Borovcak Suncica Silovane u Vrtlogu Ponizavanja

7/24/2019 Borovcak Suncica Silovane u Vrtlogu Ponizavanja

1/15

1

2011-09-16

Tekst i fotografijeDAMIR BOROVAK

Silovane u vrtlogu poniavanja

Juer je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljena knjiga "Sunica", udvojezinom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog drutvalogoraa srpskih koncentracijskih logora, urednice Marije Slikovis 14istinitih svjedoanstava rtava ratnog zloina srboetnikih silovanja. enertve seksualnih iivljavanja u ratu nemaju nikakav status i nikakva prava,to su svjedoile i na to su upozorile rtve tih gnjusnih masovnih zloinasilovanja, koja su do danas nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti. Odmjerodavnih dravnih institucija zatraeno je da svi silovani u ratu dobijustatus ratne rtve i odgovarajue obeteenje od drave. rtve vie neeutjeti, upozorila je Marija Slikovi, predsjednica udruge 'ene u

Domovinskom ratu', te je pozvala nadlene da stvore zakonski okvir kakobi silovanje bilo tretirano kao ratni zloin.


2/15

2


3/15

3

Svjedoile su ene s vukovarskog podruja, ali ima ih i s drugihokupiranih hrvatskih podruja. Nakon gotovo 20 godina skupile suhrabrost i ispriale javnosti svoje prie o seksualnim zlostavljanjima uratu. Ponienja traju sve do danas, jer je prisutno stalno preuivanje,nemar Dravnog odvjetnitva, zanemarivanje njihovih rtava od

predstavnika hrvatskih vlasti, dok se zloinci eu po slobodi.Ruica Erdelji nakon zvjerskogiivljavanja koje je proivjela uVukovaru 1991. zavrila je napsihijatrijskom lijeenju. ivi smalom mirovinom, te istiekako istodobno neki odVukovaraca, koji su za vrijemerata bili s okupacijskomvojskom, danas u Hrvatskojprimaju saborsku plau. Nitkose ne pita kako smo mi stradale,mi nismo tema za pravosue,dravno odvjetnitvo niti zaudruge za zatitu ljudskihprava, a i mi smo bile tekoobespravljene. Traimo pravdui podrku, ali svi okreu lea.Mi nismo ranjene metkom, alinam je oduzeto dostojanstvomajke i ene, dok zloinci

danas slobodno eu Vukovarom, s gorinom je rekla Snjeana Maljak.Usmena svjedoenja Ruice Erdelji i Snjeane Maljak popraena sudugotrajnim pljeskom i ustajanjem nazonih u znak odavanja priznanja i

potovanja prema rtvama takvih najodvratnijih tortura srboetnikihzvijeri.


4/15

4

Predstavljanju su bili nazoni i ministar obitelji, branitelja imeugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivite zagrebaki gradonaelnikMilan Bandi, koji su istaknuli da se zloin silovanja u ratu ne smije

zaboraviti. Treba poduzeti sve da te zvijeri budu dosljedno kanjene. Toje zadaa svih nas, rekao je Ivi, obeavi da e njegovo ministarstvouiniti sve da se to to prije dogodi.


5/15

5

Silovane u vrtlogu 20-godinjeg poniavanja oekuju zatitu svoje drave.Mjesta u prvom redu ekala su na Predsjednika republike, PredsjednicuVlade, Predsjednika Sabora, Dravnog odvjetnika... No, oni su te tuneveeri bili s razlogom sprijeeni. Imali su nekog drugog vanijeg posla.

Naravno i uvaeni predstavnici udruga zatitara ljudskih prava, uvaenipusii, terelike, iki..., takoer su se te veeri bavili neim vanijim.Nije to njima prvi put. O tunoj sudbini robovlasniki silovanih imaltretiranih ena iz Domovinskog rata u dvorani Novinarskog domasvjedoilo se u posljednje vrijeme vetrei puta. Uvijek je krema vlasti izatite ljudskih prava bila pozivana i uvijek je imala nekog vanijeg posla.Doista, nije lako sluati i gledati ene koje su prole ta neljudskaiivljavanja. Bolje je gospodi na vlasti imati nekog vanijeg posla.

Uostalom, kako danas pogledati u oi djevojci s imenom Sunica, tada uVukovaru osomjesenoj bebi, iji su plaetnici uutkavali svojimodbaenim injelima dok su joj silovali majku. Sunica je danasdvadesetjednogodinja djevojka, cijeli je ivot bila podstanarka u

progonstvu sa svojom majkom. Nisu mogle ivjeti u Vukovaru gdje su imse zloinci podsmjehivali i prijetili Sunici da ju eka sudbina njezinemajke.


6/15

6

Zahvaljujui ustrajnosti Sunicase ohrabrila i predstavljena jejavnosti u zagrljaju MarijeSlikovi. Uskoro se udaje, anema ni stan, jer dok je bila malaetnici su joj silovali budunost.Njima su obnovljene kue idoputena sloboda, a rtvama jehrvatska pravda okrenula lea.Hmmm, nije lako vlastima izatitarima ljudskih prava u tojizopaenoj dravi, bolje se nesuoiti sa rtvama veizgovoritis vanijim obvezama.

A na predstavljanju su govorili:


7/15

7

Danijel Rehak:

Gospodo i gospoe, visoki uzvanici i dragi prijatelji

Okupili smo se ovdje kako bi jo jedna knjiga stradanja u srpskim konce logorimavidjela svjetlo dana i upoznala Hrvatsku i svjetsku javnost o stradanjima nedunihosoba, a ovdje se radi o enama, koje su prole Kalvariju, o kojoj veina ne moe nisanjati, one su je doivjele i nose je u sebi.

Volio bih da se to nije dogodilo i da na tisue ena moe mirno spavati i odgajatisvoju djecu i biti sretne u obitelji. Ipak oko nas su osobe, koje imaju teke traume, kojesu doivjele za vrijeme srpske agresije 1991. posebno u Vukovaru i okolici Vukovara.

Na ovim prostorima,Vukovara i Istone Slavonije, vjekovima su se doga

aleoluje i nevere, koje su stvarale i unitavale itelje, koji su ovdje ivjeli.I danas, due

pokojnika, obavijaju ovaj prostor, nosei strah i pakao umiranja, unosei nemir, strah iopsjednutost, prerano oduzetih mladih ivota, koji nisu bili spremni umrijeti, a ubijenisu na bestijalan nain. Trae svoj mir, koji im do sada nitko nije dao. Zaboravili smo namuke i patnje, umiruih i njihove due nas na to upozoravaju, a mi smo i dalje nijemi ineodluni.

U Vukovaru, hrvatski je narod pokazao jedinstvenost u obrani svoje domovine.Podnosei velike rtve, svatko je dao svoj doprinos, a najvie oni, koji su se kao vojnicii policajci borili.

Logorai koji su doivjeli strahote u srpskim konce. logorima, najvie su stradaliposlije ubijenih i nestalih i danas ive sa stranim traumama i povredama koje suzadobili boravkom u konce. logorima. Za vrijeme srpske agresije na Republiku


8/15

8

Hrvatsku u srpske konce. logore odvedemo 30.000 tisua osoba, od toga 3.000 ena i500 djece, koji su proli strahovite torture premlaivanja, silovanja, seksualnogzlostavljanja, psihikog i fizikog maltretiranja. Sve te trauma nose i danas velikaveina u sebi, a svakodnevno ih odnose razne bolesti od karcinoma, krvoilnog sustava idr.

Osnovne znaajke i vrste logora

1. Zarobljeniki logori2. Koncentracijski logori3. Radni logori4. Privatni logori5. Logori za provoenje masovnih silovanja

Posebno izdvajam:Logor za provoenje masovnih silovanja to je najsuvremeniji oblik logora.

Sustavno su ih osnivale srbijanske vlasti i u njima su zatvarane iskljuivo enskeosobe nesrpske nacionalnosti, koje su bile u fertilnoj ili mlaoj dobi i na njima suizvrena sustavna masovna silovanja. Kad su ene dole u visoku dob trudnoe, koja

je bila rizina za pobaaj, putene su na slobodu. Oni su osnivani kao strategija zaprovoenje plana osvajanja i etnikog ienja, kako bi zastraile i potakle na bijegnesrpsko stanovnitvo.

Moramo napomenuti da ovdje govorimo o eni, eni majci, sestri, supruzi,keri, koje su odigrale povijesnu ulogu u stvaranju Republike Hrvatske, svojompodrkom, svojom rtvom koja ima neprocjenjivu vrijednost, svojim odnosom,svojim ueem, svojim tijelom, i svojim ivotom koji je zadnje mogla dati.

U koliko ratova, koji su se dogodilo od postanka ovjeanstva do danas, jestradalo ena, s koliko je, kroz sve te oluje i nevere proivjela, patnji i muka, suza istradanja.

Sve te strahote su prole i ene u ovome prljavom ratu, bez morala i etikevojnog ratovanja. Teror, zastraivanja, muenja, silovanja, premlaivanja,

masakriranja, ubijanja, sve su to prole ene, a mi im nismo odali ni truna priznanja,na rtvi, na hrabrosti, na odanosti.

Zar se nikad nismo upitali, kako i koliko su stradale zatoene ene za vrijemesrpske agresije 1991. g..?

I to su neije bake, majke, sestre, supruge i djeca. A najmlaa silovanadjevojica, imala je tek 6. g. a najstarija, baka od 80 g. to nikom ne smeta, to je tabutema za sve one koji se bave zatitom ljudskih prva, humanitarnim organizacijama,dravnom odvjetnitvu, pravosuu i ostalim.

Zato i ena nije postala simbolom otpora, vjere i istrajnosti, podnosei velike

rtve 1991. g. za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku.Ponosimo se to smo bili s njima, meu odabranima, oni koji su bili samo

broj, koji moe, a ne moraju preivjeti.


9/15

9

Moda se kad ovo ujete i u vama probudi elja da zatitite rtve koje suobespravljene, a do sada su izjednaene kao rtve i zloinci.

Ovaj kratki opis neka vas uvijek podsjeti naenu rtvu rata, nepriznatu,nezatienu, omalovaenu, ismijanu i naputenu.

Ruica Erdelji:

Potovani,

ja sam Ruica Erdelji, djevojako Barbari, hrvatica-hercegovka. Roena

sam 11. sijenja 1951., u Grabovu kod Vukovara.

Rat sam provela u Vukovaru, na Olajnici, zgrada 15, na hodniku treeg kata,bez ikakvih uvjeta za ivot, bez vode, hrane, u strahu. Gladna u 21 stoljeu. ekalismo slobodu. Dolaskom okupatora-etnika, za mene i mnoge Hrvate poinje kriniput, a mnogi se nisu nikada ni vratili sa tog krinog puta.

Morali smo se predati etnicima, vodili su nas kroz grad, na mostu JelicaJankoviljubi se sa etnicima, imenom i prezimenom govori koga treba ubiti. Tih

ljudi vie nema, a ona se ponosno eta Vukovarom.Odvoze nas autobusima na Velepromet. im sam izala, odvajaju srbe najednu, a Hrvate na drugu stranu. Dolazi Branka Janjetovii upisuje me pod broj 477.


10/15

10

Ubrzo dolazi moj komija, Pero Krtini, prokazuje me kao Hrvaticu i predajeetnicima, dok sam se ja nadala da e mi pomoi. Uvode me u zgradu stolarije. Navratima Slaana Korda, otima mi sve to sam imala, a imala sam oko 30.000njemakih maraka i zlatninu. Isjekla mi je konu jaknu traei novce, uzela je sve iutnula me u stolariju.

Tamo pakao u pola 10 naveer izvodi me etnik po nadimku Topola iz

Veleprometa i vodi ulicama Vukovara. Kae, vodi me na ispitivanje. No, ne znamgdje sam se nalazila, uvodi me u jednu kuu i zatim u sobu, u toj kui je bio etnikitab. On, naoruan, poskidao je sve sa mene i silovao me cijelu no, dok se vanipucalo. U susjednoj sobi je neki ovjek plakao.

Ujutro me odvodi u drugu sobu, tamo njih nekoliko, ponovnosilovanje. Zatim dolazi etnik koji me odvodi na kat, u djeiju sobu. Opetsilovanje, iivljavanje. Nakon to se iivio nadamnom, vodi me u prizemlje, gdje veeka etnik sa nadimkom migo. Sa redinicima i pukom odvodi me u susjednukuu, gdje su sve arkanovci. Ponovno silovanje, redom, jedan po jedan. osjeala sam

ponienje, gadila sam se sama sebi, prljava, raupana. Istjerae me van, a tamo

ekamigo koji me vodi dalje kao ratni plijen, mene ustaicu. Putem sreemo Iliju

Macuru, mislila sam pomoi e mi, a on se napravio da me ne poznaje. Bio je uvojnoj uniformi, a danas radi kao dostavljau policiji.

migo me odvodi u podrum jedne kue preko puta tekstilne kole, siluje me ion cijelu no. Ujutro me vodi etnikom vojvodi, vukovarcu Lanuaninu, sanadimkom Kameni. On me alje u Velepromet, da mi tamo sude. I opet stolarija kodSlaane Korde. utnila me u jednu sobu, to je bila soba smrti. Ja jedina ena meumukarcima. Tu su stalno dolazili vukovarci, obueni kao etnici, tukli su nas iizvodili ljude, koji se vie nisu vraali. Drugu nonas izvode i autobusom prevoze uvojarnu. Tamo nas tuku i tjeraju leati na betonu.Kad smo trebali na toalet, mora nas biti 10. Kad konano stignemo do toaleta, nemoe se opustiti od straha, jer kraj nas stoji naoruani etnik. Jedan dan morali smoistiti krug vojarne, poniene, prljave, osramoene. Nailaze Stanimirovi,Dokmanovii Hadi, pljuju nas i pitaju psujui, ta radimo na svetom srpskom tlu.Stanimirovisada prima saborsku plau, dok ja ivim od 1.775 kn mirovine nakon 35godina staa.

Nakon svih tih tortura i iivljavanja, 29. studenog 1991. preveeni smo u

Sremsku Mitrovicu, a 12. prosinca 1991. smo razmjenjeni. Nikada nitko nije pitaokako sam, trebam li pomo. Lijeila sam se na psihijatriji u akovcu, Zagrebu iVukovaru. Nitko mi nije pruio ruku utjehe.

Hvala svima koji nas podravaju na ovom bolnom putu, putu istine, jer istinase mora saznati.


11/15

11

Snjeana Maljak:


12/15

12

Potovana i cijenjena gospodo,

Roena sam i odrasla u u Vukovaru. Majka sam etvero djece.Kada mi je bilo 22 godine, poeo je rat u naoj domovini. Poeo je rat u mom gradu,mom Vukovaru.

Mnogi misle da je Vukovar pao 18.11 1991, ali ne, ulica po ulica su okupirane

jo poetkom rujna 1991. Dio grada na kojem sam i ja bila u sanitetu, kao branitelj204-te brigade, pao je 14.09.1991. U roku manjem od 24 sata, ubijeno je prekostotinu civila, mukaraca, ena i branitelja. Pokolj... Sve to se dogaalo u vremenukad cijela Hrvatska i svijet nisu znali da je veliki dio Hrvata zatoen i ubijen uVukovaru ne bi moglo stati ni u stotine knjiga, jer je svako svjedoanstvo za sebevelika patnja ovjeka pojedinca. Bili smo robovi u vlasnitvu srboetnika i JNA.Ljudi su odvoeni, ubijani, ene silovane, meu njima i ja... Pomoi nema. Jedinapomoi izlaz da izbjegnem silovanje je smrt.Molila sam Boga da iva doem svom tada 3-godinjem sinu, dok je u meni rasla

mrnja prema svemu to dolazi od Srba. Poela sam mrziti i sebe to morampodnositi da me siluju, ali strah od smrti i elja za ivotom bili su jai od mrnje.

Mislila sam tada, tata i brat, mu e me osvetiti. Osvetit e me moja Hrvatska...NITA. Tata i brat rekoe, uti, sramota je, nisi jedina. Mu ree, ako si prola kaoene u Srbijanskim Begejcima, ubit u i tebe i sebe.

Moja Hrvatska uti.Tko sam ja za nju, pitam se. Nikoga nije briga za moju bol, moju patnju, moj vapaj izsrca i due. Moram utjeti dok me ljudi ismijavaju, dok mi suborci okreu lea.

Lijeila sam se u bolnici Dubrava na odjelu psihijatrije, a zatim uDrakovievoj, u poliklinici za rtve terora. Pet godina je trebalo da smognem snageispriati psihijatrici prvi dio.

Postoje 3 dijela u mojoj glavi, prvi dio prije pada, drugi poslije pada Vukovara,a trei na slobodi, u Hrvatskoj. Kada god ispriam prvi dio, drugi ostane neizreen jer

je previe zla i patnje u prvom dijelu.A onda se pojavi i trei dio, u kojem traim pravdu, podrku, ali svi okreu

lea. Nekako ljude mogu i razumjeti, imaju oni svoju bol i muku, ali moja Hrvatska?Moja Hrvatska za koju sam se rtvovala, za koju sam ostavila dijete majci na brigu,to preliva au boli. Zar ja moram dokazivati da sam silovana, a zloinci slobodnoeu mojim Vukovarom, mojom Hrvatskom. Oni ne moraju dokazivati gdje su bili i

ta su radili 1991, dobijaju obnovu, posao. Susreem ih u gradu, podsmijavaju se ioni. U jednom trenutku prije 12 godina mrnja iz mene se izlila pri susretu sasilovateljem, i udarila sam ga kiobranom.Upoznajem ene koje su kao i ja silovane, obeaene. Tek nekolicina moe govoritijavno. Neke su rekle policiji bez sluha, gospoi Slikovii meni.

Svima je teko ivjeti bez oduzetog dostojanstva, sa otvorenom ranom na dui.Mi nismo ranjene metkom, rapnelom. Nama je oduzeto dostojanstvo ene i majke.

Godine su prole, mnogih vie nema, starost, tuga i bolest odnose ivote bezzadovoljtine. U cijelom svijetu ena i njezina ast su zatiene, samo ne u naoj

Hrvatskoj. Mi se nemamo snage same izboriti, ali vie nemamo snage niti utjeti kaortve zloinakog terora. Strane su ispovjesti obeaenih ena Vukovara, Sotina,Berka, Lovasa i drugih mjesta.


13/15

13

Zar se nikada nitko nije upitao kako i koliko su stradale zatoene ene zavrijeme srpske agresije 1991. Mi smo bile i jesmo neija djeca, neije supruge imajke, bake. Najmlaa silovana djevojica imala je svega 6 godina, a najstarija baka80. Mi nismo tema za sve one koji se bave zatitom ljudskih prava, humanitarnimorganizacijama, dravnom odvjetnitvu, pravosuu i ostalim institucijama. Nismo, jernismo lanovi njihovih obitelji, njihovi najblii. Jo se sjeam ledenog pogleda i

gaenja prema meni odvjetnika Hrvata, koji je branio zlotvora koji me silovao.Zabranio mi je da mu se obraam. Danas taj isti odvjetnik radi na visokopozicioniranom poloaju Ustavnog suda RH, a njegov ured i dalje vodi predmet,tako da je moj sluaj zakljuan u ladici upanijskog suda u Vukovaru, a ja i daljenosim teret krivnje to sam iva, pogotovo jer se parnica tako vodila da sam mislila idalje mislim da se meni sudi, a ne silovateljima.

Mi moramo iskazati svoja svjedoanstva, jer smo divljaki i nehumanozlostavljane ratne rtve. Mueno nam je tijelo, ali jo vie srce i dua. eljeli su namiupati duh estitosti, majinstva i suprunitva svojim smiljenim velikosrpskim

zloina

kim pothvatom. elim u svoje ime i u ime svih obe

aenih ena kriknuti doneba, jer nema mi gore odvratnosti od onoga to su nam uinili. Danas ti isti zloinci

likuju i u Srbiji i u svijetu, a najalosnije i u Hrvatskoj, dok mi govorei istinu,traimo pravdu i zatitu naih ljudskih prava.

Hvala svima koji su slali i alju pisma podrke, svima onima kojima je stalo doistine i pravde. Samo vjera u Boga i moja obitelj su me odrali na ivotu sve do sada.Hvala Bogu to mi ih je dao i to mi daje snagu da govorim u ime svih obeaenihena. Hvala Mu i to nam je poslao gospou Maruju Slikovikoja nas je okupila iokuplja i dalje kao majka.

Marija, draga hvala Vam od srca za sve, pogotovo za rtvu za nas i naa prava.Bog Vas blagoslovio.

Tekstovi u knjizi Sunica nisu

tivo koje se ita u trenucima

odmora.

Nije ovo ni jedna od promocijatiskane knjige.

Sunica trai ozbiljnost cijelog

drutva, nas ovdje, svih politikihstruktura, javnih djelatnika, medija,

cijeloga naroda.

Marija Slikovi:

Ovo su istiniti iskazi,svjedoanstva, ena o ratnom zloinu

silovanje koje su proivljavale uvrijeme ratne agresije Srbije i JNA na


14/15

14

Hrvatsku. U vremenu kada ih Hrvatska nije mogla zatititi.Ovo su istinita svjedoanstva o zarobljavanju, silovanju, maltretiranju,

poniavanju ena i mukaraca, vrenih kao dio ratne strategije agresora.Zatoene ene na okupiranom dijelu naeg Vukovara, kao vojniko roblje odvoenesu u kue, zatvarane i bile na raspolaganju. Na svakoj od tih vukovarskih kua naogradi je bila oznaka bijela krpa. Iskazi se odnose i na silovanja na teritoriju Srbije.

Zapisano je dio proivljenog, malog broja ena. Odredila sam 14 iskaza kao 14postaja Krinog puta jer ovo je bio Krini put koji su prolazile. U njihovom Krinomputu postoji i petnaesta postaja, ivjeti sam s proivljenim i susretati zloince. ivjetis osjeajem naputenosti, nezatienosti, bez pravde koja bi postavila razliku izmeurtve i zloinca. O svemu utjeti.

Sunica je osmomjesena zatoenica. U procesu koji se vodio protiv poiniteljazloina nad njenom majkom, kao statistiki podatak navodi se da se u stanu zasilovanje nalazila i osmomjesena djevojica. I to je sve. Majka navodi da su vojnici

bacali na njenu bebu svoje teke vojnike jakne. Beba se mogla uguiti. Majka nijemogla zatiti ni sebe ni nju, trpjela je uas.

Nije pokrenuta odgovornost nasilja nad osmomjesenom Sunicom, samo jezloincima u ponovljenom postupku kazna prepolovljena, rtva nije obeteena.

Ova petnaesta postaja dogaa se u vremenu osloboene zemlje, uspostavljenihdravnih institucija hrvatske drave koja eli biti lanica europskog demokratskogsvijeta. Hrvatska nije nastala na temeljima parlamentarnog dogovora, ona je krvlju irtvama izborena.

Hrvatska tu krv i te rtve mora potivati, ne deklarativno nego istinski.Kako Hrvatska smije preuivati ratni zloin? Kako to da ne postoji pravo rtve?Pitanje je svih nas kojima je pravda ispred politike.

Zbog ega se ovaj ratni zloin taji, kada su rtve tu meu nama. Nije lipreuivanje zloina takoer zloin.

Zato je Sunica tu, da nitko ne preuuje osmomjesenu logoraicu, da se nepreuuje ratni zloin, da rtve znaju da je prolo vrijeme kada ih njihova drava nijemogla zatiti. Sunica je napor rtava iskazati svjedoanstvo s kojim dravneinstitucije trebaju pokrenuti procese obeteenja rtava, pokretanje procesa protivpoinitelja, lanova agresorske vojne ili paravojne snage.

Ne postoje li zakonske odredbe, stvorite ih. rtve vie nee utjeti.


15/15

15

Documents

Borovcak Suncica Silovane u Vrtlogu Ponizavanja