prosinac 2014. Časopis učenika OŠ Ivana GundulićaZA

DN

JA K

LUPA

BROJ 41GOD. XVI.

Tema broja: Što i koliko čitamo?

2

izdavač: OŠ Ivana GundulićaGundulićeva 23 a Z A G R E B

tel/fax: 01 / 4854 - 187glavni i odgovorni urednik:

Pavao Jerolimovurednik:

Josip Pardon (8.a)uredništvo:

učitelji: Sunčana Bartaković, Marcela Bo-ban, Henrieta Herjavec Rubčić, Pavao Jerolimov, Darija Odorčić Matijević i Iskra Osmančević.

učenici:Konrad Kiss (8.a), Josip Pardon (8.a), Sara Supina (8.a), Korina Kolumbić (7.a), Ana Žužul (7.a), Lea Gelo (6.a) Lina Bokić (6.b) i Pala Bokić Liko (6.b).

likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupegrafički urednik: P. Jerolimov

tisak: fotokopiranje (100 komada)broj 41, godina XVI.Zagreb, prosinac 2014.časopis izlazi jednom u

polugodištucijena: 15 kuna

e-mail:os-zagreb-001@skole.htnet.hr

web stranica:www. os-igundulica-zg.skole.hr

Riječ urednika .............................Tema brojaŠto i koliko čitamo ..................Od razreda do razredaOd prve do zadnje klupe ..........Školski dopisnici javljaju .........Pročitali smo za vas ....................Healthy P.I.C.N.I.C. ...................Učenici - putopisci .....................Književnici za djecu ...................Iz povijesti stripa ......................Glazba, film, kazalište ...............Slikopisi ......................................Tko pita ne skita .........................Kradljivica knjiga .......................Biserko ........................................

Leti vrijeme, brzo, brže, najbržeImam osjećaj kako sam jučer radio na prvom broju Za-

dnje klupe, a evo iza naših leđa otkotrljalo se već četrde-set brojeva i 15 godina rada. Naprosto da ne povjeruješ, leti vrijeme. Tek što smo završili ovaj broj, moramo razmi-šljati i o sljedeća dva broja, o broju povodom Dana škole i onom posvećenom osmašima.

Kako ste mogli primijetiti, od ove školske godine naša se Zadnja klupa nalazi i na školskim web stranicama. Postupno ćemo uz dodavanje novih brojeva uvrstiti i one stare, jer, možda ćete kazati kako sam neskroman, imamo se čime po-hvaliti. Nije Zadnja klupa jedino čime se naša škola može podičiti. Uostalom, pažljivo prolistajte ovaj broj Zadnje klupe kao i naše školske internetske stranice pa ćete se i sami uvjeriti u to.

Vi svojim zalaganjem i učenjem značajno doprinosite ugledu škole. Sudjelovanjem u brojnim manifestacijama, natjecanjima i smotrama, a do kraja školske godine bit će ih još podosta, širite dobar glas o školi. Nije svejedno hoće li jednog dana neki vaš susjed reći: „U tu je školu išao naš ugledni i poznati susjed ili naša slavna susjeda.” Želim vam da jednog dana i vi budete ugledni građani Zagreba, Hrvat-ske, na našu radost, veselje i ponos.

Što se tiče Zadnje klupe, nemamo posebnih razloga za neke novotarije, zadržali smo isti broj stranica, iste rubri-ke, a što je najvažnije, zadržali smo, nadam se, i jednaku kvalitetu. Jest da možemo i bolje, potrudit ćemo se.

Ovom broju dodane su četiri stranice posvećene Healthy P.I.C.N.I.C. projektu. U želji da vam dočaramo svu ljepotu i čari sudjelovanja naših učenika i učitelja u tom projektu fotokopirali smo ih u boji. Na našu, a i vašu žalost, takve ideje koštaju pa smo morali podignuti cijenu časopisa na 15 kuna. Prvih nekoliko brojeva koštali su 5 kuna, a potom pre-ko deset godina nismo dirali cijenu od 10 kuna. Nadam se kako uvažavate i razumijete ovu našu nepopularnu mjeru.

Listajući ovaj broj, možda ste uočili kako ima više teksto-va s istim naslovom. To je naš prilog poticanju razumijevanja različitosti, toleranciji. Nismo svi jednaki i to moramo uva-žavati. Na predzadnjoj stranici uvrstili smo više tekstova o filmu Kradljivica knjiga. Djeca su nakon gledanja takvih fil-mova ili pročitanih knjiga vrlo emotivna, suosjećajna. No, ja se moram pitati jesmo li, u stvarnom životu, tako suosjećajni prema svojim razrednim prijateljima. Potičemo li ili sprječa-vamo nasilje. Izvrsna tema za SRZ.

Nemojmo zaboraviti, uskoro će početi II. polugodište i ono će brzo proći, a to znači treba prionuti učenju. Leti vri-jeme brzo, brže najbrže. Moji kolege i ja želimo da ostvarite željene rezultate i da budete sretni, zdravi i zadovoljni. Bu-dite radost i ponos i nama učiteljima i roditeljima.

U ovo blagdansko vrijeme darivanja u svoje ime i u ime svojih kolega želim vam, kao i vašim roditeljima, blagoslov-ljen Božić i sretnu novu 2015. godinu.

Pavao Jerolimov

2

3

48

10111516171820222324Na naslovnici: Likovni rad Lare Minić učenice 4. a razreda.

3

1. Uz riječ čitanje povezujem sljedeće asocijacije: knjige 52 časopisi, lektira, učenje, škola, pjesme…2. Tijekom dana sadržaje vezane uz nastavu čitam: a) do 30 min b) 30 - 60 min 54 c) 1,5 - 2 sata d) _____________________3. Tijekom dana čitam iz osobnog zadovoljstva: a) do 30 min b) 30 - 60 min 49 c) 1,5 - 2 sata d) _____________________4. Iz osobnog zadovoljstva čitam: a) knjige i različite vrste tiskovina b) tekstove na internetu 30 c) _____________________5. Najdraže mi je mjesto za čitanje soba 39 krevet 39 6. Najčešće čitam: a) u sebi 60 b) naglas7. Mislim da sam vještinu čitanja usvojio/la: a) u potpunosti b) većim dijelom 39 c) u dovoljnoj mjeri d) _____________________8. Moja obitelj posjeduje kućnu biblioteku: a) da 50 b) ne9. Radije čitam: a) prozu 63 b) poeziju 10. Najviše volim čitati: a) kriminalistiku 21 b) pustolovine 48 c) bajke d) pjesme e) dnevnike 9 f) priče g) putopise h) znanstvenu fantastiku i) ostalo11. Čitam knjige : a) po preporuci prijatelja b) po sugestiji učitelja c) po nagovoru roditelja d) svi čitaju hit - naslov e) iz drugih razloga 4712. Knjige najčešće: a) posuđujem u školskoj knjižnici b) posuđujem u gradskoj knjižnici 49 c) kupujem13. Je li čitanje važno: a) DA – zašto? 76 b) NE – zašto?

Prošle školske godine profesorice hrvatskoga je-zika u našoj školi Marcela Boban i Iskra Osmančević provele su anketu u višim razredima, odnosno od V. do VIII. razreda, naslovljenu Što i koliko čitamo? Anketa je bila anonimna, a pitanjima vrlo sadržajna i sveobuhvatna što uostalom možete vidjeti u prilo-ženoj tablici (lijevo). Ta je anketa potom obrađena po razredima (dobnim uzrastima), a zatim ukupno na razini cijele predmetne nastave.

Kako smo, prošle školske godine imali obilje za-nimljivog i ozbiljnog materijala za naš školski list Zadnju klupu, objavljivanje te ankete ostavili smo za ovaj broj. Smatramo kako ne bi bila neka znat-nija razlika u odgovorima da smo tu anketu proveli i ove godine.

Anketom je od 105 tadašnjih učenika obuhvaće-no njih 78, odnosno 74% što je 3/4 od ukupnog bro-ja učenika predmetne nastave, pa možemo kazati kako su rezultati mjerodavni za donošenje stručnih zaključaka. Spomenimo usput kako je anketirano 36 djevojčica (46%) i 42 dječaka (54%).

U priloženoj tablici ponudili smo brojčano naj-više dobivenih odgovora na pojedino potpitanje i istaknuli smo ih tzv. ukošenim masnim slovima. Namjerno smo izostavili ostale brojčane podatke, koji su znatno manji, kao i postotke kako bismo vam olakšali čitanje i izvođenje vaših zaključaka na temu Što i koliko čitamo.

Čitajući dobivene odgovore može se kazati kako nismo dobili nešto što nismo očekivali. Ono što nas može zabrinjavati, iako rezultat nije neočekivan, jest vrijeme provedeno u čitanju, bez obzira je li to vezano za nastavu ili nešto što čitamo iz vlastitog zadovoljstva. U sprovedenoj anketi zamjetno je za primijetiti kako djeca malo čitaju stripove i dječje časopise. Je li razlog tomu što na našem tržištu i nemamo baš nekakav broj dobrih i kvalitetnih stri-pova i dječjih časopisa ili je to zbog toga što se od roditelja traži novčani dodatak?

U zadnjem pitanju na potpitanje Zašto? dobili smo niz zanimljivih odgovora, a ona najčešća ista-knuli smo tzv. masnim ukošenim slovima.

Čitanje je važno zbog lakšeg učenja, da saznamo sadržaj, zbog rješavanja zadataka, da se snađemo na TV i chatanju, da saznamo nove riječi i naučimo lijepo govoriti, radi lakšeg snalaženja i informira-nja u svijetu i okolini, za razvijanje komunikacije, mašte, zabavno je, za razvoj govora, zbog zanimlji-vosti, pisanja zadaće, saznajemo o novim stvarima, puno naučimo, bili bismo glupi i jadni bez čitanja, puno bi propustili lijepoga, čitanje „otključava“ mnoge prilike, otkriva važne stvari, znanje o jezi-ku, da ne bude dosadno, za titlove, imamo zakone, bez čitanja ne možeš voziti, igrati igrice, saznajemo pouke koje nam pomažu u životu, ništa ne bismo mogli naučiti za život važno bez čitanja, cijeli život čitaš i sve čitaš u životu, čitanje je dio života.

Kažimo na kraju kako su profesorice Marcela Bo-ban i Iskra Osmančević, uz iscrpnu analizu ankete, ponudile i top listu najčitanijih knjiga po razredu, no zbog nedostaka prostora te smo zanimljive i ko-risne podatke ovdje izostavili.

4

Najviše mi se sviđa što su sve govorili dalmatinskim zato jer mi je teta iz Splita. Jako mi se svidjelo kad je Palunko došao kod morskog kra-lja i kad su plesali. Svidjela mi se zato jer je bilo jako smiješno. Nije mi se svidjelo kad je Palunko udario svoju ženu zato što je to tužno izgledalo i zvučalo. Nije mi se svidjelo i to da su izgubili svoje dijete.

Ema Petričević, 3. aMeni se nije svidjelo zato jer su napravili previše drame. Palunko se

samo derao i samo je tugovao. Žena je samo plakala i pričala o mor-skom kralju. Kralj je bio dosadan jer je samo spavao, morski podanici su pjevali dosadne pjesme i tajnica Dagnjica je samo budila morskog kralja i frfljala. Svidjele su mi se samo munje, oluje i valovi.

Viktor Mijatović, 3. aNije mi se svidjela cijela predstava. Nije mi se svidjela jer je bila duga,

dosadna i naporna. Spavao sam od dosade. Bilo je preglasno kada se morski kralj pojavio. Samo sam gledao u svoj sat kada će završiti. Pa-lunko je stalno tugovao.

Borna Mršić, 3. aMeni se nije ništa svidjelo zato što je Palunko stalno histerizirao, a

mogao je i na miran način to srediti. A njegova žena je bila malo plačlji-va pa mi se to nije svidjelo. A Palunko je samo htio do morskoga kralja. Njegova žena, kad je vidjela svoje izgubljeno dijete, nije ga htjela. Nije mi se svidjelo to što je bila malo razvučena.

Tara Srzentić, 3. aMeni se svidjelo sve, posebno kada je Palunko dobio sina i kada je

vidio morskog kralja. A nije mi se svidjelo to što je predstava bila malo dosadna. Malo je bilo preglasno.

Lana Čaplar, 3. aMeni se predstava uopće nije svidjela. Bilo je jako dosadno i vruće.

Pola predstave je izmišljeno i promijenjeno. Bilo je zabavno jedino kada su se pojavili morski kralj i njegovi prijatelji. Moraju predstavu dobro osmisliti prije nego je prvi put prikažu.

Ema Stamenković, 3. aSvidjelo mi se kako su glumci glumili, ali su previše dramatično od-

glumili. Sve se znalo što će biti, a oni su sporo glumili. Svidjela mi se muzika, ali je bila previše glasna. Ribar Palunko bio je osjećajan i iritan-tan, a to mi se nije svidjelo.

Mirta Merunka, 3. aSvidjeli su mi se specijalni efekti u nekim dijelovima, a neki su bili

preglasni pa me to smetalo. Sve skupa bilo jako dobro. Bilo je dobro to što su svi bili jako smiješni, ali je bilo i jako puno drame, a to nije baš lijepo. Uglavnom je bilo dobro.

Padme Sladoljev, 3. aMeni se predstava nije svidjela zato što je bila dosadna. Bila je dosad-

na zbog toga jer su se svi smijali. Ribar Palunko je trčao po kazališnoj dvorani. Bio je dobar samo morski disco.

Tibor Sekely, 3. aMeni se svidjelo kada je Palunko lovio ribice u svom brodiću, kad

je vidio ženu u kući, kad je napravio stoj, kad mu je žena dobila dijete, kad ga je izgubila, kad je Palunko došao do kralja uzeo dijete i smjesta pobjegao. Meni se nije svidjelo kad je kralj spavao, malo plesao, kad je Palunko ženi opalio šamar, kad je Palunko malo plakao.

Kristina Dragičević, 3. a

RIBAR PALUNKO I NJEGOVA ŽENA - predstava

Loretta Brestovec, 2. a Martina Lončarić, 2. a

Timea Piatko, 1. m

Elena Čižmešija, 1. a

Moja domovina ima more, polja, ravnice i gore.Ona je svima draga,I skriva razna blaga.

Što god bilo uvijek je volim,Da ostane ista često se molim,I kada sniva prekrasna biva.

Ponekad joj u čast posadim cvijetI zamislim bolji svijet.

Filip Rendulić, 4. aMoja domovina je plavo more.

Iza mora prostiru se gore.Po njoj se šeće cura Draga

Koja nosi kosu straga.Svugdje teče vodaPo njoj šeće roda.

Ja uvijek Boga molim Jer domovinu svoju volim.

A kraj vode vrba snivaSretna što se zove Iva.

Svuda uokolo cvate cvijetZa mene je domovina čitav svijet.

Julian Lukač, 4. a

MOJA DOMOVINA

5

Bio jednom dobri sveti Niko-la, koji je jako volio djecu. Kad bi ugledao čiste čizmice odmah bi se razveselio i stavio poklončić. I do-šao je dan kad dolazi sveti Nikola. Tad se zeko spremio, a zaboravio je pogledati na kalendar. Krenuo je na put i čudio se: ‘‘Kako je tako hladno?’’ Sretne svetog Nikolu na putu. Sveti Nikola ga upita: ‘‘Što ti radiš ovdje mali?’’ ‘‘Pa ja sam mislio da je proljeće, oh, zabora-vio sam pogledati na kalendar.’’ ‘‘Pa, prijatelju, svatko griješi, ali na greškama se uči.’’ I tako zeko ni-kad više neće pogriješiti.

Lana Jesenko, 2. m‘‘Lijep snježni dan’’ reče sve-

ti Nikola. Zec je sjedio u svojoj kući. Zatim je otišao ne pogledav-ši na kalendar. Zbunjeno je gle-dao kako se djeca sanjkaju i rade snjegovića, a najviše se iznenadio kada je vidio snijeg i još svetog Ni-kolu. Da djeco, i upitao ga je: ‘‘Za-što sam tu?’’ – upitao je zec. ‘‘To bi te ja trebao pitati.’’ – odvrati sveti Nikola. ‘‘Tužan sam’’ – reče zec. ‘‘Svatko se može zabuniti’’ – tje-šio ga je sveti Nikola. ‘‘U pravu si. Kada se vratim kući prije nego što negdje krenem pogledat ću prvo na kalendar. Dobro. Doviđenja.’’

Nika Somek, 2. mJednom je uskrsni zec zabora-

vio pogledati na kalendar. ‘‘Vrije-me je da krenem. Kad je zec izašao iz kuće, vidio je da je sve bijelo. ‘‘Baš je hladno za mjesec ožujak’’ reče zec i tužno sjedne na panj. Pred uskrsnim zecom se pojavio sveti Nikola. Zec ga upita: ‘’Što radim ovdje?’’ ‘‘Kao što vidiš zima je.’’ odgovori mu Nikola. ‘‘Uh, ah.’’ udari se zec po čelu. Nikola se toli-ko smijao da su darovi poskakiva-li u vreći. ‘‘Nema veze’’, progovori sveti Nikola: ‘’Mogu doći k tebi na Uskrs.’’ ‘‘To bi bilo divno!’’ uskli-kne zec. Sveti Nikola je za svaki Uskrs došao k zecu.

Nikola Marki, 2. m Pada snijeg. Svako dijete čeka

svetog Nikolu. Djeca se sanjka-ju. Ugledala su svetog Nikolu i uskrsnog zeca. Sveti Nikola upita zeca. ‘‘Zašto si ti tu?’’ ‘‘Zato što je sada proljeće. ‘‘Ali, pada sni-jeg’’ kaže sveti Nikola. ‘‘Sada je zima, a. ne proljeće!’’ ‘‘Što? Sada je zima?’’ ‘‘Da.’’ ‘‘Pa onda bok! Vi-dimo se na proljeće, boook!’’

Zsofia Schubert, 3. m

Tata je odlučio da idem sama s prijateljem na Himalaju. Kada sam to čula, gledala sam u njega otvorenim ustima. Brzo sam otrčala u sobu i spremila se. Sišla sam niz stube i utr-čala u auto. Tata me odvezao do pri-jatelja. Upalili smo auto i dodali gas. Putovali smo čak dva dana i stigli na željeno mjesto. Cijelo sam vrijeme spavala, zamislite! Znači, izašli smo iz auta i ušli u topli hotel. Odmah smo utrčali u topli jacuzzi te se opustili. Pijuckali smo topli kakao i gledali crtić Garfield. Nakon dva sata smo pošli na počinak. Tamo smo ostali tri mjeseca. Nažalost, morali smo otići. I opet smo dugo putovali.

Marta Marki, 4. m

Dok se neodoljivi miris širi, nemoguće mu se oduprijeti kada je tako topao i fin. Iz pekarnice je došao, a pekar mijesi po 101. put tijesto. Svi ga pitaju: ‘‘Zašto se žu-riš?’’ ‘‘Pa danas je Dan kruha, pra-vim kifle, pogače, kruh...’’

I tako se on pripremao znaju-ći da zločesti gradonačelnik neće njemu ništa dati od kruha na pro-slavi i u silnoj tuzi i ljutnji zaspe. Probudio se i sjetio da je zaspao, ali bio je u najboljem redu na proslavi. Pa gradonačelnik je bo-lestan, a za zamjenu je zadužen prijašnji i puno bolji pa je i pekar mogao probati svoj kruh!

Arpad Pinter, 4. m„Kruh naš svagdašnji daj nam da-

nas“ bile su riječi molitve „Oče naš“ kad sam bila u crkvi i upravo tog tre-nutka sam se sjetila recepta za kruh. Sjetila sam se i sastojaka: brašno, kvasac, voda, jaja i zagrijana pećnica. Prvo, umijesite tijesto: pomiješajte brašno i jaja, dodajte kvasac i vodu. Drugo, ostavite da odstoji. Treće, sta-vite da se peče oko 45 min. Četvrto, izvadite da se ohladi. Ako želite, mo-žete pozvati i goste. O! Skroz sam zaboravila, već je gotovo! No, dobro, barem znate recept za kruh.

Marta Marki, 4. m

KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI

KAD ODRASTEM PUTOVAT ĆU…

Moja mama je oduvijek htjela otputovati u Pariz. Ja sam isto htjela otići u Pariz. Svi govore da je to ro-mantičan grad. Mislim da će i tata htjeti doći. Imamo dovoljno novaca za put do Pariza i nazad. Pa što če-kamo, praznici su, ionako nemamo planove, a ako nemamo planove mo-žemo u Pariz! Mama i tata su se složi-li pa smo krenuli. Sjeli smo u avion i krenuli u Francusku. Brzo smo stigli. Smjestili smo se u hotel pored Ajfelo-vog tornja. Ostali smo tamo 7 dana. Popeli smo se na Ajfelov toranj. Jako je bilo zabavno. Ne mogu vjerovati da sam doživjela ovo putovanje. Čujem kako me Zagreb zove.

Agata Habibović, 4. m

Jednog ljetnog jutra dječak je čitao čitanku. Odjednom iskoče iz čitanke jedan cvrčak i jedna cvr-čica. Gledao je u njih kako plešu. Kada su završili s plesom, poveli su dječaka u svijet knjiga. Putovali su pet stotinki i stvorili se u cvrčkovoj kući. Dječak je vidio puno čarob-nih napitaka, ali mu je samo jedan zapeo za oči. Cvrčak mu je obja-snio da je to napitak za lijepo čita-nje. Dječak ga je zamolio da uzme napitak za čitanje, oprostio se s njim i vratio se kući za pet stotin-ki te krenuo večerati. Večera je bila jako duga jer je dječak pričao majci i ocu zašto ga nije bilo tako dugo. Oprao je zube i krenuo na počinak.

Marta Marki, 4. m

ČUDOTVORNI NAPITAK

VUKOVAR JE GRAD HEROJA!Vukovar je grad pun heroja,

jer su se tijekom rata borili. Zbog toga se grad Vukovar može zva-ti „grad heroja“. Ljudi su im jako zahvalni. Bez naših hrabrih he-roja ne bi bilo naše domovine. Nažalost, neki heroji su poginuli, a to znači da vole svoju domovi-nu. Ljudi koji nisu doživjeli Do-movinski rat, dan Domovinskog rata ne cijene koliko i oni koji su ga doživjeli. Zato budite zahvalni Vukovarskim herojima!

Dominic Markovina, 4. m

KAKO JE USKRSNI ZEC DOŠAO NA DAN SV. NIKOLE

Zoltan Schubert, 2. m

KAD ODRASTEM PUTOVAT ĆU…

Nikola Marki, 2. m

6

U gradu gdje živim ima puno ško-la, a svaka je posebna na svoj način: neke imaju mnogo učenika, neke su školske zgrade (posebno) jako veli-ke ili male, a neke su neobične zbog svog smještaja u gradu. Mislim da je moja škola drugačija (od drugih) zbog (svog okruga) svoje okolice. Okružuju je stambene zgrade male i velike, niske i visoke.

Ipak, mislim da je najneobičnije njeno je dvorište. Škola je mala tako da dvorište naspram nje izgleda go-lemo. Ispred škole nalazi se prostor s klupicama, sadnicama i stolom za stolni tenis. Zgrada odvaja dvorište od školskog igrališta koje je svježe asfalti-rano i obojeno, a postavljeni su i novi koševi za košarku. Najljepša i naju-pečatljivija na igralištu su dva drveta zasađena tako da gledaju dan i noć u školu. Oni u jesen oblače tanke žute haljine i narušavaju ugled drugom dr-veću na igralištu. Drveće u to vrijeme je smeđe i neugledno, tako da im taj posao nije težak. Ali, čak i taj par kra-ljevskog drveća u jesen pati zato što tada daje plodove koje nijedno dijete ne voli. Plodovi su narančasti s košti-com, ali su i neugodnog mirisa. Oni su zaposjeli dvorište i neka djeca zbog toga više ne uživaju u njemu. Netko je postavio usamljenu drvenu klupu između njih, možda zato da postigne veseliji ugođaj. Ta klupa ne pripada onamo, nepozvani je gost. Kraljevsko ga je drveće gađalo svojim lišćem, a kiša ga je uništila.

Mlado, tek zasađeno drveće pla-če s lipom. Žuto lišće bježi iz svojih domova, sa grana drveća. Oblačno nebo najavljuje kišu. Ptice putuju prema jugu. Djeca, ipak moraju u

Našu svakodnevnicu sve više zaokuplja nova tehnologija, što na-žalost dovodi do toga da sve manje čitamo knjige. Mogu li mobitel, kompjutor i ostala tehnička poma-gala u potpunosti zamijeniti dobru knjigu? Stara izreka kaže ,,knjiga je čovjeku najbolji prijatelj”. Uistinu, uz knjigu se možemo smijati, pla-kati, poistovjećivati se s likovima i otploviti u neki vlastiti svijet mašte. Čitajući knjige, koje su plod mašte različitih autora, i sami dobivamo nove ideje, zamisli i inspiracije te na taj način razvijamo svoju ma-štu. Kada čitamo, nesvjesno učimo nove izraze i riječi, te tako radimo na bogatstvu i raznolikosti svo-ga rječnika što nam omogućuje ljepše i jasnije izražavanje. Auto-ri u svojim knjigama često iznose svoje stavove i misli. S njima se mi možemo i ne moramo slagati, ali će nam u svakom slučaju pomoći u izgradnji našeg vlastitog mišlje-nja. Knjige nam mogu biti korisne u mnogočemu i uz to nam pružiti pregršt zanimljivih, uzbudljivih i prekrasnih trenutaka. Knjiga nam može pružiti utjehu, razveseliti nas, ponuditi nam savjet i otvoriti nam neke nove poglede na život, baš poput prijatelja.

Ana Žužul, 7. a

JESEN NA ŠKOLSKOM IGRALIŠTU

KNJIGA JE PRIJATELJ

Kraljeva kći se razboljela i nit-ko joj nije mogao pomoći. Ona je voljela običnog slugu. Mudrac je rekao da će je spasiti samo miris plave ruže. Mnogi su krenuli u potragu. I sluga je odlučio pro-naći plavu ružu. Hodao je dan i noć,pitao za plavu ružu,ali nitko nije ni čuo da ona postoji. Neki cvjećar, koji je mislio da poznaje sve ruže na svijetu,rekao mu je da plava ruža ne postoji i da je neće nikada pronaći. Sluga je kupio vje-ru. Idućeg dana sreo je starca i sve mu ispričao. Starac ga je pogledao i kaže mu da je svaka ruža plava ako je srce puno ljubavi. Mladić sve shvati i vrati se kući. Uzeo je neku malu ružu i potajno otišao djevojci. Dao joj je ružu s puno ljubavi. Čim ju je djevojka primila u ruke postala je plava ruža,a dje-vojka je ozdravila.

Ante Zovko, 5. a

PLAVA RUŽA

Ljudi na ovom svijetu su različi-ti, neki su siromašni, a neki bogati. Većina ljudi koji su bogati ismija-vaju i vrijeđaju siromašne ljude, a uopće ne vide koliko su oni jadni i siromašni dobrotom u duši.

Mnogi ljudi na ovom svijetu su siromašni, ali nisu zbog toga tužni, nego su sretni i nastavljaju život dalje. Ljudi, da bi bili izvrsni, ne moraju biti bogati, imati cijelo bo-gatstvo ovoga svijeta, nego moraju biti bogati dobrim osobinama. Si-romašni ljudi nisu ljuti, ljubomor-ni na bogate, nego su sretni zbog njih. Ljudi moraju biti jednostav-ni, moraju biti jednaki u ophođe-nju prema drugima. Svi se moraju slagati kako bi svijet bio sretan. Istinsko bogatstvo je kada su ljudi iskreni jedni prema drugima. Lju-di su ponekad čudni. Na primjer, ako je neki čovjek bogat, a drugi siromašan, vjerojatnije je da ovaj bogati neće pomoći i sprijateljiti se sa siromašnim. A prijateljstvo je nešto što se ne može opisati, nego doživjeti, jer kroz prijateljstvo ljudi pomažu, podupiru ljude kojima je to potrebno. Zato ljudi moraju biti obzirni prema onima koji su dru-gačiji od njih.

Ja mislim da ljudi moraju po-magati siromašnima, jer će time siromašni ljudi biti sretniji. Svaka sitnica siromašnoj osobi znači jako puno, jer siromašnoj osobi je do-voljna samo jedna lijepa riječ da se na licu pojavi osmijeh. Zato treba sve ljude na ovom svijetu prihva-ćati jednako, jer svi siromašni ljudi su bogatiji od jednog bogataša.

Željka Mitrić, 7. a

ISTINSKO BOGATSTVO JE BOGATSTVO DUHA

Petra Brezovac, 7. aDavid Glazer, 5. a

školu. Njihovo se raspoloženje pokla-pa s tugom jeseni. Kiša pada i natapa zemlju svojim suzama. Zanimljiv je tak kontrast; nekima to znači radost života, a nekima dosadu i tugu.

Lina Bokić, 6. b

7

Dana 8. rujna 2014. godine bio je poseban dan za moju sestru Pe-tru koja je krenula u I mađarski ra-zred moje OŠ Ivana Gundulića. U školi je bila najprije priredba, pa je kasnije sa svoje tri nove prijateljice i učiteljicama otišla u učionicu.

Prije sedam godina i ja sam bio prvašić, no nismo imali priredbu jer na taj dan bio Dan žalosti zbo-gpogibije dvanestorice vatrogasaca na Kornatima. Ali nisam radi toga bio ništa manje uzbuđen.

Hodam ulicama Vukovara uz obalu rijeke Vuke nestrpljiv da vidim taj silni Dunav. Kada sam stigao do Dunava, nešto drugo privuklo mi je pozornost. Bio je to veliki bijeli križ koji stoji, onako ogroman, na samome kraju Hr-vatske. Već iz daljine sam vidio na njemu uklesan hrvatski pleter, grb i tekst. Čim sam prišao blizu, na glagoljici je pisalo: „NAVIK ON ŽIVI, KI ZGINE POŠTENO.“

Osjećao sam se u isto vrije-me i ponosno i tužno. Sjetio sam se brojnih priča koje sam slušao o Vukovaru i o ratu protiv moje domovine i ovog divnog grada, strašnim patnjama i neviđenim herojstvima naših branitelja, o pokoljima nevinih i divljačkim razaranjima.

Taj bijeli križ koji je sagrađen od dalmatinskog i istarskog ka-mena vječni je podsjetnik na sve one koji su se žrtvovali za Hr-vatsku i koji su dali svoj život za slobodu svoje domovine. Stao sa, pognuo glavu, zatvorio oči i u sebi se pomolio.

Sada sa sigurnošću znam što znače riječi Petra Zrinskog „Navik on živi, ki zgine pošteno.“

Hvala ti, Vukovare, hvala tvo-jim herojima, hvala ti na slobod-noj zemlji Hrvatskoj.

Branimir Grubelić, 8. a

Živim u svijetu u kojemu ve-ćina ljudi ne teži savršenstvu i iznadprosječnosti. Mislim da se ljudi boje riskirati kako ne bi po-stali „čavao koji strši“. U mojem slučaju nije tako. Bilo to u školi, na treningu ili negdje drugdje volim raditi na svoj način, svjestan cije-ne koju ću platiti.

Moj je cilj u životu dosegnuti savršenstvo u plivanju, a za to se treba puno žrtvovati te mnogo truda uložiti. Ponekad probleme,

PROSJEČNOST JE LAKŠI PUT KROZ ŽIVOT

PRVI DAN ŠKOLE

Timotej Tomašković, 8. aPavla Tafra, 8. a

Mikula Mužić, 8. a

U rujnu 1943. moj djed je kre-nuo u prvi razred u dalekom El Shattu na Sinajskom poluotoku. Tamo je izbjegao za vrijeme rata sa svoje dvije sestre i mamom te osta-lih 35000 ljudi iz Dalmacije. Nakon 70 godina poželio mi je pokazati svoju školu.

Krenuli smo avionom prema Egiptu gdje nas je dočekao pijesak, koji se osjetio i u zraku s vjetrom koji ga nosi. Činilo mi se da i zrake sunca teže prodiru kroz tu pješča-nu zavjesu. U Kairu sam se osjećao kao da rat nije prestao jer su ulice pune vojnika i vojnih vozila. Sinaj-ski poulotok je vojna zona i nismo mogli doći javnim prijevozom te smo u El Shatt išli autom Hrvat-skog veleposlanstava u Kairu.

U autu je bilo vrlo živo. Djed je pričao i ispitivao vozača što nas tamo čeka. Nakon što smo prošli vojne punktove tunel ispod Sue-za, vodili su nas kroz pustinju te smo stigli do Memorijalnog gro-blja Republike Hrvatske u El Sha-ttu. Od djedove škole nije ostalo ništa, samo pijesak i poneka mala pustinjska ruža, ali njegova sjeća-nja su bila toliko živa. Čak mi je pokazao je gdje su bili šatori njego-ve škole, gdje su oni bili smješteni, kako su vikendom za nagradu išli na obale Sueskog kanala gledati brodove kako plove. Tako sam se i ja na tren uživio u njegova sjeća-nja. Noću su ih prelijeta li avioni, pala je bomba na izbjeglički kamp i kći njegova učitelja je poginula. Na Memorijalnom groblju, koje je jedino ostalo od izbjegličkog kam-pa, zapalili smo svijeću i krenuli natrag. U automobilu je sada bio muk, svatko je bio sa svojim mi-slima. Ja sam razmišljao o svojoj školi i kako sam sretan što mogu ići u nju premda su je htjeli zatvo-riti. Nisu uspjeli i nadam se kako ću svojoj djeci jednog dana moći pokazati svoju školu kao što je moj djed meni pokazao svoju.

Luka Mitar, 8. a

uključujući i treninge, pokuša-vam odrađivati na kreativan na-čin, ali to je teško. Gotovo uvijek mi netko stane na put. Znam da je mnogo toga lakše raditi na oso-bit i maštovit način, ali ponekad popustim pritisku okoline iako mislim da to nije pravilno. Mislim da bismo svi trebali biti različiti i posebni u rješavanju problema, ali bismo također nekada trebali po-stupiti kako okolina od nas traži.

Prateći životopise vrhunskih sportaša shvatio sam da su svi dru-gačiji, da svaki ima posebnu priču. Shvatio sam da su oni uspjeli zato što su išli iznad granica razuma, putem kojim još nitko nikada nije išao. Ljudi se boje biti posebni, boje se stršiti, izdvajati od okoline, ali ne shvaćaju da upravo ti ljudi pokreću svijet. Tako je i sa znan-stvenicima. Za većinu ljudi oni su bili ludi sve dok nisu pronašli način kako svijet učiniti ljepšim mjestom za život. Tada bi im se svi divili i ne znajući kroz što su sve prošli da bi ostvarili svoj cilj.

Mislim da bi se svi trebali od-važiti i ne popustiti pritisku oko-line jer jedino tako mogu uspjeti. Znam da je teško doseći cilj koji si zadamo, ali ne odustajući doći ćemo do cilja. Uspjet ćemo u ono-me što si zadamo samo ako radi-mo više, bolje i drugačije.

Luka Prostran, 8. a

K R I Ž

8

ŠKOLSKI DOPISNICI JAVLJAJUNOLU NOLU

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom mi, učenici 5. razreda, posjetili smo Tiflološki muzej. To je muzej o slijepim i sla-bovidnim osobama i nastoji nam približiti svijet u kojem oni žive. Nakon kratkog predavanja o na-stanku toga muzeja svi smo prošli kroz „crnu sobu“ u kojoj smo rje-šavali različite zadatke u potpunoj tami i tako bar na trenutak doživjeli svijet slijepih osoba. Gledali smo i film o Vinku Beku, utemeljitelju zagrebačke škole za slijepe i sla-bovidne osobe. Naučili smo što je Brajevo pismo i pokušali smo pisati brajicom. Posjet muzeju bio je jako poučan i zanimljiv jer smo naučili da sve ljude treba poštivati i da tre-bamo uvažavati različitosti.

Leonela Krajač, 5. a

POSJET TIFLOLOŠKOM MUZEJU

U utorak 18. studenoga 2014. uče-nici sedmog i osmog razreda u pratnji profesorice biologije Ive Krajačić So-kol išli su u Prirodoslovni muzej na radionicu „Pobuna u kokošinjcu“. U 14:15 našli smo se ispred škole i po-lako krenuli. Profesorica nam je una-prijed rekla da se radionica odnosi na DNA, pa sam si ponovila gradivo. Kad smo ušli, otišli smo u prostoriju s računalom na kojem nam je jedna gospođa pustila prezentaciju. Po-gledali smo je i krenuli u laboratorij gdje smo se podijelili u 3 grupe. Za-tim nam je objasnila što sve trebamo napraviti da oslobodimo DNA iz sta-nice. Prvo smo u vrećicu stavili pola banane i 4 žlice vode i sve to dobro izgnječili rukama. Onda smo u pla-stičnu čašu ulili 4 žlice te mješavine i 3 žlice deterdženta za suđe te promi-ješali. Nakon toga smo u tu mješavi-nu dodali 1 žlicu soka od ananasa te miješali 5 minuta. Kad se to pomije-šalo u drugu čašu smo stavili papir-nati ručnik (do pola čaše) i polako ulijevali mješavinu. Procijedilo se, pa smo uzeli epruvete te mješavinu ulili do četvrtine. U tu istu epruvetu ulili smo još jednu četvrtinu neke otopine, zatvorili ju i lagano promućkali. Na-kon toga se moglo vidjeti kako DNA izlazi na vidjelo. Iako se slabo vidjelo, svi smo bili oduševljeni. Tada smo se podijelili u 2 grupe. Jednu je gospođa odvela pred laboratorij gdje se nalazio kokošinjac, a druga grupa je ostala i slagala DNA puzzle i igrala neke igre. Ja sam bila u drugoj pa sam pričekala da dođu po nas. Sad je bio naš red da istražimo kokošinjac i bilo kakav trag o životinji koja je pojela kokoš. Našli smo pero. Odnijeli smo ga u labora-torij te odrezali male komade tkiva. Tamo smo pipetirali i mućkali smjese koje smo dobili od raznih tvari. Kad smo dovršili, gđa je odnijela smjesu da bi mogla očitati DNA rečenicu. Mi

RADIONICA „POBUNA U KOKOŠINJCU“

smo je pričekali, a potom rečenicu odnijeli u banku DNA. Tamo smo čitali rečenicu jednom gospodinu koji je odmah našao našeg krivca - jastreba. Na drugom katu smo našli preparirane ptice, a tamo, naravno i našeg krivca.

Kad smo završili naša istraživanja bilo je već dosta kasno pa smo se za-hvalili djelatnicima muzeja i polako krenuli kućama. Moram priznati da sam u početku bila malo zbunjena, ali sam sve shvatila. U muzeju mi se jako svidjelo i iskreno kažem kako bih htjela biti na više ovakvih radionica.

Petra Brkljač, 7.a

U četvrtak 4. prosinca 2014. u našoj školi održala se već Noć matematike i njenih ljubitelja. Cijelu organizaciju je odradila naša profesorica matematike Brigita Peček uz pomoć drugih pro-fesora, ravnateljice i knjižničarke. Za vrijeme Noći mogli smo pronaći ra-zne zabavne sadržaje: npr. mogli smo slagati tangrame raznih boja i veliči-

NOĆ MATEMATIKE

Šestero novih učenika odazvalo se na gljivarski edukacijski izlet 4. listopada 2014. na Petrovu goru, a priključili su nam se i roditelji. Iako je to najplodnije gljivarsko područje, nismo imali sreće s vr-ganjima, ali su zato svi nabrali pune košare prosenjaka. Upoznali smo se sa zaštićenom i vrlo kvali-tetnom gljivom – maglen. Na tom izletu bilo je oko petsto sudionika, a svi su uživali u grahu, gljivar-skom kotliću, kolačima ali i živoj glazbi kao i plesu. Kušali smo i pa-lačinke sa sladoledom u GD „Mu-ljava“ za koje kažu da nema boljih.

Skupina od dvadeset i dvo-je članova, četrnaestero djece i osmero roditelja zajedno s vodi-teljem, sastala se u subotu 18. li-stopada na Glavnom kolodvoru. Krenuli smo turističkim vlakom do Stubičkih Toplica, a zatim au-tobusima do Pile. Odmah po do-lasku krenuli smo u šumu, ali kva-litetnih i poželjnih gljiva nije bilo. Ipak iskoristili smo priliku za edu-kaciju na uzorcima koje smo nala-zili. Po povratku iz šume i nakon okrijepe uslijedila je rekreacija, igre kartama, igra skrivača u šumi, jahanje i dr. Cijelo izletište orilo se zagorskom glazbom, koja je prema mišljenju sviju bila preglasna. Naš povratak započeo je oko 17h, a u 18:40 bili smo već u Zagrebu.

U ponedjeljak 13. listopada u našoj školi je održano predavanje i izložba gljiva. Nakon 36. izlož-be gljiva u Studentskom centru, Gljivarsko društvo „Kamilo Bla-gaić“ ustupilo je najljepše gljive našoj školi i uputilo svoje edu-katore. Izložba je izazvala veliki interes djece od kojih su mnoga postavljala pitanja ali i pokazala temeljna znanja o gljivama.

Dubravko Furlan, prof.

GLJIVARSKI EDUKACIJSKI SUSRETI

9

NOLU NOLUŠKOLSKI DOPISNICI JAVLJAJU

U maglovito jesensko jutro, koje je mirisalo na vlagu i kišu, krenuli smo prema Andautoniji, ostacima rimskog grada u turopoljskom selu Šćitarjevu. Bila sam jako uzbuđe-na i jedva sam čekala da vidim grad starih Rimljana. Putem sam vidjela samo mutne obrise zgrada i drveća, a ostatak vidokruga progutala je ma-gla. Nakon kratke vožnje stigli smo u Andautoniju. Magla se prorijedi-la i nazirale su se prve zrake sunca, no hladnoća nam je grickala obraze i vrhove prstiju. Uz stručno vodstvo prošetali smo ostacima rimskih ulica i čuli priču o termama i saunama u kojima su se Rimljani nalazili s pri-jateljima. Posjetili smo i kuću mirisa u kojoj smo prepoznavali različite mirise. Neki od njih bili su prekrasni, dok su drugi strašno zaudarali. Jesen-sko sunce je nadvladalo maglu pa su moji obrazi i prsti postajali sve topli-ji dok sam uživala u igrama iz doba Rimljana i u oblačenju haljina kakve su nosile Rimljanke. Nakon uzbud-ljivih igara, okrijepili smo se sendvi-čima i sokom, a zatim smo prionuli na rješavanje zadataka iz povijesti, geografije, hrvatskoga i engleskoga jezika. Sve smo nastavne listiće riješi-li i došlo je vrijeme za povratak kući. Ispunjena zadovoljstvom zbog dana provedenog u prirodi i s prijateljima, mahnula sam Andautoniji i rekla: „Vidimo se ponovno u proljeće.“

Neva Grozdanić, 5. a

POSJET ANDAUTONIJI

U petak 5. prosinca u 9 sati ujutro članovi grupe prve pomoći našli su se ispred glavnog ulaza na Velesajmu i krenuli na seminar u Novi Vinodol-ski u Dom Crvenog križa. Išli smo u pratnji naše profesorice biologije Ive Krajačić Sokol. U autobusu su bili učenici iz tri škole. Put je trajao oko 3 sata i prošao je prilično dobro. U Novi Vinodolski smo došli oko 12 h. Izašli smo iz autobusa, uzeli svoje stvari i ušli u zgradu gdje su nas u predvorju dočekali volonteri koji su nas odveli u sobe. Iz naše škole je išlo osam uče-nika 7. a razreda, šest djevojčica i dva dječaka. Sobe su bile sa šest kreveta, pa su se djevojčice smjestile u jednu sobu. Dječaci su bili smješteni u sobu s dječacima iz drugih škola. Svi smo bili jako uzbuđeni. Soba djevojčica je imala balkon, tako da smo svi izašli i gledali lijepo more i udisali taj čisti zrak. Nakon toga smo sišli na ručak. Za ručak smo imali tijesto, meso u saftu i zelenu salatu. Nakon ručka smo imali još malo vremena do pre-davanja, pa smo se odmarali, a kasni-je smo išli u obilazak. Kada smo se vratili, brzo smo se presvukli i otišli na predavanje. Predavanje je trajalo oko tri sata, ali isplatilo se. Poslije predavanja smo imali pauzu, nakon

koje je bila večera. Za večeru smo imali musaku. Najbolji dio dana, ba-rem meni, je bio disco koji je trajao od 21-23 h. Nakon disca smo išli u svoje sobe jer su se u 23.30 gasila svjetla, ali naravno to nije značilo da tada treba ići spavati. Buđenje je bilo oko 6.30 , jer je doručak bio u 8 h. U subotu smo za doručak imali kruh i putar, a za piće čaj od šipka. Taj smo dan imali dva predavanja, jedno predavanje ujutro, a drugo popod-ne. Na tim predavanjima su učenici svih škola zajedno radili, pa smo se uspjeli upoznati s puno djece s ko-jima smo navečer plesali i zabavlja-li se. Nakon prvog predavanja smo imali pauzu, pa ručak. Ručali smo juhu od rajčice, pire krumpir i po-hano meso. Poslije ručka smo imali pauzu do slijedećeg predavanja.

U slobodno vrijeme, kojeg je bilo malo, našli bi se u jednoj sobi gdje bi pričali i jeli. Nakon zadnjeg predava-nja smo imali jednu pokaznu vježbu, u kojoj su nam volonteri pokazivali kako bi to sve na natjecanju trebalo izgledati. Na večeru nas je profesorica odvela u pizzeriju i jeli smo fine pizze. Na kraju cijelog radnog dana išli smo u disco u kojem smo se konačno mo-gli opustiti i ne misliti na ništa drugo nego da se dobro zabavimo. Kada je završila zabava, otišli smo u sobe i po-čeli pakirati stvari. Kada su se ugasila svjetla još smo dugo bili budni i pri-čali u mraku. Ujutro smo ustali oko 6.30 i otišli na doručak. Za doručak su nam poslužili kruh i pekmez, te čaj od šipka. Nakon doručka smo otišli u svoje sobe po kofere i provjeriti jesmo li što zaboravili, spremili se za put, pozdravili se s društvom koje smo upoznali i krenuli prema autobusu gdje smo ukrcali svoje stvari i krenu-li za Zagreb. U Zagreb smo došli oko 11 h ispred glavnog ulaza Velesajma gdje su nas nestrpljivo čekali roditelji. Tamo smo se pozdravili i krenuli pri-čati doživljaje svojim roditeljima.

Korina Kolumbić, 7. a

PRVA POMOĆ U NOVOM VINODOLSKOM

DAN BORBE PROTIV AIDSA

na, isprobati razne pitalice i kvizove pa čak i izmjeriti svoju visinu pomoću matematičkih formula kojima se slu-že arheolozi. Ja osobno mislim da su ovakva okupljanja jako dobar način za popularizaciju matematike i da bi se trebala održavati češće jer ne samo da su zabavna i edukativna nego su i od-ličan način da upoznamo i onu dru-gu zabavnu stranu matematike koju u školi nažalost ne vidimo.

Luka Mitar, 8. a

Dana 1. prosinca obilježili smo Dan borbe protiv AIDS-a. Luka Mitar, Arijana Kaiser i Timotej Tomašković upoznali su nas s poviješću te bolesti, načinu njena širenja, kao i mjerama zaštite. Sindrom stečene imunodefi-cijencije (SIDA) (eng. - Acquired Im-munodeficiency Syndrome - AIDS) je bolest ljudskog imunološkog sustava. Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. ne-mogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti.

Sara Supina, 8. a

10

‘‘Ako ostanem’’ je knjiga Gayle Forman izvrsne spisateljice koja je još napisala romane „Sestre u pameti“, „Gdje je otišla“, „Samo jedan dan, „Samo godinu dana“. „Ako ostanem“ njezina je najpopular-nija knjiga po kojoj je napravljen i film. Sedamna-estogodišnja Mia suočena je s teškim odlukama. Hoće li ostati vjerna svojoj prvoj ljubavi — glazbi — čak i pod cijenu da izgubi dečka i napusti obitelj i prijatelje? Što će učiniti sa svojim životom? A onda, jednoga jutra u veljači, Mia i njezina obitelj sjedaju u automobil i u trenutku se sve promijeni. Odjedan-put nestanu svi izbori, osim jednoga. I samo on po-stane bitan. Mia je uključena u tragičnu prometnu nesreću u kojoj je i njezina cijela obitelj. Roman sli-jedi iskustvo Mie koja leži u komi potpuno svjesna onoga što se događa oko nje i sve što joj posjetitelji govore. Osjećaj agonije, gubitka najbližih (njezine obitelji), a svjesna je obilne ljubavi onih koji su živi, ona mora napraviti izbor - umrijeti ili živjeti.

Gayle Forman je za ovu knjigu osvojila 2009. NAIBA knjigu godine i 2010. Indie izbor Honor Award. Nastavak “Ako ostanem”, pod nazivom “Kamo je otišla”, govori s Adamove točke gledišta - roman o Adamu i Mii te odnos nakon nesreće. Iza-brala sam ovu knjigu za časopis „Zadnja klupa“ jer me potaknula na razmišljanje o životu, djelima koje smo učinili i o stvarima koje želimo učiniti, ali ipak nismo. Tijekom čitanja razmišljate kako bi bilo da ste se vi našli u jednoj takvoj situaciji, kome bi rekli nešto što nikada prije niste, učinili nešto što nikada prije niste. Na kraju još ću samo reći da mi se knjiga zaista jako sviđa te da me naučila gledati u život na neki drukčiji način. Ako birate što pročitati, moja preporuka je „Ako ostanem“.

Karmen Kunčić, 8. a

Vukovar je simbol stradanja u Domovinskom ratu. O tome sam znala jako malo i nikako sebi ni-sam mogla predočiti što se tamo događalo. Mama mi je pričala o Vukovaru i dala da pročitam knjigu Drage Maksimovića: ‘’Vukovar - grad tisuću isti-na’’. Bila sam šokirana. Nisam mogla vjerovati da se nešto takvo događalo na kraju XX. stoljeća. Knjiga opisuje događaje iz mjeseca u mjesec 1991 godine u kojima je sudjelovao pisac kao branitelj svoga rod-nog grada. Borio se u dijelu Vukovara koji se zove

Sajmište. Opisi sukoba, stradavanja njegovih prijate-lja, borba za opstanak, toliko su realno izneseni da sam mogla u svojoj glavi stvoriti sliku svega što se događalo u Vukovaru. Pa tamo su se branitelji bo-rili za svaku ulicu, za svaku kuću ... Neprijatelj im je bio tako blizu da su ga mogli gledati u oči. Oni su zapravo gledali smrt u oči svaki dan. Kako su se u ta-kvim situacijama osjećali. Drago Maksimović je opi-sao tako realno, jednostavno, snažno da često nisam mogla zaustaviti suze. Ne mogu ni zamisliti kako je to probuditi se i zaspati svaki dan dok je smrt svu-da oko tebe. A tako je bilo u Vukovaru. Pisac opisuje što je sve proživljavao nakon što je njegov grad pao u ruke neprijatelja. On više nije isti čovjek niti će to ikada biti. Jako me se dojmila njegova rečenica: ̋ Zato prijatelji moji, a i zbog toga što me odavno napustila hrabrost i zapravo nisam onaj čovjek kojeg ste pozna-vali jer je dio mene zauvijek nestao s vama˝ Pitam se kakav je osjećaj izgubiti prijatelje, obitelj, kuću, grad ... Nakon ove knjige puno više znam o Vukovaru. Smatram da ga se ne trebamo sjećati samo 18. stude-noga nego češće. Vukovar je to zaslužio. Zaslužili su to njegovi branitelji. Ako se nama mladima o tome ne priča s vremenom će se sve zaboraviti, a Vukovar se ne smije zaboraviti. Veselim se što će pisac knji-ge doći u Zagreb 18. prosinca 2014. predstaviti svoju knjigu pa ću ga moći osobno upoznati.

Mia Kapetanović, 7. a

Tajni dnevnik Adriana Molea je duhovita ispovi-jest tinejdžera koga muče obiteljski, školski i puber-tetski problemi. Radnja se odvija u Londonu prije tri-desetak godina. Adrian u dnevnik bilježi svoja čvrsta vjerovanja u književni talent, o velikoj ljubavi prema Pandori i o nesebičnom pomaganju devedesetogo-dišnjem starcu Bertu Baxteru. Tajni dnevnik Adriana Molea je prodan u rekordnom broju već prve godine kada je objavljen. Kasnije je po uzoru na roman sni-mljena tv-serija i kazališni mjuzikl. Svakako proči-tajte i knjige: Novi jadi Adriana Molea, Adrian Mole na pragu zrelosti, Adrian Mole i mali vodozemci te Adrian Mole divlje godine, svidjet će vam se.

Susan Lillian “Sue” Townsend engleska je spisa-teljica i dramaturginja koja se proslavila serijalom o Adrianu Moleu. Rođena u Leicesteru 2. travnja 1946. gdje je i umrla 10. travnja 2014. Radila je nekoliko poslova, između ostaloga bila je tvornička radnica i pomoćnica u trgovini. Potajice je pisala, uvjerena da to ništa ne valja. Napisala je nekoliko novela, dvanae-stak drama, a o Adrianu Moleu devet romana.

Zoia Dimić, 6. b

11

sam čekala sljedeće jutro.U srijedu ujutro smo otišli bro-

dom u grad Amalfi. Amalfijska je obala pod UNESCO-vom zaštitom zbog svoje ljepote i raznolikosti. Posjetili smo muzej papira i vidje-li kako se nekad izrađivao papir. Posjetili smo i jednu raskošnu ka-tedralu. Bilo je jako toplo pa smo se odlučili okupati. Plaža je bila du-gačka sa sitnim pijeskom. Nakon povratka išla sam sa Sarom na en-gleski. Tamo je bio dječak koji zna hrvatski pa smo malo pričali. Na-večer smo Sara, njene prijateljice i ja otišle na sladoled. Počela sam se već osjećati kao kod kuće.

U četvrtak ujutro smo autobu-som išli u razgledavanje Paestuma udaljenog oko pola sata vožnje od Salerna. Prvo smo posjetili malu tvornicu sira mozarelle i farmu za proizvodnju mlijeka. Malo smo podragali kravice i otišli na radi-onice. Restaurirali smo potrgane stare vaze i crtali starim grčkim metodama na gipsu. Zatim smo tamo jeli odličnu pizzu s mozare-llom proizvedenom u toj tvorni-ci. Nakon toga smo posjetili stari grad. Njega su osnovali kolonijal-ni Grci i u njemu su najuočljiviji ostatci dvaju Herinih hramova i Atenin hram. To su najočuvaniji grčki hramovi na svijetu. Također smo posjetili amfiteatar i muzej. Neki od nas tamo su kupili su-venire. Navečer je bio Comenius party. Održavao se u velikoj kući i vrtu jedne obitelji. Svirala je živa muzika, udarale su kastanje-te i plesalo se. Bila je jako vesela atmosfera i svi smo bili opušteni. Jela se tradicionalna talijanska hrana, palačinke s gljivama i si-rom, kuglof od riže i mesa, ho-botnica, zapečeno tijesto, pizze, torte… Umorni od plesa i zabave doslovno smo pali u san.

Dana 30. rujna 2014. u sklo-pu projekta Healthy P.I.C.N.I.C. predstavili smo susjednu zemlju Republiku Sloveniju. Svi učenici su se okupili u školskoj dvorani, a pridružila nam se i naša gošća gospođa Ana iz društva Slovenski dom. Ona nam je pričala o Slo-veniji, a osim nje prezentaciju su imale i naše učenice Ana Žužul, Sara Supina i Karmen Kunčić. No osim prezentacije bilo je i glaz-be. Ana i Niko Žužul pripremili su pjesme „Ob bistrem potoku je mlin“ i „Jaz pa pojdem na gorenj-skom“ koje su pjevali uz gitaru. No nisu bili jedini koji su pjevali, uz njih su još nastupili i učenici 4. razreda koji su otpjevali pjesmu „Moj očka“. Uz glazbu smo ima-li i ples, gospođa Ana i profesor Robin su nam pokazali korake, a zatim smo i mi malo zaplesali. Na kraju smo se stigli i zasladiti uz Prekmursku gibanicu koju su priredile naše tete kuharice.

Anita Martinec Slako, 7. aU četvrtak 30. rujna smo sla-

vili Dan Slovenije u sklopu pro-jekta Healthy P.I.C.N.I.C. Gledali smo prezentaciju u školskoj dvo-rani koju su nam pripremili čla-novi tima učenika. Nakon toga je Ana Žužul, uz pratnju svoga brata Nike na gitari, otpjevala ne-koliko slovenskih skladbi. Kada su završili, 4. a razred nam je ot-pjevao pjesmu „Moja očka“. Kao posebnog gosta smo imali gospo-đu Anu iz Kulturno-prosvjetnog društva Slovenski dom i ona je više govorila o Sloveniji. Pokazala nam je njihov tradicionalni ples i kada je objasnila kako se pleše svi smo ustali i počeli plesati. Kada je

Putovanje je započelo u pone-djeljak 13. listopada kada smo se avionom zaputili prema Münche-nu. Tamo smo presjedali te smo poslije podne stigli u Napulj. Doče-kale su nas obitelji i autima povezle svojim kućama u Salerno. U autu smo se upoznavale, Anna, Sara i ja. Te večeri sam ih razveselila daro-vima. Curama sam darovala puno Kraš proizvoda koje smo zajedno jele. Pokazale su mi stan u kojem sam se skoro izgubila jer ima puno prostorija. Prije spavanja igrale smo Trading cards i izrađivale na-rukvice od perlica. Zaspala sam razmišljajući o sljedećem danu.

U utorak smo Francuzi i mi posjetili njihovu školu. Djeca su nam priredila priredbu dobro-došlice i darovali nam čokoladi-ce. Škola im je velika i moderna. Imaju interaktivne ploče i mnogo kompjutora i projektora. Poslije ručka, s Annom sam išla na sat suvremenog plesa. Zatim sam prisustvovala satu engleskog jezi-ka kojeg je držala Peggy iz Južne Afrike. S njom sam malo popri-čala na „pravom“ engleskom je-ziku iako se Sara vrlo dobro slu-žila njime. Navečer smo prošetali gradom i išli na pizzu koja je bila jako ukusna. Primijetila sam da se svi poznaju i pozdravljaju iako grad i nije baš malen. U gradu su bili dani likovne umjetnosti i lju-di su slikali na velikim platnima. Nakon povratka kući mama je poljubila svoje kćeri, a mene po-gladila po glavi za laku noć. Jedva

HEALTHY P.I.C.N.I.C.PREDSTAVLJANJE

REPUBLIKE SLOVENIJE

HEALTHY P.I.C.N.I.C. U SALERNU - ITALIJA

sve to završilo svi su mogli uzeti Prekmurske gibanice koje su nam ispekle kuharice u školi.

Inja Van den Bremt, 7. a

12

HEALTHY P.I.C.N.I.C.

HEALTHY P.I.C.N.I.C. - NA DRUGOM KRAJU SVIJETA

S nestrpljenjem smo očekivali susret partnerskih škola na Reuni-onu, na koji zbog velikih troškova nije predviđeno da idu učenici već samo učitelji.

Tako su se za put pripremile ravnateljica Višnja Reljić, vodite-ljica projekta Henrieta Herjavec Rubčić i učiteljica Jasminka Bu-torac. Malo smo istraživali na in-ternetskim stranicama i otkrili da idemo na mali otok pokraj Mada-gaskara, vulkanskog porijekla, na kojem se nalazi još uvijek aktivni vulkan, s prekrasnim pješčanim plažama i vrlo brdovitom i zele-nom unutrašnjošću. U promjeru je dug svega 63 km i ima 850 000 stanovnika. Na otoku uzgajaju še-ćernu trsku, vaniliju, rum i brojne mirodije, te različito tropsko voće i povrće. Očekuje nas tropska kli-ma i visoke temperature, ali i naj-ljepši dio godine - kraj proljeća.

Na put smo krenuli u petak 21. studenog, te smo preko Pariza sti-gli avionom u glavni grad Reuni-ona St. Denis, nakon 24 sati puta. Vrlo toplo obučeni izašli smo iz aerodroma na plus 29 stupnjeva, ali nas je ubrzo očarao pogled na palme, zelenilo i cvijeće svuda naokolo. Lokalnim smo se auto-busom uputili u gradić St. Pierre gdje nas je dočekala naša doma-ćica – učiteljica Babette i odvela u apartman gdje ćemo biti smje-šteni. Iako smo u početku imali problema s komunikacijom, jer gotovo svi stanovnici govore samo francuski, vrlo smo se brzo snašli i počeli istraživati okolicu.

Gradić je smješten uz obalu i na obroncima obližnjih planina, vrlo jednostavnih građevina, bez

Jedan od partnera u našem Comenius projektu je i privatna katolička škola „Saint Charles“ u mjestu St. Pierre na otoku Reu-nion u Indijskom oceanu. To je u stvari francuska kolonija, pa je iz tog razloga dio Europske unije i naš partner u projektu HEALTHY P.I.C.N.I.C.

U petak smo autobusom po-sjetili Pompeje, ostatke rimskog grada uništenog u erupciji vulka-na Vezuva. To je zapravo muzej na otvorenom kojeg posjećuju turisti. Zbog očuvanosti u pepelu, rekonstruirana su tijela Rimljana zatečenih u vrijeme erupcije. Ima-la sam osjećaj kako sam se vrati-la u vrijeme kada se to dogodilo. Također su dobro očuvane ulice, stambene građevine, freske, jav-na kupališta, pribor i slično. Imali smo vodiča koji je sve objašnja-vao na engleskom jeziku. Nakon povrataka, poslije podne u školi, smo imali priredbu u kojoj smo i mi sudjelovali. Nakon toga rodi-telji su nas odveli u veliku slasti-čarnicu sa izborom sladoleda ka-kvog nema u Zagrebu. Malo smo šetali gradom i išli spavati.

Subotu smo proveli kupajući se, a neki su išli u školu jer dje-ca tamo i subotom imaju nastavu. Poslije podne posjetili smo šoping centar. Tamo mi je Sara pomogla izabrati majicu. Večer sam prove-la kod njihove bake koja je slavila rođendan. Tamo se okupila cijela obitelj. Bilo je mnogo djece. Dru-žili smo se do kasno u noć jer ipak je to bio moj zadnji dan. Sara mi je darovala svoju ogrlicu prija-teljstva, a Anna frizbi. Pozdravila sam se sa curama jer sam morala rano ustati.

Nedjelja, odlazak, šmrc! Bila sam jako tužna što je sve tako brzo završilo. Mama me zamoli-la da Sari i Anni napišem pismo pozdrava jer su još spavale. Do aerodroma u Napulju smo stigli autom. Tamo su već bili profeso-ri. Opet smo presjedali u Mün-

chenu. Valjda ću i tamo jednom otići i upoznati nove prijatelje. Umorni i puni dojmova vratili smo se poslije podne u Zagreb. Sara mi se javila na Whats App i malo smo pričale. Brinula se je-sam li sretno stigla. Profesori su rekli da ujutro ne moramo u ško-lu ali ja sam odlučila ići želeći što prije prijateljima ispričati kako sam se provela.

Salerno je smješten u južnoj Italiji u ravnici rijeke Sele, koja na njegovom istočnom kraju ima ušće u Salernski zaljev, udaljen 50 km jugoistočno od regionalnog centra Napulja. Salerno je glavni grad talijanske provincije Saler-no u regiji Kampanija. Osnovan je kao rimska kolonija Salernum 197. pr. Kr. na mjestu ranijeg etruščanskog naselja. Grad ima očuvanu staru gradsku jezgru sa brojnim vrijednim građevinama. Poznat je po vrlo staroj medi-cinskoj školi koja je predstavljala značajan izvor medicinskih zna-nja u srednjem vijeku. U gradu se nalazi katedrala posvećena sve-tom Mateju, u romanskom stilu iz 11. stoljeća. U njoj se nalazi grob apostola Mateja.

Lea Gelo, 6. a

13

rišnom vrtu koji sami uređuju, sade brojne biljke i vode brigu o njihovom rastu.

Nakon ručka u učeničkoj menzi posjetili smo džamiju i kineski hram, a voditeljica nas je upoznala s povijesnim razvojem tih kultura na Reunionu. Posli-jepodne smo proveli u školi La Providence s nižim razredima, gdje smo posjetili nastavu, a uče-nici su nas također iznenadili prekrasnom pjesmom dobrodoš-lice i zakuskom koju su pripremi-li učitelji i roditelji.

Usprkos vrućini uživali smo u druženju s gostoljubivim doma-ćinima. Oduševio nas je prizor istinskog prijateljstva djece svih nacionalnosti i boja kože, koji bi trebao biti primjer i ostalim svjetskim državama.

Drugi smo dan započeli ra-zgledavanjem otoka zajedno s učenicima i učiteljima domaćini-ma – uskom krivudavom cestom krenuli smo u unutrašnjost otoka i posjetili aktivni vulkan Le Piton de la Fournaise na 2500 m visine. Stvarno nezaboravan prizor grotla koje je prije samo nekoliko mjese-ci izbacivalo lavu.

Nakon toga smo se spustili na obalni, istočni dio otoka na izle-tište Anse des Cascades, u šumu palmi i prekrasnih vodopada, gdje su domaćini organizirali pravi mali piknik s lokalnim spe-cijalitetima.

Bilo je zanimljivo isprobati mješavinu kreolsko – afričko-in-dijskih specijaliteta, manje ili više začinjenih, te razno voće – ana-nas (mali i vrlo sladak), mango i passion fruit. Proveli smo intere-

HEALTHY P.I.C.N.I.C.nebodera i velikih hotela. Obala je puna koraljnih grebena koji okru-žuju gotovo cijeli jug otoka i čine ga sigurnim sprječavajući pribli-žavanje morskih pasa.

Sastanak partnera započeo je tradicionalnim internacionalnim doručkom na koji su kolege do-nijele svoje specijalitete, usprkos dugog međukontinetalnog leta. Bilo je tu raznih kolača, marmela-da, sira, kobasica, sjemenki, oraha i voća, a naši su specijaliteti na ža-lost ostali u izgubljenim koferima negdje u Parizu.

Zatim smo razmijenili darove koje smo također donijeli sa so-bom, kao i brojne učeničke radove i pisma. Na početku radnog dijela pozdravio nas je ravnatelj škole, a zatim nas je naša domaćica Ba-bette kroz prezentaciju upoznala s otokom, školskim sistemom (koji je isti kao i u Francuskoj), te sa-mom školom. Škola St. Charles nalazi se na tri lokacije – na jednoj su niži razredi, na drugoj gdje smo se mi nalazili – viši razredi, a na trećoj je koledž, tj. srednja škola.

Potom su učenici izveli mali program dobrodošlice, a najviše nas je oduševio igrokaz u kojem su učenici obučeni u nacionalne kostime predstavili različitost na-roda i kultura koje žive na otoku u nevjerojatnom zajedništvu – do-moroci Kreoli, Francuzi i drugi Europljani, Indijci, Kinezi i Musli-mani. Na kraju prvog radnog dije-la domaćini su nas poveli u razred koji pohađaju djeca s posebnim potrebama, koji su također za nas pripremili mali program i pokaza-li nam što uče i kako rade. Njihov ovogodišnji projekt je rad u dvo-

santno poslijepodne u druženju, šetnji i pjesmi.

Navečer smo kod nas organizi-rali večeru s hrvatskim specijalite-tima za naše kolege, jer su nam u međuvremenu stigli željno očeki-vani koferi. Bilo je tu pršuta, sira, domaćeg vina i sušenog voća, a svi smo uživali u prepričavanju dogo-dovština iz projekta i svakodnev-nog školskog života.

Treći radni dan proveli smo u školi. Prvo smo obišli razrede i prisustvovali nastavi, razgovaraju-ći s učiteljima i učenicima, a njih je jako zanimalo iz kojih zemalja dolazimo i kako izgledaju naše škole i naša nastava.

Zatim su u našoj radnoj učio-nici svi partneri prezentirali ak-tivnosti na projektu iz svojih ško-la. Potom smo dogovorili buduće aktivnosti i termine realizacije. Na kraju smo predložili pitanja za evaluacijski upitnik kolji svi tre-bamo provesti pred kraj projekta iduće godine. Iako je posla koji nam predstoji još puno, svi par-tneri još uvijek s veseljem prihva-ćaju svoja zaduženja.

Nezaboravnu večer proveli smo na plaži uz lokalne muziča-re i specijalitete koje su nam opet pripremile učiteljice domaćice.

Većina učitelja sljedeći je dan posjetila obalno izletište St. Gilles les Bains, gdje smo se turističkim gliserom vozili pokraj razigranih dupina i kroz stakleno dno pro-matrali podmorje. Oduševile su nas tropske ribe predivnih boja, koralji i velika morska kornjača. Na kraju smo posjetili i zani-mljivi akvarij u kojem su upravo učenici tamošnjih lokalnih škola

14

HEALTHY P.I.C.N.I.C.

Reunion je francuski otok koji se nalazi u Indijskom oceanu. Smjestio se 700 km istočno od Madagaskara i 200 km od Mauri-cijusa.

To je otok vulkanskog porijekla. Dugačak je 63 km i 45 km širok.

Najviši vrh je vulkan PITON DES NEIGES 3070 m koji smo posjetili.

Reunion krase čudesne pješča-ne plaže i okolica s prekrasnom vegetacijom koja oduzima dah.

Osim plaža od kristalno bije-log do svjetlosmeđeg pijeska tu su planinski vrhovi, valovi za sur-fanje i brojne staze za pješačenje.

Na otoku je prisutna ljepota prirode i adrenalin, što je kombi-nacija iz snova.

Otok je prava tropska oaza i šarenilo kulinarstva.

Utjecaji iz svih krajeva svijeta stvorili su jedinstven stil u arhi-tekturi, glazbi, kulinarstvu, a po-sebice u gostoprimstvu.

Jedna od najvećih znamenito-sti su stijene u obliku amfiteatra koje ograđuju 3 vulkanska baze-na Mafate, Cilaos koji smo obišli i Salazie.

Kada dođete u lagunu, shvatite da da zaista postoje mjesta na ko-jima biste ostali do kraja života.

Zlatni pijesak te plivanje i ro-njenje oko koraljnog grebena pruža vrhunsko iskustvo.

Turizam se počeo razvijati tek u posljednjem desetljeću.

Domicilno stanovništvo su Kreoli (mješavina crnih robova i francuskih doseljenika), a u novi-je vrijeme ima i Indijaca i Kineza.

Otok Reunion poznat je po pro-izvodnji šećerne trske, vanilije bur-bon, liccia i ruma, a vegetacija mu je takva da imate osjećaj da nepre-stano hodate botaničkim vrtom.

Fascinantno je ronjenje, treba vam samo maska i disalica.

Naime, struja je tako jaka da je najsigurnije stajati s glavom pod vodom i uživati u neobičnim pri-zorima: jatu iglica, šarenom Pica-ssu, hobotnicama i kornjačama.

No, istinski doživljaj imali smo kada smo se otisnuli brzim gliserom izvan koraljnog grebena u potrazi za dupinima.

Zanimljivosti:Poznati avijatičar Roland

Garros rođen je na Reunionu (zračna luka u St. Denissu po nje-mu nosi naziv)

Godine 2002. kada je uveden euro zbog vremenske razlike prvi su ga u svijetu počeli koristiti

Otok velikih kontrastaDva godišnja doba (potpuna

suša i razdoblje monsuna)Turistički slogan “AKO VAM

JE NOVI ZELAND PREDALE-KO POSJETITE REUNIONpriredila voditeljica projekta

Henrieta Herjavec Rubčić

imali izvanučioničku (terensku)nastavu iz biologije.

Posljednji smo dan rano uju-tro posjetile lokalnu tržnicu na otvorenom i oduševile se šareni-lom cvijeća, začina, voća, povrća, te brojnih rukotvorina, što smo iskoristile i za kupovinu suvenira.

Ostatak dana ponovo smo provele u razgledavanju otoka – ovaj smo puta posjetili Kreolsko naselje Cilaos u unutrašnjosti otoka. Put nas je i ovaj puta vodio uskom krivudavom cestom, ka-njonom između zelenih planina prepunih tropskog raslinja. Selo se nalazi na zaravni i oduševljava turiste svojim drvenim kućicama obojanim živopisnim bojama. Bila je to prilika da vidimo kako su nekada živjeli prilično siro-mašni domoroci.

Spuštajući se na povratku pre-ma obali zaustavili smo se na još jednoj turističkoj destinaciji – ve-likom botaničkom vrtu u čijem se središtu nalazi kolonijalna kuća, čiji su vlasnici i osnovali taj vrt. Uživali smo u tropskom bilju i cvijeću živopisnih boja, orhideja-ma i procvjetalim kaktusima.

Kruna dana bila je večera u obiteljskoj kući jedne učiteljice, koja nas je ugostila također broj-nim domaćim specijalitetima. Odlazeći na počinak iznenadila nas je kratka tropska kiša, koja je osvježila vruću proljetnu večer.

Prepune dojmova spakirale smo svoju prtljagu i još se jednom osvježile u moru, a preletjevši afrički kontinent u Parizu nas je dočekalo hladno i vjetrovito jutro i povratak u „stvarnost“.

Višnja Reljić, ravnateljica

15

The city was established in the 11th century when King Lý Thái To moved the capital to the present posi-tion, to the side of the Dai La Citadel. Claiming to have seen a dragon ascending the Red River, he renamed the site Thang Long (Soaring Dragon) – a name used poeti-cally for Hanoi to this day.

As the capital of Vietnam for almost a thousand years, Hanoi is considered one of the main cultural centers of Vietnam, where most Vietnams dynasties have left their impact. This is why in Honoi you can see a lot of cultural and historical monuments and artifacts. Significant is the Confucian Temple of literature, Buddhist One Pillov Pa-godon from the 11th century, site of the oldest university in Vietnam from 11th century and a massive part of the 900 years old Hana Citadel.

Phuong Le Do Hong, 6. a

Hanoi is the capital and the political, economic, acade-mic and cultural center of Vietnam. After Ho Chi Minch (ex name Saigon), Hanoi is the second largest city in the country. Its population is around 8 million inhabitants. Hanoi is loca-ted in the northern part of Vietnam, on the banks of the Red River delta, which flows into the Guly of Tonkin at the South Chinese Sea. The distance from the sea is 130 km. The terra-in around the city is hilly. In the area of the city are around twenty lakes of which the largest is the West Lake (Ho Tay).

There is is a very attractive part named Old Quarter in the city. This part of the city is very attractive for tourists who can enjoy the traditional food in many restaurants, sightseeing of beautiful old traditional houses and French colonial style buildings and shopping. In the Old Quarter streets are called by the type of shops and handcrafts, so, there you can find a street of women’s dresses, street of fru-its, street of traditional medicine products, etc. This form of grouping is very common in the whole South-East Asia.

Hanoi je glavni grad, a ujedno i političko, gospodarsko, akademsko i kulturno središte Vijetnama. Nakon Ho Chi Mincha, bivšeg Saigona, on je drugi najveći grad u državi s oko 8 milijuna stanovnika.Smješten je u sjevernom dije-lu Vijetnama na obali Crvene rijeke koja utječe u Kinesko more. Udaljen je od mora 130km. Smješten je na brdovi-tom terenu i okružen s dvadesetak jezera od kojih je naj-veće Zapadno jezero (Ho Tay).

U gradu se nalazi vrlo zanimljiva četvrt po imenu Stara četvrt (Old Quarter).Turisti tamo mogu uživati u tradicionalnoj hrani, i razgledavanju prekrasnih koloni-jalnih kuća te kupovini. Ulice su u ovoj četvrti nazvane po trgovinama koje se u njima nalaze, pa tako možete posjetiti Ulicu ženskih haljina, Ulicu voća, Ulicu tradici-onalne medicine itd. Ovakva vrsta podjele ulica uobiča-jena je u jugoistočnoj Aziji.

Grad je utemeljen u 11. stoljeću kad ga je kralj Ly Thai preselio na sadašnje mjesto, kod utvrde Dai la. Tvrdeći da je vidio zmaja na Crvenoj rijeci, nazvao je grad Thang long (leteći zmaj), i taj se pjesnički naziv još uvijek koristi.

Kako je Hanoi glavni grad već više od tisuću godina, mnoge su dinastije tu ostavile svoj pečat, pa se mogu vi-djeti brojni kulturno povijesni spomenici i umjetnine.Tu možete vidjeti Konfucijev hram književnosti, najstarije sveučilište u Vijetnamu iz 11. stoljeća, kao i dio utvrde stare 900 godina.

Phuong Le Do Hong, 6. a

16

Jednog dana, prije nekoliko godi-na, kada sam izašao iz kuće i krenuo prema tramvajskoj stanici jedna je gospođa iza mojih leđa počela do-zivati: Zvonimire, Zvonimire, čekaj malo! Dakako, nisam stao jer se nije odnosilo na mene. Ta se dama, otpri-like mojih godina, odjednom stvori ispred mene i počne pričati kako joj se sviđa ‘’moj’’ zadnji tekst. No, nije dovršila rečenicu, već pokunjeno i potiho izgovori:“ Oh, oprostite pa vi ste isti Zvonimir Balog.“ „Gospođo draga“, odgovorih, „nisam te sreće da sam Zvonimir Balog, iako volim pi-sati, ne uspijeva mi pisanje za djecu tako dobro kao njemu.“

Zabuna nije bila slučajna; sije-da brada, naočale, veliki crni šešir široka oboda i neznatna razlika u stasu. Bili smo susjedi, dijelilo nas je oveće parkiralište za aute. Iako smo se poznavali, u susjedstvu se baš če-sto nismo susretali, već uglavnom u Društvu hrvatskih književnika ili na kakvim predstavljanjima knjiga. Više ga ni ondje neću susretati jer je moj cijenjeni susjed umro prije mje-sec i pol dana.

Zvonimir Balog, najnagrađiva-niji dječji pisac, pjesnik, prozaik, slikar, kipar i ilustrator, rođen je 30. svibnja 1932. u Svetom Petru Čvr-stecu nedaleko Križevaca. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju u Zagrebu, a nakon školovanja okušao se u brojnim zanimanjima pa je tako bio administrator, pipničar, dekorater, odgajatelj u gimnazijskom domu, soboslikar, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik dječjih časopisa “Smib” i “Modra lasta” te urednik u dramskom pro-gramu HTV-a. Umro je 2. studeno-ga 2014. u Zagrebu u 83. godini.

Zvonimir Balog napisao je za-divljujući opus od sedamdesetak knjiga za djecu i odrasle. Autor je niza slikovnica, zbirki pjesama, priča, eseja, romana, aforizama, dramskih tekstova, scenarija i dviju antologija. U teoriji književnosti i književnoj kritici smatra se uteme-ljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije. Prema ostvarenom opusu, originalnosti i književnoj vrijedno-sti prvo je ime hrvatske književnosti za djecu i mladež. Njegove pjesme i prozu karakteriziraju igre riječima, slogovima, glasovima, etimologi-jom, slikama i značenjima.

Mnoge će ga generacije pamtiti po zbirkama pjesama “Male priče o veli-kim slovima (1970.), “Nevidljiva Iva” (1970.), “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu” (1975.), “Jedno-žeki Ok” (1981.), “Veseli zemljopis” (1983.), “Bijesne gliste” (1989.) ili “Pusa od krampusa” (1993.). Napi-sao je i nekoliko knjiga dječje proze “Ja magarac” (1973.), “Zeleni mra-vi” (1977.), “Bonton” (1986.), roman “Bosonogi general” (1988.) te “Male ljudetine, hrvatske stilske vježbetine” (1993.). Osim za djecu, pisao je i za odrasle “Ekvilibrij” (1986.), “Riba na biciklu” (1977.), “Šus zvijezda” (1997.) te humorističku i satiričku prozu “Pogled na Zemlju” (1988.).

Njegove su knjige više od četvrt stoljeća na popisu obvezne škol-ske lektire, djela su mu zastupljena u brojnim antologijama za djecu i odrasle, a mnoge njegove pjesme su uglazbljene. Književno djelo Zvoni-mira Baloga poznato je i čitateljima izvan Hrvatske. Knjige su mu preve-dene na dvadesetak svjetskih jezika. Posebnu prevodilačku vrijednost ima knjiga Bonton preveda na engleski jezik. Najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac, Zvonimir Balog šest puta je do-bio Nagradu Grigor Vitez (Zagreb), četiri puta Nagradu Ivana Brlić-Ma-žuranić (Zagreb), dva puta jugosla-vensku nagradu Mlado pokolenje (Beograd), nagradu Zmajevih dečjih igara (Novi Sad), Nagradu Mali princ (Tuzla) za najbolju knjigu u Repu-blici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori i Nagradu Kiklop (Pula) za knjigu godine. Dobitnik je Goranove plakete za pjesništvo i Na-grade Visoka žuta žita za trajni dopri-nos hrvatskoj književnosti. Dobitnik je međunarodne nagrade, diplome IBBY Honour List (Časna lista IBBY-a) 1996. godine za knjigu poezije “Pusa od Krampusa”. Za ukupno dje-lo odlukom Predsjednika Republike odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Godine 2002. bio je nominiran za najveću svjetsku nagradu za dječ-ju knjigu, Andersenovu nagradu, a 2003. za Astrid Lindgren Memorial Award for Literature koju je u spo-men na veliku spisateljicu ustanovila švedska vlada. Kao likovni umjetnik i ilustrator Balog je sa svojim slikama, crtežima i skulpturama sudjelovao na pedesetak izložbi te dvadesetak bije-nala i trijenala u zemlji i inozemstvu.

17

Strip Veliki Blek pojavio se prvi put krajem 1954. godine. Taj šesdese-togišnjak začudo nije bio toliko popu-laran u rodnoj Italiji koliko u Francu-skoj, Grčkoj, Turskoj, Skandinavskim zemljama i bivšoj Jugoslaviji. Veliki Blek, plavokosi tip sa dabrovom ka-pom i krznenim prslukom na golim prsima, je neka vrsta strip ikone. Ble-savi strip za osnovnoškolce pedesetih godina koji je nekim čudnim spletom okolnosti prešao u legendu. Iako sam svojedobno pročitao dosta avantura ovog junaka, ne bih se baš mogao na-zvati njegovim obožavateljem i nika-ko mi nije jasno zašto je desetljećima uživao toliku popularnost. Crtež, bar za mene, nije bio nešto posebno, a i radnja stripa uglavnom je jednolična.

Pustolovine plavokosog trapera Bleka jednostavno su i zabavno šti-vo sa klasičnom podjelom likova na crne i bijele, i čija je osnovna poruka bila mladom čitateljstvu kroz zabavnu mješavinu teksta i slika usaditi neke osnovne kodekse časti i morala. Bor-ba protiv ugnjetavača, budi uvijek na strani potlačenoga, budi pravedan, ne napuštaj nikad svoje prijatelje u nevo-lji, nada umire posljednja, i ostalo u tom stilu, a sve je to izvedeno pomalo naivno i neuvjerljivo.

Il Grande Blek, kako se taj strip zove u talijanskom originalu (povre-meno ima naziv i Il Blek Macigno) je junak nastao iz pera i kista torinskog trojca Esse Gesse, kojega su sačinjava-li Giovanni Sinchetto (1922.-1991.), Dario Guzzon (1926.-2000.) i Pietro Sartoris (1925.-1989.). Smatra se sre-dišnjim od njihova tri najpoznatija junaka s divljeg zapada (uz Kapetana Mikija te Komandanta Marka), i na ovim je prostorima najpoznatiji pod nadimkom Blek Stena, zbog dugogo-dišnjeg izlaženja u sklopu edicije Lu-nov Magnus Strip, na srpskom jeziku. Prva epizoda iz pera trojca Esse Gesse objavljena je 3. listopada 1954. godine, i oni rade epizoda Bleka sve do 31. si-ječnja 1965. godine. Spomenimo kako je nakon njih na tome stripu, koji izla-zi i danas, radilo preko stotinjak crtača i strip scenarista.

Dugokosi plavokosi Blek, glavni je junak ovog stripa, posjeduje sve one osobine junaka-bogova iz antič-kih mitova: neustrašiv je i beskrajno hrabar, odan, pošten, jak i pravedan traper koji predvodi američke patriote u borbi protiv mrskih britanskih voj-nika. Pored ogromnih mišića, ističe se

i po simpatičnoj garderobi: krznenoj kapi kakvu je nosio Davy Crockett, kr-znenom zvončarskom prsluku (kojega bez obzira na to bilo ljeto ili zima nosi na goloj koži), crvenim trapericama, i konačno čizmama od brušene kože sa neizostavnim traperskim resicama.

Uz Velikog Bleka u pratnji su dva smiješna lika: prvi je pjegavi plavokosi maloljetni traper, koji kao i svi dječaci njegovog uzrasta još nije otkrio ljepo-tu nježnijeg spola - Roddy Lassiter, a koji po pitanju hrabrosti i nepromi-šljenosti često parira samom Bleku, dok je drugi - Profesor Occultis; sim-patični trbušasti doktor sveznalica, hipnotičar i šarlatan, koji svojim pa-raznanstvenim pristupima i razmišlja-njima rijetko biva od prave pomoći, ali zato dodaje na komičnosti ‘teških’ ratnih situacija. Gledajući radnju stri-pa samo kroz kratki opis ta dva lika možete i sami zaključiti kako pozitiv-ne osnovne, ranije navedene, poruke teško da su bile razumljive, a ako i jesu prikazane su naivno i površno, moglo bi se kazati i smiješno.

Iako ne postoje neke zaista dobre epizode Bleka, bar ne za mene, ima povjesničara stripa koji tvrde kako ih ima svega nekoliko, a s obzirom da je objavljeno stotinjak, ako ne i više ra-znih epizoda, s pravom se čudim zašto je taj strip uživao toliku popularnost. Blek je kao strip na ovim prostorima zaista ostvario svoj cilj, jer je u bivšoj Jugoslaviji bio vrlo popularan među mlađim generacijama. Danas Velikog Bleka većina ljudi čita iz puke nostal-gije, jer ga okorjeli ljubitelji stripa, poput mene, smatraju udarom na in-teligenciju, no ne smijemo preći pre-ko činjenice da je Blek na tadašnjoj jugoslavenskoj strip sceni zauzimao značajno mjesto.

Od talijanskih stripova s temati-kom westerna, tj. divljeg zapada mno-go je bolji strip Tex Willer koji je ta-kođer objavljivan u Lunovom Magnus Stripu. Crtež je donekle sličan, no rad-nja je mnogo ozbiljnija, napetija i što je bitno realnija, bliža stvarnosti. Stri-povi poput Zagora i Kapetana Marka na neki način slični su Velikom Bleku i da apsurd bude veći također su bili vrlo popularni.

Bez obzira na kvalitetu spomenu-tih stripova važno je naglasiti kako su oni u Italiji odigrali značajnu ulogu u pojavljivanju tzv. špageti westerna, fil-mova koji su bili vrlo popularni prije četrdesetak godina.

Giovanni Sinchetto (lijevo), Pietro Sar-toris (sredina) i Dario Guzzon (desno)

18

Nikola Šubić Zrinjski, ban, zapovjednik Sigeta Siniša Hapač, Vitomir MarofEva, njegova žena Tamara Franetović Felbinger, Željka MartićJelena, njiova kći Marija Kuhar Šoša, Ivana LazarLovro Juranić Domagoj Dorotić, Miljenko ĐuranGašpar Alapić Ozren Bilušić, Igor HapačVuk Paprutović Kristijan Beluhan, Siniša GalovićSulejman Veliki, turski car Luciano Batinić, Ivica ČikešMehmed Sokolović, veliki vezir Stjepan FranetovićLevi, liječnik Sulejmanov Davor Radić, Alen RuškoMustafa, bosanski paša Neven MrzlečkiAli Portuk, zapovjednik topništva Željko GrofelnikBegler beg Robert PalićGlasnik Antonio BrajkovićHrvatska vila Danijela BaturTurska vila Lidija Mede Herceg U petak 10. listopada 2014. išao sam sa svojim roditeljima u Hrvatsko narodno

kazalište gledati operu Ivana Zajca „Nikola Šubić Zrinski“. Opera je bila, najblaže rečeno, fantastična. Gledao sam već mnogo poznatih opera u HNK, ali niti jedna

Opera NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKIDirigent: Ivan Josip SkenderRedatelj: Krešimir DolenčićAsistentica redatelja: Martina Zdilar SertićScenografkinja: Dinka JeričevićKostimografija: Ika Škomrlj, Dženisa Pecotić

Koreografkinja: Sonja KastlAsistentica koreografkinje: Božica LisakOblikovatelj svjetla: Deni ŠesnićZborovođa: Ivan Josip SkenderPrijevod libreta na engleski: Tijana Gojić

me se nije dojmila toliko koliko ova. Sadržaj vam nežu prepričati kako da bih vas još više potaknuo na to da odete i sami pogledati to remek djelo. Bio sam sretan što idem gledati tu operu. Znam da je vrlo poznata i cijenjena. Osim toga u toj je operi i arija „U boj, u boj!“, na koju su Hrvati jako ponosni, kako kaže moja mama. Opera je konačno počela. Slušao sam vrlo pozorno i koncentrirano. Pjevalo se na hrvatskom, ali je unatoč tome iznad bine bio prijevod i na engleskom.

Tijekom cijele opere osjećala se napetost u radnji, ali i neka vrsta sažaljenja jer smo svi znali kakav ih kraj očekuje. S obzirom da sam odlučio da vam neću ispričati sadržaj opere, prisiljen sam da odmah prijeđem na kraj izvedbe. Na samom kraju izvodi se arija „U boj, u boj!“. Dok sam slušao tu pjesmu ispunio me neki neopisivi osjećaj. Neki bi sada odmah mislili da je to ponos, ali nije samo ponos. Ovo što sam ja osjećao bilo je nešto uzvišeno, svečano, nesvakodnevno i jedinstveno. Tu scenu kada su s uzdignutim zastavama i sabljama, pjevajući, hrabro jurišali u svoj zadnji boj, zauvijek ću pamtiti. Svatko tko Hrvatsku smatra svojom domovinom mora, ne „trebao bi“, nego mora barem jednom pogledati tu operu. Ona je dio naše kulturne baštine i stvarno bi bilo žalosno ne otići pogledati tu operu, a imati priliku za to.

Hrvatski skladatelj i dirigent Ivan Zajc rođen je 3. kolovoza 1832. u Rijeci i umro je prije stotinu godina 16. prosinca 1914. u Zagrebu. Skladao je s poslovičnom lako-ćom i za sobom ostavio opus od oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera (Mislav, Ban Legent), 26 opereta, scensku muziku (za Dubravku Ivana Gundulića), oratorij Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna jasna, Putnik), 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce moje; Moja lađa; Vir; Lastavicom; Do-movini i ljubavi; Djevojka i ruža). Konrad Kiss, 8. a

19

Volim glazbu i slušam puno pje-sama. Jedna od najdražih pjesama mi je Princess Of China koju su na-pisali i uglazbili članovi britanske rock grupe Coldplay, a izvode je u suradnji s pjevačicom Rihannom. Pjesma govori o princezi iz Kine i ratniku. Bili su dugo zajedno, ali ratnik je morao otići.

Pitate se zašto mi se Princess Of China sviđa? Ta mi je pjesma naj-draža jer me umiruje kad sam ljuta ili tužna, i tada se osjećam lijepo. Mogu slušati cijeli dan pa preporu-čam da je poslušate. Tko zna, mož-da se i vama svidi.

Isabella Schnapp, 6. a

Režija: Doug Liman Scenarij: Christopher McQuarrie, Jez Butterworth, John-Henry ButterworthGlavne uloge: Tom Cruise, Emily Blunt, Bill Paxton, Brendan GleesonGlazba: Christophe Beck Žanr: akcijski, znanstveno-fantastični Vrijeme trajanja: 113 minuta

Na rubu budućnosti (Edge of tomorrow) je znanstveno-akcijski film. Film je snimljen 2014. godine. Radnja filma događa se u budućno-sti u trenutku kada su Zemlju napali izvanzemaljci alienske vrste. Glavni lik William Cage, s činom pukov-nika, a bez nekog velikog borbe-nog iskustva, prisiljen je ići u borbu protiv aliena, te ostaje zarobljen u vremenu i pogiba. Međutim za-pne u vremenskoj petlji i svaki put kada umre ponovno pokreće dan ispočetka. Cage na bojištu naiđe na specijaliziranu ratnicu Ritu Vrataski koja ga uči poboljšavanju borilačkih vještina kroz ponavljajuće dane, po-kušavajući naći način kako poraziti izvanzemaljce. Film je vrlo zabavan i zanimljiv za pogledati.

Adam Gašpar, 7. a

NA RUBU BUDUĆNOSTI

MOJA NAJDRAŽA PJESMA

Režija: Trish Sie Scenarij: John Swetnam, Duane AdlerGlavne uloge: Ryan Guzman, Briana Evigan, Adam G. SevaniGlazba: Jeff CardonŽanr: ples, drama, romansa Trajanje filma: 112 minuta

Moj najdraži film je Step up 5: All in. Sviđa mi se jer volim plesati. Za-bavan je, zanimljiv i pun dobre mu-zike. Sniman je u 3D-u i fantastično je gledati plesače koji ‘‘lete’’ po cije-lom ekranu. Govori o mladim lju-dima koji su nezaposleni i nemaju u životu ništa osim plesa, a jedan dan vide reklamu na televiziji za natje-canje u plesu. Okupljaju se prijatelji koji plešu na različite načine i formi-raju grupu koja na kraju pobjeđuje na velikom televizijskom natjecanju i još osvajaju veliku svotu novca.

U filmu se prikazuju svađe, po-mirenja, stvaranje novih ljubavi i rje-šavaju se problemi. Sviđa mi se kako se mladi trude ostvariti svoje snove.

Preporučila bih ga svima koji uži-vaju u plesu, koji vole plesati i žele naučiti nove plesne korake.

Dorotea Čukman, 6. a

STEP UP ALL INSa svojom obitelji išla sam gle-

dati predstavu VIS Životinje u ka-zalište Trešnja. Predstava govori o jednom mladiću Zlatku Kunišćak koji je htio osnovati rock grupu - vokalno-instrumentalni sastav. Od prijatelja je dobio prostor za vjež-banje. Raspisao je audiciju. Dolazili su mu svakakvi ljudi, pomalo čudni. Zlatko je bio očajan pa je zaključio kako bi njegovi prijatelji mogli biti bolji suradnici i imati svoju grupu. Jedan član je doveo svoju prijateljicu za pjevačicu. Razmišljali su o nazivu grupe. Odlučili su se za VIS Životi-nje jer su im nadimci Kuna, Dabar, Struja, Mici i Marko koji se preime-novao u Miš. Prijavili su se na natje-canje. Oponašali su razne životinje. Na kraju je nastupala grupa Vis ži-votinje i jako su dobro pjevali.

Kada je predstava završila, otišli smo u kafić jer nas je pozvao jedan glumac. Rekao nam je da im se za vrijeme predstave zaista pokvarila gitara, ali se on sjetio jedne druge koja nije dugo korištena. Dobro je što je ona radila. Glumci su se u toj sceni dobro snašli i to mi se svidje-lo. Predstavu sam gledala dva puta i to se isplatilo.

VIS Životinje autorski je projekt Ksenije Zec i Saše Božića, koji go-vori o nizu običnih i neobičnih zgo-da iz života mladih, ali i životinja.

U predstavi glume: Maja Posa-vec, Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Marčić i Rakan Rushaidat. Glazbu potpisuje Damir Šimuno-vić, a kostime Zdravka Ivandija.

Pala Bokić Liko, 6. b

VIS ŽIVOTINJE

20

Dugo iščekivani prvi dan škole prvašima se napokon ostvario (slika gore lijevo), a mi nešto stariji za to smo vrijeme uređivali naš Vrtek (slika gore desno). Na razne načine marljivo sudjelujemo u Healthy P.I.C.N.I.C. projektu, a ovdje vidite prvu stranicu našeg rječnika (slika u sredini lijevo). Početkom školske godine asfalti-rano nam je igralište i posađena nova stabla (slika u sredini desno). Redovito, barem jednom godišnje, posje-timo jedan od domova za starije i nemoćne kako bi im pjesmom, pričom i druženjem uljepšali umorovljenič-ke dane (slika dolje lijevo). Svake godine redovito obilježavamo Dan kruha u čemu posebno uživamo, a kako i ne bi kada ima poslastica kao u bajkama, i mnoge od njih mi smo radili u pravoj pekari (slika dolje desno). Ostvarili smo mi još puno toga, gotovo svaki dan, nema gdje nismo bili, teško je i zabilježiti sve događaje.

21

Ove je godine vrijeme baš čudljivo, razlog više za posjetiti Hidrometeorološki zavod (slika gore lijevo). O prometnim znakovima i pravilima saznali smo mnogo kroz jedan zanimljiv i zabavan igrokaz (slika gore desno). Ovdje nas vidite u društvu policajca koji nam je održao poučno i više nego zanimljivo predavanje, a nakon toga nam je pokazao kako se daju otisci prstiju (slika u sredini lijevo). Pitate se što to radimo u blagovaonici (slika u sredini desno). Jutarnja gimnastika, vježbamo, pridružite nam se. Održali smo niz predavanja, a jedno od njih je Pušenje nije fora i probati se ne mora (slika dolje lijevo). Vrijeme je Božića, treba kupiti darove i ukrasiti jelke, a ukrase je najljepše raditi s roditeljima i učiteljicom (slika dolje desno). Mnogo se toga lijepog dogodilo u I. polugodištu i nemojte misliti kako smo ovim sličicama rekli baš sve.

22

Vaših je pitanja podosta i nemo-guće je odgovoriti na sva pa molim uzmite to u obzir. Na mnoga pitanja odgovorili smo već u ranijim brojevi-ma Zadnje klupe. U ovoj rubrici važ-no je pitanje (i odgovor) te zbog toga ne navodimo ime postavljača pitanja.

Zašto je važno biti discipliniran?sedmaš/ica

Riječ disciplina ima više značenja, a u svom najjednostavnijem pojašnje-nju znači - skup pravila društvenog ponašanja radi održavanja poretka u određenim ustanovama i organi-zacijama kao što su vojska, škola itd. Tebe zasigurno zanima zašto morate biti disciplinirani na nastavnom satu. Disciplina ili stega u tom slučaju zna-či biti tih, miran, pažljiv, koncentri-ran i slično. Za to su najmanje dva dobra razloga. Kada ste disciplinirani (mirni, tihi ...) onda možete pratiti što učitelj objašnjava i tada će te lak-še zapamtiti novo gradivo i kod kuće (taj isti dan) treba samo ponoviti i utvrditi usvojeno gradivo. Za vrijeme usmenog ispitivanja također je važno biti pažljiv jer odgovorima drugih učenika, bez obzira bili ispravni ili ne, možete provjeriti koliko ste stvar-no naučili, a ako niste to vam je još jedna prilika za naučiti nove lekcije.Zašto ljudi ratuju?

šestaš/icaSa žaljenjem moram priznati kako i danas ljudi previše ratuju. Osnovni razlog je u ljudskoj prirodi, u pohle-pi i želji da imaju više bogatstava od drugih. Kada ljudi budu zadovoljni s onim što imaju i kada budu dobrobiti suvremene tehnike i civilizacije dije-lili s drugima vjerojatno će prestati i potreba za ratovima. Nadajmo se kako će se to jednoga dana i ostvariti.Postoje li dv