BS 2 06 Matulic

  • View
    25

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

  • 285

    MOGUNOSTI I GRANICE SUVREMENE ZNANOSTIEpistemoloke i etike analize iz teologijske perspektive

    Toni MATULI, Zagreb

    SaetakDoprinos poduzima gotovo nemoguu misiju. Ta je spoznaja ve razvidna iz ambicioznog

    naslova doprinosa Mogunosti i granice suvremene znanosti. U tom smislu su potrebna neka jasna razgranienja, a najvanije se tie teologijskog pristupa u obradi ove teme. U tu je svrhu doprinos podijeljen u est zasebnih, ali meuovisnih paragrafa koji, slijedei unutarnju logiku izlaganja, pokuavaju ponuditi jedan sintetiki prikaz povijesnog i suvremenog problema granica i mogunosti znanosti s dodatnim tematskim i sadrajnim razgranienjima i pojanjenjima. U pr-vom dijelu autor istie polazite svojih promiljanja, a to je koncilska sinteza stanja duha i svijesti suvremenoga svijeta i ovjeka. U drugom dijelu autor poduzima korake u smjeru dokazivanja istinitosti jednog povijesnog, ali i doktrinarnog paradoksa, gledajui iz suvremene perspektive, a to je kransko ishodite moderne znanosti zajedno s nunim biblijskim i teolokim pojanjenji-ma. Imajui na umu taj paradoks, autor u treem dijelu doprinosa daje vlastitu analizu Akvine-vog nauka o znanosti i autonomiji, ali to ini u svjetlu novijega crkvenoga nauka. Razlog tome lei u htijenju da se pokae kako novovjekovni nesporazumi izmeu Crkve i njezine teologije, s jedne, te netom roene moderne znanosti, s druge strane, nisu u poetku bili motivirani ni auten-tino vjerskim ni znanstvenim, nego veinom drutvenim, institucionalnim i politikim razlozi-ma. Posljedino, autor u etvrtom dijelu doprinosa pokuava pokazati da noviji crkveni i teoloki nauk o autonomiji stvorenoga svijeta i o dunoj autonomiji pojedinanih znanosti i umjetnosti nije nekakva nova objava, nego je samo ispravno i kontekstualno tumaenje i razumijevanje poruke ve sadrane u Objavi, a koju je ve bio shvatio sv. Toma u govoru o znanstvenosti teo-logije i autonomiji drugih znanosti. Peti dio doprinosa bavi se realnim mogunostima suvremene znanosti u svjetlu itavog niza ozbiljnih i zabrinjavajuih problemskih izazova. Utoliko se otvara prostor za lake i suvislije razlikovanje izmeu iste i primijenjene znanosti, a to posebno dolazi do izraaja u estom dijelu doprinosa u kojemu autor daje neka naelna, epistemoloka pojanje-nja u etikom vrednovanju znanosti i znanstvene djelatnosti.

    Kljune rijei: moderna znanost, autonomija, mogunosti znanosti, granice znanosti, Drugi vatikanski koncil, teologija, kranstvo, Crkva, etika.

    1. Uvod: koncilska sinteza stanja duha i svijesti suvremenoga svijeta

    to bi laik u stvarima znanosti odgovorio na pitanje o njezinim moguno-stima? Jedini nain da neto suvislo o tome kae preostaje mu u dubljem sagle-

    UDK 5:27-1:17.021Izvorni znanstveni rad

    Primljeno 04/06

  • 286

    T. Matuli, Mogunosti i granice suvremene znanosti

    davanju kompleksa suvremene znanstveno-tehnike civilizacije, kao i naina i-vota u njoj. Pred oima e mu odmah iskrsnuti itav niz zanimljivih, izazovnih i gotovo svemoguih znanstveno-tehnikih postignua, koja se ovdje mogu tek generiki pobrojiti: svemirska tehnologija, komunikacijska tehnologija, transpor-tna tehnologija, raunalna tehnologija, vojna tehnologija, nuklearna tehnologija, biomedicinska biotehnololgija, graevinska tehnologija, a malo dubljim razmi-ljanjem mogao bi se prisjetiti i pokojeg dostignua genetikog inenjeringa, ge-nomike, proteomike, nanotehnologije, telematike i drugih. Nasuprot tome moe zvuati iznenaujue, ali je ipak istinito, da je najrealniju, najuravnoteeniju i utoliko najbolju analizu stanja suvremenoga svijeta, ukljuujui kulturu i civiliza-ciju, dala Crkva na Drugom vatikanskom koncilu, i to ponajprije u Gaudium et spes.1 Naravno, ta je analiza dovrena prije etrdeset i jednu godinu (7. prosinca 1965.), tako da je na mjestu primjedba o nedostacima glede razmatranja novijih postignua i mogunosti znanstveno-tehnikog pothvata. Meutim, primjedba o tim nedostacima uope ne stoji kad je rije o prikladnoj, tj. povijesno i drutveno kontekstualnoj primjeni vjerskih i moralnih naela u tim analizama, budui da je upravo Gaudium et spes, sa svojim posve novim genusom literariumom cr-kvenog normativnog izraavanja, omoguila zadivljujuu teoloku sintezu stanja duha, ivota i svijesti suvremenoga ovjeka i svijeta, dakako poglavito iz perspek-tive zapadnjakoga kulturnoga kruga. Pored toga bilo bi pretjerano, da ne kaemo pretenciozno, oekivati jo jednu teoloku sintezu takve vrste. Radije, a svjesno poputajui pritiscima teoloke tjeskobe sadanjega povijesnog i civilizacijskog trenutka, treba iznijeti neke nove aspekte mogunosti suvremene znanosti, a koji na poetku treega kranskog milenija izazivaju radosti i nade, s jedne strane, te alosti i tjeskobe, s druge strane. Koncil izriito kae da su radosti i nade te alosti i tjeskobe ljudi naeg vremena takoer radosti i nade te alosti i tjeskobe Kristovih uenika.2 Posljedino, naelno teoloko polazite ovog doprinosa o mogunosti-ma i granicama suvremene znanosti3 sainjava nauk Drugoga vatikanskog koncila

    1 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes o Crkvi u su-vremenom svijetu (7. prosinca 1965.), u: Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila, IV. izdanje, Zagreb, 1986., br. 193. [dalje skraeno GS]. Ova Konstitucija u dvojezinom latinsko-hrvat-skom izdanju obuhvaa impozantnih 140 stranica teksta.

    2 Usp. GS, br. 1.3 Sintagme suvremena znanost i moderna znanost u ovom se doprinosu ne uzimaju u posve

    identinom, tj. jednoznanom smislu. Pod sintagmom suvremena znanost misli se na znanost koja postoji u suvremenosti i koja iza svojih lea ima i utoliko na svojim leima nosi kompleks pro-blema i dilema povijesnog razvoja znanosti od poetka novoga vijeka do danas, tj. od poetka po-vijesnog osamostaljivanja znanosti od tutorstava srednjovjekovnih poimanja autoriteta, poglavito Crkve i teologije, a koja se danas, slijedom toga, nalazi u sasvim drukijoj epistemolokoj, etikoj i drutvenoj situaciji negoli je to bila situacija moderne znanosti koja je tek nastajala. Osim toga, su-vremena znanost gura pred sobom itav niz novih problema i dvojbi. Ona danas prolazi kroz povi-

  • 287

    BS 76 (2006.), br. 2, str. 285333

    o Crkvi i, analogno tome, o teologiji u suvremenom svijetu.4 Konkretno teoloko polazite sainjava, pak, nauk Koncila zgusnuto izreen u de iusta rerum terrna-rum autonomia i u tom kontekstu de iusta singularum scientiarum artiumque autonomia.5 S time je Crkva i njezina teologija postala svjesna nove drutvene situacije i nove odgovornosti koja izbija iz njezinog evaneoskog poslanja. U tom je smislu, a povijesne istine radi, vano baciti oko na neposredna povijesna isho-dita moderne znanosti. To je vano iz razloga da se logikim slaganjem povije-snih, drutvenih i znanstvenih, zajedno s crkvenim i teolokim elementima dobije cjelovitiji uvid u sadanje stanje znanstveno-tehnike civilizacije te u kompleks kranske odgovornosti za svijet i njegov razvoj.

    2. Kransko ishodite moderne znanosti

    Novovjekovna povijest odnosa kranstva, tj. Crkve i znanosti veoma je op-tereena. Sigurna je povijesna injenica da je taj odnos izvan crkvenih i teolokih

    jesnu fazu dviju ozbiljnih kriza. Jedna kriza se oituje u fenomenu neviene fragmentacije znanosti na nebrojeno mnotvo znanstvenih grana, disciplina i subdisciplina, to dramatino oteava uvid u cjelinu spoznaja ne samo na jednom znanstvenom podruju, nego u cjelinu spoznaja znanosti kao takve. Zbog toga se u novije vrijeme u drutvu javlja skepticizam prema znanostima, koje umjesto da rjeavaju probleme one ih, ini se, sve vie umnoavaju i gomilaju. Naime, otkrie jedne vane znanstvene spoznaje nosi sa sobom otkrie jednog novog oceana neznanja. To posebno vrijedi za biologijske znanosti molekularnoga tipa, ali ne samo za njih. Ta injenica zauzvrat oteava dono-enje odluke pojedinaca za bavljenje znanou, jer u startu nije mogue defi nitivno se odluiti za jednu znanstvenu granu ili disciplinu, budui da se ona tijekom studija moe promijeniti, proiriti ili ak stopiti s nekom drugom granom ili disciplinom, to posebno vrijedi za biologijske, biomedi-cinske i informatike znanosti, injenica koja ne mora biti po volji pojedincu koji izabire svoj studij. Nadalje, druga kriza suvremene znanosti oituje se u fenomenu etike krize koja ukljuuje tri kom-plementarna vida jednog te istog problema. Prvo, svakodnevno otkrivanje novih neeljenih poslje-dica tehnikog napretka. Drugo, sve oitije porobljavanje primijenjene znanosti od strane industri-je i fi nancijskih centara moi, a to uzrokuje slabljenje interesa za fundamentalna istraivanja iste znanosti zbog pomanjkanja fi nancijskih sredstava, injenica koja onda gura cjelokupnu znanost u interesne sfere gospodarstva. Tree, gubljenje jasnoe pojma slobode znanstvenih istraivanja i s tim povezano neogranieno mnotvo meunarodnih i nacionalnih deklaracija, konvencija, izjava, odluka, savjetodavnih tijela i organizacija koji uglavnom pametuju o znanstvenoj djelatnosti, dok ova potonja sve vie tone u prethodna dva vida problema. To je okvirno ozraje suvremene znanosti. Nasuprot tome, moderna znanost obuhvaa problemske vidove zakonitog povijesnog osa-mostaljivanja od vanjskih neznanstvenih autoriteta zajedno s pozitivnim i negativnim aspektima i posljedicama toga procesa. Dakle, izmeu sintagme suvremena znanost i sintagme moderna znanost nema bitne razlike s obzirom na zakonite vidove novovjekovnog nastanka i razvoja zna-nosti te njezinih rezultata, ali ima razlike s obzirom na one nezakonite vidove toga razvoja, budui da su neke stare kontroverze, koje su se inile nerjeivima, ipak naelno prevladane, a nastupile su neke nove suvremene.

    4 Usp. GS.5 Usp. GS, br. 36 i br. 59.

  • 288

    T. Matuli, Mogunosti i granice suvremene znanosti

    krugova esto opisivan iskljuivo jezikom sukoba, neprijateljstva pa ak i otvo-renoga rata.6 Utoliko mora izgledati paradoksalnijom injenica da ovdje namje-ravamo progovoriti o krans