Click here to load reader

Braca Grimm Bajke

  • View
    632

  • Download
    9

Embed Size (px)

DESCRIPTION

bajke za djecu

Text of Braca Grimm Bajke

  • Jacob i Wilhelm Grimm

    Bajke

    Preveo: Viktor Kralj

  • Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke

    SADRAJ UKLETI KRALJEVI I ELIK-HENRIK ______________________________ 3

    KLATE _________________________________________________________ 6

    PRIA O OVJEKU KOJI JE HTIO DA NAUI STRAHOVATI __________ 8

    PALI _________________________________________________________ 14

    VUK I SEDMORO JARADI ________________________________________ 18

    TRI OVJEULJKA U UMI _______________________________________ 20

    VJERNI IVAN ___________________________________________________ 24

    NAHOD-PTICA _________________________________________________ 29

    DVANAESTORICA BRAE _______________________________________ 31

    MUDRA JELKA __________________________________________________ 34

    ESTORICA OBILAZE SVIJETOM __________________________________ 37

    PAS I VRABAC __________________________________________________ 41

    PEPELJUGA _____________________________________________________ 44

    MIRKO I MILKA _________________________________________________ 49

    CRVENKAPICA _________________________________________________ 54

    SEDAM GAVRANA ______________________________________________ 56

    BREMENSKI GRADSKI SVIRAI __________________________________ 58

    MUDRA SELJANKA _____________________________________________ 60

    TRNORUICA __________________________________________________ 62

    SIROMAH I BOGATA ___________________________________________ 64

    KRALJ BRADONJA ______________________________________________ 67

    DOKTOR SVEZNALICA __________________________________________ 71

    SNJEGULJICA ___________________________________________________ 73

    MUDRI LJUDI ___________________________________________________ 79

    BRACO I SEKA __________________________________________________ 82

    SIROMANI MLINARSKI MOMI I MACA _______________________ 86

    SRETNI IVO _____________________________________________________ 89

    RJENIK ________________________________________________________ 92

    2

  • Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke

    UKLETI KRALJEVI I ELIK-HENRIK

    U staro doba, kad su se elje jo ispunjale, ivio neki kralj, koji je imao sve same lijepe keri, no najmlaa bila tako lijepa, te se i sunce, koje je toliko svijeta vidjelo, uvijek divilo, kad god bi joj obasjalo lice. Nedaleko kraljevskih dvora prostirala se velika tamna uma, a u umi pod starom lipom bio studenac; kad bi bilo vrue, kraljevna bi pola u umu, sjela na rub hlaana studenca, i tu bi od dosade uzimala zlatnu kuglu, bacala je uvis i opet hvatala. To joj, eto, bila najmilija igra. No jednom se dogodi, te joj zlatna kugla ne pade opet u ruicu, koju je pruila uvis, ve lupi kraj nje o zemlju i otkotrlja se pravo u vodu. Kraljevna osta gledajui za njom, no kugle nestalo, a studenac dubok, ne vidi mu dna. Stane plakati te plakati, sve glasnije i glasnije, nikako da se utjei. I dok tako jadikovae, zauje neki glas: - ta ti je, kraljevno? Ta ti tui, da bi se i kamenu saalilo! Ona se obazre, da vidi, odakle glas, kadli opazi abu gdje iz vode pomalja svoju runu glavu. - Ah, ti si to, staro bukalo - ree kraljevna. - Eto plaem zbog svoje zlatne kugle, to mi pade u studenac. - Umiri se, ne plai - aba e na to. - Ja u ti pomoi. Ali ta e mi dati, ako ti igraku izvadim? - to god poeli, draga abo - odgovori kraljevna. - Dat u ti svoje haljine, svoj biser i drago kamenje, pa i zlatnu krunu, to je nosim. A aba e joj: - Ne trebaju meni tvoje haljine, tvoj biser i tvoje drago kamenje, pa ni tvoja zlatna kruna; no ako me zavoli tako, da budem tvojom drugom u igri i zabavi, da sjedim kraj tebe za tvojim stoliem, da jedem iz tvoga zlatnog tanjuria i pijem iz tvoje kupice, i da spavam u tvojoj posteljici - to ako mi obea, sii u u studenac i iznijeti tvoju zlatnu kuglu. - Hou, hou - pristane kraljevna. - Uinit u sve, to eli, samo ako mi donese kuglu. - No u sebi miljae: ta ta bedasta aba brblja? Ta ona je u vodi, pokraj takvih, kakva je i sama, i krekee, te ne moe biti ovjeku drug. Kad je aba ula obeanje, zaroni glavom, sie u dubinu i zaas opet ispliva navrh vode: donese kuglu u ustima te je baci u travu. Kraljevna se sva obradova, kad spazi svoju ig-raku, pa je dignu i odskakuta. - Stani, stani! - povika aba. - Ponesi me, ja ne mogu tako trati.

    3

  • Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke

    Ali joj nije nita pomoglo; uzalud je za njom vikala krekeui to ju je grlo nosilo. Kra-ljevna nije za to marila, ve se pourila kui i naskoro zaboravila jadnu abu, kojoj ne bijae druge nego natrag u svoj studenac. Kad je sutradan s kraljem i sa svima dvorjanicima sjedila za stolom i jela iz svoga zlatnog tanjuria, neto se najednom stade penjati uz mramorne stube - pljes-pljes! pljes-pljes! i kad se popelo na vrh, pokuca na vrata i viknu: - Kraljevno najmlaa, otvori mi! Ona potra, da vidi, tko je vani, ali kad otvori, a to pred vratima sjedi aba. Bre zalupi vratima, sjede opet za sto, i spopade je velik strah. Opazivi kako joj srce estoko kuca, kralj je upita: - Dijete, ta se tako boji? Stoji li to kakav div pred vratima, da te odvede? - O ne - odgovori ona - nije to div, ve neka opaka aba. - Pa ta aba trai od tebe? - Ah moj oe, kad sam juer u umi sjedila kod studenca i igrala se, zlatna mi kugla pala u studenac; gorko sam plakala, pa mi je aba iz vode iznijela. A kako je zahtijevala nag-radu, obeah joj da e biti mojom drugom; samo ja nikako nisam mislila da e moi van iz svoje vode. I eto je sada vani, eli k meni. Meutim se i po drugi put ou kucanje i dozivanje:

    - Kraljevno najmlaa Otvori mi sad, Zar ne zna ta juer Ti obea meni Kraj hladnoga zdenca? Kraljevno najmlaa, Otvori mi sad.

    - to si obeala, treba da i dri - kaza kralj. - Idi pa joj otvori. Kraljevna ode i otvori vrata, a aba skoi unutra te za njom stopu u stopu sve do njezine stolice, pa sjede i viknu: - Podigni me k sebi! No kraljevna se skanjivae, dok joj kralj ne zapovjedi. Tek to, aba na stolicu, htjede na sto, pa kad je sjela ve na nj, progovori: - Deder mi primakni svoj zlatni tanjuri, da jedemo zajedno. Kraljevna dodue uini ta-ko, ali se vidje, da joj to nije drago. abi je dobro prijalo, ali njoj gotovo svaki zalogaji zastajao u grlu. Napokon e aba: - Ba sam se najela i umorila! A sad me odnesi u svoju sobicu i napravi svoju svilenu posteljicu, da spavamo. Kraljevna brine u pla, jer se bojala studene abe, koje nije usudila ni taknuti, a sad, eto, treba da spava s njome u lijepoj istoj posteljici. No kralj se razljuti i kaza: - Ne smije prezirati onoga, koji ti je u nevolji pomogao. Nato kraljevna su dva prsta uzme abu, ponese je sa sobom i stavi u kut. Ali kad je ve leala u postelji, doskakue aba i uzdahne: - Umorna sam i htjela bih spavati kao i ti; digni me, ili u rei tvome ocu.

    4

  • Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke

    Raesti se tad kraljevna, dignu abu i baci je o zid, pa e ljutito: - Sad e se ve jednom umiriti, ogavna abo! No kad aba pade, to ne bi vie aba, ve kraljevi lijepih prijaznih oiju. On sada, po elji kraljevoj, postade njezinim dragim drugom i muem, koji joj pripovjedi, kako ga je opinila zla vjetica i kako ga nitko nije mogao izbaviti iz studenca doli same kraljevne; i dogovore se da e sutra zajedno u njegovo kraljevstvo. Zatim usnue. A sutradan, kad njih dvoje sunce probudilo, dooe kola, u koja bjee upregnuto osam bijelaca: bijelo im nojevo perje na glavi, zlatnim laniima ureeni; koiji straga stoji sluga mladoga kralja, vjerni Henrik. Vjerni se naime Henrik, kad mu se gospodar pretvorio u abu, bio tako raalostio, da je svoje srce opasao su tri eljezna obrua, kako mu ne bi puklo od bola i alosti. Kola su imala mladoga kralja odvesti u njegovo kraljevstvo; vjerni ih Henrik digne oboje u kola, a sam stane otraga, sav razdragan zbog osloboenja. Tek to su malo popoili, kadli kra-ljevi ou neki prasak, kao da se neto slomilo; okrenu se i doviknu Henriku: - Eto ti se kola lome!

    - Nisu kola, gospodaru, nego obru na mom srcu, to je boli bolovalo, kad ste ili u studencu, ondje abom kad ste bili.

    Jo je dvaput prasnulo, a kraljevi je sve mislio, da se kola lome. Ali to samo obrui spadahu sa srca vjernome Henriku, jer mu gospodar bijae slobodan i sretan.

    5

  • Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke

    KLATE

    Ree pjetli kokici: - U ovo vrijeme orasi dozrijevaju; hajdemo zajedno na brdo, da ih se jedamput najedemo, dok ih vjeverica ne odnese. - Dobro! - pristane kokica. - Hajde da se razveselimo. Pou skupa na brdo, pa kako bijae vedro, ostadoe sve do veeri. Nije mi poznato, da li se bijahu prejeli ili bijahu obijesni, no naprosto ne htjedoe pjeice kui, te pjetli naini kola od orahovih ljusaka. Kad je svrio posao, sjedne kokica u kola pa e pjetliu: - Sad se samo upregni. - Ba si pogodila - doeka pjetli. - Radije u pjeice kui, nego da se upregnem; ne, tako nismo ugovorili. Koija bih jo mogao biti i sjediti na njegovu sjedalu, ali da sam vuem, bogme neu. Dok su se tako prepirali, evo ti patke: - Lupei, tko vam je dopustio, da doete u moje oraje? - zakloca patka. - ekajte, dat u ja vama! - pa se isprsi i otvorenim kljunom navali na pjetlia. Ali pjetli, ne budi lijen, udari na patku; napokon je svojim ostrugama estoko ispara, te ona zamoli milost i za kaznu mirno se upregnu u kola. Pjetli sjedne na koijako mjesto, i sad ih stade jurnjava; tri patka to je noge nose. Kad su se tako neko vrijeme vozili, sretnu dva pjeaka: pribadau i iglu. - Stoj, stoj! - viknu pjeaci i stanu kazivati, kako e se naskoro smrknuti kao u rogu, te nee moi dalje, a i cesta je runa, pa bi malo da sjednu u kola; i jo dodae, kako su bili u krojakoj gostionici pred gradskim vratima i tako se zadrali kraj piva. Pjetli im dopusti da sjednu s obzirom na to to su mrave, pa nee zauzeti mnogo mjes-ta; ali moradoe obeati da njemu i njegovoj kokici nee gaziti po nogama. Kasno uveer stignu k nekoj krmi i svrate se u nju, budui da u noi ne htjedoe dalje, a i stoga to patka