Specifičnog je mediteransko-orijentalnog šarma, nikao na obalama rijeke Bregave, koja

rashlađuje njegove zidine, a sa 2500 sunčanih sati godišnje, najsunčaniji je grad u zemlji. I jedan od najljepših, a ovdašnji ljudi će dodati da je antički Stolac grad-muzej. Zovu ga još i “bo-sanskom Mikenom”, nimalo slučajno. Moglo bi se reći da ovdje gotovo svaki kamen ima historijsku vrijednost, jer kontinuitet prisustva čovjeka u ovom kraju može se pratiti sve do 15.000 go-dina unatrag.

Recimo da je u pećini Badanj, neda-leko od nekropole stećaka u Radimlji, pronađena gravura u stijeni s prikazom konja, čiji autor je čovjek kromanjonske kulture. Ovaj petroglif je, poslije francu-

skih, španskih i italijanskih, četvrto na-lazište takve vrste u svijetu, a današnja stolačka gradska jezgra razvila se na ostacima neolitskog naselja Čairi.

Zato ne treba da čudi što smo ovaj kraj bogate povijesti i obrazovanih ljudi izabrali kao dio našeg antičkog bogat-stva o kojem ćemo pisati u ovom broju. Naravno, cilj nam je da pokažemo šta sve ima naša zemlja i šta se sve proži-malo kroz ove krajeve u dugoj povijesti. Upozorili su nas da sa svakim kamenom postupamo pipavo i nježno, ne zbog zmija, nego što bi mogao imati neku vrijednost. A “rodio” je u ogromnim ko-ličinama, dopuštajući, ipak, kraškim po-ljima da budu izdašna i radišnima omo-guće dobro življenje, kao što je bilo kroz vijekove.

Bosanska Mikena na obalama Bregave

Neobična & originalna BiH

Da li je Daorson ovaj naziv dobio samo po identičnosti kapija ili bi ovo značenje moglo ponuditi neka nova tumačenja? Roberto Salinas Prajs, visočke piramide i

zvanična nauka. Iskopavanja u Skelanima kod Srebrenice pokazala da bi kulturno-hi-storijsko naslijeđe naše zemlje moglo biti važan segment turističke ponude

Piše: Džemal DŽAKMIĆ Foto: Foto: Berjamin NIZIĆ i dokumentacija NVO “Troja” i Biblioteke Srebrenica

Tri kapijeU rimskim izvorima Stolac je poznat

kao Dilluntum i nastao je u Prvom vijeku, a grad je u rimskoj administraciji imao status municipija.

Nudi li ta usporedba s Mikenom ne-što više ili je naziv “Bosanska Mikena” grad Daorson dobio zbog sličnosti nje-gove glavne i kapije na drevnoj Mikeni? I odakle baš takva identičnost: prednja vrata štićena su grudobranima, pa pra-zan prostor, koji je, vjerovatno, bio ispu-njen nečim otpornim na proboj i potom još jedna kamena vrata. Prava pancirna kapija od kamena, kojoj ni današnja veli-ka đulad ne bi mogla ništa!

Da se radilo o zaista planski pravlje-nom gradu, čije površina je, prema avi-onskim snimanjima, od 16 do 18 hekta-ra, govore tri kapije: dvije iz doline rijeke Radimlje, koja kao i većina kraških vodo-toka ljeti presušuje. Jedna je sa sjevero-zapadne, a druga s jugozapadne strane. Naravno, glavna kapija otvorena je pre-ma istoku i suncu.

Drugi pokazatelj su dva bunara - je-dan s prelivnom česmom i drugi, koji ni-kada nije otvoren, a najviša kota je žrtve-nik, što znači da su drevni Daorsi mnogo polagali na vjerovanje.

Prva zabilježena istraživanja vršena su još 1892. godine, a trebalo je pune 63 godine do novih, koja su vršena pod nad-zorom dr. Đure Baslera, koji je u području Ošanića pronašao novčić u obliku samog naselja i ovaj kraj ulazi u arheološku lli-teraturu kao veoma značajno nalazište.

Osam godina potom započeta su sondažna ispitivanja pod vođstvom dr. Zdravka Marića. Izazivala su pažnju jav-nosti zbog ogromnih kamenih blokova dimenzija 2,60 x 0,9 x 0,9 metara. Duži-na svakog bloka u pravilu prelazi dužni

metar i zbog pravilnog rezanja i nanosa izazivaju svako poštovanje današnjih ka-menorezaca i neimara. Cilj je bio da se utvrdi postoje li objekti s očuvanim kul-turološkim slojevima i gdje se nalazila nekropola stanovnika Gradine.

Pomoć je tada pružio mještanin i za-ljubljenik u ovaj kraj Milorad Milutinović. U dvorištu Zulfe Ratkušića otkrivena je grobnica dimenzija 2,60 x 1,40 m, a pra-vac pružanja grobnice bio je jugoistok-sjeverozapad.

Sve je odgovaralo ilirskim grobni-cama tog doba, a nađeni su fragmenti posuđa, lampice, fragmenti najmanje tri balzamarija, spirala i igla željezne fibule, drška željeznog noža. Svi pronađeni fra-

gmenti govore da je posuđe rađeno na lončarskom točku.

Prsten i novacIstraživanjem u širem rejonu Ošanića

pronalaženi su fragmenti ljudskih kosti-ju i crijepa, ali i velikih amfora s vertikal-nim rebrima. Sva pronađena keramika odgovarala je onoj pronađenoj u područ-jima srednjeg i južnog Jadrana, te u Apu-liji i mogu se smjestiti u zadnja tri vijeka stare ere. Najznačajniji pronalazak je

Briga o Daorsonu

Da nije nevladine organizacije “Troja”, dva historijska bisera, Da-orson i Radimlja, gotovo bi bili osu-đeni na propadanje. Svojim progra-mima Jasmin Zubović, čelni čovjek Troje, privukao je pažnju javnosti, a s prijateljem Mirsadom Zilićem De-com nastoji pronaći odgovore na mnoga pitanja.

Oba lokaliteta sada su pod nad-zorom, a dvojica čuvara budno pra-te šta rade posjetitelji. Osim toga, sagrađene su prostorije gdje se namjernici mogu odmoriti i dobiti informacije, te sanitarne prostorije. Kako je u pitanju opasnost od zmija, stražari moraju biti pripravni da se onaj ko bi, eventualno, imao blizak susret s njima, bio zbrinut u ambu-lati za najviše desetak minuta.

Naravno, neophodna je pomoć i državnih institucija, kako bi se na ovom lokalitetu nastavila istraživa-nja, što bi bio ogroman iskorak u turističkoj ponudi.

Trojanac

I pored svih nastojanja zvanične nauke da pobije tvrdnje meksičkog istraživača Roberta Salinasa Prajsa o antičkoj Troji, koja se nalazi-la, prema tim teorijama, na jugu naše zemlje, niz je etnonima i toponima koji idu u prilog nje-govim istraživanjima.

Kako drugačije protumačiti da u stolačkom kraju iole ozbiljno veselje ne može proći bez kola kojeg zovu Trojanac, a jedno selo u hrvat-skoj općini Metković zove se Trojanovo.

zlatni prsten sa skarobejom, kojem se treba posvetiti posebna pažnja. I on je izrađen, također, između III i V vijeka pri-je naše ere.

Novčić iz Ošanića prvi je daorski nov-čić i predstavlja prvi novac na našim pro-storima. Po grebenima gradine su 1967. godine otkrivena još četiri novčića iz tog perioda, ali i novac iz turskog i austrou-garskog perioda. Ta četiri novčića su no-vac kralja Balaiosa (od 167. do 135. godine stare ere) i faraonske su varijante: rađeni su od bronze, težine su 2,6 g, promjera 15 mm, a debljine od 1,8 do 2, 2 mm. Glava vladara uvijek je okrenuta nalijevo.

Sami grad Daorson, koji dominira ovim područjem, trebalo bi da predstavlja kra-ljevsku palaču, a nakon iskopina kojima je rukovodio dr. Marić ništa nije vraćeno u prvobitno stanje, čak su neki dijelovi i oštećeni. Iskopavanja su pokazala da je Daorson dva puta gorio, ali o drugoj paljevini još nema relevantnih naučnih podataka. Za taj drugi, dublji dio grada, Prajs kalkulira da bi mogla biti Troja.

Ono što nije uradila nauka - a nije ni mogla puno u ovakvoj državi - pronašli su čobani. Fragmeti na oklopima i ru-kohvatima oružja su često s motivima zmija. To znači da su imali izgrađen kult zmije, odnosno bio je to znak plodnosti. Ti ratnički oklopi i oprema i danas su u muzeju u Beču, a poklopci amfora potiču iz tri države: domaći, grčki i etrurski, što sugerira da je bila razvijena trgovina.

Garderoba je pravljena od kože, vune, a opanci su bili slični doskorašnjim opu-tašima. Najčešće boje su bile crvena, crna, bijela i ljubičasta, a poznavali su magiju i travarstvo, odnosno tradicio-nalnu medicinu.

Ilidža

Nakon dva stoljeća pružanja otpora, Iliri su bili poraženi 9. godine prije naše ere, pa je sarajevsko područje postalo dijelom carstva.

Ovim područjem prolazila je jedna od glavnijih rimskih cesta, a glavno rim-sko naselje zvalo se Aqae S... Banje S, odnosno Ilidža. Poznavali su ljekovitost termo-mineralnih voda. Imala je status kolonije, a stanovnici su bili punoprav-ni rimski građani. Najveća istraživanja obavljena su ‘60-ih godina prošlog sto-ljeća, kada su pronađeni temelji rimskih građevina, u njima preteča podnog grijanja, te keramika, nakit i novac.

Skelani

U Republici Srpskoj nisu potpuno zanemarili istraživanja i o tom pitanju su svakako bolji dio BiH. Najviše je u rađeno u Trebinju i Skelanima kod Srebreni-ce, jednom od najstarijih naselja i najvećih rimskih rudarskih centara u našim krajevima. Tako su nakon više od 100 godina od prirodne kataklizme, o kojoj je pisao Ivo Andrić u romanu na “Drini ćuprija”, kada su Skelani potpuno za-trpani vodenim muljem debelim više od metra, prije dvije godine nastavljena iskopavanja. Ponovno otkriće svojevrsnog muzeja pod zemljom započeto je iskopavanjem deset sondi, a najznačajnija je reprezentativna građevina s pod-nim grijanjem, mozaicima i zidnim freskama, dok bi centralni mozaik trebalo da bude pronađen kada se sruše dvije prizidane građevine.

Prema svemu sudeći, Daorsi su bili dobri ratnici, a među prvim su ilirskim plemenima koja su prešla u Rimsko car-stvo, a kao zahvalnost dobili su široku autonomiju, koja je podrazumijevala i vlastiti novac i sva druga obilježja drža-ve. Jedina obaveza bila im je da povre-meno daju određen broj vojnika.

Kraj Daorsa bio je kada su u sukobu Julija Cezara i Pompeja stali na Cezarovu stranu, a brojniji Delmati na Pompejevu. Otprilike 150 godina prije naše ere Daor-son je spaljen, a Rimljani su Ilire iskori-stili kao tradicionalno dobre rudare i ra-zvili rudarsku djelatnost oko današnjih Srebrenice, Olova, Pljevalja i Foče.

Svaka vlast bi da kao pobjednik piše povijest. Tako je bilo u komunizmu, pa su na lokalitetu stolačkog nalazišta Čairi, usred prirodnog raja, podigli tvornicu metalnog namještaja, a samo parking dijelio je ovo ruglo od još većeg - proi-zvodnje armaturnih mreža. Žice iz Zenice varene su u Stocu! Danas nijedna od tih dviju tvornica ne radi, ali o iskopavanji-ma svi šute. Ko da se time, osim unosne politike, bavi još, a umjesto robota i ar-matura ovdje bi svakodnevno mogli da budu deseci arheologa i rijeke turista.

Visočke piramide

Bez namjere da sumnjamo u dobre nakane zvanične nauke, teško je razumjeti tvrdnje da istraživanja u Visokom ne nude ništa značajno što bi povijesti dalo novi pečat, a u naše krajeve možda privuklo turiste.

Osporavati nastojanja Semira Osmanagića, a ne učestvovati, na neki način je zločin! Visočka dolina privlači desetke najpoznatijih svjetskih povjesničara i arheologa, koji podržavaju istraživanja.

Samo tako možemo doznati je li Osmanagić avanturist ili nije, a sujetu mora-mo, u općem interesu, potisnuti u drugi plan.

Da otkrijemo za Vas neobičnosti i specifičnosti Bosne i Hercegovine, pomogla nam je “Fabrika duhana Sarajevo”.