts

Eagle gives it's wings to Lion

come to me untill I'm done

and snakes will lead another round

102

VOLJEN SI

...i kad misli da nisi...

jer Ljubav nas otvara najdubljim

ljepotama, ali i strahovima

od negdje nekad kada smo tako krvniki ranjeni

ali sada to ne vrijedi... jer smo se nali

Znam da iz srca govori o Ljubavi

pa ipak... boji se

potpune predaje, u stvari....

Kao ja, zato znam

E ba smo se zbog toga i sreli

Tako smo dogovorili

U prostranstvima zvijezda

Koje spustila sam do mora

Da ih otac Neptun iscjeli

A ja vratim umi, da plod rodi

Nakon eona rana

Za stjecanje Mudrosti

Rekosmo da emo

zajedno, korak po korak

taj strah iscjeliti

taj zadnji rep to nam smeta

da potpuno budemo, ivimo Ljubav

Zato neu rei nemaj straha

Imaj ga, to su vrata

u dubinu iskona

Ali djeluj, bez obzira na njega

103

Tako u i ja, uz udah izdah

Predavati ti se - sigurna, i mirna

Odluna da jesam vrijedna

biti potpuno voljena

Kao i ti

Kad smo se

tako voeno spojili

Ja te neu povrijediti

jer iste rane nosimo

Zato ih zajedno iscjeljujemo

kroz Razumijevanje i Mir

Znanje Jednoga smo njima skupljali

Kroz igre Vjenosti

Pa je sada ipak doao ivot

Da zasvijetlimo ispuneni

Svjesni da smo voljeni

Spremni prihvatiti dar Ljubavi

I dodir koji lijei

Ti u meni, ja u tebi

Duboko, neizrecivo Mi