Bosna i HercegovinaFEDERACIJA BOS]vE I HERCEGO VINE

VRHOVNI SUDFEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj: 1{Ž-148/05Sarajevo, 30.03.2006.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom odsudija: Malika Hadžiomeragića kao predsjednika vijeća, Vjekoslava Lovrića, AmiraJaganjca, S6fije Alikaljić i dr. Tadije Bubalovića kao članova vijeća, te Senade Ferizovićkao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Terzić Kemala, zbog krivičnogdjela zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1.Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, povodom žalbi kantonalnog tužiteljau Travniku i optuženog Terzić Kemala po branitelju, protiv presude Kantonalnog suda uNovom Travniku broj K.17/02 od 07.07.2004. godine, na sjednici vijeća održanoj uprisutnosti federlanog tužitelja Dragana Stupara, optuženog lično i njegovog braniteljaSeada Hodžića, advokata iz Sarajeva, dana 30.03.2006. godine, donio je slijedeću:

PRESUDU

Žalbe optuženog Terzić Kemala i kantonalnog tužitelja u Travniku se djelimičnouvažavaju, presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj K.17/02 od07.07.2004.godine se preinačuje u odluci o kazni tako da se optuženi Terzić Kemal zakrivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1.Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, za koje je tom presudom oglašenkrivim uz;primjenu c::lana50. tačka b) i člana 51. stav 1. tačka b) Krivičnog zakonaFederacije Bosne i flercegovine OSUĐUJE NA KAZNU ZATAVORA U TRAJANJU OD1 (JEDNE) GODINE~ a od preduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, temeljem člana 483.stav 1. i člana 487.stav 1. Zakona o krivičnom postupku, oduzima se imovinska korist uiznosu od 100.000,00 (stohiljada) KM.

Ostali dio prvostepene presude ostaje neizmijenjen.

OBRAZLOŽENJE

Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj K-17/02 od 07.07.2004.godine, optuženi Terzić Kemal je oglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe položajaili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FederacijeBosne i Hercegovine (KZ FBiH), čije su radnje izvršenja opisane u izreci te presude, i uzprimjenu člana 50. tačka b) i člana 51. stav 1. tačka b) KZ FBiH osuđen na kaznuzatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na osnovu člana 91. stav 1.Zakona o krivičnom postupku (ZKP) optuženi je obavezan da sudu na ime troškova

I

2

krivičnog postupka uplati paušal od 50,00 KM, u roku od 15 dana, računajući od danapravomočnosti presude.

Protiv ove presude, u zakonu određenom roku, žalbe su izjavili optuženi putembranitelja i kantonaini tužitelj u Travniku.

Optuženi osporenu presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenogčinjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i povreda Krivičnogzakona, predlažući da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vratiprvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Kantonaini tužitelj u Travniku presudu pobija zbog bitne povrede odredabakrivičnog postupka, odluke o krivično-pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.Žalbom se p;'edlaže da se osporena presuda preinači tako što će se odlučiti o oduzimanjuimovinske koristi odpreduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, odnosno što će se optuženomizreći ista vrsta kazne ali u dužem trajanju ili pak da se pobijana presuda u cijelostiukine i vratiprvostepenm sudu na ponovno suđenje.

Federalni tužitelj svojim dopisom broj KTŽ-88/05 od 07.04.2005. godine predlažioje da se žalba kantonalnog tužitelja u Travniku uvaži i prvostepena presuda preinači nanačin da se od preduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf oduzme imovinska korist100.000,00 KM, a da se optuženom izrekne kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju,te da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

Na sjednici vijeća koja je održana u smislu člana 365. stav 1. ZKP braniteljoptuženog i optuženi su ostali kod navoda i prijedloga iz žalbe, dok je federalni tužiteljostao kod navoda iprijedloga iz svog naprijed spomenutog podneska.

Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u vezi saslužbenoj dužnosti u smislu člana 370. stav 1. ZKP, pa jepresude, iz slijedećih razloga:

navodima žalbi kao i poodlučio kao u izreci ove

Kada žalba optuženog osporva činjeničnu osnovu pobijane presude ona ustvariustrajava na stavovima odbrane optuženog kako je tražena i odobrena jinansijska pomoćVlade Federacije Bosne i Hercegovine bila ustvari pomoć za preduzeće "Promo" d.o.o.Donji Vakuf, a nejinansijska pomoć općini Donji Vakuf, pa da zbog toga i nije postojalanjegova obaveza da ta doznačena sredstva uvrsti u budžetska sredstva Općine DonjiVakuf Pri tom se žalba prvenstveno poziva na iskaz svjedoka Bičakčić Edhema tadašnjegpremjera Vlade FBiH smatrajući da je nižestepeni sud pogrešno ocjenio iskaz ovogsvjedoka usmjerenim na izbjegavanje krivične odgovornosti optuženog. Takve svojestavove odbrana zasniva i na uz žalbu priloženom zahtjevu za hitnu pomoć općine DonjiVakuf broj 01-83/2000 od 04.02.2000. godine, potpisanog po optuženom kao načelnikuopćine, u kojem naznačeno da se pomoć traži radi izmirenja duga preduzeću "Promo"d.o.o. Donji Vakuf, čiji je dužnik Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo. U tomzahtjevu se precizira da se traži uplata od bar 300.000,00 KM. Istovremeno žalbaosporava vjerodostojnost iskaza svjedoka Kilim Fikreta, temeljem kojeg iskaza jeprvostepeni sud zasnovao svoj zaključak da se radilo o sredstvima koja su morala bitiunesena u budžet općine Donji Vakuf, iskazujući sumnju posebno u stručnost ovog

3

svjedoka zbog čega je prvostepeni sud, po žalbi optuženog, po službe.noj dužn?s.ti b~odužan izvršiti jinansijsko vještačenje po vještaku jinansijske struke IZ oblastI Javmhprihoda.

Ovakvi stavovi žalbe optuženog su po ocjeni ovog suda neprihvatljivi. Naime,iznoseći navedene prigovore, žalba optuženog je očigledno izgubila iz vida činjenicu danavedena pomoć od "00.000,00 KM uopće nije odobrena temeljem zahtjeva za pomoć nakojeg se poziva žalba, već na osnovu zahtjeva općine Donji Vakuf broj 01-175/2000 od02.03.2000.godine, koji zahtjev glasi: "Molimo Vas da za potrebe općine Donji Vakufodobrite i uplatite određena jinansijska sredstva. Sredstva možete .uplatiti na žiro računbroj 12070-630-196". Da je to tako, nedvojbeno proizilazi iz navoda izvještaja ozaduženju Zavoda za platni promet FBiH od 03.03.2000.godine iz kojeg je vidljivo da jeiznos od 100.000,00 KM, kao pomoć kantonima od Federalnog ministarstva jinansijaSarajevo uPfaćen na žiro račun općine Donji Vakuf označen u naprijed navedenomzahtjevu. Sve to posebno proizilazi iz propratnog dopisa uz spomenuti izvještaj ozaduženju, jer se propratni dopis upravo poziva na zahtjev općine Donji Vakuf broj 01-175/2000 od 02.03.2000.godine. Temeljem navedenog, te prednjih nespornih činjenicapravilno je prvostepeni sud iskaz svjedoka Bičakčića ocijenio nastojanjem tog svjedokada pomogne optuženom da umanji odnosno izbjegne krivičnu odgovornost, posebno udijelu u kojem svjedok tvrdi da su ustvari sredstva bila namjenjena kao izmirenje dijeladuga Federalnog ministarstva odbrane prema preduzeću "Promo" d.o.o. Donji Vakuf,daje Vlada, kao u slučaju općina Sanski Most, Bosanske Krupe i Teočaka, donijela takvuodluku i da ju je on potpisao. Nasuprot tome, iz spomenutog propratnog dopisaFederalnog ministarstva jinansija Sarajevo vidljivo je, da je pregledom raspoloživedokumentacije i evidencije utvrđeno kako navedeno ministarstvo ne raspolaže odlukom oizdvajanju sredstava za pomoć općine Donji Vakuf, niti je to ministarstvo pripremalotakvu odluku. Iz obrazloženja osporene presude proizilazi da je prvostepeni sud izvršiouvid u Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine za naznačeni vremenski periodpa je tako utvrđeno da odluka u istim nije objavljena, odnosno nije ni donešena. Uodnosu na općine Sanski Most, Bosanska Krupa i Teočak za određene projekte (srednjapoljoprivredna škola, osnovna škola i TV predajnik) koji projekti su od interesa zagrađane tih općina, kroz poštivanje odgovarajuće procedure, takve odluke su donešene iobjavljene.

Neosnovani su prigovori ove žalbe kojima se pokušalo dovesti u sumnjuvjerodostojnost, pa i stručnost iskaza svjedoka Kilim Fikreta, odnosno vezano za iskazovog sl:jedoka, prigovori iz žalbe da je prvostepeni sud po službenoj dužnosti, radirazjašnjenja stvari, trebao obaviti vještačenje pa vještakujinansijske struke. U konkretnojkazneno-pravnoj stvari takvo vještačenje bi bilo zaista suvišno jer je temeljem objektivnejinansijske dokumentacije u spisu nedvojbenim utvrđeno koje i kada, te kako i komeuplatio nesporni predmetni iznos od 100.000,00 KM, odnosno nesporno je gdje su i nakoji nac:innavedena novčana sredstva završila. Takvo vještačenje bi isto tako bilo suvišnoi z?~~ anje~ice što ocjena postojanja, odnosno ne postojanja bitnih zakonskih obilježja':"lV~C~~'gdjela v u s~~kom slučaju predstavlja pravno pitanje za čije rješavanje jeIskl.JuClVOnadlezan mzestepeni sud ane vještakjinansijske struke.

Pra~ilnom ocjenom već spomenutih a i ostalih izvedenih dokaza na koje se pozivaprvostepem sud u obrazloženju pobijane presude, te njima utvrđeno činjenično stanje,

.1

4

pruža dovoljno osnova za činjenične zaključke da je optuženi Terzić Kemal učinio radnjeza koje je oglašen krivim. Osporavajući ovakve činjenične zaključke optuženi gubi izvida, da je i prema navodima svoje odbrane, nesporno da je on kao načelnik općineDonji Vakuf i da je bez ovlašćenja Općinskog vijeća svojim nalogom i sa naznačenomsvrhom doznake, bez ikakvog valjanog pravnog osnova, navedena sredstva uplatio ukorist preduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, te daje na nalogu njegov potpis kao prvognalogodavca. S tim u vezi i ovaj su smatra, da to što je optuženi Terzić Kemal propustiodoznačenih 100.000,00 KM uvrstiti u budžetska sredstva općine Donji Vakuf, nego je istaprekoračivši svoje službene ovlasti, odnosno bez potrebnog ovlašćenja Općinskog vijećana navedeni način ih proslijedio na račun preduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf Ukrivično pravnom smislu takvu zloupotrebu ne može sanirati ni njegovo tvrđenje da jezajedno sa tadašnjim premjerom Federalne Vlade nastojao iznaći način da sepomenutom preduzeću isplati makar dio potraživanja, kao ni tvrđenje da je on kaonačelnik op~ine imao obavezu da poduzima radnje na jačanju privredne moći općineDonji Vakuf Nasuprot tome, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda je ispravno odbacilanavedene tvrdnje optuženog da je, postupajući na opisani način, bio u uvjerenju da činiispravnu stvar. Dosljedno tome, pravilno zaključuje nižestepeni sud da su navedeneokolnosti takve da upravo govore suprotno, jer van svake sumnje potvrđuju da jeoptuženi svjestno iskoristio svoj položaj znajući da će na navedeni način sredstvima kojapripadaju općini pribaviti drugom- preduzeću "Promo" d.o.o. Donji Vakuf imovinskukorist, što se i dogodilo. Za postojanje krivičnog djela i krivične odgovornostioptuženog nije od značaja ni iskaz svjedoka Kero Mehmeda-rukovodioca jinansija uopćini Donji Vakuf, koji potvrđuje odbranu optuženog, tvrdeći da muje upravo optuženirekao da su navedena sredstva namjenjena preduzeću "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, i damu je u svemu tome bilo šta sumljivo rekao bi načelniku-optuženom da takav prenossredstava nije moguć.

Prema tome, ovaj sud nalazi, da je činjenično stanje u obrazloženju pobijanepresude pravilno i potpuno utvrđeno, pa se suprotni žalbeni prigovori optuženog nisumogli uvažiti.

Kada su u pitanju bitne povrede odredaba krivičnog postupka, na koje se žalbomoptuženog ukazuje, po ocjeni ovog suda iste pobijana presuda nije počinila. Naime, učinjeničnom opisu izreke presude je određeno navedeno daje optuženi Terzić Kemal, kaonačelnik općine Donji Vakuf, u namjeri pribavljanja imovinske koristi drugom, dana03.03.2000.godine, prekoračio granice svoje službene ovlasti kada doznačena sredstvaod 100.000,00 KM nije uvrstio u budžetska sredstva općine nego je ista bez ikakvogpravnog osnova proslijedio na račun preduzeću_"Promo" d.o.o. Donji Vakuf, čime jepočinio krivično djelo iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, i činjenjem istogoznačenom preduzeću pribavio koris t u naznačenom iznosu.

U ovakvom činjeničnom opisu izreke osporene presude, po ocjeni ovog suda,relana djelatnost optuženog je formulisana tako da jasno ukazuje kako na radnjeizvršenja optuženog, tako i na posljedice krivičnog djela, uz navođenje subjektivnogodnosa optuženog prema djelu. U tom pravcu pobijana presuda se određeno izjasnilanavodeći da je optuženi postupao sa umišljajem, jer je znao da nema ovlašćenja da naopisani način raspolaže sredstvima općine, pa je i pored toga predmetna novčanasredstva doznačio preduzeću "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, pri čemu je takođe znao da

•

r 5

ti . tom ostvaruje korist bez bilo kakvog valjanog pravnog osnova. U prilog ovakvihmkel.Is~akau obrazloženju osporene presude su navedeni i propisi koji su bili na snazi u .

za yuc ., V; k if . Odl k .' ..vrijeme izvršenja kr~~ičnog djela (Statut općine I!0n{lr a'~Kl lU akr°v?rganz~~C1Jlopćinske uprave Opczne Donji Vakuj) koje je optuzenz ~erZlC ema. pre SLO vmotl~lra.nnamjerom da drugom pribavi imovinsku korist. U razlozl,!,!ap~es~de!e obra~lozeno sto Jepojedinim propisom bilo regulisano i u čemu se sastOjl krsenje tIh r:r0I!lsa od str~~~optuženog. Temeljem navedenog, ovaj sud nalazi, da :a~o ~b~az~ozenjepresu~e ~~nzlogičku cjelin~ sa njenom izrekom, a razlozi. o o~lucnzm czn!enzc~~a s~ .u~!e~l.Jlvo.izneseni zbog cega u osporenoj presudi nema nzkakvIh nerazumljlvostl I protlVjrl)ecnostlna koje žalba optuženog ukazuje, pa nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnogpostupka iz člana 358. stav 1. tačka 11. ZKP.

Prema odredbi člana 341. stav 1. ZKP presuda se može odnositi samo na djelokoje je predmet optu.žbe.Ovo dalje znači, da je prvostepeni sud bio vezan za činjeničnostanje kako je ono izneseno u optužbi. Imajući to u vidu, valjalo je u tom pogledu prvoocjeniti žalbene tvrdnje optuženog Terzića Kemala, da je prvostepeni sud "radnjiizvršenja iz optužnice dodao i izdavanje naloga za plačanje". Dovodeći takve prigovore uvezu sa činjeničnim opisom djela iz optužbe i presude vidi se, da oni nisu tačni. Kada suu pitanju žalbeni navodi kojima se ukazuje, da je prvostepeni sud "suprotno opisu djelau optzdnici, ocjenio novčanu pomoć Vlade FBiH u Općini Donji Vakuf kao nezakonitunovčanu transakciju, što optužba nije inkriminirala", ovaj sud nalazi, da to nema veze sapitanjem objektivnog identiteta presude i optužbe. Zbog svga naprijed izloženog ovajsud smatra da prvostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupkaiz člana 358. stav 1. tačka 9. ZKP, pa se žalba optuženog Terzić Kemala ni u tompogledu nije mogla prihvatiti.

•

Kada su u pitanju prigovori iz žalbe kantonalnog tužitelja u Travniku koji seodnose na žalbeni osnov bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 358. stav2. ZKP~ ovaj sud je našao, da su isti djelimično osnovani. Osnovano se ovom žalbomukazuje na odredbe člana 483. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, kojima se propisuje da seimovinska korist, postignuta izvršenjem krivičnog djela, utvrđuje u krivičnom postupkupo službenoj dužnosti, te se određuje da se oduzimanje imovinske koristi može izreći upresudi kojim se optuženi oglašava krivim, a što je prvostepeni sud propustio učiniti.Takva obaveza prvostepenog suda je proizilazila iz navedenih zakonskih odredbi i bezobzira što predstavnik općine Donji Vakuf nije postavio imovinsko pravni zahtjev a izrazloga što je smatrao da navedena općina ničim nije oštećena. Kod činjenice da jeosporenom presudom optuženi Terzić Kemal oglašen krivim i osuđen za navedenokrivično djelo, da je utvrđeno kako je izvršenjem istog za drugog pribavljena imovinskakorist u nespornom iznosu, i da je na glavnom pretres u saslušan Kemal Čolak ina ćedirektor preduzeća "Promo" d.o. o. Donji Vakuf kome je omogućeno da se o tom izjasni,to je ovaj sud djelimičnim uvaženjem žalbe Kantonalnog tužitelja u Travniku odpreduzeća "Promo" d.o.o. Donji Vakuf, odredio oduzimanje imovinske koristi u iznosu od100.000,00 (stohiljada) KM.

Kada je u pitanju žalbeni osnov povrede krivičnog zakona u žalbi optuženogiznose s~ prigovori, koji polaze od potpuno drugačijeg činjeničnog stanja od onog kojegje utvrdlo prvostepeni sud u pobijanoj presudi. Pošto se prsavna kvalifikacija djela ne

6

određuje prema predpostavljenoj, već stvarnoj činjeničnoj situaciji opisanoj u izrecipobijane presude, to se žalba optuženog i u ovom pogledu ukazuje kao neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, u vezi sa žalbenim prigovorima kakooptuženog, tako i kantonalnog tužitelja u Travniku, ovaj sud je našao da, s obzirom nautvrđene olakšavajuće okolnosti, koje je prvostepeni sud cijenio optuženom TerzićKemalu prilikom odmjeravanja kazne, da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1godine i 6 mjeseci ukazuje prestrogom, pa je pobijanu presudu djelimičnim uvaženjemnjegove žalbe preinačio u odluci o kazni, tako što je cjeneći navedene olakšavajućeokolnosti uz primjenu člana 50. tačka b) i 51. stav 1 tačka b) KZ FBiH optuženog osudiona kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ovaj sud nalazi da je ta kazna srazmjernatežini učinjenog krivičnog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženog i da će se satako izrečenqm kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja. Prema navedenom, ovaj sudnalazi, da se neosnovano žalbom kantonalnog tužitelja u Travniku presuda pobija zbogodluke o kazni tvrdnjom da je utvrđena visina kazne preblaga.

Temeljem izložen og ovaj sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 380. stav 1. ZKP,djelimično uvažio žalbe optuženog i kantonalnog tužitelja u Travniku i preinačiopobijanu presudu kao u izreci.

J

Zapisničar,Senada Ferizović s.r.

Predsjednik vijeća,Malik Hadžiomeragić s.r.

: