BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ Godište XLV. (br. 40)

vjesnik za širenje štovanja i za kanonizacijuvjesnik za širenje štovanja i za kanonizacijuzagreb, srpanj 2012. godište XLV (broj 40) cijena 10 kn

ISSN 1333-5928blaženiaugustin kažotić

kazotic_omot_2012.indd 1 21.6.2012 13:10:27

1

Riječ uredništva

blaženiblaženiaugustin kažotićaugustin kažotićGodište XLV. (br. 40) Zagreb, srpanj 2012.

vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju

U prošlogodišnjem broju Kažotićeva vjesnika (br. 49/2011.) objavili smo da je i službeno pokrenut postupak za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića. Pokretač postupka je Biskupija Lucera, gdje počivaju posmrtni blaženikovi ostaci. »Supokre-tači« su Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatska domninikanska provincija. Postulatorom postupka imenovan je br. Vito Gomez Garcia, OP, generalni postulator dominikanskoga reda u Rimu. U pripremi je i positio historica, kritički prikaz svetačkoga života i rada Augustina Kažotića, koji priprema švicarski dominikanac br. Paul-Bernard Hodsel, profesor crkvene povijesti na Sveučili-štu u Fribourgu (Švicarska).

Zadaća »pokretača« i »supokretača« kauze je predložiti 12 svjedoka koji će pred povjerenstvima potvrditi postojanje štova-nja Augustina Kažotića, poznavanje povijesno-teološke pozadine njegova rada te osobno posvjedočiti o njegovoj svetosti.

U vidu proglašenja bl. Augutina Kažotića svetim, u Zagrebu je od 14. do 16. listopada 2011. održan međunarodni znanstveni skup, na kojem je dvedeset i četvero predavača iz Zagreba, Luce-re i Fribourga svestrano osvijetlilo lik bl. Augustina kao biskupa, teologa, propovjednika, zaštitnika siromaha i sveca. Izlaganja sa simpozija predstavljaju novi doprinos kritičkoga proučavanja života i rada Augustina Kažotića.

U posljednje vrijeme br. Marijan Biškup prikupio je ikonograf-ska svjedočanstva o neprekinutom štovanju Agustina Kažotića odmah nakon njegove smrti (1323.) pa sve do naših dana. Tekst je podijeljen na četiri dijela. Na početku rukopisa je kratak Ka-žotićev životopis, potom slijedi kronološki prikaz svega što je u posljednje vrijeme (od 1959. do danas) učinjeno na širenju štova-nja i radu oko Kažotićeve kanonizacije, treći dio rukopisa sadrži dvadesetak zahvala novijega datuma za primljene milosti po zagovoru bl. Augustina te liturgijska i ikonografska svjedočan-stva o neprekinutom štovanju Augustina Kažotića. Prikupljeno je ukupno 156 liturgijskih i ikonografskih jedinica. Budući da to traži Kongregcija za proglašenje svetaca, rukopis je preveden na

2

BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ

VJESNIK ZA ŠIRENJE ŠTOVANJA I ZA KANONIZACIJU

Izdaje: Nabiskupski duhovni stol, Zagreb, Kaptol 31

Odgovorni urednik: Mons. mr. sc. Stjepan Večković

kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola, Zagreb, Kaptol 31

Glavni urednik: dr. Marijan Biškup, OP, Zagreb, Kontakova 1

Uredništvo: Dijecezanski odbor Zagrebačke nadbiskupije za širenje štovanja i za

kanonizaciju bl. Augustina Kažotića, Kaptol 31, Zagreb

Lektura: Josip Sinjeri

Grafi čka oprema: Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8

Naslovna stranica: Slika blaženog Augustina Kažotića u dominikanskoj crkvi sv. Nikole u Korčuli,

koju je izradio poljski umjetnik Boguslav Lorek, 2010. godine.

Zadnja stranica: Glavni oltar bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu, kod Kloštra Ivanića, u župnoj crkvi sagrađenoj njemu u čast, 1818. godine.

ISSN 1333-5928

talijanski i predan provincijalu Hrvatske dominikanske provincije kao jednome od »supo-kretača« kauze da to proslijedi na odgovarajući naslov.

Na kraju napominjem da bi uskoro trebao izići iz tiska novi životopis bl. Augutina Ka-žotića – Blaženi Augustn Kažotić u riječi i slici, koji je pripremio br. Marijan Biškup.

Nadamo se da će i ovaj broj glasila bl. Augustina Kažotića biti još jedan doprinos boljem upoznavanju Kažotićeva svetačkog života, novi poticaj da nasljedujemo njegov krepostan ži-vot i novi prinos u radu oko njegove kanonizacije, koju željno očekujemo. Živo preporučamo svim vjernicima da se u svim svojim duhovnim i tjelesnim potrebama utjeću u Kažotićev moćni zagovor kod Boga na što nas potiču riječi lučerskoga kroničara Rocca Del Preitea: »Po zagovoru našeg blaženika slijepi su dobivali vid, nijemi govor, dugogodišnji bolesnici potpuno ozdravljenje, uzeti ozdravljenje udova, opsjednuti se oslobađali nečistih duhova, a onima koji su se nalazili u pogibelji na čudesan način bila je pružena pomoć.«

Uredništvo Kažotićeva glasnika najljepše zahvaljuje braći dominikancima Krunosla-vu Batiniću, Ivanu Gavranoviću i Domagoju Polanščaku na pomoći u tehničkoj pripremi rukopisa.

40/2012.blaženi augustin kažotić

3

BISER HRVATSKOGA EPISKOPATA

BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ, OP

ZAGREBAČKI I LUCERSKI BISKUP (OKO 1260. – 1323.)(FRANJEVAČKA GRAFIČKA ŠKOLA RIM, 1961.)

Sadoc M. Bertucci, OP

PREDGOVOR

Životopis blaženoga Augustina Kažotića koji smo se potrudili sastaviti posve je na-mijenjen puku i napisan je na opetovano bratsko ustrajavanje hrvatskoga subrata o. Franje Kovačevića, OP – promicatelja po-stupka kanonizacije – a koji je od njega za-tražio Odbor iz Lucere za proslavu sedam-stote obljetnice rođenja svetoga biskupa.

Dakle ovaj si mali rad ne može zacrtavati znanstvene ciljeve, nego samo upoznava-nje s velikim dominikanskim biskupom Zagreba i Lucere te poticanje njegove po-božnosti.

Ako bi tko htio produbiti svoja saznanja o toj plemenitoj i velikoj osobi, preporuču-jemo vrsno djelo mons. Alfreda Ciampija, Il Beato Agostino Kazotic O. P., Vescovo di Zagabria e poi di Lucera (Blaženi Augustin Kažotić OP, biskup zagrebački i zatim lu-čerski), Officium Libri Catholici, Rim, Via Vaccaro 5, 1956.

UVOD

Sljedećeg će se kolovoza (1961.) održati u Luceri (Foggia) stoljetne proslave u čast bl. Augustina Kažotića, jedinoga (do 1998.) hrvatskog biskupa čije je štovanje službeno priznala Crkva.

Ta je godišnjica, koja će se skoro poduda-rati s održavanjem II. vatikanskog crkvenog sabora – koji po papinim nastojanjima među najvažnijim ciljevima obuhvaća i povratak odvojene braće – baš prikladna i pravovre-mena. Prisjećanje na svetoga biskupa, koji je živio u neposrednome doticaju s odvo-

jenom braćom s Bliskoga istoka ne može naime ne sadržavati posebno značenje.

S pravom se biskupija u Luceri – gdje je blaženik umro – natjecala s hrvatskim biskupijama u iskazivanju štovanja ovome sinu najplemenitije i najkršćanskije Hr-vatske te u promicanju njegovoga štovanja među braćom. U tu su svrhu osnovani poseb-ni odbori u Luceri i u različitim hrvatskim biskupijama. U pismima koje su zagrebački nadbiskup i drugi hrvatski biskupi prošle godine (1960.) uputili vlastitim biskupija-ma, osjeća se sav sveti ponos Hrvata glede proslave takovoga događaja i njihovu čvrstu volju da ostanu uvijek vjerni Svetoj Stolici.

Augustin je živio u prilično burnome razdoblju za Crkvu i za svoju domovinu. Teokratske su ideje na kraju XIII. stoljeća dosegle svoj vrhunac s Bonifacijem VIII., i nažalost, završile su šamarom u Anagniju (1303.). Uslijed tih događaja, napose kao biskup, naš blaženik nije bio slabić, nego je znao živjeti i djelovati s onom duhovnom snagom koja je uvijek bila odlika velikih duša, napose onih svetačkih, iako je bio primoran ustuknuti pred nasiljem.

VJERNOST JEDNOG NARODA

Hrvatski narod, čiji je sin blaženi Augu-stin Kažotić, vuče podrijetlo iz pradavnih vremena. Potječe s istoka i smjestio se u srednjoj Europi, odnosno u Panoniji i Dal-maciji, nakon što je car Heraklije porazio Avare. Pristigli su u novu postojbinu za vri-jeme pape Ivana IV. (640. – 642.) i primili su krštenje od misionara pozvanih iz Rima.

40/2012. blaženi augustin kažotić

4

Otada, pa kroz vjekove, Hrvati su osta-li vjerni Katoličkoj crkvi, držeći se onih »sporazuma, potpisanih vlastitom rukom, te postojanim i neprekršivim prisegama svetome Petru apostolu«, potvrđenih za vrijeme pape Agatona (678. – 681.). Dapače, ta im je vjernost dala snagu jedinstva i na-cionalnoga osamostaljenja. Rimski su pape od najdrevnijih vremena imali prigodu hvaliti najkatoličkiji hrvatski narod. Ivan X., 925. godine, u nekom pismu prvome hr-vatskom kralju Tomislavu, opisao je Hrvate kao »najvrsnije sinove svete rimske Crkve«. Uzalud ih je u XI. stoljeću Zdeslav pokušao odvući na Focijevu šizmu; i tijekom više stoljeća, po cijenu života, suprotstavljali su se turskome osvajaču, tako da su zaslužili titulu »scutum saldissimum et antemurale Christianitatis« (»najčvršći štit i predziđe

Kršćanstva«), koju im je Lav X. dodijelio 1529. O to predziđe razbile su se sve zapreke podignute od neprijatelja Krista i Crkve, a poslovična vjernost i snaga duha Hrvata nikada nije zakazala.

NAJRANIJA SVITANJA

Na dalmatinskoj se obali izdiže lijepi Trogir, kojega su osnovali grčki kolonisti oko 350. pr. Kr. U tome se gradiću – koji se može pohvaliti prekrasnom gotičkom ka-tedralom te koji čuva toliko uspomena na razdoblje provedeno pod Mletačkom Repu-blikom – 1242,. tijekom provale Tatara, sklo-nio i Bela IV. od Ugarske, otac dominikanke sv. Margarite, a oko 1260. tu se rodio blaženi Augustin, od patricija Nikole Kažotića i Ra-doslave Saladini. Obitelj Kažotić proslavili su vojnici, političari, književnici i crkvene osobe. Ona se proširila i u Italiju, gdje još uvijek postoji, kao primjerice u Apuliji, uz adaptaciju prezimena u »Casotti«.

U Nikolinoj se obitelji plemstvo prekra-sno spajalo s pobožnošću. U tom je ozračju propupao i razvio se vjerski i svećenički poziv maloga Augustina. Mnogo je, zacijelo, utjecao na to stric Kažota, kanonik i primi-cer stolne crkve. U malome Augustinu, koji je gajio sveti poziv za redovništvo, rodbina je spazila tu nadarenost i vrlinu, koje bi od njega stvorile učenoga dominikanca i sve-toga biskupa.

DOMINIKANAC

Dominikanski je red, još za života svoga osnivača sv. Dominika Guzmana, odaslao svoje redovnike u Hrvatsku, te je pritom narodu ispisao lijepih stranica, i 1265. imao je samostan i u Trogiru. Propovjednička su braća svetošću svojega življenja, svojim učenjem i revnošću kojom su se borili pro-tiv hereza osvojili plemenite duhove mladih Hrvata. Još je bio živ spomen na osnivača, na sv. Petra mučenika iz Verone, prvoga dominikanskog pape bl. Inocenta V., sv. Tome Akvinskog, sv. Alberta Velikoga... Se-damnaestogodišnji je Augustin privučen od te falange svetaca, apostola, učenih ljudi te,

Josip Trupej, slika bl. Augustina Kažotića iz 1958., koja se nalazi u

dominikanskom samostanu Kraljice Svete Krunice na Borongaju u

Zagrebu; riječ je o kopiji slike koja se nalazi u sakristiji zagrebačke

katedrale, a izradio ju je nepoznati majstor napuljske slikarske škole

iz 18. stoljeća.


5

oko 1277., zatražio bijeli i crni habit, »habit obujmljen svjetlošću«.

Sve od godine njegova novicijata, njego-va je odlučnost bila temeljita i postojana: postati istinski dominikanac. Bjelina habita kazivala mu je o bjelini i čistoći savjesti, dok mu je crnina ogrtača i kukuljice, u koje je zagrtao mlade udove, govorila o pokori i o predanosti. Dugi sati molitve i učenja nisu bili sami sebi svrha, nego sredstva u vlastitome pripremanju za služenje Bogu i Crkvi, za suzbijanje pogrešaka i za ponovno dovođenje zalutale braće na pravi put.

Teološke studije završio je u Italiji, a kada je bio već svećenik, 1286., i u Parizu. Budući da su u njega polagali mnogo nada, poglavari su ga poslali na obale Sene – gdje je bilo još živo sjećanje na učenje Tome Akvinskog i Alberta Velikoga – na studij specijalizacije u teologiji.

APOSTOL

Pošto je završio studij, vjerojatno je Au-gustin poučavao koju godinu. Usprkos tome znamo da se doskora posvetio službi propo-vijedanja te je sa žarom i revnošću započeo preobraćati krstjane, katarske sekte koja se infiltrirala u Bosnu i u Hrvatsku. Prema nekima, po nalogu Bonifacija VIII. navodno je propovijedao i u Italiji, koju su razdirala stranačka nadmetanja gvelfa i gibelina, te ga je navodno sam papa imenovao apostol-skim propovjedniku na papinskome dvoru. Žar s kojim je Augustin izvršio svoju službu u Bosni se još nakon tri stoljeća spominjao. Po uzoru na sv. Dominika, »poput potoka, kojeg visoko vrelo brza«, učenjem i ponizno-šću, trudio se je sve privući Kristu, bez giz-davosti i oholosti. Zacijelo su prilično utje-cale i njegove odlike kojima ga je podarila priroda; osoba sa zamahom, dostojanstveno držanje, plemenito i ljubazno ponašanje, dostojanstven nastup.

Brat Augustin je u Italiji upoznao kardi-nala Niccolòa Boccasinija (koji je prethodno bio provincijal za Lombardiju i vrhovni uči-telj dominikanskoga reda), kojega je Boni-facije VIII. 1301. pozvao da sastavi raspravu

za nasljeđivanje na ugarsko-hrvatskome prijestolju. Boccasini je htio uza sebe i Ka-žotića, kojega je cijenio zbog dobrote, zbog učenosti, zbog apostolskih odlika i zbog upravljačkih vrlina.

Budući da Andrija III. nije imao muških nasljednika, Bonifacije je podržavao kao na-sljednika malodobnog Karla Roberta, sina Karla Martela i nećaka napuljskoga kralja Karla II. Anžuvinca, zvanog »šepavi«. Bor-ba među pretendentima bila je vrlo žestoka i rasplamsao se siloviti građanski rat, dok nije pobijedila stranka Karla Roberta.

ZAGREBAČKI BISKUP

Dok je još trajala žestoka borba za ugar-sko prijestolje, 11. listopada 1303. umro je Bonifacije VIII., a 22. listopada 1303. na Petrovu je stolicu zasjeo kardinal Niccolò

Crtež bl. Augustina Kažotića, s molitvom odobrenom od Vikarijata Rim-

ske biskupije prigodom 700. godišnjice blaženikova rođenja, Rim, 1960.


6

Boccasini i uzeo je ime Benedikt XI., koji je 9. prosinca iste godine imenovao Augu-stina zagrebačkim biskupom te ga je nešto kasnije u Rimu osobno zaredio.

Baštinu koju mu je ostavljao prethodnik Mihalj od plemena Bew, koji je premješten u Ostrogon, bila je dostojna žaljenja. Nakon provale Tatara u polovici XIII. stoljeća, Zagrebačka biskupija se je nalazila u jadnome stanju: kvarne navade, vjersko nezna-nje, neuko svećenstvo. Posvuda moralna i materijalna bijeda, jer je sve uništeno, opljačkano, spaljeno. Sposobnost novoga pastira stavljena je na veliku kušnju i bilo je uistinu razlo-ga za malodušnost. Međutim Augustin se je uzdao u Boga i predosjećao je da će uz njegovu pomoć sve vratiti u red.

PASTIR I OTAC

Budući da su iznimna bla-gost, strpljenje i poniznost bile njegove vrline, ubrzo je novi bi-skup osvojio svačiju dušu. Pri-dobivajući ljude na poslušnost i ljubav, znao je navesti ih na poštovanje zakona te je svojom svetošću i nastavkom skromna redovničkog života – ne mije-njajući ništa ni u odijevanju, ni u hrani, ni u propisima – sve pretvarao u dobro.

Prva pomisao svetoga bisku-pa odnosila se na osposobljava-nje mladih svećenika. Učvrstio je i bolje uredio katedralnu školu, koja je u Zagrebu postojala sve od III. lateranskog sabora (1179.) te je mnogobrojnim rukopisima obogatio biskupijsku knjižnicu, neki od kojih su od neprocjenji-ve vrijednosti. Sazvao je dijece-zansku sinodu, ponovno je uveo red u biskupijskim prihodima, oživio je službu božju i izdao je

mudra pravila za kaptol katedrale, tako da je – tri stoljeća kasnije – neki bosanski biskup mogao tvrditi kako u svim sjevernim pokra-jinama nije bilo svećenstva usporedivoga s onime iz Zagrebačke biskupije.

Neprekidno je obilazio biskupiju, ne bojeći se ni neprikladnih putova, ni suro-

vosti godišnjih doba, nastojeći udovoljiti svakome. Olakšao je siromasima, poučio neuke, grešnike pozvao na pokoru, zaštitio siročad, liječio bole-sne, hranio gladne. Tijekom bi-skupskih vizitacija događalo se hrljenje stada punoga povjere-nja prema vlastitome pastiru, a on je prolazio između dviju vrsta naroda, koji mu je pružao ruke radi dobivanja pomoći, predstavljao mu bolesne radi ozdravljenja, ili bi kleknuo da bi ishodio blagoslov.

Iskazao je neprocjenjivo milosrđe prema siromasima, što mu je ponekad predstav-ljalo velike nelagode, jer nije mogao podmiriti poreze koje je dugovao Svetoj Stolici. Nasta-vio je s izgradnjom katedrale, koju su započeli njegovi pret-hodnici, i nije htio prihvatiti za sebe neko nasljedstvo, rekavši: »Moj mi je otac (sv. Dominik) oporučno ostavio da ne posje-dujem svjetovna dobra.«

Dana 7. srpnja 1304. umro je Benedikt XI., kojega Crkva štuje kao blaženika, i naslije-dio ga je, nakon godinu dana rasprava, Bertrand de Got, nadbiskup u Bordeauxu, koji je uzeo ime Klement V. Novi papa nikada nije došao u Rim, već je 1309. premjestio Svetu Stolicu u Avignon.

Godine 1307. Karlo Robert Anžuvinski se oslobodio dru-gih pretendenata na ugarsko-hrvatsko prijestolje, a zagre-

Pavao Sušilović, Vitraj bl. Augustina Kažo-

tića u kapucinskoj crkvi u Rijeci, oko 1960.


7

bački biskup je zajedno s opunomoćenim kardinalom Gentileom prošao cijelim kra-ljevstvom da bi za kralja pridobio posljednje protivnike i kako bi primirio duhove. Karla Roberta je kardinal Gentile službeno pro-glasio kraljem 15. srpnja 1309. te se u Budi-mu drugi put okrunio, uz nazočnost našega blaženika i drugih biskupa. Kralj mu je, u znak zahvalnosti i priznanja za posao koji je Augustin obavio, potvrdio drevne i izdao nove privilegije za njegovu biskupiju.

Glas o biskupovoj svetosti i učenosti sve se više širio te su ga tražili u svojstvu savjetnika ili suca u najzamršenijim pita-njima. Redovnici sv. Pavla pustinjaka po njegovome su posredovanju dobili papinsku potvrdu svojega reda 1308. Sudjelovao je na Ekumenskome saboru u Vienneu (16. listo-pada 1311. – 6. svibnja 1312.), koji se bavio i pitanjem templara, pomoći koju je valjalo poslati u Svetu Zemlju, te reformama koje je valjalo donijeti unutar Crkve.

NA DVORU U AVIGNONU

Augustin se po svojim krepostima, pro-nicljivosti i mudrosti isticao među ugar-sko-hrvatskim biskupima. Zbog toga će ga s pravom osamnaestostoljetni pisac iz Lucere De Jorio prozvati »velikim svjetlom iz Dalmacije«.

Usprkos tome, čekala su ga i veća iskuše-nja. Uz pogodovanje neborbene vlade mlado-ga i feminiziranog Karla Roberta, u cijelomu kraljevstvu je haralo razbojništvo, koje su u velikome dijelu počinjali velikaši: kneževi, grofovi, baruni, plemići. Zagreb je najžešće osjetio posljedice toga. Kraljeve zapovjedi glede ponovne uspostave zakonitosti ostajale su neuslišane, a isto tako nije bilo koristi od žaljenja papi. Uzalud je sveti biskup pokušao obraniti svoje stado, sazivajući drugi i treći put dijecezansku sinodu, 1314. i 1318.

Međutim kada je Karlo Robert svojoj nesposobnosti pridodao i otvoreni obiteljski nemoral, ugarsko-hrvatski episkopat se sa-stao radi upozoravanja da odustane od svog raskalašenog načina življenja. U prvome trenutku se je pričinjalo da se kralju povra-

tila mudrost. Međutim doskora su stvari pošle starim putem, tako da se Augustin – u suglasju s drugim biskupima – odlučio obra-titi Ivanu XXII., koji je naslijedio Klementa V., 7. kolovoza 1316.

U svojstvu legata episkopata, zagrebač-ki biskup se je zaputio u Avignon, između kraja 1318. i proljeća 1319.

To žaljenje papi nije se svidjelo Karlu Robertu, koji se na svaki način suprotstavio Augustinu i nije mu više dopustio povratak u Zagreb. Podržan od Ivana XXII., blaženik je nastavio upravljati svojom biskupijom iz Avignona, a papa je iskoristio prigodu da bi mu povjerio neke osjetljive zadaće i da bi ga uvrstio među papinske teologe.

PAPINSKI TEOLOG

Budući da se nalazio u Avignonu, Au-gustin je imao prigodu sudjelovati u ra-spravama nekih pitanja iz oblasti crkvenog nauka, koja su se postavljala u to vrijeme. Ivan XXII. nije se htio odreći njegovoga savjetovanja.

Dvije njegove rasprave, koje su do nas doprle, opipljiv su dokaz njegove duboke kulturne i skolastičke potkovanosti. Prva, iz 1320., uperena je protiv vračanja i uro-ka. Jasno i iscrpno raspravlja o herezi i o hereticima, o praznovjerju i o vračanju, o zazivanju demona i o svetogrđu.

Srce Isusovo s hrvatskim blaženicima, iz 1963./64.; na lijevoj strani u

stojećem stavu , u misnici, s mitrom, biskupskim štapom i knjigom u

ruci prikazan je lik bl. Augustina Kažotića; autor slike je Ivan Marijan

Čagalj, svećenik splitske nadbiskupije


8

Važnija je druga disertacija, protiv tzv. fraticellija (fratrića), koji su tvrdili da Isus i apostoli nisu bili vlasnici dobara kojima su se, sukladno evanđeljima i Djelima, slu-žili. Budući da je papa to osudio, fraticelli su se pobunili, prozivajući ga zbog hereze i prijeteći da će ga zbaciti na ekumenskome saboru. Ivan XXII. to je pitanje podastro kardinalima i teolozima na razmatranje, među kojima je bio i Augustin.

LUČERSKI BISKUP

U odnosu na Augustina, niti se smanji-vala ljutnja Karla Roberta, niti je jenjavala papina zaštita, te se je, uz posredovanje napuljskoga kralja Roberta Anžuvinca, strica Karla Roberta, prešlo se na traganje za rješenjem. Dana 22. kolovoza 1322. Au-gustin je premješten u Luceru, u Apuliji, gdje je naslijedio fra Giacoma iz Fusignana,

OP, dok je u Zagreb upućen fra Jakov I. de Corvo, također dominikanac.

To je bio jedan od onih postupaka ko-jima su, nažalost, u puno navrata podvr-gavani sveci i kreposne duše pred silom ili nasiljem. Augustinu je teško palo što je zauvijek morao napustiti domovinu i svoje stado, jedino zbog srdžbe onoga koji je zlo-rabio svoj autoritet. Usprkos tome, sagnuo je glavu pred voljom Božjom, te je i ovoga puta velikodušno izrekao svoje da.

* * *U drevnome gradu, središtu Daunije,

koje dominira predjelom Tavoliere delle Puglie i predstavlja »divnu promatračnicu«, tijekom stoljeća izmjenjivali su se Rimljani, Goti, Bizantinci, Langobardi, Normani.

Fridrik II., između 1224. i 1225., premje-stio je na lučerske brežuljke saracenske pobunjenike iz pokrajine Agrigento. Tako je držao na uzdi Apuljane i papu u svojim stre-mljenjima prema jugu. Godine 1246. tamo je preselio još muslimana, koje je porazio na Siciliji, tako da je Lucera posve izgubila svoj kršćanski karakter.

Kada je kruna od Hohenstaufena prešla u ruke Anžuvinaca, prema Saracenima se postupalo vrlo strogo, i to napose Karlo II., koji ih je uništio 1300. i naložio da Lucera preuzme ime Grad Svete Marije i da se po-novno naseli kršćanima. Međutim kraljev-ski se nalog našao pred ogromnim prepre-kama, kako vanjskih, od strane Saracena razasutih po selima, tako i onih unutarnjih, uslijed nesuglasica između novopridošlih stanovnika, koji su potjecali iz različitih krajeva Italije, iz Dalmacije, iz Provanse i iz Katalonije.

To je bilo novo, zamršeno područje dje-lovanja, koje je providnost povjeravala bla-ženome Augustinu.

OBNOVITELJ

Kao iskusan pastir i dobar dominikanac, Augustin se odmah primio posla za obnovu svoga stada. Napose je propovijedanjem, svetošću življenja, poučavanjem i pokorom, Slika bl. Augustina Kažotića autora Ivana Šimetića, iz 1964.; nalazi se na

oltaru kapele posvećene Augustinu Kažotiću u zagrebačkoj katedrali


9

u kratkome vremenu potpuno promijenio izgled nove biskupije. Sagradio je siroti-šte za siromašne djevojke i biskupski dvor te bolnicu, koja i danas postoji. Od Ivana XXII. je ishodio da se u lučersku katedralu uvede dominikansko bogoslužje, kao i da kanonici žive zajedno, dok je kod Roberta Anžuvinca požurivao obnovu i povećanje opsega gradskih zidina.

Kao što je učinio u Zagrebu, odmah je započeo biskupsku vizitaciju, počevši od same Lucere. Zatim je posjetio Fiorentino, koji je u međuvremenu nestao, gdje je 13. prosinca 1250. umro Fridrik II. Gradić je, uslijed krvavih sukoba prohohenstaufeno-ve i proanžuvinske struje, opustio i postao gnijezdom saracenskih izbjeglica, koje se je Augustin potrudio preobratiti.

Zatim je obišao Apricenu, feud katedrale u Luceri, pa se popeo na Gargano, kako bi obišao Sveti Nicandro Garganico i njegovu okolicu, gdje se suočio sa svakojakim na-porima. Svugdje je posredstvom »svojega neumornog i čudotvornog propovijedanja« širio pobožnost prema Presvetoj Djevici, kojoj je posvetio biskupiju, i ponovno je procvao kršćanski život.

S BOGOM

Oko 1302. i Lucera je imala dominikan-ski samostan. Dakle Augustin je bio sretan što je naišao na svoju subraću i htio je da mu se u tome samostanu osigura jednu so-bicu, kamo bi se povremeno mogao povući radi življenja u boljem doticaju s Bogom i kako bi se odmorio od apostolskih napora.

Međutim duge borbe u koje se morao upustiti u svojoj dragoj domovini i ogroman posao koji je morao obaviti u Luceri načeli su njegovo čvrsto zdravlje. Krajem srpnja 1323. teško se razbolio. Mogao je i te kako govoriti poput apostola Pavla: »Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.« (2 Tim, 4, 7) Dana 1. srpnja, predosjećajući da mu se bliži kraj, želio je da kraj njegove samrtne postelje budu svećenici, redovnici i gradski dostojanstvenici, kako bi im povjerio svoju duhovnu oporuku.

Pošto je prenesen u samostan sv. Domi-nika, bio je presretan što može završiti svoj ovozemaljski dan u skromnoj sobici svojega reda. Dana 2. kolovoza prior samostana dao mu je posljednje sakramente: »Vidjevši po-svećenu hostiju, sišao je s kreveta, kleknuo je, te se s dubokim štovanjem pričestio.« Zajedno s redovnicima izmolio je molitve umirućih, ponavljajući sve dok je mogao. Dok je prior u suzama zborio: »Intercedat pro eo sanctus Joanes electus Dei Aposto-lus«, Augustin je okrenuo pogled prema slici sv. apostola i evanđelista, koja je visjela na zidu, ispod raspela, i sveto je izdahnuo. Bio je 3. dan kolovoza 1323. Imao je tek ne-što više od šezdeset godina.

Tako je, prognan iz domovine, ali u ze-mlji koja ga je voljela poput jednoga od svojih sinova – to potvrđuje i činjenica što ga se unutar dominikanskoga reda smatra »blaženim Augustinom lučerskim« – pao je na dužnosti kao svetac i čvrst, taj takmac vjere.

Puk je osjetio nestanak svojega pastira te se sav okupio odati počast njegovim što-vanim ostacima.

Sukladno njegovoj želji, pokopan je u kapeli sv. Petra mučenika, unutar crkve sv. Dominika.

Vitraj bl. Augustina Kažotića u hrvatskoj kapeli u Essenu, autor Ivan

Dulćić, realiziran 1966.


10

ČUDESA

Augustinova je svetost bila takva da se već dvije godine nakon njegove smrti traži-lo od Svete Stolice njegovu kanonizaciju.

Dok je još bio živ, čudo je cvalo na njego-vim stopama, a vidjeli smo s kakvim ga je žarom prihvaćalo njegovo stado prigodom pastirskih vizitacija, te to pojašnjava kako je za manje od godine dana mogao osvojiti i reformirati Luceru.

Neki njegov biograf (Touron), opisao je to slijedećim riječima: »Bog ... mu je dao, na doista iznenađujući način, dar čudesnoga ozdravljivanja bolesnika. Zbog svoje poni-znosti, uplašio ga se, i da bi izbjegao hvale puka, vlastitim je rukama posadio lipu, blagoslovio ju je, te je nakon pobožne moli-tve savjetovao puku da se koristi njezinim lišćem kao lijekom za bolesti.«

Pokraj »svetoga stabla«, isti životopisac podsjeća, da je u Zagrebu postojalo »sveto vrelo«, odnosno neki izvor žive vode, koji je

blaženik naveo na izbijanje, po zajedničkoj molitvi sa svojom subraćom.

Njegovi nasljednici na zagrebačkoj bi-skupskoj stolici, u svojim ga pismima opisu-ju kao »prečasnoga, sa spomenom svetosti, velikoga biskupa, svetoga čovjeka«. Podno neke freske kaptolske dvorane domini-kanskoga samostana u Trevisu nalazi se slijedeći natpis: »Beatus Augustinus de Tragurio ... fuit speculum munditiae, schola virtutum, praedicator fervens et zelantissi-mus, permultis claruit miraculis« (»Blaženi Augustin Trogiranin ... bio je ogledalo či-stoće, škola kreposti, gorljivi i presavjesni propovjednik, bio je poznat po mnogim čudima«).

Dakle ne valja se čuditi ako ga se nakon smrti smatralo svetim i ako mu se puk s nadom utjecao da bi ishodio milosti i čuda. Kako je Zagreb najviše iskusio blaženikovu čudotvornu snagu dok je on bio na životu, tako ju je Lucera najviše iskusila nakon njegove smrti.

Neki rukopis iz knjižnice u Luceri, koji potječe od lučerskoga osamnaestostoljetnog povjesničara Rocca del Preitea, kazuje da su »po zagovoru našega blaženika, slijepi ponovno progledali, nijemi progovorili, više godina nepokretni potpuno su ozdravili, šepavi su oslobodili noge, posjednuti zlim duhovima bili su oslobođeni, a oni u opa-snosti na čudan su način dobili pomoć«.

Iz Apulije, Abruzza, Kalabrije hrlili su vjernici na grob sveca iz Lucere, kako bi izmolili milosti. Među ostalima, tamo se je uputio i Karlo, knez od Kalabrije i potkralj Napulja, sin Roberta Anžuvinca.

NA OLTARIMA

Uslijed takvoga slijeda štovanja i milosti, vojvoda Karlo je 20. listopada 1325. uputio papi Ivanu XXII. molbu – koja se sačuvala do danas – da bi se službeno priznalo nje-govo štovanje.

Nije nam poznato kakav je bio Ivanov odgovor, budući da je nestao već prije 9. rujna 1674., kako stoji u pismu priora domi-nikanaca u Luceri upućenomu vrhovnome Kip bl. Augustina Kažotića u Nacionalnome marijanskom svetištu

Marija Bistrica, iz 1966.; autor kipa je Pavao Hudek


11

učitelju. Pismo sačuvano u Arhivu Reda propovjednika govori i o mnogim čudima koja su učinjena po zagovoru blaženoga Augustina.

Nesumnjivo je da je papa, koji je imao mogućnost promatrati njegovu svetost za života, priznao njegovo štovanje, ali nije nam poznato je li ga uvrstio među svece, kako bi htjeli neki, ili među blaženike, kako govore drugi.

Svakako je općenito prozvan svecem Lučerana, kao što nam ga u Zagrebu ili Trogiru predstavljaju kao takvog.

Usprkos tome, najdjelotvorniji dokaz obreda koji se pripisivao Augustinu nala-zimo u službi časoslova i u misama koje su se održavale u Lučerskoj i Zagrebačkoj biskupiji.

Dana 19. lipnja 1700. papa Inocent XII. službeno je odobrio obred od pamtivijeka posvećen blaženome Augustinu, te je 19. listopada 1701. odobreno Lučerskoj, Zagre-bačkoj i Trogirskoj biskupiji, kao i domi-nikanskome redu da mogu slaviti njegov blagdan 3. kolovoza. To je posebnom bulom potvrdio Klement XI. 4. travnja 1702. Danas se blaženikov blagdan slavi, osim u domini-kanskome redu, i u Lučerskoj, Zagrebačkoj, Trogirskoj, Šibenskoj, Splitsko-makarskoj, Hvarskoj i Đakovačkoj biskupiji.

NAROD ŠTUJE SVOGA SVECA

Nije lako izraziti koliko su pobožnosti, povjerenja i ljubavi gajili Lučerani za svoga sveca. Zazivali su ga u litanijama, a domini-kanci su svakoga dana nakon večernje pje-vali neki responzorij u njegovu čast. Sveti pastir nikada nije razočarao vjeru svojega puka te je pomagao za svake potrebe. Tako ga je 17. kolovoza 1668. Lucera proglasila svojim zaštitnikom, a 29. kolovoza 1941. posvetila mu je i ulicu.

I dan danas Lučerani svečano proslav-ljaju blaženikov blagdan 3. kolovoza, a na dan Uznesenja nose njegov kip u procesiji zajedno s onima drugih zaštitnika grada.

Godine 1937. biskup mons. Giuseppe Di Girolamo dao je položiti relikvije blaženo-

ga Augustina, u bogatoj srebrnoj urni, pod oltar Presvetoga Sakramenta u katedrali. Tamo se 17. studenoga 1939. zaputilo 80 hr-vatskih hodočasnika, među kojima je bilo 30 svećenika, da bi izrazilo štovanje sveto-me biskupu, a predvodio ih je njegov sveti i nepobjedivi nasljednik na zagrebačkoj biskupskoj stolici kardinal Alojzije Stepi-nac, kao i mons. Kvirin Bonefačić, splitski biskup.

Blaženikov zagrebački nasljednik mons. nadbiskup Franjo Šeper, zajedno s nadbi-skupom koadjutorom cum jure successionis u Beogradu mons. Bukatkom, 11. svibnja ove (1961.) godine u Luceri je započeo sto-ljetno obilježavanje. Prethodno su se tamo zaputili mnogi znameniti Hrvati, među kojima i Splitsko-makarski biskup mons. Frane Franić i opat na biskupskoj stolici Trogira mons. Urban Krizomali.

Slika bl. Augustina Kažotića koja se nalazi u crkvi u Nedeljancu, župa

sv. Vida u Vidovcu, kod Varaždina, iz 1966.; autor slike je Josip Bifel


12

Njegova domovina nije zaostala za Lu-cerom; rodni grad Trogir, koji još uvijek baštini mnogo sjećanja na svoga velikog sina, među kojima je i roditeljska kuća, štuje ga kao suzaštitnika; dok mu je u Za-grebu posvećen neki trg, a u Nadbiskupiji zagrebačkoj neka župa. U svim dominikan-skim crkvama i u mnogo župa u hrvatskoj štuje se blaženikov lik i dobiva se mnogo milosti.

ZAKLJUČAK

Iz tišine vlastitoga groba blaženi Augu-stin Kažotić nastavlja vrlo rječito govoriti, poput svih svetaca, i nama, a napose lucer-skome puku i hrvatskome narodu. Njegov je glas uvijek snažan u zapovijedanju nje-gove vjere za života, koja ga je navela da

se spokojno i s nadom upušta u sve borbe i progonstvo, a da nikada nije zatajila; to je djelotvoran potisak da ga se slijedi u onoj milosti, prema Bogu i prema bližnjemu, koja je istrošila njegov život.

Ako mu se vjernici, kao nekoć, opet pri-bliže s tim dvjema krepostima, s vjerom i s milošću, opet će cvasti čuda i milosti i naklonosti padat će s neba po čvrstome zagovoru svetoga biskupa.

* * *Tijekom posljednjih godina odlučnije

se razmišljalo o kanonizaciji blaženoga Au-gustina te su se u tu svrhu sastali odbori u Hrvatskoj, Italiji i Americi.

Prisvajajući glasove hrvatskih katolika, one lučerskoga puka i one dominikansko-ga reda, nadamo se da neće biti dalek dan najvećega slavljenja toga velikog biskupa. U današnjemu trenutku taj bi dan bio od velike utjehe za stoljetnu hrvatsku vjernost Katoličkoj crkvi i kao poticaj obližnjoj odvo-jenoj braći za pobjeđivanje svake tradicijske prepreke i svakog oklijevanja glede povrat-ka u zajednicu s rimskim sjedištem – koje je osnovao Petar – da bi se zajedno borili protiv pravih neprijatelja Kristovih.

Rim, Sv. Marija Velika, 24. lipnja 1961.Prigodom sedamstote obljetnice rođenja blaženoga Augustina.

MOLITVA BLAŽENOME AGUSTINU ZA POSTI-

GNUĆE MILOSNIH USLIŠANJA

O blaženi Augustine, biseru katoličkoga episkopata i dominikanske obitelji, oče si-romašnih i jadnih, zagovaraj nas kod Boga, sa svojim moćnim pokroviteljstvom, darom kršćanskoga jedinstva među svim narodi-ma; a meni, koji se s povjerenjem tebi utje-čem, ishodi – na slavu Boga i za moje vječno spasenje – zajedno sa živom vjerom i nepo-kolebljivom vjernošću prema svetoj majci Crkvi, milosti koje sam trebam. Amen.

Preveo dr. sc. Marino ManinIvan Dulčić, mozaik bl. Aguustina Kažotića, iz 1970., u dominikanskoj

crkvi sv. Dominika u Dubrovniku


13

HRVATSKA PUČKA MISA

POSVEĆENA BL. AUGUSTINU KAŽOTIĆU TROGIRANINU, ZAGREBAČKOM BISKUPU


14


15


16


51

SADRŽAJ

Riječ uredništva ....................................................................................................................................... 1

S. M. Bertucci, OP, Biser hrvatskoga episkopata: Blaženi Augustin Kažotić, OP ............................................ 3

V. Glasnović, Pučka misa posvećena bl. Augustinu Kažotiću .......................................................................13

M. Biškup, OP, Bl. Augustin Kažotić (o. 1260. – 1323.) – Podsjetnik za propovijed ....................................... 17

VIJESTI

A. D. Polanščak, OP, Međunarodni simpozij o bl. Augustinu Kažotiću ....................................................19

Blaženi Augustin Kažotić »zbližio« Trogir i Luceru (odluka o bratimljenju) ............................................. 22

B. Lukačević, Hodočašće grkokatolika u Luceru .................................................................................... 23

I. Marjanica, U Trogiru svečano proslavljena prošlogodišnja (2011.) svetkovina bl. Augustina Kažotića:

Blaženik koji uslišava .................................................................................................................... 25

Proslava prošlogodišnjeg (2011.) spomendana bl. Augustina Kažotića: Kažotićevo

u zagrebačkoj katedrali ................................................................................................................ 26

F. Sentinella, Iz svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru ...................................................................... 27

F. Sentinella, Posjet Kažotićevoj kapeli ................................................................................................ 29

M. Biškup, OP, Blagoslov Svetog Oca dr. F. Sentinelli ...........................................................................30

M. Brlić, Izvješće iz župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu kod Dugog Sela ........................................30

N. L. Noso, OP, Novosti iz života dominikanskog samostana i župe bl. Augustina Kažotića

na zagrebačkoj Peščenici............................................................................................................... 32

Izvješće iz Virja .................................................................................................................................. 35

ZAHVALE

M. Bakica, Svjedočanstvo o zagovoru bl. Auguatina Kažotića ............................................................... 35

Devetnica u čast bl. Augustinu Kažotiću ................................................................................................... 37

Molitva za proglašenje svetim blaženog Augustina .................................................................................. 42

Molitve bl. Augustinu Kažotiću da se isprose milosti ................................................................................ 43

OZANINA STRANICA.

I. Gavranović, OP, Ozana Kotorska – dominikanka propovjednica ......................................................... 45

A. Gavranović, OP, Hodočašće na grob bl. Ozane u Kotoru ................................................................... 46

Litanije bl. Ozane (za privatnu pobožnost) .......................................................................................... 47

Trodnevlje na čast bl. Ozane Kotorske ................................................................................................ 49

Molitva bl. Ozani Kotorskoj za posebnu milost .....................................................................................50


Bog je ljubavKardinal Franjo Kuharić nam govori��

Knjiga, kroz tekst i brojne fotografi je, donosi život i djelovanje kardinala Franje Kuharića (1919.– 2002.) te brojne misli o različitim pojmovima, bitnim za vjernički život svakog kršćanina.

15x15 cm; 192 str.; meki uvez

24x33 cm; 330 str.; tvrdi uvez

Prisjetimo se životvorne prisutnosti svjedočke misli zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, kojega njegovi suvremenici pamte kao jednog od najobljubljenijih i najpoštovanijih hrvatskih duhovnih velikana.

CD donosi izbor od 40 različitih misli i poruka kardinala nastakih najvećim dijelom 1999. godine, tijekom koje je kardinal Kuharić uživo, iz svoje sobe u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, sudjelovao u devet emisija Bog je ljubav na Radiju Sljeme, autorice i urednice Vesne Jurić-Rukavine.

75 kn

NOVOO PRVOJ OBLJETNICI PASTORALNOG POHODAMonografi ja o pastoralnom pohodu pape Benedikta XVI. Hrvatskoj

Zajedno u KristuPohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj��

Ova monografi ja s brojnim fotografi jama i obilnim tekstom želi ne samo očuvati spomen na pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, nego i produbiti smisao tog povijesnog događa-ja, tj. biti »Zajedno u Kristu!«.

Iz proslova nadbiskupa đakovačko-osječkog mons. Marina Srakića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije.

Raskošno opremljena fotomonografi ja, na 330 stranica velikog formata, kronološki dokumentira povijesni događaj - susret pape Benedikta XVI. s hrvatskim narodom 4. i 5. lipnja 2011. u Zagrebu.U monografi ji su sabrani, opisani i fotografski dokumentirani svi ključni događaji i službeni govori pape Benedikta XVI. i hrvatskih predstavnika.Iznimnu vrijednost toga djela čine vrlo kvalitetne fotografi je velikog formata koje, osim što detaljno dokumentiraju sva događanja, prenose duhovno ozračje susreta, sabranost i radost sudionika proizišle iz jedinstvenog susreta sa Svetim Ocem.Ispod fotografi ja nalaze se tekstovi koji opisuju kronološki slijed događanja, a preuzeti su iz tjednika »Glas Koncila«.

500 kn

vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju

kazotic_omot_2012.indd 1 21.6.2012 13:10:27

Documents

BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ Godište XLV. (br. 40)