BORBA PEÈUŠKE BISKUPIJE ZA CRKVENU DESETINU U …

Milan Vrbanus(Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,

Slavonski Brod)

BORBA PEÈUŠKE BISKUPIJE ZA CRKVENUDESETINU U SLAVONIJI OD OSLOBOÐENJAOD OSMANSKE VLASTI DO 1761. GODINE

UDK 262.3(497.5 Slavonija)"16/17"949.713 Slavonija

Izvorni znanstveni radPrimljeno: 10. ožujka 2009.

Autor je u radu nastojao na temelju arhivskog gradiva iz posljednjegdesetljeæa 17. i veæeg dijela 18. stoljeæa te literature utvrditi pravo Peèuškebiskupije na ubiranje crkvene desetine u Slavoniji poslije osloboðenjaSlavonije od osmanske vlasti. Pri tome je prikazao probleme u reguliranjuovog neriješenog pitanja koje je ostalo nerješeno sve do poèetka sedmogdesetljeæa 18. stoljeæa. Autor je nastojao što je moguæe više osvjetliti ovajdo sada zanemaren problem u hrvatskoj historiografiji. Na kraju je uprilozima objavio popise crkvene desetine Peèuške biskupije iz 1713.,1718. i 1719. godine.

Kljuène rijeèi: Peèuška biskupija, crkvena desetina, Slavonija, Karlovurbar, marija-terezijanski urbar

1. UVOD

Poslije pobjede kršæanske vojske kod Beèa i Parkanya 1683. godine, teneodgovaranja na mirovnu ponudu, Beèki je dvor odluèio zapoèeti rat zaosloboðenje od osmanske vlasti. Stoga je 1684. godine glavnina kršæanskevojske zapoèela vojne akcije za osloboðenje Madžarske, a pomoæna vojskaotvorila je drugu frontu napadom na Viroviticu. Do kraja 1687. godinekršæanska vojska oslobodila je cijelu Maðarsku i Slavoniju, a slijedeæe godi-ne osvojila Beograd te je prodrla na Balkanski poluotok. Meðutim, osmanskavojska izvršila je protuudar te je tijekom 1690. godine ponovo osvojilaBeograd i provalila u Slavoniju nastojeæi ponovo zauzeti Osijek, što joj nijeuspjelo. U ljeto 1691. godine kršæanska vojska porazila je osmansku vojskukod Slankamena, te zapoèela vojne akcije na osloboðenju Slavonije, što jojje uspjelo do kraja listopada iste godine.1

430 scrinia slavonica 9 (2009), 430-464.

1 Opširniji opis opsade Beèa te bitke kod Beèa 12. rujna 1683. vidi u djelu Thomasa M.Barkera i Johna Stoyea. (Thomas M. Barker, Doppeladler und Halbmond – Entscheidungsjahr1683 (Graz, Köln, Wien, 1982), 223-226, 238-316 i 329-340; John Stoye, The Siege vonVienna (Berlin, 2000)). O ratu s Osmanskim Carstvom vidi: Hans Urbanski, Karl von Lothrin-

431scrinia slavonica 9 (2009), 430-464.

gen – Österreichs Türkensieger – Biographie (Wien, 1983), 110, 136-142, 169-172, 177-178,188, 191-192; Uwe A. Oster, Markgraf Ludwig Wilhelm von Baden Der «Türkenlouis» -Feldgerr im Schatten von Prinz Eugen (Köln, 2001), 87-91, 93-94, 98-101, 108-118, 124, 147-154, 175-181; Ludwig Hüttl, Max Emanuel Der Blaue Kurfürst 1679 – 1726 – Eine politischeBiographie (München, 1976), 123, 149-154, 167-168; Nicholas Henderson, Prince Eugen ofSavoy (London 2002), 18-20, 22; Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen –Feldherr und Baumeister Europas (Wien, 2004), 50; Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugenvon Savoyen – Feldherr – Staatsmann Mäzen (München, 1996), 38; Charles W. Ingrao, TheHabsburg Monarchy 1618 – 1815 (Cambridge University Press, 2000), 79-81; MichaelHochedlinger, Austria's Wars od Emergence – War, State and Society in the HabsburgMonarchy 1683-1797 (London, 2003), 159, 171; Derek McKay, Prinz Eugen von Savoyen –Feldherr dreier Kaiser (Graz, Wien, Köln, 1979), 20, 22-23; Franz Herre, Prinz Eugen –Europas heimlicher Herrscher (Stuttgart, 1997), 36-37; Ivan Parvev, Habsburg and Ottomansbetween Vienna and Belgrade (1683 – 1739) (New York, 1995), 34-42, 46-47, 49-50, 53-55,118-119; Miklós Molnár, A Concise History of Hungary (Cambridge University Press, 2001),131-133; John P. Spielman, Leopold I. – Zur Macht nicht geboren (Graz, Wien, Köln, 1981),119-121; Stefan Èakiæ, Velika seoba Srba 1689/90. i Patrijarh Arsenije III. Crnojeviæ (NoviSad, 1982), 31-33; Dragoljub R. Živojinoviæ, Uspon Evrope od 1450. do 1789. (Novi Sad,1985), 339; Petar Rokai, Zoltan Ðere, Tibor Pal, Aleksandar Kasaš, Istorija Maðara (Beograd,2002), 279-280, 300; Miklós Molnár, A Concise History of Hungary (Cambridge UniversityPress, 2001), 297-299; Jozef Matuz, Osmansko carstvo (Zagreb, 1992), 116; Joseph Bergin(ed.), The Short Oxford History od Europe The Seventeenth Century – Europe 1598 – 1715(Oxford University Press, 2001), 133-134; Caroline Finkel, Osman's Dream – The Story of theOttoman Empire 1300-1923, (London 2006.), 285-312; Jeremy Black, War and World –Military Power and the Fate of Continents 1450-2000, (New Haven and London 2000.), 89-90; Vijoleta Herman Kauriæ, Krhotine povijesti Pakraca (Slavonski Brod, 2004), 87-88, 90-91; Josip Kljajiæ, Brodska tvrðava (Slavonski Brod, 1998), 29; Josip Bösendorfer, Crtice izslavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost županija: Križevaèke, Virovitièke, Požeške,Cisdravske Baranjske, Vukovske i Srijemske te Kraljevskog i slobodnog grada Osijeka usrednjem i novom vijeku (pretisak izdanja iz 1910.; Vinkovci 1994), 335-339; Ive Mažuran,Hrvati i Osmansko carstvo (Zagreb, 1998), 247, 249-252, 254, 256-259, 264, 266-269; IveMažuran, Valpovo – Sedam stoljeæa znakovite prošlosti (Valpovo, 2004); 56, 58-59; IveMažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga,Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku knj. 6 (Osijek, 1993), 459; Ive Mažuran,«Rat za osloboðenje Slavonije ispod osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine», Petiznanstveni sabor Slavonije i Baranje sv. 1 (Osijek, 1991), 106-116, 119-121; Ive Mažuran,«Virovitica i njezina okolica za osmanske vladavine (1552-1684)», Virovitièki zbornik 1234-1984 (Virovitica, 1986), 137-138; Ive Mažuran, «Požega i požeška kotlina za turske vladavi-ne», Požega 1227 – 1977 (Požega, 1977), 192-196; Ive Mažuran, «Virovitica pod upravomvojske, Dvorske komore i vlastelina (1684. – 1736.)», Virovitièki zbornik 1234 – 1984(Virovitica, 1986), 141-142; Ive Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godi-ne i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku knj. 6(Osijek, 1993), 459; Ive Mažuran, «Rat za osloboðenje od osmanske vladavine od 1684. do1691. godine i stanovništvo Slavonije krajem 17. stoljeæa», Popis naselja i stanovništva uSlavoniji 1698. godine, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU knj. 2 (Osijek 1988), 29-35,38-39; Ive Mažuran, «Popis Darde i nekih naselja u Baranji 1695., odnosno 1698. godine»,Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje vol. I (1991), 14-15; Ferdo Šišiæ, Županija virovitièka uprošlosti (Osijek, 1896), 71-76, 79; Tadija Smièiklas, Dvijestogodišnjica osloboðenjaSlavonije, I dio: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za osloboðenje, DjelaJAZU knj. XI (Zagreb, 1891), 108-111, 114-115, 119, 123-124, 126-129, 153, 156, 160; TadijaSmièiklas, Dvijestogodišnjica osloboðenja Slavonije, II dio Spomenici o Slavoniji u 17. stolje-æu (1640 1702.), Djela JAZU knj. XI (Zagreb, 1891), 20-23; Josip Buturac, Katolièka crkvau Slavoniji za turskog vladanja (Zagreb, 1970), 199; Radoslav Lopašiæ, Dva hrvatska junakaMarko Mesiæ i Luka Ibrišimoviæ (Zagreb, 1888), 149-152; Radoslav Lopašiæ, «Slavonski spo-

Buduæi je još uvijek trajao rat s Osmanskim Carstvom, Beèki je dvorodluèio, zbog vojnih potreba, uspostaviti dvovlašæe u Slavoniji. Veæi dioSlavonije stavljen je pod upravu Dvorskog ratnog vijeæa, odnosno vojnogzapovjednika za Slavoniju generala Guide von Starhemberga, a manji dio podupravu Dvorske komore. Ovakvo stanje rezultiralo je trzavicama izmeðu glav-nog vojnog zapovjednika i njemu podèinjenih zapovjednika te komorskihslužbenika, ali i mnogim zloupotrebama, koje su teško pogodile lokalno sta-novništvo. Poslije pobjede kršæanske nad osmanskom vojskom kod Sente1697. godine, Beèki dvor odluèio je organizirati komorsku upravu u Slavonijite je poslao komorsku komisiju na èelu s grofom Carlom Ferdinandom Ca-raffom di Stiglianom, koja je u Slavoniju stigla poèetkom sljedeæe godine.Caraffina komisija trebala je organizirati komorsku upravu, porezni sustav,razdvojiti vojnu od civilne uprave te popisati Slavoniju, ali je tijekom godineuspjela samo popisati Slavoniju, uspostaviti komorsku upravu te odrediti porez.Poslije zakljuèenja mira u Sremskim Karlovcima, Beèki je dvor odluèio raz-dvojiti vojnu od civilne uprave, kako bi dobio što veæi broj osoba, koje bi tre-bale plaæati porez kako bi se financirali troškovi postojanja vojne krajine i dje-lovanja komorske uprave u Slavoniji. Buduæi da komisija grofa Otta Christo-pha v. Volckrea nije uspjela razdvojiti vojnu od civilne Slavonije, Beèki je dvorodluèio poslati ponovno komorsku komisiju na èelu s grofom Caraffom diStiglianom, koja je tijekom 1702. godine uspjela razdvojiti vojnu od civilneuprave, popisati Slavoniju, završiti ureðenje komorske uprave te uspostavitiporezni sustav.2

432 M. Vrbanus: Borba Pe uške biskupije ...

menici za XVII. viek. Pisma iz Slavonije u XVII. vieku (1633.-1709.)» Starine JAZU knj. 30(1902), 63-64, 72-73, 98, 104; Horvat, Rudolf, Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješkeknj. I (pretisak iz 1936.; Vinkovci, 1994), 5-6, 8, 11, 101, 104, 134-135; Rudolf Horvat,Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješke knj. II (pretisak izdanja iz 1936.; Vinkovci,1994), 189-190; Lajos Szita, «Osloboðenje Slavonije i Osijeka od Turaka», Glasnik ArhivaSlavonije i Baranje I (1991), 189-199, 201-202; Othmar Pickl, «Udio Štajerske u pobjedi nadTurcima kod brda Harsany godine 1687. Prilog logistici «Velikog turskog rata»», Historijskizbornik knj. XLI/1988 (1989), 184, 186-188, 207-211; Josip Matasoviæ, «Stari osjeèki most»,Narodna starina 18 (1929), 25-26, 28-30; Slavko Gavriloviæ, Izvori o Srbima u Ugarskoj skraja XVII i poèetkom XVIII veka II, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda –Spomenici na tuðim jezicima Srpske akademije nauka i umetnosti knj. XXX (1990), 25-27;Slavko Gavriloviæ, «Podaci o Turcima u Velikoj Kanjiži i Iloku iz vremena velikog beèkograta», Zbornik Matice srpske za istoriju 39 (1989), 104; Filip Potrebica, «Povijesni priloziSlatine i okolice tijekom XVIII. i XIX. stoljeæa», Slatina 1297. – 1997. (1999), 225-226; FilipPotrebica, «Slatina i okolica tijekom XVIII. i XIX. stoljeæa», Zlatna dolina Godišnjak Požešti-ne vol. 3 (1997), 53.

2 Ive Mažuran, Izvještaji Caraffine komisije o ureðenju Slavonije i Srijema nakon osman-ske vladavine 1698. i 1702. godine, Graða za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7 (Osijek,1989), 63-65, 132; Ive Mažuran, «Podjela Slavonije na Vojnu granicu (krajinu) i Provincijal1702. godine i uspostava feudalnih odnosa na novim temeljima», Stanovništvo i vlastelinstvau Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad uOsijeku JAZU knj. 6 (Osijek, 1993), 20-28, 36, 38-41, 48-49; Ive Mažuran, «Slavonija nakonosloboðenja od osmanske vladavine i uspostava vojno-komorskog kondominija» IzvještajiCaraffine komisije o ureðenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. go-

2. URE ENJE CRKVENE UPRAVE U SLAVONIJI

Osim što je krajem 17. stoljeæa trebalo uspostaviti komorsku upravu, uSlavoniji je takoðer trebalo uspostaviti crkvenu organizaciju. Prije osman-skog osvajanja, Slavonija je bila podijeljena izmeðu Zagrebaèke, Peèuške,Bosanske i Srijemske biskupije. Tijekom osmanske vladavine u Slavoniji jedjelovala samo Bosanska biskupija sa sjedištem u Ðakovu. Zagrebaèkibiskup imenovao je u drugoj polovini 17. stoljeæa generalnog vikara zaSlavoniju, koji je upravljao tim podruèjem u njegovo ime, dok peèuški bi-skup, koji je bio izvan sjedišta svoje biskupije, nije imao nikakvog predstav-nika u Slavoniji. Potkraj osmanske vladavine dužnost generalnog vikarazagrebaèkog biskupa obavljao je franjevac Luka Ibrišimoviæ.3


dine, Graða za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7 (Osijek, 1989), 19-35; Ive Mažuran, «Podje-la Slavonije na Vojnu krajinu i tzv. Paoriju, odnosno Provincijal 1702. godine», IzvještajiCaraffine komisije o ureðenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702.godine, Graða za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7 (Osijek, 1989), 37-42, 44, 53-54; IveMažuran, «Organizacija i djelovanje gradskog magistrata u Požegi od 1698. do 1703. godine»,Starine JAZU knj. 59 (1984), 157-167; Ive Mažuran, «Bitka kod Sente i prodor u Bosnu 1697.Uvod u pregovore o miru izmeðu Svete lige i Osmanskog Carstva 1699. godine», Pro HistoriaCroatica 1, Zbornik uz 70. obljetnicu života Dragutina Pavlièeviæa (Zagreb, 2002), 121-124;Ive Mažuran, «Bitka kod Sente i upad princa Eugena Savojskog u Bosnu do Sarajeva 1697.godine (Dnevnik princa Eugena Savojskog)», Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje knj. 5(1999), 196-197; Ive Mažuran, Josip Adamèek, Stjepan Sršan, Josip Vrbošiæ, StanislavMarijanoviæ, Andrija Šuljak i drugi, Od turskog do suvremenog Osijeka (Osijek, 1996), 10, 12-17; Josip Bösendorfer, «Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine», Rad JAZU knj.240 (1931), 233; Slavko Gavriloviæ, Irig – trgovište u Sremu 1687-1849 (Novi Sad, 1994), 6;Igor Karaman, «Osnovni podaci i neke napomene o slavonsko-srijemskom veleposjedu»,Zbornik Matice srpske za društvene nauke br. 20 (1958), 39; Josip Adamèek, «Ekonomsko-društveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeæu» (M. Gross, ur.) Društveni razvoj uHrvatskoj (od sredine 16. do poèetka 20. stoljeæa) (Zagreb, 1981), 67; Stjepan Sršan,«Slavonija i Srijem 20-ih i 30-ih godina 18. stoljeæa», Anali Zavoda za znanstveni rad JAZUu Osijeku knj. 7 (1990), 80; Slavko Gavriloviæ, «Rasprava u Beèu 1737. o društveno-eko-nomskim odnosima u Slavoniji i Sremu», Zbornik Matice srpske za istoriju 23 (1981), 91;Slavko Gavriloviæ, «Izvještaj komorskog savetnika G. I. Eberla o Slavoniji i Sremu prve polo-vice XVIII veka», Zbornik Matice srpske za istoriju 22 (1980), 113; Slavko Gavriloviæ i IvanJakšiæ, Izvori o Srbima u Ugarskoj s kraja XVII i poèetkom XVIII veka I, Zbornik za istoriju,jezik i književnost srpskog naroda – Spomenici na tuðim jezicima Srpske akademije nauka iumetnosti knj. XXVII (Beograd, 1987); 141, 169-170, 176-177, 194, 229-230, 233, 302, 311-312, 315-318, 403, 407, 409, 527 i 584; Gavriloviæ, Izvori o Srbima II, 80-81, 86-87, 116-117,125-126, 130-132, 136-137, 255-258, 263-264, 302-304, 307-308, 328, 333-334, 375-376,393-395 i 401-404; Herman Kauriæ, Pakrac, 88; Lopašiæ, Dva hrvatska junaka, 151; Horvat,Slavonija I, 6; Mažuran, «Rat za osloboðenje», 33; Mažuran, «Požega», 193; Mažuran, «Rat»,114; Vlastelinstvo, 459; Mažuran, Valpovo, 60-62; Mažuran, Hrvati, 257, 281-283; Mažuran,«Virovitica», 143-144; Šišiæ, Županija, 75; Lopašiæ, «Spomenici», 72-73, 141; Smièiklas,Spomenici o Slavoniji, 67-71.

3 Buturac, Katolièka crkva, 8, 149; Vitomir Belaj, «Vikarijat zagrebaèkoga biskupa uSlavoniji i fra Luka Ibrišimoviæ», Fra Luka Ibrišimoviæ i njegovo doba (Jastrebarsko 2001),29; Andrija Šuljak, «Fra Luka Ibrišimoviæ-Sokol i biskup Nikola Ogramiæ-Olovèiæ», Fra LukaIbrišimoviæ i njegovo doba (Jastrebarsko 2001), 50-54; Robert Skenderoviæ, «Nasljednici fra

Poslije osloboðenja od osmanske vlasti zapoèele su aktivnosti za uspo-stavu crkvenih institucija na osloboðenom podruèju. Po osloboðenju Peèuhaimenovan je peèuški biskup Mathias Ignatius Radanay, koji je nastojao napodruèju biskupije pokatolièiti kalvine, te pridobiti pravoslavno stanovništvoza uniju s Katolièkom crkvom. Poèetkom 1690. godine peèuški biskup uspioje pridobiti predstavnike pravoslavnog klera i stanovništva na podruèjuPeèuške biskupije na uniju s Katolièkom crkvom. Meðutim, doseljavanjemSrba te pravoslavnog klera na èelu s patrijarhom Arsenijem III. Crnojeviæemtijekom 1690. godine na podruèje biskupije, pravoslavno stanovništvo, kojeje pristalo na uniju s Katolièkom crkvom, odustalo je od nje. Odustajanjepravoslavnog stanovništva od unije s Katolièkom crkvom izazvalo je nape-tosti izmeðu peèuškog biskupa Radanaya te predstavnika županijske upravei patrijarha Crnojeviæa, odnosno pravoslavnog stanovništva, jer su biskupRadanay i predstavnici županijske uprave zahtijevali da pravoslavno stanov-ništvo mora ostati vjerno uniji s Katolièkom crkvom.4

Poslije osloboðenja Slavonije od osmanske vlasti zapoèela je borba okožupa u Slavoniji izmeðu bosanskog biskupa Nikole Ogramiæa od Olova izagrebaèkog biskupa Martina Borkoviæa te njegovih nasljednika IgnacijaMikuliæa i Stjepana Želišæeviæa, koje je predstavljao generalni vikar fra LukaIbrišimoviæ. Peèuški biskup Radanay, koji je imao najviše prava na župe uSlavoniji, bio je zaokupljen ureðenjem svog biskupskog sjedišta. Naime,peèuški biskupi bili su 150 godina izvan sjedišta biskupije, pa su poslije oslo-boðenja Peèuha od osmanske vlasti najprije nastojali urediti svoje sjedište, auz to su i zaboravili koji je dio Slavoniji bio pod njihovom jurisdikcijom.Stoga se peèuški biskup Radanay nije odmah ukljuèio u borbu oko slavon-skih župa, premda je u srednjem vijeku Peèuška biskupija upravljala istoènimdijelom Požeške te cijelom Vukovskom županijom.5

Tijekom 1698. godine poèela je i borba izmeðu Peèuške i Zagrebaèkebiskupije oko slavonskih župa. Prepošt Zagrebaèke biskupije Nikola Škrlecprikupljao je crkvenu desetinu na podruèju, koje je Peèuška biskupija sma-trala svojim podruèjem. Peèuški biskup Radanay i kanonici prosvjedovali sukod komorske komisije zbog Škrlecova ubiranja desetine tvrdeæi da to po-druèju pripada Peèuškoj biskupiji, pozivajuæi se na granice iz vremena ugar-skog kralja Ladislava I., osnivaèa Zagrebaèke biskupije. Buduæi da se zagre-baèki biskup Stjepan Želišæeviæ i bosanski biskup Nikola Ogramiæ od Olovanisu mogli dogovoriti oko biskupskih granica, sastalo se sudsko povjerenstvo


Luke Ibrišimoviæa u službi slavonskog vikara Zagrebaèke biskupije», Fra Luka Ibrišimoviæ injegovo doba (Jastrebarsko 2001), 131; Franjo Emanuel Hoško, Franjevci u kontinentalnojHrvatskoj kroz stoljeæa (Zagreb 2000), 117-118, 123; Franjo Emanuel Hoško, Franjevci i pos-lanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb 2001), 48-49.

4 Josip Turèinoviæ, Misionar Podunavlja Krsto Pejkiæ (1665-1731) (Zagreb 1973), 55-57.5 Buturac, Katolièka crkva, 149; Dragutin Trux, «Razgranièenje Ðakovaèke i Peæuvske

Biskupije 1780», Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske teèaj LXXI br. 4 (1943), .31; br. 5, 36.

u gradu Gyõru, kako bi odredilo granicu izmeðu tih biskupija. Oba su bisku-pa prikupila mnoštvo graðe kako bi dokazala svoje tvrdnje. Nakon vijeæanjasudsko vijeæe nije donijelo konaènu odluku, nego je predložilo kralju Leo-pold I. da presudi u korist zagrebaèkog biskupa te odredi da istoèna granicabude Šamac-Levanjska Varoš-Drenje-Petrijevci.6

Na györskom sudu nije se raspravljalo o granicama izmeðu Peèuške iZagrebaèke, te Bosanske i Srijemske biskupije. Naime, kralj Leopold I. utvrdioje 1690. godine granice izmeðu Zagrebaèke i Peèuške biskupije, odredivši dajužna granica bude na rijeci «Lisnicza seu Valko, Sava, totam circumendoPosegam»7, pozivajuæi se na odredbu iz 1350. godine. Poslije györskog suda,peèuški biskupi Radanay i Franciscus Wilhelmus Joannes Bertramus baron deNesselrod poèeli su se boriti za slavonske župe, pa je 1707. godine biskupNesselrod onemoguæio popunjavanje požeške prepoziture. Problemi oko gra-nica konaèno su riješeni tek 1733. godine, kada je Zagrebaèka biskupija pre-pustila Valpovštinu Peèuškoj biskupiji. Istovremeno peèuški biskup zahtijevaoje od srijemskog biskupa ustupanje vukovarskog podruèja, što je srijemskibiskup prihvatio jer nije imao dovoljno sveæenstva za duhovnu službu na tompodruèju.8 Oèito su tek tada zagrebaèki i srijemski biskup prihvatili granicu,kako je odredio kralj Leopold I. svojom odlukom iz 1690. godine.

3. UBIRANJE CRKVENE DESETINE U SLAVONSKOM DIJELU PE UŠKE BISKUPIJE

Tijekom djelovanja Caraffine komisije, komisija je naredila komorskimpopisivaèima da prilikom popisivanja Slavonije moraju utvrditi kome je pripa-la desetina tijekom osmanske vladavine. Prilikom obavljanja popisa popisivaèisu utvrdili da je desetina tijekom osmanske vladavine pripadala osmanskimvlastelinima, te da su uglavnom davali desetinu od svih ratarskih kultura, vinate od ovaca, koza i svinja. Pojedina su kuæanstva bila osloboðena davanja dese-tine jer su obavljala vojnu službu na granici prema Habsburškoj Monarhiji, od-nosno Hrvatskoj.9


6 Finanz- und Hofkammer archive, fond Hoffinanz Ungarn, fasc. r. Nr. 394, spis br. 449,fol. 137, fol. br. 148v-149r; Josephus Koller, Prolegomena in historiam episcopatum Quin-queeclesiarum (Posonii 1804), 76-79; Buturac, Katolièka crkva, 159, 162; Franjo EmanuelHoško, «Luka Ibrišimoviæ i sukobi meðu slavonskim i bosanskim franjevcima Bosne Srebre-ne», Fra Luka Ibrišimoviæ i njegovo doba (Jastrebarsko 2001), 22, Skenderoviæ, «Nasljed-nici», 131; Hoško, Franjevci, 124-130; Hoško, Franjevci i poslanje, 50.

7 Buturac, Katolièka crkva, 162.8 Isto, 162.9 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761; fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401; fasc. r. Nr.

418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 100, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol.1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spisbr. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539 i fol. 805-819; Hrvatski državni arhiv,

Desetina se dijeli na veliku i malu desetinu. Veliku desetinu èinila je dese-tina od pšenice, raži, suražice, jeèma i zobi, a mala desetina od priploda ovaca,koza, svinja, košnica, te prosa i kukuruza. Takoðer, stanovništvo je davalo idesetinu od vina u onim krajevima gdje se uzgajala vinova loza.

Komorski službenici poèeli su od osloboðenja Slavonije ubirati desetinu.O tome svjedoèi raèun ðakovaèkog provizorata iz 1692.-1693. godine10, iz ko-jeg je vidljivo da je komorski službenik Johann Jacob Hoßlauer von Hoßlauprikupljao desetinu na podruèju provizorata11, što znaèi da bosanski biskupNikola Ogramiæ od Olova, vlasnik vlastelinstva, nije uspio osigurati desetinuza sebe. Oèito je da Beèki dvor nije imao dovoljno žitarica za vojne potrebe, paih je nastojao osigurati prikupljanjem desetine na podruèju, koje je smatraosvojim vlasništvom, jer ga je osvojio oružjem. Isto je tako 1697. godine komor-ski službenik ubirao desetinu na podruèju osjeèkog okruga.12

Komorska komisija odredila je tijekom 1698. godine komorske službeni-ke, koji su trebali prikupiti desetinu u Slavoniji te ju dovesti u skladišta u Osi-jeku, Brodu i Gradišci. Za podruèje, koje je nekoæ bilo pod upravom Peèuškebiskupije (Valpovo, Miholjac, Osijek, Vukovar), desetinu su trebali prikupitiSchmerling, virovitièki provizor Blaž Buntisar i Ponyatofski.13 Caraffina komi-sija smatrala je da desetina pripada Dvorskoj komori, odnosno državi kao vla-sniku svih novosteèenih podruèja. O tome svjedoèi i èinjenica da je kardinalKoloniæ, predsjednik Dvorske komore, darovao osjeèkim isusovcima desetinugrada Osijeka za njihovo uzdržavanje. Oèito je da je kardinal Koloniæ smatraodesetinu prihodom državne blagajne Habsburške Monarhije, pa da, kao pred-sjednik Dvorske komore, koja je upravljala državnim prihodima, može dodje-ljivati pravo na ubiranje crkvene desetine pojedinim samostanima, odnosnocrkvenim redovima.14


fond: Acta urbaria et conscriptiones bonorum, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 137,spis br. 22, fol. 162-183, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422 i fasc. 192, spis br. 21; Ive Ma-žuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi Zavoda za znanstveni radJAZU u Osijeku 2 (Osijek 1988), 45-555; Ive Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije1698. i 1702. godine, Graða za historiju Osijeka i Slavonije knj. 2 (Osijek 1966), 17-148;Smièiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336.

10 U naslovu raèuna ðakovaèkog provizorata navodi se da se raèun odnosi na razdobljeod 9. listopada 1692. do 19. srpnja 1695. godine. Meðutim, na kraju raèuna komorski èinov-nik Johann Jacob Hoßlauer von Hoßlau upisao je 9. listopada 1693. godine. (FHKA, HFU,fasc. r. Nr. 392, spis 215r i 220v).

11 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 392, spis 215r-216v.12 Slavko Gavriloviæ, «Daljsko vlastelinstvo Karlovaèke mitropolije», Studije iz privred-

ne i društvene istorije Vojvodine i Slavonije od kraja XVII do sredine XIX veka (Novi Sad2006), 11; Slavko Gavriloviæ, «Daljsko vlastelinstvo Karlovaèke mitropolije u XVIII stoleæu»,Zbornik Matice srpske za društvene nauke sv. 46 (1967), 23.

13 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 393, fol. 129r i 130r.14 Kanonske vizitacije knj. V – Osijek i okolica 1732.-1833. (Osijek 2007), 5, 17 i 39;

Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije Osijek 1732-1761. (Osijek 1997), 10 i 23.

Na isti zakljuèak upuæuje i darovnica patrijarhu Arseniju III. Crnojeviæu,kojom se dodjeljuje pravo na ubiranje desetine od pravoslavnog stanovništvakoje je doselilo s njim u Habsburšku Monarhiju. Naime, kralj Leopold I. dod-jelio je 1695. godine patrijarhu Crnojeviæu, umjesto plaæe za patrijarhovo mate-rijalno osiguranje, pravo na ubiranje desetine. Buduæi da se ova odluka poka-zala neprovedivom, jer je pravoslavno stanovništvo bilo raspršeno po cijelompodruèju Slavonije, kralj Leopold I. odluèio je da se patrijarhu Crnojeviæuisplati godišnje 3.000 forinti na ime vrijednosti desetine. Meðutim, državnablagajna bila je konstantno u financijskim problemima, pa je neredovito ispla-æivala dogovoreni iznos. Uz to se država za vrijeme rata s kurucima u Madžar-skoj zadužila kod patrijarha Crnojeviæa za 20.000 forinti, pa je kralj Josip I.1706. godine odluèio darovati patrijarhu Crnojeviæu Daljsko vlastelinstvo spravom na ubiranje desetine na tom vlastelinstvu.15

Srijemski biskup Franjo Jany zahtijevao je takoðer od Caraffine komisi-je pravo na ubiranje crkvene desetine u Srijemu, što je zahtijevao i peèuškibiskup Radanay. Caraffina komisija odluèila je da se biskupu Franji Janyjudodjeli 3.000 forinti za njegovo uzdržavanje, te uzdržavanje šest kanonika.Meðutim, Caraffa nije želio donijeti nikakvu odluku u vezi s pravom na ubi-ranje desetine, nego je odluèio rješavanje tog zahtjeva prepustiti komisiji naèelu s kardinalom Koloniæem.16

Peèuški biskup Radanay nije se mirio s takvom situacijom te je nastojaou Slavoniji silom ostvariti pravo na desetinu. Stoga je pokušao prikupiti dese-tinu na podruèju, koje je smatrao da je pod njegovom crkvenom jurisdikci-jom. Protiv takvog ponašanja žalio se Beèkom dvoru patrijarh Crnojeviæ, kojinavodi da peèuški biskup Radanay prikuplja desetinu od Srba i Bosanaca napodruèju Slavonije te da ih progoni iz Peèuha, odnosno s podruèja njegovebiskupije. Komorska administracija u Budimu upozorila je peèuškog bisku-pa Radanaya da to ne èini te da ostavi srpsko stanovništvo na miru u Sla-voniji, ali i u Peèuhu.17


15 Gavriloviæ, «Vlastelinstvo», 9; Gavriloviæ, «Daljsko vlastelinstvo», 22.16 Ive Mažuran, «Slavonija nakon osloboðenja od osmanske vladavine i uspostava vojno-

komorskog kondominija», Izvještaji Caraffine komisije o ureðenju Slavonije i Srijema nakonosmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Graða za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7 (Osijek1989), 27 i 89; Slavko Gavriloviæ, Srem od kraja XVII do sredine XVIII veka, MonografijeInstituta za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu knj. 12 (Novi Sad 1979), 25; DarkoVitek, «Razilaženje oko pripadnosti Srijema; beèki Dvor, Hrvatski Sabor i biskup FranjoJany», Povijesni prilozi 25 (2003), 172.

17 Slavko Gavriloviæ, Izvori o Srbima u Ugarskoj s kraja XVII i poèetkom XVIII veka II,Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda – Spomenici na tuðim jezicima Srpskeakademije nauka i umetnosti knj. XXX (Beograd, 1990), 512, 514-518, 525, 596-597, 621,631; Jovan Radoniæ, Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka, SAN, Posebnoizdanje knj. CLV, Odeljenje društvenih nauka nova serija knj. 3 (Beograd 1950), 418; Tur-èinoviæ, Misionar, 55-57.

Zahtijevi biskupa Radanaya, ali i svih ostalih biskupa koji su imali juri-sdikciju na podruèju Slavonije temeljili su se na obièajnom pravu. Naime, utom trenutku biskupi nisu imali dokumenata, kojima bi mogli uvjerljivodokazati svoje pravo na ubiranje desetine. Tako ni peèuški biskup Radanaynije mogao uvjerljivo dokazati svoje pravo na desetinu, jer je njegova bisku-pija bila stoljeæe i pol pod osmanskom vlašæu, pa peèuški biskup nije imaodokumenata, kojima bi mogao uvjerljivo dokazati svoje pravo na desetinu.Isto je vrijedilo i za ostale biskupe, koji su imali jurisdikciju u Slavoniji.18 Onedostatku dokumenata, kojima bi mogli uvjerljivo dokazati svoje pravo nadesetinu, svjedoèi i èinjenica da biskupi ni kasnije nisu mogli dokazati tosvoje pravo na podruèju svojih biskupija.

Na podruèju osjeèkog okruga, koje je bilo pod jurisdikcijom Peèuške bi-skupije, crkvenu desetinu prikupljali su od 1707. do 1712. godine službenicikomorske inspekcije u Osijeku. U naslovu popisa desetine osjeèkog okruganavodi se da je prikupljena desetina otpremana u državno skladište u Osi-jeku19, što znaèi da se u to vrijeme peèuški biskup još uvijek nije uspio izbo-riti za pravo na ubiranje velike desetine na podruèju osjeèkog okruga. Nije mipoznato kakva je situacija bila na drugim podruèjima koja su bila pod juris-dikcijom peèuškog biskupa. Doduše, Zagrebaèka biskupija ubirala je deseti-nu na podruèju Požeške kotline te okruga Našice i Orahovica.20

Tijekom 1712. godine izbio je sukob izmeðu Zagrebaèke i Peèuške bi-skupije oko desetine u Požeškoj županiji21. Èetiri godine kasnije iznijeli susvoj problem pred kraljevskim sudom koji je razmotrio taj problem, pa jekralj Karlo III. (VI.) 11. svibnja 1720. godine odluèio u korist Zagrebaèkebiskupije, što znaèi da je desetina u Požeškoj županiji pripala Zagrebaèkojbiskupiji.22

Biskup Radanay, te njegov nasljednik Nesselrode vjerojatno su nastojalisteæi pravo na ubiranje desetine na podruèju Slavonije pod jurisdikcijom


18 Dragica Rogiæ, «Akumulacija crkvenog i svjetovnog feuda iz poslovnog odnosa napodlozi zakupa crkvene desetine u Slavoniji u 18. i 19. stoljeæu (Prilog istraživanju poslovnihodnosa izmeðu feuda i crkve)», Spomenica u èast 40-godišnjice osnivanja SKJ-u 1919-1959.sv. II, JAZU (1960), 376; Buturac, Katolièka crkva, 159.

19 HDA, Conscriptiones decimarum et nonarum, fasc. 1, spis br. 34-40, 46-48, 50, 58-60i 75.

20 Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Acta decimalia, kut. 8, spis br. 3/383, 3/386,3/389, 3/391, 3/392, 3/398, 3/396 i 3/402.

21 Nije najjasnije na što je mislio Koller kada spominje Požešku županiju u 1712. godi-ni. Vjerojatno je mislio na Požešku kotlinu, jer u to vrijeme nije bilo županija u Slavoniji.Naime, županije su obnovljene tek 1745. godine.

22 Josephi Koller, Historia episcopatus Quinqueecclesiensis tomus VII (Pešta 1812),192-196. Knjigu sam pronašao, na preporuku dr. sc. Roberta Skenderoviæa, na web-stranicihttp://books.google.com/books?q=koller+historia+episcopatus&btnG=Sea, jer u Nacional-noj i sveuèilišnoj knjižnici u Zagrebu nemaju taj svezak knjige. Zahvaljujem dr. sc. RobertuSkenderoviæu na toj korisnoj obavijesti.

Peèuške biskupije. Naime, iz popisa desetine iz 1713., 1718. i 1719. godine

vidljivo je da je tih godina desetina na podruèju okruga Valpovo, Osijek,

Petrijevci, Vukovar i Ivankovo pripadala toj biskupiji. Doduše, desetinu su

povremeno prikupljali komorski službenici Ignatius Szebenyi, David Haimb,

Johann Michael Fleischmann te Joannes Jacobus Mayer (1713. i 1718.), a

povremeno biskupski desetinar David Haimb23

(1718. i 1719.).24

Desetina je u drugom desetljeæu 18. stoljeæa oèito pripadala crkvi, odno-

sno biskupima. To se može zakljuèiti na temelju odluke dijecezanske sinode

Peèuške biskupije iz 1714. godine da se šesnaesti dio desetine od žitarica i

vina na podruèju pojedine župe prepusti župniku u toj župi.25

Naime, da dese-

tina nije pripadala biskupu, odluka dijecezanske sinode ne bi imala nikakvog

smisla jer bi bila neprovediva. O tome svjedoèe i kanonske vizitacije donjo-

miholjaèko-valpovaèkog podruèja iz 1738. i 1754. godine te vukovarsko-vin-

kovaèkog podruèja iz 1735., 1738., 1745. te 1754. godine, jer nas one obav-

ještavaju da su lokalni župnici dobivali šesnaesti dio desetine za vlastito

uzdržavanje.26

Meðutim, oèito da u drugom desetljeæu 18. stoljeæa pitanje desetine nije

bilo pravno ureðeno. Naime, prema izvještaju komorskog savjetnika Georga

Ignaza Eberlea iz 1731./32. godine Dvorska komora i dalje je smatrala dese-

tinu državnim prihodom. Iz izvještaja je vidljivo da je desetinu na podruèju

Male Vlaške prikupljao komorski službenik te ju je dovozio u skladišta u

Požegi, Gradišci i Pakracu.27

Iz izvještaja nije jasno je li tridesetih godina 18.

stoljeæa slièna situacija bila i u dijelovima Slavonije, koji su bili pod juris-

dikcijom Peèuške biskupije. Istražujuæi popise crkvene desetine u Hrvatskom

državnom arhivu nisam pronašao desetinske popise slavonskog dijela Peèuš-

ke biskupije poslije 1719. godine.28

Pravna neureðenost pitanja ubiranja desetine vidljiva je i tijekom uredo-

vanja Hamiltonove komisije 1736. godine. Na konferenciji, održanoj u Beèu


23

Naroèito je zanimljiv David Haimb, koji se potpisao 1718. godine kao komorski dese-

tinar, a sljedeæe godine kao biskupijski desetinar u slavonskom dijelu Peèuške biskupije.

(HDA, CDN, fasc. 1, spis br. 111, 134).

24

HDA, CDN, fasc. 1, spis br. 77, 81, 111-114, 134-135.

25

U srednjem vijeku lokalni župnik dobivao je 1/4 desetina na podruèju svoje župe.

Tijekom vremena taj se dio smanjio na 1/4, odnosno 1/16 ukupne desetine prikupljene na

podruèju pojedine župe. (Koller, Historia, 241; Trux, «Razgranièenje», 102; Josip Bösen-

dorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji (Zagreb 1950), 132).

26

Kanonske vizitacije knj. III – Valpovaèko-miholjaèko podruèje 1730.-1830. (Osijek

2005), 11, 27, 33, 89, 95; Kanonske vizitacije knj. IV – Srijem 1735.-1768., 407, 421, 431, 433,

437, 441, 443, 447, 483, 501, 511, 519, 531, 535, 543, 551, 557, 563.

27

Slavko Gavriloviæ, «Izvještaj», 114.

28

Dosad sam u Hrvatskom državnom arhivu pregledao popise crkvene desetine do 1733.

godine te nisam pronašao desetinske popise podruèja Slavonije koje je bilo pod jurisdikcijom

Peèuške biskupije poslije 1719. godine. (HDA, CDN, fasc. 1, kut. 1 – fasc. 4, kut. 7).

1737. godine, razmatralo se i pitanje ubiranja desetine na podruèju Slavonije.Stanovništvo se žalilo Hamiltonovnoj komisiji na naèin ubiranja desetine(žitne, vinske te desetine svinja) te ubiranje male desetine i devetine. Komi-sija je analizirala darovnice za slavonska vlastelinstva te je utvrdila da vla-stelini nemaju pravo ubirati malu desetinu, što su potvrdili i slavonski vla-stelini Prandau, Küffstein i Imbsen. Komisija je takoðer razmatrala pravopeèuškog i zagrebaèkog biskupa na ubiranje male desetine, ali ih nisu pozvalida dokažu svoje pravo na to podavanje. Usprkos tome, komisija je bila svje-sna njihove pretenzije na tu vrstu podavanja, te je predložila da biskupi nemogu ubirati malu desetinu dok ne dokažu svoje pravo na nju. Isto je takokomisija zakljuèila da u Slavoniji ne treba primjenjivati zakone, koji vrijedeu drugim dijelovim Monarhije, ali da vladar ima pravo, s obzirom na to da jeSlavonija osvojena oružjem, donositi zakone prema svojoj volji. Uz to sekomisija zapitala ne bi li mala desetina trebala pripasti župnicima, jer su, pokomisiji, biskupi imali dovoljno za osiguranje svojih životnih potreba, ažupnici su uglavnom bili siromašni.29

Na kraju komisija je odredila da se odreðivanje desetine mora obaviti uroku tri dana od žetve, ubirati u naturi i to u slami, a ne u zrnu, kako se ubi-rala dotad, te da seljaci nisu dužni dovoziti desetinu vlasniku desetine.30

Konferencija je, nakon razmatranja mišljenja Hamiltonove komisije tepreslušavanja vlastelina Prandau, Küffsteina i Imbsena, odluèila da vlastelininemaju pravo ubirati veliku desetine na svojim vlastelinstvima, nego da onapripada Peèuškoj i Zagrebaèkoj biskupiji, što znaèi da su desetinari Peèuškebiskupije mogli ubirati to podavanje na Valpovaèkom, Vukovarskom iNuštarskom vlastelinstvu. Što se tièe male desetine konferencija je odluèilada ne pripada ni vlasnicima posjedima, ali ni crkvi, s time da joj je ostavilamoguænost da može dokazati svoje pravo na to podavanje.31

Na temelju preporuka konferencije, donio je 22. svibnja 1737. godine ur-bar kojim je i spahijama, ali i biskupima koji su imali jurisdikciju na podruè-ju Slavonije (zagrebaèki, peèuški, bosanski i srijemski) zabranio ubiranjemale desetine na podruèju Slavonije. Doduše, biskupima je urbar ostaviomoguænost dokazivanja prava na tu vrstu podavanja.32

Jedan podatak upoznaje nas s naèinom ubiranja desetine na podruèjuVukovarskog vlastelinstva. Naime, iz zahtjeva desetinara Peèuške biskupijeJosefa Haubera, upuæenog 1739. godine Zemaljskoj upravi u Slavoniji, možese zakljuèiti da je prikupljanje velike desetine na tom vlastelinstvu na sebepreuzeo vlastelinski upravitelj Pöhr, a da je biskupijskom desetinaru isplaæi-


29 Slavko Gavriloviæ, «Rasprava», 94-96; Gavriloviæ, Srem, 201.30 Gavriloviæ, «Rasprava u Beèu 1737.», 95.31 Isto, 95-96.32 Gavriloviæ, Srem, 201; Bösendorfer, Agrarni odnosi, 195.

van odreðeni novèani iznos. Nažalost, u zahtjevu nije navedeno kolika je bilavrijednost desetine u novcu.33 Oèito su peèuški biskup i vukovarski vlastelinknez Eltz sklopili sporazum o davanju desetine u zakup. Naime, da je knezEltz, odnosno njegov vlastelinski upravitelj Pöhr, nasilno oduzeo peèuškombiskupu veliku desetinu, ne bi mu isplatili odreðeni novèani iznos koji je biou Vukovaru. Moguæe je da je peèuški biskup zakljuèio da mu je jeftinije datidesetinu u zakup, nego slati desetinare na to udaljeno vlastelinstvo.

Peèuška biskupija nije bila suglasna sa zabranom ubiranja male desetinena podruèju Slavonije koje je bilo pod jurisdikcijom, ali je do 1747. poštiva-la odluku Karlova urbara o maloj desetini. U vrijeme uspostave komorskeuprave na Nuštarskom vlastelinstvu 1746. godine postalo je aktualno pitanjepobiranja male crkvene desetine. Premda je Karlovim urbarom odreðeno dacrkva nema pravo na ubiranje male desetine dok ne dokaže svoje pravo na topodavanje, kaptol Peèuške biskupije nastojao je domoæi se male desetine.34

Peèuška biskupija zatražila je 1747. godine od glavne županijske skup-štine Srijemske i Virovitièke županije da joj se omoguæi ubiranje male dese-tine na županijskom podruèju, koje je bilo pod jurisdikcijom Peèuške bisku-pije (Valpovaèko, Vukovarsko i Nuštarsko vlastelinstvo). StanovništvoNuštarskog i Vukovarskog vlastelinstva uputilo je predstavku glavnoj skup-štini Srijemske županije u kojoj su se pozvali na Karlov urbar. Meðutim,županijska skupština utvrdila je da je stanovništvo s tih vlastelinstava oba-vezno davati malu desetinu, koju Peèuška biskupija nije ubirala od donošen-ja Karlovog urbara. Stoga je glavna županijska skupština Srijemske županijeodluèila da donošenje odluke o ubiranju male desetine odgodi do sljedeæeskupštine.35

Podnoseæi zahtjev glavnim skupštinama Virovitièke i Srijemske županije,Peèuška biskupija pozvala se na Zagrebaèku biskupiju, koja, po tvrdnji Pe-èuške biskupije, ubire malu desetinu na podruèju Slavonije, koje je bilo podjurisdikcijom Zagrebaèke biskupije. Predstavnici Vukovarskog i Nuštarskogvlastelinstva tražili su od glavne županijske skupštine Srijemske županije da nedozvoli ubiranje male desetine od njihovih podanika. Na kraju glavna skupšti-na Srijemske županije nije odobrila 1747. godine Peèuškoj biskupiji ubiranjemale desetine na Nuštarskom i Vukovarskom vlastelinstvu.36


33 Ive Mažuran, Rješenja Zemaljske uprave za Slavoniju 1738.-1742., Graða za histori-ju Osijeka i Slavonije knj. 3 (Osijek 1970), 105.

34 Slavko Gavriloviæ, «Vlastelinstvo Nuštar-Gaboš (1687-1849)», Studije iz privredne idruštvene istorije Vojvodine i Slavonije od kraja XVII do sredine XIX veka (Novi Sad 2006),92; Slavko Gavriloviæ, «Seljaštvo na vlastelinstvu Nuštar-Gaboš (1687-1849)», ZbornikMatice srpske za društvene nauke br. 30 (Novi Sad 1961), 11.

35 HDA, Virovitièka županija, Publicum politicum, fasc. 2, spis br. 83; Gavriloviæ,«Vlastelinstvo Nuštar-Gaboš», 92; Gavriloviæ, «Nuštar-Gaboš», 11.

36 HDA, VŽ, PP, fasc. 2, spis br. 84; Gavriloviæ, «Vlastelinstvo Nuštar-Gaboš», 92;Gavriloviæ, «Nuštar-Gaboš», 11.

Meðutim, podanici Vukovarskog i Nuštarskog vlastelinstva smatrali su,bojeæi se da æe imati štete zbog nedavanja male desetine, da se trebaju dogo-voriti s kaptolom Peèuške biskupije oko prava na ubiranje male desetine.Stoga su se poèetkom 1748. godine sastali seoski knezovi tih dvaju vlaste-linstava te su odluèili pristati na davanje male desetine, ali na naèin kako jeubirana do donošenja Karlovog urbara. Upravitelji Nuštarskog i Vukovar-skog vlastelinstva protestirali su kod županijske skupštine te su tražili da seponišti taj sporazum, koji su smatrali nezakonitim tvrdeæi da njihovi podani-ci nisu smjeli samostalno pregovarati s predstavnicima kaptola Peèuškebiskupije. Upravitelji tih vlastelinstava poèeli su stvarati probleme desetina-rima Peèuške biskupije pri prikupljanju male desetine na svojim vlastelin-stvima, te su oduzimali veæ prikupljenu malu desetinu. Na taj su naèin vla-stelinski upravitelji vršili pritisak na Peèušku biskupiju nastojeæi prisiliti bi-skupiju da im prepusti ubiranje male i velike desetine u zakup, buduæi da jojnisu mogli oduzeti pravo na to podavanje.37

Problemi oko ubiranje male desetine postojali su i na podruèju Viro-vitièke i Požeške županije. Stoga je 1751. godine zastupnik Antun SpišiæJapranski tužio u ime Virovitièke, Požeške i Srijemske županije Zagrebaèkui Peèušku biskupiju zbog ubiranja male desetine. Sve tri županije navode dasu desetinari tih biskupija uveli za vrijeme komorske uprave u Slavoniji novinaèin ubiranja desetine. Naime, zastupnik Antun Spišiæ Japranski navodi dasu u Slavoniji biskupijski desetinari prije ubirali desetinu u novcu, a sada unaturi, zahtijevali su da kmetovi ovrše žitarice te dovezu desetinu u zrnu,desetinu od kukuruza i duhana, desetinu od krèevina, podvoz izvan naselja,naplaæivali su kmetovima izdavanje potvrde o podmirenoj desetini i obav-ljanje odreðivanja desetine, te odreðivali malu desetinu i kad stanovnici nisuimali deset komada janjiæa, jariæa, košnica pèela i prasiæa na broju.38

U Virovitièkoj županiji izbila je 1755. godine pobuna seljaka na Bukovi-èkom, Virovitièkom, Voæinskom, Orahovièkom i Našièkom vlastelinstvu.Marija Terezija poslala je 1755. godine u Slavoniju Kegleviæ-Serbellonijevukomisiju koja je trebala istražiti uzroke pobune stanovništva na tim vlaste-linstvima. Nakon završenog rada komisija, komisija je 1755. godine izradilaprivremeni urbar, kojim je zabranila biskupijama ubiranje male desetine te imje dala godinu dana za dokazivanje prava na ubiranje tog podavanja. KraljicaMarija Terezija proglasila je 15. ožujka 1756. godine urbar za Slavoniju, ko-jim nije regulirano pitanje prava biskupa ili vlasnika slavonskih imanja naubiranje male desetine.39


37 Gavriloviæ, «Vlastelinstvo Nuštar-Gaboš», 92; Gavriloviæ, «Nuštar-Gaboš», 11-12.38 Josip Bösendorfer, «Kako je došlo do slavonskog urbara iz 1756. godine?», Rad JAZU

knj. 242 (1931), 61; Bösendorfer, Agrarni odnosi, 87.39 Bösendorfer, «Urbar II», 52; Bösendorfer, Agrarni odnosi, 198-205.

Peèuški, zagrebaèki i bosanski biskup poslali su predstavku o desetini nakoju je Marija Terezija odgovorila 16. srpnja 1761. godine te je pozvala banada riješi taj problem. Hrvatski ban naložio je Virovitièkoj županiji da sazovesastanak vlastelina i predstavnika zagrebaèkog, peèuškog i bosanskog bisku-pa, što je ona uèinila 9. rujna 1761. godine. Nakon dugotrajne rasprave okoubiranja desetine, vlastelini i predstavnici biskupija dogovorili su se da crkvipripadne desetina od sesionalne zemlje, a vlastelinu od krèevina i vanselišnogzemljišta, crkvi pripada desetina od novih vinograda, a vlastelinu gornica tedvije pinte po akovu te crkvi je ostala desetina na predijima gdje je do spora-zuma ubirala desetinu, a vlastelinu je ostala desetina gdje ju je on dotad ubi-rao, ali se vlastelin morao dogovoriti s kmetovima oko naèina ubiranja dese-tine (u naravi ili novcu). Isto su se tako dogovorili da æe, ako kraljica MarijaTerezija ne potvrdi taj sporazum, ostati na snazi urbarijalna regulacija.40

Kraljica Marija Terezija odluèila je 12. studenog 1761. godine da crkvi pri-padne desetina od sesionalne zemlje, novih vinograda i predija, a vlastelinu 17krajcara od krèevina te vanselišnog zemljišta, od vinograda gornica te od pre-dija devetina. Takvo kraljièino rješenje prihvatio je i barun Prandau koji se naj-više bunio zbog naèina na koji je ureðeno prikupljanje crkvene desetine.41

4. ZAKLJU AK

Poslije osloboðenja Slavonije 1691. godine, zapoèelo je na tom podruè-ju organiziranje komorske uprave. Buduæi da je još uvijek trajao rat s Osman-skim Carstvom, Beèki je dvor odluèio uspostaviti dvovlašæe na tom podruè-ju, tako da je veæi dio teritorija prepustio vojsci na èelu s glavnim vojnimzapovjednikom generalom Guidom von Starhembergom, a samo manji diopod upravu službenika Dvorske komore.

Krajem 17. stoljeæa zapoèela je u Slavoniji organizacija crkvene uprave.U srednjem vijeku veæi dio Slavonije bio je pod jurisdikcijom Peèuške bisku-pije. U Slavoniji je krajem 17. stoljeæa zapoèela borba za župe izmeðu Za-grebaèke i Bosanske biskupije. U poèetku u tu se borbu nije odmah ukljuèilai Peèuška biskupija iako je imala najviše prava na slavonske župe, jer jepeèuški biskup nastojao prvenstveno urediti svoje sjedište, a uz to nije imaoni podatke o podruèju, koje je u srednjem vijeku bilo pod jurisdikcijom nje-gove biskupije. Granice izmeðu Peèuške i Zagrebaèke biskupije pokušao je1690. godine odrediti kralj Leopold I., koji je odredio granicu izmeðu tihdviju biskupija, ali nije uspio u potpunosti, pa je Peèuška biskupija nastojalaproširiti svoju jurisdikciju na podruèju Slavonije, što joj je uspjelo tek krajemprve treæine 18. stoljeæa.


40 HDA, CV, PP, kut. 18, spis br. 210; Bösendorfer, «Urbar II», 61-62.41 HDA, CV, PP, kut. 19, spis br. 299; Bösendorfer, «Urbar II», 62.

Krajem 17. stoljeæa u Slavoniji su se pojavili problemi oko prava na ubi-

ranje crkvene desetine. Beèki dvor, odnosno Dvorska komora smatrao je da

je Slavonija osvojena oružjem, pa da desetina pripada Habsburškoj Monar-

hiji, odnosno Dvorskoj komori, kao instituciji koja je vodila brigu o državnim

financijama. Stoga je Dvorska komora naredila komorskim službenicima da

prikupljaju desetinu na podruèju pod svojom upravom te da prevezu prikupl-

jene žitarice u skladišta u Osijeku, Brodu i Gradišci. S vremenom su peèuški

i zagrebaèki biskupi zapoèeli prikupljanje desetine u župama koje su bile pod

njihovom jurisdikcijom. Meðutim, njihovo pravo na desetinu nije bilo prav-

no ureðeno. Doduše, konferencija iz 1737. godine priznala im je pravo na

veliku desetinu, ali im je zabranila ubiranje male desetine dok ne dokažu

pravo na to podavanje. Takva situacija glede male desetine u Slavoniji osta-

la je sve do 1761. godine, kada je Virovitièka županija, po nalogu kraljice

Marije Terezije, sazvala sastanak predstavnika vlastelinstava te predstavnika

Peèuške, Zagrebaèke i Bosanske biskupije. Njihov sastanak rezultirao je

dogovorom oko prava na ubiranje crkvene desetine, koji je u studenom 1761.

godine kraljica Marija Terezija doradila te ga kao takvog prihvatila. S takvim

se rješenjem konaèno suglasio i barun Prandau, koji je bio najveæi protivnik

takvog ureðenja prava na ubiranje crkvene desetine.

Time je konaèno pravno regulirano pravo na ubiranje desetine u Sla-

voniji.

444M. Vrbanus: Borba Pečuške biskupije ...

PRILOZI:

POPISI CRKVENE DESETINE PEÈUŠKE BISKUPIJE 1713., 1718. I 1719. GODINE U HRVATSKOM DRŽAVNOM

ARHIVU

U Hrvatskom državnom arhivu u fondu Conscriptiones decimarum etnonarum u fasc. br. 1 u kutija br. 2 nalaze se tri popisa velike i male crkvenedesetine na podruèju Slavonije pod jurisdikcijom Peèuške biskupije iz 1713.,1718. i 1719. godine.

U tim su dokumentima doneseni sumarni podaci o visini crkvene dese-tine na podruèju Peèuške biskupije. Iz tih je dokumenata moguæe utvrditipodruèje na kojem se prostirala Peèuška biskupija te sam zakljuèio da se tabiskupija prostirala na podruèju okruga Valpovo, Petrijevci, Osijek, Vukovari Ivankovo, odnosno na podruèju istoène Slavonije.

Te sam dokumente odluèio objaviti kako bih dokazao da je tijekom dru-gog desetljeæa 18. stoljeæa u Slavoniji, u sastavu Peèuške biskupije, priku-pljana crkvena desetina, premda pitanje ubiranja tog nameta nije bilo pravnoregulirano. Takoðer, ti su dokumenti zanimljivi i kao dokaz na kojem se po-druèju Slavonije prostirala Peèuška biskupija u prvoj polovici 18. stoljeæa.

Nažalost, ti popisi onemoguæavaju detaljnu analizu podataka jer doku-menti donose samo sumarne podatke o visini velike i male desetine. Najza-nimljiviji dokument je popis male crkvene desetine iz 1713. godine, koju suseljaci podmirivali u novcu. Popisi iz 1718. i 1719. godine donose sumarnepodatke o visini velike i male desetine po naseljima u okruzima Valpovo,Petrijevci, Osijek, Vukovar i Ivankovo. Kako trenutaèno nisam uspio pronaæipodatke o velièini obraðenih oranica zasijanih pojedinom ratarskom kultu-rom, nemoguæe je analizirati podatke iz tih popisa. Meðutim, ti su dokumentznaèajan izvor podataka o crkvenoj desetini kao jednom vrlo znaèajnomporeznom nametu tijekom 18. stoljeæa.

TUMAÈ:

d omi ni – razrješenje kratica

quatuor(!) – tako je napisano u originalnom dokumentu

943 - ispravan zbroj


Hrvatski državni arhiv, Conscriptiones decimarum et nonarum, fasc. br.1, kutija br. 2, spis br. 77.

Extractus, extractuum decimarum parvarum

districtuum intus specificatorum pro anno 1713.

Extractus totius comitatus Valpoviensis, quantum quilibet districtus, pro parvis decimis, in pecunia parata solverit, sequitur hunc in modum

Id est mille, quingentos, triginta novem florenos, rh enenses et nonagintaunum denarium hungaricum



Sequntur etiam quaedam expensae; quas ut sua excellentia acceptare nondedignaretur humillime supplicamus, alias, si ad nostros sumptus in pagis /:qui nobis plane nihil praestant:/ vivere deberemus, pro nostro fatigio absolu-te nihil reservare possemus salarii.


Id est, mille, quingenti, triginta novem floreni rhenen⟨ses⟩ et nonaginta unus

denarius hungaricus

Hrvatski državni arhiv, Conscriptiones decimarum et nonarum, fasc. br. 1,

kut. br. 2 spis br. 81.

Separatae specificationes.

Quantum sequentes quatuor(!) caesarei districtus in Regno Sclavoniae

existentes id est Valkovariensis, Essekiensis, Valponensis, et Petroviziensis,

item quintus Ivankovariensis ad illustriss⟨imum⟩ d⟨ominum⟩ baronem

de Makar spectans iuxta a⟨nn⟩o 1713. factam magnam decimarum

conscriptionem, additis etiam agnellis, et caprellis pro parte suae

excellentiae d⟨omini⟩ d⟨omini⟩ episcopi ⟨Quinque⟩ecclesiensis eiusdemque

venerabilis capituli decimalis frumenti, hordei, et avenae praestare

debeant, et in parata pecunia iam praestiterint, cum adiuncto summario

extractu, quantum tota decimarum conscri⟨pti⟩o anni supradicti

efficiat anno 1713.

Districtus Valkovariensis



Districtus Essekiensis


Districtus Valponensis


Districtus Petroviziensis

Districtus Ivankovariensis


Summarius extractus antespecificatorum

quinque districtuum in Regno Sclavoniae existentium


L⟨ocus⟩ s⟨igilli⟩

Ignatius Szebenij

Decimator m⟨anu⟩ p⟨roprii⟩

Hrvatski državni arhiv, Conscriptiones decimarum et nonarum, fasc. br. 1,kut. br. 2, spis br. 111.

Extractus magnarum decimarum in Slavonia pro anno 1718. conscriptarum

L ocus s igilli

David Haimb

Supraemus d eci mator in Slavonia


456 M. Vrbanus: Borba Pe uške biskupije ...H

rvat

ski d

ržav

ni a

rhiv

, Con

scri

ptio

nes

deci

mar

um e

t non

arum

, fas

c. b

r. 1,

kut

. br.

2, s

pis

br. 1

12.

Ext

ract

Von

das

in n

achs

tehe

nden

dre

y D

istr

icte

n an

Ihr

o ho

chbi

schö

fflic

hen

exc

elle

nzG

raff

en v

on N

esse

lrod

Zeh

endg

etra

ither

en u

ndt h

arttf

uette

r pr

o a

nno

1718

. con

scri

birt

, dav

on a

bgef

ühre

t w

orde

n un

dt a

nnoc

h re

stir

et.




ExtractusMagnarum decimarum in caesareo districtu Valpoviensi

pro anno 1718. conscriptarum


L ocus s igilliJoannes Jacobus Mayer

Caes areo provisor ValpoviensisM anu p roprii


Extract

aller nachfolgendten Dorffschafften des Kay serlichen Valkovarer Districts,was nemb lichen iedweders deren in anno 1718. an conscribirten ThreydtZechendt cuiuscunque generis et sortis nominatim abzueführen schuldig

seye, al :


Sig illum Valkovar den 9. September 1718.

Johann Michäel Fleischmann

M anu p ropria

K ayserlicher Ca mer al Provisor



kut. br. 2, spis br. 134.

Extractus

Magnarum decimarum an⟨n⟩o 1719. pro parte excel⟨lentissi⟩mi

ill⟨ustrissi⟩mi revere⟨n⟩diss⟨i⟩mi d⟨omi⟩ni d⟨omi⟩ni comitis de Nesrelrod

ep⟨isco⟩pi ⟨Quinque⟩ecclesiensis in Sclavonia conscriptarum

David Haimb

Ep⟨isco⟩palis provisor in Scl⟨avonia⟩


kut. br. 2, spis br. 135.

Extractus

Magnarum decimarum anni 1719.


Extractus

Parvarum decimarum anni 1719.


Summary

THE STRUGGLE OF THE DIOCESE OF P CS FOR THE CHURCH’S TITHEIN SLAVONIA FROM THE END OF THE OTTOMAN RULE

TO 1761

The organization of the chamber administration in Slavonia began after Sla-vonia’s liberation from the Ottoman rule in 1961. At first the organization of cham-ber administration proceeded at a slow pace, since the war with the Ottoman Empirewas still in progress and the military needs were given precedence. After theChristian army won the Battle of Senta in 1697, the organization of chamber admin-istration in Slavonia sped up and the chamber commission with Count CarlFerdinand Caraffa di Stigliano at the helm was sent to Slavonia. At the same time theestablishment of church organization began in this territory, resulting in a clashbetween the Diocese of Zagreb and the Diocese of Bosnia over the Slavonian parish-es, which ended in 1699 with the decision of the court commission in Györ that fixedthe border between the two dioceses. The Diocese of Pécs got involved in the battlefor Slavonian parishes only after the Györ trial, even though it had the greatest rightto them. The Court Chamber, on the other hand, felt the tithe to be the state’s income,since Slavonia was conquered by arms. Chamber officials thus started collecting thetithe after the liberation from the Ottoman rule and transporting it to storehouses inOsijek, Brod, and Gradiška. In the 1720s the Bishop of Pécs managed to assert hisright to collect the Great Tithe in Slavonia. After the peasant uprising in Slavonia wasquelled in 1735, the Court in Vienna sent Hamilton’s commission to Slavonia toidentify the causes of the uprising and suggest solutions to the problems they find.Tithe collection was one of the important problems. A conference was convened inVienna in 1737, concluding that the Slavonian manor lords had no right to collect thetithe, while the bishops were entitled to collect the Great Tithe, but not the LittleTithe. King Charles III (VI) prohibited the manor lords from collecting the tithe andallowed the bishops to collect the Great Tithe, forbidding them to collect the LittleTithe before they proved their right to this tax. In spite of the regulation on the churchtithe by Charles’ Urbarium, the Bishop of Pécs strove to gain the right to collect thelittle tithe as well. A temporary Slavonian urbarium again forbade the bishops to col-lect the little tithe until they proved their right to this tax. The issue of tithe collec-tion was only solved in 1761 at a meeting of manor representatives and bishops,where they reached an agreement about tithe collection rights.

(Sažetak prevela: Ana Levak Saboloviæ)

Key words: Diocese of Pécs, church tithe, Slavonia, Charles’ Urbarium, MariaTheresa’s Urbarium.


Documents

BORBA PEÈUŠKE BISKUPIJE ZA CRKVENU DESETINU U …