48
BRAČNA PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE (BP) II DOPUNJENO I ispravljeno IZDANJE Svetog arhijerejskog sinoda Beograd 1994. ŠTAMPANO IZDANJE: BRAČNA PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE OBJAVLJENA SU PRVI PUT U "GLASNIKU", SLUŽBENOM LISTU SRPSKI PRAVOSLAVNE PATRIJARŠIJE OD 7. SEPTEMBRA (25. KOLOVOZA) 1933. GODINE, BROJ 34-35. Ispravke i dopune sredio protojerej-stavrofor Branko A. Cisarž, inspektor bogoslovija u mirovini Sadržaj: BRAČNIH PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE (Brojevi označavaju §§) I Crkveni brak, njegovo biće, oblik i važnost 1-10 II Postanak braka · A) Bračni uvjeti 11 · B) Bračne smetnje 1) Osobne smetnje 12-26 2) Smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave volje 27-32 3) Smetnje zbog nedostatka oblika 33-36

BRAČNA PRAVILA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

bp

Citation preview

Page 1: BRAČNA PRAVILA

BRAČNA PRAVILA

SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE (BP)

II DOPUNJENO I ispravljeno IZDANJE

Svetog arhijerejskog sinoda

Beograd 1994.

ŠTAMPANO IZDANJE:

BRAČNA PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE OBJAVLJENA SU PRVI PUT U "GLASNIKU", SLUŽBENOM LISTU SRPSKI PRAVOSLAVNE PATRIJARŠIJE OD 7. SEPTEMBRA (25. KOLOVOZA) 1933. GODINE, BROJ 34-35.

Ispravke i dopune sredio protojerej-stavrofor Branko A. Cisarž, inspektor bogoslovija u mirovini

Sadržaj:

BRAČNIH PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE

(Brojevi označavaju §§)

I Crkveni brak, njegovo biće, oblik i važnost 1-10

II Postanak braka

· A) Bračni uvjeti 11

· B) Bračne smetnje

1) Osobne smetnje 12-26

2) Smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave volje 27-32

3) Smetnje zbog nedostatka oblika 33-36

· V) Bračne zabrane 37

· G) Posljedice bračnih smetnja i zabrana

1) Ništavan brak 38

Page 2: BRAČNA PRAVILA

a) Poništenje braka 39-47

b) Posljedice poništenja braka 48

v) Osnaženje ništavnog braka 49-50

g) Razrješenje od bračnih smetnja 51-52

2) Nedozvoljen brak 53-54

· D) Sklapanje braka

1) Nadležna crkvena vlast 55-59

2) Pripreme za sklapanje braka

a) Potrebne pismene isprave 60

b) Predbračni ispit 61-62

v) proglašenju stupanja u brak 63

· 3) Vjenčanje

a) Čin vjenčanja 64-66

b) Svjedoci vjenčanja 67

v) Upis vjenčanja u matice 68

III Prava i dužnosti bračnih lica

· A) Uzajamna prava i dužnosti 69-73

· B) Prava i dužnosti u pogledu djece

1) Prema rođenoj djeci 74

2) Prema ostaloj djeci

a) Usvojenje 75-77

b) tutorstva i skrbništvo 78

IV Prestanak bračne veze

· A) Prestanak braka bez presude

1) Opće naređenje 79

2) Uzroci prestanka

a) Smrt 80

Page 3: BRAČNA PRAVILA

b) Proglašenje bračnog lica mrtvim 81

v) Polaganje monaškog zavjeta 82-83

g) Rukopoloženje za Episkopa 84

· B) Prestanak braka po presudi (razvod)

1) Opća naređenja 85-87

2) brakorazvodni uzroci

a) Preljub 88-91

b) Rađenje o glavi bračnom drugu 92-93

v) hotimičan pobačaj 94

g) Zlobno napuštanje bračnog druga 95-96

d) Nestanak bračnog druga 97-101

đ) Tjelesna i duševna bolest 102-104

e) Moralna pokvarenost 105-106

ž) Otpadništvo od pravoslavne vjere 107

3) Zastarijevanje brakorazvodne tužbe 108-109

4) Posljedica razvoda braka 110-114

V Mješoviti brak 115-123

VI Razrješenje braka sklopljenog izvan pravoslavne Crkve

· A) Brak kršćana druge vjeroispovijesti 124

· B) nekršćanske brak 125

VII Vanbračni odnos (konkubinat) 126-127

VIII Prijelazna naređenja 128-135

◊◊◊

Page 4: BRAČNA PRAVILA

I CRKVENI BRAK, NJEGOVO BIĆE, OBLIK I VAŽNOST

§ 1

Pravoslavni brak je sveta tajna po kojoj se dva lica raznoga pola, na način propisan Crkvom (§ 2), vezuju doživotnom duhovnom i tjelesnom vezom, radi potpune životne zajednice i rađanja i odgoja djece.

§ 2

Lica koja stupaju u brak moraju u pravoslavnom hramu, pred nadležnim svećenikom i pred najmanje dva svjedoka, izjaviti svoju slobodnu volju da stupe jedno s drugim u brak, a svećenik utvrđuje ovu vezu crkvenim obredom (§§ 36 i 66).

§ 3

Lica koja stupaju u brak moraju ispuniti uvjete propisane u § 11, da bi brak važio.

Bitni nedostatci u bračnim uvjetima čine smetnje označene u §§ 12 13 27 i 33, a nebitni čine bračne zabrane označene u § 37.

§ 4

Da li su ispunjeni bračni uvjeti i da li ima kakve smetnje i zabrane, cijeni se po času sklapanja braka (§§ 2,36 i 64).

Činjenice koje bi se javile poslije sklapanja braka ne utječu na važnost toga braka.

§ 5

Valjan je onaj brak kod kojeg nema bračne smetnje.

Ništavan je onaj brak (§ 38) kod kojeg postoji kakva bračna smetnja, dogod ta smetnja ne bi bila uklonjena i brak tim osnažen, gdje je to po propisima §§ 49-52 moguće.

Ako postoje bračne zabrane (§ 37), brak je valjan ali nedozvoljen i zbog toga povlači crkvenu kaznu (§ 53).

§ 6

Lice, koje u času sklapanja braka nije znalo da tome braku nedostaje kakav bračni uvjet ili da postoji kakva bračna smetnja, smatra se nevinim bračnim licem.

Page 5: BRAČNA PRAVILA

Bračno lice, njegov zastupnik po zakonu i svjedoci vjenčanja ako bi po stavu prvom ovog paragrafa bili krivi što je sklopljen ništavan brak, kaznit će se za crkvenu krivicu, pored kaznene odgovornosti za djela iz §§ 190, 191 i 192 Kaznenog zakona SFRJ.

§ 7

Bračni drugovi ne mogu među sobom pravovaljano ugovoriti ništa što bi se protivilo biću i obliku braka (§§ 1 i 2).

Bračno osoba ne može brak samovlasno raskinuti.

Sporazumom bračnih drugova ne može se brak ni lišiti važnosti, ni poništiti, ni razvesti. Fusnota 1: Stav 2 i 3 ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

§ 8

Dok se ne dokaže protivno, uzima se da je brak valjano sklopljen, da su svi bračni uvjeti ispunjeni, da bračnih smetnja nema, da brakorazvodni uzroci ne postoje, da bračni drugovi nisu znali za nedostatak bračnih uvjeta ili za postojanje bračnih smetnji.

§ 9

Da li je pravoslavan brak valjano sklopljen, da li ima bračnih smetnji ili brakorazvodnog uzroka, i da li će se takav brak održati, osnažiti, poništiti ili razvesti, odlučuju isključivo crkvene vlasti po svojim propisima i po propisima državnih zakona (§ 60 t. 5 ).

§ 10

O građansko-pravnim poslovima crkvenog bračnog odnosa odlučuju državne vlasti po svojim propisima, vodeći računa o biću, obliku i važnosti pravoslavnog braka (§§ 1, 2 i 5), o nadležnosti Srpske pravoslavne crkve u crkvenoverskim poslovima (član 1 Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi), kao io crkvenosudskoj nadležnosti u pitanjima izdržavanja žene i djece i dodjeljivanja djece za slučaj bračnog spora (član 129 tač. 4 Ustava Srpske pravoslavne crkve). Fusnota 2: § 9 i 10 ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

II POSTANAK BRAKA

A) Bračni uvjeti

§ 11

Page 6: BRAČNA PRAVILA

Za sklapanje braka traže se ovi uvjeti:

1) dva lica raznoga pola;

2) njihova pravovaljana izjava volje da stupe u brak;

3) vjenčanje u obliku propisanom Crkvom.

B) Bračne smetnje

1) Osobne smetnje

§ 12

Neuklonjiv osobne smetnje za sklapanje braka jesu:

1) nenavršena šesnaesta godina za muško i četrnaesta za žensko; Fusnota 3: Točka 1 ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

2) crkveno srodstvo u ravnoj liniji, bez obzira na stupanj srodstva;

3) krvno srodstvo u pobočnoj liniji, do četvrtog stupnja zaključno;

4) dvorodno srodstvo do trećeg stupnja zaključno, kao i srodstvo između dva brata i dvije sestre; Fusnota 4: "Na obrazloženi prijedlog eparhijskog arhijereja može, u iznimnim slučajevima, Sveti arhijerejski sinod razriješiti IV stupanj dvorodnog srodstva gdje su u pitanju brat i sestra s jedne i brat i sestra s druge strane. "(Åsbro. 20 / Zap. 15 iz 1948. god.).

5) duhovno srodstvo i srodstvo po usvojenju do drugog stupnja zaključno;

6) srodstvo iz vanbračnog rođenja u pravoj liniji bez obzira na stupanj srodstva, au pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno;

7) postojeći brak;

8) ranija četiri braka istoga lica;

9) razlika vjere;

10) konačno isključenje iz crkvene zajednice;

11) svećenički čin;

12) monaški zavjet (mala i velika shima);

13) doživotna zabrana stupanja u brak na temelju zakona ili pravomoćne presude.

§ 13

Uklonjive osobne smetnje za sklapanje braka jesu:

Page 7: BRAČNA PRAVILA

1) nenavršena osamnaesta godina za muško a šesnaesta za žensko; Fusnota 5: Točka 1 ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.).

2) krvno srodstvo u pobočnoj liniji od petog do sedmog stupnja zaključno;

3) dvorodno srodstvo od četvrtog do šestog stupnja zaključno, osim slučaja naznačenog u § 12 t. 4;

4) trorodno srodstvo do trećeg stupnja zaključno;

5) duhovno srodstvo i srodstvo po usvojenju od trećeg do sedmog stupnja zaključno;

6) ništavan brak, dok nije prestao ili nije sudski poništen;

7) ranija tri braka istoga lica;

8) razlika vjeroispovijesti;

9) preljuba između osoba koje žele stupiti u brak, izvršena za vrijeme dok je preljubnik živio ne odvojeno od svoga bračnog druga;

10) zajedničko rađenje o glavi bračnom drugu jednoga od osobe koja žele stupiti u brak.

11) Starost preko 70 godina za muško i 60 za žensko, kao i razlika u godinama među supružnicima preko 15 godina (Sin. br. 2410 / Zap. 586 iz 1937.).

§ 14

Krvno srodstvo (§ 12 t. 2, 3, 6 i § 13 t. 2) postoji među osobama:

1) koja su postala jedno od drugog (u ravnoj liniji);

2) koja su postala od zajedničkog pretka (pobočnoj liniji).

Linija od predaka potomcima jeste nishodna a od potomaka pretcima ushodno.

§ 15

Stupanj krvnog srodstva računa se:

1) u ravnoj liniji, po broju rođenja po kojima jedno lice ishodi od drugoga;

2) u pobočnoj liniji, po broju rođenja kojim su dva lica između sebe vezana preko svoga najbližeg zajedničkog pretka, ne računajući rođenje pretkovo.

§ 16

Dvorodno srodstvo (§ 12 t. 4 i § 13 t. 3) postoji:

1) između jednog bračnog druga i krvnih srodnika drugoga (tazbina);

2) između krvnih srodnika jednoga i krvnih srodnika drugoga bračnog druga (prijateljstvo).

Page 8: BRAČNA PRAVILA

§ 17

Stupanj dvorodnog srodstva računa se:

1) za jednog bračnog druga i krvne srodnike drugoga, po stupnju krvnog srodstva ovoga srodnika s drugim bračnim drugom;

2) za krvne srodnike jednoga i krvne srodnike drugoga bračnog druga, po zbroju stupnja njihova krvnog srodstva prema bračnim drugovima.

§ 18

Trorodno srodstvo (§ 13 t. 4) postoji:

1) između jednog bračnog druga i dvorodnih srodnika drugoga;

2) između krvnih srodnika jednog bračnog druga i dvorodnih srodnika drugoga.

§ 19

Stupanj trorodnog srodstva računa se:

1) između jednog bračnog druga i dvorodnih srodnika drugoga, po stupnju dvorodnog srodstva ovog srodnika s drugim bračnim drugom;

2) između krvnih srodnika jednog i dvorodnih srodnika drugog bračnog druga, po zbroju stupnja njihova krvnog srodstva s jednim bračnim drugom i dvorodnog srodstva s drugim.

§ 20

Duhovno srodstvo (§ 12 t. 5 i § 13 t. 5) postoji između kuma, kumčeta i njihovih krvnih srodnika u pravim nishodnim linijama, kao i majke kumčeta, pri čemu se kum i njegova žena uzimaju za jedno lice.

§ 21

Srodstvo po usvojenju (§ 12 t. 5 i § 13 t. 5) čini bračnu smetnju u istim stupnjevima kao i duhovno srodstvo, ako je usvojenje izvršeno po propisanom crkvenom obredu.

U slučaju građanskog usvojenja čini usvojenje smetnju u istim slučajevima, u kojima je ono smetnja po državnom zakonu.

§ 22

Stupanj duhovnog srodstva i srodstva po usvojenju između dva lica računa se po broju roĊenja među njima, pri čemu se kumovanje pri krštenju i usvojenje izjednačuje s rođenjem.

Page 9: BRAČNA PRAVILA

§ 23

Razlika vjere (§ 12 t. 9) čini smetnju, ako jedno bračno osoba pripada vjerskoj zajednici koja nema tajne krštenja ili čije se krštenje ne priznaje za pravovaljano.

§ 24

Svećenički čin (§ 12 g 11) i monaški zavjet (§ 12 t. 12) čine bračnu smetnju dok svešteno ili monaško osoba ne postane svjetovno po odluci nadležne crkvene vlasti.

§ 25

Razlika vjeroispovijesti (§ 13 t. 8) čini bračnu smetnju, ako jedno bračno osoba pripada vjerskoj zajednici čije je krštenje priznato kao pravovaljano u pravoslavnoj Crkvi, ali ta zajednica nije u sastavu pravoslavne Crkve.

§ 26

Preljuba (§ 13 t. 9) čini bračnu smetnju samo ako je dokazana presudom crkvenog ili državnog suda.

Isto vrijedi i za rađenje o glavi (§ 13 t. 10).

2) Smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave volje

§ 27

Uklonjive bračne smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave slobodne volje za stupanje u brak jesu:

1) nenormalno duševno stanje;

2) prinuda (otmica, strah, nasilje);

3) prijevara ili zabluda o istovjetnosti osobe;

4) prijevara ili zabluda o trudnoći nevjeste;

5) prijevara ili zabluda o sposobnosti bračnog lica za vršenje bračne dužnosti;

6) prijevara ili zabluda o tome da je jedno bračno lice prije braka izvršilo zločinstvo ili da nije izdržalo dosuđenu kaznu lišenja slobode od najmanje tri godine.

§ 28

Page 10: BRAČNA PRAVILA

Nenormalno duševno stanje (§ 27 t. 1) čini bračnu smetnju, ako je spojeno sa pomućenja svijesti ili s potpunom nesposobnošću za voljno odlučivanje.

Duševno nenormalno osoba ne može sklopiti brak ni u trenutcima čiste svijesti ( lucida intervalla ).

Dok se ne dokaže protivno, uzima se da je bračno lice duševno normalno.

§ 29

Otmica (§ 27 t. 2) čini bračnu smetnju, dok se odvedeno osoba nalazi u vlasti otmičara i dok, po svome oslobođenju, ne izjavi svoju slobodnu volju za stupanje u brak.

Strah (§ 27 t. 2) čini bračnu smetnju, ako je zadan ozbiljnom prijetnjom zakonom nedopuštenog velikog zla i koje je, prema prilikama slučaja, kadro zastrašiti osoba kojoj se prijeti; smetnja traje dok traje strah i dok lice, oslobođeno od zadanog straha, ne izjavi svoju slobodnu volju za stupanje u brak.

Nasilje (§ 27 t. 2) čini bračnu smetnju dok je bračno lice stvarno prisiljeno nešto čini ili trpi tako da se nasilju ne može oduprijeti; smetnja traje dok to lice, po svome oslobođenju od nasilja, ne izjavi svoju slobodnu volju za stupanje u brak.

§ 30

Prijevara ili zabluda o istovjetnosti bračnog lica (§ 27 t. 3) čini bračnu smetnju samo ako se brak htio sklopiti s jednim fizičkim licem a sklopljen je s drugim.

Prijevara postoji bez obzira da li ju je iz vršilo drugo bračno ili neko treće lice; zabluda postoji bez obzira da li je nastala iz nevinog neznanja ili nepažnje.

§ 31

Prijevara ili zabluda o trudnoći nevjeste (§ 27 t. 4) čini bračnu smetnju samo ako trudnoća potječe od treće osobe i ako brak nije sklopljen protivno bračnoj zabrani iz § 37 t. 1.

§ 32

Prijevara ili zabluda o nesposobnosti za vršenje bračne dužnosti (§ 27 t. 5) čini bračnu smetnju, ako ta nesposobnost onemogućuje sam spolni snošaj i ako je takva nesposobnost postojala već u času sklapanja braka i ostala trajna. Nesposobnost za samo oplodnja ne čini bračnu smetnju.

Uzima se da nesposobnost za vršenje bračne dužnosti postoji i tada kad bračno lice ne može, zbog neizlječive zarazne bolesti, vršiti bračnu dužnost bez opasnosti za život svoga bračnog druga.

Ako je nesposobnost trajala u braku najmanje jednu godinu od časa sklapanja braka, uzima se da je postojala još u času sklapanja braka i da je trajna. Fusnota 6: Ova odredba u pogledu ovdje određenih rokova, nakon stupanja na snagu Osnovnog zakona o braku izgubila je praktičnu vrijednost (Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946 i Sin. br. 962 / Zap. 166 iz 1948.).

Page 11: BRAČNA PRAVILA

Ako je muž navršio sedamdeset godina života ili žena šezdeset godina života, nesposobnost za vršenje bračne dužnosti ne čini bračnu smetnju.

3) Smetnje zbog nedostatka oblika

§ 33

Neuklonjiv smetnje zbog nedostatka oblika jesu:

1) sklapanje braka bez sudjelovanja Crkve;

2) sklapanje braka bez izjave, pri vjenčanju, slobodne volje mladenaca da stupe u brak;

3) sklapanje braka s izjavom mladenaca da žele stupiti u brak, no bez ikakvog bračnog crkvenog obreda.

§ 34

Bez sudjelovanja Crkve izvršeno je vjenčanje (§ 33 t. 1), ako je:

1) brak sklopljen pred građanskom vlašću (t. Zv. Građanski brak);

2) ako je crkveni obred vjenčanja izvršilo lice koje nema episkopskog ili prezviterskog čina.

§ 35

Izjava slobodne volje mladenaca da stupe u brak (§ 33 t. 2), da bi važila, mora biti određena i bez ikakvih uvjeta.

§ 36

Vjenčanje je izvršeno u času kad svećenik blagoslovi izjavljenu volju mladenaca (§ 35), obrednim riječima: "Gospodi Bože naš, Slavoju i često vjenčaj ja".

V) Bračne zabrane

§ 37

Bračne zabrane (§ 3 st. 2) jesu:

1) Zabrana ženi čiji je raniji brak prestao, razveden ili poništen, da ne može stupiti u ponovni brak prije izmaka roka od deset mjeseci po prestanku, poništenju ili razvodu ranijeg braka;

Page 12: BRAČNA PRAVILA

2) zabrana osobama, koja stoje pod očinskom vlašću, tutorstvom ili starateljstvom, da ne mogu stupiti u brak bez pristanka oca odnosno majke, tutora i staraoca ili tutorski i staralačke vlasti, u slučajevima kad pristanak matere, tutora ili staratelja nije po državnom zakonu dovoljan ili kad ovi svoj pristanak uskrate;

3) zabrana vojnim osobama i licia kojima je po državnim zakonima potrebna dozvola nadležne vlasti za sklapanje braka, da ne mogu stupiti u brak bez dozvole te vlasti;

4) zabrana osobama osuđenim na lišenje slobode, da ne mogu stupiti u brak prije izdržane kazne; Fusnota 7: Točke 1-4 ovoga § ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961 .).

5) zabrana vjenčanja bez pravilno izvršenog predbračnog ispita i proglašenju;

6) zabrana licu bračno ispitanom (§ 62), da ne može stupiti u brak s trećom osobom, prije poništenja predbračnog ispita;

7) zabrana vjenčanja protivno propisu Trebnika, ako nedostatci vjenčanja nisu takvi da čine bračnu smetnju iz § 33;

8) zabrana vjenčanja u Crkvom zabranjeno vrijeme, na mjestu koje nije određeno za vjenčanje ili od nenadležnog svećenika;

9) zabrana vjenčanja bez potrebnog broja svjedoka, ili bez upisa u maticu vjenčanih ili s upisom koji ne odgovara propisu § 68.

G) Posljedice bračnih smetnji i zabrana

1) Ništavan brak

§ 38

Brak je ništavan:

1) ako nema svih bračnih uvjeta iz § 11;

2) ako postoje bračne smetnje iz §§ 12 13 27 i 33.

a) Poništenje braka

§ 39

Brak se može poništiti:

Page 13: BRAČNA PRAVILA

1) po službenoj dužnosti, na zahtijevanje sudskog tužitelja u smislu propisa Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi;

2) po traženju nevinog bračnog lica (§ 6);

3) po traženju trećega lica koje ima opravdanog interesa u pogledu na važnost nekoga braka.

§ 40

Poslije prestanka bračne veze u smislu §§ 80-84, ne može se tražiti poništenje braka po službenoj dužnosti. No nevini bračni drug (§ 6) i treća lica mogu tražiti poništenje takvoga braka, ako dokažu opravdani interes u pogledu na važnost toga braka.

§ 41

Ako je raniji brak nevinog bračnog lica (§ 6) već prestao (§ 49 t. 1), ne može se tražiti poništenje njegovog novog braka zbog bračne smetnje iz § 12 t. 7.

§ 42

Ako muško bračno lice nije navršilo šesnaest godina a žensko četrnaest godina života, može poništenje braka za takvo lice tražiti njegov zastupnik po zakonu i bez pristanka toga lica. No ako su bračna lica u času izricanja presude već navršila propisani broj godina, brak se ne poništava. Fusnota 8: Ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 nz 1946. godine i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.) .

§ 43

Ne može se tražiti poništenje braka zbog smetnja iz § 13, ako je od dana vjenčanja prošlo vrijeme od tri godine.

§ 44

Kod bračnih smetnja iz § 27 brak se može poništiti jedino po zahtjevanju nevinog bračnog druga (§ 6).

§ 45

Kad je u pitanju smetnja zbog nenormalnog duševnog stanja (§ 27 t. 1) ili prisile (§ 27 t. 2), može se brak poništiti i po zahtjevanju zastupnika po zakonu ili službenoj dužnosti duševno bolesnog ili prinuđenog bračnog lica.

§ 46

Page 14: BRAČNA PRAVILA

Poništenje braka na zahtijevanje bračnog druga (§ 6) može se tražiti samo ako od dana vjenčanja nije proteklo:

1) u slučaju nesposobnosti za vršenje bračne dužnosti (§ 27 t. 5) najmanje jedna a ne više od dvadeset godina;

2) u slučaju nenormalnog duševnog stanja (§ 27 t. 1), više od jedne godine;

3) u svima ostalim slučajevima iz § 27, više od tri godine, a od časa saznanja smetnje, u ovim slučajevima, više od šest mjeseci. Fusnota 9: Ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. godine i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.).

§ 47

Po prestanku ništavnog braka zbog smetnja iz § 33, poništenje može tražiti zakoniti zastupnik ili nasljednik umrlog bračnog lica, samo ako je u pitanju smetnja iz § 33 t. 1.

b) Posljedice poništenja braka

§ 48

Poništenje ništavnog braka čini da se poništeni brak smatra kao da nije postojao od samog vjenčanja.

Ovo se ne odnosi na osobe koje stupaju u svećenički čin kao protivno kanonskim propisima (Ap. 17 prav. I Trul. 3 prav.). (Åsbro. 14 / Zap. 59 iz 1953.).

Osoba kojoj je brak poništen može stupiti u brak samo ako mu presudom stupanje u brak nije zabranjeno.

Djeca iz poništenog (ništavnog) braka smatraju se za zakonitu, ako je bar jedan bračni drug iz toga braka bio nevin (§ 6).

v) Osnaženje ništavnog braka

§ 49

Ništavnost braka prestaje, ako se brak osnaži jednom od ovih kasnijih činjenica:

1) ako postojeći brak (§ 12 t. 7) prestane, a oba bračna druga su nevina (§ 6);

2) ako prestane razlika vjere (§ 12 t. 9) prijelazom nehrišćanskog lica u pravoslavnu vjeru;

3) ako osoba isključeno iz crkvene zajednice (§ 12 t. 10) bude ponovno primljeno u zajednicu;

4) ako svešteno ili monaško lice (§ 12 t. 11 i 12) postane svjetovno po odluci nadležne crkvene vlasti;

Page 15: BRAČNA PRAVILA

5) ako bračno lice, koje je u času vjenčanja bilo duševno nenormalno, postane duševno normalno, i pri punoj svijesti izjavi slobodnu volju da se brak osnaži;

6) ako bračno lice, koje je bilo prinuđeno (otmicom, strahom ili nsiljem), ili obmanuto prijevarom, ili zavedena zabludom da izjavi svoju slobodnu volju za sklapanje braka, bude oslobođeno od prisile, obmane ili zablude, te tada potpuno slobodno izjavi svoju volju da se brak osnaži;

7) ako osoba, osuđeno na kaznu lišenja slobode u trajanju od najmanje tri godine, bude pomilovanjem potpuno oslobođena od kazne ili mu kazna bude smanjena na rok manji od tri godine;

8) ako nevino bračno lice, po saznanju bračnih smetnja iz § 27, sem slučaja nesposobnosti za vršenje bračne dužnosti (§ 27 t. 5), produži spolno općenje s krivim bračnim drugom.

§ 50

U slučajevima gdje je za osnaženje braka potrebna izjava bračnih drut (§ 49 t. 5 i 6), moraju se ovi prijaviti nadležnom parohu i tu na zapisnik, pred dva svjedoka, izjaviti svoju volju da se brak osnaži.

g) Razrješenje od bračnih smetnja

§ 51

Crkvena vlast može svojim razrješenjem ukloniti jedino bračne smetnje iz § 13.

Sveti arhijerejski sinod razrješava od ovih bračnih smetnja:

1) krvnog srodstva u pobočnoj liniji petog stupnja;

2) dvorodnog srodstva četvrtog stupnja, osim slučaja braka između dva brata i dvije sestre;

3) trorodnog srodstva prvog stupnja;

4) duhovnog srodstva i srodstva po usvojenju trećeg stupnja.

Od ostalih bračnih smetnja iz § 13 (sem točke pod 1) može razriješiti eparhijski Arhijerej (Sin. Br. 1006 iz 1946.).

§ 52

Razrješenje od bračnih smetnja može tražiti bračno lice, kao i njegov zastupnik po zakonu ili službenoj dužnosti.

Razrješenje se traži svagda preko nadležnog paroha, koji o molbi za razrješenje podnosi izvješće s prijedlogom nadležnom eparhijskom Arhijereju.

O razrješenju od bračne smetnje rješava se po postupku za poslove unutarnje crkvene uprave.

Page 16: BRAČNA PRAVILA

Protiv odluke Svetog arhijerejskog sinoda i eparhijskih Arhijereja u pitanju razrješenja od bračnih smetnja nije dopuštena žalba.

2) Nedozvoljen brak

§ 53

U slučaju narušenja bračnih zabrana (§ 37), brak je valjan ako nema bračne smetnje, no svećenik, bračna osobe, njihovi zastupnici i svjedoci vjenčanja kazniće se za crkvenu krivnju po crkvenim kaznenim propisima, pored kaznene odgovornosti po državnim zakonskim propisima (§ 87, 88 i 89 Osnovnog zakona o braku iz 1946.).

§ 54

Zabrana iz § 37 st. 1 prestaje, ako žena prije izmaka roka od deset mjeseci rodi, ili se poslije šest mjeseci liječničkim pregledom ustanovi da nije trudna.

Zabranu iz § 37 st. 2 razrješava nadležna državna sudska vlast.

Zabranu iz § 37 st. 3 i 4 razrješava nadležna vojna ili građanska vlast. Fusnota 10: Propisi iz stavka 1-3 ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. god. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

Zabrane braka iz § 37 st. 5-9 razrješava nadležni eparhijski Arhijerej.

Crkvene krivnje zbog narušenja bračnih zabrana (§§ 37 i 53) zastarijevaju u roku od tri godine od časa sklapanja braka.

D) Sklapanje braka

1) Nadležna crkvena vlast

§ 55

Za sklapanje braka nadležan je paroh one parohije kojoj pripadaju mladenci kao članovi (član 25 Ustava Srpske pravoslavne crkve).

Ako su mladenci članovi raznih parohija, nadležan je paroh one parohije kojoj pripada zaručnik.

§ 56

Page 17: BRAČNA PRAVILA

Bez pismenog ovlaštenja nadležnog paroha (§ 55), ne može sklapanje braka izvršiti drugi svećenik, niti se vjenčanje može obaviti u drugom hramu nego u parohiskom hramu nadležne parohije.

§ 57

Paroh ne smije pristupiti sklapanju braka prije nego što se točno uvjeri da nema nikakva bračna smetnja (§§ 12, 13 i 27) ili zabrana (§ 37) kod kojega od njih, odnosno među njima.

Čim paroh ustanovi da braku stoji na putu koja bračna smetnja ili zabrana, ima on o tome izvijestiti lica koja su mu se obratila za sklapanje braka, i poučiti ih u smislu § 5.

Ako je smetnja uklonjiva (§ 13), ima nadležni paroh uputiti stranke kako da se ona ukloni.

Ako je smetnja neuklonjiva (§§ 12 i 27), ima nadležni paroh poučiti stranke da od namjeravanog braka odustanu i predočiti im posljedice §§ 38 i 59.

Osobe koje se ne zadovolje sa odlukom nadležnog paroha u pogledu sklapanja namjeravanog braka, mogu se obratiti arhijerejskom namjesniku, koji će stvar ispitati i, u slučaju sumnje, zatražiti rješenje nadležnog eparhijskog Arhijereja.

§ 58

Nadležni paroh, ako nađe da namjeravanom braku nema smetnje ili zabrane, odnosno da su one uklonjene, pristupiće sklapanju braka tek pošto prethodno izvrši pripreme označene u §§ 60-63.

§ 59

Svešteno lice, koje pri sklapanju braka iz nepažnje propusti ustanoviti da li tome braku stoji na putu kakva smetnja (§§ 12, 13 i 27), ili zabrana (§ 37), ili propusti izvršiti propisane pripreme za sklapanje braka (§§ 60- 63), sve to bez dobivenog razrješenja više crkvene vlasti, ili čin vjenčanja ne izvrši u propisanom obliku (§§ 33, 35, 36 i 66), na određenom mjestu iu određenom vremenu (§§ 64 i 65), ili koje svjesno izvrši sklapanje ništavnog braka, kaznit će se za crkvenu krivicu. (Čl. 14 i 30 Pravila i postupka za crkvene sudove SPC iz 1961.).

Isto tako kaznit će se za crkvenu krivicu svešteno lice, koje propusti upisati izvršeno vjenčanje po propisu ovih Pravila (§ 68) u maticu vjenčanih, ili koje upis u maticu izvrši nevjerno. (Čl. 35 Pravila i postupaka za crkvene sudove SPC. Iz 1961.).

2) Pripreme za sklapanje braka

a) Potrebne pismene isprave

§ 60

Page 18: BRAČNA PRAVILA

Osobe koje žele stupiti u brak, moraju nadležnom parohu, prije predbračnog ispita, predati ove pismene isprave:

1) svoje obiteljske rodoslove iz anagrafa (domovník) (čl. 176 t. 14 Ustava Srpske pravoslavne crkve);

2) uvjerenje nadležnog paroha (§ 55) o slobodnom stanju za stupanje u brak;

3) dozvolu oca, ili tutora i tutorski odnosno staralačke vlasti za stupanje u brak, ako stranke stoje pod tom vlašću;

4) dozvolu nadležne državne vlasti (vojne ili druge), kod osoba kojima je takva dozvola za sklapanje braka potrebna (§ 37 t. 3);

5) sve druge isprave o uvjetima koje bi propisala državna vlast za sklapanje braka u Jugoslaviji. Fusnota 11: Propisi iz točke 3-5 ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. ).

1) b) Predbračni ispit ;

§ 61

Pošto je svećenik izvršio sve potrebne administrativne predradnje propisane općim crkvenim propisima a posebno § 61 ovih Pravila i 1) čuo izjave mladenaca, njihovih roditelja ili skrbnika, i 2) uvjerio se da mladenci znaju osnove kršćanske vjere, pristupit i izvršenju samoga crkvenog obreda uz ovaj ispit.

Predbračni ispit vrši svećenik stojeći pod epitrahiljem i sa križem u ruci, postavivši mladence jedno pored drugog, zaručnika s desne a zaručnicu s lijeve strane, obrnute licem k istoku, ikonostasu, odnosno domaćoj ikoni, ako se ispit vrši u domu.

Svećenik otpočinje obred vozglasom: BLAGOSLOVEN BOG NAŠ ... AMIN. Otče NAŠ ... JAKO TVOJE JEST CARSTVO ... AMIN. Tropar hrama (ako je ispit u hramu) ili domaće slave (ako je ispit u domu). Kratka pouka o predstojećoj namjeri bracnike. Pouka treba biti kratka, jezgrovita i razumljiva. Poslije toga svećenik postavlja pitanja zaručniku pa onda zaručnici: da li imaju volju za stupanje u brak i da li je ova slobodna od svake sile, straha, zablude ili obmane, kao i da li se nisu kom drugom obećali. Nakon dobivenih odgovora čitati sugubim jekteniju u kojoj se moli i za mladence: Jesco MOLIMSJA O MILOSTI, ŽIZNI, Mirjam, ZDRAVIJI I Spasenije RABA (ime) i Rabinja (ime) NINJE ispitanih I K SOČETANIJU SOGLASUJUŠČISJA. Po vozglase blagoslivlja mladence časnim krstom, koji oni celivaju i čini otpust (Åsbro. 16 / Zap. 22 od 15/2. Svibnja 1948. - Glasnik službeni list SPC. God. XXVII (1946.), br. 5-6, str . 322).

O predbračnom ispitu sastavit paroh zapisnik koji potpisuje on, zaručnici i njihovi roditelji, odnosno staratelji, ako su još pod roditeljskom, tutorski ili staralačkom vlašću a nisu sobom donijeli odmah i pismenu dozvolu naznačenu u § 60 t. 3. predbračnom ispitu prisustvuju, po pravilu, i bračni svjedoci (§ 67), koji također potpisuju zapisnik o ispitu.

Ako stranke ne pripadaju istoj parohiji, predbračni ispit vrši paroh zaručnice.

Nakon ispita i saslušanja zaručnika, uvjerit će se paroh io tome da li oni imaju dovoljno znanja o osnovnim istinama vjere i da li su potpuno upućeni u učenje pravoslavne vjere u pogledu bića i svetinje braka (§ 1) kao iu pogledu prava i dužnosti bračnih lica (§§ 69-78) i poučit će ih o tome, ako bude bilo potrebno.

Page 19: BRAČNA PRAVILA

§ 62

Izvršen predbračni ispit moralno obvezuje vjerenike na stupanje u brak u najdužem roku od 6 mjeseci. Ispit obvezuje na međusobnu vjernost od dana ispita, te čini bračnu zabranu za sklapanje braka s trećim licem (§ 37 t. 6).

Važnost predbračnog ispita ostaje i nakon isteka šest mjeseci od njegovog zaključenja, neograničeno vrijeme, i sve dok se nadležnim putem ne poništi. Prema tome predbračno ispitane osobe ne mogu sklopiti brak s trećom osobom bez prethodno poništenog predbračnog ispita (Åsbro. 61 / Zap. 31 iz 1939. - Glasnik god. XX (1939.), br. 15-16, str. 357).

Po sporazumu oba ili na zahtijevanje jednog ispitanog lica, predbračni ispit može se poništiti. Kao opravdani razlog za odustajanje od ispita smatra se: svaka neuklonjena bračna smetnja i zabrana, koja bi se pokazala poslije ispita; poslije ispita pokazana naročita naklonost ispitanog lica prema nekom trećem licu; trudnoća ispitanog lica s trećim, bludno ili razvratno vladanje, pijanstvo, zarazna bolest drugog ispitanog lica ili njegovo neopravdano odlaganje vjenčanja za vrijeme duže od šest mjeseci.

Za poništaj predbračnog ispita nadležan je arhijerejski namjesnik (čl. 162 t. 12 Ustava Srpske pravoslavne crkve). Poništaj se vrši po propisima za unutarnju crkvenu upravu.

Ako ispitano lice odustane od predbračnog ispita bez opravdanog razloga, kaznit će se za crkvenu krivicu.

v) proglašenju stupanja u brak

§ 63

Nakon bračnoga ispita a prije vjenčanja, ima se stupanje ispitanih osoba u brak oglasiti tri puta u hramu, da bi svaki mogao prijaviti nadležnom parohu smetnje koje bi stojale na putu tome braku.

Proglašenju vrši nadležni paroh u hramu svoje parohije, u tri tjedna ili blagdana koji uzastopce dolaze, pri svršetku liturgije, pred sakupljenim vjernima.

Ako su zaručnici iz raznih župa, imaju se proglašenju izvršiti u obje župe. Paroh zaručnice dostavit izvješće o izvršenom proglašenju parohu nadležnom za vjenčanje, najduže u roku od osam dana po izvršenom posljednjem proglašenju.

Proglašenju vrši paroh tako, što navodi ime, prezime, mjesto rođenja, zanimanje i boravište osobe koja žele stupiti u brak, pozivajući vjerne da mu prijave, ako znaju, bračnu smetnju ili zabranu, koja bi tome braku stajala na putu.

Ako se vjenčanje ne obavi ni za tri mjeseca nakon posljednjeg proglašenju, ima se proglašenju ponoviti.

Ako se povodom izvršenog proglašenju ili inače prijave parohu bračne smetnje i zabrane koje bi smetale namjeravanom braku, postupit paroh po § 57.

Page 20: BRAČNA PRAVILA

3) Vjenčanje

a) Čin vjenčanja

§ 64

Vjenčanje vrši nadležni paroh u hramu svoje parohije, prije podne, au dane kada to Crkva dozvoljava.

Vjenčanje u hramu može se obaviti tek onda kada ženik i nevjesta dostoverno ispravom dokazati da su prethodno zaključili brak po državnim propisima (Sin. Br. 1006 iz 1946. godine).

Van hrama, u drugo vrijeme ili u druge dane, može se vjenčanje izvršiti samo po dozvoli nadležnog eparhijskog Arhijereja, osim u slučaju § 66 st. 2.

§ 65

Vjenčanje se ne može izvršiti u ove dane: srijedom i petkom svake sedmice; od početka božićnjeg posta do 7/20 siječnja; od početka siropusne do Tomine tjedna; za vrijeme Petrovskog i gospojinskog posta; na dan Usekovanja glave Sv. Ivana Krstitelja i na Krstovdan.

§ 66

Vjenčanje se vrši po obredu propisanom u trebnik.

Za vrijeme rata, poplave, zaraze, au slučaju opće ili u slučaju smrtne opasnosti, može se vjenčanje izvršiti i izvan hrama, u druge dane i drugo vrijeme dana, a propisani crkveni obred skratiti i svesti na obred naznačen u § 36, mada se za to i nije prethodno moglo dobiti razrješenje nadležnog Arhijereja.

Svaki takav slučaj dužan je paroh prijaviti nadležnom eparhijskom Arhijereju, radi opravdanja (§ 59).

U slučaju da propisani obred vjenčanja bude uslijed ma kakve više sile prekinut, smatra se da je vjenčanje izvršeno, ako je izvršen obred naznačen u § 36.

b) Svjedoci vjenčanja

§ 67

Na vjenčanju moraju, osim svećenika, biti prisutni najmanje dva svjedoka.

Svjedoci moraju biti punoljetni i moraju imati sposobnost za svjedočenje po crkvenim propisima (§§ 137 i 144 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi).

Page 21: BRAČNA PRAVILA

Osim toga ne mogu biti svjedoci vjenčanja:

a) nehrišćani i poznati bezvernici;

b) kršćani nepravoslavnog ispovijedanja;

v) lica isključena iz crkvene zajednice dok traje kazna;

g) redovnici i sveštenomonasi;

d) lica lišena prava da predlažu pokretanje sudskog postupka po službenoj dužnosti (§ 127 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi).

Iznimno, ako se nikako nisu mogli naći drugi sposobni svjedoci vjenčanja po § 66, mogu se kao svjedoci vjenčanja pripustiti i lica označena u ovome paragrafu, osim navedenih pod točkom a).

Iznimno mogu se kao svjedoci pri vjenčanju uzeti, po prethodnom odobrenju nadležnog Arhijereja, i kršćani nepravoslavnog ispovijedanja (tač. B) ovog paragrafa).

v) Upis vjenčanja u matice

§ 68

Odmah po izvršenom vjenčanju ima nadležni paroh upisati obavljeno vjenčanje u maticu vjenčanih, koja se vodi po crkvenim propisima (Sin. Br. 1006 iz 1946. god.).

Ako vjenčanje nije obavio nadležni paroh, nego svećenik ovlašten od nadležnoga paroha za taj čin (§ 56), dužan je ovaj, paroha izvijestiti o izvršenom vjenčanju najdulje za osam dana, radi upisa vjenčanja u matice i anagraf dotične parohije, s točnim označenjem svih pismenih isprava, koje se odnose na ovo vjenčanje (§ 60).

Ako je vjenčanje izvršeno po § 66 st. 2, ima se to upisati u maticu, kao i navesti razlog zašto je vjenčanje tako izvršeno.

III PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA

A) Uzajamna prava i dužnosti

§ 69

Bračni drugovi imaju ova osobna prava i dužnosti:

Page 22: BRAČNA PRAVILA

1) oba bračna druga obvezna su podjednako na međusobnu ljubav, vjernost i pomoć; na međusobno praštanje i zajedničko podnošenje svih tegoba nastalih u braku; bračni drug ne može svome bračnom drugu uskratiti vršenje bračne dužnosti osim za vrijeme bolesti, trudnoće i, po međusobnoj suglasnosti, za vrijeme posta i molitve;

2) muž je glava obitelji i ima pravo i dužnost da upravlja bračnom zajednicom, da se stara o izdržavanju obitelji;

3) žena je dužna zajednički živjeti s mužem ondje gdje on to izabere, ukoliko to ne bi bilo protivno zakonu i moralnim obzirima; dužna je pomagati muža u vođenju kuće i domaćih poslova; i, naročito, posvetiti se rađanju, njegovanju i odgoju djece. (Sin. Br. 1006 iz 1946. i Åsbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

§ 70

Bračni drugovi ne mogu jedan drugog kriviti zbog neplodnosti (nemanja ploda), ukoliko oba vrše svoje bračne dužnosti, niti mogu jedan od drugoga zahtijevati nerađanje djece.

§ 71

Bračni drugovi mogu se po sporazumu odvojiti za izvjesno vrijeme samo u slučaju:

1) ako je zbog bolesti bračnoga osobe potrebno njegovo liječenje ili oporavljanje, odvojeno od bračnoga druga;

2) ako se radi o iskušeništvo prije polaganja monaškog zavjeta jednoga bračnog druga, u smislu § 83;

3) ako je, uslijed kakve više sile (elementarnih događaja ili rata), ili uslijed potpune materijalne propasti bračnih drugova, nastala potpuna nemogućnost da bračni drugovi produže bračnu zajednicu za izvjesno vrijeme.

U slučajevima označenim pod točkom prvom i trećom ovoga paragrafa, ima se bračna zajednica obnoviti, čim prestanu razlozi za odvojeni život bračnih drugova, au slučaju točke druge, čim bračni drug koji se nalazi na iskušeništvo odustane od namjere da položi monaški zavjet.

U slučaju, ako jedan od bračnih drut, i poslije prestanka razloga za odvojeni bračni život, neće uspostaviti bračnu zajednicu, ni na izrično poziv svoga bračnog druga, uzima se da postoji zlobno napuštanje bračnog druga (§ 95).

§ 72

Ne postoji odvojeni život bračnih drugova u smislu § 71 u slučajevima:

1) pozivanja muža na vojnu dužnost, na prisilni rad po zakonu ili na izdržavanje kazne lišenja slobode;

2) otsutnosti bračnoga osobe zbog njegova službenog zaposlenja ili redovnog zanimanja, ukoliko otsutno bračno lice održava stalnu vezu sa svojim bračnim drugom i vrši, prema stvarnoj mogućnosti, prava i dužnosti bračnog lica (§ 69).

Page 23: BRAČNA PRAVILA

§ 73

Crkveni sud može odrediti ili dopustiti odvojeni život bračnih osobe samo u slučaju:

1) privremene naredbe da se bračni drugovi, tijekom bračnog spora o poništenju braka, imaju odvojiti, u smislu § 174 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi;

2) privremene naredbe o odvajanju bračnih drugova, u toku spora o razvodu braka, u smislu §§ 244 do 246 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

B) Prava i dužnosti u pogledu djece

1) Prema roćenoj djeci

§ 74

Obiteljski odnos između roditelja i djece ravna se, po pravilu, po propisima građanskog obiteljskog prava, koji vrijede i za Crkvu.

Pored ovih dužnosti koje roditeljima propisuju državni zakoni u pogledu djece, dužni su roditelji:

1) krstiti svoju djecu u pravoslavnoj vjeri, tijekom jednoga mjeseca dana po rođenju, odnosno, čim prestanu ozbiljni razlozi koji su to sprečavali;

2) odgajati djecu od malena u duhu pravoslavne vjere i morala;

3) starati se da djeca od malena vrše sve vjerske dužnosti članova Srpske pravoslavne crkve, koje odgovaraju njihovu uzrastu;

4) starati se da se djeca zaštite i sačuvaju od svih rđavih utjecaja i prilika, koji bi mogli nauditi njihovoj pravoslavnoj vjeri i moralu;

5) davati djeci svakom prilikom dobar primjer pobožnog i poštenog kršćanskog života, čuvanja kršćanskih vjerskih svetinja, pravoslavnih obreda i običaja i poštovanja pravoslavnih crkvenih propisa i vlasti.

2) Prema ostaloj djeci

a) Usvojenje

§ 75

Page 24: BRAČNA PRAVILA

Za crkveno usvojenje traže se, osim crkvenog obreda, još i svi uvjeti koje propisuju državni zakoni za građansko usvojenje.

§ 76

Crkveno usvojenje prestaje kad ga nadležni Arhijerej poništi, po propisima koji važe za unutarnju Crkvenu upravu.

Sa prestankom usvojenja prestaje i srodstvo po usvojenju.

§ 77

Usvojitelj ima prema usvojeniku sva prava i dužnosti iz § 74, bez obzira na to da li je usvojenje izvršeno po crkvenom obredu ili samo po propisu državnih zakona.

b) tutorstva i skrbništvo

§ 78

Tutor odnosno staratelj ima prema svome štićeniku odnosno staranika sva prava i dužnosti iz § 74.

U slučaju ako tutor ili staratelj ne bi svoje dužnosti savjesno vršio, dužna je Crkvena vlast poduzeti korake kod nadležne državne vlasti da se takav tutor ili staratelj smjeni sa svoje dužnosti i da se postavi drugi, koji će vjerske obveze u pogledu odgoja djece savjesno ispunjavati.

Crkvene vlasti dužne su brinuti se da se djeci pravoslavnih roditelja ili djeci iz braka u kojem je jedno bračno lice pravoslavne vjere, djeci iz braka sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi, kao i djeci krštenoj u pravoslavnoj vjeri, postavljaju od nadležnih vlasti pravoslavna lica za tutore i njegovatelje .

IV PRESTANAK BRAČNE VEZE

A) Prestanak braka bez presude

1) Opće naređenje

Page 25: BRAČNA PRAVILA

§ 79

Po pravilu brak prestaje smrću bračnog druga (§ 80).

U pogledu prestanka braka izjednačuje se sa smrću: proglašenje bračnog druga mrtvim (§ 81), polaganje monaškog zavjeta (§ 82) i rukopoloženje za episkopa (§ 84).

2) Uzroci prestanka

a) Smrt

§ 80

Smrću jednoga od bračnih drugova prestaje bračna veza. Preživjeli bračni drug može stupiti u novi brak, ukoliko tome ne stoji na putu bračna smetnja ili zabrana.

Srodnički odnosi iz braka ne prestaju smrću bračnih drugova. Prestanak braka smrću ustanovljuje se upisom u maticu umrlih.

b) Proglašenje bračnog lica mrtvim

§ 81

Brak prestaje, ako nadležna državna vlast, po svojim propisima, proglasi bračno lice mrtvim.

Kao dan smrti uzima i Crkvena vlast onaj dan, koji nadležna državna vlast ustanovi za dan smrti nekoga bračnog lica.

Posljedice proglašenja bračnog lica mrtvim ravnaju se po propisu § 80.

v) Polaganje monaškog zavjeta

§ 82

Page 26: BRAČNA PRAVILA

Brak prestaje, ako jedno bračno lice s pristankom svoga bračnog druga a po svojoj slobodnoj volji položi monaški zavjet. Ostavljeni bračni drug može stupiti u novi brak, ako nema bračne smetnje ili zabrane.

Prestanak braka polaganjem monaškog zavjeta ustanovljuje se odlukom eparhijskog Arhijereja.

§ 83

Za vrijeme iskušeništvo, prije polaganja monaškog zavjeta, žive bračni drugovi u strogoj odvojenosti, no brak postoji sve do časa položenog monaškog zavjeta.

Dogod monaški zavjet nije položen, mogu se bračni drugovi predomisliti i nastaviti život u bračnoj zajednici.

U času polaganja monaškog zavjeta bračnog osobe mora postojati pismeni pristanak njegova bračnog druga na to; bez ovoga zavjet ne vrijedi.

g) Rukopoloženje za Episkopa

§ 84

Brak prestaje ako muž, s pristankom svoje žene, bude zaređen za Episkopa.

Rukopoloženje za Episkopa može se, u takvom slučaju, izvršiti tek pošto žena da svoj pismeni pristanak na to i pošto sama stupi u monaški čin u manastiru druge Eparhije.

Prestanak braka rukopolozenja za Episkopa ustanovljuje se rješenjem Svetog arhijerejskog sinoda.

B) Prestanak braka po presudi (razvod)

1) Opća naređenja

§ 85

Valjan brak može prestati, za života oba bračna druga, samo ako ga nadležni Crkveni sud razvede pravomoćnom presudom, na temelju brakorazvodnih uzroka naznačenih u §§ 88-107.

§ 86

Page 27: BRAČNA PRAVILA

Brak se može razvesti samo po traženju jednog bračnog druga.

Bračni drug, čijom krivnjom je nastao brakorazvodni uzrok, ne može tražiti razvod braka, osim ako su oba bračna druga kriva.

Razvod braka može se tražiti samo dotle dok brak nije prestao (§ 79-84).

§ 87

Ne može se tražiti razvod ništavnog braka nego samo njegovo poništenje, ma se u ništavnom braku pojavili i brakorazvodni uzroci.

2) brakorazvodni uzroci

a) Preljub

§ 88

Brak se razvodi zbog preljuba krivnjom bračnog osobe koje svjesno i hotimice izvrši spolni snošaj s licem koje nije njegov bračni drug.

§ 89

Uzima se da postoji preljuba:

1) ako žena protiv volje svoga muža, bez opravdanih razloga, napusti bračnu zajednicu i živi od njega odvojeno, izvan kuće svojih roditelja ili jednoga od ovih, ili izvan kuće najbližih krvnih srodnika;

2) ako žena, živeći odvojeno od muža, ma iu kući svojih roditelja ili najbližih krvnih srodnika, provodi razuzdan ili sablažnjiv život;

3) ako muž ili žena, živeći odvojeno, drže u kući lice drugog pola, pod okolnostima koje jasno ukazuju na preljubni odnos s tom osobom.

§ 90

Izjednačuje se s preljubom:

1) ako muž svoju ženu hotimično navodi na preljub ili je podvodi trećem licu ili je svjesno i hotimice izlaže tjelesnoj pohoti drugih osoba;

2) ako jedno bračno lice stupi u novi (prividni) brak, znajući da mu ranije sklopljeni brak još postoji.

Page 28: BRAČNA PRAVILA

§ 91

Zbog preljuba svoga bračnog druga ne može tražiti razvod braka lice:

1) koje je svjesno navelo svoga bračnog druga na preljub;

2) koje je pristalo na preljub svoga bračnog druga;

3) koje je oprostilo preljub svome bračnom drugu.

Ako bračno lice, nakon saznanja o preljubu svoga bračnog druga, ne prekine spolno općenje sa preljubnim drugom, uzima se da mu je oprostilo preljub.

Svešteno lice ne može oprostiti preljub svojoj ženi, nego je dužna odvojiti se od nje čim sazna za njenu preljubu i smjesta pokrenuti spor o razvodu braka; ako to ne učini, kaznit će se za crkvenu krivicu.

b) Rađenje o glavi bračnom drugu

§ 92

Brak se razvodi krivnjom bračnog osobe koje svjesno, s neprijateljskom namjerom, dovede u ozbiljnu opasnost život ili tjelesnu sigurnost svoga bračnog druga, bez obzira na to da li je napadaj izvršilo osobno ili posredstvom treće osobe.

§ 93

Uzima se da postoji rađenje o glavi:

1) ako bračno lice, zatajivši svoju zarazu teškom spolnom bolešću ili obmanuvši svoga bračnog druga o prirodi te bolesti, vrši spolno općenje sa svojim bračnim drugom;

2) ako jedan bračni drug upotrebljava protiv drugoga podmukla sredstva, za koja zna da mogu ozbiljno škoditi zdravlju njegova bračnog druga;

3) ako jedan bračni drug svjesno i hotimično propusti otkloniti od svoga bračnog druga ozbiljnu opasnost za život ili zdravlje, za koju zna da prijeti njegovom bračnom drugu s treće strane, a on je može otkloniti bez veće opasnosti po sebe.

Neće se uzeti da postoji rađenje o glavi, ako je djelo protiv života ili tjelesne sigurnosti bračnoga druga izvršeno u stanju duševnog rastrojstva ili pomućenja svijesti, ili ako počinitelj nije mogao shvatiti prirodu i značaj svoga djela, ili je djelo počinjeno u nužnoj obrani života ili samo iz nehata.

Razvod zbog rađenja o glavi ne može tražiti osoba koja je krivnju svome bračnom drugu oprostilo. Uzima se da je bračno lice oprostilo krivicu svome bračnom drugu, ako je s njim produžilo spolno općenje i po saznanju da mu je ovaj radio o glavi.

Page 29: BRAČNA PRAVILA

v) hotimičan pobačaj

§ 94

Brak se razvodi krivnjom žene koja hotimice pobaci svoj plod ili hotimice i trajno sprječava svoje oplodnju. Pobačaj nije hotimičan kad se izvrši na temelju odluke liječničke komisije, u svrhu očuvanja života matere.

g) Zlobno napuštanje bračnog druga

§ 95

Brak se razvodi krivnjom bračnog osobe koje svoga bračnog druga zlobno napusti i proživi od njega odvojeno najmanje jednu godinu i neće, ni na poziv Crkvene vlasti, da se vrati i uspostavi bračnu zajednicu, kroz punu daljnju godinu. Fusnota 12: Propisi ovoga stavka o rokovima nemaju više praktične vrijednosti (Sin. br. 1006 iz 1946. godine i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946).

Uzima se da je ovako napuštanje bračnog druga izvršeno zlobno:

1) ako muž ženu silom otjera od sebe i ne brine se za njezino uzdržavanje;

2) ako muž ženu ostavi i ne stara se za njezino uzdržavanje;

3) ako žena ostavi svoga muža bez njegova pristanka te mu se više ne vrati, ni na njegov izricno poziv preko nadležnog paroha, da mu se povrati na produženje bračnog života;

4) ako su bračna lica živjela odvojeno u smislu § 71 i, nakon prestanka razloga navedenih u tome paragrafu, neće jedno bračno lice da se vrati u bračnu zajednicu, ni na izrično poziv svoga bračnog druga preko nadležnoga paroha;

5) ako bračno lice bude osuđeno na kaznu lišenja slobode od najmanje sedam godina.

§ 96

Neće se uzeti da postoji zlobno napuštanje bračnoga druga:

1) ako bračni drugovi žive odvojeno po dokazanom sporazumu ili se, iz poznatih okolnosti, mora zaključiti da su se sporazumno odvojili;

2) ako je bračno lice nečovečnim zlostavljanjem ili stalnim kinjenju natjeralo svoga bračnog druga da ga iz nevolje napusti;

3) ako postoji slučaj preljuba po § 89.

Page 30: BRAČNA PRAVILA

d) Nestanak bračnog druga

§ 97

Brak se razvodi zbog nestanka lica koje je napustilo zajedničko bračno boravište i bračnu zajednicu i udaljilo se na nepoznato mjesto, te se nije povratilo na produženje bračnoga života niti javilo svome bračnom drugu za vrijeme od dvije godine po svome odlasku. Fusnota 13: Propisi ovoga § o rokovima nemaju više praktične vrijednosti (Sin. br. 1006 iz 1946. i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946).

§ 98

Bračni drug nestale osobe može tražiti razvod braka na temelju nestanka toga lica, dogod se za njegovo boravište ne sazna.

Ako se nestalo bračno lice ne javi, ni na poziv Crkvenog suda, kroz punu godinu dana, brak se razvodi pod pretpostavkom smrti nestale osobe a bračnom drugu nestaloga dozvoljava se stupanje u novi brak.

§ 99

Bračno lice koje se povratilo pošto je oglašeno za nestalo i brak njegov razveden, može uspostaviti bračnu vezu sa svojim prvašnji bračnim drugom, koji je sklopio novi brak s drugom osobom, samo po pristanku ovoga lica. Radi toga, oba bračna osobe moraju sporazumno tražiti da se prethodno poništi novi brak s trećom osobom (§ 12 tač. 7).

§ 100

Ako je bračni drug navodno nestaloga lica znao za boravište nestaloga pa to zatajio i na tom temelju dobio razvod braka, kaznit će se kao preljubnik, ako bi sklopio novi brak za života tobož nestaloga.

§ 101

Razvodu braka na temelju nestanka bračnog druga nema mjesta, ako je nestali proglašen mrtvim od nadležne državne vlasti (§ 81).

U slučaju povratka toga lica nastaju posljedice predviđene državnim zakonima i glede njegova braka koji je po § 81 prestao.

đ) Tjelesna i duševna bolest

Page 31: BRAČNA PRAVILA

§ 102

Brak se može razvesti zbog neizlječive opake zarazne bolesti jednoga bračnog lica, ako ta bolest potpuno onemogućuje svaku tjelesnu zajednicu sa zaraženim i ako dovodi u životnu opasnost njegova bračnog druga.

Akutna zarazna bolest, ma i najteže prirode, nije uzrok za razvod braka.

Sveti arhijerejski sabor odredit, na temelju stručnoga mišljenja zasebnom Uredbi, koje zarazne bolesti i pod kojim uvjetima čine brakorazvodni uzrok iz ovoga paragrafa.

§ 10 3

Brak se može razvesti zbog neizlječivog ludila koje je nastalo kod jednog bračnog lica za vrijeme braka, ako to ludilo potpuno onemoguđuje svaku tjelesnu i duhovnu vezu s poludjelom i dovodi u životnu opasnost njegovog bračnog druga.

§ 104

Razvod braka zbog tjelesne ili duševne bolesti može se dopustiti samo na temelju umjetnog mišljenja pribavljenog u brakorazvodnoj parnici po propisu §§ 148-156 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Lica, proglašena za luda građanskim sudom, smatrat će se kao luda i pred Crkvenim sudom, dogod se ne dokaže protivno.

e) Moralna pokvarenost

§ 105

Brak se može razvesti zbog takve moralne pokvarenosti bračnog lica, koja potpuno onemogućuje životnu zajednicu, dostojnu tajne braka.

Uzima se da takva moralna pokvarenost postoji, ako bračno lice:

1) izvrši protuprirodno spolno djelo;

2) ako stalno ne vrši bračnu dužnost iz potpune obijesti, a tjedna od najmanje jedne godine;

3) ako je osuđeno za zločinstvo ili prijestup izvršen nakon sklapanja braka i skopčan s trajnim gubitkom časnih prava;

4) ako namjerno i stalno zlostavlja ili kinji svoga bračnog druga, ili u braku inače pokazuje takvo stanje, koje, prema svim prilikama slučaja, čini životnu zajednicu potpuno neizdržljivom, i sve to samo onda, ako se takvo vladanje produži za vrijeme od najmanje jedne godine (Åsbro. 39 / zap. 51 iz 1956.).

Page 32: BRAČNA PRAVILA

U slučajevima naznačenim u ovom paragrafu može se presuda o razvodu braka donijeti samo jednoglasnim zaključkom sudskog vijeća.

§ 106

Razvod braka na temelju § 105 st. 3. ne može tražiti bračno lice, koje je svoga bračnog druga samo navelo ili podstreknulo na kažnjivo ili nemoralno djelo, ili ga u tome dijelu pomagalo ili na takvo djelo pristalo.

ž) Otpadništvo od pravoslavne vjere

§ 107

Brak se razvodi krivnjom bračnog osobe koje otpadne od pravoslavne vjere, ili primi drugu vjeru ili vjeroispovijest ili bude konačno isključeno iz crkvene zajednice.

3) Zastarijevanje brakorazvodne tužbe

§ 108

Ne može se pokrenuti spor o razvodu braka ako je, od časa kad je osoba koja pokreće spor saznalo za brakorazvodni uzrok, proteklo vrijeme:

1) od šest mjeseci: kod brakorazvodnih uzroka preljuba, rađenje o glavi bračnom drugu i hotimičnog pobačaja;

2) od tri godine: kod tjelesne i duševne bolesti i moralne pokvarenosti.

Kod zlobnog napuštanja bračnog druga, kod nestanka bračnog druga i kod otpadništva od pravoslavne vjere ne nastupa zastara. Fusnota 14: Propisi ovog § nemaju više praktične vrijednosti (Sin. br. 1006 iz 1946. i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946.).

§ 109

Ako u povedenom sporu o razvodu braka dođe do prekida ili mirovanja postupka (§§ 115 i 116 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi), ne može se spor o razvodu braka više nastaviti, ako je od časa kad je prestao razlog prekida ili od časa početka mirovanja postupka proteklo vrijeme duže od jedne godine.

Page 33: BRAČNA PRAVILA

4) Posljedice razvoda braka

§ 110

Razvodom brak prestaje: razvedeni bračni drugovi mogu stupiti u novi brak, ukoliko tome ne stoje na putu smetnje, zabrane ili kazne, izrečene u presudi o razvodu braka.

§ 111

Srodnički odnosi iz braka prestaju razvodom samo među bračnim drugovima, ali ne prestaju između ostalih srodnika iz ovog braka (§§ 14-19).

§ 112

Presuda o ravodu braka povlači sobom ove posljedice:

1) kod izvršene preljube, osuđuje se preljubno lice redovito na crkvenu kaznu;

2) kod rađenja o glavi bračnom drugu, osuđuje se krivo lice redovito na crkvenu kaznu;

3) kod hotimičnog pobačaja, osuđuje se žena, zbog čijeg pobačaja je brak razveden, redovito na crkvenu kaznu;

4) kod zlobnog napuštanja bračnog druga, osuđuje se lice, koje je bračnog druga zlobno napustilo, redovito na crkvenu kaznu;

5) kod nestanka bračnog druga, bračno lice koje je, znajući za boravište svoga druga, ovo zatajilo i obmanulo Crkveni sud tražeći razvod braka zbog nestanka, kaznit će se za crkvenu krivnju, ako nakon razvoda braka na temelju nestanka bračnog druga stupi u novi brak s trećim licem (§ 100).

6) broj razvoda braka zbog tjelesne ili duševne bolesti, ne može bolesno lice stupiti u novi brak bez dobivenog razrješenja nadležnog eparhiskog Arhijereja, izdanog na temelju liječničkog uvjerenja da je takvo lice ozdravilo;

7) broj razvoda braka zbog moralne pokvarenosti, kaznit će se krivac i za crkvenu krivicu.

§ 113

Lice, čiji je brak razveden iz razloga koji povodi za sobom privremeno isključenje iz crkvene zajednice, ne može stupiti u novi brak dok ta kazna traje.

Lice čija su dva braka bila razvedena zbog njegove krivnje, može stupiti u novi brak s dozvolom nadležnog eparhijskog Arhijereja uz uvjet da izdrži epitimiju, koju će mu isti odrediti (Åsbro. 4 / Zap. 18 iz 1951.).

§ 114

Page 34: BRAČNA PRAVILA

Razvedeni bračni drugovi mogu ponovo stupiti jedan s drugim u brak samo po općim propisima za sklapanje braka.

V MEŠOVITI BRAK

§ 115

Brak između pravoslavnog osobe i osobe druge vjeroispovijesti može se sklopiti samo pod ovim uvjetima:

1) lice druge veroispovesti mora prije stupanja u brak potpisati pismenu izjavu pred nadležnim parohom pravoslavnog lica, u prisutnosti dva svjedoka, da neće svoga budućeg bračnog druga pravoslavne vere odvraćati od pravoslavnog ispovijedanja vjere, ni pokušavati ga ma kojim načinom navede da prijeđe u drugu vjeru; da neće smetati pravoslavnom licu u vršenju njegovih vjerskih dužnosti i čuvanju pravoslavnih crkvenih obreda i običaja;

2) lice druge veroispovesti mora se pred nadležnim parohom i dva svjedoka, pismenom izjavom, naročito obvezati da će svoju djecu iz toga braka krštavati i vaspitavati u pravoslavnoj vjeri;

3) pravoslavno lice, koje želi stupiti u brak s osobom druge vjeroispovijesti, ima pred nadležnim parohom svečano obećati da će stalno, lijepim načinom, nastojati da svoga budućeg druga privoli pravoslavnoj vjeri;

4) brak pravoslavnog lica sa licem druge veroispovesti mora se sklopiti u pravoslavnom hramu, od pravoslavnog svećenika i po pravoslavnom obredu.

Izjavu nepravoslavnog lica, označenu u tačkama prvoj i drugoj ovoga paragrafa, potpisuju i prisutni svjedoci pred nadležnim parohom.

§ 116

Pravoslavno lice ne može sklopiti brak s onim licem čiji je brak bio razveden zbog njegova otpadništva od pravoslavne vjere (§ 107).

§ 117

Nadležni paroh neće izvršiti sklapanje mješovitog braka prije nego što se savjesno ne uvjeri da osoba druge vjeroispovijesti pruža dovoljno jamstva da će sve obveze iz § 115 točno ispunjavati.

Na temelju izvješća nadležnog paroha da ovako jemstvo za sklapanje mešovitog braka postoji, brak se može sklopiti samo ako nadležni Arhijerej za to da razrješenje i blagoslov.

§ 118

Page 35: BRAČNA PRAVILA

Po izvršenom sklapanju braka ima nadležni paroh stalno voditi naročitu brigu o vjerskom i moralnom vladanju bračnih drugova iz mješovitog braka, starati se da se sve obveze iz § 115 točno ispunjavaju i, čim primijeti ma kakvo prenebregavanje ovih obveza, poduzeti mjere da se spriječi njihovo izigravanje , a, po potrebi, pokrenuti protiv krivog osobe i postupak za crkvenu krivicu.

§ 119

Za mješoviti brak, sklopljen u pravoslavnoj Crkvi na području Srpske pravoslavne Patrijaršije, ili među državljanima Jugoslavije, mjerodavni su isključivo propisi ovih Pravila.

§ 120

Djeca iz mješovitog braka, sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi (§ 115 t. 2), mogu se krstiti samo u pravoslavnoj vjeri.

§ 121

Djeca iz mješovitog braka, ma brak bio sklopljen i od verskih pretstavnika druge veroispovesti, moraju se krstiti u pravoslavnoj veri, ako je jedan od roditelja pravoslavne vere.

Protivan ugovor roditelja o krštenju djece nema nikakve važnosti za pravoslavnu Crkvu.

§ 122

Ako jedno bračno lice iz mješovitog braka pripada pravoslavnoj vjeri, nadležni su za rješavanje pitanja o valjanosti, poništenju ili razvodu toga braka isključivo pavoslavni Crkveni sudovi, po svojim propisima.

Odluke pravoslavne Crkvene vlasti mjerodavne su za oba bračna osobe iz mješovitog braka.

§ 123

Ako je mješoviti brak, u kojem je jedno lice pravoslavno, bio sklopljen od pretstavnika druge veroispovesti, a drugo lice neće da pređe u pravoslavnu vjeru, ima se takav mješoviti brak, po traženju pravoslavnog bračnog lica, njegova zastupnika po zakonu ili po službenoj dužnosti, poništiti zbog bračne smetnje iz § 13 t. 8.

Ako osoba druge vjeroispovijesti, čiji brak je po stavu prvom ovoga paragrafa bio poništen, kasnije pređe u pravoslavnu vjeru i sporazumno sa svojim bračnim drugom odluči uspostaviti bračnu vezu, izvršit će se među ovim osobama novo sklapanje braka po općim propisima za sklapanje braka u pravoslavnoj Crkvi .

VI RJEŠAVANJE BRAKA sklopljenog VAN PRAVOSLAVNE CRKVE

Page 36: BRAČNA PRAVILA

A) Brak kršćana druge vjeroispovijesti

§ 124

Ako je vjerski obred sklopljen pred organima koje druge kršćanske vjeroispovijesti, dakle izvan pravoslavne Crkve, razveden presudom građanskog suda, moći će bracnici, iako su u međuvremenu primili Sv. pravoslavlje, stupiti u drugi - pravoslavni brak na temelju same presude građanskog suda o razvodu njihovog ranijeg vjerskog obreda, bez vođenja spora o razvodu braka pred crkvenim sudom pravoslavne Crkve (Sin. br. 1006 iz 1946., Glasnik, službeni list SPC. XXVII ( 1946.), br. 5. str. 74).

Ova odluka Eparhijskog crkvenog suda vrijedi samo za pravoslavno lice.

B) nekršćanske brak

§ 125

Ako jedno lice koje se nalazi u nekršćanskom braku pređe u pravoslavnu vjeru, brak se održava. Pokršteno osoba može u braku zadržati samo jednu ženu a ostale mora otpustiti ako je prije svoga krštenja imalo više žena.

No ako nekršćanske lice iz takvog braka neće živjeti i dalje u zajednici s pokrštenim drugom ili pravoslavnom licu smeta u obavljanju njegovih kršćanskih vjerskih dužnosti, kao i iz drugih brakorazvodnih uzroka, može, po traženju pokrštenog lica, nadležni Eparhiski crkveni sud ovaj brak raskinuti i pokršteni licu dozvoliti stupanje u novi brak.

Ova odluka vrijedi samo za pokršteno pravoslavno lice. Fusnota 15: Stavak 2 i 3 ovoga § ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946.).

VII vanbračno ODNOS (konkubinata)

§ 126

Izvanbračni odnos je zajednički život i trajna spolna zajednica dva lica raznoga pola koja nisu vezana tajnom crkvenog braka.

Crkvena vlast dužna je starati se da se pravoslavna lica, koja žive izvanbračno, vjenčaju, i ako ne mogu sklopiti valjan brak, da se odvoje.

Lica pravoslavne vjere, koja žive u izvanbračnom odnosu, kaznit će se za crkvenu krivicu a djeca iz toga odnosa smatraju se za nezakonitu, ukoliko ne bi bila pozakonjena po državnim zakonima.

Page 37: BRAČNA PRAVILA

§ 127

Nadležni paroh staraće se da se dijete iz vanbračnih odnosa pravoslavnih roditelja odnosno pravoslavne matere krsti i odgaja u pravoslavnoj vjeri.

VIII PRELAZNA NAREĐENJA

§ 128

Sa stupanjem na snagu ovih Pravila, prestaju važiti svi propisi koji su do toga časa važili za brak pravoslavnih osobe na području Srpske pravoslavne crkve.

§ 129

Brakovi, sklopljeni prije stupanja na snagu ovih Pravila, cijenit će se u pogledu bračnih uvjeta, smetnji i zabrana po propisima koji su važili u času sklapanja tih brakova, osim ako ranije sklopljeni brak ne bi bio valjan po propisima koji su važili prije ovih Pravila, a po ovim Pravilima je valjan.

§ 130

U sporovima o razvodu braka koji su pokrenuti pred Crkvenim sudom do stupanja na snagu ovih Pravila, cijenit će se spor po propisima o brakorazvodnim uzrocima koji su važili u času pokretanja spora, osim ako bi se brak po ranijim propisima o brakorazvodnim uzrocima mogao razvesti, a po ovim Pravilima ti brakorazvodni uzroci ne postoje.

§ 131

Ako je u sporu o razvodu braka bila već izrečena presuda Eparhijskog crkvenog suda u času stupanja na snagu ovih Pravila, imaju se brakorazvodni uzroci cijeniti po propisima koji su važili u času pokretanja spora pred eparhijski crkvenim sudom.

No ako dođe do ponavljanja postupka u takvom sporu, primjenjuje se pri ocjeni brakorazvodnih uzroka propis § 130.

§ 132

Propisi ovih Pravila o mješovitom braku (glava V ), kao i propisi §§ 75-78, mogu se primijeniti samo na one mješovite brakove, usvojenja, tutorstva i starateljstva koja nastanu nakon stupanja na snagu ovih Pravila.

Page 38: BRAČNA PRAVILA

§ 133

Inostranac pravoslavne vjere, koji želi stupiti u brak na području Srpske pravoslavne crkve, dužan je prethodno dokazati da je, po državnim zakonima zemlje kojoj pripada kao državljanin, pravno i poslvno sposoban za sklapanje braka.

§ 134

Ako se bračni slučaj ne može riješiti po propisima ovih Pravila ni po jasnomu smislu i duhu tih propisa, držaće se Crkvena vlast općih crkvenih propisa, naznačenih u članku 7. Ustava Srpske pravoslavne crkve. Fusnota 16: §§ 129-134 ne primjenjuju se ( Sin. br. 1006 iz 1946. god.).

§ 135

Ova Pravila donio je, na temelju članka 1 Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i članka 69 t. 13 Ustava Srpske pravoslavne crkve, Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve.

Pravila stupaju u život kad se objave u službenom listu Srpske pravoslavne crkve, a obveznu snagu dobivaju dana 1. rujna 1934. (Åsbro. 126 / Zap. 191 iz 1934.)

Usvojeno na XXIII redovitoj sjednici Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, dana 27. svibnja (9. lipnja) 1933. godine pod Zap. br. 161 u Sremskim Karlovcima.

A.E. PATRIJARH,

Barnaba sr