Bozidar Sekularac

7/22/2019 Bozidar Sekularac

1/8

95

Boidar EKULARACPodgorica

821.163.4.09 . II : 94(497.16)

CRNOGORSKO SREDNJOVJEKOVLJE

U NJEGOEVOM DJELU

Mada su Njegoeva djela bila bezbroj puta pod lupom mnogih istraivaa i aktera pisanerijei niko do sada nije istakao dubinu do koje je Njego pronikao u crnogorsko srednjovje-kovlje. Obino se govorilo i pisalo o Njegoevom srpstvu sve dok profesor Slobodan Tomo-vinije napisao svoje komentare na Njegoeva djela. Ovim radom skreemo panju italaca naNjegoevo crnogorstvo koje je utemeljeno u kolima Gorskog vijenca, a zbirka pjesama Ogleda-lo srpsko poinje pjesmom o sinovima crnogorskog vladara Ivana Crnojevia. Upravo crno-gorska dinastija Crnojevia bila je Njegou inspiracija da pronikne u srednjovjekovlje CrneGore.

Kljune rijei: Ivan Crnojevi, crnogorsko srednjovjekovlje, Skenderbeg, Njego, ura,crnogorstvo, kolo u Gorskom vijencu.

Crnogorsko srednjovjekovlje u Njegoevom djelu je veoma prisutno, akbi se moglo rei, dominantno. U prilog tome ide injenica da su dva kola Gor-skog vijenca posveena Ivanu Crnojeviu i njegovom sinu Stanii, o kome go-vore i dva glavna lika: vladika Danilo i iguman Stefan. Isto tako, prva pjesmau Ogledalu srpskom nosi naslov Sinovi Ivanbegovi. U svom Predisloviju (pred-govoru) knjizi Njego kae da se za crnogorske pjesne moe rei da se unjima sadrava istorija ovoga naroda, koji nikakve ertve nije potedio, samoda sauva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima poneto uve-

liava podvige Crnogoracah; no na mnogima i vanijima dri se strogo to-nosti.1Na istom mjestu on istie da ova zbirka nije ni deseti dio od crnogor-skijeh pjesanah jer su ovdje objavljene samo one koje opisuju bojeve od 1702.godine, te e ona junatva Crnogoraca koja ovdje nije spomenuo a desila su seunaprijed nastojati da objelodani.

S druge strane, moe se rei da Njego upotrebljava termin Srbin isrpstvo kad uoptava istorijske simbole nastojei da oivi arhetipske slike

1P. P. Njego, Ogledalo srpsko,Beograd 1967, 11.


2/8

96

srednjovjekovnog vitetva u svijesti savremenika i kad evocira istorijske ietnike manje artikulisane etape koje se odnose na vladavinu srpske dinastije

Nemanjia i to u doba njene najvee moi.2Izuzetni poznavalac Njegoa prof. S. Tomovismatra da je za korie-

nje termina Srbinisrpstvou Crnoj Gori presudno uticala dravna i politikapovezanost Rake i Zete na osnovama pravoslavlja, koje se proirilo na Zetuvojnom suprematijom Rake, od kraja XII vijeka do 1371. godine. Potisnuvikatoliku crkvu na veem dijelu toga prostora pravoslavlje se ukorijenilo kaovjerska i dravna institucija iji je neposredni zadatak bio da oblast Zetesubordinira politikim ciljevima rake drave.3

Upravo ta i takva politika Rake uinila je da je dinastija Nemanjiaostavila ogroman uticaj na kulturnu, religioznu i politiku svijest stanovnitva

srednjovjekovne zetske drave, kasnije Crne Gore.Posebno srpsko i hrvatsko ime zadugo se uglavnom poklapalo sa obi-mom irenja i uticaja srpske i hrvatske drave.4

Oigledno je da ni Njego nije bio oslobodjen takve zavisnosti, i kao du-hovnik, uticaja crkve. Kao i njegovi prethodnici Vasilije i Petar I, tako i

Njego, radi dravnog angaovanja koristi crkvu, istorijske legende, epiku inarodnu poeziju. Iz politikih razloga ponekad velia moi snagu srednjovje-kovlja, traei duhovni oslonac u narodnoj prolosti. Stalna borba Crnogoraca

protiv Turaka nalazila je oslonac u srednjovjekovnim mitovima. Tako jeSkenderbeg srca Obilia, al umrije tunim izgnanikom.5

S druge strane prisustvo mitologizacije i glorifikovanja sopstvene istorijegovori da se on poziva na daleku prolost radi projektovanja nacionalne svi-jesti i budunosti svoje drave. Zato beg Ivanbeg junako koljeno, borae sekao laf s Turcima, na sve strane u gore krvave.6

Interesantno je istai da Njego u svojim djelima ne govori o crnogor-skim vladarima prije Crnojevia Vojislavljeviima i Baliima. Teko je po-vjerovati da nije znao za njih, jer je vladika Petar I u svojoj Kratkoj istorijiCrne Gorejasno istakao identitet zetske i crnogorske drave, kao i njen isto-rijski i dravno-pravni kontinuitet, gdje pominje Balia kneeve.7Razlog to-me vjerovatno lei u injenici da je Raka, odnosno srpska vlast, jo od osva-

janja i razaranja dukljanske drave krajem XII vijeka uinila sve da se u CrnojGori, odnosno Zeti, izbriu i zaborave dravno-pravne i kulturne tradicije ovedrave. O tome svjedoe brojni dokazi, poev od favorizovanja pravoslavlja,

2S. Tomovi,Komentar Gorskog vijenca,Niki, 1986, 387.3S. Tomovi, navedeno djelo, 387.4V. orovi,Istorija Jugoslavije,Narodno delo, 1937, 24.5P. P. Njego, Gorski vijenac,Beograd 1967, 14.6Gorski vijenac,II kolo, 35.7Grlica, 1835., 5556.


3/8

97

kao dravne vjere, preko ustanaka, do tendencije odvajanja od srednjovjekov-ne srpske drave, koje je uspjelo dinastiji Balia, nakon raspada srpskog car-stva i slabljenja centralne vlasti.

Na Njegoa je svakako uticala snano uloga istonopravoslavne religijekoja je ukorijenjena u Zeti nakon pada pod vlast rake drave i brojni kultu-rno-istorijski spomenici nastali u vremenu rake dominacije. Tu pravoslavnuduhovnu i kulturnu vertikalu njegovali su i crnogorski vladari Crnojevii to

je vjerovatno bilo odluujue da Njego kao vladika i vladar Crne Gore njimaposveti znaajan dio svoga djela.

Njego Ivana Crnojevia, kroz usta igumana Stefana, svrstava meu go-spodu i vladaoce nepobjednog mladog Duana, Obilia, Kastriota ura, Zri-novia, Ivana, Milana, Strahinjia, Relju Krilatoga, Cmiljania, vojvodu Mo-

mila, Jankovia, devet Jugovia i starinu Novaka, linosti koje je poznavao,uglavnom, preko epskih narodnih pjesama. Istorija poznaje linosti ovdje po-menute: Duana, koji je vladao Zetom kao mladi kralj, Skenderbega Kastri-ota, Hrvata Nikolu Zrinskog, te kotarske serdare Iliju Smiljania i StojanaJankovia, junake iz XVII vijeka. Izmiljene u epskim pjesmama junake

Njego je upoznao preko svoga uitelja Sima Milutinovia, u koga je tolikovjerovao da mu je napisao i posvetu zaLuu mikrokozma.

Ivan Crnojevi, Njegoev beg Ivanbeg, iz drugog i treeg kola u Gor-skom vijencu, bio je crnogorski vladar, opjevan u narodnoj pjesmi U Ivanagospodara, koja se pjevala u kolu, a moe se uti i danas. Bio je sin Stefana

Crnojevia, crnogorskog vladara od 1451-1464/5. godine, i Mare, erke IvanaKastriota.Ivan Crnojevi, vladar Crne Gore od 1465. do 1490. godine, ponaao se

kao vjet dravnik sa puno mudrosti i gipkosti. Istupao je protiv Mleana, alise i oslanjao na njih, traio podrku u Ugarskoj, povremeno se vezivao za Tur-ke, no esto se estoko borio protiv njih, kao to je bilo 1474. i 1478. godine,kada je pomagao Mleanima u odbrani Skadra, u nadi da e povratiti, odTuraka, Podgoricu. Mleani su eljeli da ga vrsto veu za sebe, pa je njemu idjeci 24. februara 1474. godine dodijeljen grb i mletako plemstvo.

Preko svoje prve ene Gojsave, erke albanskog velikaa ora Arijani-

ta Komnina bio je u srodstvu sa Dukainima i sa Skenderbegom. Srodstvo gaje vezivalo i za srpskog despota ura Brankovia, jer je urev sin oeniomlau Arijanitovu ker. Poslije Gojsavine smrti Ivan Crnojevi je sklopiodrugi brak 1469. godine sa Marom, kerkom Stefana Vukia. Imajui u viduda su, pored ovako brojnih veza, mletaki podanici Grbljani i Patrovii

pristali uz Ivana, jasno je da je gospodar Crne Gore pokuavao da mudro vo-enom politikom povrati dijelove svoje nekadanje drave. Njego je svakako

poznavao ove Ivanove vrline, kao to je znao za borbe koje je Ivanova vojskavodila protiv Turaka u Crnoj Gori, Albaniji, Hercegovini, oko Skadra... Me-utim, kada osamdesetih godina XV vijeka nastupi rasulo mletakog sistema i


4/8

98

ojaa turska ofanziva, Ivan je bez njihove pomoi morao bjeati 1479. godineu Italiju. Vratio se 1481. godine, ali je morao priznati vrhovnu tursku vlast,mada nikada nije zaboravio pogibiju svoga brata uraa sa Turcima na e-movskom polju 1450. godine.8

Beg Ivanbeg junako koljeno

borae se kao laf sa Turcima...

ali mu pola zemlje uzee Turci, svu oblie krvlju i brata ubie na emovskompolju zmaja ljuta vojvodu Uroa (!?). Ivanov brat se zvao ura, pa je tekoodgonetnuti zato ga Njego naziva Uroem ukoliko ga nije pomijeao sanepoznatim urevim sinom, Ivanovim moguim sinovcem Uroem (!?).

Beg Ivanbeg junako koljeno, iz uvenog junakog roda Crnojevia, di-nasta crnogorskih, pokazivao je hrabrost lava. Ivan Crnojevi, poznat u tradi-ciji kao Ivanbeg, je morao 1479. godine predati Skadar Turcima iako je polazemlje natopljeno turskom krvlju, nakon ega je bio primoran da seli svoju

prijestonicu na abljak, pa Obod, a kad mu Turci uzee pola zemlje (DonjuZetu) seli se u novi centar drave Cetinje.

Njego zavrava poetski drugo kolo, gdje veostarjeli vrlo mudri i do-brodjeteljni, a pri tom i hrabri vladetelj9 doeka as osvete na Karuu, nakraju Crmnice, gdje od 50 hiljada Turaka ne putae iva nijednoga, u vrije-me kad mu se bijela brada vije do pojasa, a ruke stare, u njih mai koplje.Oigledno, da pjesnik visoko cijeni Ivanbega kao vladara i vojskovou koji je

iako sijedih vlasi niz plei predvodi svoju vojsku. Isto tako, jasno se i S. Milu-tinoviodredio da je Ivan bio hrabri vladetelj, to je vjerovatno uticalo i naNjegoa.

Mada pjesnika sloboda dozvoljava odreene istorijske proizvoljnosti,teko je rei zato u istom (II) kolu Njego pravi jo jednu greku: alije muvojvode Uroa no obadva da izgubi sina.... S. MilutinoviIvanova brata na-ziva Avram, ili Arvanit, to preuzima i kralj Nikola.10

Istorija potvruje da je Ivan imao tri, a ne dva sina, ura, Stefana i Sta-niu. I ovdje je Njego koristio podatak iz spisa Sime Milutinovia gdje se go-vori o dva Ivanova sina orija i Staniu, kasnijeg Skenderbega. ura,

najpoznatiji iz vladarske kue Crnojevia, umro je poslije 1503. godine, Ste-fan je bio formalni gospodar od 1496-1499, a Stania Skenderbeg, Sandakcrnogorski, primorski i svedukljanske zemlje gospodar11pominje se posljed-nji put 1520. godine.

8Istorija Crne Gore,II/2, Titograd 1970, 282332.9S. Milutinovi,Istorija Crne Gore, Beograd 1935, 3.10S. Tomovi,Enciklopedija Njego,Podgorica 1999, 520.11B. ekularac,Dukljansko-crnogorski istorijski obzori,Cetinje 2000, 53.


5/8

99

Moda je Njego svjesno apostrofirao dva umjesto tri sina, zbog injeni-ce da se jedan od Ivanovih sinova, Stania, poturio, primio islam i postaoSkenderbeg Crnojevi. Otuda njega ne moe raunati u sinove, a tuga za bra-tom je u Crnoj Gori esto vea nego za sinovima.12

Interesantno je da Njego Ivanu pripisuje sjajnu pobjedu u Karuu, nakraju Crmnice, zbog ega je starac uzletio, kao starozavjetni ratnik, gdje seIvan pojavljuje kao mjeavina sveca i demona, to lii na grka boanstva ko-

ja neposredno sudjeluju i meu ljudima.13Istorija nije zabiljeila pobjedu Crnogoraca na Karuu, kao ni onu na Ca-

revom Lazu u doba vladike Danila, za koju se bez ikakve dileme zna da suCrnogorci u toj bici porazili brojnu tursku vojsku. Trebalo bi prebrati zaosta-vtinu S. Milutinova, moda se tu neto nae i o boju na Karuu? U svakom

sluaju jedan toponim Tursko groblje i danas postoji na Karuu, gdje seiskopavaju kosti kad se neto radi. Bila je vjerovatno, ovdje ta Ivanova bitka.Po svoj prilici 1481. godine, kako se kae u dokumentu iz Bogiievog arhiva.14

Crnojeviima Njego posvjeuje i tree kolo. Za razliku od drugog gdjeje Ivan junako koljeno, ovdje prokle Mara svog sina Staniu, proklemati od nevolje sina... jer je pohulio na vjeru Hristovu, na junako plemeCrnojevo, obuka se u vjeru krvniku i bracke se krvi oednio.

Pjesnik, oigledno nema razumijevanja za Staniu, najmlaeg Ivanovogsina, koga je otac dao kod sultana 1485. godine kao znak jemstva svoje oda-nosti, plaajui tako danak nezavisnosti svoje drave Crne Gore. No, okolno-

sti su bile neumoljive i Stania prima islam pa dobija ime Skenderbeg Cnoje-vi. On kao Sandak crnogorski, primorski i sve dukljanske zemlje gospodarupravlja iz Skadra Cnom Gorom od 1513. godine kao turski namjesnik, poku-avajui da obnovi stare veze sa zemljama sa kojima su njegovi prethodnici

bili u prijateljskim odnosima. No, poturenog Staniu sultan posla sa vojskomna Crnu Goru, kojom prilikom bi poraen u bici na Ljekopolju od svoga bra-ta ura, da se jedva spasao bjekstvom, a njegovi vojnici-Crnogorci bie za-robljeni i vraeni u svoje krajeve. Skenderbeg je u poetku vladao autonomnoCrnom Gorom, ali su Turci preko njega i njegovog porijekla nastojali da u pot-

punosti potine Crnu Goru. Iako se surovo ponaao prema protivnicima pri

svojim pohodima, zabiljeeno je da je potvrdio poklonjeno imanje Vranjin-skom manastiru. On je ostao na upravi Crne Gore do 1530., kada mu se gubisvaki trag.15

Mada je morao primiti islam, Staniu pjesnik osuuje to se obukao unove haljine, pa u njima ogrezao u zloine edan bracke krvi. Na taj nain

12S. Tomovi,Enciklopedija Njego, 521.13Isto, 522.14B. ekularac,Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 41.15Isto, 5370.


6/8

100

se ostvarilo majino prokletstvo, po dva osnova: izgubio je moralno dostojan-stvo prelaskom u islam, a zatim su mu vojsku unitili Crnogorci, a on prezrenod skadarskih Turaka. Staniina majka Mara (ki Stefana Vukia) ne prataodroavanje svoga sina od majke domovine Crne Gore, te ona zbog toga do-ivljava bol kao da joj pregrize sisu na posanju.

Meutim, narodna pjesma Sinovi Ivanbegovi,sa odrednicom oko 1510.godine kojom Njego zapoinje knjigu Ogledalo srpsko uzima za svje-doka sivoga sokola da je Stania odbio carev prijedlog da se poturi, a da gazauzvrat uini paom i da e mu u paaluk Skenderiju dati. Stania odgo-vara: Ne bih ti se care, poturio, niti mojom vjerom prevrnuo, da mi dadetvojega prestola...i svo drago kamenje na turbanu.

Vidjevi car Staniinu odlunost nastupa rijeima:

uj me dobro, CrnojeviStanko: al

e tvojom vjerom prevrnuti, ali ne-e glave iznijeti, s nijednijem bratom Crnogorcem, iz mojega bijela Stam-

bola!

Stania se tad na muke nae, zatim odlui da je bolje ivot i paaluknego smrt za sebe i za Crnogorce. uvi tu vijest Ivan je teko doivio paoglavom na Pazaru i proklinjao Otmanovicara to mu poturi sina, a dademu u paaluk Ivanovu zemlju i dravu, ime e mu poklati ecu.

Na alost, Ivanove slutnje su se obistinile. Stania sa vojskom i poture-nim Crnogorcima krene da uzme babovu dravu, ali ga brat ura (uro)doeka na Ljekopolju sa crnogorskom vojskom. U estokom boju uro

Stanka pridobio, zarobio mlade Crnogorce, to se bjehu poturili s Stankom,- naseli ih na njih otaestvo.

Stanko bjei Skadru bijelome, u nj ne daju skadarska gospoda, ve ga

gone selu u Buate..., gdje Stanko sebe prozva Buatlijom. Iako je u naro-dnim pjesmama dozvoljeno odstupanje od istorijskih injenica, ova pjesmaoigledno objanjava kraj Skenderbega Crnojevia, da je postao rodonaelnikuvenih zlikovaca Buatlija, od kojih je jedan pri pohodu na Crnu Goru u bicina Krusima i glavu izgubio. Njego je pjesmu Sinovi Ivanbegovi obilato ko-ristio za svoje kolo u Gorskom vijencu,a stihove prekrajao na svoj nain.16

Njego je u svojim knjigama, dakle, najvie prostora dao Skenderbegu

poturenjaku, to je logino ako se zna da njegova djela obrauju istragu po-turica.Ivan je Njegoev pozitivni lik i po injenju i po izgledu, mudrac, zati-tnik svoje zemlje i naroda.

No, najslavniji meu Crnojeviima, Ivanov sin ura, nije kod Njegoadobio prostora koliko dvojica vepomenutih. Dodue, u pjesmi je uro mu-dar, savjetuje se sa Crnogorcima uoi bitke na Ljekopolju kako da prime bra-u Crnogorce koji su se poturili, izriui da li dolaze u miru ili kao krvnici.

16 J. Milovi, O elementima nae usmene knjievnosti u Gorskom vijencu, EnciklopedijaNjego, Podgorica 1999, 619.


7/8

101

Ako dolaze s mirom primie ih kao brau jer brat je mio koje vjere bio, kadabratski ini i postupa...

Meutim, Crnogorci su shvatili da on eli mjesto babovo da uzme odura, pa sokole svoga gospodara rijeima: Ko avola trai, i naa ga! Mismo vojska tebe, gospodaru...

ura Njego opisuje i kao obrazovana vladara koji knjigu pie caru uzprijekor to posla Staniu na Crnu Goru, to mu ne dade ravnu Bosnu, jal Her-cegovinu, uz upozorenje da se mane Crne Gore jer nju brane ljuti Crnogo-rci.

Valja zapaziti da je najstariji Ivanov sin ura naslijedio na prijestoluoca nakon njegove smrti 1490. godine. Vladao je do 1496. godine, kada napu-ta Crnu Goru i odlazi u Mletke, a vlast preuzima njegov brat Stefan kao tur-

ski namjesnik koji upravlja Crnom Gorom do 1499. godine. Njega Njegouopte ne pominje. Poslije 1503. godine o uru nema podataka, vese pre-ma nepotvrenim izvorima pod turskim ucjenama preselio da ivi u Anadoli-

ju, a zatim na Rodos, gdje je i umro.17Skree na sebe panju jedan detalj iz pjesme Sinovi Ivanbegovikoja se

datira sa oko 1510. godine, koji upuuje na mogunost da je urajo uvi-jek bio iv. Jedno je sasvim sigurno: Skenderbeg Crnojevi je upravljaoCrnom Gorom od 1513. godine, a pominje se u dokumentima posljednji put1528. godine.

Zvui pomalo nevjerovatno da Njego vie nije opisao ura, a svakako

je morao znati da je on od savremenika opisan kao izuzetna linost i ovjekkoji je proslavio svoju crnogorsku dravu kulturnim inom epohe tampari-jom i knjigama.

17B. ekularac,Novi prilozi za rodoslov Crnojevia, Dukljansko-crnogorski obzori, 3552.


8/8

102

- , . . ,

. , , , , , .

Documents

Bozidar Sekularac