Bosanski ejalet

5/26/2018 Bosanski ejalet

1/21

Prva gimnazija

Sarajevo

SEMINARSKI RAD IZ HISTORIJE

Tema: Austrougarska okupacija Bosne i HercegovineTeza: Bosanski ejalet- nastanak i organizacija

Ime I prezime : Suljovi Anela Profesor :Razred : III- f Filipovi Jasminka

Sarajevo, april 2010.


2/21

Sadraj :

1. Uspostavljanje Osmanske vlasti i vojno ureenje Bosne u XVI stoljecu2. Bosanski sandak- Organizacija

- Teritorijalne promjene3. Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580.godine4. Bitka kod Siska 1593.godine5. Bosanski ejalet u XVII stoljecuKandijski i Becki rat6. Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljecu7. Literatura


3/21

Uspostavljanje Osmanske vlasti I vojno ureenje Bosne u XVI stoljecu

Odmah po osvajanju Bosne osmanlije uspostavljaju svoj sistem vlasti, svoj

drustveno-ekonomski poredak. Vrhovnu vlast imao je sultan koji je bio I vjerskivrhovni poglavar, pa je Carstvo imalo karakter teokratske drzave. Drustveno-ekonomski sustav se zasnivao na feudalnom posjedu poznat kao timarski sistem.Timarci ili spahije pripadali su sitnom vojnom plemstvu, a sluzili su sultanu uvrijeme rata I mira. Sva obradiva zemlja izuzav mulkova, slobodnih imanja, Ivakufa bila je drzavna (azari miri) Prihode sa zemlje sultan je rasporedjivao utimare, zijamete I hasove. Da bi uspostavila timarski sistem Porta je moralautvrdtiti izvore prihoda u provincijama Carstva, te su s toga poslije osvajanjaneke oblasti, a kasnije svake dvadeset, trideset godina sacinjivani iz kojih sevidjela I raspodjela prihoda. Potreba za timarima bila je ona koja je podsticalaOsmanlije na dalja osvajanja. U ranije vrijeme Osnamske vlasti u ovim predjelima

djelile su se na centralnu I provincijsku vojsku. Centralnavojska kapikuli slugePorte sultana izdrzavana je sredstvima iz drzavne blagajne I dijelila se na visekorpusa (odzaka). Provincijska vojska bila je podjeljena na tri djela :-spahije ili timarnici, provincijska (lenska) konjica;

-serhat-kuli ("sluge krajine"), pogranine vojne snage, graniari;

-yerlu-kuli ("domae sluge"), lokalne vojne snage;

Od ovih vojnih radova najznaajnije snage predstavljale su spahije. "Natimurskom sistemu, na kojem je izgraen ovaj vojni red, poivala je cjelokupna

administracija provincija i njihova administrativna podjela na nahije, vilajete,sandake i ejalete, beglerbegluke ili paaluke."

Najvie upravne jedinice u Osmanskom Carstvu bile su ejaleti ili paaluci naijem elu je bio beglerbeg, kojeg je postavljao carski divan, na prijedlog velikogvezira, uz poloaj beglerbeg je dobivao has, koji je donosio prihod od 600. 000do 1. 200. 000 aki. Beglerbezi su najvie panje posveivali vojnim poslovima, aimali su iroka ovlaenja I u spahijsko-timarskoj organizaciji. U svojojkompenteciji oni su imali i pravo da dodjeljuju rimare sa visokim iznosom rente.

Nie vojno-upravne jedinice koje su dijelili bili su sandaci ili live (sancak - turskizastava, liva - arapski zastava), na ijem elu se nalazio sandak beg ili mir - iliva. Sandak bezi su do kraja XVI stoljea nosily titulu bega I zastavu sa jednimtugom ( vrsta zastave sa konjskim repom na vrhu kao znak vlasti I vojnog ranga).Postavljao ih je carski divan , odnosno veliki vezir u ime sultana, a na prijedlogbeglerbega, Bosanskog paaluka. Bilo je tano utvreno kolika je vrijednost kasasvakog sandaka. Tako npr. has bosanskog sandak -bega iznosio je 650. 000aki, hercegovakog 410. 515 aki, zvornikog 245. 793 aki itd. Jedan sandak-


4/21

beg je kao I jedan begler-beg, u ejaletu bio vojni I administratvni upravnik svogasandaka. Prije ostavarivanja Bosanskog ejaleta (1850.), bosanski sandak-beziimali su daleko vee kompetencije, posebno u pogledu poduzimanja vojnihakcija. U poetku uspostavljanja Osmanske vlasti sandaci su se dijelili navilajete ili subailuke kojima su donekle odgovarale I teritorijalne sudske jedinice

- kadiluci, a subailuci su se dijelili na nahije. Kasnije su se sandaci dijelili samona kadiluke kao sudske -teritorijelane jedinice I na nahije kao upravno feudalne.teritorijalne jedinice.

Da bi se tano utvrdili prihodi,drava je redovno vrila popise zemalja u dvarazliita deftera; Mufasal -defter - opirni detaljni opis naselja, poreskih obvenikaI poreza koji su plaani spahijama i imal- defter, sumarni defter -popisi vojnikihlene I ostalih lena I njihobih posjednika , te naselja koja su im pripadala sasumarnim popisom domainstava I poreza.

Vojnicka lena djelila se na hasove, zijamete I timare. Timar je leno sa prihodom219.999 aki, zijamet sa prihodom od 20.000 ili 99.999., a has od 100.000 do200.000 aki. Za dobijeno leno feudalac je imao obavezu da vrsi vojnickuduznost, da ide u rat na konju, sam ili u zavisnosti od visine prihoda sapratnjom.UKoliko bi izostao sa nekog ratnog prihoda spahija je gubio timar,a ako bi sepakzatekao u borsbi dobivao je zijamet I povecanje prihoda.Spahije jednogsandzaka cinile su alaj na cijem celu je bio alajbeg starjesina svih spahija Izaima jednog sandzaka. U najranije vrijeme Osmanske vlasti javlja se I zvanjesubase kao komandanta vecih naselja vojno- administrativnih upravnika manjihoblasti. Izvrsni oblik subase ili sandzak bega u slucaju okupljanja spahija bio je

serasker. Pored toga svaki alaj imao je nekoliko bajraktara, erisurdzija I aua.Bajraktari su nosili zastavu manjih odreda konjice a glavnu zastavu citavog alajanosio je sandzaktar. Cerisurdzije su bili vojnici koji su hvatali dezerzere dok suaui nadzirali disciplinu. Na svaki vojni pohod beglerbeg je nosio registre ukojima je bila popisana sva vojnicka lena I njihovi prihodi. Najvazniji vojni red bilisu mustahfizi a cijem celu se nalazio dizdar- kastelan. Bili su rasporedjenii ubuljuke na cijem celu je bio buljubasa dok jem anjim jedinicama mustahfizazapovjedao odobasa. U svakoj tvrdjavi su se nalazile tobdzije na cijem celu je biotobdzibasa. Pored navedenih gradsku posadu sacinjavali su I dzebelije, posebanrod placenicke vojske. U pogranicnim sandzacima kao sto je bio Kliski, Zvornicki,hercegovacki postojali su jos neki redovi vojni : akindzije, vojnici, azapi, beslije,

delije, farisi, gonulije, martolosi. Svi oni su ocuvani za krajine pa su se nazivaliserhatkuli- sluge krajine, granicari. Akindzije su bili rasporedjeni na krajinama Isvojim cestim upadima na neprijateljske teritorije pripremali osmanlijskaosvajanja. Godine 1455 u bosanskom krajitu bilo je oko 300 vojnika. Azapi suposeban red turske pjeake vojske, na ijem elu je bio azap-aga a preteno susluili u tvravama stacioniranim na plovnim rijekama.Belije takoer poseban red plaenike konjice, u prvo vrijeme sluzu slu upograninim garnizonima a kasnije i kao lokalne vojne snage.


5/21

Delije - zaseba rod lahke konjice, kojeg su osnovali poznati komandanti GaziHusrev - beg i braa Jahjapaii. Sam Husrev-beg imao je oko 10.000 delija.Ovaj red je prvo sluio kao lina garda uticajnih komandanata da bi kasnijepostali udarni odredi osmanske vojske. Farisi - glavni rod plaenike konjice utvravama.

Gonulije - lahka konjica, plaenika vojska, koji su imali obavezu uvati granice,varoi i kasabe, a povremeno uestvovati i na bojitima. Martolosi - poseban rodvojske koja je u najranije vrijemeosmanske vlasti bila sastavljena od krana, prvenstveno od stoarskog(vlakog) stanovnitva. Sluili su kao posada u tvravama, kao graniari, uvariputeva i klanaca te vrili slubu javne sigurnosti uope.Pored navedenih u Bosni su djelovale i druge vojne i poluvojne organizacije iredovi: derbendije, vlasi, sejmeni te erahori. U pojedinim gradovima Bosne usastavu gradskih posada (Yerli kulu) javljaju se janjiari,koji su u ovoj pokrajini imali poseban poloaj. Pored tvrava za osiguranje vojnekrajine koristile su i rijene flote. Kao vojno-teritorijalne jedinice, prve kapetanije u

Bosni nastale su u prvoj polovini XVI stoljea,i to prva Gradika, zatim Neretva sa sjeditem u Gabeli (1562), Dravska (1571),Obrovaka (1574), te Krka (1577).Na elu kapetanija bili su kapetani, koje je imenovao sultan na prijedlog sandak-bega, odnosno beglerbega. Kao vii komandanti krajike vojske, kapetani sudobivali znaajne prihode, i imali osobit uticaj u politikom ivotu svoga kraja.Sa ovakvom vojnom organizacijom, sa kojom je bilo obuhvaeno gotovocjelokupno domae muslimansko stanovnitvo, Bosanski ejalet, kao serhat(krajina) imao je svoje posebno mjesto u osmanskoj dravi.


6/21

Bosanski sandzak

Kad su Turci 1463.g. srusili bosansko kraljevstvo, osnovali su od osvojenog

podrucja svoju veliku provinciju Bosanski sandzak. Prvi bosanski sandzak-beg jeMehmed-beg Minetovic (1463-1464), dotada sandzak-beg smederevski.

U prvom deceniju turske vladavine izvrsena je reorganizacija uprave zemlje, avec 1470.g. obrazovan je od osvojenog teritorija Hercegove zemlje posebanHercegovacki sandzak sa sjedistem u Foci, a nesto kasnije, prije 1483.g. iZvornicki sandzak. Tako je sav teritorij bivseg bosanskog kraljevstva podijeljenna tri sandzaka. Ovi ce kasnije sacinjavati jezgro Bosanskog pasaluka.

Bosanski sandzak-beg je zato sto se nalazio na celu jezgra zemlje, a i kaosandzakbeg najstarijeg sandzaka, dobio po turskim zakonima rukovodecu ulogu

medju susjednim sandzakbezima, pa je tako jezgro Bosne i dalje bilo neka vrstamatice kojoj su kasnije najvise pripajane novoosvojene oblasti.Sandzakbeg je bio vrhovni vojni i upravno-politicki organ na podrucju svogsandzaka. Visi funkcioneri na njegovom dvoru bili su :

- cehaja ( zamjenik sandzakbegov);- kapidzibasa ( natkomornik);- haznadar ( blagajnik);- imrahor ( nadglednik staja);- caus,kancelar, vojvoda,subasa,ceribasa,cesnegir itd.

Svaki je sandzak imao svog alajbega, zapovjednika spahijske vojske.

Janicari su imali svoje posebne starjesine, a svi su bili podvrgnuti sandzakbegu.

Sandzaci su se dijelili na nahije, kojima su upravljale vojvode. Sudsku vlastvrsile su kadije.

U toku daljih turskih osvajanja u XVI v. osnivani su novi sandzaci. Tako je:

1537.g. osnovan Kliski,1538.g. osnovan Pozeski,

1557.g. osnovan Zacesanski,

a, nesto kasnije je osnovan i Krcki sandzak. Oni su dobili imena po mjestima ukojima su u pocetku bila sjedista njihovih sandzakbegova. Sa vojnickimnapredovanjem ide i pomjeranje glavnog sredista Bosanskog sandzaka izSarajeva u Banju Luku (oko 1554.g). Sa svim tim poraslo je i politicko i vojnoznacenje bosanskog jezgra, pa su zato, nesto prije 23.09.1580.g. svi spomenuti


7/21

sandzaci sa Prizrenskim i Vucitrnskim - ujedinjeni u najvisu tursku upravno-politicku jedinicu u nasim zemljama, u beglerbegluk, ejalet ili pasaluk bosanski.

Dotle je sav taj teritorij bio u sklopu Rumelijskog ejaleta ili beglerbegluka, osimZvornickog i Pozeskog sandzaka, koji su jos 1541.g. bili prikljuceni Budimskom

ejaletu.

Bosanski beglerbegluk bio je jedini beglerbegluk u Turskom Carstvu kome suteritorij i srediste bili na juznoslavenskom podrucju.

Potkraj XVI v. Prizrenski sandzak i Vucitrnski sandzak vraceni su Rumelijskomejaletu, ali je na drugoj strani bio organizovan Bihacki sandzak ( 1593.g), pa jetako Bosanski pasaluk sve do potkraj XVII v. bio sastavljen obicno od ovih 8sandzaka:

1) Bosanski

2) Hercegovacki3) Zvornicki4) Kliski5) Pozeski6) Krcki (Licki)7) Pakracki (Cernicki)8) Bihacki


8/21

Organizacija

Na celu Bosanskog pasaluka, kao i svakog drugog pasaluka, stajao je beglerbeg

s titulom pase, sa dva ili tri tuga (konjska repa), a od pocetka XVII v. vrlo cesto ivezir.

Za prvog beglerbega bosanskog imenovan je Ferhad-beg Sokolovic (1580-1588), koji je dotle bio sandzakbeg Bosanskog sandzaka.Bosanski beglerbeg bio

je na celu cjelokupne uprave svog podrucja, zapovijedao velikom vojskom svogPasaluka, podjeljivao sitnije timare, postavljao neke organe u provinciji i t.d. Upitanjima svog podrucja imao je odlucan uticaj na Porti. Njemu su bili podvrgnutisvi sandzakbezi u Pasaluku.

Imao je svoj divan (vijece), ciji su glavni clanovi bili haznadar (sef finansija),

njegov cehaja (zamjenik), timar deftedar (sef pokrajinske uprave feudalnihimanja), teskeredzija (tajnik), muhurdar (cuvar pecata) i kadija.

Janjicarskim odredima je zapovijedao janjicar-aga. Ali unatoc svom znatnomupravnom podrucju (od Sapca do Jadrana i sva Slavonija), prilicno velikimpunomocima i paznji koju je centralna vlast pridavala Bosni kao pogranicnojoblasti, bosanski je pasa u izvjesnim djelatnostima bio podredjen budimskomveziru. Uz ovo treba napomenuti da je vlast i uticaj visokih turskih funkcionerasvuda, pa i u Bosni, ponajvise zavisila o njegovom licnom ugledu na dvoru.

Neki bosanski sandzakbezi hvale se da su glava cijele Bosanske i Budimske

krajine i da direktno pisu pisma stranim vladarima o vrlo delikatnim pitanjima, abili je opet slucajeva da su se sitni trgovacki sporovi, umjesto bosanskomupucivali u nadleznost budimskom veziru.


9/21

Teritorijalne promjene

Pocetkom XVII v. iz Bosanskog pasaluka izdvojen je Pozeski sandzak i pripojennovoosnovanom Kanjiskom ejaletu, a potkraj vijeka, nakon turskog poraza podBecom (1683), Bosna je potisnuta uglavnom u svoje srednjovjekovne granice iizgubila sve sandzake u Hrvatskoj. Otada pa do 1852.g. bosanski se ejalet dijeliouglavnom na ova cetiri sandzaka:

1) Bosanski2) Hercegovacki3) Zvornicki4) Kliski

Godine 1832, ukinut je Zvornicki sandzak, a Hercegovina je postala samostalanejalet s vezirom na celu. Tako je ostalo sve do vremena Omer-pase Latasa, koji

je izvrsio "novu reorganizaciju zemlje".

On je nazive sandzaka zamijenio nazivom: kajmekamluk, Bosanski ejaletpodijelio je na pet kajmekamluka:

1) Sarajevski2) Bihacki3) Banjolucki

4) Zvornicki5) Novopazarski

a, Hercegovinu je podijelio na tri:

1) Mostarski2) Pljevaljski3) Trebinjski

Kajmejamluke je podijelio na mudirluke (srezove).

U Bosni ih je bilo 44, a u Hercegovini 16. Neki mudirluci imali su svoje nahije(ispostave). U Bosni je bilo 19, au Hercegovini 1 nahija. Bosanski je vezir ujednoupravljao Bosanskim sandzakom, dok su na celu svih ostalih kajmekamluka biliposebni kajmekami (okruzni nacelnici).

Sjediste Bosanskog pasaluka bilo je u Banjoj Luci od 1550-1639, zatim uSarajevu (1639-1687), pa u Travniku 1878.g.


10/21

Hercegovacki sandzaci imali su sjedista u Foci, Pljevljima, Mostaru;

Zvornicki u Zvorniku i Donjoj Tuzli;Kliski u Livnu, rjedje u Klisu;Krcki ili Licki u Kninu i Udbini;

Zacesanski, Pakracki, ilii Cernicki u Cazmi, Pakracu ili Cerniku;Pozeski u Pozegi;Bihacki u Bihacu i Petrinji;Sjediste Novopazarskog sandzaka bilo je u Sjenici.

Tako je ostalo do jula 1865.g. kada je provedena nova reorganizacija zemlje iBosna dobila svoj vilajetski ustavni zakon.

Po tom je zakonu od Bosanskog i Hercegovackog ejaleta stvoren Bosanskivilajet, kome na celu stoji valija (guverner).

Vilajet je podijeljen na 7 sandzaka:

1) Sarajevski2) Travnicki3) Bihacki4) Banjalucki5) Zvornicki6) Novopazarski i7) Hercegovacki

Pljevanski mudirluk dosao je tada u sastav Novopazarskog sandzaka, koji je

1872.g. izdvojen iz Bosanskog vilajeta i sa Niskim sandzakom sacinjavaoNovopazarski vilajet, ali je tako ostalo kratko vrijeme.

Novopazarski sandzak je 2.02.1877.g. definitivno odvojen od Bosne i prikljucennovoosnovanom Kosovskom vilajetu.

Kad je buknuo hercegovacki ustanak, obrazovan je u novembru 1875.g. Gatackisandzak, a u decembru iste godine Hercegovacki vilajet.

Oba su ukinuta 2.02.1875.g. i prikljucena Bosanskom vilajetu. Tako je Bosanskivilajet pred okupaciju bio podijeljen u 6 sandzaka, koji su 1882.g. pretvoreni u 6

okruga, sa znatnijim izmjenama granica i broja srezova.


11/21

Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580.godine

Posto su u drugoj polovini XVI stoljeca osvojene znatne teritorije, doslo je doosnivanja novog ejaleta u evropskom djelu osmanskoh carstva. Ne samo

prosirenje teritorija nego I prvi znakovi slabljenja centralne vlasti, te zelje zauspostavljanjem cvrsce vlasti za novoosvojenim podrucjima koji su bili izmedjudvije mocne susjedne zemlje Mletacke republike I Habsbuske monarhije, nagnalisu Portu da izvrsi neke promjene u administrativno- upravnoj podjeli carstva.Izdvajanjem Bosnskog, Hercegovackog, Kliskog, Pakrackog I Krkog sandzakaiz Rumelijskog, te Zvornickog I Pozeskog iz Budimskog beglerbegluka, osnovan

je Bosanski ejalet. To je bilo poslije 25. aprila a prije 23. septembra 1580. Udokumentu od 6.oktobra 1580.dubrovacka vlada je odlucila svog prijateljadotadasnjeg bosanskog sandzak- bega Ferhad bega, koji je u medjuvremenupostao beglerbeg nad sedam sandzaka, darovati raznim poklonima. Teritorijekoje je kontrolisao bosanski beglerbeg bile su vece nego sto je imao ijedan

srednjovjekovni bosanski vladar. Njegova teritorija se prostirala od Sapca doJadranskog mora I od Zvecana do Vitrovice. To je jedini slucaj na Balkanu da sepod oOsmanskom vlascu ejalet podudara sa obrisima jedne bivse blakanskedrzave I njenog gravitacionog podrucja.

Kako je izgledao sam dvor beglerbega tesko je reci jer se nijedan iz XV I XVIstoljeca nije sacuvao. Ali naosnovu svjedocenja savremenika kako putopisacatako I dubrovackih poslanika otprilike znao izgleda dvora kao I ceremonijal koji jena njemu vladao. Vjerovatno je to bila velelijepna gradjevina sa skupocjenimnamjestajem. Dubrovacki poslanici primanisu na dvoru bosanskih beglerbega uzizvanrednu pompu Snadbjevan kredencijalnim pismom, raznim dokumentima

koji su sadrzavali privilegije dobivene od sultana, uz pratnju prevodioca,dubrovacki poklisari su obavezno trazili audijenciju od pasinog cehaje. Kad bidobili odobrenje ulazili bi u saraj, gdje je sjedio pasa, okruzen raznimvelikodostojenicima, sluzbenicima I izabranim gradjanima. Tad bi poljubili rukupasi I predali mu poklone, koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina,sukna, secera, juznog voca, svijeca itd. Prvosjediste Bosanskog ejleta bilo je uBanja Luci, koja se tada pocela naglo razvijati, zahvaljujuci I prvom beglerbegunovoosnovanog ejaleta, ferhad- pai Sokoloviu.

Granice bosanskog ejaleta do kraja XVI stoljeca nesto su prosirene, uglavnomna racun hrvatskih teritorija. Ukljucivanjem Bihaca I bihacke krajine u sustav

Bosanskog ejlaeta, zavrsena su osvajanja I time je zaokruzena njegova teritorija.Poraz pod Siskom 1593.godine oznacio je pocetak zaustavljanja osmanlijskihprodora prema zapadu.


12/21

Bitka kod Siska 1593. godine

I poslije osnivanja Bosanskog ejaleta 1580.godine nastavljeno je njegovoteritorijalno sirenje. Ratoborni bosanski namjesnici novim ofanzivnim akcijama

osvajaju nove gradove, pa I cijele krajeve. U tome je poslije ferhad paeSokolovia narucito istican Hasan paa Predojevic.Prema nekim izvorima rodomje iz Luzaca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porjeklom iz Hercegovine.Onosto je nesporno za ovog osmanskog vojskovodju I bosanskog namjesnika je da

je pored ratobornosti imao na sultanovom dvoru I veliku zastitu od dvojicezemljaka: velikog vezika Osmanskog carstva Sujavusa pae I carskog prvogsavjetnika Dervis pase Bajezidagica. Oni su mu omogucili da se uspinje uslutanovoj sluzbi, te da 1591. godine bude imenovan za bosanskog namjesnika.Takodjer su mu pomogli da mnoge ovjne odluke moze donijeti samostalno, bezkonsultacija vlade (Porte).ZA to je znao I becki poslanik u Carigradu koji je na vijesti da jeHasan pasa

imenovan namjesnikom provincije Carstva koja se granici sa njegovom drzavom,odmah protestuje, ukazujuci da to moze izazvati vece vojne sukoobe pa Iotvoreni rat. Medjtuim svi prigovori ostali su bez uspjeha.Uskoro po naimenovanju u Bosanki je ejalet dosao Hasan paa Predojevic.Nakon deset godina relativnog mira u pogranicnim krajevima nastupila je ratnapsihoza. Novi osanski namjesnik na uscu Petrinjace u Kupu naredio je gradnjudanasnje Petrinje. Jos dok su gradjevinski radovi bili u toku, on izvrsi vojnumobilizaciju I poce sa upadima u pravcu Bihaca. U tim vojnim akcijama osvojiRipa, a nesto kasnije Stulic I Blagaj na Korani.U proljece naredne 1592. godine Hasan pasan astavlja nova osvajanja. Najpre

juzno od Kupe zauzima Goru I Hrastovicu u Hrastovikoj kapetaniji, koja je bila u

sastavu Habsbuske vojne krajine. U svm tim pohodima dolazi do bogatog plijena.Prema ranijem planu koji je sa svojim komandantima priipremio u zimskimmjesecima 1591/92 godine, dio vojske sa topovima 10.juna 1592.godine poslao

je u pravcu Bihaca najznacajnije tvrdjave I mjesta u Krajini. Tri dana kasije sesam sa cetama pridruzio Osmanskom gradu.Cijelo mjesto sao kolicom bilo je sasvih strana u okruzenju. Branioci su od bosanskog namjesnika dobili ponudu dabez borbe predaju tvrdjavu I grad. Na prve ponude zapovjednik Bihaca kapetanJosip Lamberberg je negativno odgovorio. Tek onda Hasan pasa izda naredjenjeda se grad I drzava artiljerski tuku sa svih strana. Nakon petodnevnogartiljerijskoj granatiranja, te vise pjesadijskih jurisa, branioci se 19. juna predasenapadacima. Prije nego su napustili grad napravljen je dogovor da se sve vojno I

civilno stanovnistvo sa pokretnom imovinom moze slobodno iseliti. Kako piseRadoslav Lopasic, Hasan paa je u trenutku predaje Bihaca darovao kapetanaLamberberga obilatim darovima I zlatnim odorom a suce odjelima od atlasa.Osvajanjem Bihaca cijela danasnja teritorija BiH je dosla pod sultanovu vlast.

Ako se pogleda vremenski period kada je osnovvan prvi bosanski sandzak sadolaskom sultana Mehmeda II Fatiha 1463. pa do zauzimanja spomenutetvrdjave I grada, to je trajalno punih 130 godina. Ubrzo nakon ove vojne akcijeuslijedila je I nova administrativno upravna podjela Bosanskog ejaleta. Pored


13/21

postojucih sedam od Bihaca I okolnih osvojenih gradova I tvrdjava formiran jenovi, osmi, Bihacki sandzak. Time ova pogranicna provincija u evropskom dijeluCarstva dostize svoj najveci teritorijalni opseg u vrijeme osmanske uprave. cU tovrijeme bosanski ejlaet se sastojao od : Bosanskog, Hercegovackog, Zvornickog,Klickog, Zacazmanskog, Krckolickog, Pozeskog I Bihackog sandzaka. Sjediste

bosanskih namjesnika bilo je u Banja Luci, koja je zbog ofanzivnih akcija jos1553. godine postala rezidencija bosanskih sandzakbegova. Tako je ostalo svedo 1653. godine kad Sarajevo postaje administrativno upravni centar ali ovogputa Bosanskog ejaleta. U vrijeme osvajanja Bihaca bosanski namjesnik jepodsvojom vlascu drzao veci broj teritoreije nego sto ju je imao ijedansrednjovjekovni vladar. To je prostor koji seprotezao od Sapca do Jadranskogmora I Zvecana doVitrovice. Zahvaljujuci svom polozaju Bosna je postalasredisnja oblast I predstavljala neku vrstu matice sa velikim znacajem I ulogom.To je zadzala I u vrijeme ofanzivnih kao I fdefanzivnih osmanskih akcijazahvaljujuci svom pogranicnom mjestu u osmanskoj drzavi. Ne zadovoljavajucise uspjehom Hasan pasa sa cetama kod Petrinje prelazi Kupu I napada brojna

hrvatska mjesta, te kao I prethodne godine dolazi do bogatog plijena. Da bionemogucio napredovanje osmanske vojske hrvatski ban Toma Erdodi- Bakasa velikim vojnimsnagama kod Bresta saceka Hasan pasu. I ovog puta ratoborninamjesnik izadje kao pobjednik. Na bojnom polju zivot izgubi 2.000 carskihoficira I vojnika, a 200 ih sa sest topova bi zarobljeno. Tarne zarobljenike, topoveI 22 neprijateljske zastave Hasan pasa posla u Cargrad. Istovremeno je I pisaovodecim licnostima Carstva da nakon ovih ofanzivnih akcija ocekuje revansprotivnicke strane te da mu je zbog toga neophodna vojna pomoc. Tokom cijelogzimskog perioda 1592. 1593. godine vrsio je uobicajne vojne pripreme,dovodeci tesku artiljeriju I gradeci most preko Kupe na mjestu odakle ga jenestoranije odnijela poplava. Do novih vojnih akcija dolazi u proljece 1593. sa 10. 000

mobilisanih vojnika bosanki namjesnik prijedje Kupu I usput zauzevski Drencinuutobari see na desnoj obali kodSiska. Tu je osekivao vojnu pomoc iz Rumelijskogejaleta koja mu je obecao veliiki vezik Sijavus- pasa. U medjuvremenu naPorti(vladi) za velikog vezira imenovan je Sinan pasa, koji na mjesto novogRumelijskog beglerbrga imenuje svog sina Mehmed pasu koji zamijeni GirliHasan pasu. Saznaavski daj e Hasan pasa sa vojskom presao Kupu I krenuoprema Sisku doslo jedo brzog okupljanja habsbuske vojske kod Zelina uTuropolju. Uglavnom su to bile banske I krajiske cete pod zapovjednistvom banaTome Erdodija.Videci da mu pomoc ne stize a ne zeleci se povuci sa bojnog polja, Hasan pasa

a dijelom svojih bosanskig odreda prijedje na lijevu obalu Kupe I prvi napda

protivnicku snagu. Vjerovatno je racunao na faktor iznenadjenja,ali I na ratnusrecu koja ga je u proteklom vremenu pratila. No, ovaj put nije imao uspjeha.Motivisani za odbranu ali I za osvetu zbog ranijih poraza carski zapovjednici Ivojnici pruzise napadacu zestok otpor. Za nepunih sest sati borbe sultanovavojska se morala povuci na polazne polozaje. Gubici su bili ogromni. Toga da,a ,22. juna 1593. godine zivot je izgubilo 7000 najboljih oficira I vojnika iz cijelogBosanskog ejaleta. Medju poginulim bili su I Hasan pasa, zatim zvornickisandzak beg Sinan beg I sultan zade Mustafa pasa kao I znatan broj spahija. I


14/21

ovom prilikom se jasno uocavalo da vojska Osmanskog carstva nije vise takonepobjediva kao ranije. Neposredno iza sisackog poraza doslo je do vaznepromjene u osmanskom sistemu, po komese ustanovljavaju odzukluk timari uBosanskom ejaletu s ciljem da se tom ustavnom spasavaju institucije timarskospahijskog sistema I da se ojaca vojna moc jedne dragocjene pokrajine

Osmanskog carstva. Odzakluk timari znacili su da us lucaju pogibije ili prirodnesmrti nosioca timara koji nema dikrektne potomke, taj posjed mmoze naslijeditinjegov sinn, brat ili najblizi srodnik a ako nema ni takvih onda neko iz sireporodice.Bosanski ejalet u XVII stoljecu Kandijski i Becki rat

Proces opadanja vojnih, finansijskih I politickih mmoci osmanskog carstvanastavljen je tokom cijelog 17. st.Ni vojni neuspjesi kao ni dobronamjernoupozorenje mnogih mislecih ljudi nisu zaustavili slabljene centranih vlasti. Pomnogim princima a narucito u pogranicnim u koje spada I Bosanski ejaletnamjesnici I drugi srzavni sluzbenici se nezakonito ponasaju. To je posebno

doslo u vrijeme do zirazaja u vrijeme sultana Ibrahima 1640-1648 svojim slicnimprimjerom dao je pohoda za raskalasen zivot u nebrigu za drzavne poslove. Dabi prikrio slabosti I suzbio nezadovoljstvo ulazi u rat protiv mletacke republike.Tako je zapoceo dugi Kandijski rat. 14645. 1669. U vrijeme izbijanja ovog rataBosanski ejalet imao je sedma sandzaka : Bosanski, hercegovacki, Zvornicki,Kliski, Pakracko Cernicki, Krcko- Licki I Bihacki. Posljednja dva sandzaka su seprema trenutnim potrebama ponekad spajala u jedan a sredinom 17. stoljecaBihacki sandzak je za izvjesno vrijeme bio potpuno ukinut. Sto se tice ranijenavedenog Pozeskog sandzaka on je 1600. godine izdvojen iz Bosanskog Iprikljucen Kaniskom ejaletu. Na cijeloj bosanskoj teritoriji prije izbijanja rata upogranicnim krajevima bila su brojna cetovanja Hajduckih I Uskockih odreda.

Medjutim kad je 1645. godine osnovana vojska napala Kretu ( Kandiju) izBosanskog ejaleta zapocele su borbe u primorskim mjestima. U to vrijemeMletacka vojska u Dalmaciji brojala je 8000-9000 ljudi. Vecinom su to bili domaciljudi. U narenim godinama njihov broj se smanjivao I zadrzao na 4500 hiljade.Osim najamnickih odreda Mletacke vlasti su pruzale pomoc Hajduckim IUskocckim cetama. Vec prvih ratnihm jeseci velike skupine vlaha ili Morlaka kakosu mlecani nazivali Prebjeg iz Bosanskog ejaleta koji su im dolazili saporodicama pokretnom imovinom te sa desetinama hiljada sitne I krupne stokestupale su u hajducke I uskocke odrede. Tako su za relativno kratko vrijeme usvim primorskim mjestima I duboko u pozadaini osmasnke teritorije nastali brojnihajducki odredi koji su svakodnevno djelovali. To je uticalo da duzina frona bude

daleko veca nego sto se objektivno moglo drzati.Pocetak Kandijskog rata nijenagovjestavao da ce na ovom dijelu ratista biti tako brojni sukobi I da ce rat trajatiskoro cetvrt stoljeca. U to vrijeme budimirski vezir Deli Husein- paa prolazecikroz Bosnu izvrsi mobilizaciju veceg broja zaima I sphija te ih odvede na glavnoKretsko ratiste. Vjerovatno da je I to uticalo da na Dalmatinsko-bosanskoj graniciza izvjesno vrijeme prave borbe nisu ni otpocele. Iako su I zvanicno bile Izaracene strane podanici Osmanskog carstva I Mletacke republike su nastavilicak normalne poslovne odnose. Takostanje trajalo je skoro cijele prve ratne


15/21

godine.Do vecih sukoba dolazi u 1646. godini koristeci Mletacku nesmotrenost,novi bosanski namjesnik Ibrahim pasa Sivcic ( Gabeljak) sakupio je vece vojnesnage I napao Meltacke posjede u sjevernoj Dalmaciji. Pocetkom septembra istegodine osvoji novi grad Biograd. I vise palanki koje njegovi vojniciporusise.Jedino je novi grad od toga bio postedjen.

Pojacani intenzitet borbi u vise dalmatinskih mjesta uticao je na mlatecke vlastisa puno ozbiljnosti poklone vecu paznju ovom dijelu fronta. S timciljempovecavaju broj mjesnih posada, utvrdjuju vise mjesta, a u scojim planovimapripremaju I ofanzivne akcije. Istovremeno rade na pridobijanju katolickog Ipravoslavnog stanovnista iz bosanskog ejaleta. U tome imaju znatnog uspijeha.Pored oblati poljica koja se nalazi u blizini Splita pod Meltacku vlast se februara1647. godine stavlja I dio mjesta izmedju Cetine I Neretve tzv krajina. Sve se todesavalo uoci vecih vojnih okrsaja. Jos su prvih januarskih dana 1647. godinemletacke posade iz Zadra I Sibenika presle u napad I uzmeniravale susjednaOsmanska mjesta. U martu iste godine Krcko lickog sandzak bega Halila bega

Alajbegovia porazila jemMletacka vojska. Tom prilikom sandzak beg je zarobljen

I odveden u Veneciju. Neposredno iza toga Mlecani su napali novi grad.Neposredno iza toga Melsaci su napali Novigrad. Melstacki uspjesi uticase dasultanovi podanici, katolicki,, pravoslavne vjeroispovjesti u vecem broju poceseprelaziti pod vlast venecije. Novopridosle porodice smijestice se na uski primorskipojas kao I pojedine slabo naseljene otoke.Dolaskom tih izbjeglica Meltackarepublika dobila je brojne sposobne borce koji organizovani u vece ili manje ceteI odrede pocinju upadati ne samo u pogranicna mjesta nego I u dubokuunutrasnjost Bosnakog ejaleta. Ponesena postignutim uspjesima mletackabojska svoje ofanzivne akcije usmjerava prema Klisu. Ovog puta braniocima teznacajne pogranicne tvrdjave punu pomoc pruzi bosanski defterdar Mustafa aga.Koordiniraim akcijama klinske posae I vojske pristigle iz drugih mjesta bosanskog

ejaleta pod komandom Mustafa age razbijena je ospada grada a Duzdeva vojskadozivjela je poraz. Taj uspijeh ne pokoleba Mlecane da nastave sa svojimofanzivnim akcijama. U daljim vojnim pohodima njihovi vojnici osvojise Vranu INadim kao I neka manja mjesta u okolici Zadra I Sibenika. ZA Veneciju jeosvajanje Nadina bilo odvelikog znacaja jer je njegova tvrdjava smatrana jednimod najjacih utvrdjenja Lickog sandzaka cak I vecom I od kninske. Opsada Klisanastavljena je u narednoj 1648. godini uz pomoc hajduckih ceta Meltacka vojskanastavi uspijesne napade na Drni, Knin, Vrliku I druga manja mjesta. Krajemmarta 30.3.1648. uspijela je osvojiti Klis, jednu od najznacajnijih primorksihtvrdjava koji je do tada bio pod sultanovom vlascu. To je bila velika pobjedaMeltacke republike I njenog generala Foskola cija vojska te godineo svoji

Zemunik I Kamen, selo kod Splita koji I kao dva prethodna mjesta bilosjedisteistoimenih kapetanija.Melatackao svajanja I neuspjesi osmanske vojske uprimorskim mjestima ubrzase odluku Porte dau mjesto nesposobnog Mustafapase za novog Bosanskog namjesnika imenuje Dervi Mehmed pasuOmerpasica. Cim je novi vezir dosao u Bosnu mobilisa jedan biospahija koji sesakupise u Livnu. Komandu nad njima povjerio je Ali agi I uputio ih premaDalmaciji. Rukovodjeni iskusnim zapovjednikom pokretni I sa jasnim ciljem oviosmanski doredi nanijese neprijatelju vise poraza I po predanju ubise 700


16/21

mletackih vojnika I hajduka. Medjutim sa tog ratnog pohoda u pasaluk donesosekugu koja se siri po cijelom bosanskom ejaletu. Iste godine od kapi u Livnu umrevezir Dervi pasa. Umjesto njega dodje Hasan pasa Memibegovic koji usostavired I mir na podrucju cijele provincije, a na frontu poce postizati vidne uspijehe.Vojne akcije su nastavljene I naredne 1649. godine.U to vrijeme licki sandzak

beg bio je Mehmed beg Hurakalovic, brat Mustajbega Lickog. Glavni teret borbipadao je na dalmatinsko I bosansko stanovnistvo. Zahvaljujuci Hasan pasi uBosanskom ejaletu ojacala je drzavna vlast a na bojnom polju psotignuti suizvjesni uspjesi. Za to je znala I carigradska vlada I pored toga 1650. na Porti

jedonesena odluka da se ovaj sposobni namjesnik opozove., a na njegovomjesto imenovan je Mehmed pasa Derderdarevic. Uskoro novi vezir dodje usukob sa sarajlijama sto izazva nered I u drugim mjestima.To iskoristi mletackavojska I u jednom brzom I ekifasnom napadu osvoji gabelu. Saznavski za touticajni ljudi su na sultanovom dvoru porijeklom iz Bosne izntervenisali te umjestonesposobnog Mehmed pase Porta za novog bosanskog namjesnika postavi Fadilpasu Maglajca koji sa kracim prekidima na tom polozaju ostade do 1655.godine.

Isste godinek ad je u Bosnu dosao


17/21

dolazi do mirovnog ugovora u kojem Venecija gubi Kretu a na drugoj stranidobijem dijelove Krko likog I Kliskog sandzaka iz Bosanskog ejaleta. U 1696. godini vojska iz bosanskog ejalta je uglavnom ratovala u Ugarskoj podkomandom sultana Mustafe II 1695- 1703. U to vrijeme na teritoriji Bosanskogejaleta vladao je prividan mir. Medjutim do vecih borbi na bosanskom ratistu

doslo je anredne 1697. Vojni krugovi u becu okupljeni oko princa EugenaSavojskog prabvili su planove za osvajanje Bihaca. Ovaj grad I njegovu tvrdjavusu po misljenju hrvatskog bana Adama Bocama I Karlovackog generala grofaKarla Auersperga trebali sto prije zauzeti jer je to kljuc za dalja teritorijalnaosvajanja u Bosanskom ejaletu. I dok su se bosnjaci u svom ejaletu uspjesnobranili dodje do velike borbe izmedju Osmanskih I habsbuskih trupa kodSente11. 9. 1697. predvodjena sposobnim vovskovodjom princom EugenomSavojskim austijska vojska pobijedi Osmanlije koje je licno predvodio sultanMustafa II I veliki vezir carstva Almas Mehmed pasa koji zajedno za drugih 18beglerbegova I najicara poginu u ovom boju. O tome se ubrzo saznalo I uBosanskom ejaletu. Na vijest o tom porazu valija Mehme pasa Korca se razboli

te ubrzo umire a za bosankog namjesnika Porta imenova cehaju Sari Ahmedpasu. Eugen Savojski pripremi plan napada na srenju Bosnu. Sa 6000 ljudi kojeje okupio krAJ Osijeka 12 oktobra predje kod bosanskog broda na Savu I bezveceg otpora za 4 -5 dana osvoji Doboj I Maglaj. Iz okoline Visokog princ upustisarajlijama pismo u kojem trazi predaju njegovog grada a zauzvrat im garantujelicnu I imovinsku sigurnost. U suprotnom im je zaprijetio da ce grad zapaliti svenjegove stanovnike poubijati. U pismu se kze . Necemo postediti ni dijete umajcinoj utrobi jer je pripravljeno tesko topnistvo.Ne dobivsi pozitivan odgovor23. oktobra podjose prema Sarajevu.l Stanovnici su se sakrili u tvrdjavu nepruzajuci nikakav otpor. U podmetnutom pozaru toga 24. oktobra 1697. izgorjeskoro cijeli seher. Eugen se povlaci 25. Posljednja bitka zaracenih drzava vodila

se na tlu bosanskog ejaleta kod Stoca. Krajem decembra 1697. Mlecaniiznenada napadnu ovaj grad I njegovo utvrdjenje. I pored potkupljivosti jednogvratara koji je pokusao izdati svoje drugove stolaca posada se uspije odbraniti Iprotjerati neprijatelje. U to vrijeme iz Carigrada stizeFerman zapovjednik u kome se zatoceni bivsi vezir I vojni zapovjednik DaltabanMustafa pasa imenuje novim bosanskim namjesnikom a dotadasnji valija Sari

Ahmed pasa za hercegovackog sandzak bega. U to vrijeme pod sredstvomEngleski, Nizozemske I Spanije vodjeni su mirovni pregovori zaraceni strana.Prihvtajuci te odredbe Osmansko carstvo je sa Habsbuskom monarhijom 26

januara a sa Mletackom republikom 7 februara 1699 potpisalo mirovni ugovor.Karlovackim mirom teritorija Bosanskog ejaleta osjrtno je smanjena ostavsi skoro

bez cijelog Cernickog Pozeskog I Lickog de dijelova Kliskog I hercegovackogsandzaka. Sa velikim gubicima I iz temelja poljuljanim unutrasnjim uredjenjemOsmasnko carstvo ulazi u neizvjesno 18 stoljece a s njim I Bosna kaopogranicna provincija evropskog dijela Osmanske imperije.


18/21

Ratovi I odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljecu

U novonastaloj situaciji poslije 1699. Bosanski ejalet skoro je dosao u granice iz15tog stoljeca. Novo administrativno upravno podjelom sveden je na petsandzaka. Bosanski, hercegovacki, Zvorniki, Kliski I Bihacki koji je u ratu 1714.do 1718. ukinut I prikljucen Bosanskom sandzaku. Ovakva podjela ostala je dokraja 18. st.Tokom 18. stoljeca u Bosanskom ejaletu seu rat moglo mobilisti I do 60000 ljudiskupa sa vojnim formacijama koje su bile rasporedjene u svim znacajnimmjestima. Za tadasnje prilike to je predstavljalo veliki broj te se I time mozeobjasniti veoma uspjesna odbrana ove pogranicne provincije evropskog

dijelaosmanskog carstva u ratovima koji su se u tom vijeku u tri navrata vodili nanjenom tlu veoma vaznu ulogu u odbrani granica Bosanskog ejaleta odigralo je Ivojno ustrojstvo kojeje izgledalo ovako :

1. dzemat ( od 14 do 96 ljudi )2. buljuk ( od 10 do 100 ljudi )a) jannjicarski ( do 100 ljudi)b) spahijski (2030 ljudi )


19/21

c) posada ( 10 ljudi)3. oda ( od 510 ljudi )4. bajrak ( 50-60 ljudi)5.

U ovim vojnim formacijama bili su zastupljenisljedeci vojni redovi :

1. janjicaria) carski ( kapukulu)b) domaci (yerlu kulu)

2. spahijea) lokalne (koerlu kulu )b) pogranicne ( serhat kulu )

3. gradsku posadu cinili su :a) farisi ( konjica )b) azapi (strazari)

c) mustahfizi ( gradski cuvari )d) posebani, asesi, asasi ( nocni cuvari )e) tobdzijef) dzebedzije (oklopnici)g) derbendzije (cuvari klanada)h) gonulu (dobrovoljci)i) belije ( poseban vojni red konjice)

j) delije ( lahka konjica)

4. sejmeni

5. mobilisano stanovnistvo (nefirI amm)Borbe su nastavljene I u narednoj 1716. godini. Poslije vecih gubitaka Meltackavojska je pocetkom marta minirala gabelu I povukla se u Dalmaciju. Ugledajucise na svoje saveznike Mlecani pokrecu vewcu ofanzivu u okolini Dubrrovnika saciljem da njevogu teritoriju odvoje od ostalih osmanskih posjeda. U tome imajuuspijeha pod Duzdevu vlast dolaze Hutovo I Popovo polje. Medjutim I Meltackavojska je tih mjeseci na vise mjesta napdala pogranicna osmanska ogranicenja.Poslije krace ali I zestoke borbe mlecani prvog augusta 1717 godine zauzeseImotski. Skoro mjesec dana trajale su borbe oko Zvornika. Carskom vojskomkomandovao je general maksimilijan petras. Jos iz prvog rata dobro poznatbraniocima bosanskog ejaleta. Poslije vise jurisa napadaca hrabra I

disciplinovana zvornicka posada uspijesno se odbranila sto je rezultiralo da je 7oktobra 1717 austrijaska vosjak neobavljena posla povuce u pravcu Race.Pozarevackim mirom dijelovi Bosanskog I Zvornickog sandzaka od usca Drine uSavu I Unu, do Novog Sirokim pojasom od 6-10 km koji je obuhvatao jos Brcko IBijeljinu dosli pod austrijsku vlast. Poslije mirovnog ugovora u Pozarevcu 1718godine na teritorij Bosanskog ejaleta nastupio je period relativnog mira sve do

jula 1737 godine. Tada dolazi do novog austrijsko odmanskog rata. Uneprekidnim borbama kod ova dva grada poginui je najveci dio bosnjaka sto


20/21

potvrdjuje I podatak da se u aprili 1728. godine sa ovog ratista u Bosnu vratilosvega 500 oficira. Druga veca vojna mobilizacija izvresna je 1736 godine. Tada

je 10 000 ljudi pod komandom hercegovackog sandzak bega becir pase Cengiaotiso na poziv Porte na rusko ratiste. U bici kod Ozije 14 jula 1737 skoro svibosnjacisu izginuli zajedno sa becir pasom koji je svojim pozrtvovanjem zadivio I

protivnicku stranu. I dok su bosanci na racun sultana ginuli daleko van svojedomovine do jula 1737 na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Alijavljau se pobune. Pored Mostara, Sarajeva I drugih mjesta do bune seljaka,bosnaka doslo je 1747 godine I u Tuzlanskom kadiluku. Njih su podrzali tuzlanskikapetan dervi kadija, Abdulrahman, efendija Ahremic, Mulaosman I mnogeugledne licnosti Tuzlanskog kadiluka I kapetanije. Poslije duzeg oklijevanja Izatezanja do vracanja izgubljenih teritorija doslo je tek 1797 godine. Tako jeposlije dva stoljeca cestih ratovanja na teritoriji Bosnaskog ejaleta za duzevrijeme nastupio mir. To ne znaci da narednih godina, decenija njegovi stanovnicinisu ratovali ali ovog puta van granica BiH.

Literatura :

-H.Sabanovic, Upravna podjela jugoslovenskih zemalja pod turskom vladavinom doKarlovackog mira 1699;

-Bosna I Hercegovina od najranijih vremena do kraja Drugog svijetskog rata, 1977,

Sarajevo

Godisnjak Istorijskog drustva BiH 1953, Bosanski pasaluk, postanak i upravna podjela,

Sarajevo 1959;


21/21

Documents

Bosanski ejalet