Bosanska Krupa

Embed Size (px)

DESCRIPTION

tumač

Citation preview

Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija

OSNOVNA GEOLOKA KARTA 1 :100 000

TUMA

za list

BOSANSKA KRUPA

L33-II7

Beograd 1 9 7 9.

REDAKCIJSKI ODBOR:

Milorad Dimitrijevi Dragan Dragi Stevan Karam at a Budimir Petrovi Boris Sikoek Dobra Veselinovi

Izdaje Savezni geoloki zavod, Beograd tampano u tirau od 665 primjeraka kao sastavni dio. primjeraka lista s kojim se pakuje u plastinu futrolu

tampa: NIGP Privredni pregled", Beograd, Marala Birjuzova 35.

KARTU I TUMA IZRADIO:

GEOINENJERING INSTITUT ZA GEOLOGIJU SARAJEVO 1971.

Autori karte: M. MOJIEVI, S. MAKSIMEV I J. VRHOVI. Autori tumaa: M. MOJIEVI, J. PAMI, S. MAKSIMEV I J. PAPE.

SADRAJ

UVOD 5

GEOGRAFSKI PREGLED5

PREGLED RANIJIH ISTRAIVANJA ....9

PRIKAZ OPTE GRAE TERENA 12

OPIS KARTIRANIH JEDINICA 16

PALEOZOIK 16

Donji i srednji karbon 16

PERMOTRIJAS 17

MEZOZOIK 18

TRIJAS 18

Donji trijas 18

Sajske naslage 19

Kampilske naslage 19

Srednji trijas19

Anizik 19

Ladinik 20

Srednji i gornji trijas 20

Dijelovi srednjeg i gornjeg trijasa 21

Gornji trijas 21

Nii gornji trijas 22

Vii gornji trijas 22

JURA22

Lijas 22

Lijas i doger 22

Lijas i dijelom doger Grmea 23

Doger 23

Gornja jura 23

Starija gornja jura24

Mlaa gornja jura 24

Gornja jura 24

KREDA 25

Donja kreda 25

Starija donja kreda 25

Mlaa donja kreda 25

Dijelovi donje i gornje krede 26

Gornja kreda26

Baza flia27

Mlaa gornja kreda 28

NEOGEN 28

Srednji miocen 28

Glavna ugljena zona 29

Krovinska ugljena zona 29

Kongerijski krenjaci 29

Dijelovi srednjeg i gornjeg miocena ....29

KVARTAR30

TEKTONIKA31

SanskoUnska jedinica 31

Jedinica KoprivnaSanka 33

Jedinica Grme 36

Crkvinska jedinica 37

PREGLED MINERALNIH SIROVINA38

Rudne pojave vezane za karbon 38

Rudne pojave vezane za permotrijas..38

Jursko-kredna leita boksita 38

Neogena leita kaustobiolita 40

ISTORIJA STVARANJA TERENA 41

LITERATURA 43

UVOD

Osnovna geoloka karta list Bosanska Krupa raena je u periodu od 1964. do 1971. godine. Prva kartiranja zapoeta su u okviru reogionalnih geolokih istraivanja sanskog paleozoika. Poslije te godine kartiranje je prekinuto sve do 1967. godine od kada se kontinuirano vri sve do 1971. godine.

U 1964. godini ekipu je vodio M. Juri, uz kojeg su bili lanovi S. Maksimev, D. Joji, L. Vuj-novi i Lj. Mari. Ta ekipa je iskartirala sekcije Agii i Budimli Japra. Kasnije preuzima ekipu S. Maksimev, s kojim su kao lanovi radili: T. ivaljevi i J. Vrhovi.

Terenski radovi su zavreni 1971. godine.

Od laboratorijskih specijalista na prikupljanju i obradi uzoraka su uestvovali: K. Vlahini i N. Lauevi (mikrofauna mezozoika), G. Dutina (makrofauna mezozoika), Lj. Jelii (kono-donte), M. Maglov (makropaleontologija slatkovodnog tercijara) i O. Jovanovi (palinologija). Pored toga, karbonate je obradila J. Gakovi, R. Kovaevi, a D. orevi magmatite i djeli-mino sedimente.

Na finalizaciji lista su uestvovali S. Maksimev, zatim M. Mojievi, J. Pape i J. Pami.

Na obradi tumaa uestvovali su: M. Mojievi, J. Pape, J. Pami, D. Donlagi, I. Buat-lija, J. Oluji, J. Mari i O. SunariPami. Tuma su napisali M- Mojievi, J. Pami, J. Pape i S. Maksimev, a kartu 1:100 000 su interpretirali: S. Maksimev, M. Mojievi i J. Pape.

Tehniku obradu su izvrili: M. Mijatovi, F. Jarak i Z. Selmanovi. Pri obradi krednih klas-tita konsultovana je M. Dimitrijevi.

Tekst tumaa je redigovao B. Sikoek, a struno-tehniku redakciju karte izvrio je Z. Pavlovi.

GEOGRAFSKI PREGLED

Tereni zahvaeni listom Bosanska Krupa, koji se nalaze u Bosanskoj Krajini, pokrivaju povrinu od 1464 km2. Nalaze se izmeu 16 00' i 16 30' istone geografske duine i 44 40' i 45 00' sjeverne geografske irine.

U morfometrijskom pogledu teren predstavlja izrazitu visiju koja je tektonski ralanjena. Najnia taka je oko 250 m nad morem u sjevernom dijelu, dok je najvii glavni vrh Grmea 1484 metara. Veina planinskih vijenaca ima dinaridsku orijentaciju, a dolinski sistemi imaju razliitu orijentaciju, s tim to u sredinjem SI dijelu preteu pravci SJ ili SIJZ.

U zavisnosti od litoloke grae jasno se odvajaju dva podruja. U terenima izgraenim preteno od klastita (paleozoik, donji trijas i kredni fli) preovlauju fluvijalna, a u JZ dijelovima dominira kraka morfoskulptura. U oba ta podruja javlja se gravitaciona morfoskulptura izraena na karbonatskim stijenama u vidu urnisa, sipara, toila, urvinskih ogledala, a tamo gdje dominiraju klastine stijene u obliku klizita i deflukcionih pokrivaa.

Morfografski elementi pokazuju da su veliku ulogu igrala neotektonska vertikalna gibanja s naglaenom komponenetom u jugozapadnim dijelovima terena. To potvruju slijedei morfoloki fenomeni: konveksni i pravolinijski profili padina, uklijeteni meandri, hidroloki aktivne i suhe doline, serije sukcesivnih terasa sa coklom, sukcesivne serije sedimenata, visee doline bonih pritoka, pojave nesaglasnih uzdunih profila, zatim visee peine" i vrela na stranama dolina, sukcesivno poredane povri (pedipleni-penepleni), pojave polifaznih vrtaa i ponora, karstifikacija ranije formiranih fluvijalnih oblika (suhe doline, slijepe doline HYPERLINK "http://koje.su"koje.su preobraene u nizove vrtaa) i dr.

S druge strane, ima znakova da sjeverni dijelovi terena neznatno tonu. To se moe zakljuiti na osnovi slobodnih meandera, zatrpavanja terasa, rasta debljine kvartarnih sedimenata i kbn1-kavnih oblika padina.

Fluvijalna, kraka i glacijalna morfoskulptura se nadoveuje na morfostrukturni plan koji se izraava u konfornim, prelaznim i inverhim morfostrukturama; Neki hrbati i masivi imaju horst-sinklinalnu morfostrukturu (sredinji dio Grmea), dok drugi imaju takovu morfostruk-turu da je hrbat saglasan s antiklinalom. Ipak veina hrbata ima monoklinu strukturu, tj. nalazi se na krilima antiklinala i sinklinala. Povri koje lee oko hrbata i masiva imaju sloeniju morfostrukturu; one su na erodiranim tjemenima antiklinala i na dnu sinklinala.

Mnoge dolinice nisu tektonskog porijekla nego su nastale diferenciranom erozijom u terenima preteno izgraenim od klastinih stijena.

Recentni reljef svih kategorija skulptura pokazuje dvofazno obiljeje. Tako su u razvoju dolina (Una, Japra) javljaju dvofazne niske terase, pa ak i dvofazne aluvijalne ravni. I kod gravitacijskih ; morfoskulptura takoe se zapaaju dvije faze, kako u prostoru destrukcije (dvofazna toila), tako i u prostoru akumulacije (dvofazni sipari)* gdje je starija faza koluvijuma preobra-ena u obronane bree. Tim breama na padinama odgovaraju u dolinama niske konglonie-ratske terase, dok aktivnim siparima odgovara recentni aluvijum. Tu dvofaznost pokazuje i recentni kraki reljef (dvogube vrtae). Podzemna kraka morfoskulptura nije posebno istraivana. No, ipak je utvren veliki broj prelaznih oblika od povrinskih ka podzemnim (jame).

Zavisno od rasporeda litofacijalnih.cjelina, javljaju se normalna povrinska hidrografija u podruju izgraenom preteno od klastita (sjeveroistoni dio terena), zatim prelazna hidrografija (nadzemna podzemna) u sredinjim dijelovima terena, dok u terenima izgraenim od karbo-natskih stijena dominira podzemna hidrografija. U podruju s normalnom hidrografijom izdani su plitke, izvori esti i slabi, a gustina hidrografske mree je velika. U jugozapadnim dijelovima terena izdan je duboka i razbijena, izvori su rijetki ali jaki, a rjena mrea je krajnje razrijeena.

Cijeli se prostor drenira uglavnom prema Uni, a manjim dijelom prema Japri. Vodotoci imaju uglavnom bujiasti karakter, mute se i plave okolne terene za vrijeme jaih kia i naglog topljenja snijega.

Na podruju lista Bosanska Krupa, pored samog grada Bosanska Krupa, ima vie manjih gra-dia i naselja od kojih su znaajniji Otoka, Budimli Japra, Luci Palanka i dr. Sjeverni dije-lovi podruja lista Bosanska Krupa su gusto naseljeni za razliku od junog podruja gdje, seprostire Grme..

Najvanije komunikacije, autoputevi i eljeznike pruge prolaze dolinom rijeke Une. Od Bosanske Krupe na istok ide cesta za Arapuu i Budimli Japru i dalje dolinom Japre na sjever do Blagaja kod Bosanskog Novog. Od Budimli Japre cesta vodi do Sanskog Mosta, a prema

SI. 1. Geografski poloaj lista Bosanska Krupa. Geographic position of the Bosanska Krupa sheet. Teorpa4)Hqec-koe nojioHteHHe jmcra BocaHCKa Kpyna.

j ugu ide cesta od Bosanske Krupe prema Suvaji, gdje se rava za Krnjeuu i Vrtae, te za Luci Palanku i Sanski Most. U podruju Grmea napravljen je vei broj puteva za potrebe eksploatacije ume i boksita. Konano, u krajnjim jugozapadnim dijelovima podruja zahvaenog listom Bosanska Krupa prolazi, svega nekoliko kilometara, novi asfaltni put AVNOJ-a.

PREGLED RANIJIH ISTRAIVANJA

Prve informativne podatke o geologiji ireg podruja sjeverozapadne Bosne daju E. Mojsi-sovics, E. Tietze, A. Bittner (1880) i D. Pilar (1882).

Od radova regionalnog karaktera koji obuhvaaju podruje Bosanske Krupe treba jo spomenuti rad I. Turine (1913), koji je na pregledndj geolokoj karti izdvojio permske, karbonatne i verfenske naslage i tamne trijaske vapnence i dolomite na osnovi paleontolokih odredbi

Na preglednoj geolokoj karti 1:200 000, list Banjaluka, F. Katzer (1912) je izdvojio karbonske pjeare i glinene kriljce, permske pjeare, belorofonske krenjake, trijaske dolomite uopte, verfen, trijaske krenjake i kopneni oligomiocen. Tuma za ovu geoloku kartu ne postoji, no tu prazninu popunio je kasnije M. Milojkovi (1929) Stratigrafskim pregledom geolokih formacija u BiH.

S. Maksimev (1967) je u svom magistarskom radu obuhvatio krajnje sjeverozapadne dijelove Bosanske Krajine. Njegova faktografija je posluila kao osnova za ralanjavanje nekih jedinica koje se prikazuju u ovom tumau.

Najvie je objavljeno radova o sansko-unskom paleozoiku koji svojim krajnjim sjeverozapadnim dijelom zalazi na podruje lista Bosanske Krupe. F. Katzer (1926) je najvie pisao o njegovom rasprostranjenju, geolokom sastavu i rudonosnosti. Po njemu, najvie je pjeara i pjeanih kriljaca, zatim filitnih kriljaca, dok su krenjaci mnogo manje zastupljeni. U tektonskom smislu sansko-unski paleozoik predstavlja jedan relativno izdignut, nabran i uslojen blok, ogranien uzdunim i poprenim dinarskim rasjedima; naglaava tzv. bosansko unakrsno ubiranje.

V. Simi (1940) je dao znaajan prilog poznavanju geolokih i tektonskih prilika sansko-unskog paleozoika. On je prvi uoio najahivanje starijih paleozojskih na mlae mezozojske tvorevine. Intenzitet najahivanja je znatan, zbog ega je V. Simi posumnjao u autohtonost cijele sanske paleozojske mase, zajedno s rudama koje ona nosi.

I. Crnolatac (1963) je saopio nalazak starijeg paleozoika (silura) u okolini Ljubije i Kozine.

S. Maksimev i M. Juri (1964) su registrovali navlaenje paleozojskih na mezozojske sedimente u podruju Bosanskog Novog, Budimli Japre, Starog Majdana i Sanskog Mosta. Isti autori, neto kasnije, izvestili su o prvom nalasku devonskih saastih krenjaka s tentakulitima u okolici Bosanskog Novog.

H. Spasov i J. Filipovi (1956) odredili su gornjodevonske konodonte iz blagajskih krenjaka.

E. Kulenovi (1964, 1966), D. Joji i B. Kaar (1964) i M. Juri (1965) saopili su o novim nalazitima ordovicijum-silura, silura i devona u sanskom paleozoiku. Njihovi radovi bazirali su se uglavnom na odredbama graptolita (M. Mihajlovi i B. Bouek usmena saopenja) i devonske flore (N. Panti).

B. Bouek i M. Mihajlovi 1966 revidirali su svoje ranije odredbe problematinih fosila (Demi-rastrites i dr.); sve slojeve, koji su zbog prisustva tzv. graptolita smatrani silurskim, ovi autori tretiraju kao donji karbon (kulm).

V. Podubskv (1968) je dao obimnu sedimentno-petrografsku studiju sansko-unskog paleozoika u kojoj je obuhvatio i ire podruje Budimli Japre. V. Podupskv i J. Pami (1969) detaljnije su obradili eruptivne stijene sanskog paleozoika koje se javljaju u irem podruju Starog Majdana i Sanskog Mosta.

M. Juri (1970) objavljuje svoju disertaciju o sansko-unskom paleozoiku. Autor je obradio pojave eljezne rude, a naroito je iznio detaljne podatke koji su od znaaja za rjeavanje strati-grafskih i tektonskih problema karbonskih i permskih naslaga, a koje se nastavljaju na terene Bosanske Krupe.

Mnogo manje radova obraduju trijaske tvorevine na podruju lista Bosanska Krupa. Tako M. Juri (1957) obraduje donjotrijasku faunu iz sedimenata kod Budimli Japre i omoguava razdvajanje sajskih i kampilskih naslaga. . elebi (1962) prikazuje gutentajnske krenjake iz okolice Bosanskog Novog i Budimli Japre. M. Juri (1968) je u svom magistarskom radu detaljno ralanio i dokumentovao trijaske naslage u irem podruju Ljubije i rijeke Japre.

0kamengradskom neogenoin bazenu s ugljem pisao je F. Katzer (1919). Uvrstio ga je u oligor miocen na osnovi paleontolokih odredbi H. Englhardta (1902). Mnogo kasnije je O. Sunari (1962) uradila geoloku kartu bazena i utvrdila rezerve uglj a koje su posluile kao osnova za otvaranje rudnika.

H.E. Fullon (1895) i J. Grimmer (1897) prvi piu o pojavama plavog azbesta kod.Halilovaca. Oni smatraju da je halilpvaki azbest sekundaran i vezan za.upljikave dolomite perma. Po podacima hemijskih analiza zakljuuju da je to glaukofanski azbest to potvruje svojim radovima i M. Kipati (1902). Noviji rezultati, bazirani na detaljnim rentgenskim, termikim i hemijskim ispitivanjima pokazuju da se radi o azbestu tzv. krokidolitskog tipa (S. Pavlovi, R. Milojkovi, 1959).

Mnogo radova je napisano o bogatim leitima boksita Bosanske Krajine, a tu su obuhvaena

1podruja na listu Bosanska Krupa.

Prve geoloke podatke o boksitima Bosanske Krupe daje T. Jaki (1937).

Za vrijeme II. svjetskog rata in. Jungwirth (1943) u "Bericht iiber das Bauxitgebiet vom Bos^ riich Krupa und Biha" daje izvjesne podatke o starosti boksita.

B. .Milovanovi (1945) iznosi kratak pregled boksita Bosne i Hercegovine. U osvrtu boksita podruja Bosanske Krupe koristio je uglavnom fondovske podatke T. Jakia.

In. Marui (1945) u radu Hercegovaki boksit s osvrtom na boksite kod Bosanske Krupe i u Crnoj Gori", pored ostalog, tretira i neka leita-boksita iz ire. okoline Bosanske Krupe. Isti autor tretira pitanja zaliha boksita oko Bosanske Krupe. Osim toga, . Musladin (1954) se osvre na analizu tektonskih odnosa sedimentne serije za koju su vezani boksiti.

D. Jeremi (1958), kartirajui uu okolinu Bosanske Krupe, iznosi neke nove podatke o boksitima ovog kraja.

M. Bukvi i S. Anelkovi (1959 i 1960) kartirali su teren na potezu PritokaJavornjaaGra-doviti vrh i izmeu Luci Palanke i Jasenice, i prvi put dokazali malmske i donjokredne krenjake na ovom podruju.

T. ivaljevi (1963) je dao rad Geoloki sastav i tektonska gradnja jugoistonih padina Grme planine u sjeverozapadnoj Bosni". Geoloki i drugi podaci o nainu javljanja boksita koriteni sii iz vie strunih izvjetaja od ranijih ispitivaa koji e nalaze u Fondu strunih dokumenata u Institutu a geoloka istraivanja u Sarajevu. Prikazano je da se rudna tijela boksita redovno nalaze izmeu turonskih krenjaka u neposrednoj podini i senonsjah krenjaka u neposrednoj povlati.

I. Jurkovi i K. Saka (1964) u prikazu osnovnih karakteristika jugoslovenskih boksita daju i podatke za grmeke boksite.

B. Tomljenovi (1963, 1964 i 1965) opisuje neke boksitne pojave u okolici Bosanske Krupe i daje rezerve boksita za podruje Suvaje i Solaje.

K. Saka (1966) je radio studiju (Geoloka gradja, rudne rezerve i kvalitet boksita podruja Grme planine (Bosanska Krupa u zapadnoj Bosni)", a 1968. godine objavio je rad o strati-grafiji, tektonici i boksitima planine Grme u zapadnoj Bosni. K. Saka, V. Jelaska i E. Jungman (1964) objavljuju nalazak dijasporskih boksita s leita Mijaii, a K. Saka, V. Jelaska i V. Amel (1969) daju paleontoloku dokumentaciju za gornjokrednu starost boksita Bosanske Krupe.

T. ivaljevi (1966) radom Geoloke karakteristike boksitonosnog terena SuvajaVojevac kod Bosanske Krupe (SZ Bosna)" obuhvatio je ire podruje planine Grme. Na terenu SuvajaVojevac prvi puta su utvreni stratigrafski poloaj i nain pojavljanja leita i pojava boksita. U stratigrafskoj obradi autor iznosi da su ovim radom prvi puta dokazani sedimenti jure (doger-malm) i donja kreda, ime je ranije izdvojena rasprostranjenost gornje krede znatno smanjena. Izdvojene su dvije vee i jedna manja tektonska jedinica i to: antiklinala Bosanske Krupe i Grmea i sinklinala SuvajaVojevac.

A. Grubi (1963, 1964, 1970) u stratigrafskom pogledu boksitskih leita Jugoslavije spominje i grmeke boksite.

T. ivaljevi i P. Buri (1971) obrauju leita boksita senonske starosti na planini Grme. U saetom prikazu geoloke i tektonske grae iznijeti su, uglavnom, ranije poznati podaci. Terenskim opaanjima i paleontolokim ispitivanjima prikupljenog materijala autori utvruju d a su leita boksita senonske starosti na planini Grmeu stvarana i formirana u kontinentalnoj fazi koja je trajala od turona do mastrihtskog potkata.

P. Buri (1971) je obradio leita crvenog boksita gornjojurske starosti na sjeveroistonim padinama planine Grme. U predjelu izmeu Luci Palanke i Jasenice utvreno je est leita crvenih boksita gornjojurske starosti. Podinu ine stariji jurski krenjaci, a krovinu berijaski slojevi i sedimenti mlae donje krede. U prikazu tektonike terena izdvojena je tektonska-jedinica Grmea i tektonska jedinica Majki Japra koja je navuena preko prve.

U najnovije vrijeme je G. Sijari (1975) u svojoj disertaciji Boksiti sjeverne Bosne" dala detaljne podatke o mineralokom i hemijskom sastavu gotovo svih pojava i leita boksita koja se javljaju na podruju zahvaenim listom Bosanska Krupa.

PRIKAZ OPTE GRAE TERENA

Terene Bosanske Krupe izgrauju etiri strukturno-facijelne jedinice: sansko-unska, Koprivna-Sanica, grmeka i crkvinska.

Paleozojske tvorevine otkrivene su jedino u sansko-unskoj jedinici. Predstavljene su grauvaknim pjearima i glinenim kriljcima s rijetkim ulocima krenjaka. Od faune su naeni koralji, brahiopodi, foraminiferi i polen koji karakteriziraju donji i srednji karbon.

Preko karbona lee: kvarcno-el jezo viti pjeari i glinci. Faunistiki nisu dokazani, a izdvojeni su na osnovu superpozicije i slinosti istih naslaga u drugim dijelovima Dinarida, kao per motri j as. Trijas ima jako veliko rasprostranjen je i razvijen je, dodue razliito, u sve etiri strukturno-facijelne jedinice. Donji trijas je predstavljen verfenskim slojevima: pjearima, glincima, laporcima, te krenjacima u najviim horizontima. U sansko-unskoj jedinici i jedinici KoprivneSanice izdvojeni su sajski i kampilski slojevi dokumentirani karakteristinim fosilima.

Konkordantno preko donjeg trijasa u sansko-unskoj jedinici dolaze aniziki krenjaci s meandrospirama i makrofaunom. Slian je razvoj, samo s amonitskom faunom, u crkvinskoj strukturno-facijelnoj jedinici. U jedinici KoprivneSanice anizik je sigurno zastupljen u facijesu dolomita srednjeg i gornjeg trijasa, koji se nisu detaljnije mogli ralaniti.

Ladinik u vulkanogeno-sedimentnom facijesu (ploasti krenjaci s daonelama, la-porci, ronjaci, tufovi i spiliti) razvijen je u crkvinskoj i sansko-unskoj jedinici. I on je sigurno zastupljen u facijesu dolomita u jedinici Kopri vneSanice, a dijelom i u jedinici Grmea, gdje nisu mogla biti izvrena ralanjavanja zbog nedostatka fau-nistikih nalaza.

Gornji trijas se nalazi razvijen u sve etiri jedinice. U sansko-unskoj jedinici razvijen je u facijesu megalodonskih krenjaka i u facijesu dolomita. U grmekoj jedinici izdvojen je gornji trijas u facijesu dolomita. Gornjotrijaski sedimenti nisu se mogli razdvojiti u jedinici KoprivneSanice, dijelom i u grmekoj jedinici, i u jedinici Crkvine. Tamo su izdvojeni zajedno sa srednjim trijasom; to su uglavnom dolomiti koji pripadaju dijelovima srednjeg i gornjeg trijasa.

SI. 2. Pregledna geoloka karta lista Bosanska Krupa. Generalized geological map of the Bosanska Krupa sheet. 063opHa reojionmecKaji KapTa JiHCTa EocaHcma Kpyna.

Q Kvartar. Quaternary. ^leTBepTHiHbie orao>KeHHH.

M2,3 Konglomerati, lapori, gline sa ugljem. Conglomerate, mari, clay with coal. KoHrjioMepar, Meprenb-rnHHa c vrcieM.

K2 Breasti krenjaci, pieari, laporci, glinci fli. Brecciated limestone, sandstone, mari, claystone flysch. BpeKtmeBHflHbiH H3BecTHHK, neciaHHK, MeprejiB, aprHJijiHT cjdjihih.

^1.2 Bankoviti i ploasti krenjaci. Thickbedded and platy limestone. TojicrocJioHCTbiH h njiirrqaTbiH

H3BeCTHHK.

J3 Masivni i bankoviti krenjaci. Massive and thickbedded limestone. MeccHBHbift K TOncToaioMcTbiH

H3BeCTHHK.

Jl.2 Ploasti oolitini krenjaci. Platy oolitic limestone. nnHmaTbiH oojiHTOBbifi H3BecrHHK.

T3 Masivni i bankoviti dolomiti. Massive and thickbedded dolomite. MaccMBHMH u TOJicTocnoKcrbiH

flOJIOMHT.

T2,3 Dolomiti. Dolomite. .JHojiomht.

T2+3 Ploasti do bankoviti dolomiti. Platy to thickbedded dolomite. n^MT^afbiH ^o tojicTocnoMcTbiii 30HOMHT.

T2 Krenjaci, dolomiti, ronaci, pjeari. Limestone, dolomite, chert, sandstone. H3BecTHflK, floiiOMHTb, aniMa, nec^aHHK.

Ti Pjeari, laporci, glinci. Sandstone, mari, clay. necuaHHK, Meprenb, aprHJUiHT.

P,T Konglomerati, pjeari, glinci. Conglomerate, sandstone, claystone. KoHrjioivvepaT, uec^iaHHK, ap-

rHJIJIHT.

Cj.2 Peari, glinci, redje krenjaci. Sandstone, claystone, rarely limestone. IleciaHHK, aprmuiHT, 6o;iee

peflKO K3BeCTHHK.

01 i r i i i i i i i 110 km.

Jura ima znatno manje rasprostranjenje od trijasa i jurske naslage nisu utvrene u svim strukturno-facijelnim jedinicama (npr. u sansko-unskoj). Stariji jurski sedi-menti-krenjaci i podreeni je dolomiti izdvojeni su kao lijas-doger. U strukturi Grmea (antiklinala Mali Radii) lij as, predstavljen krenjacima s litiotisima i orbi-topselama, razdvojen je od dogera razvijenog u facijesu oolitskih krenjaka s pentakrinima.

Gornja jura je takoe karbonatska, preteno krenjaka. Samo u okolici Lipe (grmeka jedinica) izdvojeni su krenjaci s kladakoropsisima, koji pripadaju oksford-kime-ridu, i krenjaci s klipeinama, koji pripadaju kimeridu i dijelu titona. Na svim ostalim lokalitetima, kako u jedinici KoprivneSanice, tako i u grmekoj jedinici, gornja jura nije ralanjena; tu je izdvojena gornja jura s elipsaktinijama i klipeinama.

Kredni sedimenti su razvijeni u strukturno-facijelnim jedinicama Koprivne-Sanice i Grmea. Donja kreda je predstavljena krenjacima, rede dolomitima. Dva superpoziciona paketa donje krede su razdvojena na bazi mikrofaunistikih odredbi na vie mjesta u grmekoj jedinici. Donji paket je zastupljen s krenjacima s tintinidama i pianelama, a gornji s krenjacima u kojima dolaze orbitoline i dr. Meutim, na nekim mjestima se nije mogla ralaniti donja kreda na takav nain. U pojedinim dijelovima grmeke jedinice odvojena je serija koja ukljuuje dijelove donje i gornje krede s mikrofaunom, hondrodontama i radiolitidima.

Gornja kreda je razvijena u jedinici KoprivnaSanica. To su flisne tvorevine u kojima dolaze krenjaci, p jeko viti krenjaci (kalkareniti), kalciruditi, pjeskoviti la-porci i laporci s globotrunkanama gornjokredne starosti. U grmekoj jedinici dolaze takoe isti klastino-karbonatski sedimenti, no senoske starosti. U podini flisne serije lee boksiti Grmea. Izdvojena su dva superpoziciona paketa flia, i to bazalni, u kojem preteu kalkruditi sa rudistnom (hipuritskom) faunom, i gornji, predstavljen preteno kalkarenitsko-laporovitim stijenama, u kojima dolaze globotrunkane i drugi pelaki mikrofosili.

Tercijar je predstavljen slatkovodnim neogenim bazenima koji se najee javljaju u vidu manjih erozionih ostataka. Izuzetak predstavlja kamengradski neogeni bazen iji su zapadni dijelovi otkriveni u krajnjim istonim dijelovima kartiranog terena.

Slatkovodni sedimenti pripadaju srednjem i gornjem miocenu, a izdvojena su etiri superpoziciona paketa: podinska zona preteno konglomerati, glavna ugljena zona preteno s laporovitim krenjacima i podreeno tufovima, zatim krovinska ugljena zona krenjaka i, konano, zona kongerijskih krenjaka.

U kvartaru su izdvojeni: aluvij, aluvijalne terase, zatim sipari, bigar, proluvijum, deluvijum i jezersko-barski sedimenti.

Tektonska interpretacija bazira na navedene etiri strukturno-facijelne jedinice.

U sansko-unskoj jedinici izdvojene su tri jedinice nieg reda. To je jedinica Budimli Japra, zatim aavica i Slatina. Struktura Budimli Japre predstavlja antiklinalu koja je navuena na strukture aavice i Slatine, a dijelom i prevuena na jedinicu Koprivne Sanice.

Strukturno -faci jelna jedinica KoprivneSanice izdvojena je u nekoliko blokova, i to Budimovii, Otoka, Arapua i Miljevii. Tektonskim pokretima su ovi blokovi naknadno rotirani tako da se u njima strukture pruaju u razliitim pravcima (npr. u bloku Arapue strukture teku sjeverjug, dok u bloku Miljevii teku istokzapad).

Strukturno-facijelna jedinica Grmea obuhvaa slijedee blokove: Grmua, Radii, Suvaja, MajkiLastovo, iprage i blok BihaBosanski Petrovac. U tektonskoj evoluciji terena navedeni blokovi su se ponaali razliito. Tako npr. blok Grmue ponaa se kao horizontalna ploa parketasto izrasjedana, blok Radia predstavlja kompletnu inversnu boru, a blok Suvaje predstavlja dvije bore: Suvaja i Risovac it.

Strukturno-facijelna jedinica Crkvine se nalazi sasvim malom povrinom na podruju lista Bosanska Krupa, tako da je i malo prouena. Sigurno je utvreno da je jedinica Grmea navuena na jedinicu Crkvine, du dislokacije koja se prostire sjeveroistono od sela Crkvine.

U svim strukturno-facijelnim jedinicama utvren je veliki broj rasjeda razliitog intenziteta. Neki rasjedi izdvajaju u pojedinim strukturno-facijelnim jedinicama tektonske jedinice ili blokove, kao npr. rasjedi Japrice, Arapue, Podkalinje itd.

*

Kartiranjem podruja lista Bosanska Krupa rijeeni su slijedei vaniji problemi:

Izvrena su detaljna ralanjavanja u sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici, izdvojeni su skit (saj i kampil), anizik, ladinik i dva superpoziciona paketa u gornjem trijasu. U ostalim strukturno-facijelnim jedinicama izdvojen je srednji i gornji trijas.

U juri je izvreno ralanjavanje na donju, srednju i gornju juru, a u donjoj kredi su izdvojena dva superpoziciona paketa koji odgovaraju valendin-otriv-baremu, odnosno barem-apt-albu.

U gornjoj kredi su izdvojene i ralanjene f lisne naslage.

U neogenu je izvreno ralanjavanje na 4 superpoziciona paketa. U kvartaru su izdvojeni razliiti tipovi kvartarnih sedimenata.

Analizom prikupljenih podataka utvrene su etiri strukturno-facijelne jedinice: Koprivna Sanica, sansko-unska, grmeka i crkvinska. U njima su izdvojeni blokovi, odnosno tektonske jedinice, kao i vei broj rasjeda razliitog pravca i "intenziteta.

Meutim, ostalo je i nerijeenih problema.

Paleozoik se nije mogao detaljnije ralaniti.

U jedinici KoprivneSanice monotona jedinica dolomita nije mogla biti detaljnije ralanjena, jer nema fosila i uvrtena je u interval od anizika do zakljuno gornjeg trijasa.

Isti je sluaj i s lijas-dogerskim naslagama u veini sluajeva, mada je negdje bilo mogue izdvojiti lijas od dogera.

Zbog monotonog litolokog razvoja (uglavnom krenjaci) nije se mogla ralaniti na veem dijelu terena donja kreda, kao i dio gornje krede.

Fli nije dovoljno detaljno sedimentoloki obraen, jer je vei dio flisnih terena bio kartiran ranijih godina kada se nije dovoljno poznavala metodologija rada u fliu.

OPIS KARTI RAN IH JEDINICA

Podruje obuhvaeno listom Bosanska Krupa izgraeno je najveim dijelom od mezozojskih tvorevina, meu kojima preteu karbonatski sedimenti koji imaju najvee rasprostranjenje u jugozapadnoj polovici terena, odnosno na planini Grmeu. U krajnjim sjeveroistonim dijelovima terena dolaze paleozojske tvorevine koje predstavljaju jugozapadni dio sansko-unskog paleozoika. Veoma malo rasprostranjenje imaju neogeni sedimenti, a sasvim su podreeni mladi kvartarni sedimenti.

Na osnovu analize litofacijelnih kartiranih lanova moglo se izdvojiti etiri strukturno-facijelne jedinice. U sjeveroistonom dijelu dolazi sansko-unska jedinica, u sredinjim dijelovima rasprostranjena je jedinica KoprivneSanice, u centralnim i junim dijelovima jedinica Grmea, a na krajnjem jugozapadu otkrivena je svojim malim dijelom jedinica Crkvine.

PALEOZOIK

U okviru paleozoika izdvojen je donji i srednji karbon, te permotrijaske naslage.

DONJI I SREDNJI KARBON (Ci,2)

Tvorevine donjeg i srednjeg karbona rasprostranjene su u krajnjim sjeveroistonim dijelovima lista, u irem podruju Budimli Japre, Agia, aavice, Hozia i Crne rijeke. To su, u stvari, krajnji sjeverozapadni dijelovi sansko-unskog paleozoika koji nastavljaju dalje na zapad u terene Banije i Korduna u Hrvatskoj. Manje partije karbonskih stijena utvrene su kod Modre, juno od Arapue i drugdje. Treba naglasiti da su ovi krajnji sjevero-zapadni dijelovi sansko-unskog paleozoika jako pokriveni, to je omoguilo strukturoloku obradu.

Karbon je predstavljen preteno pjearima, a dolaze jo glineni i alevrolitski kriljci i sasvim podreeno krenjaci.

Pjeari su grauvaknog i subgrauvaknog tipa. Meu detritarnim sastojcima dolaze kvare, pod-reenije feldspat, sericit i klorit, a od fragmenata stijena kvarciti i ronjaci. Matriks je promen-ljivog sastava: sericitno-kvarcni, glinoviti-sericitno-kvarcni i dr. Redovito dolaze primjese organske supstance. Meu tekim mineralima su utvreni leukoksen, epidot, a podreenije turmalin, rutil i cirkon. Struktura je psamitska, a rijetko dolazi i sitnozrno psefitska (prelazi u konglomerate). Pjeari su esto zahvaeni blastezom koja se manifestira u aglomeriranju kvarcnih zrna (prelazi u metapjeare).

Glinoviti kriljci su mnogo podreeniji i javljaju se kao proslojci u grauvaknim pjearima. Dosta su este alternacije glinenih kriljaca i pjeara (istone padine Crnog vrha, okolica Ga-idika i drugdje). Bitni sastojci glinenih kriljaca su kvare, klorit, feldspat, sericit i ilit, te primjese organske materije. U njima dolaze isti teki minerali, kao i u grauvakama. Struktura je najee blastoalevritska i lepidoblastina.

Karbonatski sedimenti su veoma podreeni i kartografski se ne mogu prikazati. Javljaju se kao metarski uloci u grauvakama i glinenim kriljcima. To su sivi, plaviasti, masivni do slabo-slojeviti dolomitski krenjaci.

U karbonskim naslagama su naeni razliiti fosili, tako da su vrena raznovrsna paleontoloka odreivanja. Od brahiopoda su odreeni, na uzorcima naenim u potoku Grabovac i na Vra-tolomu, ostaci rodova: Chonetesi Linoproductus, zatim Spirifer cameratus, Chaoeilla grauenazoal-diti, Orthotetes cf. radista, Pseudophillipsia sp. (odredba M. Stojanovi-Kuzenko, 1965).

U krenjacima iz okolice Halilovaca su odreeni ovi mikrofosili: Eostaffella mosquensis, Pseudos-taffella ex. gr. antigua, P. Antigua var. grandis, Millerella umbilicata, Diplosphaerina inaequalisi Tetrataxis sp., Bradyina sp. i druge. Ova mikrofosilana asocijacija karakterizira donje dijelove srednjeg karbona, odnosno bakirski kat. Vrena su u manjem obimu i odreivanja konodonti koja, meutim, nisu dala nikakove rezultate.

Palinolokim odreivanjem su odreene slijedee spore: Laevigatosporites vulgaris, L. vulgaris /. minor., L. rugesus, Verucoaisporites sf. adenotatus, Granisporites sp., Platysaccus sp., i druge. Na osnovi ovog spektra spora glineni kriljci u kojima su naene navedene spore pripadaju srednjem karbonu (vestfalien). Navedene vrste su utvrene u brojnim uzorcima sa slijedeih lokaliteta: Crna rijeka, Jezeraa, Grabovac, aavica, Ravno brdo i Vrapevina.

Prema navedenim paleontolokim odreivanjima grauvakni pjeari i glineni kriljci pripadaju donjem i srednjem karbonu. Odvajanje donjeg i srednjeg karbona nije se moglo sprovesti zbog njihovog identinog litolokog razvoja i rijetkog nalaska fosilnih ostataka.

Debljina donjeg i srednjeg karbona nije se mogla tano odrediti, i to iz dva razloga. U podini nisu utvrene starije naslage, s jedne strane, a u krovini dolazi djelimino sauvan gornji perm u transgresivnom odnosu, s druge strane. Pretpostavlja se debljina od oko 600 do 1 000 metara.

PERMOTRIJAS (P,T)

Permotrijaske naslage imaju znatno manje rasprostranjenje od karbonskih; nalazimo ih u elnim dijelovima sanske navlake u podruju Budimli Japre, i kao izolirane mase oko Vrepe-vina i Crnog Vrha.

Permotrijas je predstavljen preteno klastinim sedimentima: pjearima i glinenim kriljcima.

Pjeari su preteno kvarcni i po tome se jasno odvajaju od grauvaknih karbonskih psamita. Dodue, pjeari iz donjih dijelova permotrijasa su sivi i makroskopski lie karbonskim grauvakama. Pored bitnog kvarca, u njima dolaze sasvim podreeno sericit, klorit i feldspat. Mat-riks je u svim pjearima iz dubljih dijelova izgraen od kvarca, hematit-limonita, sericita i malo gline, dok je u rumenkastim pjearima iz viih dijelova preteno hematitsko-limonitski.

Glineni kriljci, s prelazima u alevrolite, takoe su rumenkaste boje. Izgraeni su od sericita, kvarca, hematita, feldspata i glinovitih minerala. Oni su podreeni i javljaju se kao uloci u pjearima.

upljikavi krenjaci i dolomitski krenjaci se vrlo rijetko susreu.

Stratigrafska pripadnost permotrijaskih naslaga nije paleontoloki dokumentirana. Na nekoliko mjesta je utvreno da permotrijaske naslage lee transgresivno preko donjeg i srednjeg karbona (okolica Halilovaca, padine Crnog vrha itd.); u stijenama iz bazalnih dijelova su zapaene valutice karbonskih pjeara i glinenih kriljaca. S druge strane, preko permotrijaskih naslaga nalijeu konkordantno donjotrijaski sedimenti, koji su paleontoloki dokumentirani. Postepeni prelazi iz permotrijasa u donji trijas su utvreni u susjednim terenima Ljubije i Bosanskog Novog.

Debljina permotrijaskih sedimenata ocjenjuje se na oko 100 150 mm.

MEZOZOIK

Mezozojske naslage izgradjuju najvei dio terena zahvaenog listom Bosanska Krupa. Razvijeni su trijas, jura i kreda sa skoro svim svojim odjeljcima, dodue esto razliito u razliitim struk-turno-facijelnim jedinicama.

TRIJAS

Trijaske naslage su rasprostranjene u sve etiri izdvojene strukturno-facijelne jedinice. Razvijeni su donji, srednji i gornji trijas, i to uglavnom na identian nain.

DONJI TRIJAS (Ti)

Donjotrijaske tvorevine, u svom klasinom facijelnom razvoju verfenskih slojeva, rasprostranjene su u svim strukturno-facijelnim jedinicama, izuzev na Grmeu. Zauzimaju velike povrine u sansko-unskoj jedinici, gdje ih nalazimo u podrujima istono i zapadno od Crne rijeke, Suhae i Jagia, gdje lee direktno preko karbona, zatim zapadno od Donjih Rakama, gdje izgrauju jezgro aavike antiklinale. U strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice, verfenske tvorevine dolaze u podruju Arapue, sjeveroistono od Otoke i u iroj okolini Pod-kalinja. Verfenski slojevi javljaju se u elu navlake strukturno-facijelne jedinice KoprivneSa-nice, na putu od Benakovca do Luci Palanke gdje lee preko jurskih krenjaka grmeke strukturno-facijelne jedinice. U crkvinskoj jedinici verfenski sedimenti se nalaze u podruju Doljana i Crkvine.

Donji trijas je predstavljen klastinim stijenama uz rede karbonatske sedimente. Od klastinih stijena dolaze pjeari, glinci i laporci, a od karbonatskih krenjaci, rjee dolomiti. Sve su te stijene neravnomjerno zahvaene metamorfnim procesima nieg stupnja, tako da predstavljaju, u stvari, semimetamorfne stijene.

Pjeari imaju dosta ujednaene karakteristike. Obino su rumenkaste i sivozelene boje. Struktura je psamitska, a tekstura obino paralelna, trakasta, tako da su verfenski pjeari esto kri-ljavi. Glavni detritarni sastojak je kvare, a sasvim podredjeno dolaze sericit, klorit i feldspat. Vezivo je obino limonitsko, nekad s primjesama sericita i glinovitih minerala. Po svojim ka-. rakteristikama verfenski pjeari jako lie na opisane permske pjeare.

Glinci i laporci su po boji esto isti kao i pjeari. U sastav im ulaze kvare, sericit, neki glinoviti mineral, zatim feldspat, klorit i hematit, a u laporcima dolazi kalcit. Struktura glinaca i lapo-raca je esto blastoalevritska (prelazi u alevrite, odnosno siltove), a tekstura paralelna, tako da u tom sluaju predstavljaju glinovito-kvarc-sericitske, odnosno serieit-kvarc-karbonatske . kriljce.

Krenjaci su podreeni lanovi i obino su sivi i sivo-plaviasti, rjee rumenkasti5jesto s kal-citskim ilicama. Nekad imaju oolitsku teksturu. Po sastavu mogu biti pjeskoviti (sadre detri-tarna zrna kvarca), a i laporoviti (prelaz u laporce). Vrlo su rijetki dolomitski krenjaci i dolomiti. Sedimentno-petrografske odredbe krenjaka s nekoliko detaljno obraenih profila pokazuju da su to preteno intraspariti i mikriti, rjee pjeskoviti mikrospariti i oospariti.

" U donjem trijasu okolice Potkalinja, kod Benakovca, javljaju se i upljikavi krenjaci i dolomitski krenjaci s malim i nejasnim pojavama gipsa. Nije iskljueno da pripadaju permotrijasu.

Navedeni sedimenti su uvijek jasno slojeviti, a kako pojedini lanovi imaju paralelne teksture i unutar slojeva su dalje izdijeljeni (kriljavi i listasti pjeari i glinci). Najee nalazimo alternaciju pjeara i glinaca, odnosno laporaca, a u viim dijelovima serije dolaze krenjaci.

U pokrivenim dijelovima terena, naroito kada se radi o uzanim i tektonski jako poremeenim zonama donjotrijaskih sedimenata, nije bilo mogue izvriti nikakova izdvajanja (npr. u struk-

turno-facijelnoj jedinici Crkvine, u krajnjim JZ dijelovima podruja lista Bosanska Krupa). Meutim, u veini sluajeva je bilo mogue razdvojiti sajske i kampilske naslage i u njihovom prikazu bie dana i paleontoloka dokumentacija za stratigrafsku pripadnost.

Sajske naslage (T*)

Sajske naslage su jako rasprostranjene u sansko-unskoj jedinici, kao i u jedinici KoprivneSanice, gdje ih nalazimo u jezgrama trijaskih antiklinala ili u krilima izrasjedanih blokova. Izgraeni su od klastinih sedimenata, preteno pjeara i glinaca.

U sajskim naslagama se vrlo esto nalaze fosilni ostaci, i oni su utvreni na brojnim lokalitetima. Odreene su ove vrste: Anodontophora fassaensis, koja je najea, zatim; Claraia clarai, G. autira, Myophoria cf. orbicularis, Eumorphotis venetiana i druge.

Debljina sajskih naslaga se kree oko 200 do 400 metara.

Kampilske naslage .(Tj)

Kampilske naslage su kompletno razvijene i obino su prostorno izdvojene tamo gdje i sajske. Meusobna granica je veoma jasna, jer u kampilskim su karakteristino prisutni krenjaci, pored kojih dolaze jo laporoviti krenjaci i laporci, dok su pjeari veoma podreeni. Kampilske naslage su obino deblje uslojene od sajskih.

Fosilni ostaci se nalaze u kampilskim naslagama jo ee nego u sajskim. Sa brojnih lokaliteta su odreene slijedee vrste: Natirica costata, Myophoria costata, M. Cf. laevigata, Hoernesia socialis, Turbo rectecostatus, Halopella gracilior, Pseudomurchisonia kokeni, Pecten microtis i Pseudomonotis inaequicostata. U pseudooolitskim krenjacima su odreeni ovi mikrofosili: Mean-drospira iliua, Glomospira sp., i Frondicularia sp.

Debljina kampilskih naslaga se kree od 100 do 300 metara.

t

SREDNJI TRIJAS

Srednjotrijaske naslage imaju takoe veliko rasprostranjenje i javljaju se razliito u razliitim strukturno-facijelnim jedinicama. Negdje se ne mogu odvojiti od gornjeg trijasa, no, u sansko-unskoj i crkvinskoj jedinici se mogu jasno izdvojiti anizik i ladinik.

Anizik .(Tg)

Anizike naslage su izdvojene samo u dvije strukturno-facijelne jedinice: sansko-unskoj i crkvinskoj. U prvoj imaju mnogo vee rasprostranjenje i javljaju se u tektonskoj jedinici Budimli Japre (ira okolica Hozia). U strukturi aavice se javljaju od Une do Japre i izgrauju krila aavike antiklinale. Aniziki sedimenti imaju veliko rasprostranjenje i u podruju Mala Novska, Rujika i u jako poremeenoj tektonskoj jedinici Slatina, gdje izgrauju elo navlake sansko-unske strukturno-facijelne jedinice. U inae maloj crkvinskoj jedinici anizike sedimente nalazimo u podruju Crkvine (D. elebi, 1962). Meutim, u strukturno-facijelnim jedinicama KoprivneSanice i Grme su anizike naslage svakako zastupljene i u facijesu dolomita srednjeg i gornjeg trijasa, no nisu mogle biti izdvojene zbog nedostatka faunistike dokumentacije.

Anizik je razvijen praktiki samo u karbonatskom facijesu. Tu nalazimo bankovite i slojevite krenjake i dolomite, obino raznih nijansi sive boje. U krenjacima izuzetno rijetko dolaze glinci i ronjaci, ovi poslednji u vidu mugli i kvrga.

Meu krenjakim stijenama izrazito dominiraju mikritski varijeteti (mikriti, mikrospariti, pa silicijski mikriti i rijetko pjeskovito-laporoviti mikriti). Sadre velike koliine netopivog ostatka, jer su dosta esti varijeteti silicijskih krenjaka. Sadraj netopivog ostatka varira od

4,5 do 37,68%, a u njemu, pored dominantnog kvarca, dolaze jo glinoviti minerali, muskovit, klorit, turmalin, cirkon i leldspati. Dosta su esti prelazni, dolomitski krenjaci.

I u dolomitima nalazimo iste varijetete kao i u krenjacima. Preteu dolomikriti, a nalaze se jo finokristalasti, sitnokristalasti i srednjokristalasti dolomiti. I oni sadre visoku koliinu neto-pivog ostatka, od 2,80 do 22,50%, uglavnom identinog sastava kao i u netopivom ostatku krenjaka. Dolomiti se na povrini karakteristino troe u dolomitsku prinu. Medu njima su dosta esti varijeteti vapnovitih dolomita.

Litoloka izdvajanja na krenjake i dolomite nisu mogua, jer se dolomiti i krenjaci obino naglo i sasvim nepravilno smjenjuju, kako horizontalno, tako i vertikalno. Mogunost rala-njavanja oteava jo i okolnost, to se vrlo esto pojavljuju prelazni varijeteti-dolomitski krenjaci, odnosno vapno viti dolomiti.

U anizikim krenjacima i dolomitima s brojnih lokaliteta je odreena slijedea mikrofaunis-tika asocijacija: Meandrospira dinarica, Glomospira sp., Tetrataxis sp. Pilammind desna, Duos-tamina sp., Vidalina sp., Macroporella alpina i Olligoporella sp.

Debljina anizika jako varira od lokaliteta do lokaliteta, jer se esto nalazi u tektonskom kontaktu s okolnim stijenama. Ocijenjuje se da ona iznosi 150 do 500 metara.

Ladinik (t|)

Ladinike tvorevine su izdvojene samo u sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici. Nalazimo ih u tektonskoj jedinici Budimli Japra, oko mjesta elopeka, zatim u sinklinali aavica, dok je u tektonskoj jedinici Slatine ladinik djelimino navuen na anizik.

Istina i u drugim strukturno-facijelnim jedinicama, gdje nisu mogla biti izvrena ralanja-vanja u karbonatskom facijesu srednjeg trijasa, nalazimo esto na identine litofacijelne karakteristike, kao i ovdje gdje je ladinik ralanjen. On je svakako prisutan i u dolomitima srednjeg i gornjeg trijasa strukturno-facijelne jedinice KoprivneSanice, samo to se' nije mogao izdvojiti, kao i u dolomitskom facijesu grmeke strukturno-facijelne jedinice, i to u tektonskom bloku BihaBosanski Petrovac.

U ladiniku se smjenjuju raznovrsni sedimenti. U najniim dijelovima serije dolaze obino lapo-roviti krenjaci, dolomitini krenjaci, crni kristalasti krenjaci i dolomiti. Najvie dolaze raznobojni ronjaci, krenjaci i dolomiti, tufozni pjeari, tufovi i konano deblji paket crnih, lapo-rovitih krenjaka. Najvii dijelovi su izgraeni od tufitskih pjeara,' tufova i ronjaka. Krenjaci su predstavljeni gustim mikritskim, ali i razliitim alokemijskim varijetetima. Tufovi su vitroklastini s devitrificiranom osnovom. Veoma rijetko su zapaeni i spiliti izgraeni, uglavnom, od albita i klorita.

Navedene stijene alterniraju najee u slojevima centimetarsko-decimetarskih debljina to onemoguava bilo kakova ralanjavanja ladinika.

U ladinikim krenjacima su na mnogim lokalitetima naeni brojni fosili od kojih su odreene slijedee vrste: Trachyceras archelaus, T. pseudoarchelaus, Posidonia zvengensis, Daonella lomelli, D. pichleri, D. cf. bulogenis.

Debljina ladinika se ocenjuje na 200 do 400 metara.

SREDNJI I GORNJI TRIJAS

U mnogim podrujima karbonatskog razvoja trijasa nije bilo mogue razdvojiti srednji i gornji trijas, pa su prikazani skupno. U takvom sluaju izrazito preteu dolomiti, a podreeno dolaze i krenjaci. Ove stijene su sistematski istraivane na profilima Krupska Rujika, Otoka Blat-nica i Mali Dubovik. Sedimentno-petrografska ispitivanja takoe pokazuju da se tu radi o dolomikritima, a zapaeni su jo sitnokristalasti i srednjokristalasti dolomiti, te pseudobreasti,

grudvasti i trakasti dolomiti. Isti varijeteti dolomita su utvreni i na brojnim drugim lokalitetima, a uz njih i krenjaci. Meu krenjacima preteu razliiti mikriti, dok su podreeniji intraspariti i mikrospariti. Netopivi ostatak u njima varira od 2 do 5%; izgraen je preteno od organsko-glinovite supstance.

SREDNJI I GORNJI TRIJAS (T2+3)

U strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice dolaze preko verfenskih naslaga konkor-dantno dolomiti, a preko ovih posljednjih nalijeu, takoe konkordantno, lijaski karbonatski sedimenti. U jedinici dolomita podreeno dolaze krenjaci, a krajnje su rijetki ronjaci i glinci koji vjerojatno pripadaju ladiniku. No, ovaj posljednji litoloki horizont nije postojan po pruanju i ogranienog je rasprostranjenja, pa nije mogao posluiti kao reper za bilo kakovo odvajanje srednjeg i gornjeg trijasa.

Dolomiti srednjeg i gornjeg trijasa izgrauju najvei dio strukturno-facijelne jedinice KoprivneSanice. Nalazimo ih kod Koprivne, na sjeverozapadnoj granici lista, preko Otoke i Bosanske Krupe sve do Luci Palanke, na jugoistoku.

U ovoj dosta monotonoj jedinici dolomita nisu naeni karakteristini fosilni ostaci. Od mjesta do mjesta se sreu mikrofosilne asocijacije ili loe ouvani makrofosili koji dokumentiraju i srednji i gornji trijas. No, kao to je naglaeno, sasvim je sigurno da su ovdje ukljueni u cijelini i srednji i gornji trijas, naroito ako se ima u vidu kontinuitet od skita, u podini, do lijasa, u krovini.

Debljina ove serije se ocjenjuje na 700 do 800 metara.

DIJELOVI SREDNJEG I GORNJEG TRIJASA (T2l3)

U crkvinskoj i grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici javljaju se dolomiti preko kojih dolaze lijaske naslage, s jedne strane, a u pojedinim dijelovima terena su naeni faunistiki elementi srednjeg trijasa, s druge strane. To je, u stvari, identina jedinica monotonih dolomita s rijetkim proslojcima krenjaka. I dolomiti i krenjaci imaju izraziti mikritski karakter s jasnim rekristalizacionim efektima. No, razlika u odnosu na prethodno opisanu jedinicu je u tom to ovdje nije utvren kontinuitet iz gornjeg trijasa u lijas u strukturno-facijelnoj jedinici Crkvine. S druge strane, u grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici, u bloku BihaBosanski Petrovac, preko tih dolomita, koji predstavljaju dijelove srednjeg i gornjeg trijasa, lee transgresivno donjokredni krenjaci.

GORNJI TRIJAS (T3)

Sedimenti neralanjenog gornjeg trijasa imaju veliko rasprostranjenje u strukturno-facijelnoj jedinici Grmea, naroito u podruju sjeverno od Lipe, u antiklinali Mali Radii zatim sjeverno od Suvaje i u bloku Grmue.

To su skoro iskljuivo dolomiti, najee masivni. Detaljno su sedimentno-petrografski ispitivani na profilu Podgradina (antiklinala Mali Radii). I tu dolaze dolomikriti, te fino, sitno i srednjokristalasti dolomiti, veoma rijetko vapnoviti dolomiti. U njima koliina netopivog ostatka varira od 0,16 do 2,20%, a u njemu dolazi glinovito-organska materija i kvare. I na drugim lokalitetima su utvreni isti varijeteti dolomita, s tim, da ih izuzetno rijetko prate krenjaci i to intramikrospariti, oospariti i pelspariti.

U gornjotrijaskim dolomitima je na bazi mikropaleontolokog odreivanja uzoraka s brojnih lokaliteta odreena slijedea mikrofosilna asocijacija: Aulotortus oscilens, Glomospirella friedli, Pilammina sp., Agathammina sp., Turrispirillina minima i Spaerocodium bornemanni.

Debljina neralanjenog gornjeg trijasa se ocjenjuje na 500 do 700 metara.

Nii gornji trijas ( Tg)

U sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici izdvojen je nii paket gornjotrijaskih krenjaka i to u tektonskoj jedinici Slatine, sjeverno od Modre i oko Bijeljine. To su megalodonski krenjaci, tamnosive do crne boje, ploasti, slojeviti do bankoviti. Dosta esto u njima dolaze ro-njake kvrge. Veoma rijetko se u najniim dijelovima ovog paketa javljaju uloci pjeara i listastih laporaca.

Od mnotva fosilnih ostataka megalontida s brojnih lokaliteta su odreene Ove vrste: Neomega-lodon hoernesi, M. hoernesi bulata i Neomegalodon sp.

Debljina nieg gornjeg trijasa se ocjenjuje na 400 do 500 metara.

Vii gornji trijas (2T3)

Vii paket gornjeg trijasa izdvojen je takoe u sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici i na naprijed spomenutim lokalitetima lei kontinuirano preko nieg superpozicionog paketa gornjeg trijasa.

On je izgraen, uglavnom, od sivkastih, gustih i kristalastih dolomita; mjestimino su crni i bituminozni. Samo na pojedinim lokalitetima dolaze interkalacije krenjaka. U viim dijelovima paketa se javljaju uloci, ponekad 1015 metara debljine, crvenih, zelenih i crnih lisnatih laporaca, s tim da su ovdje u glavnoj masi ei vapnoviti dolomiti.

Iz krenjakih proslojaka pravljeni su mikroskopski preparati u kojima su odreene ove vrste: Aulotortus oscilensis, A. sinosus, u asocijaciji s ostrakodama, glomospirama i dr.

Debljina ovog paketa se ne moe tano odrediti, jer preko njega nije nigdje utvren lijas. Ocije-njuje se da ona iznosi oko 500 do 700 metara.

JURA

Jurski sedimenti su dosta rasprostranjeni na podruju zahvaenom listom Bosanska Krupa. Zastupljeni su svi katovi jure, no ona je u razliitim strukturno-facijelnim jedinicama razliito ralanjena, a jurske naslage nisu jedino utvrene u sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici.

LIJAS fJO

U crkvinskoj i grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici izdvojena je lijaska serija sedimenata. U grmekoj jedinici lijas je jedino odvojen u junom krilu prevrnute antiklinale Mali Radii. U crkvinskoj strukturno-facijelnoj jedinici dolaze identini lijaski sedimenti, i to na samom jugozapadnom rubu karte, juno od sela Crkvine.

U lijaskoj seriji dolaze preteno krenjaci koji su uglavnom predstavljeni alokemijskim varijetetima (oospariti, oointraspariti i dr), uz podreene mikrite. Dolomiti se javljaju kao proslojci.

U lijaskim krenjacima od makrofosila dolaze Mytilus mirabilis, a naroito lumakele litiotida. Utvrena je bogata mikrofosilna asocijacija na brojnim lokalitetima, naroito u podruju Predo-jevia glavice: Paleodasycladus mediterraneus, Glomospira sp., Trochaminidas, Orbitopsella prae-cursor, Lituosepta recoarensis, Haurania amigi, H. deserta, Nautolocullina oolithica.

LIJAS I DOGER (Ji)2)

Ova kartirana jedinica izdvojena je samo na povrini od nekoliko kvadratnih kilometara kod Dubovika u strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice. Ona lei normalno preko gornjotrijaskih dolomita, a u krovini joj dolaze, takoe normalno, krenjaci gornje jure.

U jedinici lijasa i dogera takoe preteu krenjaci s malo dolomita. Oni su detaljno studirani na profilima Srednji DubovikLisac, Mali Dubovik i Gradina, To su uglavnom krenjaci meu kojima preteu alokemijski tipovi (intraspariti, oointraspariti, oospariti, pelspariti), dok su gusti, mikritski varijeteti sasvim podreeni. Koliina netopivog ostatka se kree od 0,07 do 4%, a u njem dolazi preteno organsko-glinovita supstanca, zatim kvare, apatit, cirkon, turmalin, feldspat i metalni mineral. Dolomiti su podreeniji i meu njima su zapaeni f inokris-talasti dolomiti, peletski dolomit i dolomikrit.

Ova jedinica je paleontoloki definirana praktiki s istom listom mikrofaune koja je navedena u prikazu lijasa, s tim, to je doger sa sigurnou utvren superpoziciono, jer mu u krovini dolaze normalno gornjojurski krenjaci.

Debljina ove serije iznosi oko 300 metara.

LIJAS I DIJELOM DOGER GRMEA (Ji,2)

U strukturno-facijelnoj jedinici Grmea, osim u antiklinali Mali Radii, nije se mogao odvojiti lijas od dogera. U stvari, u grmekoj jedinici najvee rasprostranjenje imaju neralanjene naslage lijasa i dijela dogera. Nalazimo ih u podruju Grmue, zatim u podruju Lipe i u podruju juno od Benakovca.

Lijas-doger je predstavljen slojevitim do bankovnim krenjacima sive i tamnosive boje. Detaljno su sedimentno-petrografski ispitani s profila Grmue, izmeu Bosanske Krupe i Ostroca. Preteno dolaze alokemijski tipovi krenjaka: intraspariti, biointraspariti, intraoospariti, a pod-reenije mikriti, peletonosni mikriti, mikrospariti i oospariti. Dolomiti su sasvim podreeni i predstavljeni vapnovitim dolomitima i detritarnim dolomitima.

U ovoj jedinici, litoloki dosta monotonoj, nalaze se mikrofaunistiki ostaci koji karakteriziraju lijas, dok doger nije pouzdano faunistiki dokazan. U brojnim preparatima se nalazi mnotvo fragmenata krinoidskog roda Pentacrinus.

Debljina lijas-dogerske jedinice se ocijenjuje na 400 do 500 metara.

DOGER (J2)

Doger je izdvojen u grmekoj i crkvinskoj strukturno-facijelnoj jedinici, no u obe ima veoma ogranieno rasprostranjenje. Na Grmeu je doger ralanjen u antiklinali Malih Radia, a u crkvinskoj jedinici u krajnjem jugozapadnom dijelu podruja lista Bosanska Krupa.

S obzirom na malo rasprostranjenje, doger nije detaljnije istraivan. Tu dolaze alokemijski tipovi krenjaka, najee oospariti i oointraspariti. Krenjaci su jasno uslojeni i javljaju se kao slojevi i bankovi.

Paleontoloki nisu u dovoljnoj mjeri definirani. U najviim dijelovima serije je na nekoliko mjesta naena vrsta Protopeneroplis striata. No, s druge strane, u podini ovih krenjaka dolaze lijaski krenjaci s litiotisima i orbitopselama, a u krovini krenjaci s kladokoropsisima.

Debljina dogera se ocijenjuje na 200300 metara.

GORNJA JURA

Gornjojurski sedimenti imaju veliko rasprostranjenje u strukturno-facijelnim jedinicama Grmea i KoprivneSanice. Oni su detaljno studirani u podrujima kompletnog razvoja jure na profilima Srednji DubovikLisac, Dukanovii i Gradina. Sistematski sakupljeni uzorci su obraeni tako da se za gornju juru raspolae s relativno bogatom paleontolokom i sedimentno-pet-rografskom dokumentacijom.

Na spomenutim profilima, kao i na drugim lokalitetima gdje je razvijena gornja jura, izrazito dominiraju krenjaci. Najzastupljeniji su meu njima mikriti i fosilonosni mikriti s pelmikri-

tima i peletonosnim mikritima. No dolaze, i to podreenije, i alokemijski tipovi krenjaka: intra-spariti, oospariti, intraoospariti i drugi. Dolomiti su krajnje rijetki i predstavljeni su dolomit-skim mikritima, finokristalastim i sitnokristalastim varijetetima. Koliina netopivog ostatka u krenjacima se kree od 0,03 do 2,5%, a u njegov sastav ulaze glinoviti minerali, kvare, mus-kovit i feldspat.

U gornjoj juri su izdvojena tri lana: starija jura s kladokoropsisima, mlada jura s klipeinama i gornja jura uopte.

Starija gornja jura (j3*2)

Sedimenti starije gornje jure izdvojeni su samo u podruju izmeu Krnjeue i Lipe, u najjunijim dijelovima Grmea. Tu preteu slojeviti krenjaci, a dolomiti dolaze kao proloj ci. Krenjaci su esto grudvasti i s ispranim povrinama slojeva.

U krenjacima dolazi sprudna fauna (koralji i alge), a kao karakteristian fosil dolazi Clado-coropsis mirabilis. Pored toga, ovi krenjaci s brojnih lokaliteta sadre slijedeu mikrofosilnu asocijaciju: Kurnubia zoeligensi, K. palastiniensis, Protopeneroplis striata, Conicospirillina bas-siliensis, Macroporella cf. sallii, Pfenderina salernitana, Trocholina sp., Trocholina alpina, Hap-lophragmium suprajurassicus, Labirintina mirabilis, Lituonella sp., Pseudocyclammina sp., Codi-aceas i Actinostromaridae. Prema navedenom fosilnom sadraju, paket starije gornje jure pripada oksford-kimeridu.

Debljina paketa se ocijenjuje na 200250 metara.

Mlaa gornja jura (Jgj3)

Mlaa gornja jura ima isto rasprostranjenje kao prethodno opisani superpozicioni paket. To je jedinica jednolino slojevitih krenjaka koji su obino gusti, rijetko oolitski. Javljaju se u vidu slojeva, rjee ploa.

Krenjaci mlaeg malma s brojnih lokaliteta sadre ovu karakteristinu mikrofosilnu asocijaciju: Clypeina sp., Clypeina jurassica, C. hanobatensis, C. catimila, Salpingoporella anullata, Solenopora jurassica, Macroporella sp., Trocholina alpina i Trocholina sp. Ova mikrofosilna asocijacija odgovara viim dijelovima malma.

Debljina mlae gornjo serije se ocijenjuje na 300 do 350 metara.

GORNJA JURA (J3)

U grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici gornja jura se najee nije mogla ralaniti. Ne-ralanjena gornja jura javlja se u podruju juno od Jasenice i Benakovca, istono od Luci Palanke, sjeverno od Lipe u antiklinali Radia i naroito u bloku Grmue. S druge strane, i u jedinici ICoprivneSanice gornja jura se nigdje nije mogla ralaniti nego je izdvojena kao gornja jura uopte. Ona je rasprostranjena zapadno od Otoke, istono od Bosanske ICrupe, oko Dubovika i sjeverno od Luci Palanke. Osim kod Dubbvika, gornja jura uopte lei u ovoj jedinici uvijek transgresivno preko dolomita gornjeg trijasa.

U gornjoj juri dolaze preteno masivni, sprudni krenjaci, rijetko kada su bankoviti. Sasvim podreeno dolaze i dolomiti.

Gornja jura je dokumentirana bogatom faunom nerineja, elipsaktiinija i sferaktinija od koje su odreene: Ptygmatis pseudobruntrutana, P. carpathica, Cryptoplocus sp., Ellipsactinia el-lipsoides, E. Polypora, E. Caprense, Sphaeractinia cylindrica i Sphaeractinia sp. Navedena fauna govori za titon-valendijensku starost.

Debljina gornje jure uopte varira od strukture do strukture; obino iznosi od 300 do 500 metara.

KREDA

Kredni sedimenti su razvijeni u strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice i naroito u grmekoj jedinici, gdje je kreda i jedino kompletno razvijena. Utvrena je donja kreda koja je na nekim mjestima ralanjena u dva superpoziciona paketa, zatim prelazni slojevi izmeu donje i gornje krede, te gornja kreda u flinom facijesu.

DONJA KREDA (K-0

U grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici, na mnogim profilima, preko prikazanih gornjo-jurskih naslaga normalno dolazi donja kreda. Postepen prelaz gornje jure u donju kredu dokazuje i prisustvo neokomske mikrofaunistike asocijacije: Salpingoporella annulata, Salpingoporella sp., Haplophragmoides sp., Favreina salavensis, Campbeliella milesi milesi, Tintinop-sella milesi milesi, Tintinopsella dalmatica i druge aberantne tintinide. Neokomske naslage se, meutim, ne mogu odvojiti.

Donja kreda je izgraena od sivih i tamnosivih krenjaka. Detaljno je studirana na profilu Vojevac gdje izrazito preteu mikriti (fosilonosni i peletonosni). Dosta su isti i sadre 0,2 do 2,0% netopivog ostatka u kojem dolazi organsko-glinovita materija, zatim kvare i turmalin. Na drugim lokalitetima su, pored uvijek dominantnih mikrita, utvreni jo intraspariti, bio-intraspariti, a od dolomita dolomikriti i sitnokristalasti i srednjokristalasti varijeteti.

Sakupljeni su brojni uzorci krenjaka s razliitih lokaliteta na Grmeu (Velika Bobija, Mala Bobija, Borovac, Miljevac, Crni vrh i dr), koji su mikropaleontoloki odreivani. Utvrena je bogata mikrofosilna asocijacija foraminifera: Pseudotextulariella sp., Haplophragmoides sp., Cuneolina camposauri, Orbitolina (iz grupe conoidea-diseoidea), Sahandia minuta, Numolocullina heimi, Koskinoline, Clypeina pejovii, Bacinella irregularis, Likanella? danilova^ Acienlaria sp. i Salpingoporella dinarica. Inae se u krenjacima donje krede vrlo esto nailazi na odlomke nerineja i pahiodontnih koljki.

Debljina donje krede se ocijenjuje na oko 800 metara.

Starija donja kreda (1K i

Superpozicioni paket starije donje krede izdvojen je u grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici, i to u podruju Radike uvale i Lipe. Tu esto lei konkordantno preko gornje jure s klipeinama. Ovaj paket detaljnije je studiran na profilu Radii.

U njemu dolaze sivi, rijetko crni slojeviti i bankoviti krenjaci s proslojcima dolomita. Meu krenjacima izrazito dominiraju mikriti (fosilonosni i peletonosni i prelaz u pelmikrite), a intraspariti i oospariti su podreeniji. Veoma se rijetko sreu dolomitski pelspariti i dismikriti. Krenjaci su isti i sadre 0,1 do 1,0% netopivog ostatka u kojem dolazi organsko-glinovita materija.

Superpozicioni paket starije donje krede je izdvojen na osnovi prisustva razliitih daziklada-ceja: Pianella annulata, Pianella sp., Haplophragmoides sp., Munieria baconica i dr.

Debljina superpozicionog paketa starije donje krede se ocijenjuje 350 do 400 metara.

Mlaa donja kreda (2Ki)

Superpozicioni paket mlae donje krede izdvojen je. takoe u grmekoj strukturno-facijelno jedinici, i to u podrujima gdje je razvijen i stariji superpozicioni paket donje krede. Detaljnije je studiran na profilu Radii.

I ovdje u paketu dolaze bankoviti i slojeviti krenjaci s proslojcima dolomita. Krenjaci su predstavljeni razliitim varijetetima mikrita (pelmikriti, oomikriti i biomikriti), ali i pelspari-tima, intrasparitima, intramikrosparitima i intrasparuditima. Boja im je siva do crna.

Superpozicioni paket mlae donje krede izdvojen je na osnovi nalaska Cuneolina campasauri, Cuneolina sp., Orbitolina iz grupe discoidea, Sabandis minuta, Pseudotextulariella sp., Pianella dinarica i P. melitae.

Debljina ovog superpozicionog paketa se ocijenjuje na 300 do 400 metara.

DIJELOVI DONJE I GORNJE KREDE (Ki.2)

Prelazna serija koja zahvaa najvii dio donje i nie i srednje dijelove gornje krede izdvojena je takoe samo u grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici. Prelazni sedimenti donje i gornje krede izgrauju krila prevrnute sinklinale Velebita, Suvaje i Lastve, a javljaju se u bloku BihaBosanski Petrovac. esto lee u podini boksitskih leita (npr. Lipa, Lastva, Suvaja i dr.).

Ova prelazna jedinica ima uvijek u podini, u normalnom odnosu, donjokredne krenjake s orbitolinama. Paket zapoinje sa slojevitim i bankovitim, sivkastim i ukastim dolomitima bez ikakovih fosilnih ostataka. Preko tog dolaze samo krenjaci, svijetlosivi do bijeli. To su razliiti mikritski varijeteti (fosilonosni, paletonosni, biomikriti i pelmikriti), s dosta malim sadrajem netopivog ostatka koji se kree od 0,2 do 0,83%; izgraen je od organsko-glinovite materije i kvarca. Veoma su podreeni intrasparitski krenjaki tipovi.

Starost ovih krenjaka i dolomita je veoma dobro paleontoloki dokumentirana. Od makro-faunistikih ostataka su odreeni: Phaneroptyxis omilli, Chondrodonta joannae, Radiolites peroni, i R. lusistanicus.

Na osnovi pregleda brojnih preparata utvrena je i mikrofaunistika asocijacija: Orbitolina sp., Pseudocyclamina sp., Nezazzata simplex, Cuneolina pavonia parva i Spirolocullina sp.

Prema navedenim podacima prelazni paket zahvaa donjim, manjim dijelom najvie dijelove donje krede, dok sredinji i vii dijelovi pripadaju cenomanu i turonu. On se nije mogao ralaniti, mada zahvaa veliki stratigrafski interval, jer je na pojedinim mjestima sedimentacijski reduciran, s jedne strane, a kasnijom flinom sedimentacijom pojeden", s druge strane. Pored toga, taj paket je i kasnijim tektonskim pokretima reduciran (npr. u strukturi Risovca i Suvaje). Zato sauvana debljina paketa jako varira, od nekoliko metara do 50 metara.

GORNJA KREDA

Gornjokredne naslage imaju veliko rasprostranjenje u strukturno-facijelnoj jedinici Koprivne Sanice i u grmekoj jedinici, i pokazuju karakteristinu razliku to samo u podini grmeke gornje krede dolaze boksiti. No, bitna zajednika karakteristika gornje krede je turbiditska, flina sedimentacija.

U gornjoj kredi su izdvojene 3 jedinice: gornja kreda uopte, te dva superpoziciona paketa, mlai i stariji.

GORNJA KREDA (K2)

U strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice gornjokredne naslage zauzimaju velike povrine. Javljaju se kod Budimovia, a najvee partije izmeu Otoke, Bosanske Krupe i Velike Rujike. Jedna zona dolazi sjeverno od Luci Palanke i Davidovia. To su fline tvorevine koje su detaljno ispitivane na profilima Ostrunica, Otoka i Gornji Petrovii.

Fli je u osnovi biokalkarenitsko-laporovitog facijesa"; naime, preteno je karbonatskog sastava i sasvim je podreeno zastupljena pjeskovita komponenta. Mada su flisni tereni znatno pokriveni, ipak se moglo sasvim pouzdano utvrditi da cjelokupni sedimentni kompleks ima sve elemente turbiditske sedimentacije. Zapaene su turbiditske sekvence koje se veinom sastoje od niih intervala (gradacija, horizontalna laminacija i kosa slojevitost). Sedimentne teksture se veoma rijetko sreu; zapaeni su tragovi teenja i tragovi vuenja, i to na komadima i blokovima u drobinskom materijalu.

Klastini i karbonatski sedimenti sadre promenljivu koliinu organskog i stjenskog detritusa, to uvjetuje razlike u razliitim tipovima stijena. Preovladavaju intraklastine stijene (intra-mikriti i intraspariti), a dolaze i biomikriti i biospariti. Od fosilnog sadraja su zapaeni odlomci: rudista, te krhotine pelakih foraminifera (Globigerine, globotrunkane i dr).

Prema granulometrijskom sastavu klastino-karbonatski sedimenti pripadaju sitnozrnim i srednjozrnim strukturnim varijetetima.

Terigena, pjeskovita komponenta je podreena. Predstavljena je kvarcom, liskunom, odlomcima kvarcita, rjee ronjaka. Interesantno je istai da niti jedna stijena nije odreena kao pje-ar. Pjeskovita komponenta dolazi samo kao primjesa u laporcima i razliitim varijetetima krenjaka.

Laporci i laporoviti mikriti predstavljaju veoma vaan litoloki lan. Javljaju se kao listasti, tankoploasti do slojeviti. Ponekad sadre primjese pjeskovite komponente.

U tekoj frakciji su najzastupljeniji metalni minerali koji se nisu mogli detaljnije odreivati u prolaznoj svjetlosti; pouzdano je odreen jedino leukoksen. Od prozirnih minerala su najzastupljeniji turmalin, granat i cirkon.

Starost gornjokrednog flia u strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice bazira na brojnim nalascima pelakih formi globotruncana: G. tricarinata, G. lapparenti lapparenti i druge. Ove forme imaju veliko rasprostranjenje, od turona do zakljuno senona. Tome treba dodati da u podruju Koprivne neposredno ispod flisne serije dolaze krenjaci donje krede koji su sedimentacijski kondenzirani, tako da se dobiva utisak o kontinuiranosti iz donje krede u gornju kredu. S druge strane, u cijeloj strukturno-facijelnoj jedinici KoprivneSanice nigdje ne dolaze ispod flinih sedimenata karbonatske stijene alb-cenomana i turona, kao to je sluaj u grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici. Zbog toga je fli u ovoj strukturno-facijelnoj jedinici zasebno izdvojen i smatramo da se poeo ranije taloiti i da je neto stariji od grmekog flia.

Baza flia (1K|)

U grmekoj strukturno-facijelnoj jedinici fline naslage imaju takoe veoma veliko rasprostranjenje. Nalazimo ih u krilima sinklinale Velebita, zatim u sinklinali Suvaje, gdje su veoma tanke, tako da se nisu mogle izdvojiti i, konano, u sinklinali Risovca i Lastve. Na cijelom podruju rasprostranjenja flinih naslaga na Grmeu u podini redovito dolaze boksitska leita. U tom, prelaznom dijelu mogla se odvojiti relativno uzana zona u kojoj izrazito preteu grubo-klastini sedimenti.

Karakteristian sedimentni lan su konglomerati, odnosno kalciruditi, koji se javljaju u vidu bankova. Neujednaenog su granulometrijskog sastava, nesortirani i veliina zrna varira unutar jednog banka od nekoliko milimetara do oko 150 cm. Zrna su uglasta, slabo do dobro zaobljena. Petrografski sastav odlomaka je iskljuivo karbonatski, a vezivo kompaktno-karbonatsko (mikrokristalni ili neravnomjerno zrnasti kalcit).

U ovim, bazalnim dijelovima flia dolaze sitnozrniji lanovi ritma, no podreenije i oni e biti prikazani u mlaem superpozicionom paketu.

Starost paketa u bazi flia je pouzdano paleontoloki dokumentirana na mnogim lokalitetima, i to makrofaunistikim odredbama: Gorjanovicia costata, Hippurites (O.) nabresinensis, Buor-nonia, B. zviontzeki, Hippurites (O.) lapeirousei, te rodovi Tellina, Corbula, Modiola i Gerithium. Ova makrofauna dolazi samo u najniim dijelovima, negdje ak skoro i kontinuirano preko prelaznih sedimenata donje i gornje krede (Ki^)-

Debljina mu se ocijenjuje od nekoliko do 200 metara.

Mlaa gornja kreda (2K.f)

Normalno preko prikazanog superpozicionog paketa slijedi na istim lokalitetima glavna masa flisnih sedimenata. Detaljno su studirani na profilima olaje, Risovac, Greda, Krnjeua, Tiho-tina i Hrgori.

Prema petrografskom sastavu ovdje nalazimo manju razliku u odnosu na fline tvorevine prikazane u jedinici KoprivneSanice. Naime, i ovdje sreemo preteno sitnozrne i srednjozrne strukturne varijetete klastino-karbonatskih stijena koji preovladavaju u sedimentnim sekven-cama. Jednako i ovdje nalazimo biomikrite i biosparite, u kojima preovladava fosilni detritus, i intramikrite i intrasparite, u kojima prevladavaju alokemijski sastojci.

Pjeskovita primjesa je i ovdje podreena, no zato su laporci i pjeskoviti laporci, koji se javljaju listasto-slojeviti, znaajan litoloki lan.

Na rijetkim dobro otvorenim profilima (npr. Risova greda, Krnjeua i Suvaja) zapaaju se sve karakteristike turbiditske sedimentacije. Tu nalazimo turbiditske sekverice, a gradacioni lanovi su debeli 3 metra. Iza toga slijedi nivo s horizontalnom laminacijom 1,5 m, a zatim nivo baze slojevitosti i konvolucije 1,5 m, a sekvenca se ponovo zavrava laminacijom. Kompletne sekvence iznose do 10 m. Vrlo rijetko ove sekvence dostiu i do 50 metara (npr. okolica Suvaje). Sedimentne teksture se veoma rijetko nalaze, i to tragovi teenja, tragovi otiranja i tragovi vuenja.

Mineralni sastav teke frakcije je dosta raznovrstan. I tu preteu metalni minerali, a dolaze jo rutil, epidot, turmalin, cirkon i granat, a samo u nekim probama disten i staurolit. Iz sastava teke frakcije proizilazi da je izvorno podruje koje je hranilo flisni bazen moralo biti izgraeno od kristalastih kriljaca i eventualno granitoidnih stijena, ili je to pretaloeno iz flinih bazena, u toku migracije od sjevera prema jugu.

Starost ovog dijela flia je pouzdano odreena na bazi mikrofaunistike asocijacije: Acolisacus kotori, Siderolites calcitropoides, Orbitoides madis, Laffiteina mar siana, Cisalveollina fallax, Pseudolituonella reicheli, te pelaki fosili: Pitonella ovalis, Stomisphaera sphaerica, kao i neke globotrunkane: G. coronata i rijetko G. Lapparenti lapparenti, kao i mnotvo globigerina, hetero-helicida i dr. Prema tome, starost ovog superpozicionog paketa je senonska.

Debljina flia se ocijenjuje na 400 metara.

NEOGEN

U krajnjim istonim dijelovima terena zahvaenog listom Bosanska Krupa nalaze se krajnji zapadni dijelovi kamengradskog ugljenog bazena, odnosno zapadni dijelovi tzv. zapadne sin-klinale bazena (podruje Alihodia, Lukavice i Modre). Pored tog, u podruja Bosanske Krupe, oko Otoke i juno od Koprivne, nalaze se, u inae jako pokrivenim terenima, ostaci manjih neogenih bazena. Oni nisu mogli biti zbog pokrivenosti detaljnije studirani. Uvrteni su u miocen, kao i kamengradski bazen koji je vrlo detaljno istraen i ovaj prikaz bazira na podacima iz tog bazena.

SREDNJI MIOCEN (M2)

Ovo je bazalna serija slatkovodnog neogena koja ima glavno rasprostranjenje u sredinjim dijelovima bazena izvan podruja lista, a samo manjim dijelom je razvijena u vidu uih zona du kontakta bazena i temeljnog gorja. U sastav bazalne serije ulaze konglomerati vrlo raznovrsnog petrografskog sastava, zatim pjeari, gline, lapori, a mjestimino se javljaju i tanji slojevi uglja. U bazalnoj seriji nalazi se bogata fauna: Prososthenia neutra, P. eburneo., Planorbis cf. dalma-ticus, Neritodonta barakovii, Limnes cf. klaii i Melanopsis kipatii.

U svom kompletnom razvoju bazalna serija je debela oko 500 metara.

Glavna ugljena zona ( M.2,3)

Glavni ugljeni sloj lei direktno na bazalnoj seriji; njegovi izdanci se nalaze u koritu Slije, juno od Alihodia i u izvorinom dijelu Modranice. Maksimalna debljina mu iznosi 30 metara (srednja debljina 11,20 metara), a pored uglja, tu se nalaze ugljeviti kriljci i ugljevite gline. Inae, ugalj odgovara mrkom uglju.

Preko glavnog ugljenog sloja slijede utosivi laporoviti krenjaci s nekoliko uloaka tufita i tufova koji predstavljaju odlian korelacioni element. Ove stijene su rasprostranjene u jugozapadnim dijelovima bazena juno od rijeke Modranice i u podruju Alihodia.

U ovom paketu se nalazi kongerijska fauna koja je siromana vrstama: Congeria saisi, C. jad-rovi, a rijetko se sreu C. croatica jur., C. cf. basteroti i C. ramphophora. Prve dvije vrste se produavaju i u narednu, mlau jedinicu.

Debljina glavne ugljene zone iznosi oko 350 metara.

Krovinska ugljena zona (2M2,3)

I ova zona je rasprostranjena u jugozapadnim dijolovima bazena. U njen sastav ulaze ukasti, upljikavi organogeni krenjaci, ugljeviti lapori, ugljevite gline, ugljeviti kriljci i slojevi uglja. Javlja se nekoliko ugljenih slojeva ije se debljine kreu od 0,7 do 2,6 metara.

U krenjacima se zapaa uglavnom gastropodna fauna: Planorbis cf. dalmatica, Melania sp., Fosarulus bulii, Melanis sp., Fosarulus bulii, beliksi i dr. Treba spomenuti da je u ovoj zoni u istonim dijelovima kamengradskog bazena naen zub vrste Mastodon longirostrisa (Laska-rev, 1925), to govori za gornjomiocensku starost.

U kompletnom razvoju ova zona je debljine 70 metara.

Kongerijski krenjaci' (3M2,3)

Ova zona je rasprostranjena u centralnim i sjevernim dijelovima bazena u podruju Lukavice ' i Modre. Ona je u litolokom pogledu veoma monotona i izgraena preteno od ukastih krenjaka.

U krenjacima su jako este kongerije od kojih se neke produavaju i iz starijih zona, no uglavnom preovladavaju nove vrste. Takoe je karakteristino prisustvo origocerasa to govori da bi ova jedinica mogla pripadati gornjem miocenu do panonu. No, nema repernih fosila po kojima bi se mogla tano postaviti granica izmeu srednjeg i gornjeg miocena. Tu su odreeni slijedei fosili: Congeria dalmatica, C. cf. dalmatica, C. drvorensis, C. croatica, C. zoisi, C.jad-rovi, Orygoceras stenonemus, O. dentaliforme i O. cornucopse.

Ova zona je najdeblja i njena debljina iznosi preko 550 metara.

DIJELOVI SREDNJEG I GORNJEG MIOCENA (M2,3)

Izvan kamengradskog bazena nalazimo neogene tvorevine u vidu malih krpa, kao relikte, odnosno dijelove negdanjih veih bazena. Takve relikte neogena nalazimo zapadno od kamengradskog bazena, a naroito u krajnjim sjeverozapadnim dijelovima lista u neposrednoj okolici Bosanske Krupe, te uzvodno i nizvodno od nje u slivu rijeke Une.

Ti ostaci negdanjih neogenih bazena javljaju se u inae jako pokrivenom terenu gdje nema izdanaka, pa se ne mogu detaljnije stratigrafski definirati. U krju i na rijetkim, nejasnim i jako pokrivenim izdancima sreu se komadi lapora i krenjaka s odlomcima kongerija po emu ovi ostaci negdanjih veih neogenih bazena podsjeaju na krovinu glavne ugljene zone. U takvoj situaciji te ostatke negdanjih neogenih bazena nismo mogli odvojiti na superpozicione pakete nego smo ih oznaili M2,3.

KVARTAR

Kvartarne tvorevine nalazimo razvijene uglavnom u podruju polja, na padinama i rjenim dolinama. Mjerilo karte je dozvolilo da se kvartarne tvorevine izdvoje samo du veih rjenih tokova.

U kvartaru su izdvojeni jezersko-barski sedimenti, deluvijum, proluvijum, bigar, sipari, zatim aluvij i rjene terase.

Jezersko-barski sedimenti (j). Jezersko-barski sedimenti se javljaju jugoistono od Luci Palanke, u podruju Bojita i Bara. To su jako podvodni tereni izgraeni od glina koje su na povrini pokriveni debelim humusnim materijalom.

Proluvijum (pr) je izdvojen u okolici Budimli Japre, zatim u dolini rijeke Une i dr. To su drobinski materijali razliitog petrografskog sastava, koji se javljaju na niim dijelovima padina.

Deluvijum (d) je izdvojen na mnogim mjestima, predstavljen je padinskim breama.

Bigar (i) Dolina Une je od davnina poznata po pojavama velikih masa bigra. itavo korito Une je svojim uzdunim profilom stepeniasto, to je ba i uvjetovano kaskadnim pojavama bigra koji se izmijenjuje s ravnim i mirnim dijelovima tokova. To je naroito izraeno izmeu Bihaa i Bosanske Krupe i u podruju Otoke.

Sipari (s) imaju veliko rasprostranjenje na strmim padinama u planinskim podrujima. Na karti su izdvojene samo vee povrine sipara (sjeverno od Bojita, u dolini Une i Japre i dr.). Mjerilo karte ne dozvoljava prikazivanje manjih masa siparinog materijala.

Aluvijalne terase (t2). Najstarije rjene terase je jako teko rekonstruirati. Izdvojene su u dolinama rijeka Une i Japre. Izgraene su od slabovezanog ljunka.i pijeska. Visina starijih terasa iznosi 1214 m.

Aluvijalne terase (tx). Mlae aluvijalne terase imaju daleko vee rasprostranjenje. Takoe se javljaju najvie u dolinama Une i Japre, ali i u manjim tokovima. Visina mlaih terasa se kree od 6 do 8 metara.

Aluvij (al) ima najvee rasprostranjenje u dolinama rijeka Une i Japre, ali i u koritima manjih tokova. Izgraen je od ljunka, pijeska i ilovae.

TEKTONIKA

0tektonici kartiranog terena u literaturi ima dosta podataka. U poslednje vrijeme na dijelu ovog terena su napravljeni: doktorska disertacija (M. Juri) i magistarski rad (S. Maksimev).

Oni su obradili sjeveroistono podruje lista Bosanske Krupe. Njihovi podaci su posluili kao osnova za naa tektonska ralanjavanja u podruju sjeveroistono od Bosanske Krupe.

Ovaj prikaz bazira na izdvojenim strukturno-ifacijelnim jedinicama kako je naprijed navedeno. Priloeni ematski stubovi pokazuju osnovne karakteristike svake strukturno-facijelne jedinice, kao i njihove meusobne razlike.

SANSKO-UNSKA STRUKTURNO-FACIJELNA JEDINICA (A)

Ona zauzima sjeveroistoni dio terena; prua se od Ivanjske na sjeverozapadu, preko Une, aavice, Budimli Japre, na jugozapad do Modra. Jugozapadna granica je dislokacija kojom su sedimenti paleozoika i trijasa navueni na trijaske i kredne klastine sedimente strukturno-facijelne jedinice KoprivneSanice. Sjeverna granica je van podruja lista. Geoloki stub na priloenoj skici pokazuje razvoj mezozoika u sansko-unskoj jedinici.

Analizom tektonskog sklopa izdvojene su tri tektonske jedinice: Budimli Japra, aavica

1Slatina.

Tektonska jedinica Budimli Japre (a) zauzima najsjeveroistonije dijelove terena lista Bosanske Krupe. Njena sjeveroistona granica je van istraivanog terena, dok je jugozapadna^ granica sansko-unska navlaka (M. Juri, 1971). Tom dislokacijom su navueni karbonski sedimenti na jedinicu aavice i Slatine, a negdje i preko ovih jedinica na strukturno-facijelnu jedinicu KoprivneSanice (do mjesta Arapue). Utvreno je est tektonskih klipa koje predstavljaju erozione ostatke nekadanjeg ela navlake.

U njen sastav ulaze karbonski i permotrijaski klastiti i trijaski klastiti i krenjaci. Treba istai, da su tereni krajnjih sjeverozapadnih dijelova sansko-unskog paleozoika na terenu Bosanske Krupe jako pokriveni, pa se nisu mogli detaljnije obraivati u strukturolokom pogledu.

Strukturno, ova jedinica predstavlja antiklinalni dio sansko-unskog paleozoika, ije je jugozapadno krilo navueno na sinklinalni dio jedinica aavice i Slatine.

Osnovni tektonski stil paleozojskih naslaga su sistemi manjih bora koje se ne mogu pratiti na veem prostoru; uglavnom su metarske i dekametarske, polegle su prema jugozapadu, a obino su izokline.

Trijaski-sedimenti zauzimaju uglavnom sinklinalni poloaj, a naknadnim rasjedima su jako kretani i njihov se primarni strukturni oblik moe teko rekonstruisati.

Tektonska jedinica aavice (b) utvrena je u prostoru od Une preko aavice do Japrice, zapadno od Agia. Sjeverna granica joj je sansko-unska dislokacija, dok njena juna granica nema tako izraen navlani karakter. Tom dislokacijom dovedeni su u kontakt sedimenti sred-

njeg trijasa jedinice aavice s dolomitima srednjeg i gornjeg trijasa jedinice KoprivneSanice. Jugoistona granica predstavljena je vertikalnim rasjedom paralelnim rijekom Japricom. Njime je tektonska jedinica aavice odvojena od jedinice Slatine.

Jedinicu aavice izgrauju klastini sedimenti donjeg trijasa: uglavnom pjeari, laporci, glinci, glinoviti kriljci i rjee krenjaci. Na njima kokordantno lee anizijski krenjaci. Najmlai lan predstavljaju vulkanogeno-sedimentne tvorevine (laporoviti krenjaci, ronjaci, pjeari, tufovi i spiliti).

SI. 3. Uporedna shema razvoja paleozojskih i mezozojskih tvorevina na listu Bosanska Krupa. Comparative scheme of the development of the paleozoic and mezozoic sediments of the Bosanska Krupa sHeet. CpaBHHTejibHaH cxeiwa pa3BHTHH OTnojKeHHii naneo3oa n Me3030H jnicra BocaHCKa Kpyna.

Ova jedinica predstavlja jednu antiklinalu koja se prua SZJI i tone prema sjeverozapadu. Sjeverno krilo antiklinale je iskraljutano u blizini sansko-unske dislokacije, pod koju itava jedinica tone. U podruju mesta aavice, po kojemu je jedinica i nazvana, utvreno je vie bora ija pruanja odstupaju od smjera SZJI ka smjeru istokzapad; Bore su veih dimenzija (kilometarske), pa su oznaene i na geolokoj karti, za razliku od malih nabora u karbonskim i donjotrijaskim naslagama prethodne jedinice.

Tektonska jedinica Slatine (c) prua se od rijeke Japrice do Modra i dalje van lista prema Sanskom Mostu. Sjeveroistona granica joj je navlaka sansko-unskog paleozoika, a juna granica je dislokacija kojom su trijaski sedimenti Slatine navueni na klastine sedimente gornje krede jedinice KoprivneSanice. Njena zapadna granica je predstavljena rasjedom du koga je jedinica Slatine kretana prema jugu i jugozapadu. Krajnja jugoistona granica ove jedinice je pokrivena miocenskim naslagama.

Izgraena je od donjotrijaskih pjeara, laporaca i krenjaka na kojima su kontinuirano nata-loeni srednjotrijaski krenjaci, a na njima dolaze trijaske vulkanogeno-sedimentne tvorevine. Gornji trijas je zastupljen s dva krenjako-dolomitska superpoziciona paketa.

U strukturnom pogledu jedinica predstavlja jednu boru s pruanjem istokzapad. Sinklinalni dio bore je dijelom inversan, (u blizini sansko-unske navlake), dok je antiklinalni dio rasjedima poremeen, a dijelom iskraljutan. Dijelovi ove jedinice konstatirani su i ispod sansko-unske navlake u okolici Budimli Japre.

Sansko-unska strukturno-facijelna jedinica inae predstavlja jednu veliku boru i]i je antiklinalni dio (sansko-unski paleozoik) (a) navuen preko sinklinalnog dijela jedinice aavice (b) i Slatine (c). Pri navlaenju dolo je do kretanja du rasjeda rijekom Japricom, tako da je jedinica Slatine, kreui se vie na jug od jedinice aavice, promijenila pruanje u pravac istokzapad.

STRUKTURNO - FACIJELNA JEDINICA KOPRIVNA - ANICA (B)

Ona se prua itavom duinom lista od sjeverozapada (Koprivna i Otoka), preko Bosanske Krupe na jugoistok, do Miljevaca i dalje van lista prema Sanici.

Sjeverna joj je granica dislokacija kojom je sansko-unska strukturno-faci jelna jedinica navuena na ovu jedinicu. Jugozapadna i juna njena granica takoer predstavlja dislokacija kojom su sedimenti ove jedinice navueni na karbonatne sedimente strukturno-facijelne jedinice Grmea. U sjeverozapadnom dijelu terena ova se dislokacija prua smjerom istokzapad od mjesta Stijena preko Pitalina do juno od Otoke. Jugozapadno od Otoke do Bosanske Krupe granica te jedinice je predstavljena vertikalnim rasjedom, du koga je dolo do horizontalnog kretanja istonog bloka jedinice. Dalje, ovu granicu moemo pratiti od Bosanske Krupe sve do Miljevaca. Na tom dijelu dislokacija je poprenim rasjedima pomjerana manje ili vie prema jugozapadu, ali zadrava generalno pruanje SZJI.

Litofacijalni razvoj sedimenata u ovoj jedinici znatno se razlikuje od onih opisanih u sansko-unskoj strukturno-facijelnoj jedinici, to prikazuje naprijed priloeni geoloki stub.

Analizom strukturne grae u ovoj jedinici su izdvojena etiri tektonska bloka: Budimovii, Otoka, Arapua i Miljevii.

Blok Budimovii (d) se nalazi u krajnjem sjeverozapadnom dijelu lista. Prua se od Koprivne (neto izvan istraivanog terena) do rasjeda pravca sjeverjug koji prolazi kroz Bosansku Krupu i ide do zapadno od Otoka i dijeli ovaj blok od bloka Otoka.

Blok izgrauju donjotrijaski sedimenti, srednjotrijaski i gornjotrijaski dolomiti i gornjokredni klastiti.

U trijaskim terenima moe se odvojiti nekoliko sinklinala i antiklinala. Kredne klastine naslage lee diskordantno na trijaskim stijenama razliite starosti (donji, srednji i gornji trijas)

i grade sinldinale blagih krila, ali im se pruanja ne podudaraju s pruanjima bora trijaskih sedimenata.

Utvren je vei broj vertikalnih rasjeda kojima su kredni sedimenti dovedeni u kon-. takt s trijaskim.

Blok Otoke (e) zauzima prostor od spomenutog rasjeda Bosanske KrupeOtoka, na istok do rasjeda ArapuaJasenica.

U ovom bloku su zastupljene stijene trijasa, gornje jure i gornje krede. Gornjojurski krenjaci nalaze se istono od Bosanske Krupe i lee neposredno ispod klastita gornje krede. Otkriveni su i sjeverno od Otoke, gdje su uklijeteni i sputeni vertikalnim, rasjedima u nivo s trijaskim sedimentima. Gornjokredne klastine stijene su najvia rasprostranjene.

Kao i u prethodnom bloku, i ovdje je utvren razliiti stupanj ubranosti trijaskih i jurskih sedimenata od stupnja ubranosti krednih. To je posledica dijelom litolokih razlika, a vjerovatno i dijelom ubiranja ovih prostora prije sedimentacije gornjokrednih klastita.

Blok Arapue (f) se prua od rasjeda ArapuaBenakovac i tone na sjeveru i na istoku pod navlaku sansko-unske strukturno-facijelne jedinice. Junu granicu predstavlja niz rasjeda od Jasenice, na zapadu, do ela navlake sansko-unske jedinice, na istoku.

Ovaj blok je izgraen od trijaskih klastita i dolomita i jurskih krenjaka. Jurski krenjaci su vertikalnim rasjedima sputeni i uklijeteni izmeu klastinih tvorevina donjeg trijasa.

U strukturnom pogledu ovaj blok predstavlja nabor s generalnim pravcem pruanja sjeverjug. To pruanje je najvjerovatnije posljedica kretanja prilikom navlaenja sansko-unskog paleozoika na strukturno-facijelnu jedinicu KoprivneSanice. Tada je moglo doi i do rotiranja bloka Arapue od pravca SZJI u pravac sjeverjug.

Blok je vertikalnim rasjedima tako izrasjedan, da je nemogue izvriti izdvajanje manjih pli-kativnih oblika. Rasjedima su formirani manji blokovi. Najzastupljeniji su rasjedi smjera pruanja sjeveroistokjugozapad, po kojima su jugoistona krila smicana od sjevera ka jugozapadu, vjerojatno Usled navlaenja sansko-unske jedinice na jedinicu KoprivneSanice.

Blok Miljevci (g) prua se od Benakovca na zapadu do Miljevaca i dalje na istok prema Sanici. Sjeverna granica, koja se prua smjerom istokzapad, predstavljena je, dijelom sansko-unskom navlakom, a dijelom vertikalnim rasjedima. Juna granica je dislokacija kojom su klastini sedimenti donjeg trijasa i dolomiti srednjeg i gornjeg trijasa navueni na strukturno-facijelnu jedinicu Grme.

Blok izgrauju klastiti donjeg trijasa, dolomiti, a dijelom i krenjaci srednjeg i gornjeg trijasa prek kojih diskordantno dolaze sprudni krenjaci gornje jure. Najmlai lan u bloku su klastine naslage gornje krede.

Blok Miljevci predstavlja jednu boru iji je antiklinalni dio iskraljutan i navuen na strukturno-facijelnu jedinicu Grmea. Sinklinalni dio bore je u sjevernom dijelu inversan i tone pod sansko-unsku navlaku. Manji strukturni oblici utvreni su u junom i jugozapadnom dijelu bloka. Tu je oblikovano nekoliko manjih sinklinala i antiklinala. I u ovom bloku razliito su ubrani stariji, trijaski i jurski sedimenti od krednih klastita.

SI. 4. Pregledna tektonska karta lista Bosanska Krupa. A. Sanko-unska strukturno-facijelna jedinica.a. Tektonska jedinica Budimli Japra. b. Tektonska jedinica aavica. c. Tektonska jedinica Slatina. B. Strukturnofacijelna jedinica KoprivnaSanica. d. Blok Budimovii. e. Blok Otoka. f. Blok Arapua. g. Blok Miljevci. C. Strukturno-facijalna jedinica Grme. h. Blok Grmua. i. Blok Radii. j. Blok Suvaja., k. Blok Lastve. 1. Blok iprage. m. Blok BihaBosanski Petrovac. D. Strukturno-facijelna jedinica Crkvine. Rasedi: 1. Rased Jap-rica. 2. Rased Bosanska Krupa. 3. Rased Arapua. 4. Rased Potkalinje. 5. Rased V. Radi 6. Raed Grmua. 7. Rased M. Radi. 8. Rased Krnjeua. 9. Rased Gorinja. 10. Rased Miljevii.

11. Rased Lipa.

Generalized tectonic map of the Bosanska Krupa sheet.

A. Structural facial unit SanaUna. a) Tectonic unit Budimli Japra; b) Tectonic unit aavica; c) Tectonic uhit Slatina. B. Structural facial unit KoprivnaSanica; d) Budimovii block; e) Otoka block; f) Arapua block; g) Miljevii block._ C. Structural facial unit Grme. h) Grmua block; i) Radii block; j) Suvaja block; k) Lastve block; 1) iprage block; m) BihaBosanski Petrovac block. D. Structural facial unit Crkvine. Faults: 1 Japrica, 2 Bosanska Krupa, 3 Arapua, 4 Potkalinje, 5 V. Radii, 6 Grmua, 7 M. Radii, 8 Krnjeua, 9 Gorinja, 10 Miljevii, 11 Lipa. :

OS3opHaH TeKTOKEraecKaa KapTa jmcra EocaHCKa Kpvna.

A. CrpvKTvpHo-cbtuHajibHaji eflurama CaHaYna. a) TeKTOHH^iecKa eflHHnua ByflflMJiH*i Hnpa; 6) TeKro-hh^ecKaa eflHHHii;?. ^a^ABima; ii) TeKrommecKafl ekranima CjiaraHa. B. CxpyKTypHo-(pau;Hajii>Ha5i e,e,HHima KonpHBHaCacmma. p) 6jiok ByflHMOBn,qH; e) 6jioiHaH ep,umni,a LbpKBHKe. Pai3Jioivifai: 1. lnpmia, 2. BocancKa Kpyrfa, 3. Apartvina, 4. TIoTKanuHe, 5. B. Paflim, 6. rpMyma, 7. M.