Click here to load reader

Bosanske narodne priče

  • View
    874

  • Download
    27

Embed Size (px)

Text of Bosanske narodne priče

Usmene narodne prieSADRAJ:

ovjek i zmijaNjemuti jezikZnanje i volju ne ubi ni batinaabica divojkaPepeljugaena vraga prevarilaZlatna laaKonj i ovjekNebojaNeobina trgovinaPrava se muka ne da sakritioban nadmudrio carevu kerStarac PetarOd linosti nema gore alostiNao dak zakrputo doeka lininuKo zlo misli - sebi misliDid i momakVitice u svatovimaovjek i enaOtac i tri njegova sinaKuliko valja kraljeva bradDubrovanin Kaboga i duka od MletakaTurci i obaneEro s onoga svijetaLa za opkladuTri latinske rijeiKadija i sirPaa i babaNasarajdinove gusleNasrudin hoda i kadijaNasredin miri kavgadijeNasrudin hoda i njegova kravaHtio prevariti Nasrudin hoduCiganin pred kadijomCiganin dobio okladuLa i polaJaje od kobileZla enaKranin i TurinNena kako se kruh zoveta je zapovijed, zapovijed jeMu je lipo tornalaKokoja vojskaAl' san bolna, al' u obolitKako su dva Puntara uvali tretoga mertvogaudesni paunBaba i grabMudri djeakRat kera i kurjakaJazavac i lisicaLisica se osvetila vukuMeed, svinja i lisicaivad na straiVieput prevareni vukLisica prevarila muaBolesni lavJe i njegovi mesariLisica i maakMedvjed i lisicaJaje harambaaZec i kosacZec i elvaMedvjed i drijenPas i kua

ovjek i zmija

Jednom je iao neki ovjek iz Veljuna i nosio na leima drva. Umoran sjede na jedan kamen i poinu. Najednom poe ispod onog kamena neto cviljeti. Taj se ovjek dignu i odmaknu kamen, ali na njegovo udo izae ispod kamena zmija, pa ree ovjeku:- ovjee, ti si mene oslobodio od velikoga zla, a ja u te zato ubiti; i to najprvo u te mojim jezikom otrovati, a od otrova morat e umrijeti!ovjek joj odgovori:- Ma nemoj tako, zmijo, molim te, potedi me. Nije pravedno, to si namislila uiniti!Zmija mu se smilova i ree:- Ja ti doputam, da potraimo suca, pa kako on ree, neka bude onako!Oni krenue dalje livadom kraj ume i naoe jednoga privezanog staroga psa.Ispripovijedaju mu, to se dogodilo meu zmijom i ovjekom. Pas ree:- Zmija ima pravo!ovjek sada zatrai, da mu pas dokae, zato bi zmija imala pravo. Pas poe dokazivati:- Vidi, ovjee, dok sam je bio mlad i jak, sluio sam svoga gospodara vjerno i poteno; iao sam s njim u lov, kuu sam mu uvao po danu i noi, po snijegu i ledu, on je imao od mene koristi, i bio sam mu jote vjeran drug i pratilac. Sada, kad sam ostario, privezao me je ovdje u umi, da me vuci pojedu. Evo vidi, da ovjek nije ni pravedan ni zahvalan, stoga ima zmija pravo!ovjek sada stade moliti zmiju, da potrae drugoga suca, jer da ovaj nije bio pravedan. Zmija pristade, i oni krenu dalje. Kad su dalje uz umu ili, namjerie se na staroga privezanog konja. Zmija ree odmah veselo:- Evo suca!Oni mu ispripovijedaju sve, to se dogodilo meu njima, pa ga zamole neka sudi, tko ima pravo. Konj ree:- Dragi moj ovjee, zmija ima pravo. Dok sam ja bio mlad i jak, sluio sam momu gospodaru vjerno i poteno. Jaio je on na meni u lov i svagdje se je sa mnom zabavljao. Vukao sam mu teke terete, njega naokolo vozio i pomagao sam mu na polju, umi i vodi, po egi, kii, snijegu i ledu. Jednom sam mu i ivot u ratu spasio. Sada, kad sam ostario, privezao me je ovdje, da me vuci izjedu. Evo vidi, ovjee, da ovjek nije zahvalan, i stoga ima zmija pravo!Vidi ovjek, da mu nema spasa, pa zamoli zmiju, da potrae jo treega i posljednjeg suca. Kad su poli livadom dalje, sastanu lisicu i ispripovijedaju njoj, to se meu njima dogodilo, i zamole je, neka im sudi. Lisica, kako je bila lukava, privue se k ovjeku, pa mu prianu:- Ako mi dade svoje guske i kokoi, dosudit u tebi pravo!Onda ree ozbiljno i strogo:- Ja ovdje kao sudac to raspraviti ne mogu, nego ajdmo na ono mjesto, gdje se to dogodilo!Kad su doli na ono mjesto, ree lisica:- Ajde ti, zmijo, u rupu, u kojoj si onda bila, a ti, ovjee, sjedi ondje, gdje si i onda sjedio!Sad namignu lisica ovjeku, a on poklopi kamenom onu rupu, u kojoj je zmija bila. Tako su ovjek i lisica prevarili zmiju.Sada se rastanu ovjek i lisica, ali lisica dovikne ovjeku:- Pazi, to si obeao. Ja u doi na badnjak po svoje!Doe taj ovjek kui, bio je cijelo vrijeme alostan i nije htio nita o tom govoriti eni.Na badnjak htjela je ena zaklati kokoi i guske, ali je nije pustio ovjek, ve joj je rekao:- Ma nemoj klati, eno, jer ja sam to obeao lisici, koja mi je ivot spasila!I sada je tek ovjek pripovijedao eni, to mu se onda dogodilo sa zmijom.Pred no na Badnjak sjedili su u kui ovjek i njegova ena i gledali na prozor, ali eto ti najednom lisice po kokoi i guske, to joj ih je ovjek obeao. Tada e ena ovjeku:- to e ti sve ovo dati lisici, pa da mi gladujemo preko Boia. Uzmi puku i ubij lisicu!ovjek doista poslua enu, uzme puku i ubije lisicu. Lisica se prevali i u posljednjim ivotnim trzajima ree:- Ovako ovjek plaa. Ja sam mu spasila ivot, a on mi ga je uzeo!

Njemuti jezik

Tako je bio jedan car, pa eui jednom srete ribara, a on nosi ribu prodavati. Car ga pita:- ta bi ti iskao za tu ribu?- to mi god dade, - odgovori on. Car mu izvadi dukat i ree:- Evo ti dukat, kad si tako poten.Ribar uzme dukat i vrati se kui, a car odnese ribu. Kad je car nosio ribu, progovori mu ona:- Care, svari me i pojedi, pa e znati njemuti jezik. Ali ako ti je milo da sam znade, ne daj nikome kuati ni upe ni mesa, jer kogod kua, znat e to i ti.Kad to car uje, donese ribu kui, pa je dade najvjernijem sluganu, da mu je svari, ali da ne dirne ni upe ni ribe ni za ivu glavu. Sluga uzme ribu pa je raspravi i metne variti. A kad je bila varena, ree on sam sebi:- Boe moj, zato ja to ne bih smio kuati? Ta car ne e ni poznati, ako ja kuam.Pa uzme malko ribe te kua, srknu upe, i gle, namah uje, gdje eno za njim stoji i mauka repom i govori mu:- Dajde i meni malko, gladan sam.On to opazi, pa onda uzme ribu i odnese caru. Car ga pita:- Da nijesi kuao?- Nijesam, - ree on, a car uzme i pojede ribu. Kad je car pojeo ribu, uje odmah gdje muve zue i divane:- Da znade car, da je prevaren, bome bi se ljutio.Kad to car uje, pita ih, gdje je prevaren, a one mu kau:- Misli, pa e se i sam sjetiti. - Car stade misliti dugo o tome, ali se nikako nije mogao sjetiti.Potom car jedanput zakala u lov sa svojim slugom, pa kad su preko jednog brda prelazili, nau mravinjak, a to mravi divane meu se, kako ima negdje preko tri mora jabuka rodna, i ko bi tu jabuku obrao, pa povadio sredinu iz nje i strpao u hrpu, da bi se za svaku no napunile one koruge zlata; pa onda zlato ujutru povaditi, a koruge ostaviti, pa e se tako opet do ujutru napuniti. Kad car to vidi, pita slugana, to se je nasmijao, a on ree da nije nita. Car ga pusti, pa odu dalje. Idui tako dou u jednu planinu, a kad oni tamo, al govedari zapalili planinu, pa vatra ve dogorela do jednog mravinjaka, a mravi se upropadali tamo amo, a ne mogu nikuda. Kad oni k njima, a mravi viu:- Ne daj nas, Jovo!Slugan, kad to uje, sae s konja, pa uze granu, te onu vatru potrne i odgrne od njih. Kad to car vidi, pita slugana, to mu se je raalilo na te mrave, kad je toliko oko njih tentao, a on ree:- Pa zar bi bolje bilo da su izgorjeli? (A car je uo to su mravi divanili, pa se je odmah sjetio, da i sluga to razumije.) Potom car ode naprvo, a sluga malo zaostane, a najvei mrav upita, to bi najvolio da mu dade zato, to je od njih vatru odgrnu. On ree:- Nita, ta bi mi ti dao? - A mrav mu dade jednu svoju nogu, pa mu ree:- Evo ti ove noge, pa ako ti bude trebalo nae pomoi, a ti samo pirni u nju, pa emo svi doi.On uzme nogu, pa otie sa carem dalje. Kad opet tako dou na jedno mjesto, al' nau lasicu gdje je premotala hrpu mia, a oni svi viu:- Ne daj nas, Jovo! Ne daj nas, Jovo!Kad to slugan vidi, skoi s konja opet, pa ubije lasicu; a kad to car vidi, ree mu:- E, slugo, nije ist posao: ti si jeo ribe.A on ree:- Nijesam.- Ne, ne, - ree car, - sad je svejedno. Hajdemo kui. Potom oni odu kui, i onda mu car ree:- Slugo, ja u posuti po livadi tri struke bisera moje keri. Ona znade koliko zrna ima, pa ako toga bisera ti ne pokupi, da sva zrna budu na broju, ja u ti glavu odsjei.Kad on to uje, rastui se, pa ode na livadu i stane traiti; ali ve podne, a on jo nije naao tri zrna bisera. Sad on sjede pod trn u hlad da poine (kao veli, sad svejedno, vidim, da me nema), pa tako pod trnom sjedei opazi mrava, gdje ide uz deblo gore i dolje, i popijeva:- Blago meni u ljetu! Blago meni u ljetu!On gleda u njega, pa mu pane na um noga, te ju uzme i pirne u nju, al' eto ti oko njega sve od samijeh mravi oivi, pa ga pitaju ta bi rad. On im kae, kako je car, zato to je njih odbranio, prosuo tri struke bisera svoje keri, i da ih on sada mora pokupiti, ili da e mu glavu odsjei.- A jo ne znam, - ree on, - ni koliko zrna ima.Kad to mravi uju, navale po livadi, i zaas mu sva zrna donesu. On sad uzme biser, pa ga odnese i preda caru, a car zapita ker, jesu li zrna na broju; ona ree, da jesu. Onda mu car ree:- Sad mora ii preko ona tri mora, obrati onu jabuku i sredinu povaditi van, a koru donijeti svu amo; ali kora ne smije biti nigdje naeta nego kod cvijeta.Kad on to uje, sad se tekar prepane, te otie. Idui tako i traei jabuke doe do prvoga mora, i tu lee u hlad da poine. im on lee, al' ispod njega travka progovori:- Ne lezi na mene, grehota je, nego me uberi i pomirii, a potom se namai ispod pazuha i koljena, pa e tako prijei preko mora.Kad on to uje, ubere travku, pa ju omirii, i namae se, i odmah mu narastu krila. On onda poine jo malo, pa se digne na krila, i preleti preko mora, pa opet ide dalje. Idui opet tako doe do drugoga mora, pa i to preleti, pa tako i tree more. A kad je preao preko treeg mora, nae jabuku, pa doe, te sjede u hlad poda nju i tu opet malo poine i stane razmiljati, kako bi jabuke obrao, povadio sredinu van, a da kore ne obatali. Najposlije mu padnu na um mii, pa pomisli u sebi:- Ala, da su mi sada bar dva mia, - oni bi to meni uradili!On nije nego pomislio, al' se oko njega stvori mia, da im broja nema, pa ga pitaju, to bi rad. A on im ree:- Rad bih, da mi sve te jabuke oberete i da svu sredinu iz njih povadite, ali da kora sva bude cijela, samo kod cvijeta naeta. Kad to oni uju, prospu se po jabuci, i za as, al' sve jabuke gotove. On sad uzme jabuke, pa se natovari i v