23
KALENDAR PODLISTAK 17 * V J E S N I K Petak, 8. oŘujka 2002. Piše: prof. dr. Vesna Brèiæ-Stipèeviæ predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošaèa SAVJETI ZA POTROA¨E Prije kupnje pitajte trgovca primjenjuje li u svom poslovanju Posebne uzance U sluèaju reklamacije nedostataka ili neodgovarajuæe kvalitete proizvoda kupac ima pravo: zahtijevati od trgovca da nedostatak ukloni ili da mu preda isti proizvod bez nedostataka; zahtijevati sniŘenje cijene kupljenog proizvoda ili izjaviti da raskida ugovor, a ima pravo i na naknadu štete V eæina kupaca u Re- publici Hrvatskoj ne zna da su prava, obveze i odgovornosti prodavaèa (trgovaca) i kupaca (po- trošaèa) ureðeni Poseb- nim uzancama u trgovini na malo koje je donijela Hrvatska gospodarska komora a objavljeni su u Narodnim novinama br.15/95. Primjenjuju se na sve poslovne odnose kupoprodaje koji ugovo- rom ili nekim zakonom nisu drukèije ureðeni. Temelj tih uzanci je naèelo poštenja i savjes- nosti kojih se moraju dr- Řati prodavaè i kupac u poslovima trgovine na malo. Prema njima, trgo- vac mora poštivati dobre poslovne obièaje, pridr- Řavati se pravila struke i naèela lojalne konku- rencije kako bi izbjegao nanošenje bilo kakve štete potrošaèima. Buduæi da nam tema nije komentar Posebnih uzanci u trgovini na ma- lo, upozorit æemo potro- šaèe u kojim sluèajevima imaju prema tim uzan- cama pravo na zamjenu kupljenoga proizvoda. Dogaða se da nakon dolaska kuæi kupac usta- novi da mu kupljeni i neupotrebljavani proiz- vod iz nekog razloga ne odgovara. Prema èlanku 85. Uzanci, smatra se do- brim poslovnim obièa- jem da trgovac izaðe u susret potrošaèu i zami- jeni neupotrebljavan proizvod drugim proiz- vodom. Vjerojatno kupce više zanima kakva su njihova prava kada prigodom prve upotrebe proizvoda otkriju skrivenu manu proizvoda. U skladu s èlankom 86. Uzanci, potrošaè mora obavijestiti trgovca o ot- krivenom nedostatku u primjerenu roku, a to znaèi za lakopokvarljive proizvode do isteka roka trajanja oznaèenog na pakiranju, za tehnièke proizvode i pokuæstvo u roku oznaèenom na jam- èevnom listu, za odjeæu i obuæu u roku tri mjese- ca. U sluèaju reklamacije nedostataka ili neodgo- varajuæe kvalitete proiz- voda kupac ima pravo: zahtijevati od trgovca da nedostatak ukloni ili da mu preda isti proizvod bez nedostataka; zahtije- vati sniŘenje cijene ku- pljenog proizvoda ili iz- javiti da raskida ugovor. U svakom od tih sluèa- jeva potrošaè ima pravo i na naknadu štete koja je nastala na drugim do- brima zbog nedostataka kupljenoga proizvoda. Korisno je prije odluke o kupnji pitati trgovca primjenjuje li u poslo- vanju Posebne uzance u trgovini na malo, jer su u 94 èlanka jasno definira- na prava i obveze obiju strana u kupoprodajnom odnosu. Pisac »Vlaka u snijegu« i »Drube Pere Kvrice« 1899.: Hrvatski djeèji pi- sac Mato Lovrak rodio se 8. oŘujka 1899. u Veli- kom Grðevcu kraj Bjelo- vara (umro je u Zagrebu 14. oŘujka 1974.). Zavr- šivši uèiteljsku školu, Lo- vrak je sluŘbovao u mno- gim mjestima: Kutini, Ilovskom Klokoèevcu, Velikom Grðevcu, Veli- kim Zdencima, Zagrebu. Iako je pisao i pripovi- jetke, osobitu je popular- nost stekao romanima koji su tematski poveza- ni s djetinjstvom. VaŘni- ja su mu djela: »Djeca velikog sela« (»Vlak u snijegu«, 1933.), »DruŘba Pere KvrŘice« (1933.), »Neprijatelj broj (1938.), »Devetorica hra- brih« (1958.), »Zeleni otok« (1961.), »U mraku« (1964.). Kao romanopisac gra- di zanimljivu fabulu, kat- kada s elementima pus- tolovnoga, ali i s didak- tièkim naglascima. Osobito mu je draga tema: uèenièke skupine pred problemom koji se moŘe razriješiti zajed- ništvom. ObiljeŘio veliko razdoblje hrvatske djeè- je proze. SMRT HECTORA BERLIOZA – 1869.: Umro je fran- cuski skladatelj Hector Berlioz, središnja liènost francuskoga glazbenoga romantizma. Bio je zaèetnik moderne orkestracije i stvaralac programske simfo- nijske glazbe. Meðu najznamenitijim su njegovim djelima »Fantastièna simfonija«, »Harold u Italiji«, »Romeo i Julija« i »Faustovo prokletstvo«. MEÐUNARODNI DAN łENA – 1909.: Druga meðuna- rodna konferencija Řena socijalistica, koja je odrŘana u Kopenhagenu 13. – 14. kolovoza 1910., donijela je odluku da se svake godine 8. oŘujka u svijetu obilje- Řava kao Meðunarodni dan Řena radnica, kao uspo- mena na velike demonstracije amerièkih Řena koje su 8. oŘujka 1909. odrŘane pod geslom borbe za opæe pravo glasa. OBJEŠEN ALIJAGIÆ – 1922.: U Zagrebu je obješen Alija Alijagiæ, atentator na ministra Milorada Draš- koviæa, tvorca zloglasne Obznane. ROÐEN OTAC ATOMSKE BOMBE – 1879.: Njemaèki fizièar i kemièar Otto Hahn rodio se 8. oŘujka 1879. u Frankfurtu na Majni. Zajedno sa Strassmannom ot- krio je 1939. cijepanje jezgre atoma urana s pomoæu neutrona, èime je otvorio eru atomskih reaktora, koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako »otac atomske bombe«, bio je Řestok protivnik atomskoga naoruŘanja. Dobio je 1944. Nobelovu nagradu za ke- miju. Umro je 28. srpnja 1968. u Göttingenu. SOVJETSKA ATOMSKA BOMBA – 1950.: Maršal SS- SR-a Vorošilov objavio je da je Sovjetski Savez proiz- veo i iskušao atomsku bombu, oruŘje za koje su Sje- dinjene DrŘave smatrale da ga samo one imaju. Prva eksplozija bila je još 23. rujna 1949. godine. Zagreb u visokom oujskom snijegu 1955.: U oŘujku snijeg u Zagrebu nije rijetkost, ali ono što se dogodilo godine 1955. bilo je malo vremensko èudo. Dana 8. oŘujka na meteorološ- kom opservatoriju na Grièu izmjereno je 66 centimetara snijega! Dotada je najdeblji oŘujski snijeg bio 39 cen- timetara, koliko je iz- mjereno 13. oŘujka 1932. Višeg je snijega na toj meteorološkoj postaji bi- lo samo u veljaèi 1929. (16. veljaèe 80 cm) i u veljaèi 1942. (10. veljaèe 74 cm). Snijeg je naglo i obilno napadao (58 cm tijekom 48 sati!) i prouzroèio ve- like nevolje Zagrepèani- ma i gradskim sluŘbama. Pod njegovom teŘinom srušio se i krov Řeljezne konstrukcije na Zagre- baèkom velesajmu! ZAUSTAVITE AGRESIJU – 1992.: Hrvatska vlada pozvala je Europsku zajednicu, KESS i Ujedinjene narode da zaustave agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ministarstvo obrane Republike Hrvat- ske uputilo je poziv pilotima Jugoslavenske armije da pristupe hrvatskim vojnim postrojbama. PRVO ISLAMSKO PRIZNANJE – 1992.: Islamska Re- publika Iran priznala Sloveniju, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu kao suverene i neovisne drŘave. Iran je, dakle, prva islamska zemlja koja je priznala nove dr- Řave nastale nakon raspada bivše Jugoslavije. Muèenje, klanje, lomaèe! To je povijest. Povijest je kosturnica. Ne trudite se uvijek ispitati tu prošlost noæi i krvi! Svjetlo treba traŘiti u buduænosti. (Octave Mirabeau) Nekodificiran slijed ezoteriènih tajni (Nastavlja se) (Nastavlja se) Danas slobodni zidari uèe i od Hirama, graditelja Salamonova hrama, od simbola istoènih mitologija, od Ormusa i Hermesa Trismegista, od šamana do dionizijskih misterija, od esena do eleuzijanskih tajni, od hereze bogumila i katara do templara i Bratstva ruŘinog kriŘa, kabalista i iluminatora, od majstora Eckarta, Paracelsusa i Komenskoga S lobodno zidarstvo je posljednji pravi inicijacijski savez, nastao u srednjovjekov- nim graditeljskim radio- nicama i koji se sluŘi nji- hovim oblicima pona- šanja. Ujedinjuje muš- karce koji se nazivaju braæom, bez obzira na religiju, rasu, socijalni status ili pripadnost ne- koj drŘavi. Oni nastoje da poštovanjem postoja- ne ritualne radnje posti- gnu èvrstoæu morala, njegovanje prava èovje- ka i duhovno produblji- vanje. Bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo èovjeka. Savez slobodnih zidara je rašèlanjen po loŘama i Velikim loŘa- ma. Raširen je u svim ze- mljama, sa svojim slobo- dno zidarskim ustavom (ili Konstitucijom), a u diktaturama je za- branjen zbog svoje borbe za slobodu duha. Slobodno zidarstvo ni- je samo sebi svrhom, nije nikakva tajna, nego društvo najozbiljnijih duhovnih radnika koji vode društvo do najviših ljudskih ideala, prema onom vremenu kada æe èitavo èovjeèanstvo biti jedna velika, dobro orga- nizirana obitelj, kada æe èovjek ponajprije biti èovjek, kada èovjek neæe traŘiti pomoæ i rješenje s neba, iz ultramontan- skog svijeta, nego æe se uzdati u sebe i oslanjati se na drugog èovjeka, na ljudsko društvo. Naši su ideali u dale- koj buduænosti, a ne u osobnom kultu osnivaèa našega bratstva, niti u simbolima, obredima i vanjskim manifestacija- ma, ili u legendama i ve- lièanju tradicije. Naši ideali nisu svrha, nego sredstvo da èovje- èanstvu osvane ljepša i bolja buduænost« – zapi- sao je u svojoj brošuri »O reformi slobodnog zidar- stva«, Starješina loŘe Ljubav bliŘnjega Davorin Trstenjak, godine 1912. Školovani mijenjaju karakter prvih loŘa Pravo i potpuno slobo- dno zidarstvo osamnaes- tog stoljeæa, tajno za profani svijet i verificira- no meðu anonimnom braæom, poèelo je svoj kolektivni i organizirani rad na dan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine u Londonu. Èetiri dotadašnje slo- bodno-zidarske loŘe ko- je su radile u poznatim gostionicama »Kod gus- ke i raŘnja«, »Kod kru- ne«, »Kod jabuke« i »Kod velike èaše i groŘða«, udruŘile su se u Veliku loŘu Londona, kao sre- dište sloŘnosti i harmo- nije. Nekoliko godina kas- nije, iz tog slobodnozi- darskog poèetka, izras- tao je duhovni pokret koji je zahvatio sve druš- tvene slojeve, »od kralja do prosjaka«, i sukcesiv- no gotovo sve krajeve svijeta. Ta »kraljevska umjetnost« Řivi još i da- nas nesluæenim zanos- nim Řarom i javnom glasnom proturjeènošæu. Slobodni su se zidari okupljali u brojnim loŘa- ma, koje su bile i škole za uèenike i pomoænike, a ponekad i gostionice u kojima se na putovanji- ma i u potrazi za poslom moglo i prespavati. Da bi pred javnošæu skrili svoj rad, i posebice znanje o gradnji crkava i samostana, palaèa i ka- tedrala, mostova i hra- mova, svoje su dogovore obavljali putem poseb- nih obreda iza zatvore- nih vrata. Znakovi, sim- boli i rituali imali su, uz ostalo, i vaŘnu psihološ- ku funkciju, jer su davali èlanovima loŘe osjeæaj osobne vaŘnosti – ne na temelju osobnih zasluga ili uspjeha nego na osno- vi inicijacije koja ih uzdi- Ře nad profane. Prve engleske loŘe, uz operativne èlanove, ukljuèivale su sve više i takozvane spekulativne slobodne zidare, a svi su oni priznavali tri glavna simbola – svjetla loŘe: Bi- bliju, Kutomjer i Šestar. UlaŘenjem školovanih ljudi mijenja se karakter prvih loŘa: brujale su fi- lozofskim, reformistiè- kim, kabalistièkim raz- govorima. Neka se stidi tko o tome loše misli Trojica ljudi na dobro- me glasu zamislili su, utemeljili i provodili u Řivot moderno slobodno zidarstvo u Engleskoj, koje se brzo prenijelo u Europu i Sjevernu Ame- riku. Bili su to teolog Ja- mes Anderson, arheolog George Payne i doktor teologije John T. Desa- guiliers. James Anderson autor je prvih slobodnozidar- skih »Naèela« ili »Konsti- tucije« (Constitutions), koja je poznata u svijetu kao Andersonova Kon- stitucija. Prema nalogu petog Velikog majstora, vojvode Johna pl. Monta- gua, sastavio je Stare duŘnosti, koje je 25. oŘu- jaka 1722. godine pregle- dala posebna komisija i poslije popravaka pre- poruèila za tisak. Tanka knjiŘica nosi naslov »Konstitucija slo- bodnih zidara« i sadrŘi povijest, duŘnosti i pra- vila ovog vrlo staroga i vrlo èasnoga bratstva. Na drugoj je stranici knjige grb s krunom ko- ju drŘe dva lava. Tekst oko grba glasi: »Neka se stidi tko o tome loše mis- li« (Honi soit qui mal y pense). A ispod grba stoji na traci: »Prepoznaje nas se po našem djelo- vanju« (Spectemur agen- do). S tim je Andersonova Konstitucija iz godine 1723. zapravo postala bi- blija engleskoga i svjet- skoga slobodnog zidar- stva. Na hrvatski ju je je- zik prvi preveo ugledan slobodni zidar Adolf Mi- haliæ. (1924.) Drugi je pri- jevod za Deputacijsku loŘu Iliyria u Zagrebu pripremio zamjenik Starješine loŘe Brano Horvat, 1994. U šutnji je sigurnost! Danas slobodni zidari uèe i od Hirama, gradi- telja Salamonova hrama, od simbola istoènih mi- tologija, od Ormusa i Hermesa Trismegista, od šamana do dionizijskih misterija, od esena do eleuzijanskih tajni, od hereze bogumila i kata- ra do templara i Bratstva ruŘinog kriŘa, kabalista i iluminatora, od majstora Eckarta, Paracelsusa i Komenskoga. Sve je to jedan do kra- ja neistraŘen, nekodifici- ran slijed ezoteriènih tajni i društava, u kojima se, meðu ostalim, uèila i arkanska disciplina, dis- ciplina šutnje, što je pot- vrdio i slobodni zidar, nobelovac Ivo Andriæ, u saŘetoj pjesnièkoj reèe- nici: U šutnji je sigurno- st! »Još bi trebalo da poginem! Za koga?« »Ništa ja od tebe ne traŘim! Ni od ovog drugog i ni od koga! Hvala vama na svemu, bilo je izvrsno! Samo što ja nemam vremena za dalji provod... Šta æu, kod kuæe sam ostavio oca i majku, stari oboje, otac invalid, a nema ko o njima da brine, braæe i sestara nemam... Seljak sam èovek, èeka me branje 'kuruza, drva moram da dovuèem iz šume i još trista stvari da poradim. Na selu je tako, vazdan poslova...« D vadeset peti sep- tembar je bio tu- roban dan. Kiša je, u prekidima, padala veæ dva dana i vlaŘila je iona- ko rashlaðenu zemlju. Mnogi vojnici su poèeli proklinjati i èas kad su se odazvali mobilizaciji jer su, mokri kao èepovi, stalno premeštali šatore s mesta na mesto i svaki put im se èinilo da upa- daju u veæu baru. Plašili su se, s razlo- gom, da æe se porazbole- vati i vajkali se da ne znaju zašto su dovedeni (»... sem da poumiremo k'o stoka«), niti da im ko ume da objasni gde æe se, kada i zbog èega dalje iæi? Istina, ostale briga- de, jedna za drugom, odoše nekuda i èinilo se da su naše jedinice osta- le same na ovoj strani poligona. Stigoše i izveštaji da su pojedinci veæ nekuda po- begli a neki od tih su po- ruèili da im nije vaŘno kako æe se vratiti u Srbi- ju – ako bude trebalo, od- bauljaæe i peške! Manje su bili nezadovoljni oni što su mogli da se natr- paju u karoserije kamio- na, mada su se i oni budi- li mokri od kapi nastalih kondenzacijom pa popa- dalih po njima sa vrha ci- rade. Komanda je reagovala naredbom da niko ne na- pušta jedinicu, jer æe se svako kršenje discipline kaŘnjavati po ratnom za- konu. Uveèe sam u štabnim kolima ostao sa kapeta- nom Ðukiæem, rezervis- tom, obaveštajcem, na koga je pao red za de- Řurstvo. Onizak, crn, velikih br- kova starinski oblikova- nih, kapetan je više puta zahvaljivao na prilici ko- ja mu se pruŘa da bar pet-šest sati odspava kao èovek u toplom i suvom. Odmerio je da mu je san- duk do prozora taman, pokušavao da pronaðe diæ još jednom ispretura svoje dŘepove i pokaza na sto: »Evo«, reèe, »to je vaše. Metke moŘete prebrojati i dok sam ja tu, da ne bu- de posle...«, skide kapu i obrisa rukavom èelo. »Uniformu, naravno, mo- go nismo znali kako da poènemo s njim dijalog: šta da mu kaŘemo, kako da ga odvratimo, èime da ga odvratimo? Ðukiæ na kraju izvi obrve, nabi èe- lo u dlan onako sedeæi i prevali preko zuba: »Ne kaŘe se dŘabe: Kad je muka, 'ajde Ðuka. Dela, šta sad, momak, ja s tobom da radim?« N išta, prijatelju!«, kaza ovaj. »Ništa ja od tebe ne tra- Řim! Ni od ovog drugog i ni od koga! Hvala vama na svemu, bilo je izvrsno! Samo što ja nemam vre- mena za dalji provod... Šta æu, kod kuæe sam os- tavio oca i majku, stari oboje, otac invalid, a ne- ma ko o njima da brine, braæe i sestara nemam. I ja sam im jedva isp'o, da prostite, posle deset go- dina... Seljak sam èovek, èeka me branje 'kuruza, drva moram da dovuèem iz šume i još trista stvari da poradim. Na selu je tako, vazdan poslova...« »Da, da«, reèe Ðuka. »A ja sam inaèe iz Pariza, pa ne znam kako to izgle- da!? Mene kod kuæe ne èeka nikakav posao?« »Verujem, brate, al' ja samo vidim da ovde gu- bim vreme i zdravlje. Glibim se, bre, k'o krme i propadam, a nemam gde ni šator da zapnem! Le- Řim nad barom... drŘim se rukama, drkæem k'o zelembaæ, kom' kurcu? Još bi trebalo da pogi- nem...?! Za koga? Za šta? Oni' moji' dvoje muèeni- ka još bi mogli posle sa- mo da uzmu štranjge i da se povešaju! Što æe im Ři- vot...?« R oman »Idemo na Zagreb« srpskoga pisca Ne- bojše Jovanoviæa (roðen 1963. u Loznici, Srbi- ja) prvi je put, pod naslovom »Dnevnik s rezer- vistima«, objavljen 1998. u Beogradu. Izašao je u tisu- æu primjeraka i nije izazvao veæu pozornost. Zagre- baèki izdavaè, Naklada Pavièiæ, sluèajno ga je otkrio na Frankfurtskom sajmu knjiga 2001., do- nio u Zagreb i objavio potkraj veljaèe 2002. Pojava Jovanoviæeva romana u Hrvat- skoj izazvala je veliku pozornost medija i èitalaèke publike, a hrvatsko izdanje ut- jeèe i na sudbinu romana u Srbiji: tamo su mnogi za njega doznali tek sada, kad je objavljen u Hrvatskoj. Autor romana Nebojša Jovanoviæ, po struci povjesnièar (zaposlen kao urednik u Zavodu za udŘbenike u Beogradu), poz- van je 1991. u JNA. SluŘbeno na vjeŘbu, a stvarno u rat protiv Hrvatske. Dodijeljen je štabu Loznièke brigade i s tom je pos- trojbom stigao do Karlovca. Na temelju ratnih doŘivljaja napisao je roman. »Idemo na Zagreb« prvi je srbijanski roman o srpsko-hrvatskom ratu koji se pojavljuje u Hrvat- skoj. Tri su razloga njegova objavljivanja. Prvo, dobro je napisan i privlaèi kao uvjerljiva lite- ratura. Drugo, donosi neuobièajen pogled na Domo- vinski rat, odnosno pogled s druge, neprijateljske strane fronte. I treæe, roman je i doku- ment o krvavom ratu za koji se od njego- va poèetka do danas, na mnogim strana- ma, tvrdi da je bio dogovoren, namješ- ten, toboŘnji, izmišljen ... rat, odnosno da ga uopæe i nije bilo. Roman je u Zagrebu objavljen na iz- vornom, srpskom jeziku, a ne u prijevo- du. Osnovni je razlog izrazita stilska obi- ljeŘenost teksta i upotreba dijalektalnih i Řargonskih jeziènih oblika. Da je preve- den, stvorili bi se srpski rezervisti koji govore zagrebaèkom kajkavicom ili splitskim Řargonom. »Vjesnik« æe u ovom podlistku prenije- ti ulomke iz šokantnog Jovanoviæeva ro- mana. idealnu pozu za spa- vanje, okretao se, prevr- tao, pokrivao, otkrivao i na kraju priznao: »Ne vredi...« Razaznao sam u mra- ku da više i ne leŘi, nego sedi podlakæen i pogr- bljen, pokušavajuæi Řmu- reæi da odagna umor. U tom èasu neko zalupa po vratima! Skoèih, upalih svetlo i odškrinuh vrata... »Mogu li unutra?«, upita dubok glas spolja. Pre- poznah našeg vojnika, pogledah u Ðukiæa koji klimnu glavom i rekoh: »Ajd', upadaj!« U ðe momak sav gli- bav, od bluze do èizama, s kunda- kom okrenutim nagore da mu ne zakisuje cev. Škrto nas pozdravi, raz- gleda enterijer, potom se predstavi, reèe iz kojeg je sela i u kojoj je jedini- ci. Ali, nije govorio zbog èega je došao veæ je mir- no odlagao pušku u æo- šak i svu municiju (u ku- tijama i iz okvira) izruèi- vao na sto. »Kojim dobrom, èove- èe?«, upita Ðuka i pogle- da, vrlo zblenuto, ne u njega nego u mene. Umesto odgovora, mla- ram ostaviti na sebi a predaæu je u garnizon kad se vratim«, obazre se opet levo i desno pa, kao da se izvinjava, reèe sa uzdahom. »MoŘda sam vam malo èudan, ali ja nemam više ni Řivaca, ni strpljenja za vaše ratovanje!« Kapetan i ja smo, bez reèi, gledali èas u njega, èas jedan u drugog i du-

Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Slobodno zidarstvo Hrvatska Branko Somen Amenkamen Feljton Vjesnik

Citation preview

Page 1: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

17 * V J E S N I K • Petak, 8. o�ujka 2002.

Piše: prof. dr. Vesna Brèiæ-Stipèeviæpredsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošaèa

SAVJETI ZA POTRO�AÈE

Prije kupnje pitajte trgovca primjenjujeli u svom poslovanju Posebne uzance

U sluèaju reklamacije nedostataka ili neodgovarajuæe kvalitete proizvoda kupac ima pravo: zahtijevati odtrgovca da nedostatak ukloni ili da mu preda isti proizvod bez nedostataka; zahtijevati sni�enje cijenekupljenog proizvoda ili izjaviti da raskida ugovor, a ima pravo i na naknadu štete

Veæina kupaca u Re-publici Hrvatskoj ne

zna da su prava, obveze iodgovornosti prodavaèa(trgovaca) i kupaca (po-trošaèa) ureðeni Poseb-nim uzancama u trgovinina malo koje je donijelaHrvatska gospodarskakomora a objavljeni su uNarodnim novinamabr.15/95. Primjenjuju sena sve poslovne odnosekupoprodaje koji ugovo-rom ili nekim zakonomnisu drukèije ureðeni.

Temelj tih uzanci jenaèelo poštenja i savjes-nosti kojih se moraju dr-�ati prodavaè i kupac uposlovima trgovine na

malo. Prema njima, trgo-vac mora poštivati dobreposlovne obièaje, pridr-�avati se pravila struke inaèela lojalne konku-rencije kako bi izbjegaonanošenje bilo kakveštete potrošaèima.

Buduæi da nam temanije komentar Posebnihuzanci u trgovini na ma-lo, upozorit æemo potro-šaèe u kojim sluèajevimaimaju prema tim uzan-cama pravo na zamjenukupljenoga proizvoda.

Dogaða se da nakondolaska kuæi kupac usta-novi da mu kupljeni ineupotrebljavani proiz-vod iz nekog razloga ne

odgovara. Prema èlanku85. Uzanci, smatra se do-brim poslovnim obièa-

jem da trgovac izaðe ususret potrošaèu i zami-jeni neupotrebljavan

proizvod drugim proiz-vodom.

Vjerojatno kupce više

zanima kakva su njihovaprava kada prigodomprve upotrebe proizvoda

otkriju skrivenu manuproizvoda.

U skladu s èlankom 86.Uzanci, potrošaè moraobavijestiti trgovca o ot-krivenom nedostatku uprimjerenu roku, a toznaèi za lakopokvarljiveproizvode do isteka rokatrajanja oznaèenog napakiranju, za tehnièkeproizvode i pokuæstvo uroku oznaèenom na jam-èevnom listu, za odjeæu iobuæu u roku tri mjese-ca.

U sluèaju reklamacijenedostataka ili neodgo-varajuæe kvalitete proiz-voda kupac ima pravo:zahtijevati od trgovca da

nedostatak ukloni ili damu preda isti proizvodbez nedostataka; zahtije-vati sni�enje cijene ku-pljenog proizvoda ili iz-javiti da raskida ugovor.

U svakom od tih sluèa-jeva potrošaè ima pravoi na naknadu štete kojaje nastala na drugim do-brima zbog nedostatakakupljenoga proizvoda.

Korisno je prije odlukeo kupnji pitati trgovcaprimjenjuje li u poslo-vanju Posebne uzance utrgovini na malo, jer su u94 èlanka jasno definira-na prava i obveze obijustrana u kupoprodajnomodnosu.

Pisac »Vlaka u snijegu« i »Dru�bePere Kvr�ice«1899.: Hrvatski djeèji pi-sac Mato Lovrak rodio se8. o�ujka 1899. u Veli-kom Grðevcu kraj Bjelo-vara (umro je u Zagrebu14. o�ujka 1974.). Zavr-šivši uèiteljsku školu, Lo-vrak je slu�bovao u mno-gim mjestima: Kutini,Ilovskom Klokoèevcu,Velikom Grðevcu, Veli-kim Zdencima, Zagrebu.

Iako je pisao i pripovi-jetke, osobitu je popular-nost stekao romanimakoji su tematski poveza-ni s djetinjstvom. Va�ni-ja su mu djela: »Djecavelikog sela« (»Vlak usnijegu«, 1933.), »Dru�baPere Kvr�ice« (1933.),»Neprijatelj broj 1«(1938.), »Devetorica hra-brih« (1958.), »Zeleniotok« (1961.), »U mraku«(1964.).

Kao romanopisac gra-di zanimljivu fabulu, kat-kada s elementima pus-tolovnoga, ali i s didak-tièkim naglascima.

Osobito mu je dragatema: uèenièke skupinepred problemom koji semo�e razriješiti zajed-ništvom. Obilje�io velikorazdoblje hrvatske djeè-je proze.

SMRT HECTORA BERLIOZA – 1869.: Umro je fran-cuski skladatelj Hector Berlioz, središnja liènostfrancuskoga glazbenoga romantizma. Bio je zaèetnikmoderne orkestracije i stvaralac programske simfo-nijske glazbe. Meðu najznamenitijim su njegovimdjelima »Fantastièna simfonija«, »Harold u Italiji«,»Romeo i Julija« i »Faustovo prokletstvo«.

MEÐUNARODNI DAN �ENA – 1909.: Druga meðuna-rodna konferencija �ena socijalistica, koja je odr�anau Kopenhagenu 13. – 14. kolovoza 1910., donijela jeodluku da se svake godine 8. o�ujka u svijetu obilje-�ava kao Meðunarodni dan �ena radnica, kao uspo-mena na velike demonstracije amerièkih �ena kojesu 8. o�ujka 1909. odr�ane pod geslom borbe za opæepravo glasa.

OBJEŠEN ALIJAGIÆ – 1922.: U Zagrebu je obješenAlija Alijagiæ, atentator na ministra Milorada Draš-koviæa, tvorca zloglasne Obznane.

ROÐEN OTAC ATOMSKE BOMBE – 1879.: Njemaèkifizièar i kemièar Otto Hahn rodio se 8. o�ujka 1879. uFrankfurtu na Majni. Zajedno sa Strassmannom ot-krio je 1939. cijepanje jezgre atoma urana s pomoæuneutrona, èime je otvorio eru atomskih reaktora, kojirade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako »otacatomske bombe«, bio je �estok protivnik atomskoganaoru�anja. Dobio je 1944. Nobelovu nagradu za ke-miju. Umro je 28. srpnja 1968. u Göttingenu.

SOVJETSKA ATOMSKA BOMBA – 1950.: Maršal SS-SR-a Vorošilov objavio je da je Sovjetski Savez proiz-veo i iskušao atomsku bombu, oru�je za koje su Sje-dinjene Dr�ave smatrale da ga samo one imaju. Prvaeksplozija bila je još 23. rujna 1949. godine.

Zagreb u visokom o�ujskom snijegu

1955.: U o�ujku snijeg uZagrebu nije rijetkost,ali ono što se dogodilogodine 1955. bilo je malovremensko èudo. Dana8. o�ujka na meteorološ-kom opservatoriju naGrièu izmjereno je 66centimetara snijega!

Dotada je najdebljio�ujski snijeg bio 39 cen-timetara, koliko je iz-mjereno 13. o�ujka 1932.Višeg je snijega na toj

meteorološkoj postaji bi-lo samo u veljaèi 1929.(16. veljaèe 80 cm) i uveljaèi 1942. (10. veljaèe74 cm).

Snijeg je naglo i obilnonapadao (58 cm tijekom48 sati!) i prouzroèio ve-like nevolje Zagrepèani-ma i gradskim slu�bama.Pod njegovom te�inomsrušio se i krov �eljeznekonstrukcije na Zagre-baèkom velesajmu!

ZAUSTAVITE AGRESIJU – 1992.: Hrvatska vladapozvala je Europsku zajednicu, KESS i Ujedinjenenarode da zaustave agresiju na Hrvatsku i Bosnu iHercegovinu. Ministarstvo obrane Republike Hrvat-ske uputilo je poziv pilotima Jugoslavenske armijeda pristupe hrvatskim vojnim postrojbama.

PRVO ISLAMSKO PRIZNANJE – 1992.: Islamska Re-publika Iran priznala Sloveniju, Hrvatsku te Bosnu iHercegovinu kao suverene i neovisne dr�ave. Iran je,dakle, prva islamska zemlja koja je priznala nove dr-�ave nastale nakon raspada bivše Jugoslavije.

Muèenje, klanje, lomaèe! To je povijest. Povijest jekosturnica. Ne trudite se uvijek ispitati tu prošlost

noæi i krvi! Svjetlo treba tra�iti u buduænosti.

(Octave Mirabeau)

Nekodificiran slijed ezoteriènih tajni

(Nastavlja se)

(Nastavlja se)

Danas slobodni zidari uèe i od Hirama, graditelja Salamonova hrama,od simbola istoènih mitologija, od Ormusa i Hermesa Trismegista,

od šamana do dionizijskih misterija, od esena do eleuzijanskih tajni, od herezebogumila i katara do templara i Bratstva ru�inog kri�a, kabalista i iluminatora,

od majstora Eckarta, Paracelsusa i Komenskoga

Slobodno zidarstvoje posljednji praviinicijacijski savez,

nastao u srednjovjekov-nim graditeljskim radio-nicama i koji se slu�i nji-hovim oblicima pona-šanja. Ujedinjuje muš-karce koji se nazivajubraæom, bez obzira nareligiju, rasu, socijalnistatus ili pripadnost ne-koj dr�avi. Oni nastojeda poštovanjem postoja-ne ritualne radnje posti-gnu èvrstoæu morala,njegovanje prava èovje-ka i duhovno produblji-vanje.

Bore se za toleranciju,slobodu i dostojanstvoèovjeka. Savez slobodnihzidara je rašèlanjen polo�ama i Velikim lo�a-ma. Raširen je u svim ze-mljama, sa svojim slobo-dno zidarskim ustavom(ili Konstitucijom), a udiktaturama je za-branjen zbog svoje borbeza slobodu duha.

Slobodno zidarstvo ni-je samo sebi svrhom, nijenikakva tajna, negodruštvo najozbiljnijihduhovnih radnika kojivode društvo do najvišihljudskih ideala, premaonom vremenu kada æeèitavo èovjeèanstvo bitijedna velika, dobro orga-nizirana obitelj, kada æeèovjek ponajprije bitièovjek, kada èovjek neæetra�iti pomoæ i rješenje sneba, iz ultramontan-skog svijeta, nego æe seuzdati u sebe i oslanjatise na drugog èovjeka, naljudsko društvo.

Naši su ideali u dale-koj buduænosti, a ne uosobnom kultu osnivaèanašega bratstva, niti usimbolima, obredima i

vanjskim manifestacija-ma, ili u legendama i ve-lièanju tradicije.

Naši ideali nisu svrha,nego sredstvo da èovje-èanstvu osvane ljepša ibolja buduænost« – zapi-sao je u svojoj brošuri »Oreformi slobodnog zidar-stva«, Starješina lo�eLjubav bli�njega DavorinTrstenjak, godine 1912.

Školovani mijenjajukarakter prvih lo�a

Pravo i potpuno slobo-dno zidarstvo osamnaes-tog stoljeæa, tajno zaprofani svijet i verificira-no meðu anonimnombraæom, poèelo je svojkolektivni i organiziranirad na dan Sv. IvanaKrstitelja, 24. lipnja 1717.godine u Londonu.

Èetiri dotadašnje slo-bodno-zidarske lo�e ko-je su radile u poznatimgostionicama »Kod gus-ke i ra�nja«, »Kod kru-ne«, »Kod jabuke« i »Kodvelike èaše i gro�ða«,udru�ile su se u Velikulo�u Londona, kao sre-dište slo�nosti i harmo-nije.

Nekoliko godina kas-nije, iz tog slobodnozi-darskog poèetka, izras-tao je duhovni pokretkoji je zahvatio sve druš-tvene slojeve, »od kraljado prosjaka«, i sukcesiv-no gotovo sve krajevesvijeta. Ta »kraljevskaumjetnost« �ivi još i da-nas nesluæenim zanos-

nim �arom i javnomglasnom proturjeènošæu.

Slobodni su se zidariokupljali u brojnim lo�a-ma, koje su bile i školeza uèenike i pomoænike,a ponekad i gostionice u

kojima se na putovanji-ma i u potrazi za poslommoglo i prespavati.

Da bi pred javnošæuskrili svoj rad, i posebiceznanje o gradnji crkava isamostana, palaèa i ka-tedrala, mostova i hra-mova, svoje su dogovore

obavljali putem poseb-nih obreda iza zatvore-nih vrata. Znakovi, sim-boli i rituali imali su, uzostalo, i va�nu psihološ-ku funkciju, jer su davalièlanovima lo�e osjeæaj

osobne va�nosti – ne natemelju osobnih zaslugaili uspjeha nego na osno-vi inicijacije koja ih uzdi-�e nad profane.

Prve engleske lo�e, uzoperativne èlanove,ukljuèivale su sve više itakozvane spekulativne

slobodne zidare, a svi suoni priznavali tri glavnasimbola – svjetla lo�e: Bi-bliju, Kutomjer i Šestar.Ula�enjem školovanihljudi mijenja se karakterprvih lo�a: brujale su fi-lozofskim, reformistiè-kim, kabalistièkim raz-govorima.

Neka se stidi tkoo tome loše misli

Trojica ljudi na dobro-me glasu zamislili su,utemeljili i provodili u�ivot moderno slobodnozidarstvo u Engleskoj,koje se brzo prenijelo uEuropu i Sjevernu Ame-riku. Bili su to teolog Ja-mes Anderson, arheologGeorge Payne i doktorteologije John T. Desa-guiliers.

James Anderson autorje prvih slobodnozidar-skih »Naèela« ili »Konsti-tucije« (Constitutions),koja je poznata u svijetukao Andersonova Kon-stitucija. Prema nalogupetog Velikog majstora,vojvode Johna pl. Monta-gua, sastavio je Staredu�nosti, koje je 25. o�u-jaka 1722. godine pregle-dala posebna komisija iposlije popravaka pre-poruèila za tisak.

Tanka knji�ica nosinaslov »Konstitucija slo-bodnih zidara« i sadr�ipovijest, du�nosti i pra-vila ovog vrlo staroga ivrlo èasnoga bratstva.Na drugoj je stranici

knjige grb s krunom ko-ju dr�e dva lava. Tekstoko grba glasi: »Neka sestidi tko o tome loše mis-li« (Honi soit qui mal ypense). A ispod grba stojina traci: »Prepoznajenas se po našem djelo-vanju« (Spectemur agen-do).

S tim je AndersonovaKonstitucija iz godine1723. zapravo postala bi-blija engleskoga i svjet-skoga slobodnog zidar-stva. Na hrvatski ju je je-zik prvi preveo ugledanslobodni zidar Adolf Mi-haliæ. (1924.) Drugi je pri-jevod za Deputacijskulo�u Iliyria u Zagrebupripremio zamjenikStarješine lo�e BranoHorvat, 1994.

U šutnji je sigurnost!Danas slobodni zidari

uèe i od Hirama, gradi-telja Salamonova hrama,od simbola istoènih mi-tologija, od Ormusa iHermesa Trismegista, odšamana do dionizijskihmisterija, od esena doeleuzijanskih tajni, odhereze bogumila i kata-ra do templara i Bratstvaru�inog kri�a, kabalista iiluminatora, od majstoraEckarta, Paracelsusa iKomenskoga.

Sve je to jedan do kra-ja neistra�en, nekodifici-ran slijed ezoteriènihtajni i društava, u kojimase, meðu ostalim, uèila iarkanska disciplina, dis-ciplina šutnje, što je pot-vrdio i slobodni zidar,nobelovac Ivo Andriæ, usa�etoj pjesnièkoj reèe-nici: U šutnji je sigurno-st!

»Još bi trebalo da poginem! Za koga?«»Ništa ja od tebe ne tra�im! Ni od ovog drugog i ni od koga! Hvala vama na svemu,bilo je izvrsno! Samo što ja nemam vremena za dalji provod... Šta æu, kod kuæe sam

ostavio oca i majku, stari oboje, otac invalid, a nema ko o njima da brine, braæe isestara nemam... Seljak sam èovek, èeka me branje 'kuruza, drva moram da dovuèem

iz šume i još trista stvari da poradim. Na selu je tako, vazdan poslova...«

Dvadeset peti sep-tembar je bio tu-roban dan. Kiša je,

u prekidima, padala veædva dana i vla�ila je iona-ko rashlaðenu zemlju.Mnogi vojnici su poèeliproklinjati i èas kad suse odazvali mobilizacijijer su, mokri kao èepovi,stalno premeštali šatores mesta na mesto i svakiput im se èinilo da upa-daju u veæu baru.

Plašili su se, s razlo-gom, da æe se porazbole-vati i vajkali se da neznaju zašto su dovedeni(»... sem da poumiremok'o stoka«), niti da im koume da objasni gde æese, kada i zbog èega daljeiæi? Istina, ostale briga-de, jedna za drugom,odoše nekuda i èinilo seda su naše jedinice osta-le same na ovoj stranipoligona.

Stigoše i izveštaji da supojedinci veæ nekuda po-begli a neki od tih su po-ruèili da im nije va�nokako æe se vratiti u Srbi-ju – ako bude trebalo, od-bauljaæe i peške! Manjesu bili nezadovoljni oništo su mogli da se natr-paju u karoserije kamio-na, mada su se i oni budi-li mokri od kapi nastalihkondenzacijom pa popa-dalih po njima sa vrha ci-rade.

Komanda je reagovalanaredbom da niko ne na-pušta jedinicu, jer æe sesvako kršenje disciplineka�njavati po ratnom za-konu.

Uveèe sam u štabnimkolima ostao sa kapeta-nom Ðukiæem, rezervis-tom, obaveštajcem, nakoga je pao red za de-�urstvo.

Onizak, crn, velikih br-

kova starinski oblikova-nih, kapetan je više putazahvaljivao na prilici ko-ja mu se pru�a da barpet-šest sati odspava kaoèovek u toplom i suvom.Odmerio je da mu je san-duk do prozora taman,pokušavao da pronaðe

diæ još jednom ispreturasvoje d�epove i pokazana sto:

»Evo«, reèe, »to je vaše.Metke mo�ete prebrojatii dok sam ja tu, da ne bu-de posle...«, skide kapu iobrisa rukavom èelo.»Uniformu, naravno, mo-

go nismo znali kako dapoènemo s njim dijalog:šta da mu ka�emo, kakoda ga odvratimo, èime daga odvratimo? Ðukiæ nakraju izvi obrve, nabi èe-lo u dlan onako sedeæi iprevali preko zuba:

»Ne ka�e se d�abe:Kad je muka, 'ajde Ðuka.Dela, šta sad, momak, jas tobom da radim?«

Ništa, prijatelju!«,kaza ovaj. »Ništaja od tebe ne tra-

�im! Ni od ovog drugog ini od koga! Hvala vamana svemu, bilo je izvrsno!Samo što ja nemam vre-mena za dalji provod...Šta æu, kod kuæe sam os-tavio oca i majku, starioboje, otac invalid, a ne-ma ko o njima da brine,braæe i sestara nemam. Ija sam im jedva isp'o, daprostite, posle deset go-dina... Seljak sam èovek,èeka me branje 'kuruza,drva moram da dovuèemiz šume i još trista stvarida poradim. Na selu jetako, vazdan poslova...«

»Da, da«, reèe Ðuka. »Aja sam inaèe iz Pariza, pane znam kako to izgle-da!? Mene kod kuæe neèeka nikakav posao?«

»Verujem, brate, al' jasamo vidim da ovde gu-bim vreme i zdravlje.Glibim se, bre, k'o krme ipropadam, a nemam gdeni šator da zapnem! Le-�im nad barom... dr�imse rukama, drkæem k'ozelembaæ, kom' kurcu?Još bi trebalo da pogi-nem...?! Za koga? Za šta?Oni' moji' dvoje muèeni-ka još bi mogli posle sa-mo da uzmu štranjge i dase povešaju! Što æe im �i-vot...?«

Roman »Idemo na Zagreb« srpskoga pisca Ne-bojše Jovanoviæa (roðen 1963. u Loznici, Srbi-ja) prvi je put, pod naslovom »Dnevnik s rezer-

vistima«, objavljen 1998. u Beogradu. Izašao je u tisu-æu primjeraka i nije izazvao veæu pozornost. Zagre-baèki izdavaè, Naklada Pavièiæ, sluèajno ga je otkriona Frankfurtskom sajmu knjiga 2001., do-nio u Zagreb i objavio potkraj veljaèe2002.

Pojava Jovanoviæeva romana u Hrvat-skoj izazvala je veliku pozornost medija ièitalaèke publike, a hrvatsko izdanje ut-jeèe i na sudbinu romana u Srbiji: tamosu mnogi za njega doznali tek sada, kadje objavljen u Hrvatskoj.

Autor romana Nebojša Jovanoviæ, postruci povjesnièar (zaposlen kao uredniku Zavodu za ud�benike u Beogradu), poz-van je 1991. u JNA. Slu�beno na vje�bu, astvarno u rat protiv Hrvatske. Dodijeljenje štabu Loznièke brigade i s tom je pos-trojbom stigao do Karlovca. Na temeljuratnih do�ivljaja napisao je roman.

»Idemo na Zagreb« prvi je srbijanski roman osrpsko-hrvatskom ratu koji se pojavljuje u Hrvat-skoj. Tri su razloga njegova objavljivanja.

Prvo, dobro je napisan i privlaèi kao uvjerljiva lite-ratura. Drugo, donosi neuobièajen pogled na Domo-vinski rat, odnosno pogled s druge, neprijateljske

strane fronte. I treæe, roman je i doku-ment o krvavom ratu za koji se od njego-va poèetka do danas, na mnogim strana-ma, tvrdi da je bio dogovoren, namješ-ten, tobo�nji, izmišljen ... rat, odnosno daga uopæe i nije bilo.

Roman je u Zagrebu objavljen na iz-vornom, srpskom jeziku, a ne u prijevo-du. Osnovni je razlog izrazita stilska obi-lje�enost teksta i upotreba dijalektalnih i�argonskih jeziènih oblika. Da je preve-den, stvorili bi se srpski rezervisti kojigovore zagrebaèkom kajkavicom ilisplitskim �argonom.

»Vjesnik« æe u ovom podlistku prenije-ti ulomke iz šokantnog Jovanoviæeva ro-mana.

idealnu pozu za spa-vanje, okretao se, prevr-tao, pokrivao, otkrivao ina kraju priznao:

»Ne vredi...«Razaznao sam u mra-

ku da više i ne le�i, negosedi podlakæen i pogr-bljen, pokušavajuæi �mu-reæi da odagna umor. Utom èasu neko zalupa povratima! Skoèih, upalihsvetlo i odškrinuh vrata...

»Mogu li unutra?«, upitadubok glas spolja. Pre-poznah našeg vojnika,pogledah u Ðukiæa kojiklimnu glavom i rekoh:

»Ajd', upadaj!«

Uðe momak sav gli-bav, od bluze doèizama, s kunda-

kom okrenutim nagoreda mu ne zakisuje cev.Škrto nas pozdravi, raz-gleda enterijer, potom se

predstavi, reèe iz kojegje sela i u kojoj je jedini-ci. Ali, nije govorio zbogèega je došao veæ je mir-no odlagao pušku u æo-šak i svu municiju (u ku-tijama i iz okvira) izruèi-vao na sto.

»Kojim dobrom, èove-èe?«, upita Ðuka i pogle-da, vrlo zblenuto, ne unjega nego u mene.Umesto odgovora, mla-

ram ostaviti na sebi apredaæu je u garnizonkad se vratim«, obazre seopet levo i desno pa, kaoda se izvinjava, reèe sauzdahom.

»Mo�da sam vam maloèudan, ali ja nemam višeni �ivaca, ni strpljenja zavaše ratovanje!«

Kapetan i ja smo, bezreèi, gledali èas u njega,èas jedan u drugog i du-

Page 2: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

17 * V J E S N I K • Subota, 9. o�ujka 2002.

Piše: prof. dr. Vesna Brèiæ-Stipèeviæpredsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošaèa

SAVJETI ZA POTRO�AÈE

Brzom i uèinkovitom intervencijomUdruge potrošaèa do zadovoljna kupca

Iako potrošaè bez raèuna kao dokaza o tome da je proizvod kupljen u odreðenoj prodavaonici, premaZakonu o normizaciji i Posebnim uzancama u trgovini na malo, nema pravo na reklamaciju, djelovanjem uskladu s dobrim poslovnim obièajima sluèaj se mo�e pozitivno riješiti

N a adresu Udruge po-trošaèa dnevno sti�u

obavijesti o prete�ito ne-gativnim iskustvima gra-ðana u prodavaonicama,servisima, turistièkimagencijama, bankama i sl.

Pomoæ se sastoji prete-�ito u davanju savjeta uvezi s utvrðivanjem mje-rodavnosti za obešte-æenja, puteve i naèine os-tvarenja prava potrošaèa,ali i prikupljanjem miš-ljenja odgovornih osoba,ili specijalista za pojedinapodruèja. U �elji da potro-šaèima olakšamo rješa-vanje nedoumica, obja-vljujemo nekoliko razlièi-tih primjera upita potro-šaèa i naèina na koji je

Udruga ubrzala rješa-vanje reklamacije.

Prvi sluèajÈlanica udruge potro-

šaèa kupila je u jednojprodavaonici zimske cipe-le uvozne marke »Sala-mander« i nakon nekolikonošenja ustanovila dapodstava pušta boju. Bu-duæi da je na deklaracijipisalo da je rijeè o cipela-ma pogodnim za nošenjepo vla�nom vremenu, od-nijela je cipele u proda-vaonicu, predoèila raèun izamolila zamjenu za novecipele.

Prodavaèica je ljubaznorekla da dosad nisu imalitakvih reklamacija i da ne

mo�e zamijeniti cipele zanove, jer je isteklo više odtri mjeseca od dana kup-nje, ali da se ipak pokušajaviti nekom od direktora

trgovaèkog poduzeæa.Buduæi da nakon neko-

liko telefonskih pokušajanije uspjela razgovarati sdirektorom obratila se za

pomoæ udruzi. Jedan odèlanova udruge je obra-zlo�io direktoru èitav slu-èaj koji je u vrlo kratkomvremenu razgovarao s oš-

teæenim kupcem i odobriozamjenu za novi proizvod.Dakle, intervencija je bilabrza i uèinkovita, jedino jeizbor zamjenskih cipela u

prodavaonici zbog istekasezone veæ bio jako su-�en.

Drugi sluèajJavio nam se potrošaè

koji je kupio baterijskibrijaèi aparat marke »Pa-nasonic« èija se mre�icatijekom upotrebe istrošilai polomila. U mnogim pro-davaonicama elektriènihproizvoda te vrste pa i u»Exportdrvu« koji je zas-tupnik »Panasonica« zaHrvatsku, pokušao je ku-piti zamjensku mre�icu,ali bez uspjeha.

Iako potrošaè nije mo-gao predoèiti raèun o ku-pljenom proizvodu, jer gaje dobio na dar, zamolio je

za savjet Udrugu potroša-èa. Naš èlan je obrazlo�iosluèaj mjerodavnoj osobiu »Exportdrvu«, pa je kup-cu odobrena besplatnazamjena starog za novibrijaæi aparat, jer za tu vr-stu aparata nemaju zam-jenskih mre�ica. Napomi-njemo, da potrošaè bezraèuna kao dokaza o tomeda je proizvod kupljen uodreðenoj prodavaonici,prema Zakonu o normiza-ciji i Posebnim uzancamau trgovini na malo, nemapravo na reklamaciju,djelovanjem u skladu sdobrim poslovnim obièaji-ma zastupnik »Panasoni-ca« ovaj je sluèaj pozitivnoriješio.

Vladimir Filakovac, njegovipejsa�i, portreti, mrtve prirode...

1892.: Prije sto desetgodina, 9. o�ujka 1892., uSlavonskom je Brodu ro-ðen hrvatski slikar Vla-dimir Filakovac. Studi-rao je slikarstvo, grafikui zidno slikarstvo na aka-demiji u Budimpešti(1911. – 1916.) i u Beèu(1921. – 1923.), gdje se ba-vio bakropisom i litogra-fijom. Potom �ivi i radi uOsijeku, a 1940. – 1941.profesor je na Akademijilikovnih umjetnosti uBeogradu. Dolazi 1941. uZagreb, gdje od 1948. do1962. predaje na Akade-miji likovnih umjetnosti.

Slika prete�no u ulju,pejsa�e, portrete, mrtveprirode te posebno stu-dije �ivotinja (»Lavovi«,»Bik na livadi«), po koji-ma se istièe meðu ani-malistima u nas.

U portretima nastavljatradiciju hrvatskih slika-ra münchenskoga kruga(»Djevojèica s maèkom«,»Djeèak s violinom«, por-tret Petra Dobroviæa). U

pejsa�u kolorist, u por-tretima i mrtvim priro-dama paleta mu je mir-na i suzdr�ana. Radio jedekorativne fresko-kom-pozicije (u zgradi Narod-ne skupštine u Beogra-du, 1939.), karikature icrte�e.

Opremao je i ilustriraoknjige i èasopise. Baviose i skulpturom, a izla-gao je èesto i u inozem-stvu (Budimpešta, Beè,Berlin, Bukurešt, Mün-chen, Prag, Tel Aviv).Umro je 22. studenoga1972. u Zagrebu.

AMERIGO VESPUCCI – 1451.: Roðen je talijanskimoreplovac Amerigo Vespucci, koji je, ploveæi podšpanjolskom zastavom, stigao do obale Brazila i Hon-durasa. Za razliku od Kolumba, bio je uvjeren da jeotkrio »Novi svijet« koji je izmeðu Europe i Azije.Zahvaljujuæi kartografima koji su zanemarili Kolum-ba, novi kontinent dobio je po njemu ime – Amerika.

MAZARINOVA SMRT – 1661.: Umro je kardinalJules Mazarin, francuski politièar talijanskoga podri-jetla. Kao jedan od najvještijih diplomata svoga doba,postavio je temelje na kojima je Louis XIV. gradio he-gemonistièku politiku Francuske prema Europi.

Potvrda hrvatske neovisnosti

DVOLIÈNI MI-RABEAU –1749.: Grof Ho-noré GabrielRiquetti Mira-beau, francus-ki politièar ipublicist, rodiose 9. o�ujka1749. u Bigno-nu, Gatinais.Veæ nakon os-vajanja Bastille

U povijesti, bez dvojbe, nema sanjarija nego imaljudi koji narodima podmeæu sanjarije za povijest.

To je najpogibeljniji nauk; narod koji ga se dr�i,mora zaglaviti. (Ante Starèeviæ)

Otac hrvatskih slobodnih zidara

(Nastavlja se u brojuod ponedjeljka)

Andersonova Konstitucija jamèila je drukèiji pristup poznatim vrijednostima �ivota pa sei zbog toga slobodno zidarstvo raširilo po èitavu svijetu. Iz Velike londonske lo�e izrasla

je veæ 1726. godine Velika lo�a Engleske te je u vrlo kratkom vremenu dobila status»majke svih lo�a«. Njeno priznanje omoguæilo je regularan rad slobodnozidarskim

lo�ama po svijetu... Utjecaj prvih lo�a u Njemaèkoj i Francuskoj, posljedica prvog rataza nasljedstvo u Šleskoj, i kasnije Sedmogodišnji rat, odrazili su se na razvoj slobodnog

zidarstva i u Habsburškoj monarhiji

Slobodnozidarskeideje, sa svojomidealiziranom filo-

zofskom tvrdnjom da susvi ljudi braæa, moralnimnaukom i poštenju i èastite drskim stavom o sred-njovjekovnoj politièkoj icrkvenoj zaslijepljenosti,zaintrigirale su istomiš-ljenike u èitavoj Europi.

Andersonova Konstitu-cija jamèila je drukèijipristup poznatim vrijed-nostima �ivota pa se izbog toga slobodno zidar-stvo raširilo po èitavu svi-jetu. Iz Velike londonskelo�e izrasla je veæ 1726.godine Velika lo�a En-gleske te je u vrlo krat-kom vremenu dobila sta-tus »majke svih lo�a«. Nje-no priznanje omoguæilo jeregularan rad slobodnozi-darskim lo�ama po svije-tu. Rad engleskih, škot-skih i irskih lo�a polako jeprešao u javnost.

Slobodni zidari nisuobavljali samo sveèaneradove, u koje su unijeli istare zdravice domovini,Velikoj lo�i, umjetnosti idamama, nego su, odjeve-ni u zidarske pregaèe i sbi�uima oko vrata, kora-èali ulicama i postavljalikamene temeljce za novesakralne i profane zgra-de.

Slobodno zidarstvoosvaja Europu

Škotski pjesnik RobertBurns, »okrunjen« pjesnikbritanskoga slobodnog zi-darstva, potvrdio je u jed-noj pjesmi: »Molimo da sedogodi ono što se moradogoditi: da svi ljudi naovom svijetu budu pravabraæa.«

Slobodnozidarske lo�enaglo su nastajale i u dru-

gim europskim gradovi-ma: u Parizu (1725.), Ma-dridu (1729.), Amsterda-mu (1731.), Bordeauxu(1732.), Petersburgu(1732.), u Firenci (1733.),Lisabonu (1735.), Varšavi(1736.), Lausanni (1737.),Dresdenu (1738.), Bayreu-thu (1741.) i Beèu (1742.).

Utjecaj prvih lo�a uNjemaèkoj i Francuskoj,posljedica prvog rata zanasljedstvo u Šleskoj, ikasnije Sedmogodišnjirat, utjecali su na razvojslobodnog zidarstva i uHabsburškoj monarhiji.Bilo je to vrijeme kada suu lo�e ulazili ili ih èak os-nivali pojedini europskikraljevi: vojvoda FranzStjepan Lotrinski, kasnijecar Franjo I. i suprug Ma-rije Terezije, stupio je ulo�u 1731. godine u Haaguu Nizozemskoj.

U Beèu je godine 1739.izašla knjiga »Tajna Kon-stitucija takozvanog slo-bodnog zidarstva«, ali se,na�alost, nije oèuvao nije-dan primjerak te knjige.

Prvi protokol o radu pr-ve beèke lo�e Tri poèela(Aux trois Canons, Zu dendrei Kanonen), koja je ra-dila u stanu Starješinegrofa Josipa pl. Hoditza,potjeèe od 17. rujna 1742.godine. Lo�a je imala dva-deset èlanova. Meðu nji-ma je bio i conte Gondola(Sigismund grof Gundu-

drhteæi od radosti, vidjelau njemu ponovnog ute-meljitelja lo�e i središtenjihova dru�enja. Ozbilj-nost, snaga, umjerenost,zanos, pravednost i mu-drost, vrline su koje muse pripisuju i koje su mo-gle spasiti potonuli hram,ponovno obnoviti sjaj lo-�e.«

U lo�i Tri poèela radioje i maðarski dvorskikancelar, dr�avni savjet-nik grof Franjo Esterhazypl. Galantha, prvi i poslje-dnji hrvatski ban sa slobo-dnozidarskom pregaèom.

U Glini osnovanaprva hrvatska lo�a

Prošlo je mnogo vreme-na dok se slobodno zidar-stvo prenijelo iz Beèa iNjemaèke u Hrvatsku: pr-va slobodnozidarska lo�au Hrvatskoj i na Balkanunastala je 1759. godine uGlini.

Bila je sastavljena odhrvatskih oficira i Krajiš-nika i radila je usput, pre-ma potrebi, kao »galopi-rajuæa lo�a« pod imenom

Ratno prijateljstvo(L'Amitie de Guerre).

Podaci o njoj su skrom-ni. Znamo da je u godina-ma od 1768. do 1770. Star-ješina lo�e bio grof IvanDraškoviæ (1740. – 1787.).Prema obiteljskoj tradicijii on je sudjelovao u Sed-mogodišnjem ratu; u juri-šu na Swidnicu (1761.) bioje teško ranjen i zaro-bljen. Zarobljenièke daneprovodio je u Augsburgu,gdje je došao u doticaj saslobodnim zidarstvom.

Kasnije je postao pu-kovnik Prve banske kraj-iške pukovnije i slu�io uGlini i Erdelju. Uslijedraznih intriga povukao seu mirovinu.

Kasnije se reaktivirao;èetiri godine bio je aktivnioficir, a onda se odrekaovojne slu�be.

Svoje imanje i blago da-rovao je siromasima a naimanju u Brezovici, krajZagreba, svake nedjeljedijelio je milodare siro-masima, okupljao oko se-be svoje podanike te ihupuæivao na ljubav bli�-njega, marljivost, štednjui pouèavao ih u poljodjel-stvu.

Meðu ostalim govorioje: »Naroèito se mora nje-govati humanost premaosobama ni�eg sloja. Svismo mi roðeni jednaki;priroda nije meðu nas po-stavila nikakve razlike i

kome je sreæa dodijeljenada ima podèinjene ili slu-ge mora s njima dobropostupati da im ne ote�astanje koje im je sudbinadodijelila...«

»Jacobus« – utemeljiteljzidarstva na Balkanu

Grof Ivan Draškoviæ us-pio je okupiti oko sebe is-taknute pojedince iz poli-tièkoga i kulturnog �ivotatadašnje Hrvatske i uklju-èiti ih u svoje slobodnozi-darske lo�e. Zajedno sVelikim �upanom Kri�e-vaèke �upanije Stjepa-nom grofom Niczkym(1747. – 1777.) bio je ocemhrvatskih slobodnih zida-ra.

Ivan grof Draškoviæ bioje utemeljitelj prve lo�ena Balkanu, godine 1759.u Glini. Kasnije je ustano-vio zagrebaèku lo�u Mu-drost (Prudentia, Klu-gheit) godine 1773.

Bio je Starješina lo�eVelikodušnost (Magnami-nitatis) u Budimpešti(1776.-1778.); utemeljiteljlo�e Nepobjediva rukavojske (L'invincible auxbras armes); prvi Velikimajstor Velike lo�e Re-formirano slobodno zidar-stvo Provincije slobodepod maðarskom krunom(Latomia libertatis sub co-rona Hungariae in Provin-tiam redacta), u Vara�di-nu (1778.), s tajnim ime-nom »Jacobus«.

»Ko æe nama objasniti kuda mi idemo?«»Šta sam rek'o? Aj', da poðemo od osnovnog: kad æe se pojaviti taj neko«, vojnik odi�eobe ruke uvis pa upravi pogled ka njima, »ko æe nama objasniti kuda mi idemo i zašto?Ako su nam date tand�are u ruke i ako smo povedeni da ih negde upotrebimo, onda

je, valjda, neko bio du�an i da objasni ljudima kuda i zašto se ide?!«

Kapetan pokuša oz-biljnijim glasom:»Pusti sad to... Jesi

ti, more, svestan odgo-vornosti za ovo što radiš?Odla�eš pušku, odbijašda ideš u rat... Mislim, tiotvoreno dezertiraš! Jesiti svestan kakva kaznamo�e da te sustigne?A?«

»Ma, ne interesuju me-ne više ni kazne, ni rat!Šta æe mi veæa kazna odovog dosad? Meni je svedokurèilo, ako smem ta-ko da ka�em... Izvinja-vam se!«

»Ja, aj' sad: izvinjavajse...! Reko' ti, nisam ni jaiz Pariza, psujem i ja, al'bogami i ja radim na se-lu. Nema ni meni ko dapomogne! A-a! Vidiš ru-ke kakve su mi?«

Ðukiæ ispru�i krupne�uljevite dlanove. »Nego,nešto drugo hoæu da tepitam: oseæaš li, kako daka�em, neku moralnu,liènu odgovornost?«, nakapetanovom licu pre-pozna se zadovoljstvo štoje pronašao reè koju jetra�io.

»Oseæam«, odreza voj-nik, nekako suvišespremno. »Samo, što æena odgovornost, onu pra-vu, valjda prvo zvati sveone koji se nisu ni odaz-vali i koji su posle stvar-no pobegli. A? Šta æemos njima? Dok nji' sve po-zovu na sud, ja æu se sitnaèekati! Mogu sve pos-love završiti, bez brige!Stvarno, što ne jurite onešto be�e?«

»Kako be�e?«, pokušaÐukiæ da se uèini neupu-æen.

»Lepo, odlaze ljudi, nejavljaju se nikom, i to spuškom...«

»Ko je tako pobeg'o?Šta prièaš?«

»Ko? Eeee! Ako i' juèe idanas nije zbrisalo barpedeset, ovde me prese-ci, slobodno«, preðe pr-stom preko guše. »A ja,vidiš, ne be�im, veæodustajem«, isti prst odi-�e kao da podvlaèi. »Puš-ku i municiju predajemvama lièno!«

»To predaj onome odkoga si zadu�io!«

»E, pred'o bi' ja njemu,al' nemam vremena daga jurim po kafanama. Agde znam i u kojoj je? Kozna dokle je stig'o, ban-dov? Ima odavde do cen-tra grada prilièno, amo�da je on i negdedalje. Nego, neka ovo le-po ostane ovde, a evo icedulja na kojoj samupis'o sve: ime, prezime,godinu roðenja, jedini-cu... Ništa ne krijem!«

Ja sam ga za to vre-me posmatrao: ple-æat momak, ljudina,

što bi se reklo! Sad nje-mu izgleda ne dade ðavomira, pa obnovi temu:

»A, pominješ, pomi-nješ, kapetane, odgovor-nost?! Šta æe biti, stvar-no, po tvom mišljenju, al'stvarno da mi ka�eš, saonima što se nisu niodazvali mobilizaciji?A?«

Ðukiæ opet promrmlja,pa reèe:

»O tome neæu ja da vo-dim brigu. To nije mojastvar. A tebi, zar tebi, re-cimo, nije �ao drugova

de upotrebimo, onda je,valjda, neko bio du�an ida objasni ljudima kudai zašto se ide?! Tolikosmo, majku mu, zaslu�i-li! Svi smo mi ljudi! A neovako: svi idemo, a samoneki znaju kuda... a i oniako znaju?«

»Malopre reèe da neidemo baš svi...«

»Da, al' ovog puta mis-lim na nas, guliju, a nena tatine sinove, ovi' fun-kcionera, bur�ujsku de-cu... Mislim na nas, koji-ma su i slati pozivi...«

»Razumeo sam, nasta-vi.«

»To pitam: ko æe namaobjasniti kuda idemo,dokle?«

»Zar ti to nije objasniotvoj starešina ili tvoj na-èelnik za moral?«

»He, he! Moralista umom bataljonu ne zna niodakle je šupalj«, odgo-vori momak.

»Od njega, garant, jaimam više razreda škole.Dok je bilo pre, ono ko-munistièko, on se snala-zio pa tupio nešto, èit'o,u stvari, tuðe referate.Oni stignu lepo spakova-ni u kovertama, samo dai' on proèita. Seæam se save�bi. A niko ga nije nisluš'o. Sad nema kovera-ta, a ljudi 'oæe da èuju.Druga situacija. On, ja-dan, ne zna da zine. Još,k'o pravi se da zna, al' tosu, zaboga, va�ne stvari,pa ih on ne sme nama dasaopštava...«

»Mo�da ima i takvi'

stvari?«»E, ako i' ima, onda u

ðavolsku mater! A, komeæe da i' ka�e ako neæenama? Samo... ne veru-jem. Ti misliš da i on znaratne ciljeve? Zna mojkurac! Ne znaš i' ni ti!«

»Ajde, prekini! Pre-ter'o si«, poèe da besnikapetan i lupi šakom postolu. »Samo budala nezna da idemo da brani-mo zemlju od ustaša!Trebalo bi da se stidišpred nama, i pred svimašto ostaju! Nije ti �aoonolike vojske i nas ov-de, veæ još zameraš štone poslušamo tebe, kila-æa obiènog!«

Vas dvojice mi nije�ao«, odreèe voj-nik glavom, kao da

ga je kapetan nešto po-grešno razumeo, »nji'jeste, a vas dvojice nije.Kol'ko vidim, vama ovdenije loše. Èisti ste, ispe-glani, na suvom ste, ima-te æebadi da se ušuška-te...«

»Da, nama ovde prvaliga«, posuvrati oèimaÐukiæ. »Nego, slušaj: 'aj-de ti lepo prekini da na-ma ovde soliš pamet!Sad si ti dojadio meni!Evo ovako: ako si kukavi-ca, ostavi pušku i idi, date ne gledam, a ako si èo-vek, vrati se meðu svojedrugove i niko neæe, ja tito garantujem, ni znatida si pokušav'o da zbri-šeš!

Utemeljitelj prve lo�e naovim prostorima, godine1759. u Glini: grof IvanDraškoviæ

Karlovac u Domovinskom ratu: crta razdjelnica

što ih ostavljaš? Zar teneæe biti sramota da ihsutra sretneš, kad se ioni vrate?«

»Nji' mi jeste �ao. Ali,ne zato što ostaju, veæšto su pizde pa nemajusvi ovako hrabrosti kaoja da odlo�e puške i kre-nu kuæi...«

»Èekaj«, viknu kape-tan kao da uhvati kljuè-nu misao, »èekaj, znaèi,oni što ostaju su kukavi-ce, a ti si hrabar što be-�iš...?«

»Reko' veæ jednom dane be�im!«

»Dobro, odustaješ, ka-ko ti to zoveš... I zato si

hrabar, a oni su plašljivi,je l'?«

»Pa, da je sve normal-no, onda bi bilo obrnuto,al' pošto je sve obrnuto,onda je ovo normalno,da se valja sklanjati odtog nenormalnog!«

»E, jebi ga... Šta si sadrek'o?«

»Šta sam rek'o? Aj', dapoðemo od osnovnog:kad æe se pojaviti taj ne-ko«, vojnik odi�e obe ru-ke uvis pa upravi pogledka njima, »ko æe namaobjasniti kuda mi idemoi zašto? Ako su nam datetand�are u ruke i akosmo povedeni da ih neg-

1712.: Hrvatski su sta-le�i u Saboru 9. o�ujka1712. zakljuèili (Hrvatskapragmatièka sankcija) daæe u sluèaju izumiranjamuškog roda Habsburgo-vaca povjeriti se »onoj ionakvoj �enskoj lozi aus-

trijskog roda koja æe pos-jedovati ne samo Austri-ju nego i Štajersku, Ko-rušku i Kranjsku, a stolo-vati u Austriji«, èime jejoš jednom potvrðenaneovisnost Hrvatske odUgarske.

liæ), koji je 1743. postaoStarješina lo�e i primio ubratstvo još jednoga hr-vatskog plemenitaša –grofa Kazimira Draškovi-æa (1716.– 1765).

Hrvatski plemenitašu austrijskoj lo�i

U arhivu Velike lo�eAustrije pronaðen je o to-me zapis:

»Nakon što je grof Gon-dola preuzeo Salomonovèekiæ svoje lo�e, primio jeèestitke od braæe, koja su,

Hrvatski povjesnièar visokogaznanstvenog dosega

1869.: Istaknuti hrvat-ski povjesnièar Ferdo Ši-šiæ rodio se 9. o�ujka1869. u Vinkovcima. Aka-demik, bio je profesorpovijesti na Filozofskomfakultetu Sveuèilišta uZagrebu. U razvoju hr-vatske historiografije,njegovo djelo predstavljavisok znanstveni doseg.

Prouèavao je srednjov-jekovnu hrvatsku povi-jest. Napisao je nekolikosinteza hrvatske povijes-ti o razdoblju narodnogapreporoda do 1848. godi-ne (»Hrvatska povijest«,III), »Pregled povijesti hr-vatskoga naroda«, te »Po-vijest Hrvata u vrijemenarodnih vladara«.

Objavio je vrijednezbirke arhivske graðe

(»Hrvatski saborski spi-si«, I–IV; »Dokumenti opostanku KraljevineSHS«; »Ljetopis popa Du-kljanina«; »Koresponden-cija Raèki–Strossmayer«,I–IV).

Bio je zastupnik u Hr-vatskom saboru. Umro jeu Zagrebu, 1. sijeènja1940.

(14. srpnja 1789.) nastoji se sporazumjeti s dvorom. Ia-ko se govorkalo o njegovim tajnim vezama s kraljem,u trenutku iznenadne smrti (2. travnja 1791. u Parizu)još je vrlo popularan, pa je pokopan u Panthéonu. Ka-da je narod Pariza (10. kolovoza 1792.) zauzeo kraljevdvorac Tuileries, naðeni su dokumenti o njegovoj dvo-liènoj igri, pa je uklonjen iz Panthéona (1794).

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo jeobjavila NakladaPavièiæ.

(Nastavlja se u brojuod ponedjeljka)

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upravoje objavljena u nakladi»Lumena« iz Zagreba.

Page 3: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

17 * V J E S N I K • Ponedjeljak, 11. o�ujka 2002.

Piše: prof. dr. Vesna Brèiæ-Stipèeviæpredsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošaèa

SAVJETI ZA POTRO�AÈE

Pri kupnji tehnièki slo�enijihproizvoda zatra�ite pomoæ struène osobe

Potrošaèi trebaju prije kupnje razmisliti gdje kupovati u vezi s moguænosti ostvarivanja prava u sluèajureklamacije, jer ne posluju svi trgovci u skladu s dobrim poslovnim obièajima

Kako bismo pribli�ilièitateljima moguæ-

nosti koje naša Udrugaima u zaštiti potrošaèa,nastavljamo s navo-ðenjem konkretnihprimjera sluèajeva skakvima se u nas mo�esresti svaki potrošaè.

Dakle, na redu je slu-èaj treæi.

Gospoða iz Zagrebakupila je rabljeni auto-mobil prema sustavu»viðeno-kupljeno«. Na-kon nekoliko dana njenje mehanièar ustanovioda je automobil prešaoviše kilometara negošto piše na brojaèu kilo-

metra�e i da je bio ka-ramboliran, iako je pro-davaè tvrdio da automo-bil nikada nije bio ošte-æen.

Kupac je pitao ima lipravo razvrgnuti kupo-prodajni ugovor zbogtoga što je prodavaè za-tajio bitne mane proiz-voda kojeg je prodavao.

U naèelu ima pravorazvrgnuti ugovor, alikako je novac prodava-èu isplaæen, a proizvodpreuzet, preostaje jedi-no moguænost tu�be su-du zbog zatajivanja bit-nih podataka o proizvo-du, što je dugotrajan,

skup i muèan postupaku kojem tu�itelj moradokazati skrivene mane

i zlu namjeru prodava-èa.

Dakle, kupac ima pra-

vo koje æe teško ostvari-ti, pa preporuèujemosvima kada kupuju teh-

nièki slo�ene rabljeneproizvode, da zamole zapomoæ struènu osobu

koja æe im pomoæi uodluci i smanjiti rizikpogrešnog odabira.

I èetvrti sluèaj.Iz okolice Zagreba ja-

vila se ogorèena gospo-ða koja je kupila kuhi-njsku peæ koja se nakonnekog vremena pokva-rila. Peæ je odvezla uovlašteni servis, ali ninakon tri mjeseca zbognedostatka rezervnihdijelova peæ nije popra-vljena, iako još traje ga-rantni rok.

Davatelj garancije du-�an je osigurati rezer-vne dijelove i dovestiproizvod u ispravno

stanje u roku 45 dana,ili ako to ne mo�e, morazamijeniti pokvarenproizvod novim.

Preporuèili smo prija-vu tr�noj inspekciji kojaje ubrzala obešteæenjepotrošaèa koji je raski-nuo kupoprodajni ugo-vor i vraæen mu je no-vac.

Potrošaèi trebaju pri-je kupnje razmislitigdje kupovati u vezi smoguænosti ostvari-vanja prava u sluèajureklamacije, jer ne pos-luju svi trgovci u skladus dobrim poslovnim obi-èajima.

Protivnik oslonca na Austrijui prista�a suradnje s Maðarima

1867.: Hrvatski odvjet-nik i politièar DragojloKušlan umro je u Zagre-bu 11. o�ujka 1867. (rodiose u Krapini 12. sijeènja1817.). Bio je ilirac, hrvat-ski narodni preporodi-telj. Zajedno s IvanomMa�uraniæem zauzimaose za osnivanje napred-ne narodne stranke.

Za revolucije 1848.-1849. perovoða Bansko-ga vijeæa, Kušlan je 1848.èlan hrvatskog izaslan-stva na Slavenskom kon-gresu u Pragu. Pristašaje federalizacije Hab-sburške monarhije i po-litike austroslavizma.

Taj je stav radikalizi-rao nakon proglašenjaoktroiranog ustava uo�ujku 1849. godine. Su-raðuje s knezom Czarto-ryskim na stvaranju ma-ðarsko-slavenskog save-

za protiv Austrije.U doba neoapsolutiz-

ma bavi se odvjetniš-tvom (do 1857.), a kadase ponovno uspostavljaustavno stanje zastupnikje u Hrvatskom saboru.Protivnik je oslonca naAustriju i pristaša surad-nje s Maðarima, akopriznaju teritorijalnucjelovitost i autonomnaprava Hrvatskoj i Vojvo-dini.

ROÐEN TASSO – 1544.: U Sorrentu je 11. o�ujka1544. roðen talijanski pjesnik Torquato Tasso. Glavnomu je djelo »Osloboðeni Jeruzalem«, epski spjev udvadeset pjevanja, koji je znatno utjecao na europ-sku knji�evnost. Njegova poezija inspirirala je Gun-duliæa, Goethea, Byrona. Vjeruje se da su neki njego-vi soneti bili posveæeni Dubrovèanki Cvijeti Zuzoriæ.Umro je u Rimu, 25. travnja 1595. godine.

De�koviæev izraz pokreta materije

»Hrvatska Hrvatima«

Pojedinci u nekoj epohi imaju dva lica: jedno je uz-višeno a drugo groteskno. Zato ih suvremena povi-jest naziva luðacima ili herojima, prema tome tko

ju je napisao. (Carlo Bini)

Konstituirana Velika lo�a HrvatskeGodine 1781. Veliki majstor Velike lo�e Hrvatske Ivan grof Draškoviæ sazvao jeSkupštinu u Pešti, na kojoj je došlo do reorganizacije slobodnog zidarstva u

Habsburškoj monarhiji: nazoèni slobodni zidari prihvatili su utemeljenje sedam Velikihprovincijalnih lo�a. Tako je nastala i Velika provincijalna lo�a za Erdelj,

Hrvatsku i Dalmaciju

Godine 1778. radiloje prema sustavuili observanciji

grofa Ivana Draškoviæadevet lo�a: Sloboda (ZurFreiheit), u Vara�dinu;Mudrost (Zur Klugheit), uZagrebu; Ratno prijatelj-stvo (Zur Kriegfreunds-chaft), u Glini; Nepobjedi-va ruka vojske (L'invicibleaux bras armes), u Otoè-cu; Budnost (Zur Wach-samkeit), u Osijeku; Veli-kodušnost (Zur Grossmu-th), u Budimpešti; Šutljivo-st (Zur Verschwiegenkeit),u Bratislavi; Zlati lavovi(Zum grunen Lowen), uPragu i Tri bijela ljiljana(Zu den drei weissen Li-lien), u Temišvaru...

Ivan grof Draškoviæumro je 21. veljaèe 1787.godine u èetrdesetsedmojgodini. Pokopan je nasvom imanju u dvorcuKlenovnik. Sve lo�e su ta-da odr�ale �alobni rad, napogrebu su bili predstav-nici svih hrvatskih lo�a.

Pristaša slobodnih idejaOd Draškoviæa su se

oprostili na slobodnozi-darski naèin, radom uhramu i u budimpeštan-skoj lo�i Velikodušnost, aoproštajni govor dr�ao jejedan od utemeljitelja lo-�e kapetan Josip LadislavJeszenowsky, rekavši, me-ðu ostalim, kako »nije bilojunaèkog èina za koji onnije bio sposoban; nije bilojunaèkog svojstva koje ni-je posjedovao«.

Maðarski knji�evnik Fe-renc grof Kazinczy posve-tio mu je šest stihova nad-grobnog epitafa.

Osim podmaršala Kazi-mira grofa Draškoviæa iIvana grofa Draškoviæa jošsu èetiri èlana plemiækeobitelji Draškoviæ ostalavjerna slobodnom zidar-stvu.

Josip II. grof Draškoviæ(umro 1802.), carsko-kraljevski komornik i pu-

kovnik te ujedno Veliki�upan Baranjske �upani-je, radio je u jednoj erdelj-skoj lo�i.

Juraj grof Draškoviæ(1773. – 1849.) bio je kul-turni djelatnik; kao kape-tan, zbog slabog zdravlja,napustio je vojsku. Kaopristaša slobodnih idejaodlazi iz domovine i podpseudonimom Ðuro Far-kaš putuje Europom.

Godine 1834. kupio je uŠvicarskoj dvorac i tamoobjavio deset svezaka èa-sopisa Freimuthige Ge-denken, a, prema uzoruna suvremene pisce, obja-vljivao je u Slobodoumnimmislima vlastite èlanke.

Godine 1843. pokušaose vratiti u domovinu, alimu austrijsko zastupniš-tvo u Bernu to nije odobri-lo. Juraj grof Draškoviæbio je èlan jedne lo�e uŠvicarskoj.

Lovro grof Draškoviæ(1750. – 1817.) bio je potpu-kovnik i carsko-kraljevskikomornik.

Bio je drugi brat IvanaDraškoviæa. Slobodni zi-dar postao je 1773. godine,kada je primljen u vara�-dinsku lo�u Potpuni sa-vez. Kasnije je starješinavara�dinske lo�e Kod trizmaja, koja je poslije pro-mijenila ime u Prijatelj-

poleona; bio je blizak sfrancuskim generalima islobodnim zidarima F.L.Marmontom i H.G. Ber-trandom, i dopisivao se snjima na francuskom jezi-ku.

Od 1832. u Karlovcu jetiskao Disertatia ili razgo-vor. To je prva izrazitoprogramska politièka bro-šura s kojom je hrvatskinarod dobio politièki, gos-podarski i kulturni pro-gram. Pisac u njoj tra�iobnavljanje banske vlasti inarodni jezik. Meðu osta-lim, zapisao je:

»Mi smo usred Europe,nama se prijeti Istok i Za-pad onom tamom iz kojesmo pobjegli prije stoti-njak godina, ne �eleæi višenikada upasti u su�anj-stvo, su�anjstvo neznanja.Svjetlošæu koja je unesenau naš narod i koju gledajujoš nenavikle oèi ovog na-roda, te snagom koju muta svjetlost daje, potrebnoje odgojiti njegove uèiteljekoji æe mudrošæu, snagomi ljepotom narod voditi kznanju.«

Osudio zavist i nesloguGodine 1835. objavio je

u Danici tri pjesme: »Pos-koènica«, »Pjesma domo-rodska« i »Napitnica ilir-skoj mlade�i«. Njegovamisaono najva�nija pjes-ma jest »Mlade�i ilirskoj«(1836.). U njoj je osudio za-vist i neslogu, istaknuova�nost narodnog jezika iobrazovanja...

Janko Draškoviæ je zas-lu�an za širenje preporod-nih ideja svoga vremena.Godine 1838. osnovana jeuz njegovu podršku Èitao-nica ilirska, dvije godine

kasnije zauzeo se za osni-vanje Narodnog kazališta.

Zbog poodmaklih godi-na otklonio je bansku èast.Predsjedao je 25. o�ujkaNarodnoj skupštini, na ko-joj je donesen prvi pro-gram prekretne1848./1849. godine u Hr-vatskoj.

Kada je godine 1808. bo-ravio u Parizu, postao jeèlan poznate slobodnozi-darske lo�e Philanthropesreunion.

U Brezovici prihvaæensustav s tri stupnja

U dvorcu Brezovica krajZagreba, od 22. do 24. lip-nja 1775. sastali su se hr-vatski slobodni zidari iutemeljili Veliku lo�u Re-formirano slobodno zidar-stvo Provincije slobodepod maðarskom krunom(Latomia Libertatis subCorona Hungariae in Pro-vintiam redacta).

Pod njenom zaštitomradile su glinska, zagre-baèka, vara�dinska i kri-�evaèka lo�a. Na sastankusu sastavili Konstituciju izajednièki Ritual. Prihva-tili su sustav s tri stupnja.

Slobodni zidari su sepodijelili na dva okruga:»ultra Savam« (Glina i Za-greb) ili Ratni savez, te na»cis Savam« (Vara�din iKri�evci) ili Slobodni sa-vez. Godinu dana kasnijeu Draškoviæevu observan-ciju ili sustav ušla je i bra-tislavska lo�a Šutljivost(Ad taciturnitatis, Halgat-saghoz).

U toj lo�i radio je nekovrijeme i hrvatski slobod-ni zidar Nikola pl. Škrlec,u ono vrijeme »ministar zaškolstvo«.

(Nastavlja se)

»Nji' tamo boli uvo za nama ovde«»Pa, dobro, je l' išta èuste? Veæ smo treæi dan bez ikakvih informacija, otkako smo

krenuli sa Banije, i sami znate...« »Ma, razumeo sam da vode neku raspravu uskupštini...« »Kakvu? O èemu?« »Pravo da ti ka�em, raspravljali su o nekim rasplodnim

bikovima iz Velike Plane, drugog se ne seæam...«

Hm, u redu! Al' ja re-ko' veæ: ne odlazimzato što sam kuka-

vica i kilaæ, što ti ka�eš,veæ što imam dovoljno bri-ge i bez ove gungule. Ti neznaš, kapetane, kako ja �i-vim, i bolje da ne znaš! Nemoraš da znaš ni da èe-kam pos'o veæ osam godi-na i da ne mogu ni da seo�enim bez plate, k'o siro-ma. Neæe nijedna za 'va-kog. �ivim tako dobro dami je samo rat nedostaj'o!A, evo ga, doðe i on...«

Vojniku se smraèi predoèima i upade u neke teš-ke misli. Zaæuta on, zaæu-tasmo i mi. Onda se on na-glo tr�e i uhvati za bravu.

»Oprostite na smetnji«,reèe, »razbudio sam vas.Izvinite, stvarno! Ja vam�elim mnogo sreæe i da sei vi što pre vratite, po mo-guæstvu, svi �ivi i zdravi!Nemojte iæi daleko! Poz-dravljam vas!«, iskoèi uhladnu noæ i zalupi za so-bom vrata. Ðukiæ odmah-nu rukom i promrmlja:

»Ovaj deèko je naèistopuk'o! Poludio! Kud' æesad, nesreænik? Jesi li muvidio mrak u oèima, ovosad, na kraju...? Jebo te!«Pokušah da i sam neštoka�em, ali kapetan nasta-vi: »Mo�da je i bolje štoode! Taj bi unosio paniku ine bismo znali, posle, nesamo šta s njim da radi-mo, nego i sa èitavom nje-govom jedinicom. Ljudi bise poveli za budalom. Da,da, bolje je ovako... Snaæiæe se valjda nekako da do-ðe do kuæe... A i gde menena de�urstvu da ovo zade-si? Pojavi li se svake noæi

ko smo krenuli sa Banije, isami znate...«

»Ma, razumeo sam davode neku raspravu uskupštini...«

»Kakvu? O èemu?«»Pravo da ti ka�em, ras-

pravljali su o nekim ras-plodnim bikovima iz Veli-ke Plane, drugog se ne se-æam...«

»O tome raspravljali...?«»I', pa šta misliš? Da nji'

tamo boli uvo za nama ov-de?«

Ukujni zatièem Mi-

heca kako dolivakafu, puši i prièa li,

prièa. Dve devojèice, tobo-�e – njegove buduæe snaj-ke – slušaju ga, smeju se izapitkuju dok bezvoljno izšolja prismaèu podgreja-no mleko. Njihova matiMilena gleda za šporetomsvoja posla, smeje se i ka-�e za Miheca da je dobarumesto tranzistora.

»Sad æu«, skreæe mi pa�-nju, »skuhati kafu za tebe ikomandanta!«

»Mo�e, mo�e«, radujemse.

»Gde si spava? Kako tije bilo?«

»U nekom senu, k'o cu-kin!« Ona se nasmeja.

»Ne pitaj! Sav sam seskoèinjio. Baš trèim odoz-do pravo ovamo, da do-ðem sebi u toplom...«

Milena je lepa, obrazo-vana, mlada �ena, æerka

starijeg domaæina. Prièakako se u roditeljsku kuæuvratila iz Karlovca tek predve nedelje, u poslednjièas kad se moglo proæi.Mu� joj je na radu u Ne-maèkoj i brine, jer dugonije od njega dobila ni-kakvu vest.

»On je Srbin, a našimaod Hrvata nije sigurno nitamo kod Njemaca. Uosta-lom, oni su sve ovo i zaku-hali...« Sama, do skoro, ni-je bila ni svesna kojem na-rodu pripada; mislila je, ustvari, da je Jugoslovenka,da je to dovoljno, pa se prisvakom popisu tako izjaš-njavala. �ivela je sreæno,dole u gradu, imala stan,nove stvari, auto, radila jeu dobrom preduzeæu kaoekonomista i podizala smu�em decu. Letos je do-bila otkaz na poslu bezpravog objašnjenja. Na-ravno, slutila je šta je pos-redi, jer su pre toga regis-trovali sve Srbe. Ipak, po-kušala je da se bori...

Objašnjava mi da su senjen otac i stric o�enilidvema sestrama iz Kne�-gorice. Mati i tetka (isto-dobno i strina) jesu Hrva-tice, pa su, dakle, i svihèetvoro dece iz oba braka,i ona sama, polutani. Ali,napominje, sad su hade-zeovci došli na vlast i nemo�e se u Hrvatskoj višebiti ništa sem Hrvat.

ZLATA GJUNGJENAC-GAVELLA – 1898.: Hrvat-ska pjevaèica Zlata Gjungjenac-Gavella rodila se 11.o�ujka 1898. u Èazmi (umrla je 26. lipnja 1982. u Za-grebu). Studij pjevanja završila je u Zagrebu, a usavr-šavala se u Beèu. Debitiravši u Operi HNK u Zagrebu1918. godine, od 1919. do 1947. djelovala je u Zagrebu,Ljubljani i Beogradu. Istaknula se kao PuccinijevaCho-Cho-San i Tosca, Verdijeva Violetta... Bila je is-taknuta koncertna pjevaèica i vrsna pedagoginja.

GRGA ANTUNAC – 1906.: U Šibeniku se 11. o�ujka1906. rodio hrvatski kipar Grga Antunac (umro u Za-grebu 15. sijeènja 1970.) Od 1946. bio je profesor naLikovnoj akademiji u Zagrebu. U Meštroviæevu ateli-jeru kleše reljefe za crkvu u Otavicama i dr. Svojeskulpture (aktovi) kleše, radi u bronci, drvu, bjeloko-sti i terakoti. Modelirao je realistièki.

1883.: Hrvatski kiparBranislav Deškoviæ rodiose 11. o�ujka 1883. u Pu-èišæu na Braèu. Kipar-stvo uèi u Veneciji, Beèute Parizu, gdje, s preki-dima, ostaje do 1921. i ta-mo više puta izla�e. Po-najprije je animalist.Njegova sitna plastika sfigurama i motivima �i-votinja nastala je iz stu-dija prirode.

Znaèajke toga kipar-stva svode se na studij iizra�avanje pokreta ma-terije, o�ivljavanje povr-šina malim, nepravilnim,prelomljenim plohamapod refleksima svjetla.Radio je s lakoæom, pre-

te�ito bez modela.Plodno razdoblje nje-

gova �ivota zakljuèeno je1921., kada duševno obo-lijeva. Do smrti 21. kolo-voza 1939. u Vrapèu dajejoš samo nekoliko por-treta i figura.

1903.: U Hrvatskoj doš-lo do jedinstvenoga ot-pora svih oporbenih sna-ga dvadesetogodišnjojKhuenovoj banskoj vla-davini. Nakon velikeskupštine svih hrvatskihoporbenih stranaka, 11.o�ujka 1903., u dvoraniHrvatskog sokola u Za-grebu, na kojoj su prih-

vaæene tri rezolucije: ofinancijalnom odnosuHrvatske i Ugarske, slo-bodi tiska, udru�ivanja iizbora te protiv jaèanjamilitarizma, zapoèeo jediljem Hrvatske val odr-�avanja oporbenih skup-ština, gotovo po svimmjestima, s geslom »Hr-vatska Hrvatima«.

Pisac socijalnoga usmjerenja1913.: Hrvatski knji-

�evnik Grgur Karlovèanrodio se 11. o�ujka 1913.u Kalinovcu, Podravina.Kao uèitelj slu�bovao jeu Hercegovini (Tasovèi-æi). Sudionik NOP-a, ubi-jen je pri pokušaju bije-ga iz logora u StarojGradiški 29. rujna 1942.Pisao je izrazito socijal-no intoniranu poeziju i

prozu. Zbirke su mu pje-sama »Srce nad ravni-com« (1933.) i »Lice dana«(1940.), koje govore o teš-kom �ivotu Hercegovacai o društvenim sukobimaprije Drugoga svjetskograta.

Napisao je i roman»Natopljene brazde«(1939.) s motivima iz po-dravskoga �ivota.

ALEXANDER FLEMING – 1955.: Umro je engleskimikrobiolog Alexander Fleming, znanstvenik koji jezadu�io svijet otkriæem penicilina (1928.). Zajedno sFloreyem i Chainom dobitnik je Nobelove nagrade zamedicinu 1945. godine.

sam da ste se nerviralidok se onaj potpukovnikdrao.« »Ja, lebac mu je-bem... Budala, ništa drugo.Kako me je iznervir'o?!Došlo mi, majke mi, biloda ga udarim. Jes', majkemi. Dere se k'o budala. Vi-di da se mi tamo napinje-mo da išta èujemo, a ondig'o glavu i zavapio:'Proooglaašaavaaamooopštuuu mooobilizaa-

ciiijuuu naaa teeeriiito-riiiijiii ooopštiiiineeeVooojniæ!' Diktira èovekmobilizaciju! Gde do sadbi da to naredi? Sad onoglašava rat. Kao da on otome odluèuje... Zamaloda ga zviznem pesnicom.Uf, što mi ga pomenu? Od-vratan je.«

»Pa, dobro, je l' išta èus-te? Veæ smo treæi dan bezikakvih informacija, otka-

dovuèem do domaæinovekujne i zgrejem kraj špo-reta. Na putu sreæem Gra-hovca i pitam ga kako jeon spavao.

»Kako sam spav'o?«, od-govara nateèenog lica.»K'o buva na kurcu! Štame pitaš...?«

»Jeste li sinoæ uspeli daèujete vesti?«, persirammu jer je, iako rezervista,najstariji u brigadi. »Video

Politièar i narodni preporoditelj, sin grofa IvanaDraškoviæa, utemeljitelja slobodnog zidarstva uHrvatskoj: grof Janko Draškoviæ (1770. – 1856.)

Podvrgavanje strogoj kazniO lo�ama. Pravilno

ustrojen skup zidaranaziva se lo�om. To jemjesto gdje se zidariokupljaju i rade. Svakibrat pripada jednoj lo�ii pokorava se njezinimposebnim statutima i

opæim pravilima velikelo�e.

U prošlosti, nijedanmajstor ili pomoænik ni-je smio izbivati sa sas-tanka lo�e bez valjanarazloga; u protivnom,podvrgavan je strogoj

kazni.U lo�u se primaju sa-

mo muškarci na do-brom glasu; dobri, vjer-ni, slobodoumni ljudi,zrele dobi.

(»Du�nosti jednogaslobodnog zidara«)

stvo. Godine 1786. radio jeu zagrebaèkoj lo�i Mudro-st (Prudentia).

Hrvati dobili programJanko grof Draškoviæ

(1770. – 1856.) bio je politi-èar i narodni preporodi-telj, sin Ivana grofa Draš-koviæa, utemeljitelja slo-

bodnog zidarstva u Hrvat-skoj. Kao svi Draškoviæi ion je bio vojnik; godine1789. sudjelovao je u opsa-di Beograda (zajedno saslovenskim slobodnim zi-darom barunom JurijemVegom), pod vodstvom ge-nerala G.E. Laudona. Kas-nije je ratovao protiv Na-

po jedan ovakav pamet-njakoviæ?«

»Ne.«»Ne? Pa, ja... Ka�em ja

vama svima: Kad je muka,'ajde Ðuka! A kad... znašono, onda mene ne zove-te!« Jutro. Ukoèen i proze-bao, gledam da se što pre

Neprijateljsko pustošenje Hrvatske: Karlovac-Turanj

(Nastavlja se)

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo jeobjavila NakladaPavièiæ.

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodnozi-darska èitanka« upravo jeobjavljena u nakladi »Lu-mena« iz Zagreba.

Page 4: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Što uèiniti ako ne podnosite mlijekoPoèetna istra�ivanja upuæuju na to da kakao mo�e smanjiti simptome uzrokovane nepodnošljivošæu

laktoze. To znaèi da takve osobe pokušaju piti èokoladno mlijeko. Neke od njih æe primijetiti da imajumanje neugodnih simptoma

Kada ste posljednji putispili do dna veliku èa-

šu hladnog mlijeka? Mnogiod vas odgovorit æe da je tobilo prije tri sata, za vrije-me doruèka. Meðutim, ne-ki od vas æe kazati da nisupopili mlijeko veæ godina-ma.

Ono što dr�i milijuneljudi u svijetu podalje odmlijeka i drugih mlijeènihproizvoda je stanje orga-nizma koje se zove netole-rancija (nepodnošljivost)laktoze. Laktoza je mlijeè-ni šeæer koji je prisutan usvim mlijeènim proizvodi-ma. Ona se normalno pro-bavlja u tankom crijevu, uzpomoæ enzima laktaze.

Meðutim, neki ljudi, koji

ne podnose laktozu, nestvaraju u svom tijelu do-voljnu kolièinu laktoze zanormalno probavljanjelaktoze. Posljedice toga ni-su opasne, ali mogu bitineugodne: nadutost, naku-pljanje plinova u crijevima,bolovi, grèevi, èak i proljev.Jednostavno dr�ati se po-dalje od mlijeka i mlijeè-nih proizvoda izgleda kaojedno rješenje, meðutim tonije najmudrije, ni najugo-dnije rješenje. Ljudi kojine uzimaju mlijeène proiz-vode, posebno �ene, imatæe zaista teškoæa u zadovo-ljavanju dnevnih potrebaza kalcijem koje iznose od800 do 1200 mg. Premdamogu dobiti nešto kalcija

putem lisnatog povræa, oniæe gotovo sigurno moratiuzimati dodatni kalcij uobliku nekoga farmaceut-skog preparata.

Sreæom, postoje naèinida se naðe izlaz (osim unajte�im sluèajevima ne-

podnošljivosti laktoze) i dase uzimaju mlijeèni proiz-vodi, koje treba ili za kojimèeznete.

Uzimajte male obroke.Mo�da ne mo�ete podnijetipunu èašu mlijeka, alimo�da æete primijetiti da

nemate problema ako po-pijete recimo pola èaše.Takoðer, mlijeko sa �itnimpahuljicama, u kavi ili kaosastojak nekih kuhinjskihrecepata, mo�da uopæe ne-æe izazvati probleme imo�da æete takvo mlijeko

podnositi potpuno dobro.Pokušajte s pravim jo-

gurtom. �ive kulture u jo-gurtu probavljaju laktozu,ali jogurt mora biti pravi,ne pasteriziran.

Izbjegavajte sireve s viso-kim sadr�ajem laktoze.

Na�alost, kod nas ne oba-vljaju ta mjerenja.

Pokušajte s nadomjesci-ma za enzim laktazu. Je-dan takav nadomjestak jeje laktaza u obliku tekuæi-ne, od koje se nekoliko ka-pljica stavi u mlijeko i pro-miješa. Drugi oblik su ta-blete koje se moraju �va-kati za vrijeme dok se uzi-ma mlijeèni proizvod ilineposredno iza toga.

Na�alost, takvih se na-domjestaka kod nas još nemo�e dobiti.

Uzimajte mlijeko bezlaktoze. Ali takva mlijeka,na�alost, nema na našemtr�ištu.

Stavljajte kakao u mlije-ko. Poèetna istra�ivanja

upuæuju na to da kakaomo�e smanjiti simptomeuzrokovane nepodnošljivo-šæu laktoze. To znaèi datakve osobe pokušaju pitièokoladno mlijeko. Nekeod njih æe primijetiti daimaju manje neugodnihsimptoma.

Na kraju, va�no je da sene zamijeni nepodnošljivo-st laktoze s alergijom namlijeko. Postoje ljudi kojisu alergièni na mlijekozbog prisustva bjelanèevi-ne kazeina u mlijeku.Alergija na mlijeko se ma-nifestira osipom i obiènone s proljevom. Ako ste ubilo kakvoj dilemi, posav-jetujte sa svojim lijeèni-kom.

Preporodno djelovanje knji�evniceDragojle Jarneviæ

1875.: Hrvatska knji-�evnica Dragojla Jarne-viæ umrla je 12. o�ujka1875. u Karlovcu (gdje sei rodila 4. sijeènja 1812).Bila je uèiteljica. Školo-vala se u Karlovcu i u vi-še europskih gradova.

U Karlovcu je osnovalaprivatnu djevojaèku ško-lu. Bila je odgajateljica iguvernanta u bogatimobiteljima u inozemstvu.Vatreno djeluje meðupripadnicima hrvatsko-ga narodnoga preporo-da, a bila je i istaknut bo-rac za �enska prava.Svoje prve knji�evne ra-dove Dragojla Jarneviæobjavljivala je na nje-

maèkom, a tek poslije nahrvatskom jeziku. Jednaje od zaèetnica hrvatskenovelistike (»Domorodnepovijesti«, 1843.) i roma-na (»Dva pira«, 1864.). Pi-sala je i povijesne trage-dije, a literarno je naj-vredniji njezin intimandnevnik pisan od 1832.godine.

Ljudi svih razdoblja nalik su jedni na druge. Povi-jest nam nije korisna zato što bismo u njoj èitali pro-

šlost, nego zato što èitamo buduænost.(Jean-Baptiste Say)

Englez danas mo�e biti èlan više lo�aSamuel Prichard je 1730. objavio slobodnozidarski tekst »Razotkrivanje slobodnog

zidarstva«. Njegov »izdajnièki spis« razbjesnio je slobodne zidare, ali je meðu profanimapobudio veliki interes za slobodnozidarsku simboliku i njene ciljeve. Kako je engleska

Velika lo�a svoj ritual prenosila usmenim putem, Prichardov spis postao je radnaosnova mnogim novoutemeljenim lo�ama

Na treæoj SkupštiniVelike lo�e (17. pro-sinca 1777.), koja je

poèela raditi samostalno,mimo Beèa i drugih nje-maèkih lo�a, prihvaæen jenovi Statut i Rituali. Skup-štinu je sazvao zamjenikVelikog majstora Stjepangrof Niczky (1747. – 1777.),koji je iznenada umro zavrijeme trajanja skupštine.

Godine 1778. konstituira-na je Velika lo�a Hrvatske.Veliki majstor postao jeIvan grof Draškoviæ, prvinadzornik bio je Aleksan-dar pl. Pastory, drugi na-dzornik pukovnik Kne�eviæiz glinske lo�e u kojoj je ob-našao du�nost prvog na-dzornika.

Glavni zastupnik Velikogmajstora postao je Franjopl. Szpleny, tajnik lo�e bioje kapetan Paunsenwien izbudimske lo�e Velikoduš-nost.

U godini 1778. radilo je,prema Draškoviæevoj ob-servanciji, devet lo�a: Rat-no prijateljstvo (Glina,1759.); Sloboda (Vara�din,1772.); Mudrost (Zagreb,1773.); Nepobjediva rukavojske (Otoèac, 1777.); Veli-kodušnost (Budimpešta,1775.); Šutljivost (Bratisla-va, 1776.); lo�a Zeleni lavoviiz Praga i lo�a Tri bijela lji-ljana iz Temišvara.

Ali na podruèju tadašnjeHrvatske radile su još nekelo�e: Sloboda (kasnije jepreuzela novo ime,

Prijateljstvo) u Vara�di-nu (1775.), koja nije htjelauæi u Draškoviæev sustav;lo�a u Kri�evcima za kojuse ne zna njeno slobodnozi-darsko ime (1780.), lo�a

Hrabrost iz Karlovca (1780.)i lo�a Poštenje u Petrovara-dinu (1785.).

Reorganizacijaslobodnogzidarstva u Monarhiji

Godine 1781. Veliki maj-stor Velike lo�e HrvatskeIvan grof Draškoviæ sazvaoje Skupštinu u Pešti, na ko-joj je došlo do reorganiza-cije slobodnog zidarstva uHabsburškoj monarhiji: na-zoèni slobodni zidari prih-vatili su utemeljenje sedamVelikih provincijalnih lo�a.

Tako je nastala i Velikaprovincijalna lo�a za Er-delj, Hrvatsku i Dalmaciju.Pod njenom zaštitom radiloje dvanaest lo�a. Tri godinekasnije, na Prvom kongre-su slobodnih zidara u Beèu,utemeljena je Velika lo�a,sastavljena samo od èetiriProvincijalne lo�e; Ugarskaprovincijalna lo�a okupilaje lo�e iz Kraljevine Ugar-ske, Hrvatske, Slavonije iDalmacije.

Od 15. veljaèe do 26. svib-nja 1785., u Parizu je dvaputa radio višemjeseèniKonvent europskih slobod-nih zidara (drugi put od 8.o�ujka do 25. svibnja 1787.).

Na njemu su kao delega-ti iz austrijskih, ugarskih ihrvatskih lo�a sudjelovalislobodni zidari grof Dietri-chstein, grof Esterhazy,Matolay, grof Pallfy, Prevot

Stewarta, unijeli u lo�e svo-ju svakodnevnu politiku.

Samuel Prichard je 1730.objavio slobodnozidarskitekst »Razotkrivanje slobo-dnog zidarstva«. Njegov »iz-dajnièki spis« razbjesnio jeslobodne zidare, ali je me-ðu profanima pobudio veli-ki interes za slobodnozi-darsku simboliku i njeneciljeve.

Kako je engleska Velikalo�a svoj ritual prenosilausmenim putem, Prichar-dov spis postao je radna os-nova mnogim novoute-meljenim lo�ama.

Strukovne lo�e, lo�ebivših èasnika,apstinenata...

O tome svjedoèi više odtrideset razlièitih izdanjakao i mnogi prijevodi. En-gleska je u to vrijeme imalaèetiri Velike lo�e, kasnijedvije, koje su se 1813. napo-se ujedinile pod imenomUjedinjena Velika lo�a En-gleske. U Engleskoj je Veli-ka lo�a gotovo slu�bena us-tanova; vodeæu ulogu u njojimaju pored intelektualacai èlanovi Kraljevskog doma;George VI. bio je slobodnizidar, a u godinama1936./1937. i Veliki majstorŠkotske.

Današnji Englez mo�e bi-ti istodobno èlan više lo�apa to potièe stvaranje lo�as razlièitim namjerama. Ta-

ko postoje strukovne lo�e,lo�e bivših èasnika, lo�eapstinenata, rotarijanacapa èak i onih koji skupljajurazlièite stvari: lo�e filate-lista, numizmatièara ili sa-kupljaèa pivskih krigli.

Poznate su lo�e gdje segovori nekim drugim jezi-kom. Postoji i lo�a za slije-pe Svjetlost u tami (Lux intenebris) ili lo�a Hodoèasni-ka (Pilgrim).

Majka svih lo�a uEngleskoj

Drugi svjetski ratumanjio je djelatnost en-gleskih lo�a ali ih nije pre-kinuo, kako je to bio sluèajs lo�ama na europskomkontinentu.

Nekoliko je hramova ra-zoreno, ali se englesko slo-bodno zidarstvo danas uto-liko više posvetilo dobro-èinstvu i humanim, karita-tivnim akcijama.

Ujedinjena Velika lo�aEngleske danas ima više od8000 lo�a, od toga oko 760lo�a izvan Engleske.

Broj braæe godine 1991.procjenjuje se na oko750.000, od toga ih samo300.000 radi u londonskimlo�ama. Veliki majstor jevojvoda od Kenta, blizakroðak engleske kraljice.

Ujedinjena Velika lo�aEngleske je majka svih lo-�a: samo njeno priznanjeomoguæava regularni radnacionalnih Velikih lo�a.

(Nastavlja se)

»Idi ti pa ratuj, ako ti se ratuje!«Komandiri sa terena kukaju preko telefona da ih vojnici ignorišu i da ne ustaju iz rovova.

»Pa, šta rade«, pitaju iz štaba. »Ništa«, odgovaraju. »Sede, puše i zajebavaju se!«Ja to, ipak, nisam i naovakav naèin ne �elimbiti. A mogla sam i

prihvatiti. Otvoreno su miobeæali da bi me onda vra-tili na posa'. Nisam za�alilani za stanom ni za stvarimakoje nisam mogla ponijeti.Dobro, nije baš da nisam...gluposti! Tek, stavila samdjecu...«, briše krpom ruke,»stavila sam decu u kola snešto preobuke i izašlapreko Turnja dok se jošmoglo, pravo ovamo, rodi-teljima. Ako moja majka,kao èista Hrvatica, zna dasu ustaše zlo, šta onda Srbitreba da misle?

Ovo je selo u prošlomeratu sve spaljeno. Doduše,tad su kuæe uglavnom biledrvene (sad sam malo ci-nièna), pa su lako pogorile.Nije ostalo ništa sem pepe-la. Otac i striko su ostali si-rotani. Sami su nastavili dase brinu o imanju koga, ubiti, sem zemlje, nije ni bi-lo. Tad su ljudi odavleodlazili dolje, u hrvatskasela, da tra�e osnovnestvari za �ivot.

Moj pokojni ðed, majèinotac, jednoga dana, valjdagledajuæi vrijednu braæuda su se veæ zamomèilli,o�eni ih objema kæerima ipomogne da se ova kuæanapravi. Eto, to je, kak' bise moglo kazat', naša obi-teljska povijest. Nastojalasam to objasnit' na poslu,ali nije vrijedilo. Pitali sume, onda, za mu�a: gdjeje? Nisu, navodno, vjerova-li da je jošte u Njemaèkoj.Sigurno je,vele, negdje uèetnicima. – Znamo mi tak-ve. – Kakve? – pitala sam. –Na osnovu èega ste sigur-ni? – Nisam dobila odgo-vor, kao ni mnogi drugi usliènoj situaciji. Postalismo nepo�eljni u gradu ina ovaj ili onaj naèin namje to pokazivano...«

Moli me, na kraju razgo-vora, za nešto jednostavno:

»Eh, eh, eh...«, odukujeRadojko.

Prema planu, treæi ba-taljon na levom, zapadnomkrilu, trebalo bi da napre-duje od Cerovca Tušilovaè-kog, uz desnu obalu Kora-ne, prema Jelašima i Tur-nju; drugi bataljon, u sredi-

�emo?!«»A, ko æe ostati ovde?""Pa, neæe sve... Dvojicu-

trojicu, za primer...«»Pssst!«

Dok naèelnik štabaoèito razgovara snekim od najzabri-

nutijih starešina, koman-dant stoji iza i zapitkuje,povremeno, šta onaj odoz-do prièa. Trnovac se u je-dan mah okreæe sa slušali-com u ruci i prenosi:

»Ka�e da mi ovde u šta-bu èešemo muda dok onidole ratuju... Zovu nas davidimo kako to izgleda.«

»E, majku mu...«, cedikroz zube Puriæ.

»I što ratuju«, potpukov-nik nastavlja u slušalicu:»A-ha, da, da... A, hoæete likrenuti ako ja, recimo, si-ðem meðu vas, s još neko-liko dobrovoljaca iz ko-mande?«

»Šta reèe?!?«»Molim? Da ja idem is-

pred vas? Pa, to sam i mis-lio... A-ha, da odr�im obe-æanje, svakako! Je l' tako?Va�i... Saèekajte... Doæi æe-mo...!«

»Sine, sad smo najebali«,èuje se opet neko, rekaobih da je Rajeviæ, ali se ni-èija glava ne pomera da gaidentifikuje. Trnovac otkri-va rukom ciradu i staje is-pred nas...

»Drugovi... ko hoæe dapoðe sa mnom u borbu?Treæi bataljon neæe da kre-ne. Moramo da ih ohrabri-mo...«

Svi æutimo.»Predla�em, ako ima do-

brovoljaca, da skinemo èi-nove i poðemo kao obièniborci... Evo, i ja æu takouraditi.«

(Nastavlja se)

Lekcionar Bernardina Spliæanina,prva hrvatska knjiga na latinici

Poginuo Cesare Borgia

ju da neæe? Jesu li vojskaili nisu?«

»U èemu je problem?«Komandiri sa terena ku-

kaju preko telefona da ihvojnici ignorišu i da ne us-taju iz rovova.

»Pa, šta rade«, pitaju izštaba.

»Ništa«, odgovaraju. »Se-de, puše i zajebavaju se!«

»I, sunce ti...!«Ispada da oficiri izaðu iz

rova, zatrèe se, pa se okre-nu i vide da ih niko ne pra-ti. Onda, jadni, šta æe, br�e-bolje i sami se vraæaju. Pi-taju vojnike šta se desilo,što ne polaze, a ovi mrtvi-hladni odgovaraju:

»Ko te, more, jebe!? Idi tipa ratuj, ako ti se ratuje!Niko ti ne brani, ha, ha!«

Puriæ se dere u slušali-cu, èujemo i psovke u štab-nim kolima, ali, izgleda, ne

vredi. Posebno je, ka�u, lo-še stanje u drugom i tre-æem bataljonu, prvi se veænekako pokrenuo.

Sedimo pod šatorom i sastrahom šuškamo:

»Šta se mo�e desiti akoovakvo stanje potraje?«

Imamo pred sobom kar-te i na njima ucrtane svepolo�aje i predviðena kre-tanja, pretpostavljeni broj irazmeštaj neprijateljskihvojnika od sela do sela, ali– naši na prvoj liniji imajupred sobom �ivog protivni-ka koji æe na njih stvarnopucati!

Pitamo se: imamo li pra-vo da u njihovo ime i o nji-hovoj ko�i razmišljamo sgrdnjom i zamerkama? Injih je, što narod jednos-tavno veli, majka rodila!Šta bi mi da smo na njiho-vom mestu?

Dvorac Brezovica kraj Zagreba u kojemu su se u lipnju1775. okupili hrvatski slobodni zidari

i grof Szapary iz MurskeSobote.

Ritual prenošen usmenoKada je vojvoda od Mon-

tagya, jedan od najbogatijihengleskih plemiæa (perova)postao 1721. Veliki majstor,slobodnozidarska Velikalo�a postala je društvenozaštiæena, a njeni èlanovibili su dobrodošli gosti nadvorskim primanjima.

Englesko slobodno zidar-

stvo brzo se proširilo; godi-ne 1725. radile su veæ 52 lo-�e, godine 1732. broj se po-peo na 107. registriranih lo-�a.

Godine 1737. u bratstvoje primljen i princ Frideri-ch od Wellsa; vojvoda odWhartona proglasio se èak,neregularno, Velikim maj-storom, da bi kasnije odi-grao znaèajnu ulogu kadasu torijevci i jakobinci, kaopristalice protestantskih

da ja odnesem kafu ko-mandantu, jer on, oèigled-no, ne mo�e doæi, a njoj jeneprijatno da prolazi krozdvorište puno vojnika.

»Ne znam samo kakvureèe da pije... Skuhala samgorku, a evo i cukra na po-slu�avniku, ako mu zatre-ba.« Pošto se u toku danaoèekuju borbena dejstva,svi su, vidim, u velikom po-slu od pre doruèka. Meni,dok nosim poslu�avnik po-red šatora, zameraju što seodomaæujem kod »snajke«kad je posla preko glave?

Bio bi red, ka�u, da sesad odu�im (jer oni rade imoj deo posla) tako što bisvima doneo po jednu »ga-ravušu« da »progledaju naoèi!« Obeæavam bez reèi,šta æu? Iz štabnih kola po-malja se pukovnik Puriæ,zabrinut, i izvinjava se štosam nije imao vremena dadoðe.

»Kafa je gorka«, naglaša-vam. »Ako hoæete, evo vamovde šeæera...«

»Naravno...«, klima gla-vom komandant. »Daj še-æer da mi od jutros makarkafa ne bude gorka.«

Sladi, vraæa kašièicuna tacnu, uzima u šo-lju i – dok nam se

susreæu pogledi – pokuša-va nazor da se nasmeje...

Deset sati. Kao što seoèekuje, sa kose ispod na-šeg zaseoka poèinje paljbujedna Manojloviæeva hau-bièka baterija. Ukuæanimanareðuju da se sklone upodrum.

Jedanaest sati. Sa tere-na javljaju da naši bataljo-ni još nisu krenuli. U štabunastaje zbrka:

»Kako nisu krenuli?«»Ka�u: neæe!«»Zašto neæe? Kako sme-

Neprijateljski plotuni razarali su i uništavali diljem Hrvatske: karlovaèki Turanj

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo je ob-javila NakladaPavièiæ.

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodnozi-darska èitanka« upravo jeobjavljena u nakladi »Lu-mena« iz Zagreba.

16 *V J E S N I K • Utorak, 12. o�ujka 2002.

1495. U Veneciji je 12.o�ujka 1495. dovršen ti-sak »Evanðelistara« –»Lekcionara BernardinaSpliæanina« – fra Bernar-dina Drivodiliæa, rodomiz Nere�išæa na Braèu, ukojemu su tekstovi Evan-ðelja pretoèeni u suvre-menu knji�evnu èakavi-cu.

Taj je lekcionar – prva

hrvatska knjiga na lati-nici – do�ivio još dva iz-danja, 1543. i 1568. Godi-ne 1613. tiskan je na što-kavskoj adaptaciji i do1739. izišlo je devet iz-danja u toj prilagodbi.

Saèuvana su i dva pri-jepisa Bernardinova lek-cionara napisana bosan-èicom, namijenjena du-brovaèkom podruèju.

1507.: U borbi kod Na-vare poginuo je 12. o�uj-ka 1507. knez Romagne ivojvoda od ValentinoisaCesare Borgia. S njego-vim je imenom povezanpojam hladnokrvnogaubojice koji ne preza nipred kakvim zloèinom.

Godine 1498. odrekaose kardinalske èasti i1499. o�enio Charlottomd'Albert, sestrom navar-skoga kralja. Vodio jeborbe da bi pokorio Ro-magnu. U kolovozu 1500.dao je ubiti mu�a svojesestre Lucrezie, AlfonsaAragonskoga da bi sedomogao feuda Sermo-nete.

Kada ga je papa (nje-gov otac Aleksandar VI.)postavio za vojvodu jošnepokorene Romagne,na prijevaru je uhvationekoliko protivnika,poubijao ih i zauzeo imposjede. Novi papa JulijeII. stane ga zatvarati iprogoniti, pa bje�i u Na-varu, gdje je poginuo.

MATE TENTOR – 1882.: Hrvatski filolog Mate Ten-tor rodio se u Cresu 12. o�ujka 1882. (umro je u Za-grebu 8. svibnja 1956.). Slavistiku je diplomirao u Be-èu. Bio je srednjoškolski profesor u Dubrovniku, Za-dru, Splitu, a od 1927. do 1943. ravnatelj je Sveuèiliš-ne knji�nice u Zagrebu. Pisao je o èakavskom dija-lektu Cresa. Napisao je knjigu o postanku pisma(»Pismo i postanak alfabeta«, Zagreb, 1931.) te knjigu»Latinsko i slavensko pismo« (Zagreb, 1932.) o latinici,glagoljici i æirilici.

Sru�en carski re�im u Rusiji

Prikljuèenje Austrije Treæem Reichu

1938.: U ranu zoru 12.o�ujka 1938. njemaèkemotorizirane koloneprošle su granicu i vrlobrzo, uz pomoæ domaæihnacista, okupirale neo-visnu Austriju. Bila je tojoš jedna Hitlerova avan-tura, koja je u povijestušla kao »Anschluss«(prikljuèenje). Samo dvi-je godine prije Hitler je

pri potpisivanju njemaè-ko-austrijskoga ugovoraizjavio da se neæe mije-šati u unutarnje poslovesusjedne zemlje. No onje, kako se pokazalo, sa-mo èekao pogodnu pri-godu da prikljuèi Austri-ju Treæem Reichu. Euro-pa i svijet nisu reagirali,šutke prihvativši »Ans-chluss«.

1917.: U Petrogradu je3. o�ujka (18. veljaèe postarom kalendaru) 1917.izbio velik štrajk, koji sepoèeo brzo širiti èitavomzemljom i uskoro sepretvorio u masovni po-litièki pokret protiv ca-ristièkoga re�ima u Ru-siji. Proglašen je 10.

o�ujka generalni štrajk,politièke demonstracijepretvaraju se u ustanak,a 12. o�ujka vojska u Pe-trogradu odbija pucati unarod i prelazi na stranupobunjenika.

Carizam biva srušen, apobijedila je bur�oasko-demokratska revolucija.

ni, trebalo bi da zauzmePopoviæ brdo i Kamensko,a prvi, na desnom krilu, dapretresa sela prema Kupi:Skakavac, Bre�ane, Lipje iRibare; èetvrti, u rezervi,mora uæi u Vukmaniæ iKne�goricu, kako bi se utom rejonu locirala jednaod baterija. Izvidnice suuoèile na više mesta uni-formisane formacije i seos-ke stra�e sastavljene odnaoru�anih civila, otprilikekako je i na mapama ozna-èeno. Sve to mora biti ra-zoru�ano od federalne voj-ske. U daljini još grmehaubice. Jedanaest i tride-set. Telefonu prilazi potpu-kovnik Trnovac da se ras-pravi sa oficirima koji nisuu stanju da vode vojsku!Neko mrmlja:

»Sad æe nas odavde po-terati da idemo da poma-

Page 5: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Sladak, ali ponešto i gorak šeæerIzbjegavajte proizvode koji sadr�e mnogo šeæera. Dr�ite na umu da što više reducirate šeæer u prehrani – tobolje. Ukratko, jedino dobro što se mo�e kazati za rafinirani šeæer jest to da ima dobar okus

Šeæer ne prestaje bitiaktualna i zbunjujuæa

tema iz podruèja ljudskeprehrane. Kao što znamo,šeæer je relativno novahrana. Šeæerna trska nijebila poznata Europi sve došesnaestoga stoljeæa, a še-æer iz šeæerne repe sve doosamnaestoga stoljeæa!Egipatski faraoni, Sokrat,Periklo i drugi �ivjeli susasvim dobro i bez šeæera.

Treba li tijelo šeæer? Ida i ne. Naš organizamtreba šeæer, ali ne stolni,rafinirani šeæer. Mi èestobrkamo rafinirani šeæer(saharoza) s krvnim šeæe-rom (glukoza), a to su dvi-je sasvim razlièite stvari.

Kao izvor svoje energijetijelo preferira glukozu inju pru�aju svi ugljikohi-

drati u hrani, a ne samošeæer. Mlijeèni šeæer – lak-toza, voæni šeæer – frukto-za, škrob u �itaricama,krumpiru itd. svi oni sadr-�e u sebi glukozu.

Iako šeæer poma�esportašu za vrijeme jaèihfizièkih napora, ne trebaposegnuti za šeæerom prisvakom umoru, kao što su,na primjer, poslijepodnev-ne krize klonulosti itd.

Osim toga, pogrešno jemišljenje da æe šeæer svla-dati vaš apetit. Zapravo,zbog naèina kako tijelorazgraðuje šeæer na krajumo�ete završiti gladnijinego prije uzimanja šeæe-ra. Šeæer osigurava kalori-je, ali to su kalorije kojemi ne trebamo.

Naš organizam treba

odreðene kolièine od èetr-deset razlièitih osnovnihhranjivih tvari – od bjelan-èevina, masti, ugljikohi-drata, vitamina i minerala.Što manje kalorije treba-mo da odr�imo dobrozdravlje i razumnu tjeles-nu te�inu, to bolje.

Prema tome, moramovoditi brigu da izaberemohranu koja osigurava do-

bar sastav hranjivih tvariu odnosu prema kolièiniunesenih kalorija.

Je li je šeæer toliko šte-tan koliko neki znanstveniizvještaji o tome govore?

Veza izmeðu zubnogkarijesa i šeæera je ned-vojbena. Dokazano je daje uèestalost uzimanja še-æera više odgovorna za po-javu zubnog karijesa nego

sama kolièina uzetog še-æera.

Sljedeæi problem koji semora spomenuti je pre-komjerna tjelesna te�ina.To je vrlo ozbiljno obo-ljenje. Zdravstvene statis-tike govore da prosjeèanmuškarac danas te�i dvakilograma više nego što jeimao prije deset godina, aprosjeèna �ena je te�a po-

la kilograma.Debljina je u izravnoj

vezi s visokim krvnim tla-kom. Kad se smanji pre-komjerna tjelesna te�ina iodr�ava na normali, krvnise tlak èesto vraæa na nor-malne granice.

Lijeènici povezuju deblj-inu i sa šeæernom bolestiodraslih. Postoje eksperi-menti i epidemiološki do-

kazi da uzimanje veæihkolièina šeæera mo�e bitiuzroèni faktor u pojavi di-jabetesa kod genetski os-jetljivih osoba.

Postoji više naèina da sesmanji potrošnja šeæera. Udomaæinstvu, za vrijemekuhanja, uputno je upo-trebljavati ga što manje.Teglicu za šeæer nemojtedr�ati na stolu. Umjestodvije ili tri �lièice šeæera,u šalicu crne kave stavitesamo jednu �lièicu – dovo-ljno je.

Smanjite kolièinu slat-kiša koliko je moguæe, na-roèito torte, bombone, zas-laðena bezalkoholna piæa,zaslaðene gume za �va-kanje itd.

Izbjegavajte proizvodekoji sadr�e mnogo šeæera.

Dr�ite na umu da što višereducirate šeæer u prehra-ni – to bolje.

Ukratko, jedina dobrastvar koja se mo�e kazatiza rafinirani šeæer jest tada ima dobar okus. Upo-trijebljen u malim kolièi-nama, kao zaèin, slièno so-li, mirodijama i slièno mo-�e mnogo pridonijeti oku-su i teènosti obroka.

Tko bi se od nas odre-kao lijepih slatkih stvarikoje su obavezni sastavnidio raznih proslava? Štobismo mi uèinili bez svad-benih ili roðendanskihtorti? Ali kad doðemo dopitanja treba li šeæer bitijedan od glavnih sastojakanaše dnevne prehrane,moj je odgovor – ne, ni za�ivu glavu.

Hektoroviæeve pjesnièke poslanice

pjesme i pjesnièke pos-lanice, te prevodio.

Glavno mu je djelo»Ribanje i ribarsko pri-govaranje« (u tri pje-vanja), po obliku pjesniè-ka poslanica, a po sadr-�aju ribarska idila s rea-listiènim opisom pjesni-kova trodnevnoga izleta

podataka, iznio mnoštvolijepih slika o našim lju-dima i krajevima s izvor-nim melografskim zapi-sima.

Prema svojim realis-tiènim znaèajkama, to jejedno od najosebujnijihdjela hrvatske renesan-sne knji�evnosti.

Na temelju potpuno istih povijesnih spomenikadva razlièita autora napisat æe dvije povijesti posve

razlièite vrijednosti.(Dmitrij I. Pisarev)

Na slobodne zidare slana i InkvizicijaMnogo se prièalo o udjelu slobodnih zidara u Francuskoj revoluciji 1789.; danas nemadokaza o tome da su stvarali u to vrijeme bilo kakve urote; revolucionarni dogaðaji suza neko vrijeme èak i umrtvili rad lo�a i tek 1799. Veliki Orijent i Velika lo�a Francuske

ponovno su poèele udru�eno raditi

Korijeni irskoga slo-bodnog zidarstvaidu u poèetke šes-

naestoga stoljeæa; u jedanslobodnozidarski kamenu Dublinu ugravirana jegodina 1602.

Velika lo�a Irske spo-minje se veæ 1725.; Konsti-tuciju je dobila 1728. godi-ne, a u godinama od 1731.do 1789. izdala je 707 pate-nata za otvaranje novihlo�a.

Više su se puta u Irskojdonosili zakoni protiv slo-bodnog zidarstva, ali beznekih ozbiljnih posljedica.Danas Velika lo�a Irskeima više od 730 Provinci-jalnih lo�a, s ukupno 50 ti-suæa èlanova.

Zakon protivtajnih društava

Škotska ima vrlo dugu ibogatu slobodnozidarskutradiciju. Poznate su dvijenajstarije lo�e: Mary'sChapel lo�a, u Edinbour-gu (još prije 1598.) i lo�a uAberdeenu (prije 1670.).

Godine 1721. Velikimajstor londonske lo�eJ.T. Desaguilers posjetioje škotske lo�e i odr�aosastanak sa škotskim slo-bodnim zidarima; lo�a Ca-nongate - Kilwinning bilaje kasnije utemeljitelj Ve-like lo�e Škotske (1736).

Lo�a se prvi put sastalana dan Sv. Andrije u Edin-bourgu, u nazoènosti dele-gata iz 34 škotskih lo�a.Godine 1799. pojavio sezakon protiv tajnih druš-tava, ali su slobodni zidaribili izuzeti od zabrane.

Godine 1815. nastao jespor u koji su bile uplete-

»Meni se èini da mi ovde pravimo rat!«»Ispada da mi zapoèinjemo! Vidio si da su ovde tek sinoæ oglasili mobilizaciju!?« »Dokada ne bi bilo rata?« »Ne bi ga uopšte bilo.« »A poklani rezervisti na mostu?« »Da, ali

zbog èega?« »Zbog èega?« »Zbog toga što su ovi njima pre toga pobilimupovce, dvoja kola puna ljudi...«

Oborenih glava, nikojoš uvek ne dajeabera od sebe.

Upravo, svako baš u tomtrenutku nalazi nešto po-grešno na karti, pa marlji-vo ispravlja. Rade gumice,olovke, trouglovi i lenjiri,samo niko da pogleda èo-veka u oèi. Tek najednom,kapetan Pijeskoviæ, ko-mandir policijske èete, slu-èajno svratio do nas, skaèesa stolice u æošku i hvataautomat.

»Evo«, ka�e, »dru�e pot-pukovnièe, ja idem s va-ma!« Trnovac ga gleda, pri-jatno iznenaðen, razmišlja,ali opet proleæe oèima pre-ko nas...

»Ništa«, ka�e na kraju.»Znaèi, samo ti... Ali, kape-tane, ti znaš dobro gde ide-mo!? Hm? Mo�da se vrati-mo, a mo�da se i ne vrati-mo!«

»A, zato smo, nekako, ipošli, dru�e potpukovnièe!Ako je da se gine, nek segine... Šta æemo, ne mo�e-mo sad o tome razmišljati«,odluèan je kapetan. Kaèipušku o rame i dodaje ukoraku: »Odoh samo do èe-te da dam instrukcije za-meniku«, izlazi iz šatora,pa kroz kapiju i zatrèavase niz brdo.

Potpukovnik zakljuèuje:»Hrabar momèina! Sva-

ka mu èast!«Još jednom zagleda nas i

odlazi i sam da se sprema.Mi kao da nemamo sna-

ge ni da glasno odahnemo.Bog sveti zna šta u stvaricrtamo, pišemo i ispravlja-mo, postiðeni kao odrasliljudi, muškarci, tek, i daljerade deèji flomasteri i glu-mi se velika udubljenost uposao. Bacam pogled naRadojka, preko stola, i – daolakšam sebi – poèinjemnjega da zadirkujem:

»Ja sam bio ubeðen da

»Pa, sad neæe ostati izo-lovani...«

Èekaj, nismo mi ovdesluèajno poslati...«

Memedoviæ sve vremeklima glavom, tobo�e izne-naðuje se novim saznanji-ma pa neosporno mora ida ih potvrdi.

»Da, da...«, ka�e na kra-ju, »ali, samo od sebe, èove-èe, ovde rata ne bi bilo! Ra-zumeš? Ispada da mi zapo-èinjemo! Vidio si da su ov-de tek sinoæ oglasili mobi-lizaciju!?«

»Do kada ne bi bilo ra-ta?«

»Ne bi ga uopšte bilo.«»A poklani rezervisti na

mostu?«»Da, ali zbog èega?«»Zbog èega?«»Zbog toga što su ovi nji-

ma pre toga pobili mupov-ce, dvoja kola puna ljudi,kad su prvi put pokušali daproðu ovuda.

Ovi njima patrolu,oni ovima rezervis-te pod no�! Vratili

im tante za kukuriku. Sadbi æutali i jedni i drugi!«

»Jesi li ti normalan? Ukojoj zemlji milicija smeda ogranièava kretanjevojsci? U kojoj zemlji nekosme da pipne vojnika anekmoli da blokira celekasarne? Oæeš da ka�eš davojska nije smela da pucau te mupovce, policajcekoji joj ne dozvoljavaju slo-bodno kretanje? I povrhsvega da mupovci uzimajupravdu u svoje ruke, pre-suðuju na preèac, kolju imasakriraju vojnike. Za te-be je to - tante za kukuri-ku.«

(Nastavlja se)

SMRT ANDRIJE JAMBREŠIÆA – 1758.: U Vara�di-nu je 13. o�ujka 1758. umro hrvatski pedagog i leksi-kograf Andrija Jambrešiæ (rodio se 20. rujna 1706. uCesargradu). Isusovac, godine 1742. objavio je latin-sko-hrvatsko-njemaèko-maðarski poredbeni rjeènik»Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanicaet hungarica locuples...«, koji je zapoèeo F. Sušnik.Uz Belostenèev »Gazofilacij«, taj omašan enciklope-dijski rjeènik (1172 str.) jedan je od najboljih dikcio-nara starije hrvatske leksikografije i odlièan školskipriruènik, pro�et domoljubljem koje je èitavo stolje-æe upijala hrvatska »uèevna mlade�«.

zrna koja preleæu prekonas. Puriæ tra�i telefonomod izviðaèa da ga taènoobaveste odakle se otvaravatra na nas, kako bi se na-še haubice mogle pridru�i-ti Manojloviæevim. Kreæemkroz drvena vrata na dru-gu stranu dvorišta, iza ku-æe. Sapliæem se o poturenunogu poruènika Memedo-viæa koji, skriven u zasen-ku, sedi na klupi i nešto je-de.

»Šta ti radiš tu?«, pitamga, zaèuðen njegovom smi-renošæu.

»Ništa«, ka�e, »jedem.«»Šta ti je to? Euro-

krem?«»A-ha«, potvrðuje, obli-

zujuæi kao dete plastiènukašièicu. »Hoæeš i ti malo?«

»Neæu, hvala«, gotov sam

da se nasmejem. »A, oda-kle ti to ovde? Gde si mo-gao da kupiš?«

»Nosim u torbi nekolikokutija, još iz Banjaluke.«

»Ti se ne plašiš?«»Èega?«»Pa, èuješ li ti kako gru-

va?! Nisi gluv!«»He...«»Šta ti je smešno?«»He, he... Bez šale, kako

se tebi èini sve ovo?«, pitame.

»Koje?«»Sve ovo...«, ponavlja i

vrluda oèima levo-desno,pokazujuæi unaokolo.

»Ne znam...«, pokušavamda se napravim lud, »na štataèno misliš?«

»Pa, na sve ovo, èoveèe!Vidiš, na primer, meni seèini da mi ovde pravimo

Slobodni zidar bio je iGiuseppe Garibaldi(1807.–1882.), èelnikpokreta za ujedinjenjeItalije

æeš ti da se javiš.«Kapetan se beèi na me-

ne, samo što me ne progu-ta:

»Otkud ti to? Be�i bre,bato, je si pao s Marsa? Dase kockam sa �ivotom? Nepada mi na pamet! Radim iovo k'o preko kurca i gle-dam samo da ostanem �iv.Odma' sam se setio dece...Da ostanu siroèiæi? A ja daovde izigravam heroja? Aj'be�' bogati! Kakvi... Bato,ne zajebavaj«, odmahujerukom.

Malo-pomalo, o�i-vljava razgovor iz-meðu svih. Skre-

æemo pogled prema kapiji,gde se, ispred pincgauera,potpukovnik Trnovac, podšlemom – opkoljen dvoji-com vojnika koji mu uba-cuju u d�epove na rukavi-ma zavoje, pregledaju pan-cire, rapove i masku –sprema teatralno za boj,poput kakvog rimskog tri-buna. Minut-dva kasnijedotrèava i Pijeskoviæ, seda-ju sa vozaèem u kola iodlaze...

Prolazi podne. Raspalju-je se artiljerija sa obe stra-ne. Jedan po jedan, uzima-mo da se sklanjamo i tra�i-mo zaklon iza dvorišnihzgrada. Ne vidimo gde pa-daju granate, ali nam se èi-ni da šator gleda pravo naneprijateljevu stranu. ŠtoDobriæ ka�e: »Sad, akopukne ovde, odosmo svi ubestraga.«

Pred štabnim kolima os-taje svega nekoliko ljudi.Èuju se istovremeno i palj-ba sa naše strane i zvi�duci

Neprijateljskim djelovanjem uništavan i teroriziranKarlovac

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo je ob-javila NakladaPavièiæ.

18 *V J E S N I K • Srijeda, 13. o�ujka 2002.

Umro nobelovac Ivo Andriæ

rat!«»Kako misliš?«»Pa, lepo! Ovde rata nije

bilo...«»Eh, sad! Kako to?«»Šta: eh, sad? Ko ti je ov-

de ratov'o? Vidiš da uovom selu Srbi i Hrvati �ivezajedno!«

»Neee«, smejem se, kaoda konaèno uoèavam nje-govu zabludu, »ovo jesrpsko selo...«

Jeste, ali ima i Hrvata.U ovoj kuæi, obe sugazdarice... Mešani

brakovi... Gledaj ovu kuæu,gledaj onu... Deca su istoizmešana. Pitanje je komebi se stvarno priklonili?«

»Veæ su se priklonili oni-ma koji ih prihvataju kaopolutane i ne pokazuju pr-stom na njih kao na nepo-�eljne! A u tome što imamešanih brakova i jesteproblem. Zato smo tu. Ne-ko mora ovladati ovim pro-storom. Bolje mi, negooni...«

»Æ-æ-æ... Kako èovek svezna! Sve mi isprièa!«

»Pa, dobro, šta hoæeš dati ka�em?«, smešan samveæ i samom sebi.

»Ništa«, sle�e ramenima.»Baš mi je zanimljivo daslušam. Ja ništa ne znam.«

»Daj, ne zezaj me! Stvar-no ti ka�em: ispred su dvahrvatska sela, znaš i sam...Opet ti...«

»Da, da, slušam te...«»Ispred su dva hrvatska

sela, pa onda ide srpsko,pa opet hrvatsko. Ovi ovdene mogu ostati izolovani,ako se svud okolo bude vo-dio rat...«

Papa Aleksandar III. u Zadru1177.: Na putu u Vene-

ciju, gdje se trebao sas-tati s carem FriedrichomI. Barbarossom, papaAleksandar III. 10. o�uj-ka posjetio je Vis, a unedjelju, 13. o�ujka 1177.uplovio je u Zadar gdjemu je puèanstvo iskaza-lo velike poèasti. Opistoga dogaðaja namijenionam je kardinal Bozoni:»I buduæi da još nikad nijedan rimski biskup nijeušao u sam grad, zbogneuobièajenog dolaskaistoga pape nastala jemeðu sveæenstvom i pu-kom samog mjesta opæaradost i neopisivo ve-selje on ih koji su hvalilii blagoslivljali Gospodi-

na, koji se po svom sluziAleksandru, nasljednikubla�enog Petra, udostoj-ao posjetiti Zadarsku cr-kvu. Stoga, pošto su mupo rimskom obièaju pri-premili bijeloga konja, upovorci su ga, uz gromkopjevanje lauda i kantikana svom hrvatskom jezi-ku, vodili središtem gra-da... Nakon èetiri dana(17. o�ujka) napustio jeZadar i prolazeæi pokrajhrvatskih otoka i skrom-nih primorskih istarskihgradova, sretno ploveæi snajveæim veseljem, uzBo�ju pomoæ, došao dosamostana Sv. Nikolekoji je smješten na tjes-nacu Rialta.«

Podrijetlom je iz hrvat-ske katolièke obitelji.Studirao je filozofiju, sla-vistiku i povijest u Za-grebu, Beèu i Krakowu.

Andriæevi su knji�evnipoèeci vezani uz hrvat-ski kulturni krug, obja-vljuje u zagrebaèkim èa-sopisima i novinama, je-dan je od dvanaest pjes-nika programatske »Hr-vatske mlade lirike«(1914.), a u Zagrebu sumu izašle i prve dvijeknjige (»Ex ponto«, 1918.;»Nemiri«, 1920.).

Premda je trajno pri-padao jugoslavenskojkoncepciji politike i nje-na kulturnog programa,prihvativši 1919. domicil-nost beogradske sredi-ne, njegovo predbeo-gradsko razdoblje nije

mu razvojnom sklopu,ono sadr�ava nesumnji-ve jezièno-stilske i te-matsko-filozofske kom-ponente hrvatske bašti-ne.

Vrstan pripovjedaè,svjetsku slavu stekao jeromanima »Na Drini æu-prija« i »Travnièka kroni-ka« (1945.).

Za èitava razdoblja ju-goslavenske kraljevinebio je njen diplomatskislu�benik, a nakon tra-vanjskog sloma 1941. �ivipovuèeno u Srbiji do1945., kada prihvaæa ko-munistièki re�im i dosmrti ostaje ugledanèlan njegova kulturnogaestablishmenta, poglavi-to nakon što je 1961. do-bio Nobelovu nagradu zaknji�evnost.

Otkriven planet Uran

net Sunèeva sustava.Taj bivši glazbenik

sam je konstruirao svoje

sada poznatih Uranovihsatelita te dva Saturno-va.

ne prve dvije presti�nespomenute lo�e; sklopljenje mir, a kasnije i spora-zum izmeðu Velikih lo�aEngleske, Irske i Škotske;od tada sve va�nije pro-bleme rješavaju zajedno.

Velika lo�a Škotske da-nas ima 1013 lo�a u koji-ma radi više od 300 tisuæaèlanova.

Slobodno je zidarsvo uFrancusku došlo iz En-gleske; tamo je moglo,zbog politièke i vjerske to-lerancije, raditi i razvijatise u miru. U Francuskojse od poèetka sukobilo sutjecajem Katolièke cr-kve, koja nije samo obja-vljivala protestne papin-ske bule protiv slobodnogzidarstva nego je na slo-bodne zidare slala i Inkvi-ziciju.

Stalno prekrajanevelike lo�e

Jednu od prvih lo�a uParizu utemeljio je 1725.lord Derwentwater podimenom Sveti Toma (SaintThomas), a 1731. engleskipomorski oficiri su u Bor-deauxu osnovali lo�u En-glez (L'Anglaise). Uskorosu nastale i tri francuskelo�e iz kojih je 1736. u Pa-rizu utemeljena prva Veli-ka lo�a, isprva kao Pro-vincijalna engleska lo�a,da bi nekoliko godina kas-nije postala Velikom lo-�om Francuske.

Godine 1772. osnovan jeprvi Veliki Orijent Fran-cuske (Grande Orient deFrance). Godinu dana kas-nije nastala je Velika na-cionalna lo�a (Grand Logenational), a izvjestan brojlo�a rado je u Velikoj lo�iKlermonta (Grande Logede Clermont). U tim su lo-�ama djelovali poznatifrancuski intelektualci,meðu inim i enciklopedistd'Alambert, dramatièarBeaumarchais, zatim Di-derot, Danton, Helvetius,Lafayette, Montesquieu,satirièar La Rochafou-cauld i Voltaire.

Mnogo se prièalo o ud-jelu slobodnih zidara uFrancuskoj revoluciji1789.; danas nema dokazao tome da su stvarali u tovrijeme bilo kakve urote;revolucionarni dogaðajisu za neko vrijeme èak iumrtvili rad lo�a i tek1799. Veliki Orijent i Veli-ka lo�a Francuske ponov-no su poèele udru�eno ra-diti.

Napoleon sam nije bioslobodan zidar, ali su nje-

gova braæa Josip, Lucien,Jerome i pastorak Beau-harnais i nekoliko marša-la ušli u lo�e.

Francuska je poznatapo tome da je stalno pre-krajala svoje velike lo�e

koje su se borile za pre-vlast nad drugim slobod-nozidarskim savezima.

Protesti iz EngleskePosebno je agilan bio

Vrhovni savjet (SupremConseil) koji je otvaraosimbolièke lo�e. Godine1848. nastala je Velika na-cionalna lo�a Francuske;Velik orijent Francuske je1877. zamijenio u lo�amaBibliju s knjigom praznihlistova. Dokaz te apsolut-ne slobode svakog èlanalo�e da unese u lo�u svojepripadništvo odreðenojvjeri, izazvala je protesteVelike lo�e Engleske kojaod tog trenutka nije višepriznavala Veliki Orijent.

Velika lo�a Francuske(Grande Loge de France),koja priznaje VelikogGraditelja Svih Svjetova itri Velika svjetla (šestar,trokut i Bibliju), imala jeprije Drugoga svjetskograta 238 lo�a sa 14.000 bra-æe; danas ima 350 lo�a i17.000 èlanova.

Ali i Velika nacionalnalo�a Francuske vratila jeBibliju na oltar i pri tome1913. osnovala nove lo�eVelikog Orijenta. Suraðu-je s engleskim lo�ama i je-dina je od njih priznata.Regularna Velika lo�aFrancuske ima danas tris-to lo�a u kojima radi 6000slobodnih zidara.

Italija je imala specifiè-

nu slobodnozidarsku po-vijest.

Katolièka je crkva odsvoga poèetka odvraæalaTalijane od slobodnog zi-darstva, a kako je i Gari-baldi bio slobodni zidar,njegovu pokretu za ujedi-njenje Italije pripisivali suse politièki nemiri; upravou Italiji došlo je i do prvihkonfrontacija izmeðu dik-tature (fašizma) i slobod-nog zidarstva.

Nakon Napoleonautonulo u mrak

Prvu lo�u u Italiji ute-meljio je engleski lordSackville: bilo je to 1733. uFirenci. Dvije godine kas-nije pojavila se lo�a u Ri-mu, ali su je 1737. moralizatvoriti. Papa KlimentXII., poslao je i u Toskanujednog inkvizitora, ali bezuspjeha; tamo je vladaovojvoda Franz Stjepan Lo-tarinški koji je i sam bioslobodni zidar i nije marioza papine proteste.

Papinska je bula godine1751. uspjela zabraniti slo-bodno zidarstvo u Napu-lju. Rad u lo�ama ponovnoje o�ivio poslije 1801. godi-ne, ali nakon pada Napo-leona slobodno zidarstvoopet je utonulo u mrak.Kada je 1870. došlo do uje-dinjenja Italije, sedam slo-bodnozidarskih grupacijaujedinilo se u Veliki Ori-jent, sa središtem u Rimu.

(Nastavlja se)

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodnozi-darska èitanka« upravo jeobjavljena u nakladi »Lu-mena« iz Zagreba.

1975.: Hrvat-ski knji�evniknobelovac IvoAndriæ umro jeu Beogradu 13.o�ujka 1975. (ro-ðen je u Dolcukraj Travnika 9.listopada 1892.).

jedini, ni presu-dan kriterij hr-vatske kulturneparticipacijenjegova knji�ev-nog djela. Je-dinstveno u svo-mu poetièkom,pa i ideološko-

1781.: Engleskiastronom nje-maèkoga porije-kla William Her-schel (1738.-1822.) otkriva 13.o�ujka 1781.Uran, sedmi pla-

teleskope. Pos-veæuje se astro-nomiji i postajepredsjednikomlondonskogaKraljevskogdruštva. Otkrioje dva od pet do

1572.: Umro jeu Starigradu naHvaru 13. o�ujka1572. hrvatskiknji�evnik PetarHektoroviæ (roð.1487.). Taj hvar-ski vlastelin pi-sao je latinske

morem izme-ðu Hvara,Braèa i Šolteu društvu dva-ju ribara.

U njemu je,osim autobio-grafskih i et-nografskih

Page 6: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Tomislav PetroviæSAVJETI O ZDRAVLJU

Povišeni krvni tlak prijeti– što mo�ete uèiniti za sebe?

U Japanu se u prehrani troši dosta ribe s povišenom kolièinom soli pa je i poveæana uèestalost povišenogkrvnog tlaka u populaciji, dok pak primitivni narodi Amazone ili Afrike, koji u prehrani imaju vrlo malo soli,nemaju hipertenziju niti im se povisuje krvni tlak u starosti

Arterijska hipertenzija(povišeni krvni tlak) je

bolest od koje boluje svakièetvrti odrasli èovjek, anjena uèestalost raste sdobi. Hipertenzija je jedanod najva�nijih riziènihèimbenika u obolijevanju ismrtnosti od kardiovasku-larnih bolesti.

Dosadašnja su ispiti-vanja pokazala da se samopolovica hipertonièara ot-krije i dijagnosticira, odtoga samo pola njih lijeèi,a od lijeèenih samo polovi-ca ima zadovoljavajuæe re-guliran krvni tlak koji bi uodraslih osoba starijih oddvadeset godina trebao bi-

ti ispod 140 gornji (sistoliè-ki) i 90 (dijastolièki) mili-metara �ive (mm Hg).

Prema uzroku se hiper-tenzija mo�e podijeliti naprimarnu (esencijalnu) zakoju ne znamo uzrok i po-javljuje se u više od 95 po-sto bolesnika, te na sekun-darnu za koju se znauzrok (razlièite bolesti ilistanja) i od koje bolujenešto manje od pet postobolesnika.

Što je viši arterijski tlakto je veæi rizik od umi-ranja od kardiovaskular-nih bolesti. Povišeni krvnitlak je prvi od uoèenihfaktora rizika koji pogo-

duju nastanku i napredo-vanju bolesti srca i krvnih�ila, ponajprije ateroskle-rotske bolesti.

Postoji više faktora rizi-ka i mo�emo ih podijelitina one na koje ne mo�e-mo utjecati (dob, spol, nas-

lijeðe, kardiovaskularnabolest u bli�oj obitelji) i naone na koje mo�emo i mo-ramo utjecati (povišeni ar-

terijski tlak, povišenemasnoæe u krvi, šeæernabolest, poveæana tjelesnamasa, pušenje, alkohol,

stres i nedostatak fizièkeaktivnosti).

Ovdje æemo upozoritina neke èimbenike u sva-kodnevnom �ivotu koje uzmalo napora mo�emo pro-mijeniti, a mogu pomoæi uregulaciji povišenoga kr-vnog tlaka.

Postoje jasni dokazi opovezanosti poveæanaunosa soli i visine arterij-skog tlaka. Primjer za toje Japan gdje se u prehra-ni troši dosta ribe s povi-šenom kolièinom soli i po-veæana je uèestalost povi-šenog krvnog tlaka u po-pulaciji.

S druge strane, primi-

tivni narodi Amazone iliAfrike koji u prehraniimaju vrlo malo soli, ne-maju hipertenziju niti imse povisuje krvni tlak ustarosti.

Stoga smanjen unos so-li, odnosno natrija, dovodido sni�enja krvnog tlaka iboljeg djelovanja antihi-pertenzivnih lijekova.

Zato osobe s hipertenzi-jom moraju jesti manjeslanu hranu (npr., ne do-soljavati juhu ili slièno)kako bi �ivjeli dulje i kva-litetnije.

(Svršetak savjeta o povi-šenom krvnom tlaku u su-trašnjem broju)

Nobelovac Albert Einstein i razvojteorijske fizike

1879.: U Ulmu se 14.o�ujka 1879. rodio ame-rièki fizièar njemaèkogapodrijetla Albert Ein-stein. Bio je sveuèilišniprofesor teorijske fizikeu Zürichu i Pragu. Dolas-kom Hitlera na vlast(1933.) oduzete su mu svedu�nosti i konfisciranimetak, pa se u znakprotesta odrièe njemaè-koga dr�avljanstva iodlazi u SAD, gdje dokraja �ivota radi u Insti-tutu za viša znanstvenaistra�ivanja u Princeto-nu.

Einsteinova teorija re-lativnosti (1916.), temelj-ni okvir za daljnji razvojteorijske fizike, dubokozahvaæa i u filozofskekoncepcije, napose oprostoru i vremenu, apovrh toga u problemekozmologije i kozmogo-

nije. Razvija tzv. unifici-ranu teoriju polja, kojageneralizira njegovu te-oriju gravitacije i uklju-èuje teoriju elektroma-gnetizma.

Godine 1907. razvijakvantnu teoriju specifiè-ne topline, a 1917. izvodiprve kvantne zakone zamateriju. Za radove upodruèju kvantne teorijepodijeljena mu je 1921.Nobelova nagrada za fi-ziku.

Dosljedan borac zamir i meðunarodnu su-radnju, umro je 18. trav-nja 1955. u Princetonu,New Jersey.

Ljudi svih razdoblja nalik su jedni na druge. Povi-jest nam nije korisna zato što bismo u njoj èitali pro-

šlost, nego zato što èitamo buduænost.(Jean-Baptiste Say)

Lo�a je èuvarica zidarske tradicijeBesmrtna èovjekova duša je porušeni hram koji treba ponovno sagraditi na naèelima

duhovne nauke. Najprije treba odstraniti kamenje, da bi se mogli postaviti novi temelji ipodiæi nova zgrada. Za slobodne zidare to je lo�a, koja se slu�beno opisuje kao

»pravokutnik«; dugaèak od Istoka do Zapada, širok od Sjevera do Juga, dubok odpovršine do središta Zemlje, a visok upravo do Neba

Prigodom Mazzinijevapokopa, 17. o�ujka1882., Rim je prvi put

vidio slobodnozidarske zas-tave na svojim ulicama. Go-dine 1901. slobodni zidaripreselili su se u svoju rezi-denciju, u palaèu Giustinia-ni, gdje su ostali sve do da-nas.

Kada su na vlast došli fa-šisti, pojavio se Antimason-ski zakon (10. sijeènja 1925.)koji je bio uperen protivsvih tajnih društava, zbogèega su mnoge lo�e preki-nule rad. Poslije Drugogsvjetskog rata, godine 1960.,ujedinile su se dvije Velikelo�e; Biblija je ponovno pos-tala »veliko svjetlo«. Pod Ve-likim Orijentom Italije radisada èetiristo lo�a sa 15.000èlanova; daljnjih 8000 èlano-va radi u dvjesto lo�a kojene pripadaju Velikom Ori-jentu Italije.

Široj javnosti postala jepoznata afera s lo�om »P-2«(Propaganda Due). Taj je»slobodnozidarski skandal«zaposlio sve medije u svije-tu u proljeæe 1981. godinekada je objavljen popis simenima 953 navodna brata,naðen prigodom pretresakuæe Luciana Gellija, sa-mozvanog Velikog majstoranepriznate lo�e »P-2«, koji je1976. bio iskljuèen iz Veli-kog Orijenta Italije.

Slobodni zidari i mafijaTaj je podatak probudio

fantaziju mnogih Talijana,sigurnih, da je za sve poli-tièke i gospodarske nedaæenjihove zemlje kriva nekatajna organizacija. Sada supronašli krivca: »P-2«.

Talijansko slobodno zi-darstvo postalo je upitno:sve do danas lo�a »P-2« uz-

»Prave svoju dr�avu, nas više ne priznaju«U trinaest èasova ponovno se oèekuju borbena dejstva. Govori se o avionima koji æe,konaèno, nadletati i gaðati strateške ciljeve u gradu. To bi trebalo da predstavlja pravupripremu i uvod za deblokiranje kasarni. Bataljoni od prethodnog popodneva, kraj sveg

natezanja u polasku, prodiru konaèno u prostor izmeðu Korane i Kupe...

Pa, znaš, valjda, znašda Hrvati ne prizna-ju više JNA. Prave

ljudi svoju dr�avu.« Meme-doviæ me pogleda iskosa,kao da �eli da ka�e – kadim je to cilj, imaju pravo ida ubijaju i da kolju i ma-sakriraju i narod i vojsku.Što se u to meša JNA?

»Ma, nisu oni poklali re-zerviste zbog dvoja kolamupovaca, dublji su to ra-zlozi. A i Manojloviæ se,valjda, nije snašao u pre-govorima. Mo�da èovek ni-je verovao da su Hrvatizaista spremni da masa-kriraju vojnike, kao što sumu i poruèivali«, pokuša-vam da konkretizujem raz-govor.

»He, he! Ko ti je to rek'o?Al' si smešan! Ja znam sas-vim drugu verziju...«

»Kakvu?«Memedoviæ se uozbilju-

je, pa ka�e:»To nije imalo veze sa

tim pukovnikom. Grupakoju su ustaše uhvatile,krenula je da deblokira Lo-gorište, iz kasarne u Me-kušju. Krenula je da oslo-bodi vojnike i tenkove,osamdeset tenkova! KakavManojloviæ!«

»Ali, njega su ucenjiva-li!«

»Ko? Pa njegov sin jeo�enjen æerkom predsed-nika opštine! On je roðeniprikan, kako se to ka�e,gradonaèelniku Karlovca.On je dole bio siguran kaomedved! Kako to da se iz-vuèe bez ispaljenog metkaiz grada?« pita i èkilji oèi-ma u mene.

»Svašta!? Ko to tebi na-prièa? Pa, i da je tako: zaš-to sad puca po gradu?«

»Puca po... da ne ka�empo èemu.«

»Po èemu?«»Baš si smešan. Šopa po

barama oko Karlovca. Dase šenluèi! Kao«, odi�e ka-šièicu, »radi zastrašivanja!

mi je malopre prièao Me-medoviæ. Skreæem temu:

»Pojaèaj ovu pesmu, mo-lim te!«

Sedimo u travi, zamišlje-ni, i pokušavamo da u�iva-mo u pogledu na zelenilo,na voænjake, kuæice, ogra-de i krave. Ðorðe Balaše-viæ, takoðe zamišljen, pevanam:

»�ivot je more, puèinacrna, po kojoj tonu mnogišto brode. Nije mi srceplašljiva srna, ja se ne boj-im velike vode...«

Peti oktobar. U tri-naest èasova ponov-no se oèekuju borbe-

na dejstva. Govori se oavionima koji æe, konaèno,nadletati i gaðati strateškeciljeve u gradu.

To bi trebalo da predsta-vlja pravu pripremu i uvodza deblokiranje kasarni.Bataljoni od prethodnogpopodneva, kraj sveg nate-zanja u polasku, prodirukonaèno u prostor izmeðuKorane i Kupe...

Prvi bataljon, na istoènojliniji, najpre sti�e pred se-lo Skakavac.

Tu je pripremljen otpor inaši oficiri bivaju odbijeniu pokušaju da pregovori-ma obezbede ulazak u na-selje. Zato se pribegavazastrašivanju.

Ispaljuje se mina iz ba-caèa na glavnu raskrsnicu,a eksplozija stvara efektjaèi od oèekivanog: stanov-ništvo nagræe da be�i ili is-tièe iznad kuæa bele zasta-ve napravljene u brzini odèaršava, jastuènica i sva-kakvog drugog platna kojeu tu svrhu mo�e poslu�iti.Èete ulaze u selo skoro bezborbe.

(Nastavlja se)

UMRO KARL MARX – 1883.: U Londonu je 14. o�uj-ka 1883. umro njemaèki filozof i ekonomist Karl Marx(roð. 1818.), utemeljitelj koncepcije modernog socija-lizma i komunizma (zajedno s Friedrichom Engel-som). Osobito se bavio prouèavanjem politièke eko-nomije, te je djelom »Kapital« dao kritiku kapitalis-tièkog naèina proizvodnje i reprodukcije cjeline �ivo-ta. Dr�i da je »komunizam kao zbiljsko dovršenje po-vijesti« i cilj i proces, ali ga on sam ne opisuje niti da-je upute kako ga ostvariti. Njegova predviðanja raz-voja kapitalizma i socijalizma veæinom se nisu ostva-rila.

ko ispalo...«, ka�em.»Ama, sad je još i dobro

ako ne pogodi u kuæu«,opet ka�e starija gazdari-ca.

Njena sestra dodaje:»Zlo æe nama bit' kad vi

odete! Danas-sutra vi æeteotiæ', a ustaše imaju da za-ðu odozdo i da nas sve po-kolju! Oni tako rade!«

»Je, je! Nas onda nemako èuvat...«

»Ih, pa neæe tako biti«,hrabrim ih. »Gde sme vasneko ostaviti, zašto postojivojska?«

»Daj, bo�e, dijete...«, ka-�u one obe, ali u neverici.

»Nego, gde vam je Niko-la? Nisam ga video od si-noæ...«

»E, odveli su ga još ju-tros. Obuka' je uniformu iotiša' sa deèkima u jedini-cu, u teritorijalnu odbranu,kako se to zove... Naišlikraj nas...«

»Hmmm... Znaèi, i on jesad negde na polo�aju...«

Pola sata kasnije vi-dim na livadi, ni�epodruma, vodnika

Ostojiæa, izvaljenog na tra-

Srebrni èekiæ za potrebe slobodnozidarskih rituala

Vidiš da mi moramo gaðatinjihovu artiljeriju, èuješšta tra�i Puriæ?!«

»Njihovu artiljeriju? Je-bo te bog, kakvu artiljeri-ju? Kakva su to oni policijaako imaju artiljeriju?«

»Pa oni prave svoju voj-sku, nas više ne priznajuza svoju. Mi smo, za njih,okupatorska vojska. Kakoti to nije jasno?«, èudi seMemedoviæ.

»Je l' ti mene upita štamislim o svemu ovome?«

»A-a?«»Sad nemam pojma...«»Nema niko«, uzmièe ra-

menima poruènik, »realnogledano...«

Gledam ga nekoliko tre-nutaka kako smireno nas-tavlja da lizuæe kašièicu.

Polazim kuda sam nau-mio.

»Šta je, zamislio si se?«,dobacuje mi kroz vrata.

Ništa mu ne odgovaram.

Upodrumu zatièem

svu �ensku èeljad izkuæe. Kako po-

maljam glavu ispod ragas-tova, one se, zbunjene,smeju i, reklo bi se, radujušto me vide. Sede na panji-æima i korpama i zagova-raju decu da ne bi plakala.Pokušavam da se našalim:

»Kako vam je tu? U�iva-te...?«

»E, kako æe biti... Vidiš«,odgovara starija gazdari-ca.

»U�iiivamo, u�ivamo!«,smeje se Milena.

»Ovoga smo se u�ivanja,dijete, plašile, èini mi se,otkako smo �ive«, pojaš-njava njena majka.

Ja sle�em ramenima.»Pa, šta æemo kad je ova-

Slike iz Domovinskoga rata: neprijateljsko oru�je sve jepretvaralo u ruševine

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo je ob-javila NakladaPavièiæ.

16 *V J E S N I K • Èetvrtak, 14. o�ujka 2002.

Kupnja Louisiane, najbolji trgovaèkiposao u amerièkoj povijesti

vi, usamljenog. Kreæem damu malo pravim društvo.Okrenut leðima frontu, izasigurne kosine, gleda pre-deo kao èobanin i slušatranzistor.

Ka�e mi da je u meðu-vremenu Dobriæ, naš na-èelnik artiljerije, narediootvaranje vatre. Dobili su,prièa, izveštaj od izviðaèaodakle smo gaðani, izraèu-nali su i iz prve pogodili!

»Za svaki sluèaj, ponovilisu po dva plutona!«

»Pa, odakle su nas gaða-li?«

»Iz Reèice, preko Kupe.Malopre sam sluš'o RadioKarlovac. Rekoše da je Re-èica sasvim razorena!«

»Ih!? Èudo da su objavi-li?«

»Oni ne samo da obja-vljuju nego i preuvelièava-ju, da se svet sa�ali nanjih.«

»Znaèi, Dobriæ ih jesmlatio iz prve.«

»Iz prve.«»Svaka mu èast!«»Ne znam samo gde ovi

gaðaju?«, ka�e pokazujuæilevo, niz brdo, u moænehaubièke cevi oko kojih vr-ve vojnici kao mravi.

Za trenutak, vojnici serazilaze nekoliko koraka,cevi se trzaju jedna za dru-gom bljujuæi plamen, patek onda dolazi zvuk, sna-�an i rezak, kao da namneko kraj samog uha is-paljuje iz pištolja!

»To je Manojloviæeva ba-terija.«

»Znam. Ali, šta radi? Ceodan mi probijaju bubne op-ne, a naši sve završiše satri plutona, jebi ga!«

Neæu da mu ka�em šta

Osnovana hrvatska zemaljska vlada� Kraljevsko namjesnièko vijeæe

1861.: Kraljevskomodlukom osnovana je 14.o�ujka 1861. samostalnahrvatska zemaljska vla-da – Kraljevsko namjes-nièko vijeæe, koje upra-vlja, pod banovim pred-sjedanjem, politièko-go-spodarskim odnosima uBanovini Hrvatskoj.

Vijeæe je zapoèelo ra-dom s 4. travnja, a nje-

gov rad Sabor je odobriotek 27. srpnja, smatraju-æi ga privremenim i »tie-lo narodu odgovorno«.

Kraljevsko namjesniè-ko vijeæe je 17. travnja1862. podvrgnuto Hrvat-sko-slavonskoj dvorskojkancelariji u Beèu, kojaje bila posrednik izmeðucara i vijeæa. Ostalo je ufunkciji do 1869. godine.

1803.: Amerièki pred-sjednik Thomas Jeffer-son (na slici) zadu�io jesvoje izaslanike Monro-ea i Livingstonea da po-vedu pregovore s Fran-cuskom i ponude joj pe-deset milijuna franakaza New Orleans i Flori-du.

U Parizu su se 14.o�ujka 1802. Amerikancinašli s Napoleonovimministrom Talleyran-dom, koji je smatran ve-likim lukavcem.

Kada su Monroe i Li-vingstone iznijeli svojuponudu, Talleyrand jeodgovorio: »Kupiti NewOrleans? A zbog èega

New Orleans? Zar ne �e-lite radije kupiti èitavuLouisianu?«

Nakon kratkoga cjen-kanja, za samo šezdesetmilijuna franaka Ameri-kanci su kupili pravocarstvo, što je najbolji tr-govaèki posao u ameriè-koj povijesti, formalnoobavljen 30. travnja 1803.godine.

Skladatelj prve bunjevaèke opere1894.: Hrvatski knji-

�evnik, prevoditelj iskladatelj Josip Andriærodio se u Bukinu u Baè-koj 14. o�ujka 1894.(umro je u Zagrebu, 7.prosinca 1967.).

Ureðivao je više kato-lièkih listova te izdanjaDruštva sv. Jeronima. Pi-sao je biografije (»NikolaTaveliæ«), putopise, nove-le i romane. Objavio jenekoliko knjiga o glazbi.

Osobito je prouèavaonarodnu glazbu i melo-

grafski prikupio dvije ti-suæe narodnih popjeva-ka. Uglazbio je èetrdese-tak pjesama hrvatskihpjesnika.

Skladao je prvu bunje-vaèku operu »Du�ijanca«(1953.) i baletna djela.

buðuje neinformirane gra-ðane, a da bi stvari ostale ugranicama nepovjerenja,godine 1993. poèele su op-tu�be javnosti zbog tvrdnjida su neke lo�e pod nepos-rednim nadzorom sicilijan-ske mafije.

Veliki majstor Di Bernar-di morao je javnom tu�iocuItalije predati popise svihlo�a sa svim imenima, što jedovelo do rascjepa lo�a uItaliji. Danas Di Bernardiima sve manje pristalica, alislobodni zidari iz Trsta, Ve-necije i Furlanije redovitosuraðuju sa slobodnim zida-rima iz Slovenije i Hrvat-ske.

Prostor gdje senekada èuvao alat

Lo�a je slobodnozidarskinaziv za prostor gdje se ne-kada èuvao alat i gdje seodr�avaju radovi na kojimase uèi »kraljevska umjetno-st«. U Starom i prihvaæenomslobodnozidarskom škot-skom redu, Plave lo�e iliSimbolièke radionice su onelo�e u kojima rade slobodnizidari na prva tri stupnja(uèenik, pomoænik, majstor)i nazivaju se lo�e sv. Ivanaili Ivanske lo�e.

U obredu prvog, uèeniè-kog stupnja piše: »Trojicaupravljaju lo�om, petoricaje posveæuju, sedmorica jeèine pravednom i potpu-nom.« Lo�a je èuvarica zi-darske tradicije u skladu s

ustavom i pravilnikom re-da.

Lo�u saèinjavaju braæaupisana na popisu. Da bi seosnovala lo�a potreban jepristanak najmanje sedmo-rice braæe na stupnju maj-stora. Svaka lo�a ima svojeime i svoj bi�u (znak pre-poznavanja).

Lo�a radi pod vodstvomsvoga Starješine i njegovih,lo�inskih èasnika; Starješi-na nadahnjuje, rukovodi ipredstavlja lo�u. U pravilni-ku lo�e piše: »Braæa sudjelu-ju u radu u tamnim odjeli-ma i bijelim rukavicama,opasani pregaèama s ozna-kom stupnja kojemu pripa-

daju. Ulazak braæe u Hramje ritualan.«

Sam èovjek jest lo�aBesmrtna èovjekova duša

je porušeni hram koji trebaponovno sagraditi na naèe-lima duhovne nauke. Naj-prije treba odstraniti ka-menje, da bi se mogli posta-viti novi temelji i podiæi no-va zgrada.

Za slobodne zidare to jelo�a, koja se slu�beno opisu-je kao »pravokutnik«; duga-èak od Istoka do Zapada, ši-rok od Sjevera do Juga, du-bok od površine do središtaZemlje, a visok upravo doNeba.

To je aluzija na èovjekapojedinca. Sam èovjek jestlo�a. Kao što je slobodno-zi-darska lo�a »skup braæe iprijatelja koji su se našli dabi naširoko raspravljali omisterijima Saveza«, tako jei èovjek pojedinac slo�enobiæe, saèinjeno od razliènihsvojstava i sposobnosti, kojevalja potaknuti na harmo-nièno djelovanje s ciljemdostizanja smisla �ivota.

Valja se uvijek prisjetitida je u slobodnom zidarstvusve slika èovjeka, njegovaljudskog sastava i duhovnograzvitka. Prema tome, slo-bodnozidarska lo�a je sa-krament slobodnog zidarapojedinca onakvoga kakavje kad tra�i pristup u lo�u.

Aritmetièki simbolsvega vidljivoga

Prvi ulazak u lo�u jestsimbol njegova prvog ulas-ka u nauku u poznavanjusamoga sebe.

Njegov organizam simbo-liziran je èetverokutnom ilièetverostranom graðevi-nom. To je u suglasnosti svrlo starom filozofskomnaukom da je broj èetiriaritmetièki simbol svega štoima vidljiv i fizièki oblik.

Duh, koji je nevidljiv i ni-je fizièki, izra�en je brojemtri i trokutom.

Ali duh koji je toliko pro-jektirao da je postao objek-tivan i nosi materijalanoblik ili tijelo, oznaèen je

brojem èetiri, ili èetveroku-tom, kvadratom.

Zato �idovsko ime za Bo-�anstvo, kao što je poznato ipoštovano u ovome vanjsko-me svijetu, veliko je i nei-zrecivo ime od èetiri slova,ili Tetragramaton. Glavnestrane svijeta takoðer su èe-tiri, i svaka vidljiva stvarslo�ena je od èetiri osnovnametafizièka elementa: va-tre, vode, zraka i zemlje.

Èetiri elementai èetiri strane

Stoga nas èetverostranostlo�e podsjeæa na to da jeljudski organizam sasta-vljen od tih èetiriju eleme-nata, u skladnome omjeru.»Voda« predstavlja fizièkuprirodu; »Zrak«, mentalnu;»Vatra«, volju i snagu �ivota;dok je »Zemlja« gustina, ukojoj su druge tri uèvršæe-ne.

Èetiri strane lo�e imaju iudaljenije znaèenje.

Istok lo�e predstavljaèovjekovu duhovnost, nje-gov najviši i najduhovnijioblik svijesti. U veæine ljudiduhovnost je slabo razvije-na ili je latentna, uspavana,a postaje aktivna samo utrenucima teške i dubokeemocije.

Zapad (strana polarnoprotivna Istoku), predstavljanjegov razum, svijest kojukoristi u svakodnevnim pos-lovima ovoga svijeta, njego-vu sklonost materijalnomeili, jednostavnije reèeno,njegov »zdrav razum«.

(Nastavlja se)

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodnozi-darska èitanka« upravo jeobjavljena u nakladi »Lume-na« iz Zagreba.

PROSLAVLJENI KRALJ VALCERA – 1825.: U Beèuje 14. o�ujka 1825. roðen austrijski skladatelj i diri-gent Johann Strauss mlaði, proslavljen kralj valcera ijedan od glavnih predstavnika klasiène beèke opere-te. Ostavio je sto šezdeset osam valcera (»Na lijepomplavom Dunavu«, »Prièe iz beèke šume«...), šesnaestopereta (»Šišmiš«, »Barun Ciganin«...), sto sedam-naest polka, mnoštvo marševa, galopa, èetvorki. Svo-jom umješnošæu valcer podi�e na razinu simfonijskekoncertne glazbe. Umro je 1899. godine.

Page 7: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Tomislav PetroviæSAVJETI O ZDRAVLJU

Vje�banje smanjuje tlak i masnoæe u krviDebljina je iznimno va�an faktor rizika u razvoju hipertenzije. Deset je puta èešæe u

osoba koje imaju samo dvadeset posto veæu tjelesnu masu. Dokazano je da smanjenje tjelesne te�inesmanjuje i sistolièki i dijastolièki krvni tlak

Redovito pijenje alkoho-la potièe hipertenziju i

što je veæa dnevna kolièinaunijetog alkohola, veæi jearterijski tlak. Iako se nezna koja je najmanja koli-èina alkohola koja nemautjecaja na krvni tlak,smanjenje tjedne potroš-nje alkohola za 30-40 postou prosjeku smanjuje tlakza više od pet milimetara�ive. S druge strane, uzi-manje više od tri piva nadan poveæava uèestalosthipertenzije od tri do èetiriputa.

Isto tako alkohol nega-tivno utjeèe na funkciju

srca (smanjuje se snagasrca) i dovodi do pojavearitmija, pa je najboljapreporuka hipertonièari-ma – izbjegavati alkohol iliga uzimati što manje (naj-više èaša piva, èaša crnogvina ili jedno oštro piæe nadan).

Debljina je iznimno va-�an faktor rizika u razvojuhipertenzije. Hipertenzijase javlja deset puta èešæe uosoba koje imaju samodvadeset posto veæu tjeles-nu masu u odnosu premaonima s idealnom te�inom.Dokazano je da smanjenjetjelesne te�ine smanjuje i

sistolièki i dijastolièki kr-vni tlak. Zato je za hiperto-nièare iznimno va�no dapostignu i odr�e tjelesnumasu blizu idealnoj, ne sa-mo zbog bolje regulacije

krvnog tlaka, nego i zbogšto boljega opæeg stanja.

Odavno se zna da tjeles-na aktivnost povoljno utje-èe na smanjenje krvnogtlaka. Intenzivno vje�banje

jaèa srca, ostale mišiæe ikosti, a smanjuje tlak imasnoæe u krvi. Tjelesnaaktivnost mo�e smanjitikrvni tlak i do deset mili-metara �ive.

Svakodnevna intenzivnatjelesna aktivnost naj-manje trideset minuta(vo�nja bicikla, trèanje ilibrzo hodanje) je mnogo bo-lja od povremene tjelesne

aktivnosti (npr. tri puta natjedan), što je pak bolje odnikakve tjelesne aktivnos-ti. Isto tako va�no je istak-nuti da su osobe koje sebave tjelesnom aktivnošæusklonije zdravijoj prehranii najèešæe izbjegavaju ciga-rete i alkohol. Hipertoni-èar koji puši je izvrgnut ut-jecaju više od èetiri tisuæeštetnih sastojaka, a najva�-niji od njih su nikotin iugljièni monoksid. Nikotinubrzava rad srca, povisujekrvni tlak, poveæava potro-šnju kisika, te uzrokuje ne-pravilan rad srca. S drugestrane, ugljièni monoksid

izravno ošteæuje krvne �ilei potièe aterosklerozu. Za-to je za sve, a ne samo hi-pertonièare najbolje pres-tati pušiti što prije.

Na kraju, iako su te mje-re iznimno va�ne i potreb-ne kako bi se smanjio kr-vni tlak, najva�nije je da li-jekove za sni�avanje kr-vnog tlaka koje vam je pro-pisao vaš lijeènik uzimateredovito svaki dan, a ne daih dr�ite u ladici i uzimateprema potrebi. Jedino takoæete produljiti �ivot i pro-�ivjeti ga mnogo bolje i bezkomplikacija koje nosi tateška bolest.

Ljudevit Jonke i hrvatski jeziku teoriji i praksi

1979.: Istaknut hrvat-ski jezikoslovac i prevo-ditelj Ljudevit Jonkeumro je 15. o�ujka 1979.u Zagrebu (rodio se 29.srpnja 1907. u Karlovcu).

Bio je gimnazijski pro-fesor u Sušaku i Zagre-bu, a od 1943. djelovao jena Filozofskom fakultetuu Zagrebu, gdje je vodi-telj Katedre za suvreme-ni hrvatski knji�evni je-zik od osnutka 1949. do1973. godine. Doktorat jestekao iz podruèja stari-je hrvatske leksikografi-je.

U poèetku je Jonkeskloniji knji�evnim te-mama, prete�ito èeškojknji�evnosti, pa je dao ibrojne prijevode s èeš-koga (Neruda, Šalda, Èa-pek, Wolker, Nemcová idr.), meðu kojima i iz-nimno popularan Haše-kov roman »Do�ivljajidobrog vojaka Švejka«.Doktorat iz podruèja sta-rije hrvatske leksikogra-fije.

U njegovoj kroatistiè-koj djelatnosti va�nomjesto zauzimaju ras-

prave i studije o hrvat-skom jeziku u devet-naestom stoljeæu, te oprotagonistima tih zbi-vanja (Adolfu VeberuTkalèeviæu, BogoslavuŠuleku). Sustavno je skr-bio o hrvatskom standar-dnom jeziku, zauzimaju-æi se za njegovu politièkui društvenu ravnoprav-nost (»Knji�evni jezik uteoriji i praksi«, 1964.;»Hrvatski knji�evni jezikdanas«, 1971.). Jedan jeod autora »Pravopisa hr-vatskosrpskoga knji�ev-nog jezika« (1960.) i suu-rednik »Rjeènika dvijumatica«.

Godine 1971. optu�enje zbog hrvatskoga na-cionalizma, smijenjen sasvih du�nosti i uskoroumirovljen. Bio je redo-vit èlan JAZU-a (danasHAZU-a) od 1963. godi-ne.

Najfilozofskija je strana povijesti u tome što nasupoznaje s ljudskom glupošæu. (Voltaire)

Sedmerostrukost »prave i potpune lo�e«Èovjek, koji je stvoren od zemlje i koji se razvijao u ni�im kraljevstvima prirode do svoga

današnjeg stanja razuma, svoj razvoj mo�e još upotpuniti tako da postane Boguslièno biæe i ujedini svoju svijest sa Sveznajuæim, a promicanje toga jest i uvijek je

bio jedini cilj i svrha svake inicijacije

Sredina izmeðu Istokai Zapada jest Jug, ku-æa na pola puta i stje-

cište duhovne intuicije irazuma; toèka koja ozna-èuje apstraktnu intelek-tualnost.

Naša se intelektualnasnaga razvija do svog vr-hunca upravo kao što sun-ce dose�e svoj zenit na Ju-gu. Antipodna toèka mu jeSjever, podruèje mraka ineznanja; odnosi se samona èulne reakcije, na našufizièku, èulnu prirodu.

Tako èetiri strane lo�eupuæuju na èetiri razlièita,ujedno progresivna, oblikasvijesti: èulni dojmovi (Sje-ver), razum (Zapad), inte-lektualnost (Jug), i duhov-na intuicija (Istok). Time supotpuno data naša èetirimoguæa puta spoznaje.Potpuno i savršeno znanjemoguæe je samo onda kadase probudi dubokovidnost isavjest èovjekova duhov-noga principa i pridru�idrugim njegovim moæimaspoznaje.

To uspijeva samo pravo-me majstoru koji sve èetirimetode spoznaje dr�i u sa-vršenoj ravnote�i, nalik naèetiri strane lo�e. Zato jemjesto Majstora i Starihmajstora (Past Master) uvi-jek na Istoku.

Jedini cilj i svrhasvake inicijacije

»Dubina« lo�e (»od povr-šine Zemlje do njena sre-dišta«) odnosi se na odsto-janje i razliku izmeðu po-vršine svijesti naše zemalj-ske mentalnosti i najviše-ga, bo�anskog stupnja svi-jesti, koji stoluje u duhov-nom središtu èovjeka koji

Pucaju na vlastitu vojsku, pobrkali uniformePrethodnice naleæu na tri tenka koji kreæu na njih i otvaraju vatru! Zabuna je potpuna jer

pucaju na sopstvenu vojsku koja je pošla da ih oslobodi. Dva vojnika bivaju teškoranjena nasred puta. Tenkisti se pravdaju da su pobrkali uniforme; veæina hrvatskih

rezervista nosi ista odela kao i mi

Drugi bataljon se uokršajima sa èeta-ma zbora garde pri-

bli�ava Kamenskom. Pre-thodnice naleæu na tri ten-ka koji kreæu na njih i ot-varaju vatru! Zabuna jepotpuna jer pucaju na sop-stvenu vojsku koja je pošlada ih oslobodi. Dva vojnikabivaju teško ranjena nas-red puta. Tenkisti se prav-daju da su pobrkali unifor-me; veæina hrvatskih re-zervista nosi ista odela kaoi mi.

Treæi bataljon se sporo,kroz borbu, pribli�ava Je-lašima...

Posle ruèka èièkamo seispred kapije i pentramopo drvljaniku i uzdignutojjapiji, da što bolje vidimoavione. Sam grad je zaklo-njen brdima sa severoza-pada. Sa nama je i pukov-nik, zamišljen kao i uvek, srukama na leðima. Povre-meno gleda na sat.

»Koliko je?«, pita Simiæ,zaèuðen što se još ništa nedešava.

»Jedan i petn'es', veæ«,mrmlja Miladin.

»Toliko? Pa, kad je tre-balo da naiðu?«

»U jedan...«»Što kasne?«Gledamo se i sle�emo

ramenima.»Da ne omanu?«»Neæe, valjda?!«»Odakle poleæu. Sa kog

aerodroma?«»Iz Bihaæa.«»Èak?«»Šta je to za njih!?«Tek u jedan i dvadeset

èuje se zvuk lovaèkog avio-na visoko iznad naših gla-va, sa leve strane...

»Eno ga!«, vièe Nestoro-viæ i pokazuje rukom. Svise zagledasmo u nebo, kri-veæi vratove.

»Samo jedan? Gde su os-tali?«

Niko se ne usuðuje dapita pukovnika. Avion jed-va vidljiv, leti pravolinijski,èini se – èak sporo, od ju�-

tanjem: Dragi slušatelji...Da li je bolje imati razorenKarlovac bez Srba ili èitavKarlovac sa Srbima?

Potom komentariše:... Odgovor daju sami

Srbi koji su u njemu u�ivalisve blagodati, a sad...

Nas naziva »èetnicima«koji su došli da odgovoreovdašnje sunarodnike odputa u sreænu buduænost unezavisnoj Hrvatskoj i da,pri tom, ruše, jer je to jedi-no što znaju. Mo�emo dasaznamo, usput, da nismonikakva regularna vojska,veæ »srbo-komunistièka-èetnièka banda« koja vodi»prljavi rat, najprljaviji upovijesti!«. Kaitoviæ sluša ikomentariše:

»Još nisam èuo da nekozapoèinje rat, pogotovuprotiv jaèeg od sebe, i jošuslovljava pravila igre!Èuj, ne sme biti prljavo?! Ijoš, oni o tome govore!?«

Dva puta emitaju horskipevan šlager, verovatnonovokomponovani pod na-zivom »Pjesma miru«, kojise, preko razglasa, èuje ucelom gradu... Oèigledno,narod dole shvata da jevrag odneo šalu, pogotovuposle vesti da Duga Resa»više ne postoji«, pa se ma-sovno izvlaèi, automobili-ma i peške, iz svih naselja,prema Zagrebu.

Potpuni odlazak civilaide nama u prilog jer preo-staje samo kontakt sa nji-hovim oru�nicima, vidnodemoralisanim! Smanjujese rizik od stradanja ne-du�nih. Silina napada, ukoju oni, izgleda, do posle-dnjeg èasa nisu verovali,brka im raèune i pokazujeda se mora, pored ostalog,platiti ceh za mnoge nepla-æene politièke igre...

(Nastavlja se)

Lo�a poèiva na tri velika stupa: Mudrosti, Snazi i Ljepoti.Ali tu je i pod ili osnovica lo�e, mozaièna šahovnica scrnim i bijelim kvadratima...

ne strane prema severu, upravcu grada. Pratimo gane trepæuæi. Tamo, iza br-da, poèinje da štekæe proti-vavionska artiljerija, rafal-no, iz stotinu cevi. Jasnouoèavaju letelicu. Ali,avion, ne menjajuæi brzinui ne obrušavajuæi se – kakomi zamišljamo da bi treba-lo da uradi – negde u prav-cu grada poèinje da savijaudesno i skoro se izgubi izvida.

»Šta bi?«, pitamo se.»Ništa...«

Sada se letelica, izgle-da, vraæa i mi je, prvopo zvuku a potom,

zaklanjajuæi šakama liceod sunca, i po izgledu pre-poznajemo skroz na des-noj strani. Krivimo se,uporni da ispratimo avion,i èudimo se zbog èega jenadletao kad ništa nije ra-dio.

»Hej!« vièe opet Nestoro-viæ, »pogledajte ponovo nalevu stranu! Nismo obratilipa�nju...«

Zaista. Iza jednog brda,koje kao jastuk zaklanjapogled, raste u nebo crnapeèurka dima, sve više i vi-še...!

Otvaramo usta i nemi-mo...

Tek Randiæ, krsti se paka�e:

»Šta je ono, bog vas vaš?Atomska bomba?«

Gledamo svako svakomeu oèi, tra�eæi odgovor, ipropinjemo se na prste,kao da æemo videti više izabrda.

»Nije atomska bomba.Gde mo�e biti atomska?Ali je neka golema!«

»Nije se èulo kad je pu-klo?«

»Èekajte, tamo nije Kar-

Mnogi hrvatski gradovi bili su neprestano izlo�eni rušilaèkim neprijateljskim napadima

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo je ob-javila NakladaPavièiæ.

18 *V J E S N I K • Petak, 15. o�ujka 2002.

»Èehoslovaèka vi�e ne postoji!«

briæ, naèelnik artiljerije,postaje gospodar situacije.Vrti se i zapoveda više odsamog komandanta. Prila-zi sa grafitnom olovkom kastolu i kartama, oznaèavaciljeve krugovima, raèuna,vraæa se štabnim kolima,tra�i telefonom izveštaje iz

»ZAR I TI, SINE BRUTE!« – 44. pr. Kr.: Skupina re-publikanskih urotnika 15. o�ujka 44. godine pr. Kr.izbola je no�evima u senatu Gaja Julija Cezara, rim-skoga vojskovoðu i dr�avnika, a posljednjih godina�ivota diktatora moæna imperija. Meðu ubojicamabio je i njegov miljenik Mark Brut, koji mu je zadaozadnji udarac. Legenda ka�e da je Cezar tada uzvik-nuo: »Zar i ti, sine Brute!« Tada je poèeo graðanskirat u komu su svi urotnici izginuli. Poslije višegodiš-njih obraèuna vlast je prigrabio lukavi Oktavijan.

NEOVISNE SJEDINJENE DR�AVE – 1776.: Ame-rièki kongres donio je odluku o ukidanju ovisnosti obritanskoj kruni. Neovisnost SAD-a proglašena je 4.srpnja 1776. godine.

PANAMSKI KANAL – 1914.: Otvoren je Panamskikanal, 18,6 kilometara dugaèak prokop koji u naju-�em dijelu Srednje Amerike spaja Atlantski i Tihiocean. Nadzor nad zonom kanala preuzele su vojnesnage Sjedinjenih Dr�ava.

je uzmogao otvoriti vlastitulo�u.

»Visina« lo�e (»upravo vi-soka do Neba«), znaèi da jepodruèje svijesti koje namje pristupaèno, pošto smopotpuno razvili svoje spo-sobnosti, bezgranièno.

Èovjek, koji je stvorenod zemlje i koji se razvijaoni�im kraljevstvima priro-de do svoga današnjegstanja razuma, svoj razvojmo�e još upotpuniti takoda postane Bogu slièno bi-æe i ujedini svoju svijest saSveznajuæim, a promicanjetoga jest i uvijek je bio je-dini cilj i svrha svake inici-jacije.

Popeti se na tu »visinu«,postiæi taj raspon svijesti,mo�e se s pomoæu ljestavas mnogo preèaga i stuba,ali glavne su tri: Vjera, Na-da i Ljubav, od kojih je naj-veæa i najuspješnija, pos-ljednja.

Mudrost, Snagai Ljepota

Lo�a poèiva na tri velikastupa: Mudrosti, Snazi iLjepoti.

Ali tu je i pod ili osnovi-ca lo�e, mozaièna šahovni-ca s crnim i bijelim kvadra-tima, što znaèi dvostrukosvojstvo svega što je veza-no uz zemaljski �ivot i fi-zièki temelj ljudske priro-de – smrtno tijelo i njegove�elje. »Tkivo našega �ivotajest miješana preða: zajed-

no dobra i rðava«, pisao jeShakespeare.

Kvadratni poddobra i zla

Što je za mene dobro, zadruge mo�e biti zlo; u�i-vanje se raða iz bola, da binapokon opet degenerira-lo u bol; što je u jednomeèasu dobro uèiniti, loše je uiduæemu; danas sam pole-tan i radostan, sutra opetpotišten i mraèan.

Dualizam tih protivnostiupravlja nama u svemu,dok znanjem, strpljivošæu isnošljivošæu ne nadraste-mo smisao, te mozaiènekoegzistencije. Zbog sameèinjenice da je u ovomedualistièkom svijetu, svakièovjek, bio slobodni zidarili ne, hoda po kvadratnompodu dobra i zla, u svakoj�ivotnoj situaciji.

»Njegov je zadatak darazvije svoje unutrašnje

duhovne sposobnosti, daslobodni zidar istinski ho-da po mozaiènom temeljuegzistencije i po sukoblje-nim tendencijama svoje vi-še materijalne prirode«,zapisao je u svojoj knjizi»Znaèenje slobodnog zi-darstva« W.I. Wilmshurst,koju je slobodni zidar dr.Nikola Èepinac preveo1938. godine i objavio uOsijeku.

Sedam je brojpotpunosti

Sedam èasnika – triglavna, tri podreðena i je-dan koji je veza s vanjskimsvijetom – predstavljaju se-dam strana svijesti i zajed-no èine jedinstvo: »pravu ipotpunu lo�u«.

Sedam je, opæenito brojpotpunosti. Bilo je sedamvremenskih razdoblja ustvaranju; spektar svjetlos-ti sastoji se od sedam boja;glazbena skala od sedamnota; naša podjela vreme-na na tjedne od sedam da-na; naše fizièke promjenezbivaju se u krugovima odsedam godina.

Suglasno tome, sam èov-jek je sedmerostruk orga-nizam i normalno trajanjenjegova �ivota jest sedamputa po deset godina: odroðenja do smrti.

Tu je i sedam vrlina: po-kornost, marljivost, posto-janost, pritajenost, oprez,umjerenost i ljubav prema

èovjeku.Sedam èasnika u lo�i sli-

kovito predstavljaju sljede-æe sedmerostruke dijeloveljudskog mehanizma: prvipredstavlja duh (Pneuma),drugi dušu (Psyche), treæium (Nous, intelekt), èetvrtije veza izmeðu duha i du-še, peti je veza izmeðu du-še i uma, šesti predstavljaunutrašnju èulnu prirodu(astralnu) a sedmi vanjskuèulnu prirodu (fizièku).

Slobodni zidar u lo�iupoznaje i sedam slobod-nih vještina koje mora ne-prestano i marljivo njego-vati. To su gramatika, reto-rika, logika, aritmetika,geometrija, astronomija iglazba.

Èetvorica okrunjenihLo�u èetvorice okrunje-

nih (Quattuor Coronati) os-novala su 1844. godine uLondonu devetorica slobo-dnih zidara.

Ime lo�e izabrali su zbogpovezanosti sa zanatomklesara, od kojih je Diokle-cijan, 8. studenoga 301. go-dine, èetvoricu (Klaudije,Nikostrat, Sinfonijan i Sim-plicije) bacio na muke i us-mrtio jer su odbili isklesatistatue poganskih bo�an-stava.

Lo�a Quattuor Coronatiuspješno djeluje i u sklopuVelike lo�e Austrije u kojusu uèlanjeni i neki slobod-ni zidari iz Hrvatske i Slo-venije.

(Nastavlja se)

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodnozi-darska èitanka« upravo jeobjavljena u nakladi »Lu-mena« iz Zagreba.

1939.: U rano jutro, utri sata i pedeset pet mi-nuta, 15. o�ujka 1939.preplašeni predsjednikÈehoslovaèke dr. Hachapotpisao je u Berlinusmrtnu presudu svojojzemlji. Tekst je osobnopripremio Hitler, a u nje-mu je pisalo:

»Èehoslovaèki pred-sjednik izjavio je da spovjerenjem pola�e sud-binu èeškoga naroda ièeške zemlje u ruke Fü-hrera Treæega Reicha.Führer je prihvatio tu iz-javu i izrazio spremnostda èeški narod uzme podzaštitu njemaèkoga Rei-

cha, te da mu zajamèiautonoman razvoj etniè-koga �ivota...«

Dva sata potom nje-maèke su snage sa svihstrana prodrle u Èehos-lovaèku. Uveèer toga da-na Hitler je ušao u Prag ite noæi spavao u dvorcuHradèany, starodrevnusjedištu èeških kraljeva.Proglas Nijemcima zavr-šio je rijeèima: »Èehoslo-vaèka više ne postoji!«

Velika Britanija i Fran-cuska ponovno nisu rea-girale na Hitlerovu agre-siju, ali su napokon spoz-nale kamo vodi politikapopuštanja.

Smrt najbogatijega èovjeka1975.: Vlasnik najveæe

privatne pomorske floteAristotelos Onassis, naj-bogatiji èovjek na svije-tu, umro je 15. o�ujka1975. u Neuillyju nedale-ko od Pariza.

Grèki brodovlasnik,vrlo spretan i poduzetanposlovni èovjek, došao jena glas po svomu golemubogatstvu, ali i po ljubav-nim vezama s opernompjevaèicom slavnom Ma-rijom Callas i s udovi-com amerièkoga pred-

sjednika Johna Kenne-dya, kojom se i o�enio.

Poznata su bila njego-va krstarenja na kojimasu se okupljala svjetskinajglasovitija imena um-jetnosti i politike.

PLOTUN ZA BUHARINA – 1938.: Godinu dana pos-lije uhiæenja, 15. o�ujka 1938., Nikolaj Ivanoviè Buha-rin pao je pred streljaèkim plotunom, u staljinistiè-kom re�imu optu�en i osuðen kao najveæi »neprija-telj naroda«. Zajedno s njim osuðeno je na smrt i stri-jeljano još sedamnaest optu�enih, meðu njima Rikov,Krestinski, Rakovski, pa èak i Jagoda, donedavnikljuèni Staljinov suradnik u masovnim èistkama.

diviziona i nareðuje palj-bu, govoreæi kojom vatromi s koliko plotuna valja ga-ðati odreðene »brojeve«.

Pretpostavljamo kak-va panika vlada ugradu i bez prestan-

ka upinjemo uši u tranzis-tore koji emituju talase sastanice, skrivene u nekompodzemnom skloništu. Spi-ker poziva stanovnike dane napuštaju bezglavo svo-je domove nego da uzmuoru�je u ruke i izaðu dapomognu zengama. U mo-nologu koji se prekida us-taškim pesmama iz Dru-gog svetskog rata, sam po-stavlja pitanja i sam nanjih daje odgovore. Jedanod traktata poèinje pi-

lovac!«, poèinje da tumaèiKaitoviæ, pokazujuæi ru-kom. »Suviše je levo...«

»Duga Resa«, ka�e pu-kovnik glasom èoveka kojizna šta se dešava.

Grabimo kartu i piljimou oznaèen gradiæ na okuciMre�nice, tri kilometraju�no od Karlovca.

»A, što Duga Resa?«, os-meljuje se da pita Simiæ.

»Tamo su se najviše kon-centrisali. Tamo je, ka�u,sad Paraga, onaj što je luðiustaša od Tuðmana!«, ob-jašnjava potpukovnik Sto-janoviæ.

Prièu prekida ponovnizvuk aviona, opet sa istestrane kao maloèas. I opetsamo jedan, istom pu-

tanjom. Cevi protivvazduš-ne odbrane krkljaju sazgarišta upola manjomsnagom, da izazivaju sa-�aljenje.

»E, robovi! Pokušavajuopet da ga obore...«

Avion nadleæe isto mes-to, u pravcu Karlovca savi-ja, gubi se za tren pa sevraæa na desnoj strani. Miopet oèima u ono brdo aiza njega kulja nova peèur-ka! Ništa se više ne èuje...

Minut-dva kasnijesklanjamo se, palimo tran-zistor i nalazimo RadioKarlovac... Spiker objavlju-je jednostavnu informaci-ju: »Duga Resa više ne pos-toji.«

Poslepodne, major Do-

Page 8: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Kada dojke poèinju bujati: psihološkinabijeno podruèje zaslu�uje više pozornostiGrudi poèinju rasti otprilike dvije godine prije pojave prve menstruacije. Te promjene u tjelesnim obrisimarezultiraju i promjenama u društvenim i obiteljskim odnosima i nekim osobama predstavljaju znatne teškoæe

O èaranost mladih mo-maka svojim spolnim

organima u razvoju, istra-�ena je i opisana u stoti-nama romana, autobio-grafija i psiholoških tek-stova. A što je sa zani-manjem mladih djevojakaza vlastite dojke?

Elva Poznanski, profe-sor psihijatrije na sveuèi-lištu Michigan (SAD) ka-�e: »Postoji urota šutnje,vjerojatno zato što je veæi-na odraslih sklona reagi-rati na dojke na izrazitoerotski i neverbalni naèin,

koji ne olakšava verbalnukomunikaciju.«

Ta profesorica zaklju-èuje da je to šteta, jermlade djevojke trebajurazgovarati o svojim kom-pleksnim osjeæajima u ve-zi s dojkama u razvoju.

Grudi poèinju rasti ot-prilike dvije godine prijepojave prve menstruacije.Te promjene u tjelesnimobrisima rezultiraju ipromjenama u društve-nim i obiteljskim odnosi-ma.

U pojedinim sluèajevi-

ma, ti novi, promijenjeniodnosi, nekim osobamapredstavljaju znatne teš-

koæe. Neke su djevojke,koje se razvijaju prije ne-go njihove prijateljice,

oduševljene pozornošæudjeèaka koju svraæaju nasebe, dok su druge zapla-

šene i zbunjene zbog to-ga.

Osim toga, rast dojki u

kæeri mo�e kod majke da-ti povoda svjesnim ili pod-svjesnim osjeæajima su-parništva, a, s druge stra-ne, otac mo�e uhvatiti se-be kako se ponaša napas-no ili zavodljivo premavlastitom djetetu.

Ili, da bi to izbjegao,mo�e iæi do takvih ekstre-ma da potpuno ignoriranovo javljenu �enstvenostsvoje kæeri, što opet mo�ekod nje biti protumaèenoi do�ivljeno kao odbi-janje.

Dr. Poznanski ka�e:

»Jasno, dojke mlade dje-vojke psihološki su nabi-jeno podruèje, koje zaslu-�uje više pozornosti«.

Profesorica tra�i od psi-hijatara, psihologa, pedi-jatara i drugih koji se ba-ve mladima, da »skrenupozornost i porazgovara-ju s djevojkom o njezinimosjeæajima, koji su u vezis njezinom fizièkim raz-vojem i o utjecaju svegatoga na nju samu, njezineprijatelje (bilo muškog ili�enskog spola) i njezinuobitelj«.

�ulentiæeva antologijska djelahrvatskoga ekspresionizma

1893.: Hrvatski slikarZlatko Šulentiæ rodio seu Glini 16. o�ujka 1893.godine. Uz Ljubu Babiæa,dr�i se najistaknutijimpredstavnikom hrvatsko-ga modernog slikarstvavezanoga za »hrvatskuškolu«, za münchenskikrug Raèiæa, Kraljeviæa iBeciæa. Poput svojih pre-thodnika, studirao je uMünchenu, a okrenuo seParizu. Razvoj poèinje zapojave ekspresionizma ikubizma u Hrvatskoj.

Od 1916. sudjelovao jena izlo�bama Proljetno-ga salona. Tada nastajuantologijska djela hrvat-skoga ekspresionizma,sezanistièki graðen»Èovjek sa crvenom bra-dom« (1916.) i prodorni»Portret dra Pelca«(1917). Zatim se u njego-vu djelu nazire »eukli-dovska« oblikovnost Pro-ljetnoga salona, a potkrajtreæega desetljeæa te�ivlastitu stilu.

U kasnijem razdoblju

slika pejza�e i gradskevedute, pa tako pokrajèetrdesetih godina ras-plamsava svoju paletu unizu nadahnutih krajoli-ka. Domena mu ostajeportret, tonski modelirani psihološki produbljen.

U crkvi i samostanu Sv.Franje Ksaverskog u Za-grebu naslikao je nekoli-ko sakralnih kompozicijai kri�ni put.

Radio je kao pedagogna srednjim školama i nazagrebaèkoj Akademijilikovnih umjetnosti. �i-votni put zakljuèuje knji-gom putopisa »Ljudi, kra-jevi, beskraj« (Karlovac1970.). Umro je 9. srpnja1971. u Zagrebu.

Nemam smjelosti da o onome što mislim pišem, aisto tako ne �elim pisati ono što ne mislim.

(Ciceron)

Habsburški dvor zabranio slobodno zidarstvoU Martinoviæevoj ugarsko-jakobinskoj uroti, habsburška vladajuæa kuæa suoèila se s

demokratskom revolucijom i pokušajem stvaranja federativne ugarske republike.Njegova je urota onemoguæena sredinom 1794. godine otkrivanjem urotnika i njihovimuhiæenjem. Dvadesetoga srpnja 1795. najistaknutijim urotnicima odrubljene su glave

UAustriji i Ugar-

skoj, carskim de-kretom Franza I.,

bilo je godine 1795. za-branjeno slobodno zidar-stvo. Habsburški se dvoruplašio utjecaja Francus-ke revolucije, naprednihdemokratskih snaga kojesu se okupljale po lo�a-ma.

Austrijska tajna policijaje godine 1794. uhitila ne-koliko slobodnih zidarakoji su bili umiješani u ta-kozvanu ugarsko-hrvat-sko-slovaèku urotu kojuje vodio Ignjat Martinoviæ(1755. – 1795.). Njegov jeotac bio Srbin koji je zavrijeme velike seobe Srba(1690.) došao iz Srbije inaselio se u ju�noj Ugar-skoj.

Kasnije je prešao nakatolièku vjeru pa je i sinpohaðao škole franjevacakoji su ga zaredili u samo-stanu u Baèi, ali je 1781.istupio iz reda. Otišao je uBukovinu, upoznao polj-skog grofa Ignjata Potoc-koga i s njim proputovaodio Europe.

Godine 1783. car JosipII. imenovao ga je profe-sorom prirodnih znanostina Ivovskoj akademiji.Godine 1791. odlazi u Beègdje postaje zagovorni-kom prosvijeæenog apso-lutista Leopolda II. koji gapostavlja za dvorskog ke-mièara.

Martinoviæ pokreæejakobinsku urotu

Poslije careve smrtiMartinoviæ je pokušavaoutjecati na novog caraFranza I., Leopoldova si-na. Taj je vodio, za razlikuod oca, krajnje reakcio-narnu politiku. IgnjatMartinoviæ stupio je u oš-tru opoziciju i organiziraoslobodnozidarsku urotu,

»Od Zagreba nas deli samoèetrdeset kilometara vazdušne linije«

Objavljuju da je došlo do napada na Karlovac. Preuzimaju se snimci sa HRT idopunjuju komentarom da je stradalo više od pet stotina ustaša. Deblokiraju se kasarne

u Kamenskom i poèinje izvlaèenje tehnike. Po obièaju, ne pominju ime jediniceJugoslovenske vojske koja izvršava te zadatke

Zalazak sunca. Neboiznad grada je svecrveno. Vojnici iz

prištapskih jedinica istr-èavaju do kapije da pro-vere je li istina da našehaubice razvaljuju poKarlovcu onako kako onijavljaju na radiju...

Jedna od soba na spra-tu domaæinove kuæe. Pri-kljuèen na struju iz agre-gata – radi televizor. Upa-damo, nas desetak, dagledamo dnevnik, po mo-guæstvu i beogradski i za-grebaèki. Trljamo ruke,nestrpljivi smo. Zanimanas da li æe prikazati vestisa našeg dela ratišta. Naj-istureniji smo i najbli�iZagrebu, deli nas samoèetrdeset kilometara vaz-dušne linije.

I zaista, udarne vestiHRT vezane su za grad naKupi.

Kroz dim, uskovitlanuprašinu, vatru, ruševine(uz naše komentare: »O-ho!«), kru�i kamera i uba-cuje u kadar vojnika kojipretrèava ulicu, polupaneautomobile, nosila i ranje-nike. Spiker saopštava dasu pogoðene: autobuskastanica, zgrada »Auto-Hr-vatske«, sud i tr�nica, daje avionskim napadom ra-zoreno naselje Duga Resai da su ponovo tuèena selau okolini, Reèica i Kobiliæ,i predgraðe Švarèa gde senalazi gradska bolnica.Veliki je broj civilnih �rta-va, nisu sve ni pronaðeneu zgarištu...

»Zovite Dobriæa!«, padaBrki na pamet i hvata zabravu, »da vidi šta je ura-dio!«

»Proðe snimak, ne vre-di sad vikati ga...«

Smenjuju se izveštaji sa

»Gdje je bio dosad?«»A, što, u stvari, dola-

zi?«»Neæe, valjda, ostati

stalno? A?«»A, ako pokuša, sad on,

da zavodi red?«»Nek prvo vrati zlato

što je njegov otac odneosa sobom, pa nek ondazavodi red!«

»Koje, bre, zlato? To sukomunjare izmislile, tinjima još veruješ?!«

»Jeste, lopu�a, izneozlato, to se zna!«

»Kako se zna? Tito re-kao, a? Onaj što se useliou njegov dvor i �iveo kofaraon? Onaj što je nosiobrilijantsko prstenje i jeokavijar? Ko je od njih dvo-jice lopu�a belosvetska?To zlato je Tito zatekao udvoru i sam potrošio pos-le rata…«

»Pa, to je uvek pisalo,da je kralj odneo zlato…«

»A, pa, pisalo je i na ta-rabi… da proste ove �e-ne… pa se jedan sav izlo-mio!«

»Prièalo se…«»Prièalo, èuj…?«»Što ka�e Mihec, ako se

pisalo i prièalo, ne znaèi daje taèno«, upliæe se Radniæu raspravu izmeðu Mihecai Simiæa. »On je, kol'ko jaznam, èetres prve, pravo saratišta odleteo u Englesku.Nije zlato vukao sa sobompo ratištu, znajuæi, valjda,unapred, kad je kretao izBeograda, da æe mu vojskaizgubiti! Svašta!«

(Nastavlja se u broju odponedjeljka)

Stupio u oštru opoziciju i organizirao slobodnozidarskuurotu, poznatu kao jakobinska urota, s namjerompodizanja demokratske revolucije, što je platio glavom:Ignjat Martinoviæ

drugih ratišta...»A ti misliš da Dobriæ

mari za tim što je uradio.Znam šta bi ti on sad re-kao: 'Ja sam radio svojposao. Njih, dole, nisamvideo!«

Na beogradskom dnev-niku prikazuju nešto sas-vim novo i neobièno. Ot-varamo usta pred èudom,kao ribe iz akvarijuma. Izaviona izlazi sredoveèangospodin, crnomanjast,pravilnih crta na ozare-nom licu, krupnih oèiju inešto jaèih obraza. Mašehiljadi, maše desetini hi-ljada ljudi koji ga doèeku-ju na aerodromu, osve-tljeni reflektorima. Nizstepenice silazi dama satrojicom uparaðenih de-èaka. Narod u jedan glasvièe:

»�iveo kralj! �iveokralj!!!«

Brko se vrpolji ispredtelevizora, pa se, u neve-rici, okreæe nama:

»Bog vas jebo! Stig'onam je kralj!«

»Pa vidimo! Daj smirise! Sedi veæ jednom na is-to mesto!«

Spiker govori da je usedamnaest èasova, nabeogradski aerodrom, izLondona, stigao princAleksandar Karaðorðeviæsa porodicom. Doèekan jei praæen od strane više hi-ljada ljudi, od aviona,kroz gradske ulice, do ho-tela »Interkontinental«.Sredoveèni gospodin, posilasku niz stepenice,

16 *V J E S N I K • Subota, 16. o�ujka 2002.

Hitler kr�i Versailleski ugovor

GEORG SIMON OHM – 1787.: U Erlangenu je 16.o�ujka 1787. roðen Georg Simon Ohm, njemaèki fizi-èar, koji je otkrio odnos struje elektromotorne sile iotpora u elektriènomu kotlu, nazvan Ohmovim zako-nom. Istra�ivao je i u akustici, optici kristala i mate-matici. Naziv ohm nosi jedinica za mjerenje elektriè-nog otpora u meðunarodnom sustavu mjera. Umro je7. srpnja 1854. u Münchenu.

METAK ZA NOVINSKE NAPADE – 1914.: Suprugafrancuskoga ministra Josepha Caillauxa ubila je glav-nog urednika pariškog lista Le Figaro Gastona Cal-mettea, koji je u svom listu napadao politiku njezinamu�a.

poznatu kao jakobinskaurota, s namjerom podi-zanja demokratske revo-lucije.

Martinoviæ je bio pri-mljen u lo�u Feniks kodokruglog stola (1783.);kasnije ga susreæemo ulo�i Velikodušnost koja jeradila prema Draškoviæe-voj Observanciji.

Tu je meðu hrvatskimslobodnim zidarima na-šao sumišljenike za svojeideje. Njegov suradnikpostao je i Ivan Lackoviæ skojim je dogovorio nacrtnovog ustava koji bi sadr-�avao jamstva buduæesreæe i slave naroda.

Uhiæenje urotnikaZa preobrazbu društva

osmislio je dva tajnadruštva: Društvo reforma-tora trebalo je primiti sa-mo mali broj plemiæa i bo-gatijih èlanova, a cilj muje bio pretvaranje Ugar-ske u republiku. Drugotajno društvo dobilo je na-ziv Društvo slobode i jed-nakosti, a bilo je pozvanoda poma�e to nastojanje.Plan podizanja revolucijezahtijevao je da oba druš-tva imaju ukupno 200.000èlanova.

Tiskana je knji�ica »Ka-tekizam ugarskog refor-matora« koja govori oèovjeku i graðaninu, o su-�anjstvu, o kralju i plem-stvu. U dodatku su pobro-jeni uvjeti za stjecanjeslobode.

Na kraju »Katekizma«objavljena je zakletva pristupanju u društvo.

Komparativna analiza

Andersonove »Konstituci-je«, Konstitucije Draškovi-æeva slobodnozidarskogsustava i »KatekizmaDruštva ugarskih refor-matora«, a posebno»Društva slobode i jedna-kosti«, nedvosmisleno

upuæuje na to gdje su iz-vori jakobinskih ideja.

U Martinoviæevoj ugar-sko-jakobinskoj uroti,habsburška vladajuæa ku-æa suoèila se s demokrat-skom revolucijom i poku-šajem stvaranja federativ-

ne ugarske republike.Njegova je urota onemo-guæena sredinom 1794.godine otkrivanjem urot-nika i njihovim uhi-æenjem.

Dvadesetoga srpnja1795. odrubljene su glaveJosipu Hajnoczyju, IvanuLackoviæu, Franji Szen-tmarjaju i grofu Szigraju.Ignjat Martinoviæ moraoje gledati smrt svojih su-radnika – njemu su glavuodrubili posljednjem.Trupla su pokopali tajnotako se nije znalo za nji-hove grobove.

Crvene ru�e na stratištuJedan od pomilovanih

slobodnih zidara, knji�ev-nik Franjo grof Kazinczy,kasnije je zapisao da suna stratištu, na budimskojKrvavoj poljani drugi danosvanule crvene ru�e,simboli slobodnozidar-skog oproštaja, pošto-vanja i sjeæanja na mrtvubraæu. (Godine 1914. isko-pani su ostaci petoricesmaknutih jakobinaca islobodnih zidara i sveèa-no pokopani.)

Meðu simpatizerimaMartinoviæevih ideja bilisu i hrvatski slobodni zi-dari.

Veæ spomenuti Ivan pl.Lackoviæ (1754. – 1795.) bioje husarski kapetan. Nau-èio je strane jezike, èitaoVoltairea, napisao pjesmuo opsadi Beograda, a za-jedno s Franjom Kazin-czyjem objavio prijevodpjesme »Makedonski vi-tez«, Friderika Trenka,usmjerene protiv Fridri-

cha Velikog.Godine 1792. bio je èlan

budimske lo�e Ujedi-njenje (Unitas).

Izmaknuli svihrvatski jakobinci

Hrvatski slobodni zidarJosip Kralj (1750. – 1795.),upravitelj na dr�avnomdobru u Kutjevu u Slavo-niji, osumnjièen za sudje-lovanje u Martinoviæevojuroti, ubio se u jednombudimskom svratištu, ta-ko da vlasti nisu mogle ot-kriti nijednog hrvatskogjakobinca.

Prije smrti napisao jekraæu poruku kojom tu-maèi razloge svoga èina:»Slobodan sam �ivio paradije kao slobodan umi-rem, nego da ma i jedansat budem okovan u lan-ce«.

Josip Kralj bio je godi-ne 1792. èlan vara�dinskelo�e Dobar savjet.

Danas se zna da je Mar-tinoviæ neposredno ili po-sredno poznavao i drugeosumnjièene hrvatskeslobodne zidare i uvukaoih u svoje zamisli o ru-šenju Habsburške monar-hije.

Meðu njima su bili za-grebaèki biskup Maksimi-lijan Vrhovac, umirovljenipod�upan Marko Delivuk,bivši krajiški oficir iz Slo-venije Siegfried Tauffe-rer, Franjo Bedekoviæ, Vr-hovèev tajnik Karel Vuka-soviæ, zagrebaèki nastav-nik Ljudevit Mariæ i dru-gi.

(Nastavlja se u broju odponedjeljka)

1935.: Voða TreæegaReicha Adolf Hitler izja-vio je potkraj 1934. lon-donskom Daily Mailu da»rata više neæe biti«, jerje Njemaèka »dublje ne-go ijedna druga zemljaosjetila zlo što ga rat no-si«. No veæ 16. o�ujka1935. ozakonjuje uvo-ðenje sveopæe vojne slu�-be, osiguravši mirnodop-skoj vojsci dvanaest kor-pusa i trideset šest divizi-ja – ukupno pola milijunavojnika, iako je Versail-leski ugovor dopuštaoNjemaèkoj samo sto tisu-æa ljudi pod oru�jem.

Time odbacuje versail-leska ogranièenja i raski-da, kako su govorili na-

cisti, »simbol njemaèko-ga poraza i poni�enja«, teNijemcima »vraæa nacio-nalnu èast«.

Lukavstvima i vojno-di-plomatskim pritiscima,Hitler je stao ostvarivatisvoj program agresije iteritorijalne ekspanzije.Dr�i 21. svibnja 1935. »mi-rovni govor« u Reichsta-gu i u trinaest toèaka od-bacuje svaku pomisao narat, nazvavši ga besmis-lenim, nekorisnim i stra-viènim. A neæe proæi du-go i Treæi æe Reich �esto-ko vojno udariti u najsla-bije karike versaillesko-ga sustava i izazvati novisvjetski sukob, najkrvavi-ji u povijesti.

Nova viðenja i spoznaje JosipaBognera o knji�evnicima

1936.: Hrvatski kritièari knji�evni povjesnièarJosip Bogner umro je 16.o�ujka 1936. u Zagrebu(roðen je u Vinkovcima,6. veljaèe 1906.). Studiraoje na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu, gdje je idoktorirao. Radio je kaosrednjoškolski profesor,a pred kraj �ivota iza-bran je za dramaturga uHrvatskom narodnomkazalištu u Zagrebu.

U esejima i èlancima,ponajviše o hrvatskim pi-scima (Viloviæ, Begoviæ, I.Kozarac i dr.) minucioz-nim i akribiènim postup-cima i psihološkim pris-tupom ostvaruje nova vi-ðenja i spoznaje o knji-

prelaze na vesti sa ratiš-ta… Objavljuju da je došlodo napada na Karlovac.Preuzimaju se snimci saHRT i dopunjuju komen-tarom da je stradalo višeod pet stotina ustaša. De-blokiraju se kasarne uKamenskom i poèinje iz-vlaèenje tehnike. Po obi-èaju, ne pominju ime jedi-nice Jugoslovenske voj-ske koja izvršava te za-datke.

Stanje du� cele linijefronta, ka�u, povoljno jeza našu stranu.

Mi smo svi još pod utis-kom povratka Karaðorðe-viæa. Silazimo iz sobe ukujnu, da se grejemo i pi-jemo kafu. Tu sedi, sa uku-æanima, teritorijalac što jedovezao pukovnika Koroli-ju. On nikako ne mo�e daukopèa ko je princ Alek-sandar. Ne vredi ni našeobjašnjenje da je sin kraljaPetra Drugog, kad on ni zanjega nije èuo.

»A, jebati ga!«, ka�e,»što mi je znaèajan i tajprvi i taj drugi?«

»Pa, kralj, kralj, èove-èe!«

»A, oæe l' on uzet' puš-ku, pa doæi malo vam'?«

»Oæe, evo ga sutra! Ne-ma druga posla!«

Lièimo pomalo na decuuplašenu dolaskom zabo-ravljenog, strogog doma-æina. Izmešanih smo ose-æanja pa se branimo veš-tim frazama:

»Stvarno, što æe namsad on?«

krsti se širokim pokretomruke, saginje se i ljubi ze-mlju...

»He, he! Ko da pase tra-vu!«, smeje se Simiæ u po-lumraku.

»Æuti, ne seri!«, prekidaga Mihec.

Princ Aleksandar, ob-jašnjavaju na televiziji,sin je kralja Petra Drugogi grèke princeze Aleksan-dre, roðen èetrdeset petegodine u Londonu. Prvi jemuški predstavnik bivševladajuæe srpske i jugos-lovenske dinastije koji,posle ravno pola veka, do-lazi u posetu svojoj ze-mlji.

Od završetka Drugogsvetskog rata naovamo,inaèe, vlada zabrana po-vratka Karaðorðeviæima.

Cilj posete Njegovog viso-èanstva jeste pomenkralju Ujedinitelju, Alek-sandru Prvom, devetogoktobra u crkvi na Oplen-cu, povodom pedeset sed-mogodišnjice smrti.

Jedan od èlanova odbo-ra za doèek staje predgosta i ka�e: »Nek da

Bog da od ovog èasa krenenabolje za Srbe!« Na Tera-zijama, u centru prestoni-ce, automobil se jedva kre-æe, obasipan cveæem i zaus-tavljan na više mesta odu-ševljenom masom graðana.Za dan-dva, dodaje spiker,oèekuje se dolazak i jedi-nog �ivog sina, kralja Alek-sandra, jednog od najstarij-ih èlanova dinastije, princaTomislava.

Posle kraæe reporta�e,

�evnicima èija djela ana-lizira.

U teorijskim rasprava-ma o kritici kao �anruzauzima se za kritiku ukojoj æe do puna izra�ajadoæi »problem umjetniè-kog oblika i idejna pro-blematika knji�evnogdjela«, smatrajuæi da raz-vijanje knji�evnog ukusai smisla za etiènost kodèitatelja treba biti pri-marna zadaæa knji�evnekritike.

OTET MORO – 1978.: U Rimu je 16. o�ujka 1978. iz-vedena senzacionalna otmica istaknutoga talijanskogdr�avnika Alda Mora. Prije nego što su ga ubili, pripa-dnici »Crvenih brigada« dr�ali su ga u višetjednu zato-èeništvu.

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena« iz Za-greba.

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo jeobjavila NakladaPavièiæ.

Slike iz Domovinskog rata: Karlovac – u�asneprijateljskog razaranja

Page 9: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Komunikacijske vještine lijeènikakljuène su u dijagnozi depresije

Epidemiološki podaci govore da gotovo pet posto populacije pati od depresije, a devedeset posto tih ljudimogu imati koristi od kombinacije lijekova i savjetovanja

N ovija istra�ivanjaupuæuju da poboljša-

ne vještine komunikacijemogu pomoæi obiteljskimlijeènicima da lakše dija-gnosticiraju i lijeèe de-presiju. Epidemiološkipodaci govore da gotovopet posto populacije patiod depresije, a devedesetposto tih ljudi mogu imatikoristi od kombinacije li-jekova i savjetovanja.

Skupina od èetrdesetdevet lijeènika opæe me-dicine iz Portlanda poha-ðala je poseban trening-seminar (dva puta po èeti-

ri sata), koji je bio takokoncipiran da poboljša li-jeènièke vještine u pre-poznavanju depresije

Ti lijeènici – polazniciseminara, pokazali su seboljima u dijagnostici-ranju depresije u njihovihpacijenata, nego lijeènicikoji nisu prošli takav tre-ning.

Lijeènici koji su prepoz-nali simptome blage de-presije postavljali su paci-jentima dvostruko više pi-tanja, nego oni koji nisuotkrili da bolesnik pati oddepresije. Rezultati tog

treninga pokazuju da je82 posto tih lijeènika nas-tojalo ispitati prisutnostbarem pet simptoma de-

presije za vrijeme pregle-da svojih bolesnika.

Nasuprot tome, samo38 posto lijeènika koji ni-

su prošli spomenuti tre-ning, tragalo je za tolikimbrojem simptoma.

Osim toga, èak 96 posto

onih prvih lijeènika raz-govaralo je sa svojim pa-cijentima o moguæoj pri-sutnosti depresije, u us-

poredbi sa 65 posto dru-gih lijeènika. Oni su te-meljito ispitivali bolesni-ke o njihovim osjeæajima iponašanju.

Proveli su s bolesnici-ma više vremena, istodob-no im pru�ajuæi ohra-brenje i podršku.

Sve to dokazuje da, kadje rijeè o depresiji, edu-kativni programi pobolj-šavaju lijeènikovo pona-šanje i vještine komuni-kacije s pacijentima, kojipokazuju kompleksneoblike depresije i drugihbolesti.

Voditeljica edukativnaprograma za depresiju,dr. Martha Gerrity s Me-dicinskog fakulteta u Por-tlandu, ka�e:

»Nevoljkost da prihvatedijagnozu, zapoènu lije-èenje lijekovima ili da bu-du poslani na pregled psi-hijatru, glavne su teškoæeu skrbi pacijenata s de-presijom. Svladavanje togotpora u bolesnika i dogo-varanje odgovarajuæegaplana lijeèenja zahtijevadobre komunikacijskevještine lijeènika opæeprakse.«

Smrt Matka Laginje, politièara,knji�evnika i hrvatskoga bana

je u Klani, Kastav, 10. ko-lovoza 1852.). Polazio jehrvatsku gimnaziju u Ri-jeci, studirao na Pravos-lovnoj akademiji u Za-grebu i na Pravnom fa-kultetu u Grazu, gdje je1885. i doktorirao.

Još u mladosti, prihva-tivši pravaške ideje iprogram Ante Starèevi-æa, politièki je nastupaozajedno s VjekoslavomSpinèiæem i MatkomMandiæem, takoðer pra-vašima. S njima je u poli-tièki �ivot Istre unio izra-zitiji hrvatski nacionali-zam i oštrije oblike bor-be s talijanskim protivni-cima, te�eæi sjedinjenjuIstre s maticom Hrvat-skom. To je došlo doizra�aja veæ 1883., kadasu Laginja i Mandiæ iza-brani u Pokrajinski sa-

djelatnost vezan i osnu-tak Istarske posujilniceu Puli (1891.) i Gospodar-ske sveze za Istru u Puli(1903.). Poslije smrti MileStarèeviæa neko je vrije-me predsjednik Starèe-viæeve stranke prava(1917.-1918.). Èlan je(1919.-1920.) Privremeno-ga narodnog predstav-ništva u Beogradu, zas-tupnik u Konstituanti iZakonodavnoj narodnojskupštini, predsjednikNarodnoga kluba (1920.-1922.) i, poslije, Hrvatskezajednice. U Narodnomvijeæu u Zagrebu bio jepovjerenik za Istru(1918.-1919.), a za Proti-æeve vlade ban Hrvatskei Slavonije (1920.).

Knji�evni mu je radskromna opsega i dose-ga.

Od svih glazbenih instrumenata najveæi utjecajna povijest imala je zvi�daljka. Policijska!

(Laub)

Zagrebaèki biskup Vrhovac slobodnomzidarstvu ostao vjeran do kraja �ivota

Biskupa Vrhovca su pravodobno štafetom iz Beèa upozorili što se dogodilo Martinoviæukoji je bio uhiæen zajedno sa svojim sumišljenicima, pa je Vrhovèev vjerni tajnik

sveæenik Mrak skupio sva sumnjiva pisma te ih u zadnji èas uništio. Zagrebaèki biskupbio je pravi i potpuni slobodni zidar, što se vidi iz cjelokupna njegova rada i djelovanja

Veæina osumnjièe-nih jakobinaca nijebila samo na popi-

sima budimpeštanske ibeèke policije nego i natajnim popisima slobod-nih zidarskih lo�a u Ugar-skoj i Hrvatskoj.

Zagrebaèki biskupMaksimilijan Vrhovac(1752. – 1827.) bio je ne sa-mo jedan od najzanimlji-vijih i najistaknutijih negoi intelektualno najjaèihliènosti pretpreporodneHrvatske. Svojom gole-mom i raznolikom djelat-nošæu, neiscrpnom ener-gijom, organizacijskimsposobnostima, novimidejama i poticajima, uda-rio je trajan i vidljiv peèathrvatskoj kulturnoj i poli-tièkoj povijesti potkrajosamnaestoga i poèetkomdevetnaestog stoljeæa.

Biskupa su iz Beèapravodobno upozorili

Dokazano je da je Mak-similjan Vrhovac bio od1784. èlan slobodnozidar-ske Lo�e Mudrost (Pru-dentia, zur Klugheit). Unjoj je bio neko vrijemezamjenik Starješine, akasnije govornik s tajnimimenom Publicola.

Kasnije, kada je biopremješten u Peštu, gdjeje postao rektorom sre-dišnjeg Sjemeništa, posje-æivao je lo�u Velikoduš-nost i u njoj našao jednogod svojih prijatelja lju-bljanskog biskupa IvanaMihaela pl. Brigida (1742.– 1816.) i upoznao se sIgnjatom Martinoviæem.

Biskup Vrhovac je pre-�ivljavao od 1790. do 1795.

»Ne trebaju nama Hrvati, mismo sami sebi najveæi neprijatelji!«

»Naša se jedinica teritorijalne odbrane zamalo rasformirala! Posvaðali smo se!« »Kakoto, sine mili? Gdje to mo�e biti?«, udara se njegova mati po prsima. »Kakva ste vi tovojska?« »A, eto, kakva smo vojska, kad se nismo mogli dogovorit' – ko æe nam biti

komandant! Jedni su za nekog Dušana, a drugi za nekog Joku...«

Aako sad on zatra�i

raèune za to zlato iza mnogo šta što je

se nakralo?«, opominjeMihec.

»Te æe nam raèune Bogzatra�iti, a kralj valjdaneæe dugo ostati?!«, ka�eOstojiæ.

»Ko zna?«»Nek i ostane, al' k'o

obièan èovek, k'o mi štosmo, ne mora baš da budekralj!«, popušta Simiæ.

»Ja, brate, nek bude vo-doinstalater«, ironièan jeMihec, »ko i ti što si! Je l'da?«

»Ne, stvarno, što bi onmor'o da bude kralj, a miobièni ljudi?«, pita se Si-miæ. »Ajd, što je on boljiod nas? I što æe nama daimamo kralja? To, bre, sa-mo zaostale zemlje imaju!To je pre�ivelo! Mi smoprevazišli te gluposti!«

»Da, zaostale zemlje:Engleska, Holandija, Špa-nija…«, nabraja Miheckao samo za sebe, ali na-glas. Sve vreme ga pos-matra onaj teritorijalac,mraèi oèima i nešto pre-tura po glavi. Najednomustaje, pru�a prst premanjemu, u æošak gde sedi, ipita:

»Je l'? A, kako se ti zo-veš?«

»Ko? Je l' ja?«, pita našvozaè.

»E, da, ti!?«»Što?«»Jes' ti Mihec? A?«, pita

teritorijalac i ne èekajuæiodgovor, vadi pištolj iz fu-trole…

»Eeee! Budalo!«, skaèuna njega i hvataju ga zaruku, »pa nije on Hrvat!«

»Kako nije? Mihec? Štaje to?«

»Pa to ti je iz zezanja,od Mihailo, pa Mihec, ka-

da poðem na konak. Izla-zim da potra�im Grahov-ca pod šatorom. Tamo,zagledanog u šahovske fi-gure, i, što je najsmešnije,obrijanog do glave, vidimBodina...!

Otkud Bodin, i to ova-kav, u komandi? Sedi,mrtav-hladan, i igra šahsa Rajom Pevcom. Glavamu se sja spram petrolej-ke! Imaju i sat, pa malo-malo udaraju šakom podugmetu da ne istièe vre-me. Partiju posmatra Ra-jeviæ. Sve im je, reklo bise, potaman; jedina za-merka im je slaba svetlostiz ugla.

»Ej, bre«, pitam Bodina,»šta li æe to biti? Da ne cr-kne domaæinu d�ukela,kad si se ti pojavio? Ko tetako ošiša? Neko èudomora da se desi!«

»Ha«, ustaje moj drugarrazdragan što me vidi,»znaš ti kako je ono Pekacpre govorio kad se pojavikod nekog od nas: »Deco,pobrinite se za moj smeš-taj veèeras, seæaš se?«

»He, he, gde ti to padena pamet?« vidim da za-bušava odgovor o šišanju.»A seæaš se, kad veæ po-minješ Pekca, koji mu jebio sledeæi potez?«

»Èetkica za zube u or-manu... dan, dva... a poslei ostale stvari!? Je l' ta-ko?«

»Naravno, pamæenjenas ne napušta, hvala bo-gu...«

Zdravimo se i ljubimo.(Svršetak u sutrašnjem

broju)

Pre�ivljavao od 1790. do 1795. u teškim nesporazumimas beèkom dvorom, maðarskim politièarima u Budimu iPo�unu kao i s nekim ljudima na Kaptolu: zagrebaèkibiskup Maksimilijan Vrhovac

piraš…?!«»Ama, kog ðav'la on još

dr�i stranu i tome kralju,ako nije Hrvat?«

»Pa, kralj je srpski, nijehrvatski, nemaju Hrvatikralja, šta ti je? Jesi l' po-ludio?« Oba domaæina na-valjuju sa rukama na su-manutog èoveka, poma�eim Radniæ, i obaraju ga nastolicu kraj prozora. Mile-na ga pravda:

»Javili su mu da mu jejutros kuæa na Turnju po-goðena! Oprostite mu,sav je zbog toga van se-be…«

»Nije puno, samo okr-znuta na æošku«, pojaš-njava njena mati. »Nekoreèe da je dvogledom…«

»Video?«»E…«»A, jebati je!« vièe teri-

torijalac iz æoška. »Nekaje i cijela o'šla! Nisam jazbog toga ljut! Meni je bit-no da sam svoje na vrije-me izvuka' od dolje! Ne-go, kad èujem za Hrvata,ja gubim pamet… Mihec?A nije Hrvat?«

»Pa, i da jesam praviMihec, pizda mu materi-na, ne znaèi da odma' mo-raš da me ucmekaš«, kev-æe sad iz æoška naš vozaè.»Da si tako radio ovih go-dina, ne bi imali s kim daratujemo! Šta ka�e: ako jeMihec, daj da ga ubijem!Gle, pameti?! A, svi ste dojuèe, vi ovde, bili polumi-heci! Da, da, svi ste vi bilipolumiheci! Pa su vas mi-heci, oni pravi, opomenulida vam ne daju ni to pola.

16 *V J E S N I K • Ponedjeljak, 18. o�ujka 2002.

Kozarèeve ravnice i hrastove �ume

PROTIV CARSKE TIRANIJE – 1670.: U turopoljskojLomnici odr�ano je urotnièko vijeæe protiv carske ti-ranije, s namjerom da se Hrvatska proglasi turskimvazalom i stvori savez s Turcima protiv Habsburgova-ca. Glavni organizator bune bio je Franjo Bukovaèki.

PARIŠKA KOMUNA – 1871.: U Parizu je, poslijefrancuskoga sloma u ratu s Pruskom, 18. o�ujka 1871.došlo do masovne pobune puèanstva. Naoru�ani us-tanici organizirali su Nacionalnu gardu i uspostaviliorgane vrhovne vlasti, raspisali izbore i 28. o�ujkaproklamirali Parišku komunu, koja je bila i zakono-davno i izvršno tijelo. Opstala je samo dva i pol mje-seca.

u teškim nesporazumimas beèkom dvorom, maðar-skim politièarima u Budi-mu i Po�unu kao i s ne-kim ljudima na Kaptolu.

Maðarski povjesnièarVilmos Fraknoi, biskup,optu�io je Martinoviæa daje bio dvorski špijun, pla-æeni policijski agent i de-nuncijant, koji je iz osob-nih sebiènih interesa pot-kazivao i upropastio svojedrugove, te da je htio uvu-æi u proširenu optu�nicu iviše hrvatskih domoljubau prvome redu biskupaMaksimilijana Vrhovca.

Biskupa su pravodobnoštafetom iz Beèa upozorilišto se dogodilo Martinovi-æu, koji je bio uhiæen zaje-dno sa svojim sumišljeni-cima, pa je Vrhovèev vjer-ni tajnik sveæenik Mrakskupio sva sumnjiva pis-ma te ih u zadnji èas uniš-tio. Sam biskup tada jespalio svoj dotadašnji»Dnevnik« (Diarium), spa-sivši tako i sebe i hrvatskeslobodne zidare, a potom-cima uskratio autentièanpogled na pravo stanjestvari o tome.

Mrze ga svi MaðariMorao je na zagovor u

Beè, o èemu piše MarijaJuriæ Zagorka u svom ro-manu »Republikanci«; sta-vila je ove reèenice u ustacaru i njegovu šefu kan-celarije: »A zašto Maðari

toliko �ele pretvoriti Hr-vatsku u maðarski na-rod?«, pita car, a njegovšef kancelarije odgovorimu brzinom austrijskogrodoljuba: – Maðari odav-no �ele da im Hrvatska,

Slavonija i Dalmacija pro-šire površinu Ugarske dabi se mogli danas-sutradiæi protiv Austrije, odci-jepiti se i proglasiti samo-stalnim kraljevstvom. Otome sanjaju sve njihove

povijesti, pjesme i preda-vanja u školi, a buduæi daje Vrhovac otkrio ovu nji-hovu namjeru i prosvje-duje protiv svakog nasto-janja da se poslu�e njego-vom domovinom, mrze gasvi Maðari.«

Tako je maðarski histo-rièar Fraknoi zapisao ka-ko su »ga na Kaptolu sum-njièili da je Vrhovac usvojoj tiskari tiskao spisekoje je potajno otpremiou Peštu i u Njemaèku i daje u bliskim vezama s ba-runom Tauffererom kojije u Ljubljani i Zagrebupodigao drvo slobode«.

Pravi i potpun zidarZagrebaèki biskup

Maksimilijan Vrhovac bioje pravi i potpuni slobodnizidar, što se vidi iz cjelo-kupna njegova rada i dje-lovanja, no u našim gaoèima još više uzdi�e tošto je slobodnozidarskojmisli ostao vjeran do kra-ja svoga radnog �ivota.

Još danas postoje nje-gove slobodnozidarskeregalije koje dokazuju daje bio èlan viših, škotskihstupnjeva, a postoji i èašaza koju je dokazano dapotjeèe iz njegove ostav-štine. Ta èaša ima ugravi-rane slobodnozidarskesimbole, a u sredini nat-pis »Zum Andenken1820«. To je dar njemaè-kog knji�evnika Seibla,

jamaèno takoðer slobod-nog zidara, èije je imeurezano na dnu èaše.

Èaša je dokaz biskupo-ve vjernosti dru�bi zidara,inaèe mu ne bi stigao zi-darski dar dvadeset petgodina nakon što je slobo-dno zidarsko zabranjenou Austrijskom Carstvu(1795.). Èaša je bila u pos-jedu poznate zagrebaèkeporodice Rober, za kojuse zna da je podr�avalauske veze s tadašnjimBiskupskim dvorom.

U zahvalnost biskupuHrvatski slobodni zida-

ri su uoèi Prvoga svjet-skog rata, kada su ponov-no dobili svoje lo�e, uzahvalnost za sve što jezagrebaèki biskup uradiotiho, samozatajno i doslje-dno za šutljivo, nijemobratstvo imenovali jednuod svojih lo�a po njemu.

Hrvatska lo�a Maksimi-lijan Vrhovac ritualno jeposveæena 17. o�ujka1914. – poslije Prvogasvjetskog rata (10. sijeènja1919.) ušla je kao jedna odtriju lo�a u Veliku maticu,lo�u Ljubav bli�njega, pr-vu na slavenskom jugu.

Zvuèi pomalo apsurd-no, ali u Beogradu, u sklo-pu Regularne Velike lo�eJugoslavije, radi od 1992.lo�a Maksimilijan Vrho-vac.

(Nastavlja se)

Šumarije u Lipovljani-ma, gdje se posvetioknji�evnu radu. Umireod tuberkuloze 21. kovo-za 1906. u Koprivnici.

Iako se javio kao pjes-nik, pravo podruèje nje-gova stvaranja jest pri-povjedna proza. Jedan jeod najistaknutijih pred-stavnika realizma u hr-vatskoj knji�evnosti.

Piše niz uspjelih nove-la u kojima tvrdo realis-tièki slika slavonski �ivoti ljude (»Proletarci«, »Te-

nika hrvatske psihološkenovelistike i ponajboljihpoznavatelja �enske psi-hologije. Klasièna opre-ka realistiène proze selo– grad najizrazitija je uromanu »Mrtvi kapitali«,a zanimljiv je i roman»Meðu svjetlom i tmi-nom«. Za sebe je Kozaracnapisao da je »srastao sprirodom kao bršljan shrastom«. Opisao je sosobitom strašæu slavon-ske ravnice i hrastovešume.

Gavazzijevi radovi o identitetuhrvatske tradicijske kulture

èelnik Odsjeka za etno-logiju Filozofskoga fakul-teta u Zagrebu (od 1927.do umirovljenja).

Terenskim obilaskomistra�io je hrvatski etniè-ki prostor i postavio te-melje etnološkom znan-stvenom radu u Hrvat-skoj. Odgojio je brojnenaraštaje hrvatskih et-

»Kako to, sine mili?Gdje to mo�e biti?«, udarase njegova mati po prsi-ma. »Kakva ste vi to voj-ska?«

»A, eto, kakva smo voj-ska, kad se nismo moglidogovorit' – ko æe nam bi-ti komandant! Jedni su zanekog Dušana, a drugi zanekog Joku. Oba su re-zervni kapetani. Jednimaje bolji ovaj, a drugimaonaj. I niko da popusti, ninji' dvojica sami. Na krajuse dogovorismo da se ra-ziðemo i sutra opet sasta-nemo. Pa æemo vidjet'!Jutro je pametnije od ve-èeri…«

Nikola nastavlja danas uveseljava pri-èom kako su,

dalje, vukli topove s jed-nog brda na drugo, pavraæali i na kraju se nisudogovorili ni odakle æepucati; topovi su im ostalivezani za kamione. Navo-di još niz budalaština, anama kreæu suze na oèi.On se uozbiljuje, gledanas kako se cerekamo, pazakljuèuje:

»Samo se vi tu smijte!Je, je! Da nije smijeha, bi-lo bi tu�no! I strašno!«

»A, je l' znaš?«, pita gaRadniæ, »da nam je stigokralj?«

»Gdje stiga'?«»U Beograd.«»E, i on je naša' kad da

doðe… I kome da doðe?Što æemo mu mi? Što tajèo'jek ne gleda pametnijaposla?«

Oko deset nameravam

A bili ste na gotovs da bu-dete, za udoban �ivot, ièisti miheci! Ali vam oninisu dali. A vi bi…«

»Bo�e, oduzmi mu moægovora!«, krsti se Radniæ.»Gdje povedosmo budalusa sobom?« Sreæom, spo-lja se èuje lupa koja namskreæe pa�nju. Kroz vrataupada domaæinov sin Ni-kola, ljudeskara od skorodva metra, u uniformi, gli-bavih èizama i pantalona,do kolena. Naziva Boga,ljubi se s majkom i sestra-ma, seda, lupa pesnicompo astalu pa vièe:

»Brat je mio, koje vjerebio! Samo nek je Srbin!«

»Alal ti vera! Tamansmo mislili da æeš da namprièaš o bratstvu i jedin-

stvu«, ka�e Ostojiæ.»Ko, ja?« èudi se Nikola.

»Neæu… Neæu, brate! Da-nas sam ti doša' do za-kljuèka da smo ti mi, Srbi,ipak najveæa stoka na svi-jetu! Nije èudo što su sviprotivu nas! Ne trebajunama Hrvati, mi smo samisebi najveæi neprijatelji!«

»Što, šta je bilo?«, sad inas zanima šta ga je to ra-zoèaralo.

»Pa, eto! Ne pitate meotkud da doðem doma, ajutros sam otiša' u jedini-cu?«

»Pa, šta bijade?«Nikola hukæe…»Sad æu vam reæ'! Naša

se jedinica teritorijalneodbrane zamalo rasformi-rala! Posvaðali smo se!«

turnom analizom, odre-dio tipove kultura i po-druèja njihova rasprosti-ranja na jugoistoku Eu-rope te slojevitosti poje-dinih kulturnih pojava.

Gavazzijevi su radovièesto dokument o identi-tetu hrvatske tradicijskekulture. Dobitnik Herde-rove nagrade.

S pi�toljem u ruci prema Tuðmanu

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena« iz Za-greba.

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo jeobjavila NakladaPavièiæ.

Po mnogim hrvatskim gradovima neprijateljska su oru�jasijala pustoš: ruševine u Gospiæu

1930.: Hrvat-ski politièar iknji�evnik Mat-ko Laginjaumro je 18.o�ujka 1930. uZagrebu (roðen

bor, a dvadese-tak je godinabio zastupni-kom u beèkomCarevinskomvijeæu.

Za njegovu je

1858.: U Vin-kovcima se 18.o�ujka 1858. ro-dio hrvatskiknji�evnik JosipKozarac. Radioje kao upravitelj

na« i dr.). U ne-kim se djelima(»Tri ljubavi«,»Mira Kodoliæe-va«, »Oprava«)predstavlja kaojedan od zaèet-

1895.: Hrvatskietnolog MilovanGavazzi rodio se18. o�ujka 1895. uGospiæu (umro jeu Zagrebu, 20. si-jeènja 1992.). Bioje profesor i du-gogodišnji pro-

nologa, potaknuosnimanje etnolo-ških filmova i et-nološku karto-grafiju, prouèa-vao folklornuglazbu i instru-mente.

Bavio se kul-

1990.: U vrijeme odr�a-vanja osnivaèke skupšti-ne Hrvatske demokrat-ske zajednice, 18. o�ujka1990., pred hotelom »As-seria« u Benkovcu jedanse Srbin iz toga kraja po-kušao s pištoljem u ruciprobiti do tribine s nam-jerom da iz neposredneblizine puca u dr. FranjuTuðmana, ali je u tome

bio sprijeèen. Više Ben-kovèana ometalo je i nadruge naèine odr�avanjete skupštine: bacali sujaja, pivske boce i ka-menje, uzvikivali su:»Ustaše, ustaše!« – »Ben-kovac je Srbija!« – »Ubitæemo Tuðmana!« te pje-vali: »Oj, vojvodo Sinðeli-æu!« i »Ko to ka�e, ko tola�e, Srbija je mala!«.

Page 10: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Èesti noæni grèevi zahtijevajuda se potra�i savjet lijeènika

Nitko zapravo ne zna toèno zašto se pojavljuju spontani noæni grèevi. Meðu pretpostavkama su kratkotrajnimanjak u opskrbljenosti krvlju tog podruèja, poremetnja u ravnote�i minerala ili elektrolita u tijelu, malelokalne povrede ili iritacije �ivaca ili mišiæa

Spavate èvrstimzdravim snom izaokupljeni ste

samo snovima, kad od-jednom sijevne bol.Mišiæ se u vašoj nozi ilistopalu skvrèio u malibolni èvor, dovoljan davas probudi, uspravi ukrevetu i mo�da vastoliko uplaši zbogeventualno ponovljenanapada da sljedeæe no-æi jednostavno ne mo-�ete zaspati. Svatkomo�e dobiti noæne mi-šiæne grèeve.

Premda se èini da sutakvim tegobama višesklone �ene, stariji lju-

di, bolesnici od šeæer-ne bolesti, proširenihvena, upala zglobova(artritisa) i deformitetastopala, ipak i zdravimladi muškarci mogubiti probuðeni noæu uzbolni jauk.

Iako veèernje raste-zanje udova u krevetu,neposredno prije spa-vanja, mo�e dati povo-da pojavi bolova, nitkozapravo ne zna toènozašto se pojavljujuspontani noæni grèevi.

Meðu brojnim pret-postavkama, svima upravilu nedokazani-ma, su i one koje kao

moguæi uzrok spomi-nju i kratkotrajnimanjak u opskrbljeno-sti krvlju tog podruèja,

poremetnju u ravnote-�i minerala ili elektro-lita u tijelu, male lo-kalne povrede ili irita-

cije �ivaca ili mišiæa.Premda ne znamo

zašto se odjednom ja-ve grèevi u nogama,

ipak znamo nešto ma-lo o tome kako postu-piti kod takvih tegoba.

U korisne preventiv-

ne mjere ukljuèeno je imasiranje nogu nakonduljeg hodanja (ne-mojte masirati podruè-je proširenih vena) itjelovje�bi, zatim sta-vljanje malog jastukaispod lagano skvrèenihkoljena ili omatanjenogu u nešto malo to-plije ruènike (ne vru-æe) gdje ostaju nekovrijeme.

Ako se bez obzira nasve to grèevi ipak jave,mo�e pomoæi kratko-trajno umakanje sto-pala u hladnu vodu ilinastavljanje omota-vanja s toplim ruènici-

ma. Svakako, èestinoæni grèevi zahtijeva-ju da se potra�i savjetlijeènika. Povremeno,oni se mogu pojavitikao popratna pojavalijeèenja povišenogakrvnog tlaka i tadamo�e biti potrebnoprovesti odreðena us-klaðivanja u toj terapi-ji.

Napokon, vaš æe li-jeènik mo�da uspjetida vam pomogne pro-pisivanjem nekog lije-ka i tako osigurati va-ma i vašim nogamamiran i dobar noænisan.

Preradoviæevo iskreno domoljublje

Svaki put kada nekome dajem jedno ispra�njenomjesto stvaram stotinu nezadovoljnika i jednoga

nezahvalnika. (Louis XIV.)

Poslije ukidanja Ilirskih provincija,vlasti stale progoniti slobodne zidare

Napoleonovi ratovi nisu donijeli samo politièke i gospodarske promjene na zemljovidusrednje Europe, nego su utjecali i na drukèiji kulturni �ivot, naroèito tamo gdje su

nastale Ilirske provincije, sa sjedištem u Ljubljani i razvukle se preko Istre, Karlovca iDalmacije sve do Boke kotorske

Europsko slobodnozidarstvo, unatoènekim zabranama

kao, na primjer, na beè-kom dvoru, radilo jedalje, produbljivalo svojarazmišljanja i širilo se uSjevernu Ameriku i nadruge kontinente.

Godine 1797. izašla je uParizu prva protumason-ska knjiga francuskogisusovca Augustina Bar-ruela, a godinu dana kas-nije u New Yorku, drugoklasièno protumasonskodjelo amerièkog profeso-ra Johna Robinsona.Mo�da kao odgovor na�estoke kritike i analizeslobodnog zidarstva, os-novao se u Charlestonu uJu�noj Karolini Vrhovnisavjet i sljedeæu godinuuveo u slobodno zidar-stvo pravi i priznati slo-bodnozidarski škotskired s trideset i tri stup-nja.

Osnovane zadarskai splitska lo�a

Dvije godine kasnijeutemeljen je francuskiVrhovni savjet koji je ra-dio od godine 1804. usklopu Velike lo�e Fran-cuske u Parizu.

Godine 1806. osnovanesu prve lo�e u Meksiku iAustraliji, a u Aranjuezuje osnovan španjolski Vr-hovni savjet.

Napoleonovi ratovi ni-su donijeli samo politiè-ke i gospodarske prom-jene na zemljovidu sred-nje Europe, nego su utje-cali i na drukèiji kulturni�ivot, naroèito tamo gdjesu nastale Ilirske provin-cije, sa sjedištem u Lju-bljani i razvukle se prekoIstre, Karlovca i Dalmaci-je sve do Boke kotorske.

»Niko nikog ne sluša, ne zna se ni krsni kraj«»Ako ja mogu da predstavljam treæi bataljon, onda postoji, evo ga, sedi ovde na klupi«,pokazuje na sebe. »Ja sam treæi bataljon!« »Pa šta je sa ostalima?« »Nemam pojma…«B

odin odlazi do klu-pe (o, bo�e, mislimse, kakva mu je gla-

va?!) i iz ranca vadi èetki-cu za zube.

»A? Šta ovo znaèi…?«»Otprilike da se i mi ve-

èeras pobrinemo za tvojsmeštaj…«

»Bravo! I hvala na razu-mevanju! Nadam se danemate ništa ispod – trizvezdice.«

»Ih, kod nas je sve A ka-tegorija!«

»O, falim ti se…! Veæ mije dosadilo kampovanje ublatu. Mrzim neozbiljneagencije! D�abe su namuzeli novac…«

»Aj', ne seri! Na potezusi!«, vièe Pevac. »Pritisnu-æu vreme, pa se jebi…«

»Oh, izvinjavam se«, tr-za se Bodin pa se okreæemeni. »Laki je malo ner-vozan! Moraæu da gasljuštim! Veæ sam mu poj-eo skoro sve pešake. Tru-di se jadan, ali… ne vredi,slab je.«

»Jedi, ti, malo rotkve, jel' znaš?! Partija još nijezavršena!«

»Pa, dobro, nije… al' toje tu…«

U æošku, naslonjen nazid, s pogledom kao osta-li, na tablu, stoji Miladinali pod nekom staromšapkom i u ofucanom ši-njelu, skoro do èlanaka.

»Vid' njega?!«, pitam,»gde naðe ti te dronje?«

»Našlo se kod domaæi-na, ko zna otkad«, ka�edobroæudni Miladin. »A,što su dronje? Vidiš ti kosam ja?«

»Ko, �alosti…?«»Pa, zar se to ne vidi od-

ma'?«, skoro je razoèaranvodnik. »Vidiš da glumim

sam te šta ima dole, u tre-æem bataljonu?«

»U kom treæem bataljo-nu?«

»Kako u kom? U tvomtreæem bataljonu?«

Bodin se okreæe ka os-talima:

»Ovaj èovek nije èuo?!Pa, treæi bataljon više nepostoji!«

»Molim?«»Treæi bataljon više ne

postoji, je l' èuješ dobro?«»Šta zezaš…?«»Ne zezam. Ako ja mogu da

predstavljam treæi bataljon, jasam, onda postoji, evo ga, sediovde na klupi«, pokazuje nasebe. »Ja sam treæi bataljon!«

»Pa šta je sa ostalima?«»Nemam pojma…«»Kako, pa ti si tamo ne-

kakav komandir… Gde jekomandant, njegov zame-nik, gde su vojnici… Štazajebavaš?«

»E, da, komandant… Ion æe mo�da veèeras doæiovde, mo�da i njegov za-menik… Ovi ostali: kudkoji, mili moji!«

»Šta je, bre, s voj-skom?«

»Ma, nek idu u pièku ma-terinu…! Niko nikog ne slu-ša. Ne zna se ni krsnikraj…«, gleda me pa poèinjeda se smeje. »Šalim se, pre-terujem! Al' stvarno, što sediscipline tièe, to je da seusereš od muke... Veruj mi!«

(Svršetak)

Tri simbola svake prave i potpuneslobodnozidarske lo�e: Mudrost,Snaga i Ljepota

maršala!«»Taèno… Izvini, buraze-

ru, nisam te odmah pre-poznao… Šta je došao, si sonog sveta da nam pod-vikneš, da nas rasterašk'o onaj šumar u vicu…«

»Jesam, al' ne vredi!Baš sam i glas prilagodio,gnjeèim k'o neka babakad prièam, al' niko mene zarezuje ni za suvu šlj-ivu…«

»Šta si im rekao?«»Prvo, kad sam istrè'o

iz kuæe, mislio sam da æusve da i' saserem, il' ma-kar da i' zasmejem! Kadoni: ništa… Svi bulje uovaj šah, jebo i' on, ili dre-maju. Ja poèe' redom dai' drmam, budim i pitamkud su krenuli? Niste lise, ka�em, namerili namoje jadne zemljake? Aoni svi æute k'o kurve,oboreni' glava, niko nesme u oèi da me pogle-da…

Jedino što Vrankoviæ,kao, tr�e se, pa reèe: Znaosam ja da je ovo neki ka-lambur, da nas je opet ne-ko namagarèio… Al' to onnako, iz zezanja, više dameni ugodi što sam se po-trudio da napravim sce-nu… Ovi ostali ništa.«

»Ja nisam znao, Miladi-ne, da si ti tol'ko dete«,usput, zadubljen u figure,pita Pevac.

»A i jašta sam! Niko mene… E, moj Tile, al' si de-valvir'o…!«

»E, moj Tile!«, opet seubacuje Pevac. »Prop'o siti k'o muda kroz podera-ne gaæe! Evo ga, sad, èu-

18 *V J E S N I K • Utorak, 19. o�ujka 2002.

U godinama od 1806.do 1813. radilo je osamnovoustanovljenih fran-cuskih lo�a.

Najprije je osnovanalo�a Eugen Napoleon uZadru (1. o�ujka 1806.).

Do godine 1809. radilaje pod zaštitom VelikogOrijenta Italije iz Milana,poslije pod zaštitom Veli-kog Orijenta Francuskeu Parizu.

Lo�a je tiskala svojapravila u nakladi od šest-sto primjeraka.

Pored triju osnovnihstupnjeva (uèenik, po-moænik i majstor) imalisu i stupanj Viteza ru�inakri�a. U lo�i je tridesetakbraæe radilo na francus-kom jeziku. Iste godinekao u Zadru, bila je osno-vana i lo�a u Splitu, alinjeno je ime nepoznato.

Osnutak lo�e odobrioje talijanski Veliki Ori-jent u Milanu. U lo�i jeradilo pedesetak slobod-nih zidara. U Kotoru je1807. osnovana lo�a SvetiIvan. Utemeljitelji su bilifrancuski èasnik Martel idubrovaèki sveæenikIgnjat Ban.

Lo�a je pripadala Veli-kom Orijentu Francuske.U Dubrovniku je slobod-nozidarska lo�a ute-meljena godine 1808.;zvala se Ilirska zvijezda(L'Eloile Illyriene). Starje-šine lo�e bili su Karlo Ba-jamonti, Vlaho Brnja iVlaho Kaboga.

Ni lo�i u Šibeniku, os-novanoj 1809., ne zna se

Povjesnièar Josip Ber-sa skupio ih je u knjizi»Dubrovaèke slike i prili-ke«.

»Slobodnozidarska lo-�a u Dubrovniku spomi-nje se u izvještaju aus-trijskog konzula Timo-nia, 28. kolovoza 1807.,što je uopæe prvi put dase dubrovaèki slobodnizidari spominju kao or-ganiziran zbor.

Ipak, èini se da tu nijerijeè o pravoj lo�i negojednostavno o sastanci-ma francuskih pristaša i

samih Francuza. Da bislu�beno postojala, svakalo�a morala je biti podokriljem pariške centra-le (Grand Orient de Fran-ce).

Takva je prava slobod-nozidarska lo�a ustano-vljena u Dubrovniku tekgodine 1810. kad je Du-brovnik s Kotorom spa-dao u Ilirske provincije;ona se tada prozvala Ilir-ska zvijezda. Raspuštenaje 1814. godine kada jeAustrija otela DubrovnikFrancuzima.«

Dubrovaèki »vukodlak«»Kada je pak nama veæ

poznat Gijanluka Zuzze-ri, slobodni zidar, umro(1826.) u svomu dvorcuna Brseèinama, tamošnjite�aci nisu dali da budepokopan na kršæanskomgroblju pa su ga vojnicijedva uspjeli pokopati udomaæu kapelu.

Ivo Maškariæ, slobodnizidar, u francusko dobapredsjednik trgovaèkogsuda i tast Antuna Kaz-naèiæa, umro je u svomljetnikovcu u �upi, a glaso tom 'vukodlaku' prono-sio se do kraja stoljeæa.

Za kæeri francuskogslikara Gallaita, koje sugodine 1864. stanovale utom ljetnikovcu, �upljanisu tvrdili da u oblacimapred oluju vide pokojnogMaškariæa s jakobin-skom kapom na glavi tepucaju puškom na njega.Prièa se da su se slobod-ni zidari sastajali u po-

noæ u 'palaèi Bonda' (ne-kad Skoèibuha) koja se idanas di�e na osamljenumjestu kod Tri crkve iopasana je tamnim viso-kim zidom.

Svakako znamo da jesjedište slobodnozidar-ske lo�e bilo u Nonkovi-æevoj kuæi na Konalu.Njen glavni upravitelj(venerable) bio je nekiDoderlain, nekad fran-cuski èasnik, koji se do-pisivao šifriranim pis-mom s pariškim VelikimOrientom.«

Lo�e svjedoèilefrancuski patriotizam

»Djelovanje lo�e bilo jetajno i javnost nije znalani koji su njeni èlanovi.Ali gradu, osvojenom odFrancuza i lišenom svojenezavisnosti, biti èlanomslobodnog zidarstva zna-èilo je što i pristajati nanovo politièko stanje isvjedoèiti svoj francuskipatriotizam.

Bez sumnje, u lo�i subili: propali jakobinacMato Altesi, kirurg NikoPicelj, skeptik D�ivo Bos-dari, fanatik Marin Bona,umnik i lukavac RafoSandroviæ, a moguæe dasu tu bili i Antun Kazan-èiæ, Vlaho Kaboga, MihoZuzzeri, lijeènik Radiæ,Angelo Trezza i drugi.Inaèe je poznato da jemnogo vlastele pristajalouz slobodnozidarska na-èela i prije francuskenajezde.«

(Nastavlja se)

gramir'o…«, sad pametujei Miladin.

»Šah je, Rajo, misaonaigra…«, èuje se sa strane.

»Ma, je li…? Nisamznao…«, bekelji se Pevac,a onda najednom: »ljudi,ima li ko soli od vas, da midoda?«

»Što æe ti so?«»Treba mi!«, dere se.

»I'te tra�'te makar iz ku-æe!«

»Što?!«»Šta, što?«, besni Pevac,

»Oæu sad muda svoja daposolim, i da pojedem…od muke. Dobijena parti-ja... Pu, u pièku lepu ma-terinu!«

Svi se koèimo od sme-ha.

»Mo�da ne bi bilo lošeda prelistaš kakvu knjiguo šahu?«, savetuje ironiè-no major Dobriæ. »Ja samèuo da takve knjige pos-toje, za one koji nisu do-bro uve�bali…«

»Znaš šta, Dobriæu, aj'sad malo i ti…«, ote�e oèiprema njemu Rajo, »ne-ma smisla, jebi ga. Izgu-bio, izgubio, pa šta æu…?«

»Ništa!«, ka�e mu Bo-din. »Reðaj figure majsto-ru! Ko izgubi, reða figureobojici, jesmo se tako do-govorili?«

»Znaèi, pru�aš re-vanš…?«

»U svako doba!«»Aj', sad æu te makar

sjebati, mada sad imamcrne figure…«

Bodin se okreæe meni:»Šta ti ono mene malo-

pre 'pita?«»A!«, priseæam se. »Pit'o

jem, stig'o kralj! Gledaj tida što pre nestaneš, da tene bi on nešto priupit'o?Znaš koliko si mu kriv?«

»Ja, ja!«, potvrðuju osta-li. »Jes' ti èuo da se vratiokralj? Šta sad misliš, crniMiladine?«

»Sad sam ga, znaèi, is-pušio…«

»Bogami… Gadno ti sepiše…«

»Onda mi se valja pres-vlaèiti, da me ne u'vati. A,taman sam mislio sve davas na Goli otok, mamicuvam…«

»E, sad mo�eš da nam…to što si malopre rek'o…«

»Je li?«, pitam Bodina,»šta ima dole, u treæembataljonu?«

»Èek' èek'…«, on tamanodi�e ruku, pa hvata zaskakaèa, »samo tre-nuuuutak! Hm… Puæ«,gleda u Pevca, »šta sadka�eš, gukni golube.«

Svi se naginju ka tabli.Pevac dobija skamenjenizraz…

»Nije valjda…?«, pita.»Joj, roki, al' ti ga zavu-

èe!« cereka se Rajeviæ. »Aja ti d�abe govorim: Ne-moj izvlaèiti kralja! Ne-moj izvlaèiti kralja! Eto tisad…«

»Ovaj igra k'o lud…Svaka mu èast!«, gurkajuse kibiceri i zagledaju Bo-dina.

Emoj Rajo, nisi ti do-

rast'o ovom malcu,ni do kolena«, uba-

cuje se sa strane Vranko-viæ. »Ne zanima njegapartija, ni šah, nego samoda jedi druga.«

»Ali, ovo je bila mojapartija!«, pravda se kape-tan. »Njemu samo što nijepala zastavica, bez obzirana poziciju…«

»E, kurca… Èovek znaznanje! Sve je on to ispro-

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena« iz Za-greba.

Knjigu »Idemo na Za-greb, dnevnik sa srpskimrezervistima« upravo jeobjavila NakladaPavièiæ.

Neprijateljska oru�ja rušila su i ubijala po hrvatskimgradovima

1818.: U Gra-brovnici neda-leko od Bjelova-ra rodio se 19.o�ujka 1818. hr-vatski pjesnikPetar Prerado-viæ. Iz vojnièko-ga zavoda uBjelovaru odla-zi na Vojnu akademiju uBeèko Novo Mjesto, gdjepiše njemaèke stihove sizrazitim obilje�jima ro-mantizma. Susret s Iva-nom Kukuljeviæem Sak-cinskim u Milanu (1840.)bio je bitan za »povratak«materinskom jeziku. Go-dine 1843. premješten jeu Zadar, gdje nastaju pr-ve pjesme na hrvatskomjeziku: »Poslanica ŠpiriDimitroviæu«, a 1844. ibudnica »Zora puca« na-pisana za prvi broj Zoredalmatinske. Prva zbir-ka »Prvenci« tiskana muje u Zadru 1846. godine.

U Zagrebu boravi od1849. do 1859. i objavljujedrugu zbirku »Nove pjes-me« (1851.). Vojnu karije-ru, zakljuèenu najvišim,generalskim èinom

(1866.), trpio jekao smetnjusvojoj pravojprirodi i privat-nom �ivotu.

Svoj je entu-zijazam posve-tio ilirizmu, hr-vatskom narod-nom preporo-

du, ukljuèivši se u njego-vu »drugu fazu« s poja-vom mlaðega naraštaja,te postao, uz Vraza i Ma-�uraniæa, najutjecajnijimpjesnikom razdoblja.

Pjesmama izra�avabrigu za hrvatski jezik,privr�enost slavenskojkoncepciji i iskreno do-moljublje, a raznolik muopus obuhvaæa domo-ljubne, ljubavne i reflek-sivne stihove, ispovijed-ne i prigodne pjesme.

Okušao se i u prozi,drami i epici, no ostao jeu prvom redu lirik.

Umro u Fahrafeldukraj Beèa, 18. kolovoza1872., i pokopan u Beèu,a 1879. posmrtni su muostaci preneseni u miro-gojske arkade u Zagre-bu.

SLOBODA TISKA – 1796.: Republikanska Francus-ka donijela je Dekret o slobodi tiska, ali on nije bioduga vijeka. Kada je vlast preuzeo Napoleon Bona-parte, tisak se našao pod strogom vojnom cenzurom.

Ribnjak biskupa Alagoviæa1837.: Mnogi

su zagrebaèkibiskupi u proš-lim stoljeæimate�ili da svojimdoprinosimaljepoti grada,dobroèinstvimai unapreðenjemkulture i prosvjete osta-ve traga.

Tako je MaksimilijanVrhovac, preporodni Ga-jev prethodnik, osnovaogradsko sirotište i Bolni-cu milosrdne braæe; or-ganizirao tiskaru, koja jetiskala mnoga vrijednadjela; prvi poèinje ureði-vati Maksimir u perivojeuropske ljepote; potièeizdavanje prve litograf-ske mape Zagreba...

U tom je koluzaslu�nika i bis-kup Aleksan-dar Alagoviæ,koji je umro 19.o�ujka 1837. go-dine. Zagreb æega najviše pam-titi po divnomu

parku Ribnjaku što ga jeuredio podno istoènestrane biskupskoga dvo-ra i koji je izgraðen nje-govom zaslugom.

Dogradnju dvora izveoje znamenit Bartol Fel-binger (1785. – 1871.), apark je ureðen 1830. pre-ma nacrtima LeopoldaKlingspögla. Alagoviæ serodio 30. prosinca 1760. uMan�elicama kod Trna-ve, u Slovaèkoj.

JOSIP ANDREIS – 1909.: U Splitu se rodio 19. o�uj-ka 1909. hrvatski muzikolog Josip Andreis (umro uZagrebu, 16. sijeènja 1982.). Njegovo temeljno sintet-sko djelo iznimna kulturnoga znaèenja je »Povijestglazbe« (1942). Sustavno obogaæivano novim sadr�aji-ma i osuvremenjivano, to je djelo do�ivjelo više iz-danja. Brojne radove posvetio je povijesti hrvatskeglazbe, a doprinos prouèavanju liènosti i pojava hr-vatske glazbe dao je u više studija. Vrijedni su i nje-govi pregledi o rezultatima muzikološke znanosti uHrvatskoj. Bio je prvi urednik Muzièke enciklopedijeLeksikografskoga zavoda. Od 1975. bio je redovit èlanJAZU-a (danas HAZU-a).

Smrt Ive Tijardoviæa1976.: U Za-

grebu je umro19. o�ujka 1976.hrvatski skla-datelj, libretist islikar Ivo Tijar-doviæ (rodio seu Splitu, 18. ruj-na 1895.).

Godine 1926. – 1929.djelovao je kao dirigent,scenograf, kostimograf ikoreograf Narodnogakazališta za Dalmaciju,poslije Splitskoga kaza-lišnoga društva. Od 1933.do 1939. direktor je Ope-re, a zatim prvi inten-dant splitskog HNK(1939. – 1941.). Djelovao uZagrebu kao intendantHNK (1945. – 1949.) i di-rektor Dr�avnoga simfo-nijskog orkestra, poslijeZagrebaèka filharmonija(1949. – 1954.).

Skladateljski se os-lanja na folklor i nacio-nalni glazbeni izraz, po-

sebice Dalmaci-je. Sklon ras-pjevanoj melo-dici, posebno jezanimanje po-kazivao za ve-dro glazbenokazalište. Skla-dao osam ope-

reta, meðu kojima sunajistaknutije »Mala Flo-ramye« (1925.) i »Splitskiakvarel« (1928.). Odlikujeih bogata inventivnost i�ivopisan kolorit split-skoga ambijenta u raz-doblju izmeðu dvajusvjetskih ratova.

U opernom stvaralaš-tvu zanimao se temamaiz prošlosti – »Marko Po-lo«, »Dioklecijan«, ali ibliskim povijesnim zbi-vanjima – »Dimnjaci naJadranu«. Orkestru jenamijenio vedra djela:»Dalmatinka«, »Ribarskesvaðe«...

Bavio se i slikarstvom.

ime. Bilo je prim-jedaba na njenrad pa je stavlje-na pod zaštitu za-darske lo�e. Ima-la je tridesetakèlanova.

Te je godine bi-la osnovana i lo�au Rijeci. I njeno jeime nepoznato.Zna se da je radi-la pod zaštitomVelikog OrijentaFrancuske i da jeimala trinaestori-cu braæe.

Pod pariškomcentralom

Godine 1809.utemeljena je u Karlovculo�a Sveti Ivan Hrvatski, ito na poticaj ljubljanskelo�e. Starješina je bio Ni-zozemac Ivan Vierer-deels koji je došao iz ri-jeèke lo�e. Nakon porazaNapoleona, ukinuæa Ilir-skih provincija i povrat-ka austrijskih carskihvlasti na tom su podruèjuprestale raditi sve lo�e, aaustrijske su vlasti staleprogoniti slobodne zida-re. Najviše se pohranilopodataka o radu dubro-vaèke lo�e.

SUTRAFrank McCourt:IRAC U NEW YORKU

Page 11: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Velike nevolje prijelaznog dobaPremda klimakterij izaziva u �ene velike tjelesne i duševne promjene, ipak je to normalna, fiziološka pojava

Prijelazno doba, kli-makterij ili meno-pauza nastupa u

�ena najèešæe izmeðu èe-trdesetpete i èetrdesetos-me godine �ivota, a rjeðedo pedesete godine.

Rijetko se to dogaðanaglo, obièno je men-strualno krvarenje izvjes-no vrijeme sve slabije.Ipak jednoga dana onopotpuno izostane i nijemalo �ena koje otrèesvom ginekologu s pi-tanjem »nisam li mo�datrudna«.

Èesto ginekolog moraobaviti èitav niz testovada bi ih uvjerio da nisu udrugom stanju. Što je to

klimakterij?To je doba kad �enini

jajnici (ovariji) prestanuoslobaðati jajašce redovi-to svaka èetiri tjedna, da-kle, kad više ne mo�e do-æi do oplodnje. �lijezde sunutarnjim luèenjem, ko-je izluèuju hormone, po-èinju se smanjivati i mi-jenjati svoju aktivnost.

Iako ima �ena koje pro-laze to doba bez ikakvihtegoba, ipak se veæina tu-�i na prolazne i vrlo laga-ne subjektivne smetnje.

Poremeæeni refleksikrvnih �ila mogu uzroko-vati valove vruæine, lu-panje srca, ubrzanje pul-sa, mo�e se pojaviti raz-

dra�ljivost, noæno zno-jenje, èudnovati osjeæaji,itd.

Sluznice, osobito spol-nih organa, mogu postatisuhe i upaljene. Poreme-æeni rad �lijezda utjeèena �ivèani sustav, a pos-ljedica toga je nesanica,strah i umor.

Skrivena opasnost: Do-sadašnje iskustvo je po-kazalo da su �ene u me-nopauzi sklone gotovosvaki simptom koji osjetepripisati tomu prijelazno-mu dobu.

Meðutim, to nije uvijektako. Postoji, dakle, skri-vena opasnost da se za-

nemare druge bolesti ko-je se mogu i trebaju lijeèi-ti.

Na primjer, neugodnakrvarenja, bilo u oblikuproduljene menstruacijeili ako se ponovi krva-renje dugo vremena na-kon menopauze, sve tomora biti dovoljan razlog

da se �ena podvrgne de-taljnom ginekološkompregledu.

Treba ustanoviti je likrvarenje uzrokovanohormonalnim poremeæa-jem ili nekim tumorom.Osim toga, razne bolestikrvnih �ila, probavnih or-gana i zglobova mogu po-

èeti baš u tom prijelaz-nom dobu.

Depresija se èesto po-grešno tumaèi kao izra-van znak klimakterija.

Lijeèenje: Premda kli-makterij izaziva u �enevelike tjelesne i duševnepromjene, ipak je to nor-malna, fiziološka pojava.Mnoge �ene prihvaæaju teneugodne simptome kaoneizbje�ne i prolaze pri-jelazno doba bez ikakvaposebna lijeèenja.

Meðutim, pojave li seteškoæe, neugodni znako-vi menopauze, bit æe po-trebna hormonalna tera-pija. Dobro djeluju sred-stva za umirenje i vitami-

ni. �ene koje su sklonedebljanju za vrijeme me-nopauze trebaju ograni-èiti kolièine masti i šeæe-ra u hrani. Potrebno je iz-bjegavati alkohol, crnukavu, èaj i cigarete.

Ukuæani moraju imatimnogo razumijevanja za�eninu povremenu raz-dra�ljivost i pomoæi da sestvori tolerantna atmos-fera.

�enama u prijelaznomdobu preporuèuju se um-jerene sportske i rekrea-tivne aktivnosti. Što bu-dete manje brinuli o svimtim simptomima, manjaje vjerojatnost da æe sepojaviti ili pojaèati.

Bogotra�enje Side Ko�utiæ

U bogatstvu se ljudsko srce stvrdne br�e nego jajeu kipuæoj vodi.

(Börne)

Slobodno zidarstvo širi se HrvatskomHabsburgovci su htjeli vratiti staro stanje, što znaèi da je još i dalje vrijedila zabranaslobodnog zidarstva u austrijskoj monarhiji. Hrvati su bili veæinom ljutiti na Francuze.

Kada su se 1813. Francuzi povukli iz naših krajeva, Karlovèani su im zamjerili što nisuotišli po bijelome danu s glazbom i paradom, nego noæu, u najveæoj tišini

Povjesnièar JosipBersa dalje piše:»Nije uvijek simpa-

tija za slobodno zidarstvotjerala èeljad u lo�u. ORafu Androviæu ka�e seda se upisao u lo�u jed-nostavno zato jer je tomoda zahtijevala.

Prema svemu je sudeæiosim mode djelovala ipotreba ili strah. Uosta-lom, ako znamo da jefrancuska vlast rado gle-dala na upis Dubrovèanau to tajno društvo, zna-mo, i to da je slobodno zi-darstvo primarno slu�iloširenju i uèvršæivanjufrancuske misli u dubro-vaèkoj dr�avi. Èim jeAustrija okupirala Du-brovnik, redarstvenipredsjednik Hager u Be-èu tra�i od Milutinoviæada mu popiše dubrovaè-ke slobodne zidare.

General i dalmatinskiguverner Tomašiæ na ve-likoj su muci: slu�benihpopisa nema, a nitko sadne ispovijeda da je ma-son niti �eli prekršiti sve-èanu zakletvu.«

Lov vlastina slobodne zidare

Poslije odlaska Napo-leona, njegovih vojnika iadministracije iz našihkrajeva, poèeo je lov aus-trijskih vlasti na slobod-ne zidare.

Habsburgovci su htjelivratiti staro stanje, štoznaèi da je još i dalje vri-jedila zabrana slobodnogzidarstva u austrijskojmonarhiji. Hrvati su biliveæinom ljutiti na Fran-cuze.

Kada su se 1813. Fran-cuzi povukli iz naših kra-jeva, Karlovèani su imzamjerili što nisu otišli

»Teretni brodovi su kao Murphyjev stari paskoji za svakim putnikom ide komad puta«

Ja sam imao san koji se neprestance ponavljao, o tome kako uplovljavam u newyorškuluku i gledam u strahopoštovanju nebodere pred sobom. Isprièao sam to braæi i oni sumi zavidjeli na toj noæi u New Yorku, a onda su poèeli tvrditi da su i oni to isto sanjali...

Eto, to je ono što sisanjao.Tako nam je maj-

ka govorila kad smo bilidjeca u Irskoj i kad binam se neki san ostva-rio. Ja sam imao san ko-ji se neprestance pona-vljao, o tome kako uplo-vljavam u newyoršku lu-ku i gledam u strahopo-štovanju nebodere predsobom.

Isprièao sam to braæi ioni su mi zavidjeli na tojnoæi u New Yorku, a on-da su poèeli tvrditi da sui oni to isto sanjali. Znalisu da æe na taj naèinsvratiti pozornost na se-be, iako sam se ja prepi-rao s njima, tvrdeæi dasam ja najstariji, da je tomoj san i da æe im bitibolje da se ne petljaju unjega, jer bi mogli izvuæitanji kraj.

Oni bi mi onda reklida nemam samo ja pra-vo na taj san, da svatkomo�e sanjati o Americiduboko u noæi i da ih jane mogu u tome sprije-èiti. A ja sam im rekaoda mogu, da im svu noæneæu dati da oka sklopepa da neæe ništa sanjati.

Michaelu je bilo tekšest godina pa se nasmi-jao zamišljajuæi kako jaidem od jednoga dodrugoga ne bih li ihsprijeèio da sanjaju oneboderima New Yorka.Malachy mi je rekao daja ne mogu ništa njego-vim snovima, jer da jeon roðen u Brooklynupa da mo�e sanjati oAmerici svu noæ, pa èaki ujutro, ako baš hoæe.

Obratio sam se za po-

narugao Limericku, ni-sam znao što da mu od-govorim. Najradije bihmu bio odbrusio nekak-vom otrovnom napome-nom, ali trebalo je samoda se pogledam u zrca-lo, da vidim svoju prišta-vu facu, upaljene oèi ipokvarene zube pa dashvatim da se ne mogunikome suprotstaviti,pogotovo ne prvom èas-niku u odori pred kojimje svijetla buduænostvlasnika broda.

Stoga rekoh sam sebi:»Baš me briga što ljudigovore o Limericku! Io-nako mi tamo nije bilodobro«.

A onda mi se neštoèudno dogodilo. Sjediosam u le�aljci na palubina divnom listopad-skom suncu, a oko me-ne prekrasan plavAtlantski ocean i zamiš-ljao kako izgleda NewYork. Nastojao sam pre-doèiti sebi Petu avenijuili Central Park iliGreenwich Village, gdjesvi ljudi izgledaju kaofilmske zvijezde, pre-planuli od sunca, blista-vih bijelih zubi.

Ali tada bi me Lime-rick gurnuo u prošlost.Umjesto da se šetam poPetoj aveniji, preplanuoi bijelih zubi, ponovnobih se našao u ulièicamaLimericka gdje �enestoje na vratima, blebe-æu i ste�u marame okoramena, a djeca se,umrljanih lica od kruhanamazana d�emom,igraju i smiju i dovikujunešto majkama.

(Nastavlja se)

Prvi starješina Hrvatske vile, prvelo�e koja je radila na hrvatskomjeziku: Ivan Bojnièiæ (1858.-1925.)

moæ majci. Rekao samjoj da nije pošteno dasva naša familija upadau moje snove, a ona mije rekla: »Arrah, za mi-loga Boga, daj popij tajsvoj èaj i gubi se u školu,nemoj me muèiti timsvojim snovima«. Mom

18 *V J E S N I K • Srijeda, 20. o�ujka 2002.

po bijelome danu s glaz-bom i paradom, nego no-æu, u najveæoj tišini. Zbogtoga su sa slu�benihzgrada poskidali natpises francuskim orlom i raz-bili ih. Kako piše ImbroTkalec, u knjizi »Uspo-mene iz Hrvatske«, »istosu tako prodrli u slobod-nozidarsku lo�u koja jebila u austrijskoj artilje-rijskoj vojarni i uz grom-ki smijeh pobacali deko-racije i znakove redakroz prozor te ih poslijena trgu spalili.

Naèelnik Šporer, kojije posljednjih godina biomajstor lo�e, nije se usu-dio sprijeèiti nemire; do-bro je znao da austrijskavlada neæe trpjeti slobod-ne zidare.«

Time su u Hrvatskojnestale slobodnozidar-ske lo�e, a slobodni zida-ri su se povukli i prestalise dru�iti.

Tek nakon šezdesetgodina poèeli su se po-novno okupljati na poti-caj iz Maðarske, iz lo�eDemokracije.

Poèele izlaziti papinskeenciklike protiv zidara

Slobodno se zidarstvostalno bogatilo i reformi-ralo, širilo i ulazilo u svepore društvenog �ivota.

Godine 1813. udru�ilesu se Velika lo�a (Moder-ns) i Prava lo�a starih zi-dara u Londonu, u Ujedi-njenu Veliku lo�u En-gleske, sa tri stupnja iRoyal Archom, kao sas-

je odgovorio novom enci-klikom.

Tridesetog sijeènja1870. osnovana je Velikalo�a Maðarske, a godinudana kasnije i Vrhovnisavjet Škotskog reda.Veæ 6. o�ujka 1870. godi-ne utemeljen je u Siskuslobodnozidarski vjenèiæ.Osnovali su ga agent Du-navskoga parabrodar-skog društva S. Feigl,Matias Laxa i A. Friedri-ch, svi iz Siska, a koji suprije toga primljeni u

maðarsku lo�u Domolju-blje u Baji.

Njima su se ubrzo pri-dru�ili sisaèki trgovci imještani. Radili su u kuæibrata Laxe. Osam slobod-nih zidara iz Siska posla-lo je molbu za osnivanjelo�e; vlasti u Budimpeštiodobrile su njihovu mol-bu. Njemaèka pravila, iliKonstituciju, preveli suna hrvatski jezik i usta-novili lo�u Ljubav bli�nje-ga (Zur Nachsten liebe).

Prva lo�a koja radina hrvatskom jeziku

Dvadeset i dvije godinekasnije (6. o�ujka 1892.) upeštansku lo�u Demo-kracija primljeno je, una-prijeðeno i podignuto nastupanj majstora šest za-grebaèkih tra�itelja. Me-ðu njima je bio i AdolfMihaliæ, dok je Ivan Boj-nièiæ bio primljen u ma-ðarsku lo�u veæ 1890. Èe-trnaestog rujna 1892. ute-meljena je u Zagrebu lo-�a Hrvatska vila, prva lo-�a koja je radila na hr-vatskom jeziku.

Na poèetku je imalapetnaest èlanova i radilaje pod patronatom Veli-ke simbolièke lo�e Ugar-ske. Prvi starješina bio jeIvan Bojnièiæ. Godine1894. izašla je prva slobo-dnozidarska knjiga nahrvatskom jeziku, autoraSimona Frangeša »Slobo-dni zidari ili Framasoni«.

Dvije godine kasnijeFran Folnegoviæ napisaoje knjigu »Otvorenih oèi-

ju«. Odmah su se pojavilinapadi na obje knjige ina hrvatsko slobodno zi-darstvo.

Zbog javnih pritisaka inapada, sveuèilišni pro-fesor Spiridon Brusinaodstupio je kao Starješi-na lo�e Hrvatska vila; no-vi Starješina postao jeSlavoljub Buljan (pri-mljen 1870. u lo�u Cleve-land br. 211 u Chicagu).

Rijeèka lo�a radilana talijanskom

Hrvatsko slobodno zi-darstvo brzo se iz Zagre-ba proširilo i u druge hr-vatske gradove i kultur-na središta.

Godine 1903. utemelje-na je lo�a Sirius u Rijeci,pod maðarskom obedi-jencijom. Zbog više tali-janske braæe radila je natalijanskom jeziku. Isteje godine petnaest èlano-va lo�e Ljubav bli�njegaosnovalo vjenèiæ u Osije-ku.

Drugi èlanovi sisaèkelo�e prenijeli su sjedištelo�e Ljubav bli�njega uZagreb, a lo�a Hrvatskavila prestala je s radom.Godine 1907. nakladnaradionica lo�e Ljubavbli�njega tiskala je u Za-grebu Lessingovu knjigu»Razgovori o slobodnomzidarstvu«, kojoj je uvodnapisao Adolf Mihaliæ,tada prvi èovjek hrvat-skoga slobodnog zidar-stva.

(Nastavlja se)

Yorku. Umjesto toga,nakon dva dana rekli sunam da plovimo u Mon-treal, u Kanadu.

Priznao sam prvomèasniku da imam samoèetrdeset dolara u d�e-pu i upitao ga hoæe li mi»Irish Shipping« platitikartu za vlak od Mon-treala do New Yorka.Odgovorio mi je: »Neæe,jer kompanija nije tomekriva«.

I rekao mi je da su te-retni brodovi kurve nasvjetskim morima, da æeza svakoga sve uèiniti.Moglo bi se reæi da suteretni brodovi neštokao Murphyjev stari paskoji za svakim putni-kom ide komad puta.

Nakon dva dana kom-panija se predomislila ijavila nam radosnu vi-jest: »Plovimo do NewYorka«, ali poslije dvadana kapetan nam jerekao: »Plovimo do Al-banyja«.

Prvi èasnik mi je re-kao da je Albany dalekona Hudson Riveru i daje glavni grad dr�aveNew York. I dodao daAlbany ima isto tolikoèari koliko i Limerick,ha-ha-ha, lijepo mjestoza umiranje, ali nije bašmjesto gdje bi se èovjekrado o�enio i odgajaodjecu.

On je bio iz Dublina iznao je da sam ja iz Li-mericka, a kad se tako

bratu Alphieju bilo jedvije godine i tek je uèiogovoriti, pa je lupio �li-èicom po stolu i zapje-vao: »Muèit snovima,muèit snovima«, sve dokse nismo svi nasmijali aja shvatio da s njim mo-gu u svako doba podije-

liti svoje snove, pa zaštone i s Michaelom, pa i sMalachyjem?

Kad se parobrod»Irish Oak«, u lis-topadu 1949. otis-

nuo od obale u Corku,mislili smo da æemo zatjedan dana biti u New

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena«iz Zagreba.

1902.: U Rado-boju se rodila 20.o�ujka 1902. hr-vatska pjesniki-nja i pripovjeda-èica Sida Košutiæ(umrla u Zagre-bu, 13. svibnja1965.) Javila se1927. mistiènom i simbo-liènom dramom »K svi-tanju«, u kojoj je temati-zirala kršæansku borbuduše i tijela. Ideja bogo-tra�enja nazoèna je i unjezinoj lirici (»Osmije-si«, »Vjernièka �etva«,»Jezero mrtvo«) u kojojprete�u spiritualiziranemetafore, povišen biblij-ski ton i himnièna inkan-tacija. Uspjelije su jojpjesme u prozi nego onevezanog stiha.

U romanima »Portreti«i »Jaslice« problematizi-ra odnos duše prema Bo-gu, no naznaèena su ineka pitanja graðanskog�ivota, a likovi su realis-tiènih obrisa. U alegorij-skoj prozi »Vrijeska«izra�ena je sklonost pa-raboliènom pripovije-danju.

Trilogija iz seoskog �i-vota »S naših njiva«(»Plodovi zemlje«, »Ma-gle«, »Bijele tišine«) du-blje je ukorijenjena uprostor i vrijeme.

Panoramskaslika imaginarnaVelikog Sela,smještena u au-torièin zavièajHrvatsko zagorje,takoðer je pro�e-ta vjerom i naklo-nošæu prema sla-

bijima. Tematski se raš-èlanjuju naraštajni suko-bi, kolektivno seosko bi-æe i pojedinaène, naposesugestivno ocrtane �en-ske sudbine. Sve su ma-nifestacije seoskog �ivo-ta pomalo jednoliènopodvrgnute bogotra-�enju koje je temelj lju-bavi prema zemlji i pob-jedi dobra.

U naturalistièkom ok-viru novelistièke zbirke»Mimoza sa smetljišta«prevladala je kršæanskasamilost prema ljudimas društvenog dna.

Sida Košutiæ je djelo-vala u doba pojaèanogzanimanja nekih hrvat-skih knji�evnika zadruštvenu analitiènost,no u nje se to nastojanjepreplelo s naklonošæuprema kršæanskom svje-tonazoru i etici. U najbo-ljem djelu, trilogiji »S na-ših njiva«, dala je osobnuviziju ruralne svijesti ipro�ela je idejom racio-nalnog katolicizma.

PJESNIK LJUBAVI – 43. pr. Kr.: Roðen je PubliusOvidius Naso, jedan od najistaknutijih rimskih pjes-nika i u svjetskoj knji�evnosti jedan od najpoznatijihstvaralaca stihova o ljubavi. Najveæi je ugled stekaoepom »Ljubavno umijeæe«, u kojem pouèava muškar-ce i �ene ljubavnom ophoðenju. U »Metamorfozama«(petnaest knjiga sa 11.995 stihova) skupio je oko 250prièa iz mitologije, povezao ih tematski po ciklusimai stvorio vrijednu pjesnièku novelistièku zbirku.

Newtonov prilog najveæimdostignuæima ljudskoga uma

1727.: Jedno odnajistaknutijihimena u povijestiznanosti IsaacNewton umro je20. o�ujka 1727. uKensingtonu.Njegova teorijagravitacije ide u red naj-veæih dostignuæa ljud-skoga uma.

Razmišljajuæi o uzroci-ma koji èine da se Mje-sec giba oko Zemlje, onzakljuèuje da ista sila(gravitacija) koja uzro-kuje padanje tijela naZemljinu površinu dr�i iMjesec na putu po njego-voj stazi.

Tek je Einsteinova op-æa teorija relativnostipokazala neke sluèajevekad Newtonova teorijazakazuje. Meðutim, kaoi u sluèaju Newtonovihaksioma, i njegova teori-ja gravitacije ulazi har-monièki u relativistièkuteoriju kao njen sastavnidio.

Newton je raz-vio emisijsku teo-riju svjetlosti,prema kojoj jesvjetlo roj èesticakoje se kreæu uvakuumu brzi-nom od 300.000

km/sat, a koje, putujuæikroz eter, izazivaju valo-ve. Izradio je (1668.) prviteleskop s konkavnimzrcalom. Otkrio je bino-mi teorem, a poslije do-lazi do osnove diferenci-jalnog raèuna, da bi za-tim otkrio i njegov obrat– integralni raèun.

Godine 1660. postajeprofesorom na TrinityCollegeu, a od 1671. èlanje (1703. i predsjednik)Royal Society u Londo-nu. Bio je od 1692. do1694. nekoliko puta �iv-èano bolestan, a nakonozdravljenja nadzornikje i potom upravitelj dr-�avne kovnice novca.

Rodio se 25. prosinca1642. u Woolsthorpeu.

Napoleonovih sto dana1815.: Nakon

što se vratio s El-be, Napoleon Bo-naparte ušao je20. o�ujka 1815. uPariz i ponovnopreuzeo vlast, štoje konsterniralopobjednièke sileantifrancuske koalicije.

Na Beèkom kongresu,koji je bio u tijeku, od-

mah je odluèenoda se zauvijekslomi moæ »pre-vrtljivoga Korzi-kanca«.

Poslije »vlada-vine sto dana«,Napoleon do�i-vljava definitivan

poraz kod Waterlooa, štoga odvodi u do�ivotnozatoèenje na Sv. Helenu.

tavnim dijelomtreæeg stupnja.

Godine 1814. uVelikoj lo�i Ham-burga izabran jeza Velikog maj-stora F.L. Schroe-der koji je refor-mirao slobodnozidarstvo i ukinuovisoke stupnjeveu Plavoj lo�i. U tosu vrijeme poèeleizlaziti u javnostpapinske encikli-ke protiv slobod-nih zidara, karbo-nara i drugih taj-nih organizacija.

Godine 1844.osnovana je Veli-ka lo�a Alpina uŠvicarskoj, a nekolikogodina kasnije u revolu-cionarnim zbivanjima,slobodni zidari aktivnosu sudjelovali u »proljeæunaroda« (1848.).

Utemeljen sisaèkivjenèiæ

Godine 1862. talijanskipjesnik G. Carducci, èlanbolonjske lo�e ConcordiaUmanitaria, objavio jepoznatu pjesmu »Himnasotoni« (Inno a Satana).Papa Pio IX. odmah mu

IBSEN DO OPTU�BE KRITIÈAN – 1828.: Roðen jenorveški knji�evnik Henrik Ibsen (umro 1906). Taj is-taknuti dramatièar u svojim je djelima do optu�bekritièan prema društvu svojega doba i odnosima unjemu. Iznimno sadr�ajne i tehnièki gotovo savršene,njegove drame pogaðaju u samu bit graðanskogadruštva.

Najpoznatija su mu djela »Nora«, »Lutkina kuæa«,»Sablast«, »Neprijatelj naroda«...

Kada je stavio toèku na posljednju reèenicu svojih uspomena objavljenih u»Angelinu prahu«, Frank McCourt svoju prièu nije isprièao do kraja: bio je tosamo svršetak jednoga teškog djetinjstva. Ali što je bilo dalje?

U drugom dijelu svoje memoarske proze »Irac u New Yorku« devetnaestogodiš-nji Frank, kao i milijuni doseljenika prije njega, pokušat æe naæi sreæu u èarobnojzemlji u kojoj je sve moguæe.

Probijajuæi se kroz �ivot od fizièkog radnika do srednjoškolskog profesora, Mc-Court æe zaèuðenim oèima neprestano gladnog mladiæa upijati novi svijet oko se-be.

Sljedeæih dvadeset godi-na njegova �ivota prikaza-nih njegovima opa�anjima,stremljenjima i do�ivljaji-ma, sada lišeni djeèje per-spektive i kontrasta �alosnasiromaštva u Irskoj, dobitæe svoju vlastitu patinu is-krena i jetka humora, ispu-njenog ljudskim dostojan-stvom i neuta�ivom �eljomza boljom buduænošæu.

Povelik je popis uspjehakoje je Frank McCourt na-nizao »Angelinim prahom«(Pulitzerova nagrada zamemoaristiku i dr., milijuniprodanih primjeraka u šez-deset pet dotisaka amerièkog izdanja i osamnaest prijevoda, šest mjeseci prvogmjesta na listama najprodavanijih knjiga, snimljen film).

Jednako je tako teško bilo i breme slave koje je trebao ponijeti »Irac u New Yor-ku«. Neizreciva lakoæa pripovijedanja nije presahnula, ona izvire iz svake anegdo-te, dijaloga i opservacije, te je »Irac u New Yorku« postao dostojan nastavak »An-gelina praha.«

Algoritam ga je objavio prema izboru Zlatka Crnkoviæa, koji je i urednik i prevo-ditelj djela.

Page 12: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Tomislav PetroviæSAVJETI O ZDRAVLJU

Štetna kombinacija alkohola i lijekovaPostoje lijekovi koji mogu usporiti ili blokirati metabolizam alkohola i tako uzrokovati njegovu poveæanutoksiènost. Na tom principu djeluje disulfiram (Antabus) koji se koristi u lijeèenju kroniènih alkoholièara

Lijeènicima se èestozna postaviti pi-tanje smije li se uz

neki lijek popiti èašica ilidvije alkohola. Savjeti li-jeènika u tome znaju bitivrlo neodreðeni.

Alkohol je uvijek po-�eljno izbjegavati, ali uveæini sluèajeva ne pos-toji bojazan od štetnameðudjelovanja lijekovai umjerenih kolièina al-kohola (èaša-dvije vina ilipiva ili èašica-dvije oštro-ga alkoholnog piæa nadan).

Ima više naèina na ko-je kombinacija alkohola ilijekova mo�e štetno ut-jecati na zdravlje. Nekilijekovi mogu usporiti

metabolizam alkohola itako uzrokovati njegovtoksièni uèinak.

S druge strane, alkoholmo�e smanjiti ili pojaèatidjelovanje odreðena lije-ka.

Svaki èovjek indivi-dualno reagira na alko-hol, a to ovisi o više fak-tora: dobi, spolu, genimai uèestalosti i kolièinikonzumirana alkohola.

Postoje lijekovi kojimogu usporiti ili blokira-ti metabolizam alkohola itako uzrokovati njegovupoveæanu toksiènost. Natom principu djeluje di-sulfiram (Antabus) kojise koristi u lijeèenju kro-niènih alkoholièara.

Ako se pri redovituuzimanju disulfirama uz-me alkohol, javit æe se di-sulfiram-alkohol reakcijakoja se oèituje izrazitimcrvenilom lica, glavobo-ljom, padom krvnog tla-ka, lupanjem i ubrzanimradom srca, muèninom i

povraæanjem. Reakcijaobièno poèinje nakonpetnaestak minuta i mo-�e trajati do nekoliko sa-ti.

Jaèina simptoma mo�ebiti razlièita, ali su zabilj-e�eni sluèajevi kolapsa,konvulzija, kome, pore-

meæaja rada srca i naglihsmrti. Zato je te bolesni-ke koji uzimaju disulfi-ram potrebno na te reak-cije posebno upozoriti iistaknuti im da ne smijuuzimati »ni kap alkoho-la«.

Buduæi da se antibioti-

ci vrlo èesto koriste, naj-èešæe je pitanje mogu lioni iæi zajedno s alkoho-lom.

Metronidazol je jedanod antibiotika koji mo�eizazvati reakciju sliènudisulfiram-alkohol reak-ciji. Te�ina reakcije ovisi

o dozi metronidazola ikolièini popijena alkoho-la. Ako uzimate metroni-dazol na usta, ne smijeteuzimati alkohol za vrije-me terapije ni èetrdesetosam sati nakon prestan-ka uzimanja metronida-zola. Isto vrijedi i za nje-govu kemijsku paralelu –tinidazol.

Slièna se reakcija ja-vlja i kod nekih antibioti-ka iz grupe cefalosporina(cefamandol, cefopera-zon, cefmenoksim, cefo-tetan i moksalaktam) izato se za vrijeme uzi-manja tih lijekova ne bismjelo konzumirati alko-hol. Zanimljivo je da sedisulfiram-reakcija ne

javlja kod drugih uobièa-jenih cefalosporinskihantibiotika, tako da se uznjih alkohol u umjerenimkolièinama smije konzu-mirati (npr. cefaleksin).

Lijekovi od kojih semo�e javiti crvenilo licasu i klorpropamid, pro-karbazin, ketokonazol igrizeofulvin.

Alkohol, buduæi se raz-graðuje u jetri, mo�epromijeniti metabolizamlijekova koji se razgraðu-ju u jetri. Kakav æe utje-caj alkohol imati na lije-kove, ovisi o tome kako ikoliko je alkohola uzeto.

(Svršetak savjeta o al-koholu i lijekovima u su-trašnjem broju)

Goran, pjesnik potresne poeme

Postoje dvije vrste siromaha: jedni sirotuju zaje-dno, a drugi se zlopate sami. Jedino su oni prvi is-tinski siromasi, a ovi drugi samo su zlosretni bo-gataši.

Sukob hrvatskih i jugoslavenskih lo�aVelika lo�a »Jugoslavija« napala je Veliku hrvatsku lo�u koja je radila pod zaštitom Velike

nacionalne lo�e u Berlinu. Kao odgovor na osnivanje nacionalnih lo�a, Velika lo�a»Jugoslavija« osnovala je godine 1929. èetiri nove lo�e na tlu Hrvatske: Pravda u Splitu(29. svibnja), 8. lipnja zagrebaèku lo�u Perun, a kasnije i lo�e Neptun i Ruðer Boškoviæ

Pod pseudonimomIvan Prigorski,Adolf Mihaliæ je

objavio godine 1911. pro-pagandnu knjigu nami-jenjenu javnosti, podnaslovom »Listovi o slo-bodnom zidarstvu«. Da-na 2. veljaèe 1912. u Za-grebu je sveèano otvorenHram lo�e, u ulici Mošin-skoga 22 (danas Nazoro-va ulica 24), u nazoènostiVelikog majstora Velikesimbolièke lo�e Ugarske.

Prisutni su bili èlanovilo�e Sirius iz Rijeke i se-dam maðarskih lo�a, ta-lijanske lo�e iz Barija,triju lo�a iz Beograda ilo�e Triluminat 767 izChicaga. Nekoliko mje-seci kasnije utemeljenaje lo�a Budnost u Osije-ku.

Prva Velika lo�ana slavenskom jugu

Dana 17. o�ujka 1913.osnovana je nova zagre-baèka lo�a MaksimilijanVrhovac. Njen prvi Star-ješina bio je pedagog Da-vorin Trstenjak, podrije-tlom iz Slovenije. Te jegodine lo�a Ljubav bli�-njega tiskala prvi brojglasila Glasnik.

Tako su prije rata uHrvatskoj radile èetiri lo-�e; Ljubav bli�njega iMaksimilijan Vrhovac izZagreba, lo�a Budnost izOsijeka i lo�a Sirius izRijeke.

Još za vrijeme rata lo-�a Ljubav bli�njega po-krenula je Prosvjetnu bi-blioteku u kojoj su odsvibnja 1917. izašle knji-ge Machiavellija, Mon-tesquieua, Rousseaua,Roosewelta, Vinka Kriš-koviæa i Natka Nodila.

Meðunarodni slobod-nozidarski kongres u Pa-

Vrag kojeg poznaješ bolji jeod vraga kojega ne poznaješ

I zaplakao bih tako u le�aljci, predivan Atlantski ocean oko mene, a preda mnom NewYork, grad mojih snova, gdje æu dobiti zlatnu boju na suncu i blistave bijele zube. Pitao

sam se što je to, zaboga, sa mnom da mi veæ sad nedostaje Limerick, grad sivila ibijede, u kojem sam sanjao o tome da pobjegnem u New York. I èuo sam majku

kako me opominje

Vidio sam ljude namisi u nedjeljuprije podne kad bi

se crkvom pronio šapat,jer se netko od gladiskljokao u klupi pa bi gamorali iznijeti iz crkvemuškarci koji su stajali ustra�njem dijelu i koji susvima okolo govorili:»Mièite se, mièite se, zaBoga miloga, zar ne vidi-te da sirota ne mo�e doædo daha«, pa bih i ja po-�elio da budem jedan odtih muškaraca koji govo-re ljudima neka im semaknu s puta, jer bih ti-me stekao pravo da osta-nem vani do kraja mise ida odem u krèmu, jerupravo zato i stoje ti ljudiotraga.

Muškarci koji nisu piliuvijek su kleèali sprije-da, pred oltarom, da svi-ma poka�u kako su dobrii kako ne mare ako kr-ème ostanu zatvorene ido sudnjeg dana. Oni subolje od svih znali sveodgovore na misi i kri�a-li se, kleèali i uzdisalimoleæi se, baš kao da os-jeæaju muke GospodinaNašega više od ostalihvjernika u crkvi.

Neki su se od njih bilipotpuno odrekli piæa, a tisu bili najgori, jer su vje-èito rogoborili protiv al-kohola i svisoka gledalina one koji se nisu izba-vili od tog grijeha, dr�eæise kao da su na najbo-ljem putu do raja.

Ponašali su se kao daje sam Bog okrenuo leðaèovjeku koji pije pivo, ia-ko su svi dobro znali da

nas pogled samilosti iljubavi, i što god nam sedogodilo na ovim burnimvalovima, uvijek æemobiti spremni da se utek-nemo Njegovu bo�an-skom okrilju. Jedan stariprotestant posegne za�eninom rukom. Ona senasmiješi i klimne muglavom, pa se i on nasmi-ješi, kao da joj veli: »Budibez brige!«.

Sveæenik je za veèe-rom sjedio do mene.Šapne mi da su se ovodvoje protestanta oboga-tili uzgajajuæi trkaæe ko-nje u Kentuckyju, pa akoimam imalo soli u glavi,trebam biti prijazan s nji-ma, jer nikad se ne zna...

Htio sam ga pitatikako to treba bitiprijazan s boga-

tim protestantima kojiuzgajaju trkaæe konje,ali se nisam usudio, jersam se bojao da sveæenikne pomisli da sam ble-sav.

Èuo sam protestantekako govore da su Ircitako dragi, a njihova dje-ca tako divna da se goto-vo i ne primjeæuje kolikosu siromašni. A ja samznao, ako ikad budemrazgovarao s bogatimprotestantima, da æu semorati osmjehnuti i po-kazati im svoje pokvare-ne zube, te da æe to bitikraj.

(Nastavlja se)

Na poèetku dvadesetoga stoljeæaprvi èovjek hrvatskoga slobodnogzidarstva: dr. Adolf Mihaliæ (1864.-1934.)

malokad mogu èuti sve-æenika kako s propovje-daonice osuðuje piæe ilione koji ga piju. Svi onikoje je morila �eð stajalisu na samu kraju,spremni da kidnu krozvrata èim �upnik izusti:»Ite, missa est«. Idite, po-slana je �rtva Bogu.

Stajali su kraj vrata jersu im usta bila suha i jersu bili odviše ponizni dastoje tamo sprijeda s tre-zvenjacima. I ja sam staj-ao blizu vrata ne bih lièuo ljude gdje mumljajukako je misa spora. Onisu odlazili na misu, jer jesmrtni grijeh ne iæi namisu, iako se svakom na-metalo pitanje nije li jošveæi grijeh šaputati u šalièovjeku do sebe da æešskapati od �eði ako sepop malko ne po�uri.

Kad bi se �upnikWhite popeo napropovjedaonicu

da odr�i propovijed, ljudibi zastrugali nogama iprostenjali zbog najspo-rije mise na svijetu, dokbi on kolutao oèima putneba i tvrdio da æemo svipropasti ako se ne po-pravimo i potpuno pos-vetimo Bla�enoj DjeviciMariji.

Moj tetak Pa Keatingnagnao bi tada ljude da

18 *V J E S N I K • Èetvrtak, 21. o�ujka 2002.

rizu (od 28. do 30. lipnja1917.), saveznièkih i neu-tralnih zemalja, predlo-�io je politièku deklara-ciju u kojoj je tra�io vra-æanje Alzacije i Lotarin-gije Francuskoj, obnovu iponovno sjedinjenje ne-zavisne Poljske, nezavis-nosti Èeške i, u naèelu,osloboðenje ili ujedi-njenje svih naroda kojisu podjarmljeni politiè-kom ili administrativ-nom organizacijom Hab-sburškog Carstva u dr�a-ve za koje æe se ti narodiizraziti plebiscitom.

Poslije rata osnovanaje u Zagrebu (10. sijeènja1919.) prva Velika lo�ana slavenskom jugu. Unju su ušle lo�e Ljubavbli�njega i MaksimilijanVrhovac iz Zagreba i lo�aBudnost iz Osijeka. Lo�ase konstituirala pod ime-nom Velika Matica lo�aLjubav bli�njega.

Znakovit iskonstruiran,»politièki« naslov lo�e

Pri donošenju te odlu-ke bilo je podosta nespo-razuma. Meðu ostalim,nesporazum je izbio iz-meðu Slavena i neslave-na, jugoslavenski orijen-tirane braæe i Hrvata ori-jentiranih nacionalno,kao i oko �idovske braæe.Dio bratstva je zatra�ilodopust zbog utemeljenjadviju novih lo�a GrofIvan Draškoviæ i Jedna-kost.

Veæ 2. veljaèe ute-meljena je lo�a Grof IvanDraškoviæ, u koju je svje-

goslavija« postao je ÐuroWeifert. U dokumentu oosnivanju Velike lo�eprešuæeno je postojanjeVelike matice lo�e Lju-bav bli�njega u Hrvat-skoj, a znakovit je bio iiskonstruiran, »politièki«naslov lo�e.

Nova lo�a hrvatskihslobodnih zidara

Naime, u ono vrijemeu Sloveniji nije bilo nije-dne lo�e. Zbog toga, kao izbog dubljih politièkih

razloga, hrvatski slobod-ni zidari utemeljili su no-vu lo�u Pravednost. Star-ješina najnovije zagre-baèke lo�e postao jeVeljko Domiæ.

Dok su lo�e Pravedno-st i Grof Ivan Draškoviæbile hrvatski usmjerene,lo�a Maksimilijan Vrho-vac radila je pod moænimutjecajem beogradskihslobodnih zidara, uspješ-no širila »jugoslavensko«slobodno zidarstvo uDalmaciju i Sloveniju.

Bile su potrebne èetirigodine ustrajna rada, po-vezivanja i utjecaja za-grebaèkih slobodnih zi-dara za osnivanje lo�a iz-van Zagreba. Godine1925. osnovane su lo�eSloboda u Dubrovniku,koja je imala više od tri-deset èlanova i lo�aIvanjski krijes, u Karlov-cu.

Kritika politièkoganga�iranja

Godinu dana kasnijeponovno je poèela raditilo�a Ljubav bli�njega. UKotoru je utemeljena lo-�a Zora. Godine 1926.utemeljena je u Zagrebulo�a Prometej koja nijeradila pod zaštitom Veli-ke lo�e »Jugoslavija«.

Èlanovi te zagrebaèkelo�e donijeli su deklara-ciju kojom su istaknulida ne postoji nacionalno,pa tako ni jugoslavenskoslobodnozidarstvo negosamo slobodno zidarstvou pojedinim dr�avama.Takva je izjava bila kriti-

ka politièkog anga�i-ranja Velike lo�e »Jugos-lavija«.

Sukob je rastao jer su,za razliku od srpskih slo-bodnih zidara koji susvoj rad usmjeravali napolitiku, hrvatska braæasmisao i vrijednosti svo-ga rada vidjeli u huma-nistièkom odnosu premasvijetu. Zbog toga je Veli-ka lo�a »Jugoslavija« sus-pendirala lo�u Prometej.

Nekoliko braæe iz lo�ePravednost, zajedno snekolicinom braæe iz lo-�e Grof Ivan Draškoviæ,osnovali su novu lo�uAmicitia. Lo�e Ljubavbli�njega, Prometej i Ad-micitia odr�ale su 29.svibnja 1927. skupštinu iutemeljile Veliku simbo-lièku lo�u Libertas.

Njen Veliki majstorpostao je Veljko Tomiæ.

Razumljivo da je Veli-ka lo�a »Jugoslavija« na-pala Veliku hrvatsku lo-�u koja je radila pod zaš-titom Velike nacionalnelo�e u Berlinu.

Kao odgovor na osni-vanje nacionalnih lo�a,Velika lo�a »Jugoslavija«osnovala je godine 1929.èetiri nove lo�e na tluHrvatske; najprije lo�uPravda u Splitu (29. svib-nja); dana 8. lipnja zagre-baèku lo�u Perun, a kas-nije i lo�e Neptun i Ru-ðer Boškoviæ. Prema ne-kim ocjenama, u tim jelo�ama radilo do šezde-setero braæe.

(Nastavlja se)

me da pobjegnem u NewYork. I èuo sam majkukako me opominje, Vragkojeg poznaješ bolji je odvraga kojeg ne poznaješ.

Trebalo nas je biti èetr-naest putnika na brodu,ali je jedan odustao pasmo se morali pomiriti snesretnim brojem. Prveveèeri na brodu kapetanje za stolom ustao danam po�eli dobrodošlicu.Nasmijao se i rekao daon nije praznovjeranzbog broja putnika, alikako je meðu nama i je-dan sveæenik, zar ne bibilo lijepo da se veleèas-ni pomoli da nas ne sna-ðe nekakvo zlo na putu.

Sveæenik je bio oni-zak i punašan èov-jek, roðen u Irskoj,

ali je veæ toliko dugoimao �upu u Los Angele-su da je potpuno izgubioirski naglasak. Kad je us-tao da se pomoli, te senajprije prekri�io, rukeèetvero putnika ostale supoèivati u krilu, iz èegasam zakljuèio da su toprotestanti.

Moja je majka govorilada protestanta mo�ešprepoznati i s udaljenos-ti od jedne milje po nje-govu suzdr�anu dr�anju.Sveæenik je zamolio Gos-podina Našeg da baci na

se smiju iza sklopljenihdlanova govoreæi im: »Jabih se posvetio Bla�enojDjevici Mariji kad bi midala kriglu dobra pjenu-šava crna piva«. Po�eliosam da kao odrastaoèovjek, u dugim hlaèa-ma, stojim uz tetka PaKeatinga i ostale muš-karce blizu crkvenih vra-ta, osjeæajuæi silnu �eð ismijuæi se iza sklopljenihdlanova.

Sjedio sam tako u le-�aljci i zavirivao u svojuglavu gledajuæi kako sevozim na biciklu po gra-du Limericku i izvan gra-da, dostavljajuæi telegra-me. Gledao sam sebe ka-ko se rano ujutro vozimpoljskim putovima, a iz-

maglica se di�e s polja,krave me doèekuju èud-novatim mukanjem, a psime napadaju dok ih neotjeram kamenjem.

Èuo sam malu djecukako plaèu za majkom useljaèkim kuæama, iseljake kako tjeraju kra-ve na pašu pošto su ihpomuzli.

I zaplakao bih tako ule�aljci, predivan Atlant-ski ocean oko mene, apreda mnom New York,grad mojih snova, gdjeæu dobiti zlatnu boju nasuncu i blistave bijele zu-be. Pitao sam se što je to,zaboga, sa mnom da miveæ sad nedostaje Lime-rick, grad sivila i bijede,u kojem sam sanjao o to-

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena«iz Zagreba.

1913.: Hrvatskipjesnik Ivan Go-ran Kovaèiæ rodiose 21. o�ujka1913. u Lukovdo-lu kraj Vrbov-skog, u Gorskomkotaru. Studiraoje slavistiku nazagrebaèkom Fi-lozofskom fakul-tetu. Bio je ured-nik kulturne rubrike uHrvatskom dnevniku(1936. – 1940.) i u Novosti-ma (1940. – 1941.), a po-tom je radio u Hrvat-skom izdavaèkom biblio-grafskom zavodu u Za-grebu.

Zajedno s VladimiromNazorom otišao je pot-kraj prosinca 1942. upartizane, gdje je veæ zatri do èetiri tjedna napi-sao potresnu poemu,znamenitu »Jamu«. Usrpnju 1943. ubili su gaèetnici.

Za kratka �ivota Go-ran Kovaèiæ je objaviozbirku pjesama »Lirika«(1932., zajedno s Hitre-com i Jurèiæem) i novele»Dani gnjeva«, gdje pri-kazuje ljude pritisnute

siromaštvom,male i nesretne,djecu rodnogaGorskog kotara.Zapoèeo je i dvaromana (»Brodna potoku« i»Bo�ji bubanj«),koja su ostala ne-dovršena.

Potkraj 1942.prireðuje za ti-

sak kritike »Eseji i ocje-ne«, kojima otkriva ne-koliko mladih talenata,te izvornu i sna�nu zbir-ku kajkavskih pjesama»Ognji i ro�e«, kojom jeuveo u hrvatsku knji�ev-nost kajkavski Gorskogakotara.

Osobitu je brigu pos-veæivao kulturi jezika,njegovanju stila i leksi-ka. Pisao je i pjesme zadjecu. Prevodio je sa slo-venskoga, ruskoga, fran-cuskoga i engleskoga je-zika.

Ime Ivana Gorana Ko-vaèiæa nosi ugledna Vjes-nikova nagrada za knji-�evnost, a njegova suimena i knji�evne nagra-de »Goran« i »Goranovvijenac«.

SMRT RUDOLFA STROHALA – 1936.: Umro je uZagrebu 21. o�ujka 1936. hrvatski filolog i knji�evnikRudolf Strohal (koji se rodio u Lokvama, Gorski ko-tar, 5. travnja 1856.). Slu�bovao kao srednjoškolskiprofesor u Osijeku, Rijeci, Karlovcu i Bjelovaru. Nje-gov filološki rad veoma je raznolik: skupljao je naro-dne pjesme i pripovijetke, pisao o èakavskim i kaj-kavskim govorima, a najviše se bavio glagoljskomknji�evnošæu, objavivši velik broj knji�evnih teksto-va, ali i druge knji�evnopovijesne graðe. Napisao iknjigu o povijesti Karlovca »Grad Karlovac opisan iorisan« (1906.; pretisak 1992.).

Svjetski glazbeni velikan Bach1685.: Za povijest

glazbe godina1685. doista je iz-nimna. Uz Dome-nica Scarlattija uItaliji, te su se go-dine u Njemaèkojrodila dva glazbe-na velikana: u veljaèiGeorge Friedrich Hän-del, a 21. o�ujka JohannSebastian Bach, velikanièije djelo èini temelj nje-maèke glazbene tradici-je, a Njemaèku uvode upovijest glazbe.

Roðen u Esienachu,Johann Sebastian Bachjedan je od najveæihskladatelja u povijesti

glazbe. Njegov go-lem opus, saèuvansamo djelomice,postao je ishodiš-tem razvoja glaz-benih smjerova no-vijega doba. Doveoje do vrhunca raz-

doblje glazbenoga baro-ka, usavršivši i produbiv-ši sva dotadašnja sred-stva glazbenoga izraza.

Neshvaæen, za �ivotaje više bio velièan kaovirtuoz na orguljama iteoretièar nego kao skla-datelj, što se mijenja po-slije njegove smrti.Umro je 28. srpnja 1750.u Leipzigu.

Zlatko Balokoviæ meðu najveæimviolinistima dvadesetoga stoljeæa

1895.: Hrvatskiviolinist Zlatko Ba-lokoviæ rodio se 21.o�ujka 1895. u Za-grebu (umro je 29.o�ujka 1965. u Ve-neciji). Jedan je odnajistaknutijih hr-vatskih koncertnihumjetnika. Studij je za-vršio u Zagrebu (V. Hu-ml), a usavršavao se uBeèu (O. Ševèik). Meðu-narodnu karijeru zapo-èinje 1913. koncertiraju-æi u gotovo svim europ-skim zemljama. PoslijePrvoga svjetskoga rataviše puta gostovao je uSAD-u, gdje se 1924. stal-no nastanio, odlazeæi iz

New Yorka na tur-neje po svim konti-nentima.

Tehnièki suve-ren pristup inter-pretaciji uvrstio gaje u red najveæihviolinista dvadese-toga stoljeæa.

Za vrijeme Drugogasvjetskoga rata antifa-šist, organizirao dobrot-vorne koncerte u SAD-u,a poslije rata nekolikoputa gostovao u Zagre-bu.

Jednu od svojih maj-storskih Guarnerijevihviolina (The King) ostavioje oporuèno tadašnjemJAZU (danas HAZU).

tlo unio Velikimajstor Adolf Mi-haliæ (28. veljaèe1919.). Lo�a Jed-nakost nikada ni-je utemeljena.

Devetoga lipnjaodr�ana je u Za-grebu skupštinajugoslavenskihslobodnih zidara;beogradski slobo-dni zidari i njihovVrhovni savjet,koji je radio pre-ma škotskom ri-tualu s višimstupnjevima, pre-dlo�ili su ute-meljenje jedin-stvene Velike lo-�e Srba, Hrvata iSlovenaca »Jugo-slavija«, sa sjedištem uBeogradu.

Kako su hrvatske lo�eradile pod zaštitom Veli-ke simbolièke lo�e Ugar-ske, prema ivanovskomritualu, na samo tri stup-nja, srpski se Vrhovnisavjet slo�io da i srpskelo�e prihvate ivanovskiritual, s tim da Vrhovnisavjet nastavi s radom.

Sjedište nove Velikelo�e preseljeno je u Beo-grad, a prvi Veliki maj-stor Velike lo�e SHS »Ju-

POKOLJ CRNACA – 1962.: U gradu Sharpevilleupolicija je 21. o�ujka 1962. pucala na crne demon-strante koji su protestirali protiv rasistièkih zakonaJu�noafrièke Republike. Ubijeno je osamdeset, aranjeno dvjesto ljudi. Pokolj izaziva zgra�anje svjet-ske javnosti i osudu rasistièkoga re�ima, ušavši u po-vijest kao krvava ilustracija rasistièke politike –apartheida. Krvavi 21. o�ujka proglašen je Meðuna-rodnim danom borbe protiv apartheida.

(Sartre)

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

Page 13: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Tomislav PetroviæSAVJETI O ZDRAVLJU

Lijekovi mijenjaju i djelovanje alkoholaZa razliku od akutne opitosti, pri svakodnevnom uzimanju velikih kolièina alkohola, pojaèan je rad jetrenihenzima, što mo�e uzrokovati pojaèano razgraðivanje lijeka i njegov smanjeni uèinak

Usluèaju akutne

opitosti (»jako pi-janstvo«) alkohol

mo�e uzrokovati pove-æanu koncentraciju i uèi-nak nekih lijekova. Zarazliku od akutne opito-sti, kod svakodnevnoguzimanja velikih kolièi-na alkohola, pojaèan jerad jetrenih enzima, štomo�e uzrokovati pojaèa-no razgraðivanje lijeka injegov smanjen uèinak.

Alkoholna piæa s viso-kom koncentracijom al-kohola mogu produljitipra�njenje �eluca i utje-cati na apsorpciju nekihlijekova.

Alkohol utièe na raz-gradnju barbiturata(npr. fenitoina, karba-mazepina), varfarina,

tolbutamida i rifampici-na.

U kroniènih alkoholi-èara dugotrajno uzi-manje velikih kolièinaalkohola potièe razvojjetrenih enzima koji mi-jenjaju paracetamol utoksièni metabolit, takoda u njih uzimanje tera-pijskih doza paraceta-mola mo�e izazvati teš-ko ošteæenje jetre.

Alkohol mo�e imatipojaèan depresorni uèi-nak na središnji �ivèanisustav ako se istodobnouzima s lijekovima kojideprimiraju odreðenefunkcije mozga. To suhipnotici, anksiolitici,opijatski analgetici, anti-depresivi, antipsihotici,antiepileptici i antihista-

minici. Najèešæe poslje-dice istodobna uzimanjatih lijekova s alkoholommogu biti pospanost, os-labljena koncentracija,smanjena sposobnostobavljanja odreðenihposlova ili upravljanjamotornim vozilima.

Pivo (èak i ono bez al-kohola) i vino sadr�e ti-

ramin koji u kombinacijis odreðenim lijekovimaprotiv depresije (inhibi-tori monoaminooksida-ze) mo�e izazvati opasanporast krvnog tlaka (hi-pertenzivnu krizu).

Bolesnici s epilepsijomkoji uzimaju antiepilep-tike u veæini sluèajevamogu sigurno uzimati

male kolièine alkohola,ali im je svakako za-branjeno akutno opi-janje i uzimanje velikihkolièina alkohola.

Alkohol u umjerenimkolièinama mo�e izazva-ti širenje površinskih kr-vnih �ila. Zbog toga bo-lesnici koji se lijeèe ni-tratima, ACE-inhibitori-

ma, betablokatorima ialfablokatorima mogudo�ivjeti pad tlaka na-kon nagla ustajanja s vr-toglavicom i nesvjesti-com, naroèito ako su ne-davno zapoèeli terapiju.

S druge strane, redo-vito pijenje umjerenihkolièina vjerojatno podi-�e krvni tlak, što svaka-

ko nije povoljno za bo-lesnike s povišenim kr-vnim tlakom, jer postojipoveæan rizik od mo�da-noga i srèanog udara.

Verapamil produljujeizluèivanje alkohola izkrvi i mo�e uzrokovatiproduljeno »pijanstvo«pa je zato va�no upozori-ti bolesnike koji ga uzi-maju da dulje nego obiè-no nisu sposobni voziti.

Nesteroidni protuu-palni lijekovi se danasvrlo èesto koriste (raznabolna stanja, reumatskebolesti i slièno). Oni mo-gu oštetiti sluznicu �elu-ca i izazvati krvarenje uprobavnom sustavu, a is-todobno uzimanje alko-hola mo�e pogoršatistanje. Zato je pri uzi-

manju tih lijekova najbo-lje izbjegavati uzimanjealkohola.

Uzimanje velikih koli-èina alkohola mo�e izaz-vati tešku hipoglikemi-ju.

Dijabetièari u naèelumogu uzimati male koli-èine alkohola, a da bi seu tim situacijamasmanjio rizik od hipogli-kemije potrebno je isto-dobno uzimati hranu bo-gatu ugljikohidratima.

Dobro je na kraju po-noviti da alkohol mo�estupiti u interakcije smnogim lijekovima, ne-kima mo�e poveæati ilismanjiti uèinak, a i samose djelovanje alkoholapod utjecajem lijekovamo�e promijeniti.

Johann Wolfgang Goethe,uèitelj svih modernih duhova

Kanonici i biskupi dolazili u lo�us Kaptola podzemnim hodnikom

U Zagrebu je osnovana posljednja prijeratna lo�a Bratstvo, koja je radila pod zaštitomVelike lo�e »Jugoslavija« (19. svibnja 1940.). Te godine u Zagrebu je objavljena knjigaMirka Glojnariæa »Masonerija u Hrvatskoj«, s popisom svih lo�a i imenima zagrebaèkih

slobodnih zidara. Neki od njih su tu�ili autora...

Godine 1932. došloje u Ljubljani doosnivanja vjenèiæa

Valentin Vodnik. Drugivjenèiæ Luè Kvarnera nas-tao je na Sušaku 1938. go-dine.

U to je vrijeme nastalau Zagrebu i prva �idovskalo�a Zagreb, pod brojem1090, koja je radila podzaštitom Velike lo�e u Is-tanbulu (1927.).

Vrlo brzo imala je višeod pedeset èlanova.

Prema �idovskim sta-tistikama, na svijetu je bi-lo »više od 200 tisuæasvjesnih èlanova« u lo�a-ma reda Bene Berit. Go-dine 1932. osnovana je lo-�a Pitagora, punim ime-nom Pitagora I.O.S.R. LeDroit Humain (Ljudskopravo). Radila je pod pa-tronatom istoimene lo�eu Parizu i bila je mješovi-ta.

Tri godine poslije osno-vana je još jedna mješovi-ta lo�a, pod imenom Hu-manitas u Zagrebu.

Obje su lo�e radile podzaštitom Velike simboliè-ke lo�e Ljudsko pravo (LeDroit Humain) u Parizu.U lo�ama je radilo više odpedeset �ena i muškara-ca. Godine 1934. u Osije-ku je utemeljena �idov-ska lo�a Menorah, podbrojem 1169.

Vrhunac i zabraneslobodnog zidarstva

U drugoj polovici tride-setih godina, domaæe istrano slobodno zidarstvodo�ivjelo je svoj vrhunac,ali i svoje prve zabrane.

U Sovjetskom Savezuzabranjeno je 1922. godi-

Kad ti zubi i oèi ne valjaju, nikadnisi naèisto što uèiniti sa sobom

Sastavljao sam prijeteæa pisma za jednu staru lihvarku, gospoðu Finucane, a kad jeumrla u naslonjaèu, uzeo sam joj nešto novca da platim sebi putnu kartu za Ameriku.

Ja sam znao da nisam ubio gospoðu Finucane, ali sam joj uzeo novca zbog èega sambio gotovo isto toliko kriv kao i Raskoljnikov, pa kad bih ovog èasa umro, vjerojatno bih

njega prvog sreo u paklu

Mora da je èudnobiti sveæenik iprobuditi se uju-

tro u krevetu znajuæi daimaš moæ opraštati ljudi-ma grijehe ili ih neopraštati, prema tomekako si raspolo�en.

Kad znaš latinski iopraštaš drugima grije-he, onda si zbilja moæani teško je s tobom razgo-varati, jer poznaješ svemraène tajne ovoga svi-jeta. Razgovarati sa sve-æenikom isto je što i raz-govarati sa samim Bo-gom, jer ako ka�eš neštokrivo, propao si za svavremena.

Na brodu nije bilo ni-koga tko bi mi mogao re-æi kako se razgovara sbogatim protestantima izahtjevnim sveæenicima.To bi mi znao reæi mojtetak Pa Keating, ali jeon bio u Limericku gdjemu se za sve �ivo fuæka-lo.

Da je on ovdje, jaznam da on ne bi uopæehtio razgovarati s boga-tunima, a da bi popu re-kao neka ga lijepo polju-bi u njegovu kraljevskuguzicu.

Takav bih i ja �elio biti,ali kad ti zubi i oèi nevaljaju, nikad nisi naèis-to što treba da ka�eš iliuèiniš sa sobom.

U brodskoj je knji�nicibila jedna knjiga, »Zloèini kazna«, i pomislio samda bi to mogao biti dobarkriminalistièki roman ia-ko je bio pun èudnovatih

porazgovarao s nekim oDostojevskom.

Pitao me jesam li èitao»Bjesove« ili »Braæu Ka-ramazove« i snu�dio sekad sam mu odgovorioda nisam ni èuo za njih.

Rekao mi je, èim sti-gnem u New York, nekaskoknem u knji�aru i na-bavim knjige Dostojev-skoga pa da nikad neæubiti osamljen. I rekao je,ma koju knjigu Dostojev-skoga èitao, da æu uvijekimati o èemu razmišljatii da je to najbolje ulo�ennovac. To mi je sveOwen rekao iako ja ni-sam imao pojma o èemumi on to govori.

Tada se na palubi po-javio sveæenik, a Owense udaljio. Sveæenik meupitao: »Jesi li ti to raz-govarao s tim èovjekom?Vidio sam te da razgova-rate. E pa, moram ti reæida to nije društvo za te-be. To valjda i sam uvi-ðaš? Ja sam veæ èuosvašta o njemu. U timgodinama, i onako sijed,riba palube. Èudno jezbilja kako mo�eš razgo-varati s obiènim nemo-ralnim mornarima, akad te ja molim da po-razgovaraš s bogatimprotestantima iz Kentuc-kyja, onda nemaš vre-mena.«

(Nastavlja se)

Saèuvan je peèat zagrebaèke lo�eMudrost (Prudentia), koja jedjelovala pod geslom Maior FatoPrudentia (Mudrost je veæa odsudbine)

ruskih imena. Uzeo samga èitati na palubi, ali mije prièa bila nekako èud-na, o nekom ruskom stu-dentu, Raskoljnikovu,koji ubija jednu babu,lihvarku, a onda uvjera-va sam sebe da on imapravo na njezin novacjer da od nje nema nitkonikakve koristi, a on æetim novcem platiti svojstudij i danas-sutra pos-tati odvjetnik pa æe bra-niti na sudu ljude kaošto je on koji ubijaju ba-be radi njihova novca.

Bilo mi je to èudno, jerme podsjetilo na ono vri-jeme kad sam u Limeric-ku sastavljao prijeteæapisma za jednu staru lih-varku, gospoðu Finuca-ne, a kad je umrla u nas-lonjaèu, uzeo sam jojnešto novca da platimsebi putnu kartu zaAmeriku.

Ja sam znao da nisamubio gospoðu Finucane,ali sam joj uzeo novcazbog èega sam bio goto-vo isto toliko kriv kao iRaskoljnikov, pa kad bihovog èasa umro, vjero-jatno bih njega prvogsreo u paklu.

Mogao bih još spasitidušu kad bih se ispovje-

16 *V J E S N I K • Petak, 22. o�ujka 2002.

ne. Godine 1933. lo�a Ve-liki orijent Francuske iNjemaèke simbolièke lo-�e otišle su u emigraciju(u Èile i na Srednji istok),a 1935. zabranjeno je slo-bodno zidarstvo u Nje-maèkoj.

Poslije graðanskog ratageneral Franco zabranioje lo�e u Španjolskoj. Radlo�a zabranila je i Salaza-rova vlada u Portugalukao i Fidel Castro na Ku-bi. Kada su Nijemci pripo-jili Austriju (Anschlus),zabranili su lo�e i uništilihramove.

Prvoga Velikog majsto-ra Velike lo�e Austrije,dr. Richarda Schlesinge-ra, zatvorili su zbog nje-govih pacifistièkih staja-lišta i ubili.

»Ili mi ili slobodnizidari i Crkva«

Adolf Hitler dobio je nasvoj radni stol toène po-datke o slobodnozidar-skoj tradiciji i ciljevima.Izjavio je: »Oni grade ne-kakvo duhovno plemstvo.Razvili su tajno uèenje, alito nije nikakvo uèenje, jerje u simbolima i tajnim ri-tualima. Bratstvo, hijerar-hija reda...

To znaèi da na drugojstrani ne smije biti ništadrugo. Ili mi ili slobodnizidari i Crkva. Ali nikadajedni i drugi, nikada zaje-dno; to se meðusobno po-ništava. Èak je i Katolièka

godine, autor knjige oslo-boðen je optu�bi.

Nestaju lo�e podzaštitom »Jugoslavije«

Prema sili zakona 5. ko-lovoza 1940. prestale suraditi sve lo�e pod zašti-tom Velike lo�e »Jugosla-vija« pa tako i lo�e u Hr-vatskoj. Nekoliko danaprije toga sve su zagre-baèke lo�e poslale svojearhive u Beograd.

Arhiv Velike lo�e »Ju-goslavija« danas je raz-

mješten ili izgubljen; naj-više ga je ostalo u Beogra-du, a neki su dokumentipohranjeni u Budimpešti,Moskvi, Londonu i kodnekih predratnih slobod-nih zidara, ali su veæinudokumenata i regalija,uoèi njemaèke okupacije,uništili slobodni zidari sa-mi.

Najstarija lo�au središtu grada

Slobodno zidarstvo jeoduvijek pobuðivalo ra-doznalost i javnost se jezbog tisuæa razloga pitala:tko su slobodni zidari, što�ele, tko im poma�e, koli-ko utjeèu na politiku, gos-podarstvo i kulturu, ka-kav im je ritual i tko mo�epostati slobodni zidar?

Ovdje �elimo odgovori-ti na jedno drukèije pi-tanje: gdje su sve u Hrvat-skoj radili slobodni zida-ri?

Malo ljudi zna da usredZagreba još stoji zgradanajstarije zagrebaèke lo-�e Razboritost (Pruden-tia), koja je kasnije dobilaime Mudrost (Zum Klu-gheit). Lo�a je nastala1733. godine.

Iz godine 1778. imamopopis èlanova lo�e: profe-sor teologije MaksimilijanÈoliæ, zagrebaèki kanonikNikola Dolovac, zagrebaè-ki biskup Josip pl. Galjuf,zagrebaèki kanonik Stje-pan Kolosvary, profesor

Anton Kukec, vrhovniravnatelj hrvatskih školaNikola Škrlec, zagrebaèkibiskup Maksimilijan Vr-hovac.

Èlanovi lo�e izabrali suza svog Starješinu bisku-pa Galjufa, s tajnim ime-nom Ebiscius, a biskupVrhovac, s tajnim ime-nom Publicola, bio je u lo-�i govornik.

Zaklinjali se naideje slobode

Lo�a je radila najprijena latinskom, kasnije nanjemaèkom jeziku.

Saèuvan je peèat lo�ena kojem je prikazana�enska figura zagledanau ogledalo, a geslo lo�e jebilo: Maior Fato Prudentia(Mudrost je veæa od sud-bine).

Kanonici i dva biskupadolazili su u lo�u s Kapto-la podzemnim hodnikomkoji je danas zatrpan i za-zidan. U unutrašnjostitrošne zgrade na zidovi-ma su još vidljivi ostacinacrtanih simbola.

U romanu »Republikan-ci«, Marije Juriæ Zagorke,opisana je kuæa iza Rib-njaka, daleko dolje uGaljufovu jarku, gdje suse mladi ljudi, hrvatski ja-kobinci i slobodni zidari,veæ prije Francuske revo-lucije zaklinjali na idejeslobode, demokracije i je-dnakosti.

(Nastavlja se)

nešto za ispovijed.Èovjek se zvao Owen,

a neobièno je kod njegabilo to što je dolje podpalubom za sve vrijemeèitao knjige, a kad bibrod pristao u luci, oti-šao bi s knjigom na kop-no i èitao je u kavani dokbi ostali èlanovi posadebuèno pijanèevali i posli-je se pod pratnjom vra-æali taksijem na brod.

Naš je kapetan toli-ko dr�ao do njegada ga je pozivao u

svoju kabinu na èaj i raz-govor o danima kad suzajedno slu�ili na en-gleskom razaraèu koji jebio torpediran, pa suobojica završili na splavikoju su nosili valovi, nakojoj su se smrzavali irazgovarali o tome kakoæe se vratiti u Irsku i na-piti se dobra piva i pojes-ti brda pr�ene slanine izelja. Owen mi se i su-tradan obratio na palubi.Rekao mi je da zna kakokrši propise razgovara-juæi na brodu s nekimtko èita »Zloèin i kaz-nu«... Ima meðu posa-dom ljudi koji mnogo èi-taju, ali nisu stigli daljeod Edgara Wallacea i Za-nea Greya, a on bi rado

dio ovom sveæeniku i,premda bi on morao za-boraviti na moje grijeheèim bi mi ih otpustio,stekao bi moæ nadamnom i èudno bi me gle-dao i nagovarao nekapokušam šarmirati bo-gate protestante iz Ken-tuckyja.

Zaspao sam na le-�aljci èitajuæi tuknjigu, a probudio

me jedan obièan mornarrijeèima: »Gospodine,knjiga æe Vam se smoèitina kiši«.

Gospodine! Meni kojisam odrastao u jednojzabitnoj ulièici u Lime-ricku obraæa se tom ri-

jeèju sijed èovjek, kojine bi smio, doduše, pre-ma brodskim propisima,ni rijeèi progovoriti samnom.

Prvi èasnik mi je biorekao da se obièan mor-nar na ovom brodu nesmije nijednom rijeèjuobratiti putnicima, osimpozdravima »dobar dan«ili »laku noæ«. I rekao mije da je upravo taj sijedmornar bio nekoæ èasnikna parobrodu »QueenElizabeth«, ali je otpuš-ten iz slu�be zato što jezateèen s jednom putni-com prvog razreda unjenoj kabini, a da je onošto su to dvoje radili bilo

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena«iz Zagreba.

1832.: Njemaè-ki knji�evnik imislilac JohannWolfgang Goetheumro je 22. o�uj-ka 1832. u Wei-maru (rodio se28. kolovoza 1749.u Frankfurtu na Maini).

Godine 1765. polazi nastudij prava u Leipzig,poslije studira u Stras-sburgu, gdje radi kao od-vjetnik. Prihvaæa pozivvojvode Karla Augustada prijeðe u Weimar,gdje ubrzo postaje taj-nim savjetnikom. Pristu-pa 1780. slobodnim zida-rima weimarske lo�e»Anna Amalia«, dobivaplemstvo i postaje Kam-merpräsident. Dugo jebio i upravitelj weimar-skog kazališta.

Goethe je 1808. u audi-jenciji kod Napoleona,kojemu se divio kao »de-mokratskom geniju«. Od1816. sve se više posve-æuje znanosti. Posljednjegodine �ivota provodi nadovršenju svojeg »Faus-ta«, na kojem je radio go-tovo šest desetljeæa, od1775. godine.

Nesporno najmarkan-tnija pojava cjelokupnenjemaèke knji�evnosti,divovskog duha èije jedjelovanje zahvatilo višeod pola stoljeæa, Goethese nametnuo suvremeni-cima i potomstvu i kao

obnovitelj lirike,drame, epa, ro-mana i kaouèenjak iznimnooštra i dubokauvida u strukturui fenomene priro-de. Goetheova je

snaga u njegovoj univer-zalnosti. Taine ga je naz-vao uèiteljem svih mo-dernih duhova.

Najveæu popularnoststekao je romanom oWertheru, dok je najvišesnage, dubine i izra�aj-nosti u »Faustu«, u djelukoje je sinteza osobnihiskustava autora i bogatostrukturirana sna o svi-jetu, kozmièka drama oborbi izmeðu dobra i zla,duha i stvari, �ivota i niš-tavnosti. Tu se u izrazustapaju tragiènost, liriè-nost i satiriènost.

Èitava �ivota stvaraoje pjesme, okušavši se usvim lirskim rodovima.Mnoge od njegovih lir-skih sastava uglazbili suvelikani svjetske glazbe(Beethoven, Schubert,Schumann, Brahms).

Goethe je jedan od po-sljednjih univerzalnihgenija kojima se odliko-vala europska tradicija.Još je za �ivota postaosimbolom onoga što jenajplemenitije u nje-maèkoj kulturi i spome-nik njemaèkoga klasiè-nog humanizma.

Program kojim su Hrvati stupiliu Europu kao politièki subjekt

1848.: Hrvatskiprvaci na svojimsastancima u Za-grebu 17. o�ujka,22. i 25. o�ujka1848. tra�e da seza bana trojedneKraljevine Hrvatske pos-tavi baruna Josipa Jela-èiæa (na slici), da mu sepreda vrhovno zapovjed-ništvo nad Hrvatskomvojnom granicom i pravoraspisivanja Hrvatskogsabora.

Zatim tra�e da se Dal-macija vrati pod vlastHrvatskog sabora i bana,da se uredi narodna vla-da, uvede hrvatski jeziku upravi i nastavi, osnujesveuèilište. Prvaci tra�eslobodu vjere, uèenja i

govora, posti-zanje jednakostisvih stale�a, uki-danje feudaliz-ma, vraæanjenovèanih fondovaiz Maðarske, da

se ustanovi narodna voj-ska.

Takoðer tra�e da stra-na vojska napusti Hrvat-sku i da se granièari kojisu u Italiji vrate svojimkuæama, da se iz zatvorapuste politièki prijestup-nici, itd.

S tim su programomHrvati u »proljeæe naro-da« 1848. stupili u Euro-pu kao politièki subjekt,boreæi se za ravnoprav-nost naroda u Habsbur-škoj Monarhiji.

crkva shvatila svojpolo�aj, barem štose tièe slobodnihzidara. Sada smomi najmoæniji paæemo likvidiratioboje – Crkvu islobodne zidare!«

�idove je veæprije osudio, »jerne mogu opstatidva izabrana na-roda«.

U listopadu1938. u Zagrebu jeprestala raditi Ve-lika simbolièka lo-�a Libertas, meðuostalim, i zbogprodaje Hrama u uliciMošinskog.

U Zagrebu je osnovanaposljednja prijeratna lo�aBratstvo, koja je radilapod zaštitom Velike lo�e»Jugoslavija« (19. svibnja1940.). Te godine u Zagre-bu je objavljena knjigaMirka Glojnariæa »Maso-nerija u Hrvatskoj«, s po-pisom svih lo�a i imenimazagrebaèkih slobodnih zi-dara. Neki od njih su tu�i-li autora, ali u procesu,koji je okonèan tek 1942.

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

Raèiæ u hrvatskom slikarstvu1885.: U Zagre-

bu (Horvati) rodiose 22. o�ujka1885. hrvatski sli-kar i grafièar Jo-sip Raèiæ. S nje-govim uljanimslikama »Mati i dijete« i»Pont des Arts«, te por-tretima, autoportretimai studijama likova, zapo-èinje novo poglavlje uhrvatskomu slikarstvu.

Odlazi preko Beèa uMünchen, gdje najprijeuèi kod slovenskoga sli-kara i pedagoga A�bea.U borbi za kruh, boravigodinu dana u Berlinu,gdje radi u litografskojstruci. Vraæa se u Mün-chen, gdje je primljen uakademiju. Isprva uèikod Hertericha, zatimHabermanna. S njim su i

Miroslav Kralje-viæ i Vladimir Be-ciæ.

Njih su se troji-ca veæ za studijaafirmiraju kao»zagrebaèka ško-

la« i umjetnièki se izgra-ðuju polazeæi od novogashvaæanja koji u Mün-chenu razvijaju Leibl injegovi sljedbenici. To jebila usmjerenost na no-vije struje francuskogaslikarstva, napose na im-presionizam i realizam.

U poèetku 1908. prela-zi Raèiæ iz Münchena uPariz, gdje mu se otkri-vaju vrednote djela Goye(kojega kopira u Lou-vreu), Maneta i impre-sionista. Tu je 20. lipnja1908. poèinio samouboj-stvo.

Sila je oduvijek privlaèila ljude niska morala, ivjerujem da – bez iznimke – genijalne tirane nas-

ljeðuju nitkovi.

ODLUKA O ROBOVIMA: 1794 – Kongres SAD prih-vatio je zakon kojim se amerièkim brodovima za-branjuje prijevoz crnih robova iz Afrike u Ameriku.Sliène su zakone donijele Engleska i Francuska, pasu dugo potom trgovci robljem potajno prevozili ro-bove u Sjedinjene Dr�ave.

(Einstein)

Page 14: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

�ene se najsavjesnije pridr�avajuhigijenskih propisa redovitog pranja zuba

Upotrijebljene èetkice za zube mogu struènjaku mnogo kazati o zubima njihovihkorisnika i koliku brigu ti ljudi vode o zubima. Prema sadašnjim rezultatima ispitivanja,èini se da Amerikanci poklanjaju zubima više pozornosti nego prije deset godina, kada

je provedeno slièno ispitivanje

Zašto bi netko za-tra�io da mu sepoštom pošalje

2113 upotrijebljenihèetkica za zube?

Amerièko udru-�enje stomatologanedavno je odabralotisuæu obitelji sa de-vet razlièitih geograf-skih podruèja, kakobi pokušali procijeni-ti kakvo je zdravljezuba u njihovih ze-mljaka.

Upotrijebljene èet-kice za zube mogustruènjaku mnogokazati o zubima tihljudi i koliku brigu ozubima vode.

Prema sadašnjimrezultatima, èini seda Amerikanci dajuzubima više pozorno-sti nego prije desetgodina, kada je istoudru�enje proveloslièno ispitivanje.

Tri èetvrtine obi-telji vratilo je ispu-njene anketne upitni-ke i njihovi odgovorisu otkrili da se �enenajsavjesnije pridr-�avaju higijenskihpropisa redovitapranja zuba – iza njihslijede muškarci, azatim djeca; da sudjeca mlaða od dva-naest godina najne-

marnija u navici èiš-æenja svojih zuba; da

je vrijeme prije ve-èernjeg odlaska u

krevet obièno rezer-virano za pranje zuba

– po uèestalosti slije-di vrijeme iza doruè-

ka, i treæe, odmah na-kon jutarnjeg usta-janja iz kreveta.

Manje od polovicesudionika anketeupotrebljava zubnikonac za èišæenje, aliredovno, svaki danupotrebljava gamanje od deset pos-to.

Na redovite kontro-le stomatologu odlazi64 posto djece, 56 po-sto �ena i 44 postomuškaraca.

Od ukupnog brojaispitanih, 94 posto sli-jedi upute svog sto-matologa kada je upitanju izbor èetkice

za zube.Èak 21 posto djece

nije nikad bilo nakontrolnom pregleduzubi, a gotovo 50 pos-to nije nikad bilo nalijeèenju.

Amerièko udru-�enje stomatologasmatra da æe boljapreventivna briga re-zultirati manjim bro-jem zubarskih zahva-ta na djeèjim zubima.

Još nešto, svatkotko je poslao staruèetkicu za zube, do-bio je od udru�enjastomatologa, organi-zatora ankete, zauz-vrat novu èetkicu!

Stendhal protiv rojalista i bogata�a,svemoæi novca i korupcije

Poslije 1990. došlo je u Europi doprocvata slobodnozidarskih lo�a

Prve hrvatske slobodnozidarske lo�e radile su pod »otvorenim nebom«. Viši oficiri,Krajišnici, odjahali bi iz vojarni u Glini i Otoècu i našli u obli�njoj šumi èistinu, postavili

vanjske stra�e na konjima i unutrašnju stra�u s obiènim vojnicima, rasprostrli na zemljugranje i slo�ili simbolièan tapis, okru�ili ga i obavljali slobodni ritual i prijem novih

kandidata iz hrvatskih oficirskih redova

Teško je znati što uèiniti kadazabrljaš nešto prve veèeri u Americi

Sanjarim o tome kako bi to bilo studirati negdje u Americi, na koled�u,poput onih koled�a iz filmova u kojima se uvijek pojavljuje po jedan bijeli

crkveni toranj bez kri�a kako bi se pokazalo da je to protestantska crkva, i u kojima sestudenti i studentice šeæu tratinom noseæi knji�urine i smješkajuæi se jedni drugima

zubima bijelim poput visibaba

On æe se stalno mo-liti za mene tamodaleko u Los An-

gelesu i odslu�it æe zamene posebnu misu osmiprosinca, na Dan bez-grešnog zaèeæa. Htio bihga pitati zašto je izabraobaš taj blagdan, ali ga nepitam, jer se bojim da bime opet mogao zagnjavi-ti bogatim protestantimaiz Kentuckyja.

I stvarno me tupi, a jasanjarim o tome kako bito bilo studirati negdje uAmerici, na koled�u, po-put onih koled�a iz filmo-va u kojima se uvijek po-javljuje po jedan bijeli cr-kveni toranj bez kri�akako bi se pokazalo da jeto protestantska crkva, iu kojima se studenti istudentice šeæu tratinomnoseæi knji�urine i smješ-kajuæi se jedni drugimazubima bijelim poput vi-sibaba.

Kad smo stigli naGrand Central Station, jane znam kamo æu dalje.Majka mi je bila savjeto-vala da potra�im jednognašeg starog prijateljaDana MacAdoreyja.

Sveæenik mi pokazujekako se telefonira, alikod Dana se nitko ne ja-vlja. E pa, reèe sveæenik,ipak te ne mogu ostavitisamog na Grand CentralStationu. A taksistu velineka nas vozi u hotel

prebaèen preko ruba ka-de.«

»Kako? Pa, to nije ruè-nik. To je prostirka. Nanju staneš kad izaðeš izkade.«

Gledam se u ogle-dalu iznad pisa-æeg stola, pocrve-

nio sam i nisam naèistotrebam li mu kazati dami je �ao što sam to uèi-nio ili da i dalje šutim?Teško je znati što trebauèiniti kad zabrljaš neštoprve veèeri u Americi, alisam uvjeren da æu usko-ro biti pravi Amer kojisve radi kako treba.

Sam æu si naruèivatihamburger, nauèit æu pe-èene krumpiriæe zvatipomfrit i šaliti se s kono-baricama, i nikad se višeneæu obrisati prostirkom.Jednog æu dana i ja govo-riti »war« i »car« bez »r«na kraju rijeèi, jedino ne-æu ako se ikad vratim uLimerick.

Ako se ikad vratim uLimerick s amerièkim iz-govorom, svi bi mi reklida se pravim va�an i daimam debelu guzicu kaoi svi Ameri.

Hram Velike lo�e Hrvatske u ulici Mošinskoga (danasNazorova ulica) u Zagrebu

»New Yorker«.Nosimo prtljagu u sobu

u kojoj je samo jedankrevet. Ostavljamo pr-tljagu u sobi. »Prezalogaj-it æemo nešto u bifeu uprizemlju. Voliš li ti ham-burgere?«

»Ne znam. Nisam ih ni-kad jeo.«

On prevræe oèima i ka-�e konobarici neka midonese hamburger spomfritom, i neka ham-burger bude dobro ispr-�en, jer sam ja Irac, a Ircisve vole isuviše prepr�e-no. Ono što Irci rade spovræem, to je Bogu zaplakati. Ako u nekom ir-skom restoranu pogodišo kojoj je vrsti povræa ri-jeè, dobivaš nagradu.

Konobarica se smije ika�e da ona to dobro zna.Ona je Poluirkinja pomajci, a majka joj je naj-slabija kuharica na svije-tu. Mu� joj je bio Talijan iznao je dobro kuhati, alije poginuo u ratu. In thewar.

Ne izgovara »r« na kra-ju rijeèi, kao i svi Ameri-kanci. Oni ne ka�u »car«

17 *V J E S N I K • Subota, 23. o�ujka 2002.

nekim. Odla�e slušalicu izagleda se u mene. »Bo�esveti, otkud ti te gaæe?«

»Iz Roche's Storesa uLimericku.«

»Kad bi ove gaæe izvje-sio na prozor u ovom ho-telu, ljudima bi se povra-æalo. Savjetujem ti da sepred Amerikancima ni-kad ne pokazuješ u tak-vim gaæama. Kad bi tevidjeli, pomislili bi da do-laziš izravno s Ellis Islan-da. Nabavi si sliperice.Znaš valjda što su sliperi-ce?«

»Ne znam.«»Svejedno ih nabavi.

Momak kao ti treba nosi-ti sliperice. Sad si u SAD-u. Dobro, upadaj u kre-vet.« Ja sam u nedoumicijer nema ništa od molit-ve, što bi se svakako oèe-kivalo od jednog sveæeni-ka. On odlazi u kupaoni-cu, ali tek što je ušao unju, izviruje na vrata i pi-ta me jesam li se obrisao.

»Jesam.«»Pa, nisi ni pipnuo svoj

ruènik, kako si se ondaobrisao?«

»Onim ruènikom što je

(auto), nego »ca« pa seèovjek pita zašto ne izgo-varaju rijeè kako Bog za-povijeda.

Sviða mi se punjenapuslica, ali mi se ne sviðašto Amerikanci ne izgo-varaju »r« na kraju rijeèi.

Dok jedemo ham-burgere, sveæenikmi veli da æu no-

æas morati s njim spavati,a sutra æemo vidjeti štoæemo. Èudno mi je svla-èiti se pred sveæenikom inisam naèisto ne bi li tre-balo da kleknem i tobo�e

se pomolim? On mi velida se mogu istuširati, ako�elim, i ja prvi put u �ivo-tu imam za tuširanje višenego dovoljno tople vodei sapuna, imam komadsapuna za tijelo i boèicutekuæeg sapuna za glavu.

Kad sam se istuširao,brišem se debelim ruèni-kom što bijaše prebaèenpreko ruba kade i obla-èim gaæe prije nego æu sevratiti u sobu. Sveæeniksjedi na krevetu s ruèni-kom svezanim oko debe-la trbuha i telefonira s

Knjiga Branka Šöme-na »Amenkamen, slobo-dnozidarska èitanka«upravo je objavljena unakladi »Lumena«iz Zagreba.

1842.: U Parizuje 23. o�ujka1842. umro fran-cuski knji�evnikStendhal, pravimimenom MarieHenri Beyle, pri-povjedaè koji jeimao mnogo za-jednièkoga s romantièa-rima, ali je i zaèetnikrealizma (roðen je 1783.godine).

Prikazivao je suvre-meno društvo i majstor-ski slikao osjeæajan svi-jet svojih junaka.

»Oduševljen pristašarevolucije, Stendhal us-taje protiv rojalista, je-zuita i bogataša, kritizira

graðanski moral,svemoæ novca ikorupciju i vidi unarodu onu zdra-vu snagu, kojaima energije dase bori, da ide na-prijed i da zauz-me društvene po-

zicije koje su dotad is-kljuèivo pripadale plem-stvu i sveæenstvu. Sten-dhal naroèito istièe sna-gu i volju« (Helena Man-diæ-Pachl).

Dva su ga romana,»Crveno i crno« i »Par-mski kartuzijanski sa-mostan«, proslavila u èi-tavu svijetu, ali tek posli-je smrti.

Smrt velikana hrvatskoga glumi�ta1973.: Najsves-

tranija kazališnaliènost novijegahrvatskoga glu-mišta Tito Stroz-zi, glumac, reda-telj, dramski pi-sac, prevoditelj,umro je 23. o�uj-ka 1973. u sedamdeset-prvoj godini.

Umro je sutradan uju-tro nakon svoje zadnjepremijere, koja je odr�a-

na na pozorniciGradskoga kaza-lišta »Komedija«u Zagrebu, za ko-ju je napisao tek-st, radio kao re-datelj i nastupiokao glumac unaslovnoj ulozi.

Posrijedi je povijesnakronika »Buniduh – Ke-rempuh«, zadnji dramskitekst u Strozzijevu opse-�nu pisanu opusu.

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

WERNHER VON BRAUN – 1912.: Rodio se u WirsitzuWernher von Braun, amerièki raketni struènjak nje-maèkog porijekla, konstruktor nacistièkih raketa »V-1« i »V-2«, te »Jupitera C«, kojom je lansiran prvi ame-rièki satelit i najzaslu�niji za ostvarenje amerièkogaprograma »Apollo«.

1985.: Hrvatskiklasièni filolog,latinist i prevodi-telj Veljko Gor-tan umro je 23.o�ujka 1985. uZagrebu (roðenje 4. svibnja 1907.u Preku).

Diplomirao je idoktorirao na Fi-lozofskom fakultetu uZagrebu na kojem jeproveo najveæi dio rad-noga vijeka. Bio je profe-sor i voditelj katedre zalatinski jezik i rimskuknji�evnost. Od 1965. re-dovit èlan JAZU-a (danasHAZU-a), bio je i njenimpotpredsjednikom.

Jedan je od osnivaèa iurednik èasopisa �ivaantika, dugogodišnjiurednik zbirki Grèki irimski klasici i Hrvatski

latinisti. Meðuškolskim priruè-nicima osobitomu je va�na »La-tinska gramati-ka« (u suradnji sO. Gorskim i P.Paušem). Najva�-niji mu je rad nahrvatskim latinis-tima, u kojemu

je, osobito tekstološki,obogatio tradiciju (Ður-ðeviæ, Ši�goriæ, Dominis,Feriæ, Èesmièki, Luèiæ,Maruliæ).Priredio je prvudvojeziènu antologiju»Hrvatski latinisti« (I.-II.,zajedno s V. Vratovi-æem). Presudan je nje-gov udio u nastajanju iredigiranju rjeènika sre-dnjovjekovnoga latinite-ta, a obilan mu je i pre-voditeljski rad s latin-skoga i grèkoga jezika.

Treba razuma da bi se spoznalo kako ima stvarikoje se ne mogu spoznati razumom.

(Kessel)

JELAÈIÆ IMENOVAN HRVATSKIM BANOM – 1848.:Kralj Ferdinand imenovao je u Beèu 23. o�ujka 1848.krajiškoga èasnika Josipa Jelaèiæa hrvatskim banom,tajnim kraljevskim savjetnikom, unaprijedio ga u èingenerala i imenovao zapovjednikom obiju banskihpukovnija.

Jelaèiæ je u Beèu 8. travnja polo�io bansku prisegu,imenovan je podmaršalom i vojnièkim zapovjedni-kom Banske Hrvatske i Hrvatsko-slavonske vojnekrajine. Nakon povratka u Zagreb, 19. travnja svim jeoblastima uputio okru�nicu da samo od njega moguprimati slu�bene naloge i tako prekinuo svaku višes-toljetnu politièku vezu s Mad�arskom.

DRACULA U POVIJESTI I LEGENDI – 1459.: Vlaškiknez Vlad Tepes, poznatiji u povijesti i knji�evnostikao Dracula, zaprepastio je Istanbul odbijanjem daplaæa danak moænom carstvu. Dok su iznenaðeniTurci smišljali odmazdu, Tepesova vojska napala je iuništila osmanlijske garnizone na Dunavu. Turskiprotuudar je odbaèen. Tek poslije šest godina Tepesje bio uhvaæen. Tom rumunjskom nacionalnom juna-ku poslije su pridodani negativni atributi, pa je onpostao osnovom legende o krvo�ednom vampiruDraculi, prototip najsvirepijeg tiranina.

Danas se zgrada uVlaškoj ulici 5 uZagrebu raspada

pred oèima sluèajnihprolaznika i gradskihotaca, a mogla bi biti jed-na od atrakcija zagre-baèke turistièke i kultur-ne ponude. U zgradu bise mogli vratiti slobodnizidari i dio hrama preu-rediti u lokal »Kod Mu-drosti«.

Prve hrvatske slobod-nozidarske lo�e radile supod »otvorenim nebom«.Viši oficiri, Krajišnici, od-jahali bi iz vojarni u Glinii Otoècu i našli u obli�-njoj šumi èistinu, posta-vili vanjske stra�e na ko-njima i unutrašnju stra�us obiènim vojnicima, ras-prostrli na zemljugranje, slo�ili simbolièantapis, okru�ili ga i oba-vljali slobodni ritual i pri-jem novih kandidata izhrvatskih oficirskih re-dova.

Lo�e su radilei u muzejima

Svi bi stajali, samo jeStarješina lo�e sjedio –zbog toga se i zove Maj-stor stola (Meister vomStuhl).

Poslije rada razbacalibi granje, uzjahali konje ivratili se u vojarne u gra-du.

U Vara�dinu su radili ugrofovskim palaèama, uvelikim dvoranama zaprimanja ili u kurijamahrvatskog plemenitaša.

Slobodnozidarskaskupština Draškoviæevasustava bila je 1777. nanjegovu imanju u Brezo-vici nedaleko od Zagre-ba. Trajala je nekolikodana.

Za vrijeme Ilirskihprovincija u Kotoru suèlanovi lo�e Sveti Ivanradili u domu kneza Bes-kuæija.

Dubrovèani s pregaèa-ma sastajali su se o po-noæ u palaèi Nonda ili uNonkoviæevoj kuæi naKonalu.

U Karlovcu je lo�a bilanamještena u austrijskojartiljerijskoj vojarni kojusu graðani poslije odlas-ka Francuza devastirali.Prvi èlanovi vjenèiæa uSisku radili su godine1870. u kuæi slobodnog zi-dara Laxe.

Zagrebaèka lo�a Hr-vatska vila radila je naj-prije u unajmljenu stanuu Ilici 49, tik do stana pr-vog Starješine, dr. IvanaBojnièiæa, ali su se brzopreselili k njemu.

Kada je zbog nespora-zuma sa Starješinom no-vi voða slobodnih zidarau Zagrebu postao Slavo-ljub Bulvan, amerièki po-vratnik, Bojnièiæ je otka-zao lo�i gostoprimstvo usvom stanu te je lo�a pri-vremeno radila u jednojsobi hotela »K caru Alek-sandru«, zatim u prosto-rijama Prirodoslovnogmuzeja, a godine 1895. ukleti vinograda Ivana La-xe.

Potom je preseljena ulokal na Vojnièkoj cestipa u dom kipara Pierot-tia.

Klerikalizamu Hrvatskoj

Zagrebaèki slobodnizidari su godine 1896. ne-ko vrijeme radili u Geo-loškom muzeju na Gor-njem gradu. Sastanci subili svakog prvog i treæegponedjeljka u mjesecu.

Na poèetku novog sto-

ljeæa èlanovi Hrvatske vi-le našli su prostor u ho-telu »Royal« gdje su u je-dnoj sobi uredili Hram, a»bijeli stol« imali su uobli�njem hotelu »Tri ga-vrana«.

Nekoliko su puta radiliu prostorijama Dioniè-kog društva u Klaiæevojulici, a neko su vrijemeimali unajmljen prostoru Frankopanskoj 1.

Godine 1909. postavilisu kamen temeljac zavlastiti Hram u ulici Mo-šinskog 22 (danas Nazo-rova 24). Kada su 2. lipnja1910. pripremili javnu

tribinu, s dnevnim redomKlerikalizam u Hrvat-skoj, unajmili su prostoru Streljani, ali su kleri-kalci sastanak omeli.

Dana 22. veljaèe 1912.sveèano su otvorili svojslobodnozidarski Hram uulici Mošinskog. Nazoè-no je bilo sto pet slobod-nih zidara iz domaæih iinozemnih lo�a.

Ostali bez hramovaGodine 1910. osjeèki

slobodni zidari iz lo�eBudnost sagradili su kino»Urania« i u zgradi opre-mili prostor za svoju lo-

�u. Èlanovi iregularnelo�e Libertas su godine1942., za vrijeme rata,dolazili u privatni stan uPalmotiæevoj ulici broj64. Poštanska slu�benicaDora Mrkobrada na svo-je je ime unajmila stanod šest soba, koji su slo-bodni zidari preuredili ulo�u.

Poslije Drugoga svjet-skog rata, kada je slobo-dno zidarstvo u Jugosla-viji bilo zabranjeno, slo-bodni zidari u Hrvatskojostali su bez svojih hra-mova pa su ilegalno radi-li »pod otvorenim ne-bom«; poznati su njihovisusreti u gostionici »Ara-lica« u Podsusedu.

Nagli procvatPoslije 1990. došlo je u

srednjoj Europi do naglavraæanja i procvata slo-bodnozidarskih lo�a. Pr-vi hrvatski slobodni zida-ri odlazili su na rad uBeè, Graz, Klagenfurt, aneki su bili na radu u lo-�ama u Trstu, Salzburgui Innsbrucku, a kasnije iu Ljubljani.

Dok još nije radila Ve-lika lo�a Hrvatske, za-grebaèki slobodni zidariradili su dvaput u privat-nim stanovima, nekolikoputa u dobro opremlje-nom skladištu jedne ve-letrgovine, u jednojsportskoj dvorani, u so-bama za goste nekihdruštvenih klubova usredištu grada, dok nisunapokon uredili, u jednojkuæi na osami, privreme-nu lo�u s »bijelim sto-lom«.

Inteligentni šarlatani,spretni prevaranti

Slobodno su zidarstvopratili ljudi koji su kaointeligentni šarlatani,spretni prevaranti s buj-nom fantazijom, zapre-gaèeni hohštapleri, ušli ulo�e da bi u njima lijeèilisvoje mesijanske kom-plekse, a bratstvo isko-ristili za promid�buosobnih koristi i apstrak-tna, izmišljena ugleda.Meðu njima najpoznatijisu bili Cagliostro, Casa-nova, Saint-Germain ibraæa Zanoviæ.

Aleksandar »grof« Ca-gliostro, pravim imenomGiuseppe ili Josip Balsa-mo, rodio se 1743. u Pa-lermu u Italiji. Bio je je-dan od najveæih i svaka-ko najduhovitijih preva-ranata osamnaestog sto-ljeæa.

Sa svojom suprugomLorencom Feliciane, svo-jim odva�nim, samouvje-renim nastupima, zavo-dio je lakovjernu javnostkao mag, isceljitelj iokultist na europskimplemièkim dvorovima i ugraðanskim salonima.

U društvu se rado hva-lio da je star tristo godi-na i da tako dobro izgle-da jer upotrebljava svojealkemijske smjese i tajnepreparate.

Put ga je rano doveo uAleksandriju u Egiptu,odakle je došao u Lon-don i ubrzo bio primljenu lo�u Nada (Esperance,lo�a No. 289).

(Nastavlja se u brojuod ponedjeljka)

Gortanovi hrvatski latinisti

SVJETSKI METEOROLOŠKI DAN – 1950.: Dana 23.o�ujka obilje�ava se Svjetski meteorološki dan. To jepodsjeæanje na 23. o�ujka 1950., kada je slu�beno os-novana Svjetska meteorološka organizacija, kao spe-cijalizirana agencija Ujedinjenih naroda. RepublikaHrvatska postala je punopravnom èlanicom u stude-nome 1992. godine.

(Nastavlja se u broju odponedjeljka)

Page 15: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA RP O D L I S TA K

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Pravilne kretnje kljuè su za zdrava leðaPri dizanju tereta sa zemlje pribli�ite teret što bli�e sebi i onda ga iz èuèeæeg polo�aja polagano di�ite.

Pri stajanju nemojte previše izbacivati grudi i zabacivati ramena unazad

Od kri�obolje ili lum-baga ljudi pate èeš-æe nego od glavo-

bolje, umora ili prehlade.Na primjer, samo u Ameri-ci pacijenti obave svake go-dine 19 milijuna posjeta li-jeènicima zbog bolnih kri-�a. U nas situacija nije niš-ta bolja, pogotovo u hladni-je doba. Uz bol, gotovo suuvijek prisutne ogranièeneili sprijeèene kretnje u po-druèju kri�a. Jedna od no-vijih opse�nih studija poka-zala je da je mišiæna slabo-st ili neelastiènost (leðnihili trbušnih mišiæa) bilauzrok u èetiri od pet sluèa-jeva bolova u leðima. Me-ðutim, osim ovoga postoje

još vrlo razlièiti uzroci togstanja. Tako, na primjer, idegenerativne promjeneslabinske kralje�nice mogubiti razlog bolova. Lijeènicisu se sami iznenadili kadsu prouèili zanimanja paci-jenata koji su im se obratiliza pomoæ zbog bolnih kri-�a. Veæina takvih bolesnikanije imala zanimanja kojaukljuèuju dizanje, guranje,vuèu ili nošenje tereta.

Zapravo su najriziènijaskupina bili oni koji radesjedeæi i oni koji èesto i du-gotrajno voze automobil.Iz-meðu kralje�aka su fibroz-ni jastuèiæi (diskovi). Diskse mo�e istrošiti, izgubitisvoju elastiènost i sposob-

nost amortizacije i tada bo-lovi poèinju zagorèavati �i-vot pacijentu.

Disk, takoðer mo�e is-kliznuti izmeðu dvajukralje�aka i pritiskati �ivcekoji izlaze iz kièmene mo�-dine, uzrokujuæi jake bolo-

ve. To trošenje ili iskliznu-æe diska mo�e biti uzroko-vano nepravilnim dr-�anjem, sjedenjem, le-�anjem ili nepravilnim di-zanjem veæih tereta.

Od ostalih moguæihuzroka bolnih kri�a spome-

nimo još spuštena stopala,prekomjernu tjelesnu te�i-nu, dugo nošenje (u �ena)cipela s visokim petama,reumatizam mišiæa u kri�i-ma, drugi oblici upale miši-æa i vezivna tkiva koji suoko kralje�nice, emotivne

napetosti i, napokon, alirjeðe, upale i tumori sva-kog organa u trbušnoj šu-pljini.

Svakako, lijeèenje bolovau kri�ima iæi æe za tim dase odstrani uzrok, ako jepoznat. U akutnim sluèaje-

vima lijeènik æe propisatilijekove i mirovanje, meðu-tim kod kroniènih bolovafizikalna terapija odigratæe glavnu ulogu. Potrebnoje provoditi program medi-cinskih vje�bi za trbušne ileðne mišiæe. Kljuè zazdrava leða le�i u ispravnuizvoðenju tjelesnih kretnji.

Pri dizanju tereta sa ze-mlje pribli�ite teret što bli-�e sebi i onda ga iz èuèeæegpolo�aja polagano di�ite.Pri stajanju nemojte previ-še izbacivati grudi i zabaci-vati ramena unazad. Pre-poruèljivo je stajati baremtri sata na dan. Dobro je te-lefon s radnog stola prem-jestiti na drugo mjesto u

sobi i sve telefonske razgo-vore obavljati stojeæi. Tadabi sigurno i razgovori bilikraæi! Pri sjedenju nekakri�a imaju dobar oslonacna naslonu stolice i nekastolac bude dovoljno nizakda se mo�ete èitavim sto-palima oslanjati na pod.Nemojte spavati na trbuhu.Neka vam predmeti ne bu-du daleko da se ne moratejako ispru�ati. Sjedište uautomobilu mora pru�atidobar oslonac za kri�a.

Gajimo fizièku kulturu,bavimo se sportsko-rekrea-tivnim aktivnostima, pa æetada mišiæi biti u dobrojkondiciji i manje æemo pa-titi od bolnih kri�a.

Dirigiranje znamenitoga Toscaninija

Najpoznatijierotskipustolovstoljeæa, jedanodnajoštroumnijihljudi svojegadoba:Jean-JacquesCasanova(1725. – 1789.)

Casanova je bio najpoznatiji erotski pustolov stoljeæa, jedan od najoštroumnijih ljudisvoga vremena. Godine 1758. postao je èlanom slobodnozidarske lo�e u Lyonu,

shvativši da kao slobodni zidar mo�e upoznati utjecajne krugove, a braæa æe mu sasvojim meðunarodnim vezama omoguæiti pomoæ i bratsku potporu po èitavoj Europi

»Ako mi ovako bude u Americi,šteta je što sam odlazio iz Irske«

Ni za koga u Limericku nisam èuo da stavlja nešto na lice poslije brijanja,ali u Americi je valjda drukèije. �ao mi je što nisam potra�io knjigu u kojoj

piše što sve treba uèiniti prve veèeri u New Yorku kad se naðeš sa sveæenikomu hotelu i kad ispadaš budala na svakom koraku

Sveæenik se vraæa izkupaonice s ruèni-kom omotanim oko

pasa, tapše se rukamapo obrazima i širi oko se-be divan miris parfema.Ka�e mi da ništa èovjekane mo�e osvje�iti kao vo-dica poslije brijanja i dase mogu i ja poslu�itinjome ako �elim.

Eno, boèica je tamo ukupaonici. Ne znam štoda ka�em ili uèinim. Damu ka�em: »Ne, hvala«,ili da ustanem i odemopet u kupaonicu i istr-ljam lice vodicom za po-slije brijanja?

Ni za koga u Limeric-ku nisam èuo da stavljanešto na lice poslije bri-janja, ali u Americi jevaljda drukèije. �ao mije što nisam potra�ioknjigu u kojoj piše štosve treba uèiniti prve ve-èeri u New Yorku kad senaðeš sa sveæenikom uhotelu i kad ispadaš bu-dala na svakom koraku.On me pita: »No, što je?«,a ja mu odgovaram: »Maneæu, hvala«. A on æemeni: »Dobro, kako ho-æeš«, a vidim da je poma-lo nezadovoljan, kao štoje bio i onda kad nisamhtio razgovarati s boga-tim protestantima izKentuckyja.

On mi mo�e u svakomèasu reæi: »Odlazi«, pabih se našao na ulici sasvojim smeðim kovèe-gom i ne bih znao na ko-ju stranu u New Yorkukrenuti. Ne bih htio dase to dogodi pa mu ka-�em da æu ipak uzeti ma-

što mi je nitko nije odnioispred nosa. Ona je Šve-ðanka a prema mom iz-govoru zna da sam jaIrac. Nada se da ne pi-jem, a ako pijem, ne smi-jem u sobu dovoditi dje-vojke, ni pijan ni trije-zan.

Nikakve djevojke, ni-kakva hrana i nikakvopiæe. �ohari nanjušehranu i s udaljenosti odjedne milje, a kad se jed-nom negdje usele, ostajuzauvijek. Pa dodaje, vi,dakako, u Irskoj nemate�ohara jer nemate hra-ne. Vi samo pijete. Kodvas bi �ohari pocrkali odgladi, ili bi se propili. Ne-mojte mi ništa prièati,sve ja to znam.

Sestra mi je udana zaIrca, to je nešto najgorešto joj se u �ivotu dogo-dilo. S Ircima je lijepoizlaziti, samo nisu zabrak. Uzima od menešest dolara i ka�e da jojmoram dati još šest, dase osigura, pa mi napišepriznanicu i veli da semogu u svako doba jošdanas useliti i da imapovjerenje u mene jersam došao s onim simpa-tiènim sveæenikom, iakoona nije katolkinja. Do-voljno je što joj se sestraudala za katolika, Irca, isad to, bogme, skupoplaæa.

lo vodice za poslije bri-janja. On vrti glavom iveli: »Izvoli samo!«

Gledam se u zrcalu ukupaonici dok se ma�emlosionom za poslije bri-janja i vrtim glavom mis-leæi: »Ako mi ovako budeu Americi, šteta je štosam uopæe odlazio iz Ir-ske«.

Prvo i prvo, teško jedoæi ovamo i bez sveæe-nika koji ti stalno prigo-vara što se nisi sprijatelj-io s bogatim protestanti-ma iz Kentuckyja, što neznaš razlikovati prostir-ku od ruènika, što ne no-siš prave gaæe i što seskanjivaš uzeti losion zaposlije brijanja.

Sveæenik le�i u kreve-tu, a kad sam izašao izkupaonice, veli mi: »Uredu, a sad u krevet! Su-tra je pred nama dugidan.«

Odi�e pokrivaè da le-gnem do njega, a ja samosupnut videæi da nemaništa na sebi. Ka�e mi:»Laku noæ, pa ugasi svje-tlo i zahrèe, a da nije iz-molio ni Zdravomariju nibilo kakvu drugu molit-vu«.

Ja sam oduvijek mislioda sveæenici prije spa-vanja satima kleèe i mo-le se, ali ovaj oèito u�ivaposebnu Bo�ju milost i ni

17 ** V J E S N I K • Ponedjeljak, 25. o�ujka 2002.

vlasticu da peru svu od-jeæu papinu i kardinal-skog vijeæa, osim donjegrublja koje peru u drugojprostoriji starije èasnesestre koje su slijepe i nemogu im pasti na pametgrešne misli zbog onogašto dr�e u rukama, a jadr�im u ruci ono što nebih smio dok le�im ukrevetu sa sveæenikom, iprvi put u �ivotu othrva-vam se grijehu, okreæemse na drugu stranu i to-nem u san.

Sutradan je sveæenik unovinama proèitao da seiznajmljuje namještenasoba za šest dolara natjedan pa me pita bih limogao plaæati toliku sta-narinu prije nego što na-ðem posao?

Odlazimo u Istoènu68. ulicu i stano-davka, gospoða

Austin, vodi me uza stu-be da pogledam sobu.Soba je na kraju hodni-ka, odijeljena pregra-dom i ima prozor kojigleda na ulicu.

U nju su jedva stalikrevet, mala komoda sogledalom i stol, a akoispru�im obje ruke, mo-gu dotaknuti njima zido-ve na obje strane.

Gospoða Austin ka�eda je to vrlo zgodna sobi-ca i da mogu biti sretan

najmanje se ne boji smr-ti.

Pitam se jesu li svi sve-æenici takvi da spavajugoli u krevetu? Teško jezaspati u krevetu uz go-log sveæenika koji hrèe.Zatim se pitam lije�e lipapa lije�e ovako nave-èer u krevet, ili da mumo�da èasna sestra nedonosi pid�amu s papin-skim bojama i s papin-skim grbom?

Pitam se kako li skidaonu svoju dugu bijeluhalju, svlaèi li je prekoglave ili je pušta da muspadne na pod pa ondaizlazi iz nje?

Stari papa ne bi nimogao svuæi haljupreko glave i vje-

rojatno bi morao pozvati

kojeg kardinala što pro-lazi u blizini i zamoliti gada mu pomogne, ako ikardinal nije prestar pabi morao pozvati u po-moæ èasnu sestru, osimako papa ne nosi ništaispod bijele halje, a kar-dinal to zna, jer nemakardinala na svijetu kojine zna što papa nosi, za-to što svi oni i sami �elepostati pape i jedva èe-kaju da sadašnji umre.

Ako pozovu èasnu ses-tru u pomoæ, ona moraodnijeti bijelu halju napranje u zaparene dubi-ne praonice rublja u Va-tikanu da je operu drugeèasne sestre i novakinjekoje pjevaju crkvenepjesme i hvale Gospodašto im je udijelio tu po-

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1867.: U Parmi seprije sto tridesetpet godina, 25.o�ujka 1867., ro-dio znameniti ta-lijanski dirigentArturo Toscanini(umro 1957.). U nekolikoje navrata vodio milan-sku Scalu, bio dirigentMetropolitana u NewYorku te Newyorške fi-lharmonije, a od 1937. do1954. vodio je za njegaosnovani orkestar Natio-nal Broadcasting Corpo-ration.

Najveæi je tali-janski dirigentsvojega doba,podjednako u iz-voðenju operne ikoncertne glaz-be. Ide u red naj-

veæih svjetskih dirigena-ta novijega doba.

Stavljao je te�iše nanajveæu moguæu preciz-nost i poštovanje autor-skih intencija, dirigiraouvijek napamet i vrlo je-dnostavnim kretnjamaautoritativno vladao or-kestrom.

»Zakonita verhovna glava« Hrvatske

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

1838.: Hrvatskiknji�evnik, publi-cist i javni djelat-nik Ðuro De�eliærodio se 25. o�uj-ka 1838. u IvaniæGradu (umro je28. listopada 1907.u Zagrebu). Uèio je u Za-grebu bogosloviju i pri-vatno studirao pravo.

Godine 1869. stupio jeu slu�bu grada, da bi od1871. do smrti bio grad-skim vijeænikom i zamje-nikom zagrebaèkoga gra-donaèelnika. Istaknuo seu organiziranju javnog ikulturnog �ivota u Zagre-bu, pa je tako organiziraoi vatrogasnu slu�bu u Hr-vatskoj. Pisao je romane,pripovijetke, pjesme, pu-

topise, novinskeèlanke, filmskerasprave i biogra-fije znamenitihsuvremenika.Knji�evna djelasu mu pro�eta ro-doljubljem, mora-

listièko-didaktiènim to-nom, romantiènim zaple-tima. Bavio se prete�nopovijesnim temama, ali unekim djelima, kao udruštvenom romanu»Burzanci«, prikazuje iaktualne hrvatske prili-ke. Autor je »Sbirke �ivo-topisah slavnih jugoslov-jenskih mu�evah«, »Pjes-marice ili sbirke radopjevanih pjesama«, »Sur-ke«, » Medvedgradskogaduha«...

Nikada duh nacije nije bio izmijenjen finimspekulacijama, nego uvijek svijetlim primjerima.

(Herder)

ÐURO TILJAK – 1895.: Hrvatski slikar Ðuro Tiljak ro-dio se 25. o�ujka 1895. u Zagrebu (gdje je i umro 11.prosinca 1965.). U Moskvi je studirao kod V. Kandin-skog, a potom se vraæa u Zagreb i završava Akademi-ju likovnih umjetnosti (Lj. Babiæ), gdje je i predavao.Slika seriju akvarela na tragu Cézannea i crte�a blis-kih Van Goghu i Matisseu, potom slika u duhu ma-giènog realizma. Pribli�avanjem grupi »Zemlja«, po-sebnu pozornost poklanja crte�u. Za rata crta dra-matiène prizore zbjegova, pedesetih godina vraæa seintimistièkom slikarstvu, a posljednji su mu akvarelina rubu apstrakcije. Bio je èlan JAZU (danas HAZU).

Kako Cagliostra ri-tuali nisu zadovo-ljili, osmislio je ta-

kozvani »egipatski red« inamamio u njega mnogouglednih ljudi u Londo-nu, Haagu, Rigi i Parizu.

Da bi zaradio za bolji�ivot bavio se okultiz-mom, alkemijom i èarob-nim napitcima, kojima je»ru�ne �ene pretvarao uljepotice«, pa se tako vi-še puta našao u london-skim i pariškim zatvori-ma, da bi na kraju zavr-šio u rimskom zatvorusv. Leona.

Kako je u Rimu i daljepropagirao slobodno zi-darstvo, i to pod zidina-ma Vatikana, na dan Sv.Ivana Evangeliste (27.prosinca 1789.) uhitila gaje Sveta inkvizicija i ba-cila u zatvor.

Njegove zapise o egi-patskom sustavu, u koje-mu je izradio stupnjeve iza �ensku lo�u, te sebeprozvao Velikim Kop-tom, javno su spalili, anjega zbog hereze, èa-robnjaštva i slobodnogzidarstva osudili nasmrt.

Oštroumnierotski pustolov

Papa Pio VI. promije-nio je smrtnu kaznu udo�ivotni zatvor. Uskoroje umro, 26. kolovoza1795. Kasnije je o njemuizašlo nekoliko knjiga,meðu ostalima i pusto-lovni roman »Grof Ca-gliostro«, francuskog pis-ca Aleksandra Dumasa,preveden i na hrvatskijezik.

Jean-Jacques Casano-va (1725., Venecija –1789., Duchcov u Èeškoj)bio je najpoznatiji erot-ski pustolov stoljeæa, je-dan od najoštroumnijih

ljudi svoga vremena. Go-dine 1758. postao je èla-nom slobodnozidarskelo�e u Lyonu, shvativšida kao slobodni zidarmo�e upoznati utjecajnekrugove, a braæa æe musa svojim meðunarod-nim vezama omoguæitipomoæ i bratsku potporupo èitavoj Europi.

Nastavio je put u Parizi tamo nauèio sve po-trebno za izazovnu �ivot-nu filozofiju. Kao svjetskièovjek vratio se u Vene-ciju, ali ga je poslije ne-koliko nesporazuma uhi-tila venecijanska Inkvizi-cija. Poslije godinu i poldana u samici uspio jepobjeæi iz »olovnog zat-vora«.

Vratio se u Pariz, brzose obogatio – bio je voðaDr�avne lutrije – i poèeoputovati po svijetu: bora-vio je u Londonu, Berli-nu, Petersburgu, Moskvi.

Pruski car FrederickII. i ruska carica Katari-na II., koja ga je na krajuprognala iz Rusije, pos-tali su njegovim prijatelj-ima. To mu se dogodilo iu Varšavi, kada se upleou dvoboj s nekim polj-skim plemiæem.

U Trstu je dvije godinesreðivao papire kako bise mogao vratiti u Vene-ciju, a kad je napokondošao, htio je osnovatikazalište, ali ga je Inkvi-zicija ponovno otjeralapa je neko vrijeme biotajnik venecijanskog am-basadora u Beèu. Godine1785. našao je svoje pos-

ljednje utoèište na dvorugrofa Waldsteina. Postaoje knji�nièarom, pisao jebrošure i svoju »Ispovi-jest«, koja je u cjeliniizašla tek 1960. u Parizu.

Tvrdio da je startisuæu godina

Poznat je njegov pam-flet »Samogovor« u koje-mu je napao Cagliostro-ve sljeparije i šarlatan-stvo, što ih je poèinio umnogim europskim ze-mljama, iako sam Casa-nova u mnogim primjeri-ma nije bio ništa bolji.

O grofu De Saint-Ger-

mainu nema mnogoosobnih podataka; samje za sebe tvrdio da jeportugalski �idov. Nje-gov mecena bio je milje-nik francuskog kraljaLuja XIV., maršal Belle-Isle, a dru�io se i skraljevom metresommadame Pompadur.

Najveæe je uspjehe do-�ivio na europskim dvo-rovima, gdje se hvalio daje star tisuæu godina.

Godine 1743. bio je uLondonu zatvoren kaojakobinski špijun. Kasni-je je i on bio u Rusiji itvrdio da je tajno poma-

gao Katarini II. da doðena carski prijestol. I onje osnovao èitav niz slo-bodnozidarskih lo�a. Ia-ko besmrtan, umro je 17.veljaèe 1784. u zamkuGottorp na imanju grofaKarla Hessen-Kassel-skog.

Zanoviæi iz BudvePustolovi su bili i crno-

gorski knezovi iz Budve,sinovi Antuna Zanoviæa(Canoviæa): Stjepan, Ha-nibal, Primislav i Miros-lav. Najstariji od braæeZanoviæ bio je Primislav(1748., Budva –).

Kao crnogorski knezkatolièke vjeroispovijediotišao je u Veneciju dabi, kao i otac mu, okušaosreæu na kocki i u kar-tanju. Veæ 1771. èlan jefrancuske slobodnozi-darske lo�e Sretni susret(L'heureuse rencontre) uLyonu, one iste u koju jebio primljen i Casanova.

Primislav Zanoviæ sreose s Casanovom u Firen-ci i Casanova ga spomi-nje u svojim poznatimmemoarima. Primislavuse brzo pridru�io bratStjepan i zajedno su otiš-li za poslom u London.Na povratku su u Am-sterdamu posjetili lo�uDobar prijatelj.

Tamo su braæa preva-rila amsterdamske ban-kare, falsificiranim jam-stvenim pismom da æeposebnim brodom pre-vesti 4500 baèava dalma-tinskoga vina.

Diplomatski spor

Došlo je do diplomat-skog spora izmeðu Nizo-zemske i Venecije, jerrazumljivo je da broduopæe nije postojao, pani vino u njemu. Nekoli-ko godina kasnije Pri-mislav je bio prognan izVenecije zbog kartanja izadu�ivanja te osuðenna do�ivotno prognan-stvo s èitava podruèjaMletaèke republike.

Za njim je bila 1776.raspisana ucjena od petstotina zlatnih cekina.Skitao je po europskimprijestolnicama dok sbratom Hanibalom nijeotišao u Rusiju.

Tamo je krijumèario ikrivotvorio novac (novèa-nice od sto rubalja) i za-jedno s bratom osuðenna pet godina teške robi-je. Iz Rusije se vratio uDubrovnik, zaposlio sekao kuæni uèitelj, ali sumu tamošnje vlasti brzootkazale gostoprimstvo.U jednoj bilješci iz godi-ne 1797. još se spominjekao �iv. Stjepan Zanoviæ(1751., Budva – 1. srpnja1786., Amsterdam) bio jezajedno s bratom Primis-lavom primljen u lyon-sku lo�u Sretan susret igost u lo�i Dobar prijatelju Amsterdamu. Godine1773. posjetio je nekolikopariških lo�a, a u Beèu jesjedio s poznatim austrij-skim slobodnim zidari-ma u lo�i Kod istinskenade (Zur Hoffnung).

PRVA VISOKA ŠKOLA ZA TJELESNI ODGOJ U HR-VATSKOJ – 1896.: Pod vodstvom Franje Buèara, u Za-grebu je 1. listopada 1894. poèeo prvi Teèaj za uèiteljegimnastike, koji je pohaðalo trideset polaznika. Tra-jao je do 25. o�ujka 1896. Bila je to, zapravo, prva vi-soka škola za obrazovanje kadrova za tjelesni odgoju Hrvatskoj. Osim što je upravljao èitavim progra-mom, Buèar je predavao pedagošku i vojnièku gim-nastiku, klizanje, hokej na ledu, hokej na livadi, ski-janje, sanjkanje, kriket i kroket, o maèevanju, tenisu,biciklizmu, atletici i boæanju.

Pustolovi u lo�ama slobodnih zidara

(Nastavlja se)

1848.: U dramatiènim da-nima sukoba izmeðuAustrije i Mad�arskekljuèno je pitanje biloimenovanje novoga hr-vatskog bana. Uzdrma-nom dvoru trebao je uHrvatskoj èovjek od pov-jerenja i u Beèu i u naro-du. Izbor je pao na baru-na Josipa Jelaèiæa, za-povjednika Prve banskepukovnije u Glini.

Dva dana nakon potpi-sivanja carskoga patentao Jelaèiæevu banskompostavljenju, 25. o�ujka1848. u Zagrebu se sasta-la »velika narodna skup-ština«, jer tada Hrvatskisabor nije zasjedao. Tuse našao i Ljudevit Gaj,koji je u Beèu saznao zaodluku dvora. Na skup-

štini on je predlo�io Je-laèiæa za »zakonitu ver-hovnu glavu« Hrvatske,�eleæi time simboliziratikako hrvatski narod po-novno sam odluèuje opopunjenju banske stoli-ce.

Sudionici velikogazbora hrvatskih rodolju-ba u svojim »Zahtievanji-ma naroda« formuliralisu osnovni program hr-vatskoga pokreta: uki-danje feudalnih odnosa,»vlastiti, našem saboruodgovorni ministerij«,politièka samostalnost icjelovitost razjedinjeneHrvatske. Izabrana jedeputacija od stotinuuglednih osoba koja je tezahtjeve trebala u Beèuizlo�iti caru.

De�eliæ, istaknuti organizator javnogi kulturnog �ivota u Zagrebu

(Nastavlja se)

Page 16: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

U deset do dvadeset posto sluèajevademencije uzroci se mogu ukloniti

Specifièniji pojam za stanje koje veæina ljudi oznaèava kao senilnost je demencija, odnosno obiènopostupan razvoj intelektualnog ošteæenika, ukljuèujuæi slabljenje pa�nje, gubitak pamæenja, smanjenu

sposobnost raèunanja i gubitak orijentacije u vremenu i prostoru

Rjeènici i enciklo-pedije hladno ikratko definiraju

senilnost kao »skup fi-zièkih i mentalnihpromjena koje se javlja-ju u starijoj �ivotnoj do-bi« ili kao »fizièka dušev-na nemoæ i slabost u sta-rosti«.

Meðutim, za milijuneljudi koji trpe i podnoseto intelektualno sla-bljenje, kao i za obiteljikoje o njima brinu – tarijeè èesto istodobnoznaèi i veoma dubokoèaj.

U posljednje vrijeme

medicinski i socijalniznanstvenici sve inten-zivnije istra�uju naèinekako bi okrenuli taj bo-lestan proces u obrat-nom smjeru ili èak kakobi izlijeèili neke proble-me povezane sa staroš-æu, a koje su u prošlostiprema kratkom postup-ku »otpisivali« kao »obiè-nu senilnost«.

Specifièniji pojam zastanje koje veæina ljudioznaèava kao senilnostje demencija, odnosnoobièno postupan razvojintelektualnog ošteæeni-ka, ukljuèujuæi sla-

bljenje pa�nje, gubitakpamæenja, smanjenusposobnost raèunanja i

gubitak orijentacije uvremenu i prostoru.

Promjene liènosti

(razdra�ljivost, smanjenosjeæaj za humor itd.)obièno prate ta intelek-

tualna ošteæenja.Iako je teško doæi do

toènih statistièkih poda-

taka, opæenito se smatrada je oko 80 posto svihsluèajeva demencije uosoba u dobi iznad 65godina uzrokovano dva-ma ireverzibilnim stanji-ma.

Jedno je Alzheimero-va bolest (nepoznatuzrok: povezana s pro-gresivnom demencijom,dovodi do smrti za petdo deset godina; zasadnema djelotvorna lije-èenja), a drugi glavniuzrok je niz malih mo�-danih udara od kojihsvaki razara maleno po-druèje mo�danog tkiva.

Lijeèenje eventualnopostojeæega povišenogakrvnog tlaka je èesto odpomoæi u spreèavanjudaljnjih »mini mo�danihudara«.

To su loše vijesti.Relativno dobre vijesti

su da otprilike deset dodvadeset posto osoba smentalnim ošteæenjem,u dobi iznad šezdesetpet godina, ima u osnovisvoje bolesti uzroke kojise mogu djelomièno ilipotpuno ukloniti.

(Svršetak savjeta o se-nilnosti i depresiji u su-trašnjem broju)

Najveæi genij u povijesti glazbe

Kakav �ivot, takav kraj: StjepanZanoviæ (1751.-1786.)

Milo Dor je, opisujuæi sudbinu braæe Zanoviæ, napisao i misao koju zbog aktualnostivrijedi istaknuti: »Govori se da svijetom vladaju najjaèi i najmudriji, a ja – ka�e za sebeStjepan Zanoviæ – smatram da najmudriji èesto pobjeðuju najjaèe. Ako neka politika ili

vjera sadr�i više èudnovatoga i neshvatljivoga, to više pristaša nalazi. Istina jejednostavno dosadna. Zbog toga nekolicini i polazi za rukom da nasamare svakoga.«

Tek sam dan u New Yorku, a ljudioko mene veæ govore kao gangsteri

Veliki šef pritišæe gumb lifta i dok ga èeka, gura prst u nos, gleda ono što je iskopaovrškom prsta iz nosa i baca na tepih. Moja bi majka to nazvala kopanjem zlata. Tako jeto u Americi. Najradije bih rekao sveæeniku da De Valera ne bi nikad ovako kopao po

nosu i da limerièki biskup ne bi nikad legao gol u krevet

Sveæenik zaustavljaopet taksi koji nasvozi do hotela »Bil-

tmore«, preko putamjesta gdje smo izašli izGrand Central Stationa.Ka�e mi da je to glasovithotel i da sad idemo usjedište Demokratskestranke, a ako oni ne na-ðu posao jednom irskomdeèku, nitko drugi neæe.

U hodniku se mimoila-zimo s jednim èovjekom,a sveæenik me šaptompita: »Znaš li tko je to?«

»Ne znam.«»Dabome da ne znaš.

Kad ne znaš razlikovatiruènik od prostirke, ot-kud bi znao da je to velikšef Flynn iz Bronxa, naj-moæniji èovjek u Americiiza predsjednika Truma-na.«

Veliki šef pritišæegumb lifta i dok ga èeka,gura prst u nos, gledaono što je iskopao vr-škom prsta iz nosa i bacana tepih. Moja bi majkato nazvala kopanjem zla-ta. Tako je to u Americi.Najradije bih rekao sve-æeniku da De Valera nebi nikad ovako kopao ponosu i da limerièki bis-kup ne bi nikad legao golu krevet.

Najradije bih mu re-kao što mislim o svijetuopæenito u kojem te Bogmuèi bolesnim oèima ipokvarenim zubima, alise ne usuðujem ni pisnu-ti jer se bojim da æe opetrazvezati o bogatim pro-testantima iz Kentuckyjai o tome kako sam pro-pustio �ivotnu prigodu.

Dok sveæenik razgova-

Ali pojeo je samo sla-doled i popio pola èašekonjaka kad je zaspaoza stolom i brada muklonula na prsa što sumu se nadimala i spušta-la.

Konobar se prestaosmješkati. »Dovraga«, veli, »ipak

æe morati platiti. Gdjemu je ta vra�ja lisnica? Ustra�njem d�epu na hla-èama, mali! Daj mi je va-mo.«

»Ne mogu ja ipak oro-biti sveæenika.«

»Neæeš ti njega orobiti.On æe samo platiti svojceh, a ti æeš morati jošnaruèiti taksi da ga od-veze kuæi.«

Dva konobara poma�umu da doðe do taksija, au hotelu »New Yorker«dva poslu�itelja vuku gakroz predvorje do lifta ibacaju poslije krevet: aonda mi vele: »Ne bi bilozgorega, mali, da namdadneš dolar napojnice,dolar za svakoga.«

Kad su otišli, pitam sešto mi je èiniti s pijanimsveæenikom. Skidam mucipele kao što sam vidioda rade u filmovima kadnetko padne u nesvijest,ali on se uspravlja nakrevetu i trèi u kupaoni-cu gdje dugo povraæa, akad se napokon vrati,baca sa sebe odjeæu napod, ovratnik, hlaèe, do-nje rublje.

(Nastavlja se)

ra sa �enom što sjedi zapisaæim stolom u sjediš-tu Demokratske stranke,ona se maši za telefon.Obraæa se nekome. »Ov-dje je jedan deèko...upravo se iskrcao s bro-da... jesi li završio sred-nju školu?... ne, nije ma-turirao... e pa, što æete...naš je stari kraj još uvi-jek siromašna zemlja...aha, poslat æu vam ga go-re...«

U ponedjeljak ujutromoram se javiti gospodi-nu Careyju na dvadesetprvom katu i on æe mezaposliti upravo ovdje uhotelu »Biltmore«, zarnemam sreæu – ovakoglatko dobiti posao èimsam se iskrcao s broda?,to mi ona govori, a sve-æenik æe opet njoj: »Ovoje zbilja velika zemlja, aIrci ovdje, Maureen, sveduguju Demokratskojstranci. Upravo ste dobilijoš jedan glas za svojustranku, ako ovaj deèkobude ikad glasovao, ha-ha-ha.«

Sveæenik mi ka�eneka se sad vratimu hotel, a on æe po-

slije doæi po mene da mepovede na veèeru.

Ka�e mi da mogu iæipješice, da se ulice pro-te�u na istok i zapad, aavenije na sjever i jug, ida neæu imati nikakvih

pli martini dry, ali stvar-no dry, s korom od limu-na.«

»A �utokljunac?«»On æe... zbilja, što æeš

ti popiti?«»Pivo, molim.«»A jesi li ti, mali, navr-

šio osamnaestu?«»Devetnaest mi je go-

dina.«»Ne izgledaš mi baš ta-

ko, al nije va�no doèim siu društvu s veleèasnim.Je li tako, veleèasni?«

»Tako je. Ja æu pripazi-ti na njega. Ne poznajenikog �ivog u New Yor-ku, ali æu se ja pobrinutiza njega prije nego štootputujem.«

Sveæenik popije duplimartini i naruèi još je-dan da ga pijucka uzodrezak. Ka�e mi da bihmorao porazmisliti omoguænosti da postanemsveæenik.

On bi mi mogaonaæi mjesto u LosAngelesu gdje

bih �ivio kao bubreg u lo-ju, a udovice bi oko me-ne umirale i sve mi osta-vljale, pa i kæeri, ha-ha.»Ovo je zbilja vraški do-bar martini, da prostiš.«Kad je gotovo smazaoodrezak, naruèio je pituod jabuka sa sladole-dom, a to æe sve skupazaliti duplim Hennes-syjem.

problema.»Samo idi Èetrdeset

drugom ulicom do Osmeavenije, a onda njome najug sve do hotela 'NewYorker'«. Mogu èitati no-vine ili kakvu knjigu ilise istuširati, ako mu obe-æam da neæu više diratiprostirku, ha-ha.

»Uz malo sreæe«, ka�emi, »mo�da æemo sresti ivelikog Jacka Dempse-yja glavom«, a ja mu ve-lim da bih radije vidioJoea Louisa, ako je mo-guæe, a on mi odbrusi:»Radije se ti uvijek dr�isvojih!«

Uveèer se konobar uDempseyjevu restoranusmješka sveæeniku i velimu: »Nema Jacka, vele-èasni. Otišo je prijeko, uGaaden, pogledati jed-

nog srednjaša iz NewJoiseyja«

Gaaden Joisey. Teksam prvi dan u New Yor-ku, a ljudi oko mene veægovore kao gangsteri izfilmova koje sam gledaou Limericku.

Sveæenik mu veli:»Ovaj je moj mladi prija-telj upravo stigao iz sta-rog kraja i radije bi vidioJoea Louisa«. Smije se, asmije se i konobar i ka-�e. »E, takvi su vam ti �u-tokljunci, veleèasni. Alidoæi æe on još pameti.Nek ostane samo šestmjeseci u ovoj zemlji, pada vidite kako æe bje�atipred crnjama. A što æetenaruèiti, veleèasni? Ho-æete li što gucnuti prijeveèere?«

»Ja æu popiti jedan du-

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1827.: U Beèu je26. o�ujka 1827.umro Ludwig vanBeethoven (rodiose u Bonnu 16. ili17. prosinca1770.), posljednjimeðu beèkimklasièarima, prvi roman-tik glazbe.

Majstora iz Bonna idanas, uz Bacha i Mozar-ta, dr�e najveæim geni-jem u povijesti glazbe.Autor je devet simfonija,trideset i dviju klavir-skih sonata, jedne opere,»Fidelio«, mnogih ko-mornih djela, oratorija

»Missa solem-nis«...

Mlad je obolio,potom oglušio,što ga je onemo-guæilo da stvarakako �eli, da dje-luje instinktom i

gotovo razornom sna-gom svoje sudbine. Uprivatnom �ivotu nesre-tan, sretan je jedino uzpero i notni papir, kojiraðaju najljepšom glaz-bom.

Pokop mu je bio veli-èanstven: ispratilo ga jeviše od trideset tisuæaBeèana!

Neshvaæen pjesnik Walt Whitman

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

1756.: MarijanaVugrinec, MarijaFuækan, MarijanaBrukec, MagdaBenkoviæ i Doro-teja Blašiæ osuðe-ne su, nakon teš-ke torture, na lomaèuzato što su nekoj MarijiFrajt »vèinile noge«. Osu-ðenice su bile kmeticepod�upana Saiæa u Sv.Heleni, gdje su pohvata-ne i dopremljene u Za-greb.

Sud nije pridavao ni-kakvu va�nost njihovojtvrdnji da je »spomenutaFrajtica na dvoru gospo-na vicekomeša Zajca pa-la i tak si noge polomila«.Proglašene su vještica-ma i spaljene na lomaèi1752. u Zagrebu.

Na sreæu, bile su to za-dnje �rtve zagrebaèkihvještièjih sudova. Hrvat-

ski je sabor 26.o�ujka 1756. do-nio svoj 74. za-konski èlanakkojim se svakaizreèena osudazbog èarobnjaš-

tva mora podnijeti »Nje-nom posveæenom cesar-sko-kraljevskom Veli-èanstvu, oèekujuæi daljemilostivo kraljevsko rje-šenje«.

Carica Marija Terezija(na slici) išla je još dalje:zabranila je da se vodetakvi procesi bez njenaizrièita odobrenja. A bu-duæi da se nijedan sudnije usudio tra�iti cari-èin pristanak, ti okrutniprocesi napokon suprestali i u Hrvatskoj.

Od 12. do sredine 17.st. tako je u Europi otje-rano u smrt oko èetirimilijuna �ena.

Kada bi postojala biæa koja ljudima ispunjavajusve �elje, to ne bi bili bogovi, nego demoni.

(Jünger)

VLADIMIR FRAN MA�URANIÆ – 1859.: U NovomVinodolskom rodio se 26. o�ujka 1859. hrvatski knji-�evnik Vladimir Fran Ma�uraniæ (umro je u Beèu 20.kolovoza 1928.). Sin je putopisca Matije Ma�uraniæa.Dospio je do èina konjanièkoga èasnika, ali ga strastza kockanjem u Monte Carlu prisiljava na dezerter-stvo i potom putuje svijetom.

Va�nije su mu dvije zbirke sastavljene od pjesamau prozi i crtica: »Lišæe« i »Od zore do mraka«. Izrazmu je aforistièan, a pjesme u prozi zauzimaju ugled-no mjesto u tom �anru u hrvatskoj knji�evnosti.

Ulo�ama ili izvan

njih Stjepan Zano-viæ je susretao Vol-

taira, d'Alemberta, Didro-ta i druge osobe iz politiè-koga i umjetnièkog �ivotasvoga vremena. Kao i oni,pokušavao je tiskati svojepjesme i brošure.

Po Europi je putovaopod izmišljenim imenimakao vojvoda i kapetan Cr-ne Gore, despot od Gru-de, kao Šæepan Mali, tojest ubijeni i tobo�e uskr-sli ruski car Petar III., kaotajnovit grof Warta ili kaoalbanski knez Skender-beg.

Kao i stariji brat Pri-mislav, bio je prognan izVenecije, a godine 1777.uhiæen je u Berlinu zbogdugova i protjeran iz gra-da. Godine 1785. na prije-varu je skupio novac odNizozemske kako bi tobo-�e pridobio Crnogorce dase za njih bore. Zbog togaje uhiæen i zatvoren u am-sterdamsku tamnicu ukojoj se 1. srpnja 1786.ubio, prerezavši �ile.

Pet godina zatvora zakrivotvorenje novca

Na svojim je putovanji-ma tiskao nekoliko knji-ga: u Augsburgu je izašlaknjiga »Filozofske misliStephana Hanibala, staro-ga albanskog pastira«, a uWeimaru knji�ica »Šæe-pan Mali«. U tadašnjimeuropskim novinama os-vanuli su èlanci o posljed-njim danima Stjepana Za-noviæa, a dopisnik listaOsservatore Triestino (ubroju od 17. lipnja 1786)zakljuèio je svoj opširanizvještaj rijeèima: »Qualisvita, finis ita« (Kakav �i-vot, takav kraj).

Hanibal Zanoviæ (1752.,Budva), treæi brat Zanovi-æa, poslije kraæe skitnjepo Europi vratio se 1773. u

Budvu, zatim je postaokuæni uèitelj u Dubrovni-ku, ali su ga 1776. progna-li iz grada.

Mirko Breyer, u svojojknjizi »Antun conte Zano-viæ i njegovi sinovi«(1928.), piše da Hanibaloko 1781. otišao s bratomPrimislavom u Rusiju.Ubrzo po njihovu dolasku,u okolini Šklova poèele sukru�iti la�ne novèaniceod sto rubalja.

Policija je pretra�ilaHanibalov stan i našlaskrovište krivotvorenanovca i tiskarski stroj kojije Hanibal nabavio u Pari-zu. Na sjednici Sudbenogsenata, 7. kolovoza 1783.,Hanibal knez Zanoviæ injegov brat Primislav osu-ðeni su na pet godina zat-vora.

Zatvoreni su bili na fin-skom otoku Savon Linna,a onda prebaèeni u Ar-hangelsk. Poslije izdr�a-ne kazne Hanibal se vra-tio u Pariz, gdje je postaodesna ruka opunomoæe-noga francuskog ministrapolicije Josepha Fouchea,zaštitnika Velike lo�eFrancuske.

Najmlaði Zanoviæoduševljen jakobinac

Poslije Francuske revo-lucije došao je s krivotvo-renom putovnicom u Beè,odakle je protjeran. Kas-nije se sa svojom obiteljismjestio u Istri. U Poreèunije uspio osnovati slobo-dnozidarsku lo�u Kodsvetog Napoleona Ilir-skog.

Godine 1811. opet je uBeèu, pa u donjoj Austrijikod grofa Genicea, poz-natoga profesionalnogkartaša. U jednome poku-šaju zadiranja u tuðevlasništvo izgubio je dvaprsta desne ruke i od tadaje stalno nosio rukavicu.

Miroslav Zanoviæ (1761.,Venecija – 29. sijeènja1834. Kotor), najmlaði sin

budvanskogkneza AntunaZanoviæa, bio jeuèitelj i pisac.Putovao je Euro-pom, tragajuæiza svojom izgu-bljenom braæomi vratio se u Dal-maciju pro�etslobodnoumnimidejama onogadoba.

Godine 1781.primljen je u po-ljsku lo�u Koddobrog pastira(Dobry pasterz),u Vilnu, u Litvi.Kasnije je biopromaknut umajstora nekenjemaèke lo�e uWilhelmsbadu.U Beèu je bio go-st u lo�i Istina(Zum Wahrheit)

u kojoj je sreo beèkog in-telektualca i Starješinulo�e Ignaza pl. Borna.

Od suca do direktoradr�avne lutrije

Za vrijeme Francuskerevolucije postaje oduše-vljeni jakobinac i kada jeNapoleon ustanovio Ilir-ske provincije, generalMarmont bio je gostolju-

bivo primljen kod Miros-lava Zanoviæa.

Francuski general, kojije bio slobodni zidar, ime-novao je Miroslava fran-cuskim vicedelegatom imirovnim sucem. Miros-lav je bio jedan od osniva-èa lo�e Sveti Ivan, prija-telj pobjede (De Saint-Jean le titre distinctif desamis de la victoire) u Ko-toru, gdje se dru�io s ka-nonikom Antunom Kojo-viæem, poznatim slobod-nim zidarom.

Godine 1810. otišao jekao zastupnik Boke ko-torske u Pariz, na svadbe-ni prijam u povodu Napo-leonova vjenèanja s Mari-jom Luisom. Tada je dobioi Napoleonovo odliko-vanje.

Za vrijeme boravka uParizu, Miroslav je posje-tio u zatvoru slobodnogzidara markiza De Sadea.Kasnije je posjetio i lo�uKod savršene iskrenosti(La parfaite sincerite) isastao se sa slobodnim zi-darom Jakobom Foushe-om da bi više doznao osvom bratu Hanibalu. Po-slije povratka naših kra-jeva pod Austriju, Miros-lav postaje direktoromdr�avne lutrije u Budvi.

Godine 1813. otišao je izBudve u Kotor, gdje je po-tra�io društvo kanonikaAntuna Kojoviæa. Ondjesu ga pritvorili – bio jeosumnjièen za prevratneideje – i odveli ga, najprijeu tvrðu Lovrijenac u Du-brovniku pa u Zadar gdjeje �ivio neko vrijeme pod

policijskim nadzorom.U mladosti je izdao

knji�icu pjesama na hr-vatskom jeziku i knjigu fi-lozofskih misli pod naslo-vom »Misli i popievke gro-fa Miroslava Zanoviæa«(1785), najvjerojatnije uprivatnoj tiskari poljskoggrofa Mihaela Oginjsko-ga. Saèuvan je samo ne-potpun primjerak u neka-dašnjoj Gajevoj knji�nici.

Roman »Sva moja bra-æa« (Alle Meine Bruder),knji�evnika Mila Dora,govori o Zanoviæima.

Ogoljivanje samozvanihcrnogorskih plemiæa

Knjiga je puna slobod-nozidarskih ideja i sveèa-nosti, a istodobno ogoljujeuobra�en svijet samozva-nih crnogorskih plemiæa,od kojih je Stjepan Zano-viæ bio najdrskiji, prvi, ali,na�alost, ne i posljednjiOstap Bender u slobod-nom zidarstvu na našemtlu.

Milo Dor je, opisujuæisudbinu braæe Zanoviæ,napisao i misao koju zbogaktualnosti vrijedi istak-nuti:

»Govori se da svijetomvladaju najjaèi i najmu-driji, a ja – ka�e za sebeStjepan Zanoviæ – sma-tram da najmudriji èestopobjeðuju najjaèe. Akoneka politika ili vjera sa-dr�i više èudnovatoga ineshvatljivoga, to višepristaša nalazi. Istina jejednostavno dosadna.Zbog toga nekolicini i po-lazi za rukom da nasama-re svakoga.«

(Nastavlja se)

POPULARAN WILLIAMS – 1914.: U Columbusu se26. o�ujka 1914. rodio amerièki dramatièar Tennes-see Williams (pravo ime Thomas Lanier W.). Autor jepsiholoških drama osebujna svijeta u komu se snovisukobljavaju sa stvarnošæu. Izrazio je mnoge preoku-pacije vremena iza kulisa prividna blagostanja i gra-ðanske udobnosti.

U dramama graðenim tehnikom lirske simbolikeslika nezreo idealizam koji prikriva neurotiènu nela-godu spolne nastranosti. Stekao je široku popularno-st, a izvoðen je èesto i na hrvatskim pozornicama.

Najdrskiji slobodni zidar na našem tlu

1892.: Ameriè-ki pjesnik WaltWhitman umroje prije sto desetgodina, 26. o�uj-ka 1892., u Cam-denu (rodio se31. svibnja 1819.u Westhillsu). Umladosti je �ivio nemir-nim �ivotom mijenjajuæizvanja (grafièki radnik,nastavnik i dr.).

Sam je izdao prvotisaksvoga glavnoga djela»Vlati trave« (na hrvatskiga preveo Tin Ujeviæ),koje je do�ivjelo mnoga,proširena izdanja. Uznamenitu predgovoruprvotiska pjesnik iznosizahtjeve za novom ame-rièkom knji�evnošæu.

»Vlati trave« zbirka jepjesama u slobodnomstihu, koja sna�no slaviindividualizam Amerike,demokraciju i bratstvo

meðu ljudima.�ivo i ekstatiènoopisuje amerièki�ivot, osobitoNew York, i izra-�ava pjesnikovoromantièno-mis-tièno poistovjeæi-vanje s prirodom

i svemirom.Suvremenici su to dje-

lo proglasili nemoralnimzbog slobodne obradespolnosti.

Neshvaæen u vlastitojzemlji, do�ivio je prvopriznanje od engleskihprerafaelita i pokreta zavers-libre u francuskojpoeziji. Moderna ga kri-tika, meðutim, smatrajednim od najva�nijihstvaralaca u povijestiamerièke knji�evnostiuopæe.

Od njegove proze valjaspomenuti »Demokrat-ske vidike«.

Carica za�titila »vje�tice«

P O D L I S TA K

16 *V J E S N I K • Utorak, 26. o�ujka 2002.

SALKOVO CJEPIVO – 1953.: Doktor Jonas Salk,amerièki mikrobiolog, objavio je 26. o�ujka 1953. pro-nalazak novoga, uspješnog cjepiva protiv djeèje pa-ralize, bolesti koja je dotad pogaðala milijune ljudi.Spasonosno cjepivo poèelo se proizvoditi sljedeæe go-dine i odmah postalo nezamjenjivim sredstvom usuzbijanju opasnoga poliomielitisa.

Page 17: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Temeljita procjena stanja oboljelogU bilo kojoj dobi, tijekom pogoršanja intelektualnog stanja, mogu ostati neuoèene ozbiljne depresije koje suu osnovi samog oboljenja. Postoji posebna opasnost da se to dogodi u starijih osoba, s obzirom na to da

se u njih takva pogoršanja olako okarakteriziraju kao »senilnost«

Uzroka demencije,koji se mogu dje-lomièno ili potpu-

no odstraniti, ima više.Neprikladna upotreba

lijekova. Vrlo dobro jepoznato da starije osobeèesto uzimaju lijekove ilipretjerano ili nepriklad-no. Nešto od toga proi-zlazi iz samih problemademencije (zabora-vljanje kad je uzeta pos-ljednja doza lijekova,smetenost o tomu kolikodugo treba trajati lije-èenje) ili iz sklonosti bo-lesnika da pokuša s ne-èim što je preporuèioneki njegov prijatelj.

Meðutim, mnogo kriv-nje zbog takva stanjamo�e se pripisati i sa-mim lijeènicima koji su-više olako propisuju lije-kove, a da prethodnobri�ljivo ne ispitaju kojelijekove pacijent veæ uzi-ma ili koji posveæujupremalo vremena raz-matranju i objašnja-vanju nuspojava koje ustarijih ljudi mogu uzro-kovati mnogi èesto upo-trebljavani lijekovi.

Neuoèena depresija. Ubilo kojoj dobi, tijekompogoršanja intelektual-nog stanja, mogu ostatineuoèene ozbiljne de-

presije koje su u osnovisamog oboljenja. Postojiposebna opasnost da seto dogodi u starijih oso-ba, s obzirom na to da seu njih takva pogoršanjaolako okarakteriziraju

kao »senilnost«.Depresija se sve više

smatra polaznom osno-vom za ošteæenje men-talnih funkcija u starijihljudi. Ispravno lijeèenjemo�e dovesti do znaèaj-

na poboljšanja.Prisutnost fizièkih

oboljenja. Ovdje pripa-daju razlièita oboljenja,kao na primjer alkoholi-zam, poremeæaji u pre-hrani, infekcije, smanje-

na funkcija štitne �lijez-de ili neuoèen krvniugrušak negdje blizumozga.

Dakako, va�no je dase takvi uzroci uzmu uobzir, ako ih se hoæe ot-

kriti. I tu je još veoma la-ko »pripisati« promjeneu mentalnim funkcijama»starenju«.

Gubitak podrške oko-line. Stariji su ljudi po-sebno osjetljivi i ranjivina promjene u njihovojdruštvenoj okolini. Gu-bitak voljene osobe, pre-seljenje u nepoznato,strano mjesto ili poveæa-na društvena izolacija(kao što je smještaj ubolnicu), mo�e dovestido mentalnih pogor-šanja koja se potencijal-no ipak mogu sprijeèitiili lijeèiti.

Najbolje bi bilo naæi

kvalificiranu osobu ilizdravstvenu institucijukoji æe pokazati posebaninteres za probleme kojise tièu starijih osoba.

Svakako da je izbjega-vanje nepotrebnih pre-traga i testova va�no ipacijentu i obitelji, me-ðutim, s obzirom naopravdanu nadu da semogu otkriti reverzibilniuzroci demencije, danasnaglasak treba biti prijesvega na temeljitu po-èetnu procjenu stanjabolesnika. A ne da se nabrzu ruku jednostavnoproglasi da je problem u»starosti«.

Car podi�e novu rusku prijestolnicu

Oslikana stakla Hrama Velike lo�eHrvatske u Zagrebu, rad slobodnogazidara slikara T. Krizmana (1926.)

Slobodno zidarstvo nije jedina organizacija sa svojim ritualima, obredima i simbolima.Ima ih mnogo više, no što ljudi misle. Ponekad su te organizacije slobodnom zidarstvusuprotstavljene, nekada su mu vrlo bliske pa ih zbog toga profani svijet teško razlikuje

Èovjek bi od sveæenika oèekivaoda ne izaziva javnu sablazan...

Kad si Irac i kad ne poznaješ nikog �ivog u New Yorku i hodaš po Treæoj aveniji dokvlakovi nadzemne �eljeznice tutnje iznad tebe, utješna je spoznaja da gotovo nema

uliènog bloka bez irskog bircuza...I

zvali se poleðuške nakrevet i ja primjeæu-jem da je spolno uz-

buðen i da ga dr�i u ru-ci. »Hodi amo«, veli mi, aja uzmièem pred njim.»Ma neæu, veleèasni«, aon se di�e iz kreveta savzaslinjen, bazdi po piæu ibljuvanju i nastoji meuhvatiti za ruku da mi jemetne na svoga, ali jajoš br�e uzmièem dokne izletim kroz vrata uhodnik, a on ostane sta-jati na vratima, mali de-beli sveæenik što vièe zamnom, »Ma daj se vrati,sinko, vrati se, to ti jesve samo od alkohola.Majko Bo�ja, baš mi je�ao!«

Ali lift je otvoren, a jane mogu onim pristoj-nim ljudima u liftu kojime gledaju reæi da samse predomislio, da æu setrkom vratiti do sveæeni-ka koji je najviše od sve-ga �elio da budem ulju-dan s bogatim protes-tantima iz Kentuckyjane bi li me zaposlili usvojoj konjušnici, a sadmaše za mnom svojimklincem na naèin kojisvakako upuæuje nasmrtni grijeh.

Nisam ni ja baš u Bo�-joj milosti, ne, nisam, alièovjek bi od sveæenikaoèekivao da drugimabude primjer i da ne iza-ziva javnu sablazan veæmoje druge veèeri uAmerici.

Moram uæi u lift pra-veæi se da ne èujem sve-æenika kako slini i vièeza mnom gol na vratimasvoje sobe. Pred ulazomu hotel stoji èovjek odje-ven poput admirala i pi-

Devetnaest mi je godi-na.«

»Otkud ja to moguznati?«

»Imam putovnicu, gos-podine.«

»A otkud jednom Ircuamerièka putovnica?«

»Ja sam, gospodine,roðen u Americi.«

Dopušta mi da popi-jem dva piva po pet-naest centi i ka�e mi daæe biti bolje da vrijemeprovodim u knji�nici ne-go po krèmama kao štorade moji bijedni suna-rodnjaci. I ka�e mi da jedr. Johnson pio po èetr-deset šalica èaja na dani da je do kraja �ivotaostao bistre glave.

Pitam ga tko je taj dr.Johnson, a on se zagledau mene, uzima mi èašu ika�e: »Odlazi iz mog lo-kala! Idi Èetrdeset dru-gom ulicom dok ne do-ðeš do Pete avenije. Ta-mo æeš vidjeti dva velikakamena lava. Popni sestubama izmeðu njih,zatra�i iskaznicu i ne-moj biti blesav kao ostalitvoji zemljaci koji se,èim se iskrcaju s broda,opiju do besvijesti. Èitajradije Johnsona, èitajPopea i bje�i od Iracasanjara kao od kuge«.

Htio bih ga pitati kakoon stoji s Dostojevskim,ali mi on veæ pokazujevrata. »I ne dolazi mi naoèi dok nisi proèitao '�i-vote pjesnika'. Hajde, idisad!«

(Nastavlja se)

ta me: »Taksi, gospodi-ne?«, a ja mu velim: »Ne,hvala«, a on me pita:»Otkud ste? Ah, iz Lime-ricka! Ja sam iz Ros-commona, ali ovdje samveæ èetiri godine.«

Moram pitati èovjekaiz Roscommona kako dadoðem do Istoène 68.ulice i on mi ka�e: »Idisamo na istok Tridesetèetvrtom, koja je širokai dobro osvijetljena, svedok ne doðeš do Treæeavenije, gdje mo�eš sjes-ti u nadzemnu �eljezni-cu, ili, ako si baš takooran, mo�eš produ�itiravno njome dok ne do-ðeš do svoje ulice.«

Na kraju mi veli:»Sretno, dr�i se samosvojih i èuvaj se Portori-kanaca, oni ti svi noseno�eve, kao što je dobropoznato, i vruæe su krvi.Hodaj samo uz osvije-tljen rub trotoara da tene zaskoèe iz mraènihve�a«.

Sutradan ujutrosveæenik telefoniragospoði Austin ne-

ka doðem po svoj kov-èeg. Kad sam stigao, do-vikuje mi: »Naprijed,vrata su otkljuèana«. Ucrnom odijelu, sjedi nadrugoj strani krevetaokrenut meni leðima, amoj kovèeg stoji uz sa-ma vrata. »Uzmi ga sa-mo«, ka�e mi, »ja odla-zim u dom za duhovnevje�be u Virginiji na ne-koliko mjeseci, a tebe vi-

na je spoznaja da gotovonema uliènog bloka bezirskog bircuza: »Costel-lo's«, »Blarney Stone«,»Blarney Rose«, »P. J.Clarke's«, »Breffni«,»Leitrim House«, »Sha-non's«, »Oreland's ThirtyTwo«, »All Ireland«.

Prvu sam èašu pivapopio u Limericku kadmi je bilo šesnaest godi-na i bilo mi je zlo, a otacje malne upropastio pi-æem svu obitelj i sebe,ali ja sam osamljen uNew Yorku i mame meBing Crosby koji na d�u-boksu pjeva »GalwayBay« i treptave zelenedjeteline kakvih ne mo-�eš vidjeti nigdje u Ir-skoj.

Iza kraja šanka u »Co-stello's« stoji srditèovjek i govori gostu:

»Što se mene tièe, mo�e-te vi imati i deset dokto-rata filozofije. Ja znamviše o Samuelu Johnso-nu nego što vi znate osvom d�epu, a ako nebudete pristojni, izbacitæu vas na ulicu. I to vamje moja zadnja«.

Gost promuca: »Ali...«»Van«, vièe mu srdit

èovjek.» Van! U ovom lo-kalu nema za vas višepiæa.«

Gost nabija šešir naglavu i dostojanstvenoizlazi iz lokala, a srditèovjek okreæe se meni.»A ti?«, pita me, »jesi linavršio osamnaestu?«

»Jesam, gospodine.

še nikad ne �elim vidje-ti, jer je ono što se dogo-dilo bilo u�asno, a ne bise dogodilo da si bio toli-ko pametan da odeš sonim bogatim protes-tantima u Kentucky.Zbogom.«

Teško je dokuèiti štotreba reæi jednom sveæe-niku koji je loše volje,koji ti je okrenut leðimai koji te za sve pod milimBogom okrivljuje, te mitako ništa drugo ne pre-ostaje nego da se spus-tim liftom s kovèegom uruci pitajuæi se kako ta-kav èovjek koji drugimaoprašta grijehe mo�esam ovako zgriješiti ionda još mene kriviti.

Da sam ja tako neštouèinio, opio se i gnjaviodruge da me pipaju, jaznam da bih priznao dasam to uèinio. Ja sam touèinio i gotovo. I kakomo�e sad on mene okri-

vljavati samo zato što ni-sam htio razgovarati sbogatim protestantimaiz Kentuckyja? Mo�dasu svi sveæenici takoškolovani?

Mo�da je teško slušatio ljudskim grijesimadan na dan kad i sam�eliš poèiniti neki od tihgrijeha, pa kad malo po-piješ, svi oni grijesi o ko-jima si slušao eksplodi-raju u tebi te se ponašaškao i drugi. Ja znam dane bih mogao biti sveæe-nik koji stalno sluša otuðim grijesima. Ja bihonda bio stalno spolnouzbuðen i biskupu bi nakraju dojadilo da mešalje u dom za duhovnevje�be u Virginiji.

Kad si Irac i kad nepoznaješ nikoga �ivog uNew Yorku i hodaš poTreæoj aveniji dok vlako-vi nadzemne �eljeznicetutnje iznad tebe, utješ-

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1703.: Kada jePetar Veliki (naslici) odluèio feu-dalni mentalitetstare Moskve za-mijeniti širinom iotvorenošæu no-voga grada kojibi bio i prozorprema Zapadu i središteruskoga preporoda, zamjesto nove prijestolni-ce car je izabrao ušæeNeve u Baltik, neugle-dan predjel mraènih šu-ma, bara i pustara.

Tu su 27. o�ujka 1703.mu�ici zarili prve lopatei stali graditi novi grad.Prva je sagraðena Petro-pavlovska tvrðava. Pri-jestolnica uskoro dobivaobrise: na Vasiljevu oto-ku izrasle su nebrojene

zgrade, slijedilisu ih Admiralitetna ju�noj obali,pa crkve i pre-krasne palaèeNevskoga pros-pekta.

Svaki boljar sviše od petsto

kmetova morao je sagra-diti dvokatnu kuæu odkamena. Siromašniji bise slo�ili i gradili je zaje-dnièki. Svaka laða kojaje pristajala u luci mora-la je dovesti odreðenukolièinu graðe. Novu pri-jestolnicu car nazva San-kt Peterburg, koji 1914.postaje Petrograd, a1924. Lenjingrad, da bigradu poslije rasula Sov-jetskoga Saveza bilo vra-æeno prvotno ime.

JELAÈIÆA PONOVNO NA TRG – 1990.: Skupštinagrada Zagreba odluèila je 27. o�ujka 1990. da se spo-menik hrvatskom banu Josipu Jelaèiæu, djelo kiparaAntona Dominika Fernkorna, ponovno postavi nasredišnjem gradskom trgu – Trgu Republike, prije idanas Trgu bana Josipa Jelaèiæa.

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

Ljudima koji nisu daroviti, a imaju pretenzije,ništa drugo ne ostaje nego poricati prave talente.

(Èehov)

PRVA PILOT-BALONSKA MJERENJA U ZAGRE-BU – 1918.: Podaci o vjetru visoko iznad tla mogu sedobiti i praæenjem polo�aja balona koji se, napunjenivodikom ili helijem, slobodno di�u i, nošeni vjetrom,kreæu u atmosferi. Prva takva, tzv. pilot-balonskamjerenja vjetra poèela su u Zagrebu 27. o�ujka 1918.Do 23. listopada obavljeno ih je, dva puta na dan, 258.Baloni su se puštali sa Zvjezdarnice, na Gornjem gra-du. Bili su od papira i svaki je nosio poštansku dopis-nicu sa zamolbom nalazniku da je pošalje Zemalj-skom zavodu za meteorologiju i geomagnetizam uZagrebu.

Da Stjepan Zanoviæspada meðu onela�ne hodoèasni-

ke slobodnozidarskih lo-�a vidljivo je iz njegovihrijeèi: »Našao sam naèi-na i sredstava da se, sneshvatljivom sreæom,oslobodim iz labirinta ukoji sam stupio s èvr-stom nakanom: Pobije-diti ili umrijeti!«

Prije smrti, Stjepan jeposjetio nekoliko lo�aod Pariza do Beèa. Ovoje njegovo razmišljanje:

»U to je doba u Beèubilo mnoštvo lo�a, anajatraktivnije od njihbile su Okrunjena nada(Zur gekronten Hof-fnung) i Istinska sloga(Zur wahren Eintracht).

U prvoj su se okupljalipredstavnici visokogplemstva koji prihvatišeprosvjetiteljske idejeslobodnog zidarstva, a udrugoj lo�i, umjetnici iznanstvenici kojima bi-jaše posve prirodno dase time bave.

O ostaloj beèkoj braæikoja su me te znameniteveèeri primila u svojkrug – piše kronièar –mogao sam govoritimnogo slobodnije, jer suveæ svi pokojni, a ono štobih o njima mogao kaza-ti mo�e im samo slu�itina èast.

Osim braæe Borna iMozarta, koji je zbogdrugih obveza morao,na�alost, otiæi odmahnakon 'rada' u hramu,bijaše tu i brat Josephvon Sonnenfels, pravnikkojemu imamo zahvalitišto je austrijskom kaz-nenom pravu ukinuo tje-lesno muèenje.

Zajedno s bratom

Aloisom Blumanueromizdavao je slobodnozi-darski èasopis Journalder Freymauerer, kojimje znatno pridonio pros-vjetiteljstvu i snošljivostiu austrijskim krajevi-ma.«

Znamenita beèka braæa»Bijaše tu i Karl Franz,

barun od Kessela, posta-riji gospodin koji se uve-liko zauzimao za ukinu-æe samostana i za josi-povsku reformu Crkve,pa slikari Heinrich Frie-drich Fugel, kasnije di-rektor Likovne akade-mije i Jakob Schmuzerkoji je, na polo�aju rav-natelja škole crtanja, re-formirao nastavu likov-nog odgoja.

I na kraju, te su veèeriu Hramu bili još JohannPeter Frank koji je posli-je, kao ravnatelj beèkebolnice za opæe bolesti,mnogo pridonio meðu-narodnom ugledu te us-tanove i Franz pl. Teillerkoji je isto toliko uèinioza pravnu znanost svojedomovine. Danas se po-nosim što sam sa svimanjima, u bratskom skla-du, podijelio nekolikootkucaja srca. Tada sambio jednostavno sretan.«

Zaboravljena epizodaslobodnoga zidarstva

Sve su to samo neo-braðeni kamenèiæi izknjige koja nam je pri-bli�ila jednu zaboravlje-nu epizodu slobodnog

zidarstva. Ali svi oni kojisu spomenuti u tom po-glavlju bili su po zatvori-ma, bili su putujuæiavanturisti, veliki Ke-rempusi i manje sposob-ne barabe.

Na sreæu, nisu svi kojisu ulazili u slobodno zi-darstvo bili pustolovi ko-jima se više bave novin-ske kronike, nego samo-zatajna braæa u lo�ama.

Slobodno zi-darstvo nije je-dina organiza-cija sa svojimritualima, obre-dima i simboli-ma. Ima ihmnogo više, nošto ljudi misle.Ponekad su teorganizacijeslobodnom zi-darstvu suprot-stavljene, ne-kad su mu vrlobliske pa ihzbog toga profa-ni svijet teškorazlikuje. Ovdjeæemo predstavi-ti najva�nije or-ganizacije.

Nezavisni redB'nai B'rith os-novan je 1843. u

New Yorku, a ubrzo sepreselio u Njemaèku.Red prima samo muš-karce �idovske vjerois-povijedi i zastupa isklju-èivo interese svojih gra-ðana.

Red ima tri stupnja,znakove raspoznavanja ivlastiti ritual. �ene se neprimaju, ali mnoge lo�eipak imaju �enska udru-�enja i savez mlade�i.

Red nema nikakve vezesa slobodnim zidar-stvom.

Kolumbovi vitezovi iliKnights of Columbus jeutemeljen 1882. u NewHavenu u Connecticutu,kao bratski, religiozan idomoljubni red ameriè-kih katolika.

Protivnici komunizma,pornografije i pobaèaja

Red ima èetiri stupnja,znakove raspoznavanja,rijeè i zahvat. Nose uni-forme i posvjeæuju seprimarno karitativnomradu. Èlanovi reda pro-tivnici su komunizma,pornografije i pobaèaja.

Èesto su dolazili usporove sa slobodnim zi-darima, ali poslije 1967.postignut je zajednièkidogovor i tolerancija.

Druidi, danas poznatikao Udru�enje starogdruidskog reda, vukusvoje korijene iz kelt-sko-irske mitologije,prema kojoj »druid« zna-èi »vrlo mudar« ili »èov-jek hrasta«. Vjerovali suu seobu duša i bavili semagijom.

Neki noviji engleskipodaci tvrde da je prvidruidski red utemeljeniste godine kao i Velikalo�a slobodnih zidara uLondonu (1717.). Drugi ihpodatak smješta u godi-nu 1781.

Nakon utemeljenjapodijelili su se u tri reda,a danas u svijetu imašesnaest aktivnih druid-

skih organizacija.Druidi se posveæuju

njegovanju društvenog�ivota i milosrdnim dje-lima. Skupovi im se na-zivaju »gajevi«.

Iluminati nosilipseudonime

Druidi rade na tristupnja: stupanj Ovataili stupanj Spoznavanja iZnanja je uvod u druid-ske tajne. Drugi stupanjzove se Graðevine i nje-guje razumijevanje zaumjetnost, a treæi se stu-panj bavi etikom reda.

Iluminate je utemeljiou Bavarskoj, 1776. profe-sor kanonskog pravaAdam Weishaupt (1748. –1830.). Ideju je dobio odru�inih kri�ara koji subili njegovi studenti. UIngolstadtu je najprijeosnovao Tajnu školumudrosti, a onda, sa èe-tiri svoja suradnika, rediluminata.

Da se ne bi otkrili jav-nosti, èlanovi reda nosilisu pseudonime.

Ubrzo su meðu iliumi-nate ušli poznati bavar-ski plemiæi i vojvode paje poèela prava hajka nanjih. Weishauptov nas-ljednik, grof Schtolberg,ugasio je red 1785. godi-ne, a 1906. obnovio ga jeTheodor Reuss. Voditeljireda sastavili su višestupnjeva, zbog èega suneki zlobnici govorili »dase mno�e poput zeèeva«.

(Nastavlja se)

Nov izazov srpskih pobunjenikaVladi Republike Hrvatske

»Tada sam bio jednostavno sretan«

1855.: Hrvatskiknji�evnik i jezi-koslovac IgnjatAlojzije Brliæumro je 27. o�uj-ka 1855. u Cerni-ku kod NoveGradiške (rodiose 30. kolovoza1795. u Brodu naSavi). Uèio trgovaèki za-nat u Vukovaru i potompreuzeo obiteljske trgo-vaèke poslove.

Iako je bio pristašailirskoga pokreta, nije seslagao s Gajevim jeziè-nim reformama, jer jepredlagao da ikavskonarjeèje postane knji-�evnim jezikom. Svojujezikoslovnu koncepcijuizlo�io je u knjizi »Gram-matik der IllyrischenSprache« (1833.), gdje za-govara standardiziranje

na temelju naro-dnoga govoraBroda i slavon-sko-posavskestaroštokavskeakcentuacije.

U Zori dalma-tinskoj pisao jeod 1844. do 1847.jezikoslovne tek-

stove kritizirajuæi Zagre-baèku filološku školu.

Sakupljao je etnograf-sku i glazbenu graðu, tepisao o knji�evnosti, filo-zofiji i religiji. Osim osta-loga, napisao je »Kroni-ku grada Broda«, »Ilirskaimena travah latinski inimaèki iztolmaèena«,»Nimaèku slovnicu«(1842), a objavljivao jeIlirski kalendar.

Prevodio je s latinsko-ga, njemaèkoga i èeško-ga.

P O D L I S TA K

18 *V J E S N I K • Srijeda, 27. o�ujka 2002.

TALIJANI STRIJELJALI LOZICU – 1943.: U rodnojLumbardi, na Korèuli, talijanski su fašisti 27. o�ujka1943. strijeljali kao taoca hrvatskoga kipara Ivana Lo-zicu. Radio je u bronci, kamenu, mramoru, sadri, dr-vetu i terakoti, ali se najradije izra�avao u kamenu,vjeran domaæoj tradiciji kamenara. Kao tema zaoku-pljali su ga ljudi rodnoga kraja. Modelirao je likoveribara, te�aka, seljaka i radnika. Izrazito lirskih pre-dispozicija, u svojim djelima pokazuje osobito razvi-jen osjeæaj za harmoniju i ljepotu oblika. Roðen je 10.lipnja 1910. godine.

Brliæevo zauzimanje da ikavskonarjeèje postane knji�evnim jezikom

1991.: Skupština opæi-ne Titova Korenica bilaje nezakonito donijelaodluku da se tadašnjedruštveno poduzeæe Na-cionalni park »Plitvice«organizira kao javno po-duzeæe.

Rješavajuæi spor kojije nastao u vezi s tim Mi-nistarstvo pravosuða iuprave Republike Hrvat-ske donijelo je rješenjekojim se ta odluka, obus-tavlja od izvršenja.

Skupština opæine Tito-va Korenica odbacila je27. o�ujka 1991. rješenjeMinistarstva, zakljuèilada se raspuste sva ruko-vodeæa tijela Nacional-

nog parka »Plitvice« iizabrala komisiju zakoordinaciju koja æe,privremeno, do imeno-vanja novoga direktora,rukovoditi poslovima to-ga poduzeæa.

U Plitvice su, da bi osi-gurali provoðenje togopæinskog zakljuèka, sti-gli autobusom i pripad-nici milicije tzv. SAOKrajine iz Knina, koje jeslu�beno doèekala Ljubi-ca Šolaja, predsjednicaplitvièkog odbora Srpskedemokratske stranke.

Drskost toga èina bilaje nov izazov srpskih po-bunjenika Vladi Republi-ke Hrvatske.

Page 18: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: Dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Svaka sedma osoba ima teškoæe sa snomIznenaðujuæe velik broj nesanica jednostavno bi nestao kad bi se prestalo piti toliko crne kave. Veèernjašetnja, redovita tjelovje�ba ili èaša toplog mlijeka prije spavanja nekima mogu biti od velike pomoæi, a od

lijekova se primjenjuju sedativi danju i hipnotici neposredno prije spavanja

Istra�ivanja su poka-zala da otprilike sva-ka sedma osoba ima

teškoæe sa snom: ili teš-ko zaspi ili isprekidanospava ili se ujutro pre-rano budi. Medicinskinaziv za sve te oblikenesanice (ili besanice)je insomnia. Stvaranbroj ljudi koji pate odnesanice sigurno je i ve-æi.

Neki lijeènici defini-raju nesanicu kao spa-vanje manje od šest satinoæu, ili ako je potrebnoviše od 45 minuta za us-

nivanje. Drugi tvrde dase samo u laboratorijumo�e postaviti dijagno-za nedostatna spa-vanja.

Nesanicu mo�e uzro-kovati zaista mnogofaktora: jak strah, briga,depresija, neizvjesnost,te�ak psihièki umor,razne neuroze i psiho-ze, bol, kašalj, svrab,poremeæaj probave, ne-redovit odlazak u kre-vet, noæni rad, pretjera-no uzimanje crne kave,alkohola, lijekova kojidjeluju na nervni sustav

(sedativi, tablete za spa-vanje), hladnoæa, topli-na, jaka fizièka premo-renost, povišen krvnitlak, prilijeganje tije-

kom dana (starije oso-be!) ili provoðenje danaveæinom sjedeæi.

Kako postajemo stari-ji, najèešæe trebamo

manje sna i spavamomanje èvrsto. Ljudi kojipate od nesanice osje-æaju se sljedeæeg danaumorni, iscrpljeni, raz-

dra�ljivi, mnogi i mrša-ve. Tablete ne mogu bitizamjena za san i u lije-èenju valja nastojatiukloniti uzrok, ako je

poznat. Bolesnici mora-ju nastojati ponovno us-postaviti odlazak u kre-vet i jutarnje ustajanjeu odreðeno vrijeme. Iz-nenaðujuæe velik brojnesanica jednostavno binestao kad bi se presta-lo piti toliko crne kave.

Veèernja šetnja, re-dovita tjelovje�ba ili èa-ša toplog mlijeka prijespavanja nekima mogubiti od velike pomoæi.

Od lijekova se prim-jenjuju sedativi (prekodana) i hipnotici (nepos-redno prije spavanja).

Kad je rijeè o hipnotici-ma (sredstva za spa-vanje) velika veæinaspecijalista za poreme-æaje sna kategorièki jeprotiv uporabe bilo koj-ih tableta za spavanje uduljem razdoblju.

Takve tablete mogubiti korisne u ponovnuuspostavljanju ritmausnivanja, ali ne mogubiti zamjena za san. Bo-lesnici koji pate od ne-sanice mogu zatra�itipomoæ u specijalistiè-kim ambulantama zaporemeæaje sna.

Praizvedba prve hrvatske opere

Tapis lo�e na Prvom stupnju

U rujnu 1941. otvorena je u Beogradu antimasonska izlo�ba na kojoj je predstavljenaantikomunistièka, anti�idovska i antimasonska graða. Bio je izlo�en i srebrom ukrašen

štap. Komentar uz taj izlo�ak glasio je: »To je batina koju su hrvatski slobodni zidaripoklonili srpskim slobodnim zidarima. Poslije rata vratit æemo im

posudbu s kamatama!«

Osluškujem New York i pitam sehoæu li ikad pripadati ovom gradu

Kad sam vidio Veliku èitaonicu, podijeljenu na sjeverni i ju�ni dio, poèela su mi klecatikoljena. Ne znam je li to bilo od onih dviju èaša piva koje sam popio ili od uzbuðenjakoje sam do�ivio na svoj drugi dan u New Yorku, ali sam na rubu plaèa dok gledam

kilometre polica znajuæi da nikad neæu proèitati sve te knjige, pa makar �ivioi do kraja ovog stoljeæa

Lijep je listopadskidan i ja nemamdrugog posla nego

da uèinim što mi je èov-jek rekao, ne mo�e miškoditi da se odšetam doPete avenije gdje su tilavovi.

Knji�nièari su vrlo lju-bazni. Dakako da mogudobiti iskaznicu, lijepo jevidjeti mlade doseljeni-ke koji posuðuju knjige.Mogu posuditi èetiriknjige ako �elim, samoih moram vratiti u odre-ðenom roku. Pitam ihimaju li knjigu SamuelaJohnsona »�ivoti pjesni-ka«, a oni mi odgovaraju:»Vidi, vidi, èitaš Johnso-na?«

Htio bih im reæi da ganisam još èitao, ali ne �e-lim da mi se prestanu di-viti. Ka�u mi neka se slo-bodno prošetam izmeðupolica, i neka zavirim uVeliku èitaonicu. Uopæenisu nalik na knji�nièareu Irskoj koji budno stra-�are i èuvaju knjige odovakvih kao što sam ja.

Kad sam vidio Velikuèitaonicu, podijeljenu nasjeverni i ju�ni dio, poèe-la su mi klecati koljena.Ne znam je li to bilo odonih dviju èaša piva kojesam popio ili od uzbu-ðenja koje sam do�iviona svoj drugi dan u NewYorku, ali sam na rubuplaèa dok gledam kilo-metre polica znajuæi danikad neæu proèitati svete knjige, pa makar �ivioi do kraja ovog stoljeæa.Ima tu i beskrajnih redo-va sjajnih stolova za koj-ima sjede svakojaki ljudii èitaju do mile volje se-dam dana na tjedan initko ih ne dira osim ako

ma s razgovorom. Vraæase za šank i ka�e mi daæe se prijaviti na bolo-vanje, što znaèi da ne idena posao. Sviða se onojdjevojci, veli da je prista-la da je otprati kuæi.

Šapne mi da bi je mo-gao okrenuti, što znaèida bi mogao spavati snjom. Jedini je problemona druga djevojka. Onje zove mojom djevoj-kom.

»Hajde samo«, ka�emi. »Pitaj je bi li je mo-gao otpratiti kuæi. Hajdeda sjednemo za njihovstol pa da je pitaš.«

Pivo je poèelo djelova-ti pa sam se ohrabrio inije mi neugodno sjeditiza stolom ovih djevojakai prièati im o Tomu Cos-tellu i dr. Samuelu Joh-nsonu. Tom me gurkalaktom i šapuæe mi: »ZaBoga miloga, prestaninaklapati o SamueluJohnsonu, pitaj je radijemo�eš li je otpratiti ku-æi?«

Kad pogledam djevoj-ku, vidim da su predamnom dvije pa ne znamkoju bih od njih dviju za-molio za dopuštenje daje otpratim kuæi. Gle-dam izmeðu njih dvijukoje vidim, pa je pitam.

»Kuæi?«, ponovi ona.»Nemoj me nasmijavati.Što me zezaš? Ja samtajnica, privatna tajnica,a ti nisi èak ni srednjuškolu završio. Mislim, je-si li se u zadnje vrijemepogledao u ogledalo?«

(Nastavlja se)

ne zaspu i zahrèu.Ima sekcija s engles-

kim, irskim, amerièkimknjigama, beletristiè-kim, povijesnim, religij-skim, i podilazi me jezakad pomislim da mogu usvako doba doæi ovamo ièitati što god �elim i dokgod �elim, samo da nezahrèem.

Vraæam se laganimkorakom u »Costello's«sa èetiri knjige pod ru-kom.

Htio bih pokazationom srditomèovjeku da imam

i »�ivote pjesnika«, alinjega nema u lokalu.Pipnièar mi ka�e da mije to vjerojatno sam gos-podin Tim Costello govo-rio o Johnsonu, a dok onjoš to govori, onaj srditièovjek izlazi iz kuhinje.»Veæ si se vratio«, pitame.

»Evo, gospodine Cos-tello, imam '�ivote pjes-nika'.«

»Mo�da i imaš, mladi-æu, '�ivote pjesnika' podmiškom, ali ih nemaš uglavi, pa radije idi kuæi ièitaj ih.«

Èetvrtak je i nemamšto raditi do ponedjelj-ka, kad stupam na po-sao.

Nemam u svojoj sobistolca pa sjedim na kre-vetu i èitam sve dok migospoða Austin ne poku-ca na vrata u jedanaest

ništa o djevojkama. Ot-kud bih i znao kad samodrastao u Limericku?Tom zamoli onu drugudjevojku da zapleše samnom, pa me ona pove-de do prostora za ples.Ja ne znam što mi je èi-niti. Tom se vrti i skaku-æe, a ja ne znam da li dakrenem s djevojkom unaruèju naprijed ili na-trag.

Ona mi veli da joj sta-jem na noge, a kad joj seisprièam, odgovara mi:»Ma nije va�no. Ionakomi nije do ovog ðipanja«.Vraæa se za svoj stol, a jaidem za njom sav zaja-puren. Ne znam da li dasjednem za njezin stol ilida se vratim za šank, aona mi veli: »Ostalo ti jepivo na šanku«.

Meni je drago štoimam razlog oti-æi od nje, jer ne

bih znao što da joj ka-�em da sam ostao snjom. Siguran sam danju ne bi zanimalo da jojprièam kako sam satimaèitao Johnsonove »�ivotepjesnika«, ili da joj ispri-povjedim kako sam biouzbuðen u knji�nici uÈetrdeset drugoj ulici.

Mo�da bih morao uknji�nici potra�iti knjiguo tome kako razgovaratis djevojkama, ili bih mo-rao zamoliti Toma da metome pouèi, jer on pleše,smije se i nema proble-

sati i ka�e mi da ona nijemilijunašica i da se svje-tla po kuænom redu gaseu jedanaest kako ne bimorala previše plaæatistruju.

Gasim svjetlo, lije�emu krevet i osluškujemNew York, kako ljudirazgovaraju i smiju se, ipitam se hoæu li ikad pri-padati ovom gradu, hoæuli i ja jednom tamo vanirazgovarati i smijati se.

Opet mi netko kuca navrata, riðokosi mladiækoji govori s irskim ak-centom i ka�e mi da sezove Tom Clifford, pitame ne bih li na brzinu snjim popio jedno pivo,on radi u jednoj zgradina East Sideu, gdje morabiti za sat vremena.

Ne, on ne bi svratio niu jedan irski bircuz. Onne �eli imati posla s Irci-

ma, pa stoga navraæamou »Rhinelander« uOsamdeset šestoj ulici,gdje mi Tom veli da jeroðen u Americi, ali suga kao klinca odveli uCork, odakle se izvukaošto je br�e mogao stupiv-ši u amerièku vojsku, ko-ju je slu�io pune tri godi-ne u Njemaèkoj, gdjemo�eš spavati deset pu-ta sa �enskom za jednušteku cigareta ili pola ki-le kave.

U stra�njoj dvorani»Rhinelandera« svira or-kestar i pleše se, te Tomzamoli za ples jednu dje-vojku koja je sjedila zastolom.

Poslije mi ka�e: »Haj-de, zamoli sad ti njezinuprijateljicu za ples«.

Ali ja ne znam plesatiniti znam zamoliti dje-vojku za ples. Ne znam

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1846.: Da ni-je bilo AlbertaŠtrige, najvje-rojatnije Va-troslav Lisin-ski (na slici)ne bi smogaosnage napisatiprvu hrvatskuoperu »Ljubavi zloba«. Tajglazbeni za-nesenjak uoèio je sna�antalent mladoga zagre-baèkog pravnika, i na-kon velikog uspjeha nje-govih prvih rodoljubnihnapjeva uspio ga nago-voriti da se prihvati pr-voga hrvatskog glazbe-no-scenskog djela na na-rodnu jeziku.

Lisinski je zamislio li-breto, našao libretistaJanka Cara, kojega jeposlije zamijenio Dimi-trijem Demetrom i, na-pokon, organizirao iz-vedbu nekoliko samos-talnih pjesama iz »Ljuba-vi i zlobe«.

Sve to, uz poticaj hr-vatskih politièkih prili-ka, vodilo je tome da Za-greb s radošæu doèeka

28. o�ujka1846., dan ka-da je u teatruna Markovutrgu prvi putizvedena hr-vatska opera,»muzika sta-vljena po do-morodnomskladaocu Va-troslavu Lisin-

skom«. Prizor velièan-stven: pozornica u sjajustotina svijeæa, gledališteispunjeno najistaknutij-im predstavnicima hr-vatskoga narodnog pre-poroda, a na sceni pjeva-èi »visokoroðena gospojagrofica Sidonija Erdödy-Rubido«, Franjo Staziæ iAlberto Štriga.

Opera se davala petputa zaredom pred ras-prodanim gledalištem.Uzalud su mad�aroninastojali pomraèiti njenuspjeh dovoðenjem uZagreb glasovitog Fran-za Liszta. Lisinski je od-jednom postao slavan ipopularan, ali još br�e,potom, prepušten nei-maštini i zaboravu.

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

Što znaèi biti slavan? Postiæi da se govori mno-go gluposti na vaš raèun.

(Flaubert)

Iluminati su imali trirazlièite skupinestupnjeva. Prva, »po-

èetna« skupina, imala jeèetiri stupnja. Druga,koja se zvala »simboliè-na«, imala je pet stup-njeva: prva tri je preuze-la od slobodnih zidara,druga dva od škotskogreda. Treæa skupina,»mistièna«, imala je èeti-ri nova stupnja.

Ukupno su iluminatiupotrebljavali trinaeststupnjeva: dvanaesti stu-panj nosio je naziv »ma-gus«, a trinaesti »rex«(kralj). Sjedište reda biloje u Berlinu. Red je ras-pušten 1933. godine. Da-nas samo jedna grupaljudi u Švicarskoj radiprema stupnjevima ilu-minata.

Alkemija, mistika,teozofija i kabala

Odd Fellows ili Oddfel-lows mogli bismo pre-vesti kao »èudni prija-telji«, ali to vjerojatno ni-je prijevod koji pogaðabit toga reda. Ne zna setoèno kada je nastao: ne-ki tvrde da je utemeljen1745. u Londonu. Oko se-be je okupio previše rad-nika (pomoænika) kojinisu mogli postati maj-stori u slobodnozidar-skim lo�ama.

Najprije su utemeljiliblagajnu za bolesnu bra-æu, a poslije i osiguranje.Prva Velika lo�a nastalaje 1803. u Londonu. Trigodine potom ideja sepreselila u Amerikugdje ju je uspješno pro-pagirao T. Widley. Redse brzo razvijao, jer jedjelovao karitativno i go-dine 1870. vratio se uNjemaèku.

Ima osam stupnjeva, a

samo u Engleskoj radidvadeset razlièitih redo-va Odd Fellowsa. Èinitidobro – mo�e se smatra-ti jedinim pravim ciljemOdd Fellowsa.

Rosenkreuzeri su je-dan vrlo tajni i mistièanred, koji je radio u Nje-maèkoj 1614. godine, ka-da je izašla knjiga FamaFraternitas, koja je nanaslovnoj strani imalakri� opleten ru�om.

Red je priznavao Bibli-ju kao temelj svojih raz-mišljanja, a idejni mu jepoèetak bilo slobodno zi-darstvo pa je on jedinirazumio njegovu simbo-liku.

Nepoznati èlanovi re-da izradili su sustav oddevet stupnjeva. Prvistupanj bio je probni, nadrugom se izuèavala al-kemija, na èetvrtomeprirodne znanosti. Maj-stor na devetom stupnjudobivao je titulu »Ma-gus«.

Èlanovi reda bavili suse, osim alkemijom imistikom, i teozofskimpitanjima i kabalom.

Voðe reda govorili suda posjeduju »kamenmudrosti«. Središte redaneko je vrijeme bio Beè,poslije Berlin, gdje suèlanovi reda zaratili siluminatima. Godine1785. zabranio ih je carJosip II.

Danas ponovno posto-je razlièite grupe reda,najviše u Njemaèkoj.

na Axelroda The Inter-national Encyclopedia ofSecret Societies and Fra-ternital Orders, (Check-mark Books, New York,1977.).

Antimasonskaizlo�ba u Beogradu

Poslije napada na Ju-goslaviju 1941. godine, uSrbiji su poèeli zatvaratislobodne zidare. Meðuprvima zatvorili su An-tuna Bilimoviæa, ViktoraNovaka, Vladeta Popovi-æa. Nekoliko slobodnihzidara poèinilo je sa-moubojstvo.

U zrakoplovnoj nesre-æi pri bijegu iz Jugoslavi-je, smrtno je stradaozamjenik Velikog maj-stora Velike lo�e »Jugos-lavija« dr. Vladimir Èo-roviæ.

U rujnu 1941. otvorenaje u Beogradu antima-sonska izlo�ba na kojojje predstavljena antiko-munistièka, anti�idov-ska i antimasonska gra-ða.

Na prvom je katu bioizlo�en srebrom ukrašenštap. Komentar uz tajizlo�ak glasio je: »To jebatina koju su hrvatskislobodni zidari poklonilisrpskim slobodnim zida-rima. Poslije rata vratitæemo im posudbu s ka-matama!«

U studenome su nje-maèke okupacijske sna-ge zatvorile više od dvijestotine slobodnih zidara

i u zatvoru su ostali višemjeseci. Trojica su ubije-na, a neki su poslani ukoncentracijske logore.

Zatvoreni Meštroviæ,Krizman, Štampar...

Mnogi slobodni zidariotišli su u partizane,drugi u èetnike; ali šes-torica su (od deset èla-nova vlade) bila u kvis-linškoj Nediæevoj mario-netskoj vladi. U Slovenijisu se svi osim jednogaopredijelili za Oslobodil-nu frontu.

Gotovo istodobno s be-ogradskima, u noæi iz-meðu 10. i 11. studenoga1941., u Zagrebu je zat-voreno oko pedeset slo-bodnih zidara: meðu nji-ma akademski kiparIvan Meštroviæ, politièarHinko Krizman, dr. An-drija Štampar, dr. Stan-ko Švrljuga. Uhiæenje setrebalo nastaviti iduæihdana, ali je zbog velikoguzbuðenja i revolta u in-telektualnim krugovimanjemaèka vojna koman-da sprijeèila daljnje pro-voðenje akcije.

Nekoliko dana kasnijesvi su uhiæeni prebaèeniu logor Jasenovac, a za-tim u logor Stara Gra-diška. U logoru je umrodr. Oton Gavraniæ, a ubi-jeni su slobodni zidarigrof Josip Bombelles iManco Gagliardi, koji ni-su bili uhiæeni sa zagre-baèkom grupom nego sunaknadno dovedeni u lo-gor.

(Nastavlja se)

Smrt generala Dwighta Eisenhowera

Masovna uhiæenja slobodnih zidara

RAFAEL SANTI – 1483.: Rodio se talijanski rene-sansni slikar i graditelj Rafael (Raffaello) Santi (umro1520.). Naslikao je mnoštvo portreta i drugih djela iz-nimne umjetnièke vrijednosti, a u Vatikanu je fres-kama dekorirao tri velike sale. Kao graditelj povezaoje visoku renesansu Bramantea i klasicizam Palladi-ja. Upravljao je gradnjom Bazilike Sv. Petra.

1969.: U Wa-shingtonu je28. o�ujka1969. umro ge-neral i politi-èar Dwight Da-vid Eisenho-wer, 34. pred-sjednik SAD(roð. 1890.). Bioje pomoæniknaèelnika Glavnoga sto-�era u Drugom svjet-skom ratu, a u lipnju1942. imenovan je zapov-jednikom amerièkihsnaga u Europi.

Rukovodio je invazi-jom Saveznika na sjever-nu Afriku, iskrcavanjemna Siciliju i bio zapovjed-nikom Vrhovnoga sto�e-

ra saveznièkihekspedicijskihsnaga za inva-ziju na zapad-nu Europu. Ta-koðer je ruko-vodio invazi-jom u Norman-diji u lipnju1944. i operaci-jama na zapa-

du do sloma Njemaèke.Od kraja 1950. bio je

zapovjednikom snagaSjeveroatlantskoga pak-ta (NATO).

Izabran je 1952. i 1956.za predsjednika Sjedi-njenih Dr�ava. Napisaoje memoare »Rat za oslo-boðenje Europe« i »Odinvazije do pobjede«.

P O D L I S TA K

17 * V J E S N I K • Èetvrtak, 28. o�ujka 2002.

1902.: Zaèetnik struè-noga društvenoga i pro-fesionalnoga scenskogplesa, koreograf i plesaèPietro Coronelli umro je28. o�ujka 1902. u Zagre-bu (rodio se 3. prosinca1825. u Veneciji). Prosla-vio se kao baletni solistna mnogim europskimpozornicama, a zatim seposvetio struènom pou-èavanju u salonskoj iplesnoj umjetnosti.

Poslije velikog uspjehau Trstu, osnovao je prvuprivatnu plesnu školu uRijeci, gdje je djelovao ikao uèitelj plesa na ta-mošnjoj Pomorskoj aka-demiji. Sluèaj je htio dase u Rijeci Coronelli

upoznao s barunom Am-brozom Vranyczanyjem,koji ga je pozvao da uZagrebu otvori plesni te-èaj za njegovu kæer i nje-zino društvo.

Coronelli je prihvatiopoziv, došao godine 1859.u Zagreb i u Vranycza-nyjevoj palaèi na tadaš-njoj Harmici (danas Trgbana Josipa Jelaèiæa 2)otvorio plesnu školu, ko-ja je prerasla u prvu ba-letnu vje�baonicu u nas.

Coronellijeve kæeriClementina, Elvira iBianca nastavile su oèe-vim stopama i gotovo po-la stoljeæa vodile u Za-grebu znamenitu školudruštvenih plesova.

Plesni èarobnjak Pietro Coronelli

GEORGES-EUGENE HAUSSMANN – 1809.: Fran-cuski administrativni èinovnik Georges-EugeneHaussmann, organizator nove, moderne francuskemetropole, rodio se 28. o�ujka 1809. u Parizu. Došavšiza prefekta departmana Seine, ustrajno se stao zau-zimati za moderniziranje i poboljšanje higijenskogstanja u Parizu. Dao je urediti vodovod i kanalizaciju,otvorio prostrane bulevare i obogatio glavni grad ve-likim parkovima (Bois de Boulogne, Bois de Vincen-nes...).

SLOM ŠPANJOLSKE REPUBLIKE – 1939.: Poslijeèetverogodišnje borbe, Španjolska Republika do�iv-jela je potpun slom: 28. o�ujka 1939. frankistièke jedi-nice pod zapovjedništvom generala Espinose de losMontereosa prodrle su u Madrid i zauzele dr�avnezgrade. Otpora praktièki i nije bilo, jer se na tomu,kao i na ostalim frontovima, republikanska vojskamasovno predavala.

u Europi. Crowleyev nje-maèki predstavnik KarlGerman uspio se spasitiiz nacistièkog konclogo-ra, otišao je u Ameriku iutemeljio dva kalifornij-ska O.T.O.-a.

Red se poslije vratio uEuropu, a svoje istomiš-ljenike ima i u Hrvat-skoj.

Sve, ili gotovo sve otajnim društvima, redo-vima i bratstvima mo�ese proèitati u knjizi Ala-

Red O.T.O. ili Or-do Templari Orien-tis nastao je 1902.kao spoj razlièitihezoterièkih mudro-sti i znanja slobod-nog zidarstva, ro-senkreuzera i ilu-minata. Duhovniotac reda bio jeKarl Kellner, koji jebio i èlan Hermetiè-kog Bratstva Svje-tla, u kojemu su ra-dili i Helena P. Bla-vatsky i Wynn Wes-cott.

Ima istomišljenikei u Hrvatskoj

Kellnerov surad-nik Theodor Reussuveo je u red visokestupnjeve. Osim 33 stup-nja Staroga i prihvaæenaslobodnozidarskogaškotskog reda i RitualeMemphis, sa 97 stupnje-va te Rituale Mizraima,sa 90 stupnjeva. Kasnijeje vodstvo u redu preu-zeo engleski mag i »soto-nist« Alliester Crowley,kao »Vanjski voða Re-da«.

Drugi svjetski rat pre-kinuo je rad reda O.T.O.

Page 19: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Rak debelog crijeva: znaci upozorenjai deset naèina smanjivanja rizika

Upozoravajuæe su promjene u stolici, kao što je iznenadna zaèepljenost ili proljev bez nekoga oèita uzroka.Takoðer, vrlo tamna, mahagoni crvena ili svijetlo crvena krv u stolici ili na stolici...

Posjetite lijeènikaako imate bilo ko-je simptome koje

u ovom savjetu spomi-njemo, a koji traju duljeod dva tjedna. Evo, da-kle, upozoravajuæih si-gnala za rak debelog cri-jeva.

Upozoravajuæe supromjene u stolici, kaošto je iznenadna zaèe-pljenost ili proljev beznekoga oèita uzroka. Ta-koðer, vrlo tamna, ma-hagoni crvena ili svijetlocrvena krv u stolici ili nastolici.

Upozoravajuæi su si-

gnali i stalna neugodnostu trbuhu, zatim neuobi-èajeno »tanka« stolica tehitan, bolan osjeæaj datrebate isprazniti stoli-cu.

Upozoravajuæi je i os-jeæaj nepotpuna ispra�-njenja crijeva nakonizlaska iz nu�nika, te ne-objašnjiv gubitak tjeles-ne te�ine, anemija iliumor.

Neki od tih upozorava-juæih simptoma moguupuæivati i na druga obo-ljenja ili ne moraju zna-èiti ništa ozbiljno, meðu-tim, samo lijeènik mo�e

o tome prosuditi.Deset je naèina

smanjivanja rizika odraka debeloga crijeva, i

valjalo bi se s tim u skla-du ponašati

Prvo, smanjite unosmasnoæe u organizam.

Od ukupne kolièinednevno primljenih kalo-rija neka na masnoæe ot-padne 25 posto ili manje

od toga.Drugo, smanjite unos

crvenog mesa. Nadom-jestite ga sa peradi (bez

ko�e) i ribom.Treæe, jedite barem

dva puta na dan voæe itri-èetiri puta povræe.

Èetvrto, svakoga danajedite hranu bogatuvlaknastim komponen-tama (npr. kruh od cjelo-vitih �itarica itd.).

Peto, redovito jeditepovræe, kao što je kupus,prokulica, cvjetaèa.

Šesto, ukljuèite u svo-ju prehranu redoviteobroke bogate kalcijem(salata, mahunarke,grah, grašak).

Sedmo, prebacite sena one mlijeène proizvo-

de koji ne sadr�e masno-æe ili ih sadr�e malo, aistodobno su bogati kal-cijem.

Osmo, hodajte pola sa-ta dnevno.

Deveto, ako imate pre-komjernu tjelesnu te�i-nu, smanjite je do pet ki-lograma od vaše idealnete�ine.

Deseto, ako ste starijiod èetrdeset godina, re-dovito posjeæujte svoje-ga lijeènika radi testovaza rano otkrivanje raka.

(Svršetak savjeta o ra-ku debeloga crijeva u su-trašnjem broju)

Kronike Baltazara Adama Krèeliæa

Naslovnica jedne papinske bule

Hrvatski slobodni zidari, koji su se poslije Drugoga svjetskog rata sastajali bez ritualnograda, »pod otvorenim nebom«, u podsusedskoj gostionici »Aralica«, jer je slobodnozidarstvo bilo zabranjeno, više su se puta morali opravdavati zbog javnog dru�enja.

Tadašnjoj »miliciji« objašnjavali su da se sastaju zbog razgovora o �ivotu u logoru StaraGradiška gdje su bili zatvoreni za vrijeme NDH

U Americi je sve moguæe, pogledajmene, ja imam èak èetiri odijela

I veli mi neka dobro pazim što radim, neka se svaki dan istuširam, ovo je Amerika, nekabudem trijezan i dr�im se svojih, s Ircima ne mo�eš pogriješiti, samo što manje piæa, i

za godinu dana mogu postati i nosaè ili pikolo pa æu dobivati napojnice, tko zna,danas-sutra mo�da æu postati i konobar, a to bi vjerojatno znaèilo

i kraj svim mojim brigama

Ismije se, a ja sam

opet pocrvenio kaorak. Tom potegne do-

bar gutljaj piva, a meni jejasno da nemam nikak-vih izgleda kod ovih dje-vojaka pa ustajem i odla-zim Treæom avenijom,promatrajuæi pokatkadsvoj odraz u staklu izlogâi sve više gubeæi nadu.

U ponedjeljak ujutroka�e mi moj šef, gospo-din Carey, da æu bitislu�nik i da æu taj vrlova�an posao obavljati upredvorju gdje æu mesti,brisati prašinu i praznitipepeljare, a va�no je tozato što se o svakom ho-telu primarno sudi ponjegovu predvorju.

I ka�e da je naše pred-vorje najbolje u zemlji.Zove se Palmov gaj, apoznat sat u »Biltmoreu«,zaboga, mo�e se naæi uknjigama i prièama, kodScotta Fitzgeralda, u tak-vih pisaca.

Ugledni se ljudi takodogovaraju: »Hajde da senaðemo pod satom u'Biltmoreu'«. A što se do-gaða? Kad oni doðu,predvorje je puno praši-ne i otpadaka. To je da-kle moj posao, da èuvamslavu »Biltmorea«.

Moram sve èistiti i nesmijem razgovarati s go-stima, ne smijem ih èakni pogledati. Ako se slu-èajno obrate meni, mo-ram odgovarati samo sa:Da, gospodine, ili gospo-ðo, i: Ne, gospodine, iligospoðo, i ne smijem do-tle prekidati rad.

Ka�e mi da moram bitinevidljiv, a to me nasmi-java. Zamislite samo to,

znao reæi: »Bok«, jer se uLimericku nismo nikadtako pozdravljali, a kadbih ovdje koga tako poz-dravio, mo�da bi menajurili s ovoga novogposla pa bih se našao naulici sâm, bez sveæenikakoji bi mi mogao naæidrugi posao.

Ipak bih volio reæi:»Bok« i naèas postati dioovoga divnog svijeta, sa-mo što bi kratko podšiša-ni student mogao pomis-liti da sam se zagledao unjegovu djevojku i prija-viti me maitreu d'.

Mo�da æu veèeras, kadse vratim kuæi, sjesti ukrevet i vje�bati smješ-kanje, govoreæi usput:»Bok«. Siguran sam dabih mogao reæi: »Bok«, alibih to morao reæi bezsmiješka, jer èim bih ot-vorio usta, nasmrt bihpreplašio zlaæane djevoj-ke pod satom u »Biltmo-reu«.

Ima dana kada djevoj-ke svuku kapute pa uonim svojim d�emperi-ma i bluzama bude u me-ni tako grešne misli dase moram zatvoriti u za-hod i zadovoljiti se ruko-bludom, samo što morampaziti da me tko ne otkri-je, neki pikolo Portorika-nac ili konobar Grk, kojibi smjesta odjurio upredvorje prijaviti mai-treu d' da slu�nik izpredvorja drka sve u šes-naest u nu�niku.

(Nastavlja se)

ha, da bude nevidljiv èov-jek koji èisti predvorje! Ika�e mi da je to znaèajanposao i da ga nipošto nebih dobio da me nije pre-poruèila Demokratskastranka na molbu onogsveæenika iz Kalifornije.

I još mi gospodin Ca-rey ka�e da je posljednjimomak na tom poslu do-bio nogu, jer je razgova-rao sa studenticama podsatom, ali on je bio Tali-jan pa to i nije neko èu-do. I veli neka dobro pa-zim što radim, neka sesvaki dan istuširam, ovoje Amerika, neka budemtrijezan i dr�im se svojih,s Ircima ne mo�eš pogri-ješiti, samo što manje pi-æa, i za godinu dana mo-gu postati i nosaè ili pi-kolo pa æu dobivati na-pojnice, tko zna, danas-sutra mo�da æu postati ikonobar, a to bi vjerojat-no znaèilo i kraj svimmojim brigama.

Ka�e da je u Americisve moguæe. Pogledaj sa-mo mene, ja imam èakèetiri odijela.

Natkonobara u pred-vorju zovu maitre d'. Onmi veli da smijem po-mesti samo ono što je pa-lo na pod i da ne smijemdirati ništa na stolovima.Ako nekome padne napod novac ili komad na-kita ili nešto slièno tome,

ramena kao igraèi ame-rièkog nogometa i le�er-no se ponašaju s djevoj-kama. Razgovaraju ismiju se, a djevojke di�uèaše i smješkaju semomcima svojim blista-vim oèima. Negdje sumojih godina, ali se jameðu njima stidim svojelivreje, metle i lopaticeza smeæe.

Volio bih biti nevi-dljiv, ali ne mogukad se konobari

izdiru na mene na gr-èkom i engleskom i naneèem izmeðu ta dva je-zika, ili me pikolo optu-�uje da sam dirao u pe-peljaru u kojoj je bilonešto vrijedno.

Na mahove ne znamšto mi je èiniti ili kazati.Jedan mi student kratkopodšišane kose veli: »Ho-æeš li veæ jednom presta-ti èistiti ovdje oko nas?Upravo razgovaram sovom gospoðicom.«

Ako me djevojka po-gleda a onda odvrati po-gled od mene, osjeæamkako sam se zajapurio ada ne znam zašto. Kadštomi se neka studenticanasmiješi i pozdravi:»Bok«, a ja ne znam štoda ka�em.

Svi mi nadreðeni u ho-telu govore da ne smijemni rijeèi izustiti pred gos-tima, iako ja ne bih ni

moram to predati njemu,maitreu d', osobno, a onæe odluèiti što æe s tim.

Ako je pepeljarapuna, moram pri-èekati pikola ili

konobara da mi ka�u daje ispraznim. Ponekad seu pepeljarama naðustvari koje treba saèuva-ti. Neka dama mo�e ski-nuti naušnicu, jer joj jena�uljala uho, pa ondazaboraviti da ju je odlo�i-la u pepeljaru, a imanaušnica koje vrijede natisuæe dolara, o èemu jane mogu ništa znati jersam se tek nedavno iskr-cao s broda. Posao jemaitrea d' da zadr�i svenaušnice i vrati ih dama-ma kojima su na�uljaleuho.

U predvorju rade dva

konobara koji jurcajuamo-tamo, sudaraju se ikevæu na grèkome. Onimi govore: »Ej ti, Irèe, do-ði vamo i poèisti ovo, po-èisti, isprazni tu prokletupepeljaru, pokupi otpat-ke, ajde, ajde, vataj seposla, nisi valjda pijan?«

Izdiru se na menepred studenticama kojenavale u hotel èetvrtkomi petkom. Ne bi meneništa smetalo da se Grciizdiru na mene kad to nebi bilo pred zlaæanim stu-denticama. Zabacuju ko-su i smiješe se zubimakakvi se samo u Americimogu vidjeti, tako bijeli,savršeni, i sve imaju pre-planule noge kao filmskezvijezde.

Studenti imaju kratkopodšišanu kosu, široka

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1778.: U Zagre-bu je 29. o�ujka1778. umro hrvat-ski kronièarosamnaestogastoljeæa BaltazarAdam Krèeliæ,povjesnièar, teo-log i pravnik, ka-nonik zagrebaèki (rodiose 5. veljaèe 1715. u Šen-kovcu kraj Zaprešiæa).

Školovao se u Zagre-bu, Beèu i Bologni. Godi-ne 1745. postaje prefektu zagrebaèkom sjeme-ništu, 1747. zagrebaèkikanonik i rektor Hrvat-skoga kolegija u Beèu,1749. kanonik novoga za-grebaèkoga biskupaFranje Klobušickog.Zbog sukoba s drugimkanonicima, neko je vri-jeme bio pod suspenzi-jom. Kao pristaša prosvi-jeæena apsolutizma, uvezi je s krugom oko Ma-rije Terezije.

Pisao je latinski i hr-vatski, a u glavna mudjela ide zagrebaèka cr-kvena povijest do polovi-ce sedamnaestoga sto-ljeæa (Historiarum cathe-dralis ecclesiae Zagra-biensis, Zagreb 1770.; hr-vatski prijevod toga zna-menitoga djela hrvatske

latinistièke histo-riografije – »Povi-jest stolne crkvezagrebaèke«, ob-javljen je 1994.).

Zatim, politiè-ka povijestKraljevine Hrvat-ske do 1606. u ko-

joj istièe pravo ugarskekrune na naše zemlje(De regnis Dalmatiae,Croatiae, Slavoniae noti-tiae praeliminares, Za-greb 1770.), te svojevrsnimemoari i kronika (An-nuae sive historia ab an-no inclusive 1748. et sub-sequis /1767/ ad posteri-tatis notitiam, Zagreb1901., hrvatski prijevodobjavio Veljko Gortan1952.).

Annuae su dragocjenizvor za povijest nazna-èena razdoblja, s mnoš-tvom podataka o stanjuu Hrvatskoj, osobito oseljaèkim i o krajišniè-kim bunama, a na te-melju toga Krèeliæevadjela napisao je AugustŠenoa svoga »Diogene-ša.«

Nakon Vitezoviæa, bioje Krèeliæ najistaknutijaliènost hrvatskoga kul-turnog �ivota svojega do-ba.

»Irac u New Yorku«Franka McCourta obja-vljen je u nakladi zagre-baèkoga »Algoritma«.

Kotaèi karijere podmazuju se najbolje mazivomlaskanja.

(Graff)

Do poèetka travnja1942. gotovo svislobodni zidari ot-

pušteni su iz logora. Ulogor Slana na otoku Pa-gu dovedeni su i èlanovizagrebaèke �idovske lo-�e Bnei Brita. Njihova jesudbina bila tragièna, jersu poslije veæinom pou-bijani u Jasenovcu i Aus-chwitzu.

Poslije Drugoga svjet-skog rata nova je komu-nistièka vlast, zajedno sUdbom, poèela zatvaratii neke hrvatske i sloven-ske slobodne zidare i svisu dobili visoke zatvor-ske kazne.

Uzalud dokazivanjeU rukopisu »Konclogor

na Savi« pisca Ilije Jako-vljeviæa, koji je zagu-bljen pa objavljen tek1999. godine, ostala jezapisana »ispovijest« jed-noga zatvorenoga slobo-dnog zidara u NovojGradiški:

»Mudri je opisivaoobrede primanja za uèe-nika, za pomoænika, zamajstora. Opisao je savceremonijal. Prikazao jekako su se zabavljali kod'bijelog stola'. Ali to nijebilo dovoljno. Manjkalisu podaci o urotama,odluke o rušenju i sasta-vljanju vlada, nije biloèak ni opisa kako masonkod primanja pljuje pokri�u i gazi ga. Nièeganije bilo èime bi se mo-gla poslu�iti 'promièba' išto bi politièki kompro-mitiralo èlanove.

Uzalud dokazivanjeMudroga da još od 1928.nije u lo�i; uzalud tuma-èenje da se na mason-skim sastancima nisu vo-dile nikakve politièkerasprave, a pogotovo danisu donošeni nikakvi

zakljuèci politièke nara-vi. Smiješno! (...) Uzalud irazlaganje da je bio èlansamo takozvane plavemasonerije, koja je u Za-grebu imala oko èetiristotine èlanova, i kada bise kovale kakve urote,ne bi se valjda kovale uprisutnosti tolikog brojagraðana.«

Sastanci bezritualnog reda

U pedesetim godina-ma bilo je pokušaja da seobnovi rad Velike lo�e»Jugoslavija«, ali sve jeostalo samo na papiru.

Hrvatski slobodni zi-dari, koji su se poslije ra-ta sastajali bez ritualnograda, »pod otvorenim ne-bom«, u podsusedskojgostionici »Aralica«, jerje poslije rata slobodnozidarstvo bilo zabranje-no, više su se puta mora-li opravdavati zbog jav-nog dru�enja. Tadašnjoj»miliciji« objašnjavali suda se sastaju zbog razgo-vora o �ivotu u logoruStara Gradiška gdje subili zatvoreni za vrijemeNDH.

O Bogu i religijiVeæ je prva slobodno-

zidarska AndersonovaKonstitucija (1723.), me-ðu ostalim, progovorila oBogu i religiji. Tako slo-bodni zidar »neæe nikadabiti tupoglav bezbo�nikni razuzdan bezvjerac«.

U razvoj slobodnozi-darske misli kasnije su

na prema prvim rijeèimalatinskog jezika, pa setako zove In eminentiapostolatus specula ilikraæe In eminenti.

Ta Papina listina bilaje podloga za sve sljede-æe kritike slobodnog zi-darstva. U njoj je Kle-ment XII. osudio slobod-no zidarstvo kao sotoni-zam. Crkva je javno pot-vrdila da je slobodno zi-darstvo metafizièka bu-na èovjeka protiv Boga.Dokument je zabranji-vao vjernicima pristupmeðu slobodne zidare, aone pak koji su veæ bilièlanovi, rimski je papabez obrazlo�enja izbacioiz crkvenog kruga.

Naj�ešæa osudaSlobodnim zidarstvom

bavile su se i sljedeæepapinske bule: Providas(1751.), pape KlementaXII.; Inscrutabili (1776.)Benedikta XIV.; PapaPio VI. izdao je enciklikuEcclesiam a Jesu Chris-tu, kojom je napao kar-bonare (1821.), a Pio IX.izdao je èak šest encikli-ka u kojima je osuðivaoslobodne zidare, poseb-no bulama Qui pluribus(1846.), Multiplices inter(1865.), Apostolica Sedis(1869.), Et si multa(1873.). Naj�ešæu osuduslobodnog zidarstvaizrekao je Lav XIII., godi-ne 1884. enciklikom Hu-manum Genus.

Taj je papa izdao pro-tiv slobodnih zidara, kar-

bonara i tajnih društavaviše od 226 dokumenata.Kada je talijanski pjes-nik i slobodni zidar G.Carducci napisao i kas-nije tiskao svoju »Himnusotoni« (1861.), izašle suèak dvije Papine encikli-ke.

Godine 1884. hrvatskije biskup Josip JurajStrossmayer dao preves-ti encikliku pape LavaXIII. Humanum geus itiskao je u tisuæu primje-raka, a u glasilu Glasnikobjavio naputak Sveterimske i opæe inkvizicije,»O masonskoj sekti« (Desecta Masonorum), na-mijenjen biskupima èita-voga katolièkog svijeta.

Katolicima zabranjenoèlanstvo u masonima

Za vrijeme pape Bene-dikta XV. razglašen jeCodex juris canonici(1917.), koji je postao va-�eæi tek poslije Prvogasvjetskog rata.

Kodeks je zabranjivaokatolicima, pod prijet-njom ekskomunikacije,èlanstvo u lo�ama ali i udrugim »sektama« kojesu bile usmjerene protivCrkve i legitimne svje-tovne vlasti.

Godine 1928. u Achenusu se sastali jezuit H.Gruber i slobodni zidariOssian Lang, Veliki taj-nik Velike lo�e NewYork, dr. K. Reichlom,beèki filozof, i E. Len-nhoff, publicist i povjes-nièar slobodnog zidar-stva.

(Nastavlja se)

Smrt Ofelije hrvatskog slikarstva

Sotonizam, buna èovjeka protiv Boga

DOMINION KANADA– 1867.: Britanska vlada os-novala je u sjevernom dijelu Amerike dominion Ka-nadu od tri pokrajine – Kanade, Nove Škotske i NewBrunswicka. U kanadsku federalnu uniju 1878. uklju-èen je èitav britanski teritorij Sjeverne Amerike,osim Newfoundlanda. Vestminsterskim statutom iz1931. Kanada je i formalno postala nezavisnom dr�a-vom britanskoga Commonwealtha. Konaène granicedobila je 1949. prikljuèenjem Newfoundlanda.

1906.: BelaCsikos-Sessiaprvi je otkrio ve-lik slikarski ta-lent gluhonije-me Slave Raš-kaj. Zauzi-manjem toganašega poznatog slikara,ona poèinje pohaðatiobrtnu školu u Zagrebu,u kojoj je djelovao pri-vatni slikarski teèaj.

Svoje inspiracije pret-vara mlada slikarica umotive cvijeæa, prirode inajsuptilnijih do�ivljaja.Njezin interijer, mali ak-varel »U seljaèkoj sobi«,ugledni tadašnji kritièarVladimir Lunaèek ocije-nio je s oduševljenjem:»To je jedna od najintim-nijih slika iz �ivota štosam je vidio od hrvatskeumjetnièke ruke!«

No mladoj Slavi odjed-nom sve postade strano.Poèela je bje�ati, nikoganije mogla vidjeti ni pod-

nijeti. U rodnuOzlju, kamo suje vratili zabri-nuti roditelji,hodala je odsut-no liticama s ko-som raspušte-nom do koljena.

�ivotni put vodio jenesretnu hrvatsku slika-ricu iz divne ozaljskeprirode, koju je tako ra-do slikala, kroz zagre-baèki Zavod za gluhoni-jeme do umobolnice. Tu,u Stenjevcu, umire 29.o�ujka 1906., uvenuvšipoput neke nje�ne biljkesa svojih pejza�a.

Za slikaricom, koja jepro�ivjela samo dvade-set i devet godina, ostaloje stotinjak akvarela: do-voljno za ocjenu umjet-nièke vrijednosti, nedo-voljno za osebujan, daro-vit �ivot. Kako je napisaoMatko Peiæ, bila je »Ofe-lija hrvatskog slikar-stva«.

P O D L I S TA K

17 * V J E S N I K • Petak, 29. o�ujka 2002.

SCOTTOVA AGONIJA – 1912.: Na povratku s Ju�-noga pola, gdje je stigao èetiri tjedna nakon Amun-dsena, od zime i gladi umro je britanski polarni istra-�ivaè Robert Scott. Spasilaèka ekipa pronašla je tije-la smrznutih istra�ivaèa i dnevnik u kojemu je Scottiz dana u dan opisivao agoniju svojih drugova, a zad-nja bilješka nosi datum 29. o�ujka 1912.

Prijevodi Ise Velikanoviæa

rima i ljudi u crkvenimslu�bama, meðu njimaviše prosvijetljenih nad-biskupa (Brigido), bisku-pa (Galjuf, Vrhovac) i ka-nonika. Samo jedanaestgodina poslije ute-meljenja Velike lo�e uLondonu (1717.), papaKlement XII. objavio jeencikliku In eminenti(28. travnja 1738.).

Enciklika je naslovlje-

bili ugraðeni stavo-vi, kako slobodnozidarstvo samo posebi nije nikakvareligija; kako ononema neprijateljskistav prema religija-ma; nema ni ateis-tièki stav i demo-kratsko je tlo za svereligije.

Slobodnozidarskipojam Boga simbo-liziran je kao VelikiGraditelj Svih Svje-tova i ostavlja kaotakav moguænostnajrazlièitijim tu-maèenjima.

Reakcije poglavaraRimokatolièkecrkve

Nekoliko godinaposlije utemeljenjamodernoga slobodnogzidarstva, posebice u dr-�avama pod jakim utje-cajem Crkve, poèele sureakcije poglavara Ri-mokatolièke crkve, iakona poèetku nije bilo ra-zlika izmeðu operativno-ga i ranoga spekulativ-noga slobodnog zidar-stva i Crkve.

Od svoga poèetka biloje meðu slobodnim zida-

1869.: Hrvatskiprevoditelj iknji�evnik IsoVelikanoviæ ro-dio se 29. o�ujka1869. u Šidu(umro je u Za-grebu 21. kolo-voza 1940.). U Beèu jestudirao filozofiju i me-dicinu. Isprva djeluje uSrijemskoj Mitrovici,gdje izdaje satirièni èa-sopis Knut, a od 1914. �i-

vi u Zagrebu.Pisao je prete-

�ito vedre pri-povijetke iz sri-jemskoga �ivota(»Srijemske pri-èe«, 1915.), ali seosobito istaknuo

kao prevoditelj temelj-nih djela svjetske knji-�evnosti (Cervantes,Goethe, Balzac...), poseb-no ruskih klasika Puški-na, Gogolja i Tolstoja.

NAPUSTILI VIJETNAM – 1973.: Zadnji kontingentiamerièkih vojnih jedinica napustili su Ju�ni Vijet-nam, èime je završeno izravno vojno sudjelovanjeSjedinjenih Dr�ava u Vijetnamskom ratu.

Page 20: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

12 30., 31. o�ujka i 1. travnja 2002.P O D L I S TA K

K A L E N DA R

PIŠE: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Redoviti su pregledi najboljaprevencija raka debeloga crijeva

Kontrole takoðer mogu otkriti polipe (izrasline sliène tumoru) na unutra�njoj stijenci debelog crijeva.Mnogi polipi su dobroæudni. Neki pak polipi, poznati kao adenomatozni polipi, mogu se pretvoriti u

zloæudne, nakon �to narastu do odreðene velièine. Taj proces traje barem pet godina. Buduæi dadana�nje metode pretraga mogu ustanoviti polipe mnogo prije tih promjena, lijeènici imaju odliène

�anse zaustaviti rak debelog crijeva prije nego �to uopæe i nastane

Knjiga Branka Šömena »Amen-kamen, slobodnozidarska èi-tanka« upravo je objavljena unakladi »Lumena« iz Zagreba.

»Irac u New Yorku« FrankaMcCourta objavljen je u nakla-di zagrebaèkoga »Algoritma«.

N akon što ste smanjilirizik raka debelog cri-jeva promjenom �ivot-

nih navika najva�nija jemjera koju mo�ete poduzetipodvrgavanje redovitimkontrolama, koje moraju bi-ti uèestalije što postajetestariji.

Èak 85 posto pacijenata ukojih je rak uoèen u svojojranoj fazi pre�ivljavaju veæpoznato razdoblje od pet go-dina. Meðutim, taj postotakpada na 55 kad se rak veæpoèeo širiti.

To je vrlo dobar razlog daodlazite na redovne kontro-le. Osim toga, postoji još je-dan dobar razlog. Kontroletakoðer mogu otkriti polipe(izrasline sliène tumoru) naunutrašnjoj stijenci debelogcrijeva. Mnogi polipi su do-

broæudni. Neki pak polipipoznati kao adenomatoznipolipi, mogu se pretvoriti uzloæudne, nakon što narastudo odreðene velièine.

Taj proces traje barem petgodina. Buduæi da današnjemetode pretraga mogu us-tanoviti polipe mnogo prijetih promjena, lijeènici imajuodliène šanse zaustaviti rakdebelog crijeva prije negošto uopæe i nastane.

Tko se treba podvræi pre-gledu što se tièe raka debe-log crijeva? Svatko tko imavelik rizik, a to znaèi svatkood nas, prije ili kasnije.Ipak, glavne su riziène sku-pine: ljudi stariji od èetrde-set godina. To je dob kad ne-ki ljudi poèinju dobivati po-lipe, premda su stvarni slu-èajevi raka rijetki.

Nakon pedeset godina sta-rosti preporuèuje se stro�ipristup kontroli, jer 93 postosvih sluèajeva raka debelog

crijeva pojavljuje se u ljudikoji su prošli tu dob. Ljudi sobiteljskom poviješæu rakadebelog crijeva. Ako je tu

bolest imao netko bli�i uobitelji (roditelji, brat ili ses-tra, tetka, stric, djed ili ba-ka), vaš se rizik poveæava tri

do èetiri puta.Ljudi s kroniènim ulcera-

tivnim kolitisom ili Crohno-vom bolešæu. Rizik od raka

je posebno visok ako se tebolesti razvijaju u vrijemedjetinjstva, ako traju duljeod deset godina ili zahvaæa-ju èitavo debelo crijevo.

Ovisno o ozbiljnosti tihoboljenja, rizik je u tih bo-lesnika pet do jedanaest pu-ta veæi nego u zdravih ljudi.Ljudi u kojih su prethodnobili dijagnosticirani polipi ilirak debelog crijeva. Oni tre-baju biti redovito kontrolira-ni zbog eventualnoga po-novnog javljanja tih obo-ljenja.

�ene i pušenje. Èak i samonekoliko »dimova« ošteæuje�ensko srce. Svakako valjaupozoriti �ene da èak i onekoje puše toliko malo, kaošto su jedna do èetiri cigare-te na dan, izvrgavaju se dvo-strukom riziku od infarkta,

ka�e nova studija stockhol-mskoga medicinskog fakul-teta.

Èini se da ne postoji »si-gurnosna« razina pušenja za�ene – ka�u voditelji studije.»Èak i one koje najmanjepuše, imaju veæi rizik negoone koje uopæe ne puše.«

Osim toga, takva opasnostza �ene raste iznimno brzoako su istodobno nazoèni jošneki drugi rizièni faktori.Bolesnice od šeæerne bolestii one s visokim krvnim tla-kom imale su 22 puta veæuvjerojatnost oboljenja odsrèanog napada nego onekoje su nepušaèi.

Ipak, dobre vijesti govoreda su �enama koje su se ri-ješile te nezdrave navike iodbacile cigarete, rizici us-koro pali na normalu.

Padom Berlinskoga zida slobodnose zidarstvo vraæa u srednju Europu

Veliki majstor Velike lo�e Austrije Heinz Sch., odredio je osnivanje Deputacijske lo�eIllyria, sa sjedi�tem u Beèu, sa zadatkom da prima, unapreðuje i odgaja slobodne

zidare iz novonastalih dr�ava Hrvatske i Slovenije i tako stvori jezgru buduæihnacionalnih lo�a u tim zemljama. U Beèu je 23. o�ujka 1990. unijeto svjetlo u

Deputacijsku lo�u Illyria. Na prvom sveèanom radu primljeno je osamnaest tra�itelja,trinaest iz Hrvatske i pet iz Slovenije

T o je bio prvi javni dijalogizmeðu katolika i slobod-nih zidara, nastavljen i

poslije Drugoga svjetskog ra-ta.

Nekoliko godina kasnije Al-bert Lantoine, slobodnozidar-ski povjesnièar i nositelj 33stupnja Vrhovnog savjeta Sta-roga i prihvaæenog slobodno-zidarskoga škotskog reda uFrancuskoj, naslovio je na pa-pu Pija XI. javni poziv, u bro-šuri »Pismo papi« (Lettre auSouverain pontife). Predlo�ioje razjašnjenje nesporazumai pomirbu, radi boljega meðu-sobnog upoznavanja i ujedi-njenja protiv zajednièkih ne-prijatelja: bezbo�nog ateiz-ma, nacionalizma i fašizma(1937.).

U povodu dvjesto pedeseteobljetnice modernog slobod-nog zidarstva, Veliki majstorVelike njemaèke pokrajinskelo�e, dr. Hans Gemund iz Köl-na, izjavio je na konferencijiza novinare da je tri èetvrtinesvih njemaèkih slobodnih zi-dara humanistièki usmjereno(1967.).

Pozitivno je ocijenio mo-guænost poboljšanja odnosa sKatolièkom crkvom, nakonDrugoga vatikanskog koncila(1962.).

Izbrisan negativan stavo slobodnom zidarstvu

Poznat je razgovor austrij-skog kardinala Koniga s Veli-kim tajnikom Velike lo�eAustrije Kurtom Bareschom(1968.) o moguænosti da novoKanonsko pravo revidira ka-non 2335, iz godine 1917., o is-kljuèenju slobodnih zidara izKatolièke crkve.

Razgovori o odnosu izmeðuCrkve i slobodnih zidara vo-dili su se nekoliko godina narazlièitim razinama, da bi za-govornik »ekumenizma« slo-bodnih zidara i katolika, kar-dinal Konig na kraju obavijes-tio Kurta Barescha da je novikodeks Kanonskog prava Ri-mokatolièke crkve (1983.) iz-brisao negativan stav o slobo-dnom zidarstvu. Papa IvanPavao II. je 15. sijeènja 1983.sveèano verificirao novi Ko-

deks. Time se novo crkvenopravo, meðu ostalim, odrekloekskomunikacije slobodnihzidara svih obedijencija.

Godine 1983. Kongregacijaza nauk vjere objavila je De-klaraciju o slobodnozidar-skim društvima. U njoj je, me-ðu ostalim, predlo�eno da ni-jedna strana više ne gaji ne-gativna stajališta i da se umeðusobnim odnosima poku-ša uspostaviti duh snošljivos-ti.

Za duh snošljivostiTo ne znaèi da je Crkva

promijenila svoj pogled naslobodne zidare, iako se slo-bodni zidari najèešæe neupleæu u rad Katolièke crkve.Slobodni zidari vjeruju u Ve-likog Graditelja Svih Svjeto-va, vole svoju domovinu, sno-šljivi su i kao slobodni ljudi nadobrome glasu, grade Hramsveopæe ljubavi prema èovje-ku.

Poslije pada Berlinskog zi-da vratilo se u srednju Euro-pu i slobodno zidarstvo, kojenije moglo �ivjeti u vrijeme

totalitarnih politièkih susta-va, fašizma i komunizma.

Pedesetogodišnji zaostataktrebalo je brzo nadoknaditi.

Veæ 15. srpnja 1989. u Budim-pešti obnovljen je rad Velikesimbolièke lo�e Maðarske.

Drugi svjetski rat pre�ivjeloje èetrdeset slobodnih zidara.Njemaèki slobodni zidari do-nijeli su svjetlo u obnovljenuVeliku lo�u »Jugoslavije«, 23.lipnja 1990. godine, koja jekasnije do�ivljavala moralneuspone i padove i raspala sena èetiri djela, od kojih jepriznata samo Velika regu-larna lo�a »Jugoslavija«.

Danas u Srbiji i Crnoj Goriradi osam lo�a: pet u Beogra-du, dvije u Novom Sadu i jed-na u Podgorici.

Još iste godine, 17. studeno-ga 1990., obnovljen je u Pragu

rad Velike lo�e Èehoslovaè-ke. Danas u Èeškoj radi petlo�a.

Lo�a »Jan Kollar« okupila jeSlovake i radi na slovaèkomjeziku. Ruski slobodni zidarinajprije su osnovali lo�u»Harmonija« u Parizu, podpatronatom Velike nacional-ne lo�e Francuske, i prenijelije 8. kolovoza 1992. u Mos-kvu.

Godine 1995. Velika nacio-nalna lo�a Francuske unijelaje veliko svjetlo u Veliku lo�uRusije. Tamo sada radi se-damnaest lo�a s više od 250èlanova. U Bugarskoj je godi-ne 1990. primio prve slobodnezidare tadašnji Veliki majstorVelike lo�e »Jugoslavije« Zo-ran Neneziæ.

Osnovana Deputacijskalo�a Illyria

Dvije godine kasnije Velikalo�a Njemaèke utemeljila jetamo još jednu Veliku nacio-nalnu lo�u. U travnju 2001.potpisan je ugovor za ujedi-njenje lo�a, a sada rade na to-me da dobiju Ujedinjenu Ve-

liku lo�u Bugarske.U Rumunjskoj su slobodno

zidarstvo obnovili 1992. godi-ne, a veliko je svjetlo unijelaVelika nacionalna lo�a Fran-cuske, ali je dana 24. sijeènja1993. poèela raditi i druga Ve-lika lo�a Rumunjske, pod zaš-titom Velikog Orijenta Italije.Godine 2001. rumunjske lo�esu se ujedinile: sada radi de-vedeset osam lo�a u kojima jeuèlanjeno više od 1900 èlano-va.

Godine 1990. slobodni zidarÈedomil Kirchner iz Beèa za-poèeo je u ime Velike lo�eAustrije razgovore s nekolici-nom hrvatskih slobodnih zi-dara koji su bili primljeni uVeliku lo�u »Jugoslavija«, alisu zbog politièke situacijehtjeli kod kuæe osnovati vlas-titu lo�u.

Veliki majstor Velike lo�eAustrije Heinz Sch., odredioje osnivanje Deputacijske lo-�e Illyria, sa sjedištem u Be-èu, sa zadatkom da prima,unapreðuje i odgaja slobodnezidare iz novonastalih dr�avaHrvatske i Slovenije i takostvori jezgru buduæih nacio-nalnih lo�a u tim zemljama.

U Beèu je 23. o�ujka unijetosvjetlo u Deputacijsku lo�u Il-lyria. Na prvom sveèanom ra-du primljeno je 18 tra�itelja(13 iz Hrvatske i pet iz Slove-nije).

Sjeæanje na preminuleHrvati su poèeli raditi uz

pomoæ slobodnih zidara izGraza, a slovenski slobodnizidari uz suradnju braæe uKlagenfurtu.

Potkraj 1992. godine odr�anje u privatnom stanu u Zagre-bu »�alobni rad« Deputacijskelo�e Illyrije, posveæen svimpoznatim i nepoznatim hrvat-skim slobodnim zidarima kojisu preminuli izmeðu 1940. i1992. godine.

(Nastavlja seu broju od utorka)Josip Horvat (1896.-1968.),

novinar, publicist, povjesnièar

Vratari se vole razbacivati velikim rijeèimaKad sam pro�li put bio u kinu u �ezdeset osmoj ulici, vratar me nije htio pustiti unutrazato �to sam u ruci dr�ao Hersheyjevu èokoladicu. Rekao mi je da ne smijem ulaziti u

kino s hranom ili piæem i da èokoladu moram konzumirati izvan kina. Nije rekaopojesti, a to je jedna od onih stvari koje me ljute u ovom svijetu

N a kinu »Playhouse« u Šez-deset osmoj ulici visi pla-kat na kojem piše: »Ha-

mlet s Laurenceom Olivierom –od sljedeæeg tjedna«. Naumiosam poèastiti sam sebe tako dajedne veèeri odem u kino s bo-èicom napitka od ðumbira i li-munskom puslicom iz pekarekakvu sam pojeo sa sveæeni-kom u Albanyju, nešto najukus-nije što sam ikad okusio.

Dok budem gledao Hamletana filmskom platnu kako muèisebe i sve druge, u�ivat æu uoporosti napitka od ðumbira islatkoæi puslice što æe se tuæi umojim ustima.

Prije posjeta kinu, mogu lije-po u svojoj sobi još jednom pro-èitati »Hamleta« da budem si-guran da æu razumjeti sve štobudu glumci govorili na onomstaroengleskom jeziku.

Iz Irske sam donio sa sobomsamo jednu knjigu, Shakespea-reova sabrana djela, koju sambio kupio u O'Mahonyjevojknji�ari za trinaest šilinga i šestpenija, što je bilo pola moje pla-æe dok sam radio u poštanskomuredu raznoseæi telegrame. Odsvih drama najviše volim »Ha-mleta« zbog svega onoga što jemorao pretrpjeti kad mu semajka spanðala s bratom svogamu�a, Klaudijem, i zbog onogakako se moja majka u Limeric-ku spetljala sa svojim bratiæemLamanom Griffinom.

Mogao sam potpuno razum-jeti Hamleta kad je bjesnio nasvoju majku kao što sam i japobjesnio one veèeri kad sampopio svoju prvu pintu piva i

vratio se kuæi pijan i æušnuo je.Zbog toga æu se kajati do kraja�ivota, iako bih se još volio vra-titi jednog dana u Limerick, po-tra�iti Lamana Griffina u krèmii reæi mu neka izaðe van, i is-prebijati ga na mrtvo ime, dokme ne bi zamolio za milost.

Znam ja da je besmisleno po-mišljati na to jer æe LamanGriffin jamaèno umrijeti od al-kohola i sušice prije nego što seja vratim u Limerick, i poodav-no æe biti veæ u paklu prije ne-go ja izmolim molitvu i zapalimsvijeæu za njega, iako GospodinNaš ka�e da moramo opraštatineprijateljima svojim i podme-tati im i drugi obraz.

Ama, èak i kad bi se Gospo-din Naš vratio na zemlju izapovjedio mi da opros-

tim Lamanu Griffinu pod prijet-njom kazne da æe me baciti umore s mlinskim kamenom okovrata, èega se bojim najviše nasvijetu, morao bih mu reæi:»Oprosti, Gospodine, ali ja ne-æu nikad moæi oprostiti tomèovjeku ono što je uèinio mojojmajci i mojoj obitelji«. Ni Ha-mlet nije u toj izmišljenoj prièihodao okolo po Elsinoru iopraštao svima redom, pa zaštobih onda ja to uèinio u zbilj-skom �ivotu?

Kad sam prošli put bio u kinuu Šezdeset osmoj ulici, vratar

me nije htio pustiti unutra zatošto sam u ruci dr�ao Hersheyje-vu èokoladicu. Rekao mi je dane smijem ulaziti u kino s hra-nom ili piæem i da èokoladumoram konzumirati izvan kina.Nije rekao pojesti, a to je jednaod onih stvari koje me ljute uovom svijetu, to kako se vratarii uopæe ljudi u uniformama volerazbacivati velikim rijeèima.

Kino »Playhouse« u Šezdesetosmoj ulici nije ni najmanje na-lik na »Lyric Cinema« u Lime-ricku kamo si mogao doæi s ri-bom i krumpiriæima ili s pošte-

nom porcijom svinjskih nogicai s bocom crnog piva, ako ti jebaš bilo do toga. Te veèeri kadme nisu pustili u kino zbog èo-koladice, morao sam je smazativani dok me je vratar poprijekogledao, baš je njega bilo brigašto neæu vidjeti poèetak filmabraæe Marx.

Ovaj put sam prebacio prekoruke crnu kišnu kabanicu iz Ir-ske da vratar ne primijeti vre-æicu u kojoj nosim puslicu i bo-èicu napitka od ðumbira kojesam strpao u d�ep kabanice.

Èim je film zapoèeo, htio sam

se prihvatiti puslice, ali je kuti-ja zapucketala i odmah su sejavili obli�nji gledaoci: »Pssst,dajte da na miru pogledamoovaj film!« Znam da to nisuobièni gledaoci koji gledajugangsterske filmove ili mjuzi-kle. Ovo su vjerojatno akadem-ski obrazovani ljudi koji stanu-ju u Park aveniji i znaju napa-met svaku reèenicu iz Hamle-ta.

N eæu moæi tiho otvoriti ovukutiju, a sline mi cure odgladi pa ne znam što mi

je èiniti kadli doðe neki èovo,sjedne do mene i pozdravi me:»Bok«, pa prebaci svoju kišnukabanicu djelomice i prekomog krila i krene rukom ispodnje.

Pita me: »Da vam mo�da nesmetam?«, a ja ne znam što damu ka�em, iako mi nešto govo-ri neka uzmem svoju puslicu iodem dalje. »Oprostite«, velimmu, prolazim pokraj njega iodlazim u muški nu�nik, gdjeæu moæi mirne duše otvoritisvoju kutiju, a da me stanovniciPark avenije neæe ušutkivati.�ao mi je što neæu vidjeti jedandio filma, ali su dotad ionakoglumci na platnu samo ðipali ivikali nešto o nekom duhu.

Premda u nu�niku nema ni-koga, ne �elim da me tko vidikako otvaram kutiju i jedem

kolaè, pa ulazim u jednu kabi-nu, sjedam na školjku i br�e-bolje jedem da što prije nasta-vim gledati Hamleta, samo štoneæu sjediti uz onoga s kabani-com na krilu koji pipa rukomoko sebe.

Od kolaèa sam o�ednio pamislim kako æu sad lijepo popi-ti svoj napitak, ali onda shvatimda nemam otvaraèa. Nemasmisla da idem do vratara kojivjeèito štekæe i govori ljudimada ne smiju ulaziti u kino s hra-nom ili piæem, èak i ako su izPark avenije.

Odla�em kutiju s kolaèem napod i zakljuèujem da boèicumogu otvoriti samo tako da jenaslonim na umivaonik i sna�-no udarim rukom po njoj, alikad sam to uèinio, gr'oce puca inapitak mi šikne u lice, a naumivaoniku se pojavi krv jersam porezao ruku na boèici, pase rastu�im što mi se sve to do-godilo, što mi je kolaè na podunatopljen napitkom i krvlju, iistodobno se pitam hoæu li uop-æe vidjeti Hamleta zbog svihovih nezgoda i nedaæa, a ondau zahod uleti neki sijed, oèajanèovjek, umalo da me ne sruši,te stane nogom na moju kutijus kolaèem i potpuno je zgnjeèi.

Bi�u lo�e Hrvatska vila(Zagreb 1996.)

Hajka protiv slobodnog zidarstva – taktika infiltracije nacizmaS vladine strane u javnosti je

veæ poèinjala hajka protivslobodnih zidara, a s drugestrane Kaptol je opet nastojaosuzbiti slobodnozidarski utje-caj u Tipografinoj štampi,premda mogu mirne savjestipriznati, da tog utjecaja nijebilo.

Uopæe, hajka protiv slobod-nog zidarstva, danas se zna,bila je jedna toèka taktike in-filtracije nacizma. Slobodnozidarstvo, barem posljednjihdeset godina, u Hrvatskoj nijeimalo nikakav znatan utjecaj,

bilo je bauk za naiv-ne duše, a nikakvamoæ.

Sva se masoneri-ja, aktivna još u onovrijeme, sastojalaod šake ljudi koje jespajao humanitar-no-liberalistièki na-zor na svijet, a ak-tivnost se njihovasastojala u tome dasu u zatvorenom krugu svomenalazili sigurnost, i to relativ-nu, da mogu iskreno izrazitisvoje mišljenje. Toli klevetana

njihova »tajnovitamoæ« bila je stvarnojednaka nuli...

Poslije De�mano-ve smrti bilo mi jepreporuèeno da po-ðem na dopust, dapopravim pokoleba-no �ivèano stanje.Dotad za nj još nit-ko nije bio pokazaozabrinutost.

Stvar je bila jasna. Prvo,upravo je onih dana bila na vr-huncu antimasonska kam-panja koju sad uz Hrvatsku

stra�u poma�e i Hrvatskidnevnik, list HSS-a. Vlada dr.Šubašiæa raspustila je preos-tale slobodnozidarske lo�e –takozvane hrvatske lo�e samesu obustavile svoju djelatnostodmah nakon Münchena, u je-sen 1938. – po novinama cirku-liraju popisi slobodnih zidara,pravi i apokrifni.

Antimasonskom i antisemit-skom kampanjom maskiralo

se uèvršæivanje nacistièkih po-zicija i povezivanje s njima. «

(Josip Horvat,»�ivjeti u Hrvatskoj«)

30. o�ujka 1862.

Štoosov »Kip domovinevu poèetku leta 1831«

U Pokupskom je30. o�ujka 1862.umro hrvatski pre-porodni pjesnik Pa-vao Štoos. Gimnazi-ju i teologiju završioje u Zagrebu, da bise 1833. zaredio zasveæenika. Bio je bis-kupov tajnik u Za-grebu, a od 1842.�upnik u Pokupskom. Kanoni-kom je imenovan 1862. – dvadana prije smrti.

Veæ kao gimnazijalac pisaoje latinske i kajkavske pjesme.Od 1828. objavio brojne pohval-nice (Jelaèiæu, Hauliku, Kuševi-æu, Schrottu...) i prigodnice uposebnim knji�icama. U svojimkajkavskim pjesmama i prijehrvatskoga narodnoga prepo-

roda potièe na otporprotiv maðarskihzahtjeva i budi hr-vatsku narodnu svi-jest. Jedan je od pr-vih iliraca koji su uDanici poèeli pisatipjesme na štokav-skome. Ta je poezijarodoljubna i zagova-ra politièku i kultur-

nu misiju ilirizma.Najpoznatije su mu pjesme

»Kip domovine vu poèetku leta1831«, »Glas krièeèega vu puš-èini horvatskoga slovstva« i»Poziv u kolo ilirsko«. Objavioje i brošuru »O poboljšanju æu-dorednosti svjetjenstva« u ko-joj se protivi celibatu.

Rodio se 10. prosinca 1806. uDubravicama pokraj Klanjca.

RUSIJA PRODALA ALJASKU – 1867.: Stavljeni su 30. o�ujka1876. potpisi na najuèudnovatiji dokument novijega doba, na ugo-vor o prodaji Aljaske, »beskorisna komada leda« na daleku sjeve-ru amerièkoga kontinenta, golema podruèja od milijun i pol kilo-metara naseljena polarnim medvjedima i mor�evima. Za nju suSjedinjene Dr�ave Rusiji platile samo sedam milijuna i dvjesto ti-suæa dolara!

(Svršetak)

U UTORAKRupert Morgan:NEKA BUDE SVJETLOST

31. o�ujka 1991.

Srpski teroristi ubili hrvatskogapolicajca Josipa Joviæa

Jedinica za poseb-ne namjene MUP-aRepublike Hrvatskeobavila je na Uskrsujutro, 31. o�ujka1991. svoj zadatak:vratila je hrvatskipravni poredak uPlitvicama.

Srpski su teroristidoèekali hrvatske policajcepaljbom sa svojih barikada.Ubili su Josipa Joviæa, hrvat-skoga policajca, koji je prva�rtva iz redova hrvatskih poli-cajaca u obrani pravnoga po-

retka Republike Hr-vatske. Ranjeno je iozlijeðeno trinaesthrvatskih policajacai civila, koji su pre-vezeni u karlovaèkubolnicu.

Uhvaæeno je dva-deset devet srpskihterorista, meðu koji-

ma su bili Goran Had�iæ, èlanGlavnog odbora Srpske demo-kratske stranke, i Borivoje Sa-viæ, tajnik opæinskog odboraSrpske demokratske stranke uVukovaru.

VRELO NEPRESUŠNE GLAZBENE DOBROTE – 1732.: Austrij-ski skladatelj Franz Joseph Haydn rodio se u Rohrau kod Gradi-šæa. »Dobri tata Haydn«, èuvar klasiène tradicije, prvi u velikojtrojki beèkih klasika, prijatelj Mozartov, uèitelj mnogih glazbeni-ka, stekao je za �ivota veliku popularnost i poštovanje, što je na-kon smrti izblijedjelo, da bi ga naše stoljeæe ponovno otkrilo kaovrelo nepresušne glazbene dobrote.

Dao je vrlo raznovrstan opus, jedan od najbogatijih u povijestiskladateljstva uopæe. Umro je 31. svibnja 1809. u Beèu.

1. travnja 1697.

Prévostova »Manon Lescaut« meðunajèitanijim knjigama stoljeæa

Francuski roma-nopisac AntoineFrançois PrévostD'Exiles rodio se 1.travnja 1697. u Hes-dinu (umro je 29.studenoga 1763. uSaint-Firminu). Umladosti je isusovaè-ki ðak, zatim vojnièasnik, pa benedikti-nac. Sit stege, bje�iiz samostana u Nizozemsku iEnglesku. Na povratku ponov-no oblaèi reverendu i postajeduhovnik princa De Contija.

Zbog suradnje u listu »skan-dalozna sadr�aja« mora drugiput u progonstvo (Belgija, Nje-maèka). Godine 1743. odobrenmu je povratak i otada �ivismirenije. Mnogo prevodi s en-gleskoga, poglavito Richardso-nove romane. Slavu je stekaoromanom »Povijest viteza DesGrieuxa i Manone Lescaut«.Zatim je napisao romane: »Pri-èa o Clevelandu, nezakonitomCromwellovu sinu, ili engleskifilozof«; »Pripovijest o suvre-

menoj Grkinji« i dr.Objavio je i »PovijestMargarete d'Anjou«, te »Povijest VilimaOsvajaèa«.

Danas taj francus-ki knji�evnik �ivi sa-mo u jednom djelu:njegova »Manon Les-caut«, u prvi mah do-èekana kao javna sa-blazan »koju bi tre-

balo spaliti skupa s autorom«,uvrstila se meðu najèitanijeknjige stoljeæa.

Glavni muški likovi Prévos-tovih romana (Des Grieux, Cle-veland, Patrice) preci su Wer-thera (Goethe) i Renéa (Chate-aubriand).

Njegovi junaci i junakinjeposve se prepuštaju hirovitimdiktatima srca. Prévostova fan-tazija, istaknuta supremacijaosjeæajnog nad racionalnimnosi u sebi klicu romantièar-skog do�ivljavanja svijeta.

Osjetan je njegov utjecaj nakasnije generacije francuskihknji�evnika.

PRVI METEOROLOŠKI SATELIT – 1960.: Poèelo je 1. travnja1960. razdoblje tzv. satelitske meteorologije. Tada je lansiran prviumjetan satelit s iskljuèivo meteorološkom namjenom, amerièkisatelit s polarnom orbitom. Dobio je ime TIROS-1, jer je bio prvi useriji »satelita za televizijsko i infracrveno opa�anje« (Televisionand Infrared Observation Satellite). U 89 dana, koliko je bio u sve-miru, poslao je na Zemlju 22.950 slika oblaka. Meteorološki sate-liti uvelike su pridonijeli toènosti prognoza i upozorenja na opas-ne atmosferske tvorevine.

Osveta je slast koja mo�da traje jedan dan, velikodušnostosjeæaj kojemu se mo�e radovati vjeèno.

(Rückert)

Page 21: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: Branko Vukušiæ, dipl. pravnik

PRAVNI SAVJETI

Osiguranje dokaza u parniènom postupkuNeæemo se ovdje posebno baviti troškovima i brzinom sudskih postupaka. Va�nije je znati da æe uspjehvaše tu�be zavisiti od dokaza koje æete osigurati i dostaviti uz tu�bu i tijekom kasnijega sudskog postupka

Kakvi su zakonskiuvjeti i postupakza osiguranje do-

kaza, posebno tzv. pre-thodno osiguranje dokazaprema Zakonu o parniè-nom postupku?

Što je potrebno i, pre-ma zakonu, moguæe uèi-niti u sluèajevima kadakrivnjom drugoga (fizièkeili pravne osobe) na vašojimovini nastane šteta ikada se zbog naravi stvaritragovi štete neæe moæidugo zadr�ati u istomstanju ili obliku?

Bit æe i sluèajeva kadaæete zbog nu�nosti vlasti-tog korištenja svoje imo-

vine sami morati otklonitikvar, dakle (barem djelo-mièno) otkloniti štetneposljedice i ukloniti tra-gove. Zamislimo takva trimoguæa sluèaja: zbog pu-canja vodovodnih ili ka-nalizacijskih cijevi na ka-tu iznad vašega stana do-ðe do poplave i ošteæenjastropa, zidova, pokuæstvai sl.; vašoj obrtnièkoj ra-dionici ili poduzeæu budeisporuèena roba neodgo-varajuæe kakvoæe, koja jezbog svojih prirodnihsvojstava brzo kvarljiva; uvašem vrtu ili polju uniš-teni su usjevi, jer je netkotraktorom ili drugim vozi-

lom »prošarao« po vrtu ilipo polju, ili su, na prim-jer, neèije domaæe �ivoti-nje pobrstile i uništile va-še rajèice, salatu, jagode isl.Dakako, vi æete prijesvega pozvati poèiniteljada dragovoljno ukloni

štetne posljedice, odnos-no da vam nadoknadi uèi-njenu štetu. U našim slu-èajevima, dakle, da platipopravak ošteæenih stva-ri, isporuèi odgovarajuæurobu, i plati vrijednostuništenih plodova.

No što ako vaš susjed-poèinitelj štete ne priznasvoju krivnju, odnosnoodgovornost, ili ne prih-vaæa visinu vašega odštet-nog zahtjeva? Ili još gore,kada vi uopæe ne znate zapoèinitelja?

Dakako, tada vam osta-je moguænost sudske zaš-tite, dakle, podizanja tu�-be za naknadu štete.

Neæemo se ovdje po-sebno baviti troškovima ibrzinom sudskih postupa-ka. Va�nije je znati da æe

uspjeh vaše tu�be zavisitiod dokaza koje æete osi-gurati i dostaviti uz tu�bui tijekom kasnijega sud-skog postupka.

Ali, kao što smo naveli,rijeè je o specifiènim slu-èajevima. Dok predatetu�bu i sudac odredi ro-èište za prvu parniènu ra-dnju, vaših dokaza višeneæe biti, ili æe stanje uvašem stanu i na usjevi-ma biti bitno drukèije.

A veæ spomenutu brzokvarljivu robu bili ste pri-morani otpremiti nagradsko odlagalište. Zatakve sluèajeve Zakon oparniènom postupku

predvidio je, u èlancimaod 272. do 276. posebanpostupak »osiguranja do-kaza«.

Prema tim èlancima, usvim sluèajevima kada»postoji opravdana boja-zan da se kakav dokazneæe moæi izvesti, ili da æenjegovo kasnije izvoðenjebiti ote�ano« mo�e se su-du dostaviti zahtjev (»pri-jedlog za osiguranje do-kaza«).

(Svršetak savjeta o za-konskim uvjetima i pos-tupku za osiguranje do-kaza prema Zakonu oparniènom postupku usutrašnjem broju)

»U Virginiji æe jednogadana �ivjeti engleska nacija«

Godine 1996. u Hrvatskoj je bilo više od šezdeset slobodnih zidara, od toga trideset idva majstora, koji su poèeli raditi u svojim novim lo�ama Hrvatska vila, Grof Ivan

Draškoviæ i Tri svjetla... Danas više od sto hrvatskih slobodnih zidara radi u èetirimalo�ama: u trima zagrebaèkima i u lo�i Ormus u Rijeci. U meðuvremenu Veliku lo�u

Hrvatske priznalo je trideset i šest Velikih lo�a iz Europe,Sjeverne i Ju�ne Amerike i Japana

Postoji još jedan planet napuèenljudima koji znaju zeznuti stvar kao i mi

Dugaèke i skupocjene, zavjese su s visokog stropa visjele poput nogu raširenihomèama svezanim oko koljena. Stojeæi meðu bedrima tih zamišljenih nogu i pogleda

usmjerena prema gradu, Susan Summerday sebe je opravdano mogla smatrati jednomod odabranih, onih koji sjede na vrhu piramide �itelja treæeg kamenèiæa od Sunca i s

visine gledaju na svijet

�elite li najprije èutidobru ili lošu vijest?Dakle… nismo sami.

U svemiru postoje i drugiinteligentni oblici �ivota.Mnogo bli�e nego što je bilotko od nas pomišljao: štovi-še, na desetom planetu unašem vlastitom Sunèevusustavu.

Njegova je velièina otpri-like jednaka velièini Zemljei kru�i na podjednakojudaljenosti od Sunca, ali nasuprotnoj strani ekliptike,zbog èega ga nikada ne mo-�emo vidjeti.

Zahvaljujuæi sliènim uv-jetima i kemijskim procesi-ma, �ivot se tamo razvijaona naèin vrlo slièan onomena Zemlji.

Kao i u nas, i tamo je je-dan temperaturni šok na-glo zaustavio milijarde go-dina razvoja, istrijebivši di-nosaure, veæinu šuma i cvi-jeæa te bezbrojne gnjecavetvorevine koje još nisu biledovoljno evoluirale da bizaslu�ile razgovijetan na-ziv.

Vrlo tu�no, ali zapravoposve normalno. S Bogomili bez njega,

Postanak oèito nije eg-zaktna znanost. Vrijeme jeda se suoèimo s tom èinje-nicom i da shvatimo da biVelik Odgovor za kojim vje-èito tragamo – objašnjenjesvih sranja koja zaèepljuju

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1607.: Daleko-vidan engleskikralj Henrik VII.,suvremenik Kris-tofa Kolumba,stao je graditibrodove, arsena-le i štititi trgovce-pustolove. Takoojaèavši, s vremenom suEnglezi sasvim zanema-rili dogovore moænih ko-lonijalnih sila – Španjol-ske i Portugala – i poèelinapadati njihove brodo-ve na svim morima.

Neki od njih, na prim-jer, Francis Drake i Wal-ther Raleigh, stupili su ina amerièko tlo, dotadnepovredivo španjolskovlasništvo. Godine 1585.Raleigh je u današnjojVirginiji ostavio maluskupinu naseljenika snamjerom da se tu zas-nuje engleska kolonija.Dvije godine poslije novaekspedicija nije našla nitraga ostavljenim suna-rodnjacima. Pa ipak, Ra-leigh je samouvjerenorekao: »U Virginiji æe je-dnoga dana �ivjeti en-gleska nacija!« Prva veli-ka engleska ekspedicijabrodovima »Goodspeed«,»Susan«, »Constant« i»Discovery« uplovila je 2.

travnja 1607. uzaljev Chesapea-ke, u razglašenuEldoradu, u jošnetaknutoj Virgi-niji. Došljaci sudonijeli zapeèa-æenu kutiju s po-veljom trgovaèke

kompanije i imenimasedmorice izabranih kojiæe èiniti mjesno vijeæebuduæe kolonije.

Suoèeno sa surovomdivljinom, Vijeæe je odlu-èilo da se prvo britanskonaselje u Americi, Ja-mestown, sagradi neštodublje u unutrašnjosti,tridesetak milja plovidberijekom od oceana. Bilaje to i mjera zaštite odšpanjolskih prepada.

Veæ prve zime polovi-ca doseljenika izginulaje u napadima Indijana-ca, te od hladnoæe i gla-di. Da nije bilo hrabrogJohna Smitha, koji jevješto vodio koloniju, en-gleska bi naseobina pro-pala. A poslije tri godinemukotrpna �ivota stiglisu novi engleski brodovis hranom, odjeæom i lije-kovima, pa je engleskakolonija Virginija, prvana amerièkom tlu, bilaspašena.

Povijest se, poput kakva idiota, mehanièkiponavlja.

(Morand)

Godine 1993. izne-nada je preminuostarješina Depu-

tacijske lo�e Illyria ÈedoKirchner i duhovni voðahrvatskih slobodnih zida-ra postaje Branimir Hor-vat (1929. – 1996.). Iz orga-nizacijskih i praktiènihrazloga, u sijeènju 1994.,osnovana je Deputacijskalo�a Dialogus u Klagen-furtu, koja je preuzela sveobveze Deputacijske lo�eIllyrie za Sloveniju.

Hrvatski slobodni zida-ri ostali su u svojoj Depu-tacijskoj lo�i Illyria. Tegodine, rješenjem Minis-tarstva uprave RepublikeHrvatske, odobrava seupis Velike lo�e starih iprihvaæenih slobodnih zi-dara Hrvatske u Registarudru�enja graðana.

Danas u Hrvatskojdjeluju èetiri lo�e

Listinu je potpisalo de-set slobodnih zidara i nji-hova su se imena ubrzopojavila u hrvatskomdnevnom tisku. Godine1996. u Hrvatskoj je biloviše od šezdeset slobod-nih zidara, od toga tride-set i dva majstora, koji supoèeli raditi u svojim no-vim lo�ama Hrvatska vila,Grof Ivan Draškoviæ i Trisvjetla.

Velika lo�a Austrijeunijela je svjetlo u sve trilo�e 14. rujna 1996. u Tra-košæanu.

Nakon više od pedesetšest godina tako je ponov-

no za�ivio Orijent Zagreb,upravo na dan kada je, 14.rujna 1892. godine, ute-meljena lo�a Hrvatska vi-la, prva lo�a koja je radilana hrvatskom jeziku.

Dana 8. studenoga 1997.godine Velika lo�a Austri-je donijela je svjetlo u Ve-liku lo�u Hrvatske, a dvijegodine kasnije Veliku lo-�u dobila je i Slovenija(16. listopada 1999). Veli-ka ujedinjena lo�a En-gleske priznala je Velikulo�u Hrvatske 1999. godi-ne.

Danas više od sto hrvat-skih slobodnih zidara radiu èetirima lo�ama: u tri-ma zagrebaèkima i u lo�iOrmus u Rijeci. U meðu-vremenu Veliku lo�u Hr-vatske priznalo je trideseti šest Velikih lo�a iz Euro-pe, Sjeverne i Ju�neAmerike i Japana.

Odakle dolazimi kamo idem?

Pitanja, postavljena tkozna kada, ali svakako snamjerom da se ljudi po-bli�e upoznaju, da pre-poznaju sami sebe, a èov-jeèanstvo kodificira svojuegsistenciju; pitanja, koja

kralnog nadahnuæa, kut-ka zemlje?

Na poèetku bijaše Lo-gos (Rijeè), u njoj bijaše�ivot i �ivot bijaše svjetloljudima. I svjetlo svijetli utami i tama ga ne obuze.Da bi opisao svijet, da biopisao stvaranje svijeta,èovjek je morao izmisliti�idovsku Genezu, babi-lonsku Enima eliš ili ma-lajski Popul Vuh i takosroèiti kozmièki scenariju kojem je središte svijetabio èovjek sam, iako za todugo nije znao, toga nijebio svjestan niti na tospreman.

Muèio se s tijelom, pro-bleme mu je pravila duša,a razum je tra�io odgovo-re u legendama za dnev-nu upotrebu i bogove zaobjašnjenje noænih stra-hova i neprepoznatljivemore.

Ništa novogapod suncem

Sumerani su vjerovali uEa, boga dubina i mudros-ti; Egipæani su izvukli izmora jaje iz kojega je is-koèio bog sunca Ra iliAmon i ozario svijet. GrkHesiodos u svom epu go-vori o Kaosu ili Praznini izkoje je nastala zemlja,Geia. A onda su iz eposadošli i drugi bogovi.

Sve ono što je bilo, to jeono što æe biti; ono što sedogaða, to je ono što æe sedogoditi – ništa novogapod suncem. Sve ide svoj-im tijekom. Iz onih lede-nih vremena poznajemokult mrtvih: èovjeku su uztijelo polagali predmete i�ivotinje; danas mobitele itranzistore.

Èovjek se bojao nepoz-natoga, nije htio biti sam,svijet je pokušavao ra-zumjeti putem simbola –

jedan od njih bio je ka-men megalit. Stonehengeje još danas neobjašnjenagraðevina.

Je li to prostor za ritua-le, plemenski opservato-rij, kalendar i raèunalo,skupljaè zemaljske ener-gije koja se pretvorila upovijest civilizacije?

Da i Ne! A što je ondaAtlantida: dolazimo li snje?

Moralni mostTko je bio Hermes Tris-

megistos – tri puta najveæiHermes – u jednoj osobivladar, sveæenik i filozof.Za što je upotrebljavaobesmrtni smaragd mu-drosti, zašto je nosio ka-duceus, magiènu palicumistike?

U njemu su spojena trislavna bo�anstva: egipat-ski Toth, grèki Hermes irimski Merkur. Istodobnobio je bog trgovine, maki-nacija i kraðe, èuvar nakri�anju putova, tekliæbogova i vodiè u podze-mlje, patron alkemièara –moralni i praktièni mostizmeðu bivšeg svijeta inaše civilizacije.

Oranje moèvarenesporazuma

Prije potopa je zapisaoljudsko znanje i mudrostna dva stupa koja su pos-tala slobodnozidarskisimboli: Jakin i Boaz. Nje-gova Smaragdna ploèaima samo trinaest reèeni-ca.

Ne zna se sigurno tko jeautor Knjige Totha, ali suprepoznatljivi njegovihermetièki zapisi: Èovje-èe, tvoje mjesto nije nazemlji, nego u svjetlu!

Sve što se dalje dogodi-lo, èišæenje je duhovnihsjemenki, obraðivanje po-lja mašte, oranje moèvarenesporazuma.

(Nastavlja se)

Monroe: Amerika Amerikancima!

Unijeto svjetlo u Veliku lo�u Hrvatske

ANTUN DOBRONIÆ – 1878.: Hrvatski skladatelj iglazbeni pisac Antun Dobroniæ rodio se 2. o�ujka1878. u Jelsi na Hvaru. Bio je profesor Muzièke aka-demije u Zagrebu i vrlo plodan autor na èelu genera-cije hrvatskih skladatelja koji su se javili izmeðu dva-ju svjetskih ratova i temeljili stvaralaštvo na nacio-nalnom melosu. Umro je u Zagrebu 12. prosinca1955.

1759.: Roðenje 2. travnja1759. James Mo-nroe, jedan odnajistaknutijihpolitièara u po-vijesti Sjedinje-nih Dr�ava. Dva je putabio predsjednikom SAD-a, a njegovim nasto-janjem Sjedinjene su Dr-�ave kupile Louisianu odFrancuske (1803.).

Proklamirao je glaso-vitu Monroeovu doktrinu

1823. »AmerikaAmerikanci-ma!«, koja jeodra�avala te�-nju mladih sje-vernoamerièkihindustrijskih

društvenih slojeva da go-spodare tr�ištima i siro-vinskim bazama na ame-rièkom kontinentu i snjega potisnu utjecaj eu-ropskih sila.

Umro je 4. srpnja 1831.godine.

P O D L I S TA K

METEOROLOŠKA MJERENJA »SOKOLOM« –1905.: Natporuènici Johann Muki Mannsbach i Alek-sandar Rudolf Kráal uzletjeli su 2. travnja 1905. iznadZagreba balonom punjenim plinom »Sokol«. U èetirisata preletjeli su sto osamdeset kilometara, dostigav-ši visinu od 3200 metara. Prizemljili su u Maðarskoj.Ponijeli su sa sobom i meteorološke instrumente: ba-rometar, termometar i higrometar, pa se mo�e pret-postaviti da su tijekom leta obavljali i meteorološkamjerenja u tzv. slobodnoj atmosferi, prva takve vrsteu nas.

Nenadma�an pisac èudesnih prièa1805.: U dan-

skom gradiæuOdenseu, naotoku Fyn, 2.travnja 1805. ro-dio se HansChristian An-dersen, nenad-mašan pisac èudesnihprièa. Umjesto da posta-ne postolarom, mladi seAndersen u potrazi zasreæom preselio u Kope-nhagen, gdje je pokušaonapraviti karijeru u ka-zalištu. Kada u tomu nijeuspio, suptilan se mladiæokušava u pisanju, naj-prije romana, pa malihpredivnih prièa, bajki.

Andersenovi muènido�ivljaji iz djetinjstva i

blistav dar zapa-�anja uoblièenisu u prava malaremek-djela, go-tovo sva auto-biografska.

Tako je u»Ru�nom paèe-

tu« alegorijski prikazaovlastiti �ivot, u »Snje�nojkraljici« podsjeæa na da-ne kada je u sirotinjskojsobici promatrao cvijeæeu minijaturnu vrtu, u»Djevojèici sa šibicama«o�ivio je uspomene namajku... Velik pisac zadjecu i odrasle umro je4. kolovoza 1875. u Kope-nhagenu, ostavivši za so-bom sto i pedeset naj-ljepših prièa.

FALKLANDSKI ORU�ANI SUKOB – 1982.: Argen-tinci su se 2. travnja 1982. iskrcali na Falklandskootoèje u Ju�nom Pacifiku i zauzeli tu britansku kolo-niju, što je brzo izazvalo britansku vojnu intervencijui oru�an sukob s Argentinom.

16 *V J E S N I K • Utorak, 2. travnja 2002.

Srpska dekoracija i la� i hrvatska naivnostP ogreška je velikih sila, a nesreæa naša i

srpska, da nas ponovno trpaju u isti sklop.Dvadeset i dvije godine u zajednièkoj dr�avi

sa Srbima za uvijek je rastavilo Hrvate od Srba.Ne mogu Bizant i Rim zajedno �ivjeti... Nitko nijetakav realist i materijalist kao Bizantinac, iako jeBizant u umjetnosti dematerijalizirao èak i ljud-sko tijelo i pretvorio ga u dekoraciju.

Srbi, koji su najizrazitiji nastavak Bizanta naBalkanu, takoðer su sve pretvorili u dekoraciju.

Dekoracija je ne samo njihov svetac u crkvi,nego je dekoracija i njihova vjera – jer oni ne vje-ruju. Dekoracija je njihova molitva – mole usti-ma. Dekoracija su i njihovi zakoni – nitko ih ne

provodi u �ivot. Dekoracija je njihovo jugosla-venstvo – oni su Srbi. Dekoracija je njihovo ju-naštvo – oni su hajduci. Dekoracija je i njihovaznanost – oni su paljetkari. Dekoracija je njihovademokracija – oni su totalitarci... Sve je dekora-cija i la�.

Mi smo Hrvati tvorci jugoslavenske ideje, i for-mulirali smo jugoslavenstvo na etièko-politièkojbazi ravnopravnosti. Srbi su ga prihvatili politiè-ki, da preko jugoslavenstva provedu svoj velikos-rpski imperijalizam. Opet iz njih provijava bizan-tinska dovitljivost, a kod nas Hrvata naivnost.

(Jozo Kljakoviæ /1889. – 1969./, akademski sli-kar, èlan lo�e Perun, Zagreb)

Starješina Deputacijskelo�e Illyria Èedo Kirchner(1823.-1993.)

lje�eni u prošlosti u hie-roglifima, kamenu, napergamentu; odgovori sukatedrale duha, politièkisustavi i dr�ave, ali i zbir-ke poezije i knjige, slike ifilmovi; odgovori su pone-kad i urote, atentati i uda-ri na ljudsku savjest i gra-dove.

Središte svijetaje èovjek sam

Civilizacija je omoguæi-la ljudima, koji su stigli dodvadeset i prvog stoljeæa,bogatstvo, osmislila de-mokraciju i ostvarilanaivnost – da bi sve to biloranjivo ako se bogatstvomhvalimo, s demokracijompretjerujemo i bez prov-jere naivno vjerujemosvakom èovjeku.

Doista: odakle dolazi-mo? Od koje amebe, sa-

su se iza zatvorenih Hra-mova posveæenika preni-jela u javnost i danas sudio univerzalnih sociološ-kih anketa, glase: odakledolazim, tko sam i kamoidem?

Mnogi odgovori su zabi-

B ritanac Rupert Morgan tvrdi da s druge strane Sunca postoji planet identièan Zemlji i da tamo �ive ljudiisti kao i mi – samo malo luði. Zapravo, narod Sjedinjenih Dr�ava Atlantisa totalno je otkaèen, baremprema Rupertu Morganu. Tamo se, naime, dogaðaju nevjerojatne stvari.

Na primjer, tajne slu�be oslobaðaju naj-spretnije kriminalce iz zatvora da bi ih nat-jerale da pljaèkaju banke. John Lockes,vlasnik softverskog diva i najbogatiji Atlan-æanin kupuje legendarni lanac hamburger-nica kako bi promijenio recepturu �emlji iposuo ih makom umjesto sezamom...

Spada li sve to u uobièajen folklor Atlan-tisa ili u tom ludilu ipak ima smisla?

Hoæete li se duboko zamisliti nad sudbin-skim istinama i uznemirujuæim dogaðajimau romanu Ruperta Morgana »Neka budesvjetlost« ili æete urlati od smijeha, brzo æe-te se uvjeriti kada posegnete za ovim šti-vom.

Roman je, u prijevodu Kristijana Vlašiæa,objavljen u nakladi zagrebaèkoga »Algorit-ma«.

naše povijesne odvode –mogao le�ati u tim prokle-tim meteorološkim (ne)pri-likama.

Mo�da ljudi prestanu sh-vaæati �ivot tako osobno.

No poanta svega toga jestda takve tragiène anihilaci-je otvaraju vrata drugimgenetskim kombinacijama

koje se inaèe vjerojatno ni-kada ne bi odr�ale i tako jetaj deseti planet uskoro do-bio humanoidne stanovni-ke. Koji su ga preplavili.

I eto, sad znate: postojijoš jedan planet napuèenljudima. Ipak, dobra je vi-jest da i oni znaju zeznutistvar jednako dobro kao i

mi.

Svi smo u istom dreku,ali neki od nas pogleda upr-ta u zvijezde.

Baš tako, razmišljala jeSusan Summerday, stojimou dreku, zagledani u zvijez-de. Lomeæi svoje prokletevratove. Prethodni vlasnik

hotela »Excelsior« svoj jeslomio spustivši se Bo�jimdizalom s terase apartma-na na najvišem katu izrav-no dolje na Šesnaestu ave-niju.

Što je, valja napomenuti,bio manje-više najelegan-tniji naèin da poèinite sa-moubojstvo u Entropolisu.

Naravno, i u tom sluèaju odvas ostaje samo mrlja naploèniku, ali barem mrlja sotmjenom adresom.

Okrenuvši leða èavrlja-vim grupicama u sali zabankete, Susan je, uz blagidodir baršunastih zavjesana golom ramenu, proma-trala panoramu grada i du-gim, gracioznim gutljajemiskapila ostatak šampanjcaiz èaše.

Dugaèke i skupe, zavjesesu s visokog stropa visjelepoput nogu raširenih omèa-ma svezanim oko koljena.Stojeæi meðu bedrima tihzamišljenih nogu i pogledausmjerena prema gradu,

Susan Summerday sebeje opravdano mogla sma-trati jednom od odabranih,onih koji sjede na vrhu pi-ramide �itelja treæeg ka-menèiæa od Sunca i s visinegledaju na svijet.

Èak ni s tako dobre pro-matraènice, morala je poš-teno priznati, taj se svijetnije doimao nimalo smisle-nijim negoli s bilo koje dru-ge.

(Nastavlja se)Uostalom, smisleniji nije

bio ni ikada prije, a teškoda æe ikada i biti, i to vjero-jatno i jest razlog zbog ko-jeg se �ivot svodio na poku-

šaje dokazivanja putem

Page 22: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: Branko Vukušiæ, dipl. pravnik

PRAVNI SAVJETI

»Privatno« osigurani dokazi nisubez va�nosti u sudskom postupku

U podnesku kojim se tra�i osiguranje dokaza treba navesti èinjenice koje se imaju dokazati, dokaze kojetreba izvesti, mjesto gdje su stvari koje treba razgledati, adrese osoba koje treba saslušati i dr., a posebnotreba navesti razloge zbog kojih se ti dokazi ne bi mogli kasnije izvesti

Vrlo je va�no znatida se zahtjev –»prijedlog za osigu-

ranje dokaza«, sudu mo�edostaviti kada je parnicaveæ u tijeku, pa i kada jeparnica završena pravo-moænom odlukom suda(radi osiguranja dokazaza ulaganje izvanrednihpravnih lijekova).

No za naše primjere jošje va�nije znati da se ta-kav zahtjev mo�e dostavi-ti sudu i prije pokretanjaparnice. Dakle, i prije po-dnošenja tu�be!

U sluèajevima kada setakav zahtjev postavlja ti-jekom parnice mjeroda-van je sud pred kojim separnica vodi. No u sluèaju

kada parnica još nije po-krenuta i u hitnim sluèa-jevima kada je parnica utijeku, zahtjev se podnosisudu na èijem su podruè-ju stvari koje treba pre-gledati, osobe koje trebasaslušati i sl.

U podnesku kojim setra�i osiguranje dokazatreba navesti èinjenicekoje se imaju dokazati,dokaze koje treba izvesti,mjesto gdje su stvari kojetreba razgledati, adreseosoba koje treba saslušatii dr., a posebno treba na-vesti razloge zbog kojihse ti dokazi ne bi moglikasnije izvesti.

Ako je poznat poèinitelj(zakon ga naziva protiv-

nik) treba navesti njegovoime, prezime i adresu sta-novanja. No što uèinitiako je zbog naravi stvarihitnost osiguranja dokazatolika da bi i postupanje

suda prema vašem zah-tjevu za osiguranje doka-za zapravo bilo prekasno?Preostaje vam odreðenoblik samopomoæi!

Izvedite, odnosno osi-

gurajte izvoðenje onihdokaza koji vam stoje naraspolaganju, odnosnoprema tehnièkim sred-stvima kojima raspola�e-te. Ili anga�irajte ovlašte-

ne fizièke ili pravne oso-be. U našim primjerima,snimite samo fotografijeili videosnimke stana, pri-mljene robe i usjeva, na-ruèite od ovlaštenoga

procjenitelja (pa i sud-skog vještaka) izradu ela-borata o šteti, troškovimapopravaka (ako ih morateizvesti), naruèite od ovlaš-tene tvrtke za kontrolurobe pregled i procjenurobe koju morate bacitina odlagalište, ili procje-nu štete na vašim usjevi-ma.

Kakvo æe znaèenje ima-ti ti »privatno« osiguranidokazi u kasnijem sud-skom postupku?

Sudska praksa dokazu-je da tako izvedeni dokazinisu bez va�nosti u kasni-jem sudskom postupku,samo zbog naèina njihovaosiguranja, odnosno izvo-ðenja. Njihova va�nost za-

visit æe od njihove stvarneuvjerljivosti, dakle od nji-hove dokazne snage, po-sebno u odnosu premasvim ostalim dokazimakoji budu izvedeni predsudom tijekom sudskogpostupka.

Jer, sud æe, postupajuæiprema naèelima iz èlana-ka 7. i 8. Zakona o parniè-nom postupku, »potpuno iistinito ustanoviti svesporne èinjenice« pri èe-mu æe odluku o tome kojeæe èinjenice uzeti kao do-kazane donijeti »premasvom uvjerenju, na te-melju savjesne i bri�ljiveocjene svakog dokaza za-sebno i svih dokaza zajed-no«.

»Bog obeæao pobjedu seljacima« Platon je vjerovao da razmišljanjem duša razgovara sama sa sobom. Htio je ureditifilozofsku dr�avu: bio je siguran da filozofova ljubav prema mudrosti pobjeðuje smrt, a

njegovo vjerovanje u besmrtnost dobilo je filozofski kamen temeljac

Politièare ništa ne mo�e uznemiritiviše od nepoznavanja cijene posla

Osam godina odraðivala je smiješak potpredsjednikove supruge, èitavo desetljeæe prijetoga i senatorove, a sada se, tako joj Bog pomogao, morala smiješiti kao �ena èiji bi

mu� trebao biti izabran za predsjednikaU

ostalom, smisleni-ji nije bio ni ikadaprije, a teško da

æe ikada i biti, i to vjero-jatno i jest razlog zbogkojeg se �ivot svodio napokušaje dokazivanjaputem drugih stvari:imena, imid�a, novca ilibarem golog opstanka…svijet je jednostavno biolišen jednostavna svoj-stva koje bi opravdalosve ostalo – smisla.

Tako su se izrodili gra-dovi poput Entropolisa,goleme zvijeri naèinjeneod ambicije, koja bi ljudeprogutala u komadu te ihizbacila probavljene i te-meljito oèišæene od sva-ke nevinosti. Na izlaskuna drugom kraju izgleda-li bi gotovo neizmijenje-no, kao kukuruz u kon-zervi, ali prazni koliko iodrazi koje je u staklupred sobom mogla vidjetiSusan Summerday –odrazi njezina mu�a Mi-chaela, pedeset-i-neštonasmiješenih parova kojisu èinili elitni politièkisloj Sjedinjenih Dr�avaAtlantisa te smrtno ozbi-ljnih konobara, èiju jeprisutnost odavala samobjelina njihovih oèiju.

Jer oni se, dakako, ni-su morali smiješiti, i toim je pru�alo prigodu daosjete superiornost nadbljedunjavim i blagogla-goljivim ljudima koje sumorali poslu�ivati.

S druge strane, SusanSummerday se moralasmješkati kao na reklamiza sâm �ivot.

Knjiga Branka Šömena»Amenkamen, slobodno-zidarska èitanka« upra-vo je objavljena u nakla-di »Lumena« iz Zagreba.

1525.: Refor-mistièke idejeMartina Lutherazahvatile su ušesnaestom sto-ljeæu sve slojevenjemaèkoga pu-èanstva.

U uzavrelu ko-tlu društvenihpodijeljenosti iz-bila je oèekivana eksplo-zija: 3. travnja 1525. odAllgaua do Harza i odWasgaua do Èeške selja-ci, gradski radnici i siro-mašni graðani masovnosu ustali protiv feudala-ca.

Posvuda plemiækidvorci u plamenu, aseljaci su zaposjedali ze-mlju.

Kada su preplašenikne�evi ponudili pobu-njenicima nagodbu, je-dan od njihovih voða,smion Thomas Münzer

(na slici), neka-dašnji Lutherovsuborac protivRima, odgovorioje da je »Bog obe-æao pobjeduseljacima i da æeu svojim skutovi-ma zadr�ati zrnatopova feudalnevojske«.

Seljaci tra�e demo-kratsku upravu Crkve,uklanjanje hijerarhijskesamovolje, osobnu slobo-du i povratak zemlje ko-ju im je nekoæ ugrabilavlastela.

Prestrašen razvojemdogaðaja, Luther je poti-cao da se ustanak uguši,dr�eæi da »ništa nijeotrovnije, štetnije i ða-volskije od odmetnika«.Raèuna se da je u feudal-noj odmazdi smaknutooko 130 tisuæa ljudi, nanajgroznije naèine.

Od svih patnji koje mogu pogoditi èovjeka najve-æa je samoprijezir.

(Anerbach)

Zašto i kako su gra-ðene piramide? Štosfinga, le�eæi lav s

ljudskom glavom, još nijeotkrila ispod svojih šapa?Kakav je bio Salomonovhram? Tko je bio njegovgraditelj, majstor HiramAbif? Taj izniman umjet-nik, kojega je u Jeruza-lem poslao tirski kralj Hi-ram, odmah je privukaopozornost svih radnika.

Uz to što je sve nadma-šio svojim graditeljskim,kiparskim i ljevaèkimznanjem, on je takoðer,snagom svoje osobnosti,ovladao velikim mnoš-tvom njemu podreðenihradnika: 30.000 muškara-ca iz svih krajeva svijeta,razlièitih jezika, rado suga i poslušno slijedili.

Legenda o HiramuJedna legenda ka�e:»Jednom je kralj Salo-

mona posjetila vladaricanjemu susjednog kraljev-stva kraljica od Sabe. U�elji da joj poka�e svojumoæ i svoje bogatstvo,pozvao je kraljicu u raz-gledavanje gradnje Hra-ma koji je dao graditi uèast boga Izraela.

U vrijeme odreðeno zaposjetu, okupio je Hiramsve radnike pred ulazomu hram; on sam, popeo sena uzdignut granitni blokkako bi ga svi radnicimogli vidjeti. Kada su seSalomon i kraljica pribli-�ili, podigao je Hiramdesnu ruku i u trenu jemeðu radnicima nastupi-la tišina.«

Jedan znak rukomi opasnost nestala

»Majstor je ponovno di-gao ruku i u zraku je, ot-vorenim dlanom povu-kao vodoravnu crtu. Itreæi put je podigao ruku

te zrakom povukao oko-micu, èineæi znak slièanslovu T. Na taj znak seljudska masa pokrenulai, sljedeæi skladnu liniju,moglo se u kretanju vid-jeti tri velike grupe ljudirazdijeljene na majstore,pomoænike i uèenike.

Zemlja je zatutnjalapod koracima mnoštva.Kada bi ta masa bilagnjevna ili pobunjena,mogla bi sve što bi joj sesuprotstavilo u zemljuzatrti. Od siline prizorakoji je pru�alo, svrhe i ci-lja svjesne volje, voðenomnoštvo, Salomon je pro-blijedio, gledajuæi napolazadivljeno i napola pres-trašeno u Hirama koji jeblagim pokretima rukeupravljao ljudstvom. Sa-lomon je spoznao da bi tomnoštvo moglo s lako-æom uništiti njegovu vlasti srušiti njegovo prijesto-lje, samo kada bi to �elje-la volja koja ga vodi.

roda, koji, neprekidnoradeæi na samome sebi,te�i spoznaji, i kojega supokušale ubiti tri ubojice:neznanje, pohlepa i zasli-jepljenost.

Reèeno je: Što je gore,to je i dolje; èovjek je tra-�io svoje mjesto u miste-rijima. Bojao se smrti i

htio je sam sebi dokazatida smrti nema i da pravi�ivot poèinje poslije fiziè-ke smrti. Kada je slavnirimski filozof Ciceronprošao najviše stupnjeveeleuzijskih misterija,priznao je da je nauèio�ivjeti i umirati s veæomnadom.

Pitagora je tra�io odsvojih uèenika da pet go-dina šute, kako bi raz-mislili odakle dolaze itko su. Uèio ih je kako is-tjerati bolest iz tijela, ne-znanje iz duše, obilje iz�eluca, bunu iz mesa,razmirice iz rodbine i vi-šak iz svih stvari.

Filozofskikamen temeljac

U svojoj je školi preda-vao o harmoniji sfera, za-pisao politièke ambicije islovo Y kao simbol �ivotai zdravlja, a istodobno suzdignutim »nogama«predstavljao je smrt.

Za njim su ostale Zlat-ne rijeèi – preporuèio jebuduæim generacijama:nemojte govoriti o pita-gorejskim stvarima bezsvjetla, jer za to morateimati duhovnu i intelek-tualnu naobrazbu.

Platon je vjerovao darazmišljanjem duša raz-govara sama sa sobom.Htio je urediti filozofskudr�avu: bio je siguran dafilozofova ljubav premamudrosti pobjeðuje smrt,a njegovo vjerovanje ubesmrtnost dobilo je filo-zofski kamen temeljac.

(Svršetak u sutrašnjembroju)

Washington prvi predsjednik

Hiram je utjelovljenje ljudskoga roda

BRAHMSOVA SMRT – 1897.: U Beèu je 3. travnja1897. umro znamenit njemaèki skladatelj JohannesBrahms (roðen 1833.), tvorac mnogih vrhunskih djela– simfonija, klavirskih koncerata, komorne glazbe,zborskih i solistièkih pjesama. Sjedinio je elementeklasiènoga i baroknoga naslijeða s romantièkim izra-�ajem i ostvario posve individualan izraz, prete�nolirskoga karaktera. Svjetsku slavu donio mu je »Nje-maèki rekvijem« (1868.).

1789.: Politièari vojskovoða Ge-orge Washin-gton (1723. –1799.), jedan odprvaka oporbeprotiv britan-skih kolonijalis-ta i proslavljen vrhovnizapovjednik amerièkihjedinica u Ratu za neza-visnost (1775. – 1783.), po-lo�io je 3. travnja 1789.prisegu i tako postao pr-vim predsjednikomSAD-a, nove dr�ave nasjevernoamerièkomkontinentu. Povjesnièarise sla�u da je svojom ne-

pristranošæu inadstranaèkompolitikom poka-zao nesumnjivedr�avnièke vrli-ne, u to vrijemeprijeko potreb-ne mladoj naciji.

Godine 1792. Washin-gton je ponovno izabranza predsjednika. Treæi jemandat odbio, izjavivšida bi »više volio grob, ne-go novo predsjedniko-vanje«.

Jednostavan, postojani skroman, postao je le-gendarnim likom ame-rièke i svjetske povijesti.

P O D L I S TA K

ZIMA U TRAVNJU – 1973.: Hrvatsku je 3. travnja1973. zahvatilo veliko nevrijeme. Zamjetno je zahlad-njelo i padao je snijeg u mnogim krajevima. U Lici iGorskom kotaru vladale su jake snje�ne vijavice, pasu zapusi snijega mjestimice bili viši od dva metra. UKrapini je vjetar rušio krovove, èupao drveæe. U pri-morju je puhala orkanska bura, èija je brzina mjesti-mice dosezala 150 km/h.

Pogubljen Richard Hauptmann1936.: Unatoè

široko organizi-ranoj potrazi isilnom uzbu-ðenju amerièkejavnosti, policijanije mogla uæi utrag otmièarima koji suu o�ujku 1931. kroz pro-zor prvoga kata kuæeCharlesa Lindbergha (naslici), prvog èovjeka kojije preletio Atlantik, izni-jeli njegova sinèiæaCharlesa.

Dvanaest dana poslijenaðen je djetetov leš.

Djeèaèiæ je ubijenudarcem u glavu veæ prispuštanju otmièara izLindbergove kuæe.

Zloèin je ostao uvelikeneobjašnjen pune èetirigodine. A tada, na te-melju nekih tragova –

otiska noge i uc-jenjivaèkogapisma – uhiæenje neki BrunoRichard Haup-tmann i osuðenna smrt.

Sve do samoga izvr-šenja kazne, 3. travnja1936., Hauptmann jeuporno poricao krivnju,ali mu to nije pomoglo.

Javnost je bila zadovo-ljna tim pogubljenjem.

No mnogi i danas dr�eda je Hauptmann nedu-�an izgubio glavu.

Otmica i ubojstvo ma-log Charlesa potaknulisu amerièki Kongres dahitno donese zakon pro-tiv otmice, tzv. Lindber-gh Kidnap Act, kojipredviða smrtnu kaznuza svakog otmièara.

U GRANATIRANOM OSIJEKU DVANAEST POGI-NULIH – 1992.: U topnièkom napadu jugovojske isrboèetnièkih jedinica na Osijek poginulo je u tomgradu dvanaest osoba (sedam civila i pet pripadnikaHrvatske vojske), a ranjeno je petnaest civila i sedamhrvatskih vojnika. Granate upuæene iz neprijatelj-skih uporišta padale su i na Belišæe, Nard, Petrijevce,Èepin, Bistrince i ostala mjesta. Nekoliko je granatapalo i na maðarski teritorij uz granicu s Hrvatskom.

18 *V J E S N I K • Srijeda, 3. travnja 2002.

H rvatsko slobodno zidarstvo danas je pot-puno novo. Nikakve veze nemamo sa slo-bodnim zidarstvom u Jugoslaviji prije

Drugoga svjetskog rata, jer se èak ni fizièki nanjega ne nastavljamo. Slobodno zidarstvo bilo jepola stoljeæa zabranjeno i, kad smo poèeli stva-rati novo hrvatsko slobodno zidarstvo, nije seznalo ni za jednog �ivuæeg èlana ondašnjih lo-�a...

Hrvatski su slobodni zidari od prvog trenutkagraðani slobodne, nezavisne hrvatske dr�ave i

birani su kao graðani hrvatske dr�ave.Austrija je u Zagrebu stvorila svoju deputacij-

sku lo�u kojoj je bila zadaæa obnova slobodnogzidarstva u Hrvatskoj u trenutku kad je Hrvat-ska veæ bila meðunarodno priznata dr�ava.

Jedna od osnovnih obveza slobodnih zidara jepoštivanje zakona svoje zemlje i èuvanje unu-tarnjeg mira svoje zemlje. Mi smo za slobodnezidare tra�ili lojalne hrvatske graðane.

(Branimir Horvat u razgovoru s Brankom Pod-gornikom)

Branimir Horvat (1929.-1996.), grafièar, profesorprimijenjene umjetnosti, starješina lo�e Hrvatska vila

(1996.), nesuðeni prvi Veliki majstor Velike lo�e Hrvatskeu osnivanju

Još jednom je Hiramdigao ruku i naèinio znaku zraku, znak kruga – igle, skupine, pokorne je-dnoj višoj pameti, razišlesu se. Salomon je ustuk-nuo.

Jedan jedini znak ru-kom i opasnost je nesta-la; od ruke koja je imalamoæ i dozvati opasnost.«

Što je gore,to je i dolje

Tako nas slobodnozi-darska legenda vodi sto-ljeæima unatrag, do ubi-jenog majstora. Hiram jeutjelovljenje ljudskoga

Osam godina odraði-vala je smiješak potpred-sjednikove supruge, èita-vo desetljeæe prije toga isenatorove, a sada se, ta-ko joj Bog pomogao, mo-rala smiješiti kao �ena èi-ji bi mu� trebao biti iza-bran za predsjednika.

Katkad bi pomislilada samo još skupilosioni spreèavaju

da se njezino lijepo licerascijepi na dva dijela.

Znala je, meðutim, daæe se veèeras moratismješkati posebno srdaè-no, smiješkom nami-jenjenim samo njihovudomaæinu, ako se ikadaudostoji pojaviti.

Kad je, nakon duljegrazdoblja tajnosti, prviput objavljeno da je novivlasnik uglednog hotelaJohn Lockes, to je u poli-tièkim krugovima izazva-lo neskriveno iznena-ðenje.

Zašto bi, zaboga, povu-èen milijarder, kojeganitko izvan kruga »Infolo-gixove« uprave nije vidioveæ devet ili deset godi-na, po�elio kupiti »Excel-sior«?

Njegovo je polje djelo-vanja bilo informacijskatehnologija, a ne ugosti-teljstvo. Istina, posao serazgranao nakon lanj-skog preuzimanja »P. S.

Yorsakta«, konglomerataza brzu prehranu, ali dogrla zadu�en »Excel-sior«?

To, na kraju krajeva,èak nije bio ozbiljan ho-tel, prije politièki klubpod krinkom hotela. Onošto je gubio u novcu, obil-no je nadoknaðivao sla-vom, no to nije moglo za-nimati èovjeka poputLockesa, osim ako…

Idoista, komadiæi su

poèeli popunjavatislagalicu. Poèetno iz-

nenaðenje preraslo je usumnju kad su stigle po-zivnice za veèerašnju za-bavu za odabrane. Sve jepostalo i više nego oèito:Lockes je jedan od najda-re�ljivih pojedinaènih

donatora u politièkimkampanjama svih razina,Lockes kupuje »Excel-sior«, Lockes poziva uzakkrug moænika na nefor-malno dru�enje… dakle,Lockes za godine vlastitevelikodušnosti �eli neštozauzvrat.

Ništa prirodnije od to-ga, dakako, ali uzbu-ðenje koje je prostrujalonjihovom profinjenomzajednicom potenciralaje èinjenica da, tijekomsvih godina financijskepodrške, Lockes ni s kimod njih nije osobno kon-taktirao, a kamoli tra�iokakvu uslugu.

Susan Summerday bilaje svjesna da ti dogaðajisvakoga u sobi èine jed-

nako nervoznim kao i Mi-chaela, kojega je od izbo-ra dijelilo još samo neko-liko mjeseci.

Politièare ništa ne mo-�e uznemiriti više od ne-poznavanja cijene poslakoji su upravo sklopili.Doduše, prema njezinuiskustvu, nije da ih je toikada u bilo èemu sprije-èilo.

Ali tko bi od njih uovom trenutku išta mo-gao odbiti njihovu doma-æinu?

Izazvati njegov bijes iusmjeriti financijsku pot-poru prema protivnikubilo bi ravno samouboj-stvu: John Lockes, osni-vaè i predsjednik tvrtke»Infologix«, bio je najbo-gatiji èovjek na svijetu.

U prilièno doslovnusmislu moglo ga se naz-vati velikodušnim doma-æinom.

Brojke koje su dois-ta bile u igri nadi-lazile su Susaninu

moæ poimanja, ali dovolj-no joj je govorio podatakda se jedna od vodeæihzbirki moderne umjetno-sti bila u posjedu èovjekakoji je prije petnaest go-dina, u zamjenu za cijenupizze koju je dostavio uLockesovu studentskusobu, prihvatio nekolikodionica »Infologixa«.

Vra�ji sretnik. Legendaka�e da su pogreškomèak zaboravili šampinjo-ne.

Iz razmišljanja je pre-ne iznenadna pojava ko-nobara. Ona se okrene iu tišini prièeka da velikèovjek pa�ljivo istoèišampanjac u njezinu pri-premljenu èašu.

Èinilo joj se apsurdnimda se boca i èaša doimajupoput starih prijatelja,dok ona i konobar nali-kuju na be�ivotne pred-mete.

Osjeti iznenadanporiv da mu senasmiješi, fiksira-

juæi pogled na njegovucrnom èelu, ali kad je na-pokon podigao pogled iuhvatio njezin osmijehpun išèekivanja, on joj neuzvrati ni traèkom zah-valnosti.

Njezin osmijeh nesta-de, a kralje�nicom jojproðu srsi nervoze uzro-kovane prikrivenom sna-gom toga bezizra�ajnapogleda.

Ona se brzo okrene ka-ko bi spasila obraz i uz-dahne od iznenaðenjanašavši se na samo neko-liko centimetara od alko-holom izoblièenih crta li-ca senatora JeffersonaSmitha.

(Nastavlja se)

Roman »Neka budesvjetlost« Ruperta Morga-na objavljen je u nakladizagrebaèkoga »Algorit-ma«.

Slobodni zidari lojalni hrvatski graðani

Page 23: Branko Somen - Amenkamen - Feljton u Vjesniku

K A L E N DA R

Piše: dr. Ivo BelanSAVJETI O ZDRAVLJU

Lijepo, ukusno i s mnogo kolesterolaNe dodavati mnogo masnoæe za vrijeme pripreme jaja (npr. peèenja), jesti više bjelanjka, nego �umanjka(bjelanjak ima malo masti i nema kolesterola, a �umanjak sadr�i jako mnogo kolesterola) i jesti umjerene

kolièine (npr. dva put na tjedan, umjesto svaki dan) i mo�ete slobodno u�ivati u jajima

Jaja na oko, kajgana,jaja na šato i jaja nasve druge razlièite

naèine, ostaju i dalje za-gonetka.

S jedne strane, veomasu ukusna. Pru�aju vrije-dne bjelanèevine, vitaminA, minerale i druge dobrestvari. S druge strane, tolijepo i ukusno èudo pri-rode, osim tih hranjivihtvari, sadr�i i mnogo ko-lesterola. Meðutim, to ni-je jedina mana. U posljed-nje se vrijeme dosta pišeo još jednomu potencijal-nomu problemu, a to jesalmonela. Nedovoljnokuhana jaja mogu vam

dati neugodnu bakterijuSalmonellu enteritidis,uzroènika oboljenja kojemo�e biti vrlo ozbiljno.

Kad se sve to ima u vi-du, kako da onda zalju-bljenik u jaja pristupi nji-hovoj dvostrukoj prirodi?

Znanost je ustanovilada prehrana koja ima naj-bolje izgleda poboljšatinaše zdravlje sadr�i: malomasnoæa (i kolesterola),puno vlaknastih kompo-nenata, malo soli, umjere-no kalorija, kao i odgova-rajuæu kolièinu svih osta-lih hranjivih sastojaka.

Na �alost, u �ivotu èestonije tako. Tako, na prim-

jer, èetrdeset posto dnev-nih kalorija, koje uzimaprosjeèan Amerikanac,dolazi od masti.

Uzimajuæi u obzir sveto, mogu li se jaja smjesti-

ti u tu prirodnu i zdrav-stveno opravdanu prehra-nu? Mogu, sve dotle dokje konzumiranje jaja uskladu sa spomenutimprehrambenim preporu-

kama: malo masti, malokolesterola i umjerenekolièine. To znaèi: ne do-davati mnogo masti zavrijeme pripreme jaja(npr. peèenja), konzumi-

rati više bjelanjka, nego�umanjka (bjelanjak imamalo masti i nema koles-terola, a �umanjak sadr�ijako mnogo kolesterola) ijesti umjerene kolièine

(npr. dva put na tjedan,umjesto svaki dan).

Postoji rješenje i za sal-monelu: Bez obzira navisoku tehnologiju mo-derne proizvodnje jaja,još nema naèina da sejamèi da svako jaje kojekupujete nema u sebisalmonele. To je bakteri-ja koja uzrokuje upalu�eluca i crijeva i koja sekatkada pogrešno dija-gnosticira kao crijevnagripa. Meðutim, zalju-bljenici u jaja mogu sebezaštititi. Toplina ubijasalmonelu. Prema tome,jednostavno, morate ku-hati jaja dovoljno dugo,

kako bi bili sigurni da steuništili tu bakteriju.

To znaèi kuhati jajasedam minuta i nakontoga nemate razloga zazabrinutost. Pri peèenjuje to tri minute za svakustranu. A s sirovim ili go-tovo sirovim jajima, u bi-lo kojem obliku, pozdra-vite se s njima i zabora-vite na njih.

Kao što vidimo, oni ko-ji vole jaja mogu riješitinjihovu zagonetku s ne-koliko mjera predostro�-nosti. Dakle, mo�emou�ivati u njihovoj hranji-voj vrijednosti i ukusu, ada nam ne prisjednu.

Ubojstvo Martina Luthera Kinga Stanael, koji je izgubio svoj rep »el« i postao Satan, ostao je na zemlji, a Isus se vrationa nebo. Kršæani su ga stali tra�iti i našli su Graal, posudu s Isusovom krvlju: Graal je

postao prauzor duhovnog puta prema kršæanskoj potpunosti. Do Graalavodi mnogo putova; èovjek ga još tra�i

Glasine širenjem dobivaju na vjerodostojnostiNijedna èinjenica ne ostaje neizmijenjena i neovisna o vremenu i stajalištu promatraèa.S druge strane, glasine su slo�ena tvar koja širenjem dobiva na masi i vjerodostojnosti.

Podijelite li veæu od ovih dviju velièina, glasinu, s manjom, èinjenicom, dobit æete P –odnosno povijest – kako je do�ivljava pojedinac

Dakle, draga mo-ja…« promrmljaon, konspirativno

namigujuæi, »misliš li dadoista svoje odrezanenokte èuva u staklenci?«

Pokojni Alfred Zweis-tein bio je Napaæeni Um-jetnik. Istina, ovaj bi svi-jet mo�da bio bolje mjes-to da su ljudi manje fasci-nirani Napaæenim Um-jetnicima i da poka�umalo više razumijevanjaza brojne Napaæene Ra-èunovoðe, NapaæenePravnike, pa èak i Napa-æene Muèitelje, ali prièao Zweisteinu ipak zaslu-�uje da bude isprièana.

On je bio mo�da i naj-veæi matematièki genijstoljeæa, iako nije biopriznat kao takav.

Mnogi æe, dakako, pri-govoriti da to znaèi da jebio Napaæeni Znanstve-nik, ali, poput svih pre-drasuda, i ova je rezultatneznanja: veæina ljudikoji sebe vole smatratiestetski orijentiranimapotpuni su tudumi zamatematiku. Zbog togasu matematièare prozva-li znanstvenicima, a ukusmodernog svijeta teškoda je imalo napredovaood onog u staroj Grèkoj.

Ipak, za razliku od sta-re Grèke, u modernomsvijetu nije bilo robova –kao takvih – i tu je svakarasprava završavala.

Kao mladiæ, Zweisteinje postavio svoju Teorijustvarnosti, koja je tvrdilada je S=PD-. Laièkimrjeènikom, ta se formulamogla objasniti ovako: èi-njenice su, tvrdio jeZweistein, izolirani ele-menti koji nisu stalni uprostoru i vremenu negopodlije�u korozivnu dje-

1968.: Te veèe-ri, 4. travnja1968., uoèi sveèa-nosti što se pri-premala u njego-vu èast u Mem-phisu, Martin LutherKing, voða crnaèkoga ot-pora rasnoj segregaciji uSAD-u, izišao je na bal-kon svojega hotela i nas-lonjen na ogradu poz-dravljao mnoge pristaše.

»Svje�e je, stavite ogr-taè!«, bri�no ga je s ploè-nika opomenuo dugogo-dišnji prijatelj. »O.K.«,osmjehnuo se.

Bile su to njegove pos-ljednje rijeèi, jer je togaistoga trena odjeknuoprasak i na Kingovu vra-tu pojavila se krvavasmrtonosna rana.

A samo nekoliko danaprije izgovorio je opo-ruène rijeèi: »Nenasiljeje naše najsna�nije oru�-je!« Bilo mu je suðeno dakao zagovornik te naj-realnije i najmoralnijetaktike otpora padne odubilaèkoga bijesa rasis-tièkog atentatora.

Èitava �ivota MartinaLuthera Kinga, kojemuje obitelj namijenila sve-æenièko zvanje, tukli su i

poni�avali, plju-vali... Vlast ga jeneprestano slalau zatvor... Prvivelik pohod ne-nasilja poveo je

1955. u najozloglašeni-jem središtu rasistièko-ga Juga, u gradu Mon-tgomeryju, gdje su se po-svuda mogli vidjeti nat-pisi »Bijeli park«, »Bijelaèesma«, »Bijela škola«...

Kada je neki konduk-ter primorao crnu stari-cu da se ustane sa sjeda-la u autobusu, pedeset ti-suæa crnih graðana odbi-lo je slu�iti se gradskimprijevozom – sve dok sene ukinu poni�avajuæipropisi.

Bitka je trajala 381 dani autobusna je tvrtka mo-rala popustiti, a MartinLuther King, organizatorotpora, postao je nadacrne, poni�ene Amerike.

Uslijedili su bezbrojnimarševi, optu�ujuæe de-monstracije i tihi protes-ti, koji su segregacionis-te dovodili do ludila, ali ido popuštanja, korak pokorak. Crnaèki boracnenasilja dobio je 1964.Nobelovu nagradu zamir.

La�i su toliko plodne da samo jedna zna rodititisuæe drugih.

To što èekate veæ jedošlo, piše u Gnos-tièkom evanðelju.

Gnostièari su stvorili filo-zofski sustav zasnovanna religiji: komuniciralisu simbolima i podra�a-vali obrede i ceremonijeeleuzinijskih tajni.

Simon Mag, jedan odmoguæih utemeljiteljagnoze, nije se bavio samofilozofijom nego i magi-jom.

Upravo on govori o De-miurgu, besmrtnom smr-tniku, stvoritelju ni�egsvijeta, koji je iz rajaprotjerao Adama i Evu.Ali bogumili su odbaciliStari zakon i polo�ili za-kletvu nad Evanðeljemsv. Ivana. Za njih je Sata-nael bio prvi sin, a Isusdrugi sin Bo�jeg oca.

Ima smisao, iakoga ne poznajemo

Kako nisu vjerovali uPosljednji sud, kršæanskije svijet za njih izmisliogenocidnu klopku i, osimnjih, uništio i katre uFrancuskoj i adamite uÈeškoj.

Stanael, koji je izgubiosvoj rep »el« i postao Sa-tan, ostao je na zemlji, aIsus se vratio na nebo.

Kršæani su ga stali tra�itii našli su Graal, posudu sIsusovom krvlju: Graal jepostao prauzor duhov-nog puta prema kršæan-skoj potpunosti. DoGraala vodi mnogo puto-va; èovjek ga još tra�i.

Templari, bratstvo ma-gova, odnijeli su ga iz Je-ruzalema i srednji ga jevijek skrio u labirint ka-tedrala. Roger Bacon pr-vi je upozorio javnost dase ljudsko znanje zasnivaili na spekulaciji ili naeksperimentu. Rekao jeda je svijet stvoren zakonkretne ljude koji semoraju baviti konkret-nim stvarima: trubadurisu pjevali o ljepoti, a maj-stor je Eckhart shvatio da�ivot ima smisao, iako gane poznajemo.

Smrt kao izazovSlikar Hieronymus Bo-

sch, èlan bratstva DjeviceMarije, slikao je �ivot lju-di s unutrašnjom svjetlo-šæu; ništa nije oduzimao,

ništa dodavao; nije ni su-dio, a nije ni hvalio; nje-gove su slike enciklope-dija ezoteriène simboli-ke. Glavna je tema njego-vih slika – smrt.

Za Paracelsusa smrt jebila izazov: bolesti je lije-èio ponoænom rosom ko-ju je skupljao i po Velebi-tu i u okolici Ptuja, kakobi njegovi pacijenti umi-rali zdravi.

Smrt je bila graniènacrta izmeðu èovjeka (mi-krokozmosa) i svemira(makrokozmosa). Razo-èaran nad tim mikrokoz-mosom, filozof, pjesnik imag Giordano Bruno po-digao je pogled i upitaose što je iza neba: pros-tor, praznina ili vrijeme?

Zbog tvrdnje da je duh,duša i �ivot u svemu, osu-ðen je za krivovjerstvo ispaljen na Trgu cvijeæa uRimu.

Središte nije Sunce,nego èovjek

Red ru�e i kri�a mu seodu�io: cilj Rozenkreuze-ra nije bio samo uniš-tenje Crkve, nego nasta-vak tajnog uèenja da senitko ne smije bojati siro-maštva, gladi, bolesti istarosti.

Ono što su Platon,Aristotel i Pitagora poèe-li, Abraham, Mojsije i Sa-lomon produbili, to je Bi-blija potvrdila: da središ-

te svijeta nije Sunce, ne-go èovjek; graðevina, ko-ju su podigli, vjeèno æebiti nedodirljiva, neuniš-tiva i skrivena od grešnasvijeta.

Je li to bio Paracelsu-sov labirint svijeta? Je lito bila �idovska Knjiga �i-vota? Je li to bila duhov-na zgrada Hirama Abifaili njegova izgubljena ri-jeè koju slobodni zidarijoš tra�e?

Swedenborg je odgo-vor tra�io u kršæanskojkabali, William Blake upalim anðelima, Elias Le-vi u okultnu sustavu ka-rata za tarot, Mozart u»Èarobnoj fruli«, HelenaPetrovna Blavatsky u te-ozofskom društvu.

Na putu premasavršenstvu

Sudbina našeg planetau sljedeæe dvije tisuæegodina bit æe ovisna o to-me što æemo raditi i štoæemo dopustiti, zakljuèioje kontroverzan RudolfSteiner, roðen u Hrvat-skoj. Da, kamo u stvari,idemo zajedno s našimnajdra�ima, na našoj je-dinoj, umirujuæoj Zemlji?

Slobodni zidari ne tra-�e odgovor, nego rje-šenje. Na svom puto-vanju prema savršenstvutra�e ne samo SvetiGraal, izgubljenu majsto-rovu rijeè i bratstvo èisti-jih misli i ruku, nego imoguænost za jedan boljisvijet, najplemenitije ci-ljeve èovjeèanstva, pro-dubljeni duhovni smisaoi poruku mira.

(Svršetak)

Sveti Izidor Seviljski najslavnijièovjek stare �panjolske

Ne tra�e odgovor, nego rješenje

AUGUST ÐARMATI – 1981.: Umro je u Ormo�u 4.travnja 1981. hrvatski knji�evnik August Ðarmati (ro-dio se u Srijemskim Karlovcima 31. srpnja 1906.). Ob-javljivao je pjesme, novele, feljtone i kritike. Njegovopjesništvo (»Lirika«, »Iznad omeðenih krugova«,»Slutnje« i dr.) obilje�eno je intimistièkim i religioz-nim tonovima, kadšto izra�enima i pejsa�istièkom li-rikom.

P O D L I S TA K

Potpis za NATO-pakt

PRVO UMJETNO SRCE – 1969.: U Houstonu, u Sje-dinjenim Dr�avama, obavljena je prva operacijaugraðivanja umjetnoga srca u ljudski organizam; pa-cijent je umro poslije èetiri dana.

18 *V J E S N I K • Èetvrtak, 4. travnja 2002.

O tkud te sumnje u slobodne zidare? One dolazeiz nepoznavanja, neinformiranosti, iz odreðe-nih interesa, ili starih predrasuda. Morat æe

proæi još vremena da se stav prema slobodnim zida-rima u našoj sredini promjeni...

Uzgred, od strane hrvatske dr�ave, prema namane postoje predrasude. To nam je vrlo va�no. Velikbroj skeptika promijenit æe stav kad uoèi takav odnosdr�ave prema nama.

(...) Ne mo�emo imati nikakve odnose sa slobodnimzidarima u Beogradu dok god ne postoje odnosi iz-meðu naših dr�ava. Neæemo mi, Hrvati, biti oni koji

tra�imo uspostavu donosa. Jer nas se, naroèito ovomposljednjom agresijom na Hrvatsku, pokušalo ponizi-ti. Iako se mi kao slobodni zidari ne bavimo politi-kom, moramo reæi da je naš uvjet za kontakte sa slo-bodnim zidarima u Srbiji prethodno rješavanje te-meljnih stvari, prvo meðu dr�avama, a tek onda i me-ðu slobodnim zidarima s jedne i druge strane. To suodnosi prema agresiji, poni�avanju, etnièkom èiš-æenju, nepriznavanju Hrvatskoj prava na njen terito-rij i slièno.

Za taj naš uvjet zna i Austrija, jer smo ga otvoreno ijasno izrekli. (Branimir Horvat)

Bi�u Velike lo�e Hrvatske, Zagreb 1997.

lovanju entropije. Nijed-na èinjenica ne ostajeneizmijenjena i neovisnao vremenu i stajalištupromatraèa. S drugestrane, glasine su slo�e-na tvar koja širenjem do-biva na masi i vjerodos-tojnosti. Podijelite li veæuod tih dviju velièina, gla-sinu, s manjom, èinjeni-com, dobit æete P – odno-sno povijest – kako je do-�ivljava pojedinac.

Zasad je sve jednos-tavno. Pomno�ite li,meðutim, ovo sa D

minus, odnosno onim di-jelom dobi od 70 godinakoji pojedinac nije pro�i-vio – primjerice 65/70 zapetogodišnje dijete ili10/70 za šezdesetogodiš-njaka – dobit æete do�i-vljaj Stvarnosti (S) karak-teristièan za tog pojedin-ca. To objašnjava zaštoèovjek starenjem postajesve manje siguran u svo-je znanje. Zato što jeS=PD-. Èisto empirijskigledano, dijete zna višeod svojih roditelja.

Matematika potrebnaza dokazivanje S=PD- je– što ne iznenaðuje –opako slo�ena, a mo�daèak i nemoguæa. U sva-kom sluèaju, pokušaj seosvetio samom Zweistei-nu, koji je do�ivio katas-trofalan slom �ivaca s ne-obiènim uèinkom na nje-govu kosu. Kao što je ugenija veæ uobièajeno,svoj je �ivotni put okon-èao u psihijatrijskoj usta-

novi, a njegova teorija ni-kada nije objavljena, pri-krativši ga za moguænostda ostane bolje zapam-æen nego kao èovjek kojise, kadgod bi sestreokrenule leða, pretvaraoda pušta vjetrove.

Sve je to doista tragiè-no, jer je u eri masovnihmedija potreba za Teori-jom stvarnosti postalaveæom no ikada. Ta bi te-orija, primjerice, moglaobjasniti kako su idejepoput postojanja NLO-atijekom generacija iz po-druèja neobaveznih na-gaðanja prerasle u širo-ko prihvaæenu realnost,unatoè nedostatku bilokakvih opipljivih dokaza,izuzmemo li nekoliko fo-tografija koje, u najbo-ljem sluèaju, sugerirajuda su nepoznate letjeliceopremljene nekom vr-stom štita protiv idiot-fo-tografija, koji ih brani od

paparazza.»Mislim li da doista

svoje odrezane nokte èu-va u staklenci?«, ponoviSusan Summerday, dokse njezina besprijekornaljepota opuštala predprizorom starog savezni-ka. »Ne, Jeffersone, nemislim. Što ti ka�eš?«

»Oèito nije tako«, slo�ise stari Senator, »èistaglupost. Staklenka odajeizmišljotinu – zašto binajbogatiji èovjek na svi-jetu imao staklenku?Imaš li ti staklenku?«

Ona ozbiljno kim-nu, stišæuæi rubo-ve usana kako bi

Senatorovu primjedbupopratila s du�nom ozbi-ljnošæu. »Ne mogu se sje-titi kad sam posljednjiput uopæe vidjela sta-klenku. U kuæi negdje si-gurno postoje staklenke,ali ne u onim dijelovimakoje ja posjeæujem.«

»Upravo to sam i htioreæi. Iako to nije nešto èi-me bismo se trebali po-nositi, èinjenica je da pri-padamo nestaklenkastojklasi. Da je gospodin Loc-kes sklon tome da svojeodrezane nokte èuva zavjeènost, jamaèno bi na-bavio… kutijicu za dra-gulje. Rijedak primjerakkupljen na dra�bi. Bojimse da je èitava prièa za-pravo nemaštovita izmiš-ljotina nekoga kome se,posve doslovno, mozakukiselio. I otuda, dragamoja, ideja o staklenci.«

Kad je, prije 20 go-dina, isprepadanaSusan prvi put

prešla prag ovog apar-tmana ruku pod ruku sasvojim suprugom, tadanovopeèenim senatorom,samo ju je jedan èovjekdoèekao s iskrenom lju-baznošæu. On je ujedno iostao jedini èovjek koje-mu je apsolutno vjerova-la. Jefferson Smith imaoje nešto što ga je izdvaja-lo od svih drugih du�nos-nika, a njihovo se pošto-vanje prema njemu nijetemeljilo samo na èinje-nici da je rijeè o voði ve-æine u Senatu.

Unatoè svim kompro-misima na koje je moraopristati, unatoè svim iz-dajama koje je pretrpio isvoj zlobi kroz koju semorao probijati tijekomsvoje duge karijere, Jef-ferson Smith je nekakozadr�ao dobro srce.

Promatraèima sa stra-ne to se srce mo�da ne bièinilo velikim i teško dabi moglo impresioniratipropovjednika ili filan-tropa, ali oni koji su znalio èemu govore i koji sutijekom godina vidjelikako se njihovo vlastitopoštenje ljulja, lomi idrobi, Smithovu su spo-sobnost da se odupre vi-rovima moæi te zadr�iminimum zdrava razumai pristojnosti smatrali unajmanju ruku fenome-nalnim ostvarenjem.

Vladalo je opæeprihva-æeno mišljenje da bi onbio odlièan predsjednik,kad bi samo atlantijskajavnost bila psihološkisposobna glasati za debe-log èovjeka koji puši i pi-je.

»S obzirom na okolnos-ti, djeluješ mi budistièkispokojno, Jeffersone«,meko primijeti Susan,svjesna napetosti koja jepritiskala zrak oko njih.

»Tekuæa mantra, dragamoja«, prošapæe Senator,podi�uæi svoju èašu.»Nestrpljiv sam doznati oèemu je rijeè koliko i svidrugi ovdje, ali moj se�ivèani sustav upravo iz-digao iznad materijalnihbriga.«

»Nije li moguæe da jeLockes kupio ovo mjestoiz èiste zabave?«, upitaona optimistièno. »Uosta-lom, on si je vjerojatnomogao priuštiti da gaplati kreditnom karti-com.«

(Nastavlja se)

Roman »Neka budesvjetlost« Ruperta Morga-na upravo je objavljen jeu nakladi zagrebaèkoga»Algoritma«.

Hrvatski slobodni zidari i hrvatska dr�ava

636.: Svojom sna�nomliènošæu sveti Izidor Se-viljski, biskup i crkveninauèitelj, udario je peèatsvojem vremenu u svojojdomovini Španjolskoj,no njegov lik i djelo oduniverzalnoga su zna-èenja i za zapadnu kul-turu uopæe.

Izidor se rodio oko556. u Sevilli. Prilièno ra-no izgubio je oba rodi-telja pa je brigu za njegapreuzeo stariji bratLeander, koji je bio opatsamostana. Odgoj koji jeprimio od brata bio jestrog, ali je primio i sves-trano obrazovanje. Pri-dru�io se redovnièkojzajednici te postao re-dovnikom. U tridesetojgodini naslijedio je bratau opatskoj slu�bi.

Bio je roðen uèenjak.Zato mu je knji�nica bilakao neko svetište. Èitaoje djela velikih uèitelja,naroèito Origena, jedno-ga od najveæih uèenjakastarokršæanske aleksan-drijske škole. Poznavaoje dobro stare pjesnike,filozofe, povjesnièare,prirodoslovce i tako jepostao jednim od najbo-

ljih poznavalaca staregrèkorimske kulture.

Kao vatren štovateljaleksandrijske biblijskeškole i on je prihvaæaoalegorijsko tumaèenjeSvetoga pisma. Glavnomu je biblijsko djelo »Pi-tanja koja se odnose naStari zavjet«.

Godine 601. morao jenaslijediti na biskupskojstolici u Sevilli svogabrata Leandra. Biskupo-vao je trideset godina, aresila ga je svestranauèenost i govornièki dar.Njegova teološka škola uSevilli postala je naju-glednijom znanstvenomcrkvenom ustanovom uèitavoj Španjolskoj ono-ga vremena.

Vlastitu domovinu i èi-tavu Europu, zadu�io jesvojim glavnim djelom»Etymologiae«, prvompoznatom enciklopedi-jom. To je djelo u sred-njem vijeku poslije Sve-toga pisma bilo najvišeèitano i ponovno izdava-no.

Taj, mo�da najslavnijièovjek stare Španjolske,umro je 4. travnja 636. urodnoj Sevilli.

1949.: Ministri vanjskihposlova SjedinjenihAmerièkih Dr�ava, Ka-nade i deset zapadnoeu-ropskih zemalja – Belgi-je, Danske, Francuske,Nizozemske, Islanda,Italije, Luksemburga,Norveške, Portugala, Ve-like Britanije – stavili su4. travnja 1949. u Wa-

shingtonu potpise na do-kument o stvaranju NA-TO-pakta (od engl. NorthAtlantic Treaty Organi-sation – Organizacijasjevernoatlantskogapakta), vojno-politièkogaugovora kojim se ustroji-la sna�na vojnopolitièkaformacija zapadnih sa-veznika.

(Goldoni)

SUTRAAkademik prof. dr. Davorin RudolfHRVATSKI RAT ZA MIRAN RAZLAZ