Bizant

Rimsko (Bizantsko) Carstvo Vasilea Romaon

330.1453.

Zastava kasnog carstva Carski grb kasnog carstva

Bizant oko 550. godine Podruja obiljeena ljubiastom bojom su osvojena

za vrijeme vladavine cara Justinijana I.

1

Glavni grad Konstantinopol

Jezik/ci latinski i grki jezik, kasnije samo grki Religija grko pravoslavljeVlada MonarhijaCar

- 306. - 337. Konstantin I. Veliki (prvi)

- 1448. - 1453. Konstantin XI. Paleolog (zadnji) Megas Doux

- 1081. - 1118. Aleksije I. Komnen (prvi) - ? - 1453. Lukas Notaras (zadnji)

Legislatura Bizantski senat (od XIII. stoljea) Povijest Srednji vijek - Osnivanje Konstantinopola 11. svibnja 330.

- Crkveni raskol 1054. - Pad Konstantinopola tijekom 4. kriarskog rata

1204.

- Oslobaanje Konstantinopola 1261.

- Pad Konstantinopola 29. svibnja 1453. Stanovnitvo - 4. stoljee 34000000 - 8. stoljee otp. 7.000.000 - 11. stoljee otp. 18.000.000 - 12. stoljee otp. 12.000.000 - 13. stoljee otp. 30.000.000 Valuta solid, hiperpiron Konsantinopol je glavni grad bio od 330. pa do 1204. i opet od 1261. do 1453. Nakon 4. kriarskog rata glavni grad (do 1261.) bio je Niceja. Osnivanjem se tradicionalno smatra osnivanje Konstantinopola. Prema ovoj tablici koju je izradilo Sveuilite Tulane.

2

Bizantsko Carstvo (gr. Basileia ton Romaion) ili, skraeno, esto nazivano jo i Bizant je povijesni naziv za "Istono Rimsko Carstvo" koje "slubeno" nastaje 330. godine kada car Konstantin Veliki prebacuje Rimski prijestolnicu u "Novi Rim" koji e u naim krajevima postati poznat pod imenom Carigrad. Konana podjela izmeu dva dijela drave e nastupiti 395 godine kada car Teodozije I. Veliki daruje svom sinu Arkadiju Istok, a Honoriju Zapad. Dok e zapadni dio carstva u sljedeih 150 godina propasti Istono Rimsko Carstvo s politikim sistemom cezaropapizma e preivjeti sve do 1460. godine kada njegovu posljednju provinciju imena Moreja zauzimaju Turci.

Naziv Bizant se nije koristio u vrijeme postojanja drave nego ga je tek u 18. stoljeu uveo francuski povjesniar Montesquieu. Kao i drugi povjesniari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. stoljea nije vrijedno imena Rimsko. Zato je on uzeo latinizirano ime glavnog grada Byzantium - od grkog Byzntion, dananji Carigrad (turski:Istanbul), za cijelo carstvo. Graani Bizantskog carstva i njihovi zapadni susjedi carstvo su nazivali Romejskim (Rimskim), dok su ga istoni susjedi nazivali Rum (Rim)[1]. Slubeni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od VII. stoljea, odlukom cara Heraklija (vladao od 610. - 641.), grki, koji je bio govornim jezikom veine stanovnitva.

Kasno Rimsko Carstvo

Osnovni dananji problem Bizanta je da se niti danas svi povjesniari ne mogu sloiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiu ovisno o izvoru izmeu 283. godine kada umire car Kar i kada se carstvo prvi put dijeli ( to e potvrditi Dioklecijan ) i 640. godine kada Mediteran prestaje biti Rimsko jezero. Iako je 323. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kranske vjere to e se tijekom sljedeih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom V. stoljea dok Zapadne prefekture ( Zapadno Rimsko Carstvo ) propadaju pod

3

navalom barbara Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokuaju spasa. Sve od 410. godine ti pokuaji bez uspjenih rezultata e dovesti praktiki Bizant do bankrota nakon ega on financijski iscrpljen puta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristei gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina Anastazija i Justina Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine Justinijana I. doi e do oslobaanja Afrike, Italije, Dalmacije, june obale Hispanije i svih sredozemnih otoka. Da li je njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio mogu ili ne nikada neemo doznati poto je njegovo Carstvo (ali i Perzijsko Carstvo) bilo potreseno velikom epidemijom takozvane Justinijanove kuge od koje e u Europi (bez Rusije) izmeu 540 i 614 godine umrijeti 50 % stanovnika (22 od 44 miliona) [2]. Ostatak ovog razdoblja nalazi dravu u defanzivi pod napadima Avara i Slavena na Balkanu, Langobarda u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i Vizigota koji poetkom VII. stoljea uspjevaju osloboditi Hispaniju. Veliki, etvrt stoljea dugi, rat s Perzijskim Carstvom e napokon zavriti 627. godine pobjedom car Heraklija koja je trebala donijeti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada Arapi ujedinjeni muslimanskom vjerom iji nastanak je Carstvo potpomoglo (tonije Muhameda) pobjeuju Rimsku vojsku, osvajaju Bliski Istok, a ubrzo potom 640. godine i Egipat. Gubitkom itnih polja ove provincije kao i Sirije koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja oznaava zbog opih ivotnih promjena stanovnitva kraj Antike.

Borba za ivot

4

Bizant u doba stupanja na vlast Leona III. Izurijanca 717. godine

Gubitak vie od pola Carstva u samo jednom desetljeu je rezultiralo borbom na ivot i smrt protiv fanatino nastrojenih Arapa u njihovom irenju vjere. Tijekom tih bitaka bive multietnika Carstvo e padom Kartage 695. godine postati gotovo jednonacionalna, grka drava. U bitkama tijekom kojih e doi ak i do dvije opsade Carigrada Bizant e preivjeti samo zbog otkria Grke vatre koja e spaliti protivniku flotu. Do stabiliziranja ostataka drave koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrava dolazi stupanjem na vlast Leona III. Izurijanca u VIII. stoljeu. To vrijeme mira nee zadovoljiti stanovnitvo koje sada bez vanjskih neprijatelja poinje njih traiti meu sobom putem unutranjih nemira kojima se odluuje da li e biti doputeno ili ne pravljenje ikona. Ova polemika e trajati gotovo do polovice IX. stoljea kada e regent Teodora donesti odluku u korist ikona.

Makedonci

Bizant u doba smrti Bazilija II. 1025. godine

Kraj tih nemira daruje dravi sada vjersko kao to je prije imalo i nacionalno jedinstvo. Takav razvoj situacije e dati snagu Carstvu za ponovno voenje aktivne vanjske politike emu e malo posluiti i srea. Politika pobjeda i poraza u ratu sa susjedima cara Bazilija I.

5

e biti nastavljena sve do 961. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni Bazilije II. bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine biti e anektirano Bugarsko Carstvo, a nakon toga careva rije e se sluati od rijeke Kupe pa sve do Kaspijskog mora. Njegova smrt dovodi do povratka vlasti iz glavnog zapovjednitva vojske ponovno u dekadentnu palau ijim vladarima je sve teko raditi ( ak i imati djecu ) osim pojavljivama na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajae vojske kako bi car vie novca mogao troiti na svoje "gluposti". Rezultat te politike e biti poraz cara Romana IV. od Turaka 1071. godine i gubitak u ratu 50 posto stanovnitva.

Komneni

Koristei praktiki raspad drave na prijestolje e se popeti plemi Aleksije I. Komnen koji ne vidjevi druge mogunosti trai od pape pomo za oslobaanje kranskih zemalja to e dovesti do Kriarskih ratova. U doba dolaska kriara 1097. godine u europskom dijelu carstva je ivjelo izmeu 4 i 5 miliona stanovnika dok su Turci Selduci na bizantskom teritoriju koji su osvojili nakon 1071. godine vladali s jo 4 miliona stanovnika [3]. Carstvo e tijekom vladavine Aleksije Komnena povratiti dio izgubljenog teritorija ali unutranjo-politiki gledano to vie nee biti drava kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno drutvo to je tono ono protiv ega se veliki Bazilije II. borio. Pored toga nova negativnost ovog ureenja postaje ukidanje stalne vojske i sve vea ovisnost o plaenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu drave. Sljedei Komneni e nastaviti ovu politiku koja e rezultirati klasinom feudalnom borbom za vlast i padom Carigrada u ruke kriara 1204. godine.

Ratovi

Tijekom svoje tisuugodinje povijesti Bizant e biti uvrten u veliki broj ratova koji e trajati 50 ili vie godina. Prvi od te grupe ratova su Rimsko-Perzijski koji se prekidima traju od III pa sve do

6

VII stoljea. Velika pobjeda Bizanta iz 628 godine e samo oznaiti poetak novih ratova protiv Arapa koji e s prekidima trajati do kriarskih ratova. Kada ta azijska prijetnja nestane doi e vrijeme Turaka koji 1460 godine osvajaju Bizantsko Carstvo. Na Balkanu jedini "vjekovni" neprijatelj Carstva postaje Bugarska drava. Oruano neprijateljstvo ove dvije drave e poeti u VII stoljeu i trajati s mirnim razdobljima od po ak 80 godina do 1018 godine kada e Bugarska biti anektirana. Nakon uspjene Bugarske pobune krajem XII stoljea razdoblja mira i rata e trajati sve do unitenja ovog neprijatelja od strane Turaka u XIV stoljeu.

Restauracija i kraj

Stanje na Balkanu i u Maloj aziji 1265. godine.Naranasta boja prikazuje Bizant, uta Turke pod vrhovnom vlau Mongola, crvena Veneciju koja vlada Dubrovnikom, a sivkasta na sjeveru Srbiju dok je Bugarska zelene boje

Pad Carigrada e rezultirati stvaranjem kvislinkog Latinskog carstva, dok e lojalna grka podruja proglasiti svoje nezavisne drave. One e biti Trapezuntsko Carstvo stvoreno od Komnena jo u oujku 1204., Nicejsko Carstvo osnovano u travnju 1204. ( u trenutku pada Carigrada ), ali slubeno proglaeno tek 1206. i posljednje osnovano Solunsko Carstvo koje e vei dio postojanja provesti pod imenom Epirska despotovina. U bitkama za obnovu

7

Carstva koje e trajati sve do 1261. godine pobjednik e postati Nicejsko Carstvo sa svojim carem uzurpatorom Mihajlom Paleologom koji e osnovati posljednju vladajuu dinastiju. Nakon njegove smrti 1282. godine dravom e vladati s kratkim prekidima nesposobni, neaktivni carevi koji nita ne poduzimaju protiv Tursko-Srpskih osvajanja. Rezultat toga postaje pad Carigrada 1453. godine, a ubrzo potom i Moreje 1460/61 godine. Posljednje Carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog Rimskog Carstva e umrijeti kada David, car Trapezunta potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje drave 1461. godine Osmanskom sultanu Mehmedu II.

8

Rimsko Carstvo

Rimsko Carstvo

Imperium Romanum

27. p. n. e.476.

Zastava Geslo

Senatus Populusque Romanus (SPQR) (latinski "Senat i rimski narod")

Rimsko carstvo oko 117., tijekom svog vrhunca.

Glavni grad Rim

Jezik/ci latinski (carski), grki (administrativni)

9

Religija poganstvo, kasnije kranstvoVlada MonarhijaCar - 27. p.n.e. - 14. August (prvi) - 475. - 476. Romul Augustul (zadnji) Konzul - 27. - 23. p.n.e. August (prvi) - 476. Bazilisk (zadnji) Legislatura Rimski senatPovijest Kasna antika - Bitka kod Akcija 31. pr. Kr. - August proglaava carstvo 27. pr. Kr. - Oktavijan postao August 16. sijenja 27. pr. Kr. - Dioklecijan dijeli carsku administraciju na istonu i zapadnu

285.

- Konstantin I. Veliki osniva Bizant i seli prijestolnicu u Konstantinopol

330.

- Odoakar svrgnuo Romula Augustula 4. rujna 475.

Povrina - 25 p.n.e. 2.750.000 km (1.061.781 mi ) - 50. 4.200.000 km (1.621.629 mi ) - 117. 5.000.000 km (1.930.511 mi ) - 390. 4.400.000 km (1.698.849 mi ) Stanovnitvo - 25 p.n.e. 56800000 Gustoa 20,7 /km (53,5 /mi ) - 117. otp. 88.000.000 Gustoa 17,6 /km (45,6 /mi ) Valuta solid, aureus, denar, sestercij, as

10

Rimsko Carstvo je uobiajeni naziv za rimsku dravu nakon to ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljea prije Krista. Iako je Rim imao imperij stoljeima prije Augustove samovlade, predaugustovska drava se obino naziva Rimskom Republikom. Rimsko Carstvo je upravljalo svim heleniziranim dravama na Sredozemlju, kao i keltskim podrujima sjeverne Europe. Najveu teritorijanu ekspanziju doivjelo je u doba cara Trajana, koji je 114. prisvojio Armeniju i sjevernu Mezopotamiju, a 115. godine osvojio je i Adiabene, Babilon i Ktezifont. Zadnji rimski car zbaen je 476. godine, ali tada je istonim podrujima ve vladao drugi car sa sjeditem u Konstantinopolu. Istono Rimsko Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad su Turci osvojili Konstantinopol. Kasnije drave na zapadu (Franako Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko dravniko nazivlje sve do modernog doba.

Golemo naslijee Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjakim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim podrujima ivota. Vidi i: Rimska kultura

Rimska republika 50. godine prije nove ere

11

Uspon Augusta, prvog cara

Razvoj Rimskog Carstva

Kad je propala Rimska Republika (509. pr. Kr. - 31. pr. Kr.), Gaj Oktavijan, Cezarov praneak, uvrstio je svoj poloaj pobjedom nad jedinim preostalim protivnikom, Markom Antonijem, u bitki kod Akcija 31. godine prije Krista.

Dotadanji su dogaaji radili u njegovu korist: Rim je zbog graanskog rata bio u kaosu. Osim toga, Rim nije bio spreman prihvatiti vlast despota.

Oktavijan je bio lukav ovjek. Prvo je raspustio vojsku i organizirao izbore. Izabran je na moan poloaj konzula. Godine 27. pr. Kr. slubeno je vratio vlast rimskom senatu, te je ponudio da se odrekne svoje vojne premoi i vlasti nad Egiptom. Ne samo da je Senat odbio njegovu ponudu, nego mu je prepustio i Hispaniju, Galiju i Siriju. Malo nakon toga, Senat mu je dodijelio naslov Augusta.

Ipak, August je znao da mu poloaj konzula nee donijeti apsolutnu mo. Godine 23. pr. Kr. odstupio je s tog poloaja kako bi stekao druga dva. Kao prvo, postao je tribun, to mu je omoguilo da saziva senat kad god hoe i odreuje predmete za raspravu. S obzirom da je poloaj tribuna tradicionalno bio vezan uz narod, Augustova je mo dodatno narasla. Kao

12

drugo, stekao je nove ovlasti u obliku "imperijalne" moi, to je znailo da ima vrhovnu vlast u svim pitanjima teritorijalne uprave. Godina 23. pr. Kr. obino se rauna kao godina kad je August postao rimski car. Ipak, vie je volio graanske naslove Princeps i "Prvi graanin".

Kao car, August je hladnokrvno i efikasno uredio svoje carstvo; njegove su izuzetne sposobnosti velikim dijelom zaslune to se Rimsko Carstvo odralo tako dugo. Uveo je standardizirani novac i poreze; izgradio je birokratsku strukturu od vitezova i slobodnjaka (bivih robova). Vojnicima je uredio mirovine.

Bio je vjet propagandist. Dobio je potporu rimske knjievnosti kad je postao pokrovitelj pjesnika Horacija, Livija i nadasve Vergilija. Da se svidi narodu, koristio je igre i posebne dogaaje koji su slavili njega i njegovu obitelj.

August je osnovao i prve profesionalne vatrogasce na svijetu, te je u Rimu uveo profesionalnu policiju.

Kao apsolutni vladar carstva, imenovao je svog nasljednika. Tako je vratio obiaj koji je odbaen jo pri osnutku Rimske Republike kao sramotan. U poetku je to trebao biti Marcel, sin njegove sestre, koji se oenio Augustovom keri Julijom. Marcel je umro 23. pr. Kr. zbog trovanja hranom. Kasniji su povjesniari tvrdili da je Marcela, kao i razne druge lanove carske obitelji, otrovala Augustova ena Livija Drusila, ali to su obina nagaanja.

Nakon Marcelove smrti August je dao ker Marku Agripi, koji mu je bio desna ruka. Iz tog je braka poteklo petero djece, tri sina i dvije keri: Gaj Cezar, Lucije Cezar, Julija Mlaa, Agripina Starija i Postum Agripa (ime "Postum" znai da je dijete roeno nakon oeve smrti). August je usvojio dvoje najstarije djece, ime je postalo oito da ih eli kao nasljednike. Pokazao se irokogrudnim i kao ouh, prema Livijinoj djeci iz prvog braka, Germaniku i Tiberiju Klaudiju, nakon to su osvojili velik dio Srednje Europe.

Agripa je umro 12. pr. Kr., a Livijin sin Tiberije se razveo i oenio za Agripinu udovicu. Tiberije je sudjelovao u Augustovoj tribunskoj vlasti, ali ubrzo se povukao. Nakon to su i Gaj i Lucije umrli u ranoj dobi (4.

13

n.e. odnosno 2. n.e.), te kako mu je brat Druz umro jo ranije (9. pr. Kr.), Tiberije je pozvan natrag u Rim, gdje ga je August posvojio.

August je umro 19. kolovoza 14. godine poslije Krista. Ubrzo ga je senat proglasio bogom i uvrstio u panteon rimskih bogova. Postum Agripa i Tiberije su proglaeni nasljednicima. Postum, koji je tada ve bio u izgnanstvu, odmah je ubijen. Ne zna se tko je zapovjedio njegovu smrt, ali Tiberije je sada imao odrijeene ruke da preuzme istu vlast kakvu mu je imao ouh.

Augustovi nasljednici: julijevci i klaudijevci

Tiberije

Prve godine Tiberijeva carevanja bile su mirne. Tiberije je uvrstio mo Rima i obogatio dravnu riznicu. Ali ubrzo se zapetljao u mreu paranoje i kleveta. Godine 19. okrivili su ga za smrt njegova neaka, slavnog Germanika. Godine 23. umro je njegov vlastiti sin Druz. Tiberije se sve vie povlaio u sebe. Sudio je ljudima zbog izdaje i pogubljivao ih. Vlast je prepustio Eliju Sejanu, zapovjedniku strae, dok se sam povukao u vilu na otoku Capriju 26. godine. Sejanus je revno nastavio sa smaknuima. Nije zanemarivao ni vlastiti poloaj: 31. godine je proglaen konzulom zajedno s Tiberijem, te se oenio s Livilom, carevom neakinjom. Tada je i sam zaglavio - careva paranoja, koju je tako spretno koristio u svom interesu, okrenula se protiv njega. Sejan je iste godine osuen na smrt zajedno sa svojim glavnim pristaama. Progoni su se nastavili jednakom estinom do Tiberijeve smrti 37. godine.

Kaligula

14

U vrijeme Tiberijeve smrti, veina ljudi koji su ga mogli naslijediti bila je ubijena. Logini nasljednik (i Tiberijev izbor) bio je njegov praneak, Germanikov sin Gaj (poznatiji kao Kaligula). Kaligula je poeo dobro, jer je prekinuo progone i spalio ujakove zapise. Ali ubrzo je obolio. Kaligula kakvog znamo nakon 37. godine moda je imao padavicu, ali svakako je izgubio razum. Njegova je vlast ostala zapamena po ludostima i besmislenim masakrima. Ubio ga je 41. godine zapovjednik strae, Kasije Hereja. Jedini preostali lan carske obitelji bio je Tiberijev neak, Tiberije Klaudije Druz Neron Germanik, poznatiji kao car Klaudije.

Klaudije

Klaudije je ostao poteen moda zato to ga je ostatak obitelji smatrao slabiem i ludom. S druge strane, Klaudije nije bio ni paranoian kao ujak Tiberije ni lud kao neak Kaligula, pa se ak i pokazao kao sposoban car. Unaprijedio je birokraciju i pojednostavnio pravila o dobivanju graanstva i senatorske asti. Osvojio je Britaniju 43. godine i dodao carstvu neke istone pokrajine.

U Italiji je izgradio zimsku luku u Ostiji, pa se ito iz drugih dijelova carstva moglo dovoziti i po loem vremenu.

Bio je manje uspjean kao otac obitelji. ena Mesalina ga je varala; kad je to saznao, dao ju je smaknuti i oenio se neakinjom, Agripinom Mlaom. Agripina je imala veliku mo nad njim i vjerojatno ga je ubila 54. godine. Klaudije je sljedee godine proglaen bogom. Na scenu stupa Agripinin sin Lucije Domicije, bolje znan kao Neron.

Neron

Neron je u poetku prepustio vlast majci i uiteljima, pogotovo Luciju Eneju Seneki. S godinama je rasla njegova e za vlau, pa je pogubio i majku i uitelje. Tijekom Neronove vlasti izbili su ustanci i pobune po itavom carstvu, u Britaniji, Armeniji, Partiji i Judeji. Ubrzo se pokazala Neronova nesposobnost, pa mu je carska straa okrenula lea 68. godine, a on je poinio samoubojstvo. Godine 69. (koja je poznata kao Godina etiri cara) izbio je graanski rat, a na prijestolju su se na brzinu izmijenili Galba, Oton, Vitelije i Vespazijan. Ovaj posljednji je na kraju godine uvrstio svoj carski poloaj.

15

Flavijevci

Vespazijan

Vespazijan

Vespazijan je bio izuzetno uspjean rimski general koji je dobio vlast na velikom istonom podruju Rimskog Carstva. Podupirao je Galbine carske pretenzije, ali nakon Galbine smrti i sam je postao pretendent na prijestolje. Nakon Otonova samoubojstva, Vespazijan je uspio preoteti zimske zalihe ita i tako zauzeo dobar poloaj u odnosu na suparnika Vitelija. Vespazijanovi su pristae 20. prosinca 69. godine uspjeli zauzeti Rim. Vitelija su ubili njegovi vlastiti vojnici, a Senat je sljedeeg dana proglasio Vespazijana carem.

Za razliku od julijevaca i klaudijevaca, Vespazijan je slabo mario za Senat. Na primjer, kao datum stupanja na vlast slavio je 1. srpnja, dan kad su ga vojnici proglasili carem, umjesto 21. prosinca, kad je Senat uinio isto. U kasnijim godinama je ak izbacivao neposlunike iz Senata.

Vespazijan je uspio osloboditi Rim financijskih problema u koje je zaglibio zbog Neronove raskoi i graanskih ratova. Velikim poveanjem (ponekad i udvostruenjem) poreza stvorio je viak u riznici i krenuo na velike javne projekte. Izmeu ostaloga, naruio je gradnju Koloseuma i izgradio forum s hramom Mira u sreditu.

16

Uspjeno je carevao provincijama, a njegovi su generali uguili pobune u Siriji i Germaniji. Dapae, proirio je granice carstva u Germaniji i Britaniji. Stanovnike Hispanije proglasio je rimskim graanima.

Iako se carska vlast vie nije smatrala nasljednom, Vespazijan je inzistirao da ga naslijede njegovi sinovi Tit Flavije i Domicijan. Tit, koji je postigao ratne uspjehe poetkom oeve vladavine, inio se glavnim kandidatom, dok je Domicijan bio hirovitiji i neodgovorniji. Tit se pridruio ocu kao cenzor i konzul, te mu je pomogao da preustroji senatorsku ast. Vespazijan je umro 79. godine, a Tit je odmah proglaen carem.

Tit

Tit Flavije Vespazijan

Titovu kratku vladavinu obiljeile su nesree: 79. godine je Vezuv zatrpao Pompeje, a 80. godine je poar poharao Rim. Ipak, Tit je bio vrlo dareljiv u obnovi, pa je postao omiljen u narodu. Ponosio se radom na golemom amfiteatru koji je zapoeo njegov otac. Koloseum jo nije bio ni dovren kad ga je Tit otvorio 80. godine raskonom predstavom sa stotinu gladijatora, koja je trajala stotinu dana. Zgrada je dovrena tek pod Domicijanom. Tit je umro 81. u 41. godini; govorkalo se da ga je ubio brat.

17

Domicijan

Rimsko Carstvo 117. godine

Domicijan nije odrao bratov i oev ugled. Iako su njegove zloine moda preuveliale kasnije generacije, sigurno je da nije htio dijeliti vlast. Ve i prije Domicijana se uobiajilo da car istovremeno dri mnogo poloaja ustanovljenih u vrijeme republike (na primjer, poloaje cenzora i tribuna), ali te poloaje su mogli imati i drugi politiari. Domicijan je htio sve poloaje samo za sebe, ime je pobudio neprijateljstvo Senata i naroda.

18