Buden Kaptolski Kolodvori

8/22/2019 Buden Kaptolski Kolodvori

1/172

vesel nauka 2001/1


2/172

Politi~ki eseji

Boris Buden


3/172

Ljiljani


4/172

159 S porazom u bolju budu}nost:Sudbina jednog alternativnog medija168 O dru{tvu koje je zamijenilo kulturu s politikom:

Uz izlo`bu posve}enu sto pedeset i nekojgodi{njici Manifesta

êkaonica EUropa175 U okovima tolerancije181 Kultura pro{iruje i ujedinjuje Evropu, zar ne?189 Balkan Marije Todorove197 Hitlerov Be~203 Slovenija u raljama Evrope

Izvanredno stanje208 Slobo-Klintone

222 Petooktobarska kulturna revolucija232 Uloga Haa{kog suda u novoj svjetskoj revoluciji239 Istina i pomirenje? Ne, hvala

PRTLJAGAêtiri intervjua

267 Nije svijet gluh, mi smo mutavi, (Na{a Borba, Beograd)275 Tko misli, nema milosti, (Novi list, Rijeka)288 Hrva{ka ni niti suverena niti ni dràva, (Delo, Ljubljana)302 [ta da se radi? (Prelom, Beograd)

IZVORNICI 320

Sadràj

ix Predgovor

DOLAZAK: Kultura poretkaRasulo3 Pismo iz Zagreba

Autoritet7 Inconscientia Iugoslavica26 Njegova posljednja pobjedaIdentitet34 Europa je kurva54 Exegi monumentum

ZabuneSlijepi putnici

62 Srbi su tako drski70 Dvije iluzije o ulozi intelektualaca u politici:

hrvatsko iskustvoSlijepi kolosjeci

77 Ekstremist s razlogom: Jo{ o Karlu Krausu89 Prepoznavanje fa{izma103 Auschwitz u Bosni

ODLAZAK: Poredak kultureKulturalizacija politike

115 Ispravna mr`nja125 Politi~ka logika kulturalizacije:

beogradske demonstracije145 The real clash Samuela P. Huntingtona


5/172

Predgovor Sve to skupa nije imalo nikakvoga smisla!

u ovoj jednostavnoj re~enici kao da se moè saèti svo iskus-tvo jugoslavenskog rasula. Deset godina ratovanja nikomenije donijelo ni{ta osim gubitaka. O mrtvima pritom bolje dai ne govorimo. Ne zato {to ne zasluùju da se kaè istina o

njihovoj tragediji, nego zato {to je ta istina jo{ gora od nji-hove tragedije mogli su, {tovi{e, morali su ostati ìvi, a stra-dali su niza{to. Ne znamo danas ni za kakvo op}e dobro ukoje bismo, makar naknadno, mogli ugraditi njihove izgub-ljene ìvote. Ni jednoga heroja na{i ratovi nisu ostavili izasebe. Samo zlo~ince, njihove `rtve, {a~icu ratnih profitera i{iroke mase gubitnika. Ostalo su ru{evine, socijalna bijeda,moralna sramota, àlosno-smije{ni politi~ki provizoriji, mirkoji se odràva samo pod prijetnjom vanjske vojne sile, bu-du}nost koja ve} danas zavidi boljoj pro{losti...

Besmisao o kojem je ovdje rije~, prije svega je politi~-ka kategorija. Du{ebri`nici svih konfesija, nacionalne inte-lektualne elite i nova politokracija svakom su besmislu znali

dosko~iti, pa }e tako i ovome. Ovdje utjeha, ondje raciona-lizacija, a posvuda obe}anje bolje budu}nosti, i ljudi }e ve}zaboraviti na mu~no pitanje o smislu i besmislu onoga {to imse dogodilo. Ali htjeli ili ne, prije ili kasnije, morat }e se suo-~iti s politi~kom stvarno{}u u kojoj ìve.

[to je, dakle, ostalo od nacionalne suverenosti u ~ijeime su narodi biv{e Jugoslavije krenuli u svoje ratove i kon-traratove?

Nijedna nacija od Vardara do Triglava danas nije vi{esuverena, ni politi~ki ni ekonomski, ni vojno ni dràvnoprav-no. Slovenski narod, taj narod dobitnik ne samo jugoslaven-ske povijesti nego i jugoslavenskog raspada, u novoj ujedinje-

ix

Supported by RSS Prague


6/172

u realnosti Haa{kog tribunala? Posljednju {ansu da se potvr-de u svojoj suverenosti da sami sude svojim zlo~incima Hrvati su zauvijek propustili.

U tome se uostalom nimalo ne razlikuju od Srba. Tanajve}a nacija biv{e Jugoslavije koja se svojedobno, premda

je u cjelini ve} ìvjela u jednoj dràvi, digla na pobunu pod

parolom: Svi Srbi u istoj dràvi, danas je rasuta u ~etiri, petili vi{e dràva, odnosno kvazidràva, od kojih je svaka za sebejedinstveni spomenik njezine, srpske, politi~ke gluposti imoralne sramote. Petnaest godina srpske politike obiljeèneimenom Slobodana Milo{evi}a, politike koja nije znala ni za{to drugo osim za takozvani nacionalni interes, danas jeskon~alo kao realna negacija svih srpskih nacionalnih intere-sa. Srpski narod je, i tu nema dvojbe, najve}i politi~ki gubit-nik jugoslavenskog ratnog rasula. Izgubio je sve {to je mogaoizgubiti uklju~uju}i naposljetku i iluziju svoje suverenostikoja mu je, doslovno, bombama izbijena iz glave.

[to je danas Bosna i Hercegovina? Dràva? Nacija?Demokracija? Ni jedno, ni drugo, ni tre}e. Bosna i Herce-

govina je mjesto zlo~ina. To je danas njezin jedini op}e pri-znati identitet. Politi~ki, ona je obi~ni provizorij, protekto-rat takozvane me|unarodne zajednice, nesposoban za samo-stalni ìvot. Njezini gra|ani ne predstavljaju nikakav demo-kratski politi~ki subjekt. Naprotiv, me|unarodna zajednicatretira ih kao neku vrstu politi~kih maloljetnika. Zato ih je,zajedno sa svim njihovim demokratskim institucijama, stavi-la pod svoje starateljstvo. Tako je, da bi uop}e bila usposta-vljena, suverenost dràve Bosne i Hercegovine morala bitirealno ukinuta.

U sli~noj situaciji danas je i Kosovo. Etni~ki gotovopotpuno o~i{}en, ovaj albanski geto tako|er je pod upravom

noj Evropi uskoro ne}e uìvati ni pribli`no onoliko samostal-nosti koliko mu je svojedobno garantirao ustav biv{e jugosla-venske federacije. Slovenci, koji su u ime na~ela jedna-nacija-

jedan-glas bili spremni ne samo ratovati, nego i sve drugegurnuti u rat, danas su pre{utno ve} pristali na realnu mjerusvoje politi~ke va`nosti u Evropi. U kojoj }e, ve} sutra, ima-

ti sasvim sigurno manje glasova nego Srbi, premda }e utjecajna vlastitu sudbinu i jednih i drugih biti jednako zanemariv.[to danas, kada se najve}e evropske nacije odri~u svo-

jih nacionalnih valuta, zna~i hrvatska monetarna suverenost?Ili bolje, {to }e ta bizarna dekoracija jedne ekonomske i po-liti~ke iluzije, u ime koje su izginuli toliki ljudi, i u ime kojesu po~injeni toliki zlo~ini, zna~iti sutra kada zavr{i ondje gdje

joj je ve} danas mjesto na smetli{tu hrvatske dràvotvorno-sti? Kao tu`no svjedo~anstvo hrvatske politi~ke kratkovidno-sti i megalomanije. Kakvo }e zna~enje iz te perspektive ima-ti sve one sva|e oko imena i izgleda te valute, oko jednomtoliko spornog pitanja ho}e li se ona zvati kuna, kruna ili ne-kako druga~ije, ho}e li evocirati jedinstvenu hrvatsku floru i

faunu, usta{tvo ili tisu}ljetnu kulturu? Hrvatska lisnica u hr-vatskom dèpu, hrvatska pu{ka na hrvatskom ramenu! ka-kvog to ima smisla u razdoblju globalnog kapitalizma u ko-

jem nacije ne raspolaù bankama, nego banke nacijama, i ukojem je vo|enje ozbiljnog rata u isklju~ivom monopolu

jedne jedine, transnacionalne, vojne asocijacije.A pravna samostalnost? Na njoj se, kako nas u~i hrvat-

ska nacionalna ideologija, oduvijek odlu~ivala sudbina naci-je. Nije Hrvat tko se podvrgnuo jurisdikciji tu|ina. Regnumregno non praescribit leges!, prkosilo se prije dvjestotinjak godi-na Ma|arima. Ali {to ta pateti~na fraza, na kojoj se po hrvat-skim {kolama jo{ uvijek drila nacionalna svijest, zna~i danas

Boris Buden Kaptolski kolodvor Predgovor xi x


7/172

vog koncepta u trenutku kulminacije jugoslavenske krize,krajem osamdesetih, nije bilo. Ali nepostojanje alternativenije naprosto objektivno stanje stvari nego je uvijek i efektsamoskrivljene neslobode. U tomu i jest paradoks besmisla

jugoslavenskog raspada. Moment objektivne nu`nosti na ko-jem se inzistira u ovoj knjizi kad je rije~ o raspadu biv{e Ju-

goslavije, nu`nosti koja je tako otvoreno do{la do izraàja uborbenom pokli~u nacionaldemokrata: Ili Jugoslavija ili de-mokracija! uvijek je bio ujedno i akt dominacije, performa-tivne zabrane svake, makar i najbezazlenije pomisli na mogu-}u demokratsku alternativu etni~kim sukobima, ratu i nacio-nalnoj demokraciji kao takvoj. Pristati bez otpora na tu do-minaciju, bezpogovorno prihvatiti spomenutu ekskluzivnudisjunkciju, to nasilno ili-ili, kao jedinu logiku vlastite po-liti~ke stvarnosti, zna~ilo je svojevoljno odustati od slobode.I tako prihvatiti sukrivnju za svo zlo koje se po toj logici do-godilo. Ljudi nisu odgovorni za slobodu koja im je uskra}e-na nego za neslobodu kojoj se nisu suprotstavili. U tom, isamo u tom smislu, mogu}e je re}i da se ni{ta od onoga {to

se je dogodilo nije moralo dogoditi. I da su svi koji su danasmrtvi mogli, {tovi{e, morali! ostati ìvi.

Tekstovi u ovoj knjizi nastali su izme|u 1990. i2001. godine. Napisani su razli~itim povodima, za razli~itemedije iz razli~itih zemalja, naj~e{}e po narud`bi, dakle, uskladu sa zahtjevima intelektualnog trì{ta na kojem su semorali potvrditi. To obja{njava kaoti~nost njihove forme,stila i ànra. Teorijska argumentacija u njima je eklekti~ki iz-mije{ana s literarnim motivima, esejistika s politi~kim pam-feltizmom. Ono {to ih usprkos tomu povezuje, njihova je za-

jedni~ka tema: krvavi raspad biv{e Jugoslavije i njegov poli-ti~ki kontekst.

fantomske me|unarodne zajednice. Ni ovdje o njegovomkona~nom politi~kom statusu ne odlu~uje nikakav demo-kratski subjekt. To pitanje prepu{teno je naprosto vremenu.Zato je to vrijeme, u smislu najvulgarnije lo{e beskona~no-sti, a ne njegovi gra|ani, jedini pravi suveren na Kosovu.

A Makedonija? O ~emu danas mogu jo{ demokratski

odlu~ivati njeni gra|ani? O svojoj politi~koj sudbini sigurnone. Ona je potpuno u rukama me|unarodnih faktora. Make-donski parlament postoji danas jo{ samo zato da, po mogu}-nosti sa {to manje rasprave, potvrdi odluke i izglasa zakonekoje su donijeli me|unarodni staratelji. Sloboda odlu~ivanjanjegovih ~lanova danas je sasvim sigurno manja od one kojusu uìvali delegati nekada{njih partijskih kongresa.

Ako je oslobo|enje od komunisti~kog totalitarizmatrebalo donijeti napredak u slobodi, pravdi i demokraciji,onda se taj napredak u na{im krajevima nije dogodio.

Ova knjiga ne prokazuje krivce za taj povijesni ne-uspjeh. Nije te{ko ustanoviti tko je za {to kriv u pro{lomratu, tko je koga ubio, popalio i protjerao. Istina po~injenih

zlo~ina, za kojom su se danas svi tako ùstro dali u potragu,naj~e{}e je odavno ve} poznata. Ovu knjigu zanima druga,uglavnom zanemarena istina jugoslavenske tragedije, istinaskrivena u traumatskoj nemo}i njezinih aktera, kako doma-}ih tako i stranih, da svojim odlukama i djelima presko~e za-dani im povijesni horizont. Jugoslavensku katastrofu nijeprouzro~io vi{ak moralnih beski~menjaka, politi~kih hoh-{taplera i ratnih zlo~inaca, nego manjak demokratskih ideja iprojekata. To~nije, nepostojanje takvog koncepta demokra-cije koji bi transcendirao okvir nacionalne dràve. Da je ta-kav koncept zamisliv samo kao transnacionalni emancipacij-ski projekt, danas je vi{e nego jasno. Kao {to je jasno i da tak-

Boris Buden Kaptolski kolodvor Predgovor xiii xii


8/172

nog intelektualca da se nakon dugogodi{nje emigracije vratiu domovinu. Poku{aj ne uspijeva. Njegov povratak zavr{avatragi~no.

Kaptolski kolodvor, na koji Krleìn junak silazi napo~etku pri~e, u stvarnosti ne postoji. Na zagreba~kom Kap-tolu takvog kolodvora nema, niti ga je ondje ikada bilo. Ali

on je vi{e od Krleìne literarne fikcije. Kaptolski kolodvor jeime za utopiju povratka, za fiktivnost domovine kao kona~-ne destinacije svakog putovanja. Tko je jednom napustio svi-

jet nacionalne kulture i, u politi~kom smislu, univerzum na-cionalne demokracije, danas se vi{e nema kamo vratiti. To i

jest prava poruka Krleìna romana: ne silazite vi{e na kaptol-skim kolodvorima! Ne ponavljajte Filipovu gre{ku, tu trau-mu odba~enosti, osuje}enosti, samodestrukcije koja je stvo-rila ~itavu plejadu literarnih junaka u kojima, kao u svojimkultnim `rtvama, sadisti~ki uìva nacionalna kultura. Zatokaptolski kolodvor valja zamisliti i kao mjesto mogu}eg po-laska, kao ishodi{te novih, jo{ nenapisanih pri~a koje bi po-~injale jednom, dana{njem svijetu daleko primjerenijom re-

~enicom: Svitalo je, kada je Filip krenuo s kaptolskog kolo-dvora.

Na kraju, autor se zahvaljuje ljudima bez ~ijih idejai prijateljske podr{ke ova knjiga nikada ne bi nastala: Dubrav-ki Ugre{i}, Borislavu Mikuli}u, Rastku Mo~niku, Branimi-ru Stojanovi}u i Slavoju @ièku.

U Be~u, listopada 2001.

Predgovor xv

Gotovo svi ovdje sakupljeni tekstovi izvorno su na-pisani ili na njema~kom ili na engleskom jeziku. U takozva-ni materinji, hrvatski jezik preveo sam ih naknadno. Pri tomprevo|enju nekolicina njih je u stanovitoj mjeri izmijenjena,kako bi se doma}i ~itatelji po{tedjeli njima predobro poz-natih op}ih mjesta koja su neizostavna kada se pi{e za stra-

nu publiku.Knjiga je, u skladu s kolodvorskim rasporedom, po-dijeljena na dolazni i odlazni dio. Prvi, dolazni, naslov-ljen kao kultura poretka sastoji se od tekstova u kojima pre-vladavaju pitanja autoriteta, identiteta, uloge intelektualacaodnosno prepoznavanja dru{tvenog zla kao {to je fa{izam naprimjer. Konture politi~ke sfere u tim su tekstovima jasnoprepoznatljive. Politika je njihov glavni adresat i onda kadase uop}e ne spominje.

Drugi, odlazni dio, gotovo je u cjelini posve}en fe-nomenu kulturalizacije, prije svega kulturalizacije politi~kog.Otuda njegov naslov: poredak kulture. Epilog tog dijela, iknjige u cjelini, sa~injavaju tekstovi okupljeni pod pojmom

izvanrednog stanja. Permanentno izvanredno stanje politi~kaje istina poretka kulture. I jedini oblik politi~ke stvarnostikoji su narodi biv{e Jugoslavije upoznali u razdoblju takozva-ne tranzicije od komunizma ka demokraciji, dakle od 1990.do danas.

U prtljazi, kao dodatku, ~etiri su intervjua ~etirijasna statementa o politi~koj i kulturnoj situaciji u nas deve-desetih.

Za{to, naposljetku, Kaptolski kolodvor?Krleìn Povratak Filipa Latinovi}a zapo~inje re~eni-

com koja glasi: Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolskikolodvor. Roman je, da podsjetimo, pri~a o poku{aju jed-

Boris Buden Kaptolski kolodvor xiv


9/172

DolazakKultura poretka


10/172

Pismo iz Zagreba Stara dobra vremena u koji-

ma su pisma iz ovih krajeva uvijek morala sadràvati neku vr-stu uvoda u stilu La Yougoslavie expliqe aux enfants danas sunapokon za nama. Prosje~no upu}eni Evropljanin, zahvalju-

ju}i medijskoj aktualnosti jugoslavenskog rasula, danas se

ipak snalazi u razlikama: on ne brka vi{e Srbe s Hrvatima, ju-goslavenski jug s jugoslavenskim sjeverom, na~uo je pone{too kulturnim, povijesnim i religijskim raznolikostima Jugosla-vije, pa ~ak razlikuje Sloveniju od Slavonije. No i ta diferen-cirana slika Jugoslavije tako|er samo osnaùje one iste pred-rasude koje je Evropa uvijek ve} gajila prema balkanskim na-rodima, o kojima je Emil Cioran, jedan od najpoznatijihemigranata evropskog jugoistoka, jednom rekao da su jedinipreostali primitivci Evrope, skloni pusto{enju i unutarnjemneredu, ivotu u svijetu koji nali~i kakvu bordelu u plamenu.Otvoreno poistovje}uju}i evropski jugoistok s uàsom, Cio-ran se u ~udu zapitao, za{to ~ovjek, kad napokon napusti tajbalkanski svijet i ode na Zapad, ima osje}aj da pada u prazan

prostor.I ovo }e pismo zasigurno pasti u prazninu. Odgovor-

nost za to ipak ne treba traìti u neizdrìvu proturje~ju izme-|u barbarskog vitalizma Balkana i karaktera suvremene ev-ropske civilizacije, u kojem je Cioran vidio izvor spomenu-tog osje}aja praznine. U alegorijskom kontrastu izme|u ka-kve seksualno nezadovoljene dame koja se dosa|uje u svombogatstvu, i sirovog ali sna`nog momka, poku{ava Cioranpremostiti rascjep izme|u Evrope i Balkana. Pad u prazninuskok je u ponor jedne dodu{e opscene i zabranjene, ali ipakobostrane strastvene èlje. Time se me|utim danas te{ko jo{ne{to moè zapo~eti; Balkan se ne moè izjedna~avati s lju-

Rasulo

3


11/172

uvijek s posljednjom re~enicom. Nedavno se u nekom bo-sanskom gradu pojavio grafit: Vratite se crveni, sve vam jeopro{teno. Nema me|utim razloga za paniku. Sli~no onimpozivima koje roditelji {alju za svojom odbjeglom djecom,pozivima punim milosti i pra{tanja, ta je parola samo posljed-nja re~enica jedne dulje pri~e koja na ovaj na~in tek naknad-

no zadobija smisao. Komunizam zbiljski umire tek u debaklunovih antikomunisti~kih vlastodràca. Tako ova parola upo-zorava na barem jednu ljudsku crtu komunizma: bio je smr-tan kao {to je i ~ovjek smrtan. I uop}e nije slu~ajno, da senjegovo trajanje poklopilo s trajanjem prosje~nog ljudskogvijeka. Stoga se o njemu moè ispri~ati pri~a. Moè li se me-|utim ispri~ati pri~a o dana{njoj suvremenoj demokratskojcivilizaciji? Ne bi li ona uvijek ostala samo neka kronika, bes-krajno nizanje zbivanja? O~igledno, kad je o Zapadu rije~, iz-gleda kao da nam nedostaje prva, odnosno zadnja re~enica.

Prazan prostor u kojem je Cioran vidio ljude koji pa-daju u prazninu kada s Jugoistoka kre}u na Zapad, u stvari jeprazan prostor u koji padaju junaci pri~e kad iz nje èle isko-

ra~iti u stvarnost. Upravo u tome je nesre}a malih naroda ju-goisto~ne Evrope koji su sa svojim jezicima i kulturama da-nas na Zapadu jednako zanemareni i ignorirani kao {to susvojedobno bili odba~eni kao nepovijesni narodi. Nesre}a

Jugoistoka leì u ogromnoj èlji da se postane tako velik kao{to su veliki miljenici svjetske povijesti. Neka zla vi{a sila,~ini se, tu je èlju odlu~ila usli{iti. Otada se sve, ali odista sve{to narodi Balkana dodirnu, pretvara u povijest. Nije ~udnoda pravu stvarnost zbog toga nikada nisu upoznali.

Fantazma vje~nog ìvota, na kojoj, kao {to je pozna-to, po~iva sadizam, ono je {to omogu}ava zapadnoevrop-skom ~ovjeku osje}aj nadmo}i. On sam nikada ne pada u

bavnikom Lady Chatterly, a mit o evropskoj dekadencijiodigrao je svoje. Otkuda onda taj osje}aj praznine?

If there are no beginnings and endings, there are nostories, pisala je Virginia Woolf. To valja imati na umu kadase ho}e razumjeti promjene koje su zahvatile Isto~nu Evropuposljednjih godina. Nije rije~ naime samo o promjeni politi~-

kog sistema, nego i o na~inu ìvota, tipu civilizacije. Ondjegdje se ne{to dovr{ava, uvijek zapo~inje i neka pri~a. PrimjerJugoslavije to jasno pokazuje. U istom trenutku kada onaumire kao jedinstvena dràva, ra|a se novo jedinstvo, jedin-stvo mjesta, vremena i radnje. Na mjesto zakona koji su jed-nom ure|ivali ìvot i rad ljudi, stupaju zakoni klasi~ne dra-me. Jugoslavija nije vi{e ime za dràvu, nego ime za stanovititip ljudske tragedije, za ukleto mjesto na kojemu sudbina naosobit na~in ~ini iz ìvota neponovljivu mje{avinu straha inade, brutalnosti i nevinosti, iskonski bezumnog samozabo-rava i istodobno boànski prosvijetljenog samopronalaènja.

Jugoslavija se pretvara u jednu takvu pri~u o ljudimarazapetim izme|u bezrazlo`nosti zlo~ina koje po~injaju i

neizbje`nosti kojom srljaju u taj zlo~in; o ljudima koji su pri-je svega nesretni i to na svoj vlastiti na~in, jer ne vladaju umi-je}em da svoju posebnu, jedinstvenu nesre}u pretvore uneku sasvim obi~nu nesre}u, u onu nesre}u koja je gotovonezamjetni dio evropske svakida{njice. Trenutak njihova ì-vota je zaustavljeno vrijeme u kojem se zgu{njava iskustvorasula i kraja, ukratko: iskustvo smrti. Paradoksalni karakterovog iskustva najjasnije je izraèn u jednom anonimnom is-kazu: intervjuirana za radio, neka je tekstilna radnica, upita-na kako ìvi, odgovorila: Kao mrtvac u grobu.

Iz groba se ne kre}e ni u kakav novi, bolji ìvot. Izgroba se moè samo natrag, u pri~u. Pri~e naime po~inju

Boris Buden Kaptolski kolodvor Dolazak / Kultura poretka / Rasulo 5 4


12/172

Inconscientia Iugoslavica Jugoslavija

je evropsko nesvjesno, ili: nesvjesno je strukturirano kao Ju-goslavija. (Mladen Dolar)

Krv i smrt Be~. Caf Blue Box. U polutmini zgusnutojoblacima duhanskog dima, ispresijecanoj zvu~nim kulisamaveoma glasne rock glazbe i difuznog àmora prisutnih gosti-

ju, bez prestanka, u tromom ritmu, pulsira svjetlo dijaprojek-tora. Na ove}em platnu obje{enom o strop ukazuje se uvijekiznova jedan te isti set najrazli~itijih slika. Poput prizora ukakvu arteficijelno simuliranom snu niù se fotografije nepo-znatih ljudi, pejzaà, poruke s pole|ina razglednica kojima sevjerni gosti javljaju sa svojih putovanja, razni tekstovi i tomusli~no. Me|u svim tim slikama svojom se osobito{}u izdvaja

jedna. U pravilnim razmacima od petnaestak minuta na plat-nu se na par sekundi ukazuju velikim crnim slovima ispisane

rije~i: KRV I SMRT. Rije~i? Kako za koga. Ta crna slovaprisutnim Austrijancima te{ko da bilo {to zna~e. Jer ne pi{eBLUT UND TOD, nego KRV I SMRT, na na{em hr-vatskom (ili srpskom) jeziku. Iz perspektive njihova jezika ri-

je~ je o nasumce nabacanim slovima koja zbog nedostatkavokala umjesto na rije~i, prije upu}uju na neku tajnu {ifru~ije izgovaranje je u njema~kom jeziku gotovo nemogu}e.Rije~ je dakle o nekom tekstu koji se za Nijemce pojavljujekao neizreciv i koji ih odista ~ini nijemima, daju}i tako stvar-no zna~enje imenu kojim su ih Slaveni jednom prozvali. Akopak analogiju sa snom uzmemo doslovno, pa su dakle rije~iKRV I SMRT projicirane na platno kao na surogat onoga

prazninu. Ali pred njegovim se o~ima bez prestanka pada uprazninu. Stvarna patnja koja nadolazi s dana{njom balkan-skom tragedijom za zapadnog }e Evropljanina uvijek zadrà-ti karakter fiktivnoga. Za njega je sve to samo nizanje manjeili vi{e zanimljivih pri~a. Kakve god one bile, te pri~e zaevropskog ~ovjeka nose uvijek jedan te isti naslov: Memento

mori. One mu pripovijedaju upravo ono {to on tako rado èlizaboraviti te je zato njegova uloga promatra~a njemu takoneugodna: one mu pripovijedaju da je od pepela i da }e se upepeo pretvoriti.

Ovo pismo dolazi iz Zagreba, iz glavnog grada jedneod novih balkanski {ljiva-republika gdje se susre}u dva ev-ropska svijeta i gdje se iskustvo praznog prostora uvijek izno-va mora ìvjeti. Nije dakle nikakvo ~udo da ovo pismo, upraznini napisano, mora pasti u prazno. Ne treba se àliti nato. Vi i ja, mi ipak znamo da po{tar uvijek zvoni dva puta.

Boris Buden Kaptolski kolodvor 6 Autoritet


13/172

Prava KRV i prava SMRT Treptavo svjetlo, uz-

vici, prava krv, prava smrt, ljudi u ophodnji, istodobno i pro-matra~i i sudionici ovog estetiziranog, okrutnog teatra kojisvojom ìvom prisutno{}u obredno prikazuje glavnu temu smrt, pridonijeli su da se ovdje, na Kosovu, u \akovici, u

dosad bezna~ajnoj Mhalla e Grs, pretope o{tre granice iz-me|u svakodnevnog i jo{ nevi|enog. Pomije{ali su se ànro-vi ìvota i smrti, nehoti~no nastale visoke umjetnosti i ritua-la. (I. Sabali} u magazinu Start, 17.02.1990.)

Ovdje su stvari, prava krv i prava smrt, odista postaliznaci kojima govori istina, ali tek kao teatarski rekvizit uopredme}enoj simboli~koj inscenaciji. Na onom mjestu nakojem je jugoslavenska policija stvarno ubila dva demon-stranta Albanca, dva stvarna ~ovjeka s njihovim imenima iprezimenima, Fatmira Kaleshija i Xhevata Hoxhu. To mjes-to pogibije, obiljeèno lokvom krvi, njihovi su albanski su-gra|ani okruìli svije}ama i u tom krugu podigli neku vrstuoltara sloènog od vaza, svije}a, vrpci, nabacanih stvari ko-

jima su se za ìvota sluìli pokojnici, njihovim fotografijama,itd. Oko oltara bez prestanka, danima, traje mimohod koji seprometnuo u pravu umjetnost performancea, izrazito prot-kanu elementima rituala (Start).

U tom ritualu, u anonimnom sokaku kosovske \a-kovice ona predod`ba rije~i KRV I SMRT projicirana kaonijemi element arteficijelnog sna na dream screen be~kog cafaspaja se napokon s odgovaraju}om predod`bom stvari i takootkriva svoje latentno, svoje simboli~ko, dakle svoje nesvjes-no zna~enje. Nositelj toga zna~enja je opisani ritual.

Ritualni mimohod oko mjesta pogibije dvaju alban-skih demonstranata samo je do paroksizma dovedena svepri-

{to je Lewin nazvao dream screen, onda }e te rije~i u ovom si-muliranom snu imati vrijednost njegova nijemog elementa.Nijemim elementima sna, Freud, tako|er Be~anin, zvao jeone njegove elemente u vezi s kojima sniva~ nije bio u sta-nju navesti nikakvu asocijaciju i suo~en s kojima je ostajao,odnosno postajao, nijem. Iza njih se skrivalo samo jedno zna-

~enje simboli~ko.[to dakle KRV I SMRT zna~e u be~kom cafuBlue Box? Puko prevo|enje na njema~ki nipo{to ne otkrivatajnu. Ono ostaje na razini manifestnog zna~enja ovih rije~i,ostaje u podru~ju banalnoga i slu~ajnoga. Ostaje ondje gdjese na pitanje za{to?, odgovara cini~no ignorantski zato!,gdje ne po~inje nikakvo mi{ljenje nego, naprotiv, zabranami{ljenja.

Ne, pravo pitanje koje odista vodi de{ifriranju ovezagonetke, stvarnom odgonetavanju njene tajne, glasi: {toradi taj hrvatski (ili srpski) tekst u jednoj be~koj kr~mi; kogaili {to on provocira svojom neizrecivo{}u i svojom nijemo{-}u u njema~kom jezi~nom kontekstu; kojeg stvarnog sadrà-

ja je on simboli~ki prikaz ili kojeg to sna nijemi element? Uodgovoru na to pitanje mora se ukazati njegovo latentnozna~enje. On mora progovoriti u to~ki u kojoj je zanijemio,mora se ukazati na onoj razini smisla koja djeluje s onu stra-nu jezi~ne simbolike, na razini svog nesvjesnog postojanja.Ono neizrecivo mora biti priop}eno u takvom obliku kojiomogu}uje da se recipiraju i oni zanijemjeli ili neoslobo|eniosjeti. (A. Lorenzer) Taj oblik nalazi se ondje gdje se krv ismrt pojavljuju u svojoj vizualnoj, taktilnoj i akusti~noj pred-metnosti. Ondje gdje se objektiviraju u svojoj materijalnojistini, ondje gdje ta istina kaè: Sans doute, ici les chosessont mes signes... (J. Lacan)

Boris Buden Kaptolski kolodvor Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet 9 8


14/172

svom najkonkretnijem vidu: u tzv. diferencijacijama, izolaci-jama, zatvorima, fizi~kim i policijskim nasiljem, ubojstvima.Cilj je tog ~ina pobjeda nad do krajnosti hostiliziranim poli-ti~kim protivnikom, i to svim raspoloìvim sredstvima. Usvom regresivnom vidu, kao golo nasilje, taj ~in otkriva neo-stvarenu i neostvarivu èlju za kona~nim rje{enjem, fizi~-

kom likvidacijom neprijatelja. Premda realno nedostiàn, ciljse ipak postiè. Genocid nad ljudima zamijenjen je genoci-dom nad rije~ima. Zatomljavanje svakog oblika verbalizira-nog, dakle racionalno sre|enog, jezi~kog protesta koji bi semogao artikulirati u komunikativnoj praksi i koji bi pojmo-ve slobode, jednakopravnosti, itd. doveo u njima na vlastitopodru~je apstraktnog, dakle umskog, nije ni{ta drugo negooblik dehumanizacije, konkretno represivno guranje unatragniz stepenice civilizacije. Propaganda pranja ruku od poslje-dica politike otvorene represije koja tako|er ritualno pona-vlja frazu da Albanci na Kosovu imaju pravo na svoje {kole,svoje sveu~ili{te, na svoj vlastiti jezik, tom formulacijom i ne-hotice razotkrivaju svoju ne~istu savjest. Albanci imaju pravo

samo na svoj vlastitijezik, na jezik u njegovoj partikularnosti,koji je za onoga drugoga samo osjetilno ne i diskurzivno percipirana zvu~na kulisa njegova vlastitog govora. Albanci-ma nije oduzeto pravo na albanski jezik, nego na srpski, onajkoji jedini u zadanoj kontekstualnosti moè osigurati jezikuimanentnu univerzalnost, koji premda po sebi i sam partiku-laran, jedini kosovskim Albancima omogu}uje sudjelovanje uzadanoj jugoslavenskoj komunikativnoj zajednici. Re-presivno oduzeto pravo da u tom srpskom jeziku artikulirajusvoje politi~ke stavove, da se u njemu izraze u univerzalnimpojmovima i tako u njemu konstituiraju svoju subjektivnost,za njih zna~i oduzimanje prava na jezik kao takav.

sutna hiperprodukcija ritualne simbolike me|u kosovskimAlbancima. Ona je osnovni i jedini mogu}i na~in na kojioni izraàvaju svoje politi~ke proteste. Ritual me|utim osi-gurava plemenu ili zajednici snaàn osje}aj uzajamne pripad-nosti, privla~nosti i sigurnosti (S. Langer). Sudjelovanjem uritualima Albanci svoje individualne identitete stapaju s ko-

lektivnim identitetom svoje nacije.Ritual je njegov izraàjni oblik, njegov prikaz u sim-bolima ìvota i smrti, prvih i posljednjih stvari. Ali je tako-|er i najprimitivniji odraz ozbiljnog mi{ljenja, kasni talog

jednog u neku ruku imaginativnog uvida u ìvot (S. Langer)Prezentativna simbolika rituala izraàva se na razini

predjezi~nog, osjetilno neposrednog simbola. Njegovo zna-~enje zgusnuto je u ljudskim gestama. Ono {to posredstvomrituala govori kao njegovo izraàjno sredstvo jest sam ~ovjeku svojoj tjelesnosti. Ritual se odigrava prije nastanka rije~i ili nakon njezina uni{tenja. Ljudskost me|utim po~inje s rije-~ima, s jezikom. S njima nastaje subjektivnost, kultura, pro-svje}enost, ljudsko dru{tvo u svojoj povijesnosti. Jezik tek u

pravom smislu posreduje univerzalnost moralnih normi, osi-gurava njihovo pounutrenje i o~uvanje, omogu}uje postiza-nje one razine apstrakcije na kojem se ra|aju politi~ke slobo-de, autonomija individua i jednakopravnost. Divlju ljudskuprirodu ratio kolonizira samo verbalizacijom. Na kraju pro-cesa, kojem je na po~etku bila rije~, jest moderni ~ovjek sasvojim visoko apstraktnim osobnim i kolektivnim identite-tom. Austrijanac, Evropljanin.

Kosovski Albanac ~ovjek je potonuo u najmra~nijudubinu konkretnoga. Na po~etku procesa kojemu je na kra-

ju ritualna inscenacija njegova kolektivnog identiteta bija{eodista ~in ~in represije jugoslavenske/srpske dràvne sile u



15/172

nac inscenira svoje rituale skrivena je zamukla rije~. On namne govori {to KRV I SMRT zna~e za njega, on nam ritual-no prikazuje, inscenira samu stvar pravu KRV i pravuSMRT. Ono o ~emu se ne moè govoriti, to se mora insce-nirati. Inscenacija rituala je u stvari ponovno uspostavljanjenasilno razorene komunikativnosti, ona je osjetilna restaura-

cija subjektivnosti koja se nije mogla iskazati na razini diskur-zivnog. U njoj se iznova ra|a, u jezi~noj simbolici zamukli,identitet.

U tom kontekstu je ~ovjek sam sredstvo prikaza. No-silac zna~enja je ljudska gesta, ~ime je ritual postavljen u nizzajedno s plesom, pantomimom, teatrom. (A. Loren-zer).Ovime zadobivaju smisao impresije novinarke koja jeodavanje po~asti poginulim demonstrantima na Kosovu na-zvala estetiziranim, okrutnim teatrom u kome se pretapajuo{tre granice izme|u svakodnevnog i jo{ nevi|enog i mije-{aju ànrovi nehoti~no nastale visoke umjetnosti i rituala.

... Acheronta movebo Dojam da politi~ka zbivanja na

Kosovu poprimaju karakter esteti~koga dolazi otuda {to senjihovo zna~enje konstituira u istom mediju u kojem nasta-

je i scenska umjetnost. Mediju u kojem se svakodnevno ijo{ nevi|eno kao stvarnost i fantazija stapaju u jedno este-ti~ki privid. U multiplikaciji ritualnih inscenacija Kosovoodista postaje teatar, jer su izraàjna sredstva kojima se, kao

jedino raspoloìvima, koriste njegovi stanovnici da bi iskaza-li svoju istinu, i u njoj svoj identitet, podudaraju s izraàjnimsredstvima teatarske inscenacije. Figure konkretnog ìvotnogiskustva poprimaju oblik esteti~kog iskustva. Na taj na~in, i

Bit represije nad Albancima na Kosovu sastoji se sto-ga u razaranju onog sloja ljudske prakse koji se izraàva u dis-kurzivnoj simbolici u jeziku. Jednom sasvim konkretnompoliti~kom interesu onemogu}eno je sudjelovanje u politi~-kom diskursu. Ali je time tako|er omogu}eno da se ono {tose po sebi partikularno suprotstavlja prikaè kao univerzalno

nedopustivo. Represija se ne ~ini u ime drugog (srpskog)partikularnog interesa, nego u ime uma i morala, odnosnonjima ekvivalentnih, apsolutiziranih vrijednosti kao {to je, naprimjer, historijsko pravo na svetu zemlju. Tko je ovladao ri-

je~ima, tko je dakle u potpunosti zaposjeo polje diskurzivno-ga, moè u svakom trenutku ~ak i svoju sasvim partikularnunesvjesnu èlju prikazati kao univerzalnu normu amenovanuop}im konsenzusom. @elja onoga tko je iz tog polja izba~enuvijek }e, naprotiv, imati zna~enje kakvo, na primjer, imaperverzija. U tom smislu represija poprima kvalitativnu vri-

jednost potiskivanja. Jer diskurzivno neartikulirani politi~kiinteresi Albanaca ne prestaju postojati. Oni se tek pretvarajuu njihove potisnute, nesvjesne èlje kojima je zaprije~en pri-

stup op}oj svijesti. Njihova jedina verbalizirana poruka kojabi trebala posredovati smisao èlje, parola KOSOVO RE-PUBLIKA, odbija se od zalupljenih vrata diskurzivnoga ikao obredna rije~ zajedno s tjelesnim gestama obavlja svojufunkciju u ritualnoj inscenaciji kolektivnog identiteta. Nje-zin smisao ostaje zapravo neizre~en i ona se kao nesvjesna è-lja stapa sa sadràjem njihova kolektivnog nesvjesnog.

Taj sadràj, me|utim, koji ostaje nijem na razini dis-kurzivnog, dakle racionalnog i svjesnog izraza, ipak progova-ra u getu predjezi~nog, osjetilno neposrednog simbola, nala-zi svoj izraz na dubljoj, nesvjesnoj razini smisla u vidu svogtjelesnog supstrata. U hipertrofiranim gestama kojima Alba-



16/172

ni kosovski teatar napokon je uprizoren. Kosovo je velikaotvorena scena na kojoj se prikazuju dobro reìrani masovni{trajkovi, ljudi koji po ulicama glume demonstrante, koji seu do krajnosti dotjeranoj mimeti~koj ekspresivnosti gr~e iprevijaju na bolesni~kim krevetima, savr{eno odigravaju}idodijeljenu im ulogu otrovanih. Nema ni prave krvi, ni pra-

ve smrti. Krv je tek kazali{ni rekvizit, crvena boja prosutakosovskim ulicama, a mrtvi, ubijeni u demonstracijama, za~iju smrt nitko ne odgovara jer ona nije stvarna nego ~istiprivid teatarske inscenacije, uskoro }e, kada predstava zavr{iustati iz grobova, nakloniti se publici i saslu{ati vi{e nego za-sluèni aplauz.

Albanac, me|utim, ipak ne glumi. On nikoga i ni{tane opona{a, ne igra nikakvu svjesno, u esteti~kom projektukonstruiranu ulogu. On se na kosovskoj sceni pojavljuje tekkao puki reprezentant svoje nesvjesne èlje. One iste koja jeprognana iz politi~kog diskursa, kojoj je oduzeta rije~ i koja

je sada na{la svoj izraz u neposredno osjetilnom simbolu. To{to je prije godinu dana poru~io rije~ima si{av{i u dubinu

rudni~kog podzemlja, sada simboli~ki ponavlja silaze}i nadeveti horizont nesvjesnog, tamo gdje èlja progovara je-zikom tijela, tamo gdje se ìvot stapa s vlastitim opona{a-njem, gdje fantazija postaje iluzija, a simbol se pretvara usimptom. Na sceni dakle nije teatarska predstava nego ìvouprizoreni sumanuti svijet. U njemu ne sudjeluje ~ovjek-glumac, ni ~ovjek-simulant, nego kastrirani animal simboli-cum, eunuh jalove diskurzivnosti ~iji gr~evi i grimase nisu iz-raz ni otrovanog tijela ni simulacije otrovanosti, nego napro-sto tajna ovog konkretnog i svakog uop}e silaska u podze-mlje. Prevedeni na poznati jezik zna~e: Flectere si nequeo su-

peros, acheronta movebo.

samo na taj na~in, postaje prezentna jedna sasvim konkretna,kosovska, povijesna ìvotna situacija. Ono {to u ritualnoj in-scenaciji izlazi na vidjelo, njezin je desublimirani smisao.

To me|utim zna~i da je za istinu o Kosovu nadleànsud ukusa, da je za vrednovanje kosovskih zbivanja kvalifici-rana esteti~ka kritika. Jer nije rije~ o pravom teatru. Takav

nastaje u svjesnoj inscenaciji ~iji je temeljni princip slobodnaigra. Kosovski teatar, naprotiv, ra|a se iz neslobode, kao re-zultat represije. Zato se stvarnost ukazuje kao u teatru. Nedakle u esteti~kom prividu, nego u prividu esteti~kog kojinastaje na krhotinama razorene diskurzivnosti. Gesta je, reklismo, zamukla rije~. Ona na drugi na~in izraàva ono {to seèli re}i ili {to se jednom govorilo.

Po~etkom osamdesetdevete albanski su rudari si{lipod zemlju da bi na devetom horizontu rudnika Stari Trg unajspektakularnijem {trajku poslijeratne Jugoslavije sro~ilisvoje politi~ke zahtjeve koji su u tom trenutku odgovaralipoliti~kim stavovima goleme ve}ine albanskog naroda naKosovu. Albanci tada jo{ uvijek sudjeluju u politi~kom dis-

kursu i makar duboko pod zemljom potvr|uju svoj identitetna razini svjesnog i diskurzivnog. Njihovi su zahtjevi me|u-tim izigrani, a sudionici {trajka izloèni raznim oblicimaotvorene represije.

Otprilike godinu dana kasnije, u oùjku devedesete,gotovo ~etiri tisu}e Albanaca sudjeluje u tzv. aferi trovanja.êtiri tisu}e ljudi pokazuje sli~ne simptome bolesti i pod-vrgava se medicinskom tretmanu. Savezna komisija ne nala-zi materijalne dokaze za postojanje masovnog trovanja. Po-liti~ki jezik optu`be koji je posljednjih godina svaki oblikmasovnijeg albanskog protesta progla{avao reìranim, insce-niranim, glumljenim, napokon dobiva svoju potvrdu. Total-



17/172

kom prividu, nego se utapa u njoj u prividu esteti~kog.Upravo u tome razlikuje Nietzsche dionizijske Grke od dio-nizijskih barbara. Opijenost prvih ima karakter umjetni~kog.U barbara je druga~ije: ovdje se osloba|aju upravo najdiv-ljije zvijeri prirode, sve do one odvratne mje{avine pohote iokrutnosti koja mi se uvijek ukazivala kao onaj pravi vje{ti~-

ji napitak, pi{e Nietzsche. ûdnovata mje{avina afekata uopijenosti dionizijskih Grka podsje}a na barbarski vje{ti~jinapitak kao lijek na ubojite otrove.

Ovim vje{ti~jim napitkom kao metaforom sredstvakoje zabranjenu rije~ fermentira u tjelesni gr~, koje ~ovjekanapre~ac desublimira do njegova prirodnog supstrata, nje-gove tjelesnosti, stvarno su otrovani sudionici totalnog ko-sovskog teatra na ~ijoj sceni se odvija represivna regresija ubarbarsko i bestijalno, sceni na kojoj ~ovjek kao arteficijel-no bi}e postaje prirodan, odve} prirodan.

Povratak potisnutog

Na toj sceni Albanac ne igra sam.Za inscenaciju sumanutog svijeta potrebno je najmanje dvo-

je. Povratak potisnutog se zbiva kaofolie deux, kao suigraonog potiskivanog i onog potiskuju}eg.

Da se podsjetimo. Za Freuda se povratak potisnutogodvija stvaranjem kompromisa izme|u potisnute i potiskuju-}e predod`be. Poznati primjer koji ilustrira taj proces Freud

je dao u tekstu Sumanutost i snovi u W. Jensenovoj Gradivi.Da bi izbjegao isku{enje koje mu se name}e u liku gole ène,sve}enik isposnik je poku{ava potisnuti slikom raspetog Kris-ta. Ali poku{aj ne uspijeva, potisnuto se vra}a u kombinacijis potiskuju}im: Taj kri` pada poput sjene i u sjaju podiè se

Prirodno, odve} prirodno Kosovski teatar nije ni{ta

drugo nego osjetilna rekonstrukcija kolektivnog identitetajugoslavenskih Albanaca koji je prethodno represivno razo-ren na diskurzivnoj razini. Sada se, no{en povratkom potis-nutog, iznova ukazuje, ali u iskrivljenom obliku u tragi~-

noj parodiji onog samoprikaza kojeg je Nietzsche nazvao di-onizijskim teatrom. U masovnim ritualnim inscenacijamame|u Albancima se bri{u sve individualne posebnosti i kla-sne razlike; me|u zava|enim obiteljima opra{ta se krv; Sa-da je rob slobodan ~ovjek, sada se slamaju sva kruta, nepri-

jateljska razgrani~enja... svatko se sa svojim bli`njim osje}ane samo sjedinjen, izmiren, stopljen, nego jedno... (Ni-etzsche).

U dionizijskoj inscenaciji lomi seprincipium individua-tionis, a kolektivni se identitet ostvaruje u opijenosti (Rausch).Sama afera trovanja nije ni{ta drugo nego scenski prikaz teopijenosti. Ali gdje je otrov? O kojem je to opojnom sred-stvu rije~?

Ponovo Nietzsche: Pod ~arolijom dionizijskog nesklapa se iznova samo savez ~ovjeka s ~ovjekom; i otu|ena,neprijateljska i podjarmljena priroda slavi iznova sve~anostizmirenja sa svojim izgubljenim sinom, ~ovjekom. ôvjekpomiren s drugim ~ovjekom i s prirodom nije vi{e umjet-nik, on je postao umjetni~ko djelo. U dionizijskoj opijeno-sti se objavljuje priroda sama, ali kao umjetni~ka sila. Kosov-ski teatar je naprotiv, rekli smo, tragi~na parodija dionizij-skog teatra. Na njegovoj sceni ne vlada slobodna igra fanta-zije, nego represivna proizvodnja iluzije u kojoj ~ovjek nijeumjetnik, ali ni umjetni~ko djelo, nego ìvi reprezentantdivlje nagonske èlje. On se ne stapa s prirodom u esteti~-



18/172

nasilno potiskuju}i iz njega ono drugo, albansku istinu, usporu s kojom bi mogla izre}i svoju istinu, zasnovati svojusubjektivnost i potvrditi svoj identitet.

U ispra`njenom polju diskurzivnoga srpska se istinara|a kao epifanija. Ona naprosto biva objavljena kroz ustaonog jedinog koji u praznini tog diskursa potvr|uje svoju su-

bjektivnost i ujedno posreduje univerzalnost, kroz usta vo|ekao pervertiranog pandana onih anti~kih vladara koje su Grcinazivali epifanes. A narodu, masi, preostaje da objavljenouprizori, da na sceni ponovo oìvi mitske slike i tako obno-vi svoj kolektivni identitet u nekoj vrsti dionizijskog teatra~iji smo najmonumentalniji prizor vidjeli na Gazimestanu, oproslavi {estogodi{njice kosovskog boja.

Uspostaviti suverenitet nad Kosovom i time ujednoobnoviti kolektivni nacionalni identitet, srpska politika moèsamo ako od Kosova napravi teatar. Na sceni tog teatra od-vija se me|utim samo jedna drama, drama povratka potisnu-tog. Srpstvo pada kao sjenka, a na njegovu mjestu podiè se usjaju, kao zamjena, u svojoj ogoljeloj bujnoj prirodnosti alban-

stvo, u identi~noj situaciji ritualno-mitske inscenacije kolek-tivnog identiteta. ... u onom potiskuju}em i iza njega napo-kon se potvr|uje ono potisnuto. (Freud). Poraèn nije ni Al-banac, ni Srbin, nego ~ovjek u univerzalnosti svoje ljudskosti.Pobjedu slavi priroda: Naturam furca expellas, semper redibit.

Jugoslavija kao teatar Kosovski teatar nije me|utim ni-

kakav specijalni slu~aj. Ono {to na njegovoj sceni kao povra-tak potisnutog izlazi na vidjelo, samo je najsaètije i najdra-mati~nije uprizorenje nesvjesne logike funkcioniranja jugo-

na njegovu mjestu, kao zamjena, slika bujne gole ène u is-toj situaciji kao raspetu na kriù.

Sli~an proces odigrao se i na Kosovu. Kosovo nijesamo jedna, kao i ostale, od silnih raznolikosti sloèna bal-kanska regija, nije ni samo jedna pokrajina u Srbiji, odnosno

Jugoslaviji. Ono je i vi{e od toga. Podru~je na koje upravo

Srbija polaè svoje historijsko pravo kao na kolijevku svoje,srpske nacije, kao na stvarnu, materijalnu sliku mjesta na ko-jem je simboli~ki ro|en kolektivni identitet srpstva. Tajidentitet u sublimiranom obliku prikazan je u mitu o kosov-skom boju. I kao {to je dana{nja verzija ovog mita daleko odstvarnosti koja se odigrala prije {est stotina godina, tako je iupotreba mita u jednom pravno-politi~kom sporu oko suve-reniteta nad Kosovom daleko od materijalnih ~injenica. Aone govore da gotovo devedeset posto stanovni{tva u ovojkolijevci srpstva sa~injavaju Albanci. Za te ~injenice politikakoja èli izboriti srpski suverenitet na Kosovu ostaje slijepa imora ostati slijepa jer njezin pravi cilj nije pravno-politi~kisuverenitet nad Kosovom, nego povratak izgubljenog

identiteta srpske nacije. Upravo iz teze o izgubljenom iden-titetu ona crpi svoju silnu energiju. Izgubiti Kosovo za njuzna~i izgubiti srpstvo kao takvo.

Ali politika koja identitet na koji se poziva ne zasni-va u politi~kom diskursu, nego u simbolici mitskih slika osta-

je zatvorena u dijalektici obmane i samoobmane. U krajnjojkonzekvenciji ona je prisiljena ponoviti ono ~ega je mit fan-tazijska kompenzacija stvarni poraz. Ona neminovno gubiKosovo, ali pritom ipak zadovoljava potrebu iz koje je nas-tala obnavlja nacionalni identitet. Ne me|utim u onomtankom sloju diskurzivnog, jer je taj sloj, da bi postigla svojcilj, sama uni{tila i to tako {to ga je u potpunosti zaposjela,



19/172

Sa smr}u Tita iluzija se rasplinjuje i Jugoslavija seukazuje u svojoj istini kao dràva koja zato {to nikada nijedemokratski konstituirana, stvarno i ne postoji. Jer imago pa-trijarhalnog oca (Tita) jedina je to~ka u kojoj je ona uspjelastvoriti svoj kolektivni identitet. Ali ta neobi~no va`na ulo-ga zornog simbola zajedni{tva nije bila odvojena od svog tre-

nutnog nosioca. U sistem nije bila ugra|ena trivijalna ~inje-nica: da je ~ovjek smrtno bi}e i da je Tito, usprkos svemu,bio ~ovjek.

Sa smr}u Tita dakle prestaje funkcionirati mehani-zam proizvo|enja kolektivnog identiteta Jugoslavena. Jedannjegov kota~ me|utim po inerciji jo{ se vrti. Jugoslavenstvose nastavlja kao obnovljeno srpstvo kristalizirano oko osovi-ne vo|a masa. Stoga novi srpski vo|a jest zakoniti nasljed-nik Tita, kao {to je dana{nja Srbija zakoniti nasljednik Jugo-slavije ne dakako unutar pravno-politi~kog diskursa, jer ta-kav i ne postoji, nego unutar nesvjesne logike funkcioniranja

jugoslavenskog sistema.Krv, smrt i trovanja na kosovskoj sceni uprizorenje

su njegove istine.Autenti~ni Jugoslaven titoist ostao je okamenjen

u liku u kojem je bio u trenutku Titove smrti.Kosovo je njegov portret na kojem on nastavlja sta-

riti pokazuju}i se u svojoj istro{enosti, ru`no}i i poro~nosti sneskrivenim znacima svog mrtva~kog raspadanja.

Realno, on je zastupnik onih snaga, prije svega JNAi obnovljenog srpstva/jugoslavenstva koje svoje partikularneinterese mogu obraniti samo tako da o~uvaju postoje}i jugo-slavenski sistem sistem ~ija istina je upravo raspad dana{nje

Jugoslavije. U svojoj fantazmi pak, autenti~ni Jugoslaven-ti-toist doìvljava sebe kao jedinog zakonitog nasljednika Tito-

slavenskog totalitarnog sistema u vremenu njegova rasula. Tunesvjesnu logiku mogu}e je objasniti samo logikom funkcio-niranja nesvjesnog.

Nesvjesno je, kao {to je poznato, strukturirano edi-palno Jugoslavija tako|er. Jedino {to u Jugoslaviji danasbesprijekorno, matemati~ki precizno funkcionira jest meha-

nizam njezina raspadanja. On je stavljen u pogon na dan smr-ti Josipa Broza Tita. Tog istog dana zauvijek se zaustaviodrugi mehanizam onaj koji je od rata, od nastanka tzv.Druge Jugoslavije svo vrijeme proizvodio kolektivni identi-tet Jugoslavena mehanizam poistovje}enja s vo|om u likuoca, stvoritelja dràve jugoslavenskih naroda. Vertikalno sepoistovje}uju}i s Titom, Jugoslaveni su se ujedno i horizon-talno poistovje}ivali me|u sobom. U mnoge du{e pounutrenisti psihi~ki sadràj omogu}avao je da se svi oni bez obzira nanacionalnost, vjersku pripadnost, klasne i individualne razli-ke osje}aju pripadnicima jedne zajednice. Na taj na~in, u

jednoj klasi~no masovnopsiholo{koj kategoriji stvoreni su Ju-goslaveni, kao masa ~iji je kolektivni identitet stje{njen unu-

tar politi~kog diskursa koji je po~injao i zavr{avao ritualnoinsceniranim zaklinjanjima vo|i. S druge strane Tito im jekao neupitni autoritet garantirao sigurnost i zajedni{tvo pouzoru na kakva patrijarhalnog oca slo`ne obitelji. Unutar ne-homogenog bratstva jugoslavenskih naroda on je savr{enoigrao ulogu katalizatora suparni~kih bratskih zahtjeva i vr-hovnog arbitra u svim me|u bra}om nu`nim konfliktima.Na odre|eni na~in on ih je i kultivirao. Kao pounutrenio~inski autoritet odigrao je ulogu simboli~kog zastupnikaop}ih moralnih normi, dru{tveno priznatih vrijednosti, filo-genetski ste~enih kulturnih postignu}a i tako dao temelj iz-gradnji kolektivne savjesti.



20/172

ficijelnog sna u be~kom cafu Blue Box prezentiran {ifromKRV I SMRT?

Nekoliko pitanja-podsje}anja:Nije li dana{nja Austrija ro|ena iz sli~ne edipalne

drame ~iji je najsaètiji prikaz dao Paul Federn u svom po-znatom tekstu iz 1919: Prilog psihologiji revolucije: bezo~insko

dru{tvo? Nije li tada Federn upozorio kako razorno na dru{-tvo i dràvu djeluje pad oca nacije? Kakav kaos sa sobom nosinestanak o~inskog autoriteta, kakvu erupciju atavisti~kih na-gona, osloba|anje samoubila~kih te`nji u svim dru{tvenimslojevima predstavlja ova velika socijalna edipalna drama. Zar

je mogu}e da ta trauma nije ostavila ba{ nikakva traga u ko-lektivnom pam}enju dana{njih Austrijanaca?

Ne odjekuju li jo{ uvijek tu, samo par stotina metaraod cafa Blue Box, na Ringstrassenkorzu oni uzvici kolpor-tera kojima otpo~inju Posljednji dani ~ovje~anstva Karla Krausa:Izvanredno izdanje! Ubojstvo prijestolonasljednika! Krvo-proli}e u Sarajevu! Ubojica Srbin. Nisu li u ovoj literarnojfikciji apokalipse rije~i Blut und Tod u austrijskoj edipalnoj

drami neizbrisivo fiksirane za svoj balkanski, slavenski prije-vod. Za jezik kojim se izraàva ono ubila~ko, ono divlje na-gonsko, ono odve} prirodno da bi bilo shvatljivo.

Analiziraju}i mjesta na kojima Freud u svojim djeli-ma spominje ju`noslavenske krajeve i ljude Mladen Dolardolazi do slu~aja nekog Slovenca kojeg u Trstu godine 1922.bezuspje{no poku{ava lije~iti psihoanaliti~ar Edoard Weiss.Weiss se poàlio Freudu, a ovaj mu u svom pismu izme|uostalog poru~uje: Na{e analiti~ko umije}e zatajuje pred tak-vim ljudima, na{e o{troumlje jo{ nije kadro prodrijeti do di-nami~kih odnosa koji prevladavaju kod njih. Na kraju svo-

je analize Dolar zaklju~uje: Jugoslavija je zemlja frojdovskog

ve Jugoslavije i ujedno osvetnika Titova lika i djela ~ije tru-plo komadaju njegovi nacionalisti~ki suparnici. Stoga je jedi-na uloga koju je ova ìva mumija u stanju odigrati u monu-mentalnoj edipalnoj drami koja potresa dana{nju Jugoslaviju,ona hamletovska. Duh jugoslavenstva na koji se poziva nijeni{ta drugo nego duh Tita, mrtvog oca koji ~itavu dramu po-

kre}e. A mrtvi otac, kada kao duh ustaje iz groba, na sceni sepojavljuje ili u svojoj suvi{nosti, ili u svojoj krivnji. Kao i duhHamletova oca koji ostaje nijem na Horacijevo prozivanje:

Govori!Ako si upu}en u sudbu svoje zemlje,Koja se, poznata unaprijed, moè izbje}.(...)Ili ako si za ìvota zgrnuo,U krilu zemlje oteto blago,Zbog ~ega, vele, dusi hodaju u smrti.

O~uvati dakle ono titovsko jugoslavenstvo, osvetitioca, mogu}e je samo na hamletovski na~in, krvlju, smr}u i

trovanjima. O~uvati Jugoslaviju, naprotiv, mogu}e je samo unjenoj demokratskoj rekonstrukciji, onomu dakle {to je nje-nom dana{njem sistemu izvanjsko. Stoga se nastupaju}a de-mokracija smije posluìti rije~ima Fortinbrasa:

U ovoj kraljevini imam neka prava,I ta me prilika sad nuka da ih traìm.(HamletV,2)

General Stumm I na kraju, kakve veze s ovom jugosla-

venskom edipalnom dramom ima onaj nijemi element arte-



21/172

Napomena:U izradi ovoga teksta kori{tene su ideje sljede}ih autora:

Theodora W. Adorna, Jrgena Belgrada, Ernesta Cassirera, HelmutaDahmera, Mladena Dolara, Bore ]osi}a, Annelinde Eggert, Paula Fe-derna, Sigmunda Freuda, Bernarda Grlicha, Karla Krausa, JacquesaLacana, Hermana Langa, Susane Langer, B.D. Lewina, Alfreda Loren-zera, Borislava Mikuli}a, Alexandra Mitscherlicha, Friedricha Ni-etzschea, Ulrike Prokop, Gunzelina Schmied Noerra, Slavoja @ièka.

potiskivanja, mjesto gdje izlazi na svjetlo dana sve ono {tonormalni Evropljanin mora potisnuti. Sadràj tog potisnu-tog me|utim toliko je izgleda stra{an da pred njim ostaje ni-

jem ne samo normalni Evropljanin, nego i svo njegovoznanje o nesvjesnom, psihoanaliza.

U istom gradu Trstu, ali godine 1912. odvija se rad-

nja najnovijeg romana Bore ]osi}a, Musilov notes. Na krajupri~e, u epilogu, jedan od likova romana, Be~anin koji se na-stanjuje u Trstu, podvrgava se psihoterapiji. Njegovo je ime

general Stumm. Stumm, nota bene, zna~i na hrvatskomenijem.

Ovime se izgleda zatvara krug. Izme|u nijemog ele-menta jednog arteficijelnog sna u cafu Blue Box i generalaStumma nalazi se ono {to Austrijance (Nijemce) ~ini nijemi-ma Jugoslavija kao scena na kojoj je ìvo uprizoren sadràjnjihova kolektivnog nesvjesnog, ono stra{no njihove pro{los-ti, ono odve} prirodno, htoni~no i demonsko njihove sada{-njosti, ukratko, ono o ~emu im njihova svijest i razum nedopu{taju govoriti i {to dakle mogu/smiju samo sanjati.

Stoga kona~nu rije~ u odgonetanju one {ifre KRV ISMRT valja prepustiti najve}em od svih tuma~a snova, Sig-mundu Freudu:

KRV I SMRT Ova opomena poga|a i nas same i

na{u oholost, nas koji smo od vremena na{eg djetinjstva, pona{em mi{ljenju, postali tako mudri i silni. Kao Edip ìvimou nepoznavanju èlja koje vrije|aju moral, koje nam je pri-roda nametnula i poslije ~ijeg bismo otkrivanja svi èljeliskrenuti svoj pogled sa scena na{eg djetinjstva (Traumdeu-tung, SA II, str. 267).



22/172

dekadencija dru{tva itd. Premda su gotovo svi znali ~ak i zanajsitnije detalje ovih pojava, to znanje nije imalo nikakvau~inka na samu dru{tvenu stvarnost. Hrvatsko zlo, svima do-bro poznato, gotovo nikomu nije smetalo.

A kada su nakon Tu|manove hospitalizacije, u stu-denome, iz bolnice u Dubravi zapo~ele u javnost pristizati ri-

jetke, {ture i proturje~ne informacije o Predsjednikovu sta-nju, hrvatsko je dru{tvo reagiralo na uobi~ajeni na~in. Stvo-rilo je svoju paralelnu stvarnost u kojoj je malo tko vjerovaoda je Tu|man jo{ ìv. Krenuli su pakosni vicevi na njegovra~un, radio moderatori kvazialternativne medijske scene ni-su prestajali s morbidnim aluzijama na njegovo zdravstvenostanje, pa je ~ak jednom anonimnom glasu uspjelo kroz kon-takt program lokalne televizije odaslati zlobnu poruku:Neka pati kao {to je hrvatski narod patio pod njim! U ci-ni~nome {timungu krenuo je obra~un s oficijelno jo{ ìvimPredsjednikom. Tu|manova simboli~ka smrt ùrila se prate-}i u stopu njegovu stvarnu.

Koliko znam, Predsjednik je jo{ ìv, odgovorio sam

kondukteru ne skrivaju}i prijekor u glasu. Nisam osje}ao po-trebu da se na ra~un minimuma pijeteta politi~ki legitimirampred kondukterom Hrvatskih èljeznica.

A on me prezrivo pogledao, okrenuo se i bez rije~inapustio kupe. Vrata je demonstrativno ostavio otvorena.Morao sam ispa{tati zbog moje slabosti prema umiru}emPredsjedniku.

Prije deset godina sve je bilo naizgled druga~ije. Sli~-nu kaznu otrpio bih i za najmanji znak sumnje u Franju Tu|-mana i njegov politi~ki cilj, uskrs hrvatske dràve iz pepelatakozvanog jugokomunizma. Taj isti narod koji ga danas beztrunke samilosti pljuje, spontano je puzao pred njim i njego-

Njegova posljednja pobjeda Onda, jel sta-

ri ve} mrtav? zapitao me kondukter vidjev{i Jutarnji u mo-joj ruci. Croatia za Be~ upravo je napu{tala zagreba~ki Glav-ni kolodvor i jo{ smo bili sami u kupeu. Ni jedan od nas nijeme|utim znao odgovor na to pitanje.

U to vrijeme predsjednik Tu|man ve} je tjednimaleào u bolnici, potpuno sklonjen od javnosti koja nije moglaposvjedo~iti ni jednom jedinom znaku njegova ivota. Za Ti-tova umiranja, u doba, kako se danas kaè, komunisti~kogmraka, inscenacija je bila uvjerljivija. Kao da je vi{e od ovedanas vodila ra~una o javnom mnijenju. âk je i sam Titoskupio dovoljno snage da se iz bolnice jo{ jednom pozdravi sasvojim narodima i narodnostima, sjede}i u krevetu, nasmijan.Dobili smo bar tu jednu fotografiju. Od Tu|mana ni toliko.

On je naprasno nestao. Preko no}i povu~en je iz op-ticaja, kao kakav proizvod kojemu je iznenada otkrivenakobna gre{ka. Rije~ je dakako bila o smrtnoj bolesti kojaslu`beno nikada nije priznata, premda su svi znali za nju, me-

diji, politika, diplomacija i puk. Ta oficijelno nepostoje}abolest godinama je usprkos svojoj pre{u}enosti na odlu~uju-}i na~in odre|ivala svu dinamiku dru{tvenog i politi~kog ì-vota zemlje, kao i njezin me|unarodni poloàj. Postala je sa-stavnim dijelom normalnosti koji se rutinski pori~e jer shi-zoidnost dru{tvenog ìvota dana{nje Hrvatske nije nikakaveksces, nego sam njegov uvjet.

Realnost Tu|manove bolesti poricana je jednako kao{to su poricane realne posljedice desetgodi{njeg divljanja hr-vatskog nacionalizma: pauperizacija {irokih narodnih masa,kriminalna eksproprijacija dru{tvenog vlasni{tva, etni~ko ~i{-}enje, masovno kr{enje ljudskih prava, bezakonje, moralna

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet 27 26


23/172

hrvatski narod oslobodio se male komunisti~ke ideje i do-hvatio glavnoga posla ostvarenja nacionalne dràve.

Spoznaja da je stvarnost upravo suprotna, naime, daje hrvatski slu~aj, zajedno s cijelom nacionalnom revoluci-jom i dràvnim osamostaljenjem tek jedna, ne osobito zna-~ajna epizoda epohalnog raspada komunizma, ta spoznaja

nije imala nikakva mjesta u Tu|manovoj hrvatskoj ideologi-ji. Za{to? Zato jer bi iziskivala suo~enje glavnih politi~kihsubjekata Franje Tu|mana i njegova hrvatskog naroda snjihovim unutarnjim antagonizmima, s nerazrje{ivim kon-fliktima na razini osobne politi~ke i moralne biografije, od-nosno, u slu~aju naroda, na razini njegove konkretne, nepo-sredne povijesti koja se ne rasplinjuje u milenijskim perspek-tivama nego ostaje unutar dimenzije jednog prosje~nog ljud-skog vijeka, dohvatljiva prostim osobnim sje}anjem. Rije~ jeo vremenu u kojem su ideje bile jo{ velike a narodi mali, ukojem je Franjo Tu|man bio pripadnik vojno politi~ke elitekomunisti~ke Jugoslavije, a hrvatski narod krotka titoisti~kamasa.

Ovdje, u poricanju zajedni~ke komunisti~ke pro{los-ti, odnosno vlastite oportunisti~ke uloge u njoj, ra|a se Tu|-manova politi~ka karizma, ona fatalna privla~nost kojom za-vodi hrvatski narod. Taj narod nije se poistovijetio s Tu|ma-nom nacionalistom koji ostvaruje njegove milenijske snove,nego s Tu|manom oportunistom koji ga ne samo amnestiraod kolaboracije s nedemokratskim reìmom biv{e Jugoslavi-

je, nego ga ujedno osloba|a svake konkretne odgovornostiza demokratski ustroj dru{tva. Stoga godina 1990. ne pred-stavlja za Hrvatsku moment radikalnog prekida s nedemo-kratskom pro{lo{}u, nego je, naprotiv, to~ka harmoni~nogkontinuiteta s njom. [tovi{e, pasivnost masa, njihovo opor-

vim povijesnim poslanjem, spreman na svaku `rtvu koju jeTu|man od njega zatraìo.

Narod je volio Franju Tu|mana. Iskreno i odano. Aliza{to? Uobi~ajena interpretacija inzistira na liku beskompro-misnog nacionalrevolucionara koji u zavr{nom ~inu jedne ti-su}ljetne politi~ke drame napokon ostvaruje nedosanjani san

svojih osuje}enih pred~asnika samostalnu hrvatsku dràvu.Hrvatski narod, prema toj interpretaciji, prepoznaje u Tu|-manu, odnosno njegovoj politi~koj volji, milenijski kontinu-itet svoga povijesnog identiteta, ali ujedno i kona~ni prekidsa svojom zlom kobi, svojim zabludama, stranputicama i tra-gi~nim gubitni{tvom. Devedesete, s progla{enjem samostal-nosti, ratom i uspostavom suverenosti na ~itavom teritorijuRepublike Hrvatske finalni su show down hrvatske povijesti ukojem se, na istoj zada}i djelatno ujedinjuju sve tradicional-ne politi~ke struje i pravci, sve dru{tvene klase i slojevi te na-posljetku narodne mase i njihovo politi~ko vodstvo. Poje-dinci, kao i narod u cjelini, potpuno se poistovje}uju sa svo-

jom povijesnom ulogom, odnosno njenim politi~kim repre-

zentantom, Franjom Tu|manom. Dovr{enje povijesti ujed-no je i unutarnje pomirenje svih njezinih proturje~ja, a Tu|-man je ime za tako ostvarenu socijalnu harmoniju.

Tek u ovoj to~ki, u poricanju antagonisti~kog karak-tera svake pa tako i hrvatske stvarnosti devedesetih razotkri-va se ideolo{ka narav Tu|manove politi~ke pojave. U njezi-nim milenijskim perspektivama rasplinula se neposredna re-alnost hrvatskog politi~kog trenutka i njegova povijesnog igeopoliti~kog okruènja obiljeènog epohalnim proturje~ji-ma i sukobima. Za Tu|mana i njegove politi~ke sljedbenikesvjetska povijest komunizma i njegov raspad 1989. apsolvira-ni su kao kratka epizoda tisu}ljetne hrvatske povijesti. Veliki



24/172

Bitno obilje`je hrvatskog dru{tva pod njegovom vla{}u upra-vo je nekontrolirano i ni~im zaprije~eno iìvljavanje najniìhstrasti pojedinaca i grupa. Pod Tu|manom se smjelo gotovosve, i lagati, i krasti, i paliti, i ubijati, bez straha od kazne.

Hrvatsko se dru{tvo nije ugu{ilo pod patrijarhalnomstegom, nego se, naprotiv, raspalo u anomiji. Ono {to napo-

sljetku predstavlja njegovu posljednju kohezionu silu upravoje podru{tvljena, dakle na sve ~lanove dru{tva ravnopravnopodijeljena odgovornost za po~injene zlo~ine. Ne}emo pre-dati na{e generale Haagu!, jest dodu{e parola prkosa, ali pr-kosa prema autoritetu koji priti{}e hrvatsko dru{tvo izvana, ane iznutra, ne s neke instancije unutar samog tog dru{tva.Autoriteta nema, ni autoriteta pravne dràve, apstraktnog za-kona, ni autoriteta patrijarhalnog gospodara, oca dru{tva, ka-kav je bio primjerice Josip Broz. Tito je bio tradicionalni vla-dar koji, iako je na ideolo{koj razini komunist revolucionar,realpoliti~ki u osnovi po{tuje zate~enu stvarnost i susteè seod radikalnih zahvata u nju. Ona uzre~ica koja kaè da je onbio posljednji Habsburg vi{e govori o njemu i o tipu njego-

ve vladavine, nego bilo koje obja{njenje iz duha i slova ko-munisti~ke ideologije.

I dok je Tito simboli~ki umirao deset godina nakonsvoje stvarne smrti, Franjo Tu|man bio je simboli~ki mrtavi prije no {to je stvarno umro. To je najbolje pokazao samsprovod. Pored ostataka nekad nepregledne mase sljedbenikaondje se od takozvane me|unarodne zajednice nije pojaviogotovo nitko. Jedini dràvnik koji je do{ao na mirogojski is-pra}aj bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Tako jeTu|man i doslovno pokopan uz posljednju po~ast svoje naj-omraènije ideolo{ke utvare, Balkana. Jer ne smijemo zabo-raviti, glavni motiv njegova cjelokupnog ìvotnog djela bila

tunisti~ko povijanje pod takozvanom povijesnom nu`no{}u,s pobjedom hrvatskog nacionalizma samo se produbljuje.Nacionalizam, u odnosu na prethode}i samoupravni socijali-zam, samo je korak dalje u obuzdavanju spontane demokrat-ske inicijative masa.

Ultimativni generator i jamstvo kontinuiteta ipak je

politi~ka i kulturna elita koja na klju~nim pozicijama i stvar-no ostaje gotovo ista. Njezina funkcija me|utim bitno jepromijenjena, a personifikacija te promjene upravo je FranjoTu|man.

Takozvana liberalno demokratska kritika Tu|mana injegove vladavine polazi od pretpostavke da je u njegovuslu~aju rije~ o biv{em komunisti~kom aparat~iku koji pato-lo{ki opsjednut primitivnim, ki~asto romanti~arskim nacio-nalizmom tipi~nim za devetnaesto stolje}e, obnavlja u pro-cesu tranzicije stari, komunisti~ki oblik autoritarne vlasti. Utoj perspektivi Tu|man je neka vrsta nacionalisti~ke replikemar{ala Tita, autoritarni samodràc, patrijarhalni gospodarkoji drì pod osobnom kontrolom cjelokupni ìvot dru{tva.

Njegov lik u bijeloj uniformi, sklonost luksuzu svake vrste,kori{tenje Titovih vila i rezidencija, ~esto se isti~u kao samo-razumljiva potvrda bliskosti s Josipom Brozom.

Ta povr{inska sli~nost krije me|utim esencijalnu raz-liku. Tu|man, za razliku od Tita nikada nije igrao ulogu tra-dicionalnog oca nacije, kako se napre~ac zaklju~uje. Napro-tiv, on je vladao u figuri boìce majke, figuri tipi~noj za na-~in vladanja suvremenih masovnih vo|a. On nije u ulozi pa-trijarhalnog gospodara pod prijetnjom kazne obuzdavao na-gonske te`nje svojih podanika, nego je, upravo suprotno,poticao njihovo ni~im ograni~eno pra`njenje. Tu|man nijebio onaj koji previ{e prije~i, nego onaj koji previ{e dopu{ta.



25/172

politi~kih protivnika. Naposljetku, odlu~ila je bolest, daklepriroda, a ne ljudi, politi~ka bi}a. Nije li to dovoljan razlogza tugu.

je kulturrasisti~ka te`nja da Hrvatsku, odnosno njezin navod-ni srednjoeuropsko-katoli~ko-zapadni identitet jednom zau-vijek istrgne iz balkanskih ralja. Hrvatska kao predzi|e kr{-}anstva krvarila je stolje}ima na tom braniku zapadne civili-zacije obraniv{i je od otomanske najezde, od isto~nog bar-barstva i ta povijesna zasluga, do{la je, kako je vjerovao Tu|-

man devedesete, na svoju kona~nu naplatu. Taj zami{ljenipovijesni talir bilo je jedino {to je nudio u razmjenu za me-|unarodno priznanje nove dràve. U ostvarenju tog prizna-nja vidio je i priznanje ostvarenja svoje povijesne fantazije.Mislio je da je utrìo povijesnu `rtvu za spas zapadne civili-zacije, a ne stvarnu krv i nesre}u vlastitog naroda. U tomsvom uvjerenju bio je do kraja iskren i dosljedan. On je na-ime jedini doista i vjerovao u realnost svojih ideolo{kih kon-strukcija, {to ga ~ini autenti~no tragi~nom pojavom na hrvat-skoj politi~koj sceni. Svi ostali, a ponajvi{e njegovi neposred-ni politi~ki sljedbenici, bili su i ostali cinici koji se hrvatskomnacionalisti~kom ideologijom koriste kao pukim sredstvom upostizanju vlastitih politi~kih ciljeva. U realnost njenih po-

stavki oni ne vjeruju, ali su i te kako svjesni realnog u~inkatih istih irealnih, ideolo{kih principa. Ova doglavni~ka svoj-ta Franje Tu|mana svih je ovih godina s vi{e ili manje àrakle~ala, molila i ministrirala u svetoj hrvatskoj dràvi, ali au-tenti~nu ideolo{ku vjeru u nju, tu vjeru prepustila je Pred-sjedniku. Stoga nije nikakvo ~udo da ju je on ponio sa so-bom u grob. Otuda efekt simboli~ke praznine simboli~kesmrti koji tako upadljivo prati Tu|manovo umiranje i re-alnu smrt.

Jo{ ne{to je me|utim Franjo Tu|man ponio sa so-bom na onaj svijet: slast kona~ne pobjede. On napu{ta scenuneporaèn i sama ta ~injenica predstavlja poraz svih njegovih



26/172

raspada komunizma i koja su kulminirala 1991. u otvorenomratu srpskih pobunjenika i JNA protiv novoprogla{ene Re-publike Hrvatske trebalo dati zajedni~ki naslov, onda bi u tusvrhu mo`da najbolje mogao posluìti pojam borbe za pri-znanje. Pritom nije rije~ naprosto o priznanju u legalisti~-kom smislu, tj. u smislu priznanja nove dràve od strane me-

|unarodne zajednice. Priznanje na koje se ovdje misli uklju-~uje {ire sfere individualnog i socijalnog ìvota, i valja gashvatiti kao konstitutivni element u oblikovanju modernihosobnih i kolektivnih identiteta.2 Pravni aspekt samo je je-dan dio ovog problema. Axel Honeth uzeo je pojam prizna-nja, ili bolje, borbe za priznanje, kao sredi{nju kategorijusvoje socijalne filozofije. Prema njegovu tuma~enju, dru{tve-ni sukob ne moè se shvatiti samo u svojoj utilitarnoj dimen-ziji, tj. kao da je motiviran isklju~ivo kolektivnim interesima.U na{oj historijskoj refleksiji politi~kih pokreta morali bismose tako|er usredoto~iti na ~esto zanemarenu moralnu gra-matiku dru{tvenih sukoba.3 Motivi dru{tvenih sukoba raz-vijaju se iz moralnih iskustava koja izviru iz povrije|enosti

zbog iznevjerenja najdublje i{~ekivanog priznanja.4 To semoè primijeniti kako na sukobe izme|u etni~kih grupa takoi na sukobe me|u nacijama. U svojoj analizi modernog na-cionalizma Ernest Gellner posebice nagla{ava tu to~ku: Ono{to najdublje povrije|uje nacionalisti~ki osje}aj je nepo{tiva-nje nacionalisti~kog na~ela podudarnosti izme|u dràve i na-cije; (...) taj osje}aj najdublje je povrije|en kada su vladar ipodanici razli~ite etni~ke pripadnosti.5

Duboki osje}aji povrije|enosti kao i ignoriranje po-sebnih na~ela i sna`ne potrebe za priznanjem sasvim sigurnosu konstitutivni za situaciju u kojoj dolazi do nacionalnih su-koba. Svaki poku{aj razumijevanja takvih sukoba ne smije

Evropa je kurva Oh! Ninsultez jamaisune femme qui tombe!Victor Hugo

Kurva, upravo tom rije~ju okrstio je, javno, jedan hrvatski

pisac koncem 1994. Evropu. Bilo je to u jednom polemi~-kom ~lanku u kojem je on, doti~ni hrvatski pisac, optuìogrupu svojih kolega, hrvatskih intelektualaca, za ni{ta manjeno izdaju hrvatske stvari. Ta grupa intelektualaca je mjesecastudenoga iste godine, na kongresu PEN-a u Pragu, donije-la rezoluciju kojom se otvara mogu}nost kulturne razmjenesa srpskim intelektualcima. Ta izdaja nacionalne stvari,kako stoji u optu`bi, pobrala je pljesak ... licemjerno nasmi-

jane kurvetine Evrope1.To, da se na ovakav na~in govori u hrvatskoj javno-

sti o Evropi nije bilo ni{ta novo ni ~udno. [tovi{e, takvi ne-gativni stavovi prema Zapadu i Evropi postali su u hrvatskimmedijima op}a pojava. U tom je kontekstu upotreba slike

kurve tipi~nog sinonima za moralnu i emocionalnu iskva-renost posebice znakovita. Tu nije na djelu tek imanentnalogika najnovije ideolo{ke i politi~ke situacije u Hrvatskoj,nego tako|er i stanovita tradicija. No, prije nego razmotri-mo kako je to Evropa postala posrnula èna u o~ima hrvat-ske javnosti, valja nam se vratiti doga|ajima koji su tako sud-binski odredili problem o kojem govorimo.

Borba za priznanje Ako bi politi~kim zbivanjima koja

su determinirala povijesnu situaciju hrvatske nacije u vrijeme

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet 35 Identitet


27/172

bila taj povijesni doga|aj koji je uspio fascinirati publiku naspomenuti na~in. Danas, na kraju dvadesetog stolje}a, sli~anentuzijazam zapadne publike probudili su doga|aji koji sudoveli do pada isto~noevropskog komunizma. Bez obzira jeli bila rije~ o padu Berlinskog zida, ili takozvanoj pli{anoj re-voluciji u Pragu, pljesak zapadne publike mogao se ~uti po-

svuda. âk je i krvavi ustanak rumunjskog naroda publika naZapadu nedvosmisleno pozdravila i podràla.U svim ovim doga|ajima koji su pratili pad komu-

nizma i koje bismo mogli skupiti pod pojmom demokrat-skih revolucija 1989. publika na Zapadu o~igledno je pre-poznala moralnu komponentu, dakle, napredak k boljemu~itavoga ~ovje~anstva koji je prema Kantu nuàn èlimo liu nekoj politi~koj zgodi vidjeti povijesno relevantni doga|aj.Nikakav sli~an progres ne moè se me|utim zamijetiti u do-ga|aju znanom kao raspad Jugoslavije. Tu najednom nijebilo vi{e ni~ega s ~im bi publika koja promatra sa strane bezi najmanje namjere sudjelovanja mogla simpatizirati. Nika-kva napretka k boljemu, nikakva traga moralno vrijednoj

tendenciji ~ovje~anstva kao cjeline, ni{ta sli~noga se uovom slu~aju nije dalo prepoznati izvana. I dosljedno tomu,nikakav se entuzijazam nije pojavio kod zapadnih promatra-~a - oni su ostali doslovno hladni. Ni{ta ne ilustrira to drà-nje Zapada prema ratu u Jugoslaviji tako dobro kao rije~iMarion Grfin Dnhoff koja je rujna 1991. napisala na na-slovnoj stranici Die Zeita: Bilo bi suludo na osnovi vlastiteslobodne volje vojno intervenirati u taj balkanski kaos. Bilobi to ~isto ludilo. (...) Ako oni odista èle iìvjeti tu svojusrpsko-hrvatsku mr`nju, onda ih treba pustiti da to i u~ine.Ove rije~i ba~ene u o~i svim onim ljudima koji su u jugosla-venskoj drami aktivno sudjelovali i trpili njezine strahotne

ostati slijep za ovaj moralni aspekt politi~ke borbe odnosnoza retori~ke strategije koje se u toj borbi upotrebljavaju. Utom kontekstu dade se sagledati i uloga medija koja je iona-ko od posebne va`nosti za svaku analizu rata u biv{oj Jugo-slaviji. Dru{tvenu povredu nije lako lije~iti i osje}aje odba~e-nosti te{ko je prevladati. Ni svaka vrsta priznanja ne donosi

dakako zadovolj{tinu. A nije ni svejedno od koga dolazi topriznanje. U slu~aju Hrvatske taj problem ~ini se da je od od-lu~uju}e va`nosti.

Prema Axelu Honethu, (...) povijesne, u svakompojedinom slu~aju specifi~ne borbe i sukobi razotkrivaju svojpravi poloàj u dru{tvenom razvitku tek onda kada postaneshvatljiva funkcija koju obavljaju u pospje{enju moralnog na-pretka u dimenziji priznanja.6 Kant je dvije stotine godinaranije7 naglasio ne{to sli~no kad je napisao da istina nekogpovijesnog doga|aja ne leì jednostavno u tom doga|aju sa-mom, na strani dakle onih koji aktivno sudjeluju u povijes-nim zbivanjima, nego tako|er me|u onima koji su izvan tihzbivanja i koji ga iz pozicije publike pasivno promatraju.8

Samo ukoliko oni prepoznaju u nekom doga|aju napredakk boljemu9, ne me|utim u individualnom smislu, nego usmislu tendencije ~ovje~anstva kao cjeline, postaje taj doga-|aj povijesni. Tada od incidenta nastaje povijesni znak. No,ho}e li neki slu~aj postati povijesni znak ili ne, to ne ovisi uprvom redu o djelima samih aktera, o tome jesu li ta djela posebi dobra ili lo{a. Rije~ je jednostavno o na~inu mi{ljenjapublike koje se javno o~ituje u ovoj igri velikih mijena. Da-kle, upravo je reakcija izvanjske publike to {to odlu~uje oistini nekog povijesnog doga|aja, ... njezina pristranost izra-èna u op}oj simpatiji sudjelovanje u skladu sa èljom kojegrani~i s entuzijazmom. Za Kanta je Francuska revolucija

Boris Buden Kaptolski kolodvor Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet 37 36


28/172

... jer da nema Srba mi (...) bismo ve} sedamdesetak godi-na bili Evropejci.

pi{e koncem sije~nja u jednom pismu ~itatelja.U poku{aju da kaù ne{to {to bi odgovaralo pozitiv-

nom sadràju nacionalnog identiteta, neki hrvatski intelektu-alci istaknuli su i ovo:

...Hrvati, gdje god da se nalazili, nisu agresivan narod. Tosu mahom radi{ni, po{teni i vrijedni ljudi, vezani ~vrstimosje}ajem za svoju domovinu.

To dakako zadobiva puno zna~enje tek u usporedbi s karak-teristi~nim svojstvima onih drugih s kojima se dijeli isti ì-votni prostor, dakle u odnosu na Srbe i srpsku politi~ku kul-turu u pogledu na koju

...staroj dobroj Europi se povra}a od mu~nine.Na sre}u, kako hrvatski intelektualac misli,

...na{ predsjednik Tu|man podvla~i bitnu razliku kojaodvaja na podru~ju Jugoslavije dva svijeta, dvije politike,dvije ideje i dva nepomirljiva svjetonazora: demokraciju ibolj{evi~ku diktaturu.

Ovdje tako|er svaki poku{aj da se uspostavi neki zasebniidentitet strogo ovisi o postupku isklju~enja.

Isto ponovno dolazi do izraàja u suo~enju s opasno{-}u rata.

...ho}emo li ratovati ili ne? Drugim rije~ima, name}e se pi-tanje ho}emo li se europeizirati ili moramo ostati ìvjeti ubalkanskoj kr~mi?

U Evropu se u to vrijeme oùjak 1991. jo{ uvijek u pot-punosti vjeruje.

Ne postoji objektivna opasnost da se Europa balkanizira(...) Europa je doista dovoljno zrela, jaka i mudra da sevi{e ne moè zaustaviti na putu k blagostanju i napretku

posljedice izre~ene su zasigurno bez i najmanje namjere su-djelovanja, ali zato tim bolje izraàvaju hladnu antipatijukoju nije ublaìla nikakva moralna predrasuda.

Tako izgleda da je u ovom odlu~nom aspektu, sa sta-jali{ta promatra~a dakle, povijesni karakter zbivanja u Jugo-slaviji bio poreknut od samog po~etka. Zapadni promatra~

okrenuo je le|a onomu {to je nazvao kaosom. Bezglavo ukaos?10 glasio je naslov ~lanka gospo|e Dhnhoff. U tomsmislu i isklju~ivo u tom smislu mogli bismo re}i da je Hr-vatska izgubila svoju borbu za priznanje.

Ova borba za priznanje ostavila je jasne tragove i umediju (Vjesnik) ~ije pisanje te dramati~ne 1991. godine jestepredmet na{e analize. Govorimo o hrvatskom poku{aju da sedobije priznanje za svoju stvar od svjetske demokratske jav-nosti dakle, ne naprosto priznanje zahtjeva za vlastitomdràvom, nego i potvrda vlastita samoprojicirana identiteta.

Da nema Srba...

Na po~etku vlada idili~na atmosfera iz-me|u aktera na pozornici i publike. U velja~i 1991. ~itamo:

Recepcija demokratske Hrvatske u svijetu je veoma povoljna.Otprilike u isto vrijeme predsjednik Hrvatskog sabora naotvaranju novog hrvatskog konzulata u Stuttgartu naglasio je:

Pobjedom demokracije i prelaskom na parlamentarni sustavu~injen je presudan korak povratka hrvatskog naroda poli-ti~kom, kulturnom i gospodarskom prostoru Europe.

Ali kod ku}e, ista tema, naime povratak Hrvatske Evropi,odnosno autenti~ni evropski identitet Hrvatske, upotrebljavase u druge svrhe. Evropa je ovdje terminus technicus u postup-ku isklju~enja onih drugih:



29/172

konferenciji u srpnju rezoluciju o politi~koj situaciji u Jugo-slaviji. U njoj izme|u ostaloga stoji:

Budu}a zdruèna i velika Europa moè se temeljiti samona jednakom pravu na samoopredjeljenje svih naroda i et-ni~ko-kulturnih zajednica, jer }e se jedino tako mo}i uhva-titi u ko{tac sa svojim budu}im problemima.

Hrvati èle biti priznati isklju~ivo u svom pravu na samo-opredjeljenje, ali u kontekstu svoje vlastite projekcije evrop-ske budu}nosti i svojih vlastitih ideja o na~elima na kojimatreba sagraditi zajedni~ki evropski dom.

U to vrijeme (srpanj) intenzivira se i uzajamno nera-zumijevanje. îtamo:

Tako tercet [panjolska-Francuska-Italija nateè do kraj-njih granica, pa i preko onih realnoga pogleda na krvavuzbilju u sjeverozapadnim republikama, formulu o je-dinstvenoj Jugoslaviji boje}i se da zeleno svjetlo slovens-kom i (ili) hrvatskom me|unarodnopravnom subjektivitetune bude novi oganj pod ionako uzavreli kotao autonomis-ti~ko-separatisti~kih pokreta od Korzike do Katalonije i od

Baskije do Ju`noga Tirola. Velika Britanija, oduvijeksna`no zainteresirana za Balkan i tradicionalno bez rezer-ve opredijeljena za srpsku stvar, zacijelo }e upotrijebitisav svoj utjecaj da sprije~i nastajanje dviju dràva koje nemogu, ni kad bi htjele, izmaknuti njema~koj interesnoj pli-mi koja nadire prema Srednjoj i Isto~noj Europi.

Vi{kovi putra i sira U hrvatskim se medijima raspada je-

dinstvena slika Evrope i vi{e se nikada ne}e iznova rekon-struirati u svojoj idealnoj homogenosti. Paraleleno, nakon

(...) Da nas ne bi jo{ vi{e udaljili od Europe, potrebno jeshvatiti i razumjeti {to nam Europa i sav zapadni svijet po-ru~uju.

To je veoma va`no jer s druge, srpske strane prijeti dobropoznato 5 B-~udovi{te:

... balkanizam, barbarizam, bizantizam i bolj{evizam, a

nusprodukt svega toga skupa je balvanizam.

O~ekujemo va{u pomo} Akteri na pozornici polako za-

mje}uju kako se s rastu}im politi~kim napetostima u Jugosla-viji ne{to pomi~e i u evropskom auditoriju. Velja~a je:

...~injenica da se i u civiliziranijim zonama Europe budizanimanje za stanje u na{em zoolo{kom vrtu, sugeriradvoje: ili im je dojadilo to mra~no panslavensko arlaukanjeili ih hvata panika pred mogu}no{}u da bi nadaleko pozna-ta balkansko-bizantinsko-bolj{evi~ka fernesa mogla zarazi-ti i njihove narode.

Hrvatska stvar ve} izravno traì priznanje i pomo} Evrope.Hrvatska mlade` u travnju {alje otvoreno pismo Evropskomparlamentu iz kojeg ~itamo:

... umjetno stvorena Jugoslavija ne pruà garancije za zbli-àvanje jugoslavenskih naroda,11 ve} je ona opasnost zaevropski mirni suìvot. (...) Vjerujemo da ne èlite na sebe

preuzeti odgovornost za uni{tenje jednog od najstarijih ev-ropskih naroda, koji je stolje}ima bio antemurale christia-nitatis, koji je brane}i sebe, branio mir u Evropi. O~eku-

jemo va{u pomo}.Ovi pozivi u pomo} nisu ostali bez odjeka. Me|unarodnapanevropska unija za podru~je Alpe-Adrija donosi na svojoj



30/172

komislenost hrvatske politike, kao i o njema~kom pozivuHrvatskoj na otre`njenje:

Naime, s obzirom na ve} pomalo tradicionalan politi~ki ro-mantizam Hrvata, s obzirom na njihovu sklonost lakovjernosti ioperetnom mentalitetu stanovito deziluzioniranje politike nu-`no je i dobrodo{lo.

U travnju isti dopisnik u analizi pisanja njema~kog ti-ska ve} uklju~uje pogled njema~ke javnosti kao aktivni ele-ment u zbivanjima na podru~ju Jugoslavije. Ta njema~ka jav-nost, u njegovu prikazu, sada ve} gura hrvatsku politiku kaagresivnijem djelovanju:

U tom se kontekstu govori i o stanovitom iluzionizmuhrvatske politike koji se o~ituje s jedne strane, u upravo samozati-ru}em taktiziranju i oklijevanju, a s druge u varljivim o~ekivanji-ma, kada je rije~ o Zapadu. (...) Napokon, ~injenica je da ni jedansvjetski politi~ar nije javno podrào hrvatski ili slovenski put u sa-mostalnost te da to vjerojatno i ne}e u~initi prije no {to se dogodi ta-kva samostalnost. Druga je stvar {to je evropska demokratska jav-nost (osobito pak njema~ki tisak) sklona hrvatskim i slovenskim te-

`njama ka samoodre|enju i slobodi i {to ih zdu{no podràva u bor-bi s bizantinsko-komunisti~ko-armijskim unitaristi~kim komplek-som (...) Grubo govore}i, dobar dio bonskih promatra~a, koji su ina-~e visoko cijenili hrvatsku politiku, s obzirom na aktualna i predvi-dljiva zbivanja, sve manje nalazi smisla za svojevrsni hrvatski gan-dizam.

Isti dopisnik ne nagla{ava samo njema~ku kritiku hr-vatske politi~ke pasivnosti, hrvatskog gandizma, dakle suvi-{ne optere}enosti miroljubivim politi~kim konceptima, negotako|er zamje}uje i stav u kojem se njema~ki pogledi slaù shrvatskima u kritici Evrope, u stanovitom antievropskomdrànju dakle:

srpnja, raste hrvatski revolt zbog na~ina na koji se Evropa od-nosi prema ratnoj eskalaciji u Jugoslaviji:

... jer se nakupila obilata kriti~na masa argumenata o nes-posobnosti zapadnoeuropskih politi~kih ~imbenika da se konstruk-tivno suo~e s krvavim pirom usred kontinenta, odnosno da shvatekako se u ovda{njim etni~kim sukobima valja ultimativna opa-

snost (i) po njihov mir. (...) (Evropa je) razdrta izme|u (njema~ke)spoznaje o neodrìvosti prisilne Jugoslavije i (francuske) doktri-ne po kojoj je svaka Jugoslavija bolja od onoga {to moè nastatinjezinim raspadom. EZ-Europa tetura obilaznicom koja nikako nevodi pravednu ni povijesno opravdanu raspletu. Zagubljena u me-andrima svojih uskogrudnih interesa, svojih fobija (posebice onih na

podlozi separatizama u vlastitom okrilju), svojih smu{enih per-cepcija hrvatske te`nje za neovisno{}u kao oka{njelog nacionalizma,svojih ~udovi{nih ambicija da nam ure|uje geopoliti~ki status bezna{e suglasnosti i mimo na{e volje (...) Slaèmo se, dakako, i da-lje s onima koji vele da se ne treba sva|ati sa svijetom ali nedrìmo da se prema tom svijetu treba odnositi kao prema nepo-

gre{ivom autoritetu s neupitnim dobrim namjerama (...) onda je

krajnje vrijeme za igru otvorenim kartama. Pa u tom sklopu i zaglasno-jasno pitanje kolika je cijena euro-konsternacije: je li to 100,200, 300... 1000 hrvatskih ìvota. (...) Gospodo, ovdje se proli-

jeva prava krv a ako vi moète podnijeti da se to doga|a u sjeninove europske arhitekture i u zoru novoga me|unarodnog poretka,onda ona kaplje i po va{im rukama.

âk i prije me|utim pojedini dijelovi jedinstveneevropske slike koja se sad raspada u o~ima hrvatskih medijarazvili su svoju vlastitu dinamiku i u skladu s njom po~eliutjecati na stvarne doga|aje u Jugoslaviji.

Vjesnikov dopisnik iz Njema~ke primjer je tog slu-~aja. U sije~nju pisao je o kritici kojoj Njema~ka izvrgava la-



31/172

ili èle preuzeti etatisti~ki, paraetatisti~ki i neoetatisti~ki organizmipoput Evropske zajednice, Kess-a koje po svom pojmu mogu bitisve, ali ne instance intelektualne svijesti i moralne savjesti. Zato sei doga|a da Evropa ima dva diskursa, jedan kojim dijeli lekcije oslobodi, bratstvu, jednakosti, istini, pravdi, ljudskim pravima i pra-vu naroda na samoodre|enje, te drugi kojim takve sve~ane lekcije

prilago|uje dràvnim interesima.Evropa vi{e nije nikakva moralna instancija za Hrva-te. U lipnju kritika dohva}a i evropske intelektualce:

O~ito je da europski intelektualci odve} slabo poznaju oveprilike, {to ne malo koriste svi oni kojima je stalo do nasil ja. (...)Budimo optimisti i vjerujmo u ~udo, premda smo ve} postali Kurdi.

Po~etkom kolovoza Vjesnik donosi izvje{taj o inter-vjuu koji je predsjednik Tu|man dao Der Spiegelu, u kojem

je posebno istaknuo:... obrana slobode Hrvatske stvar je cijele Evrope.Koncem istog mjeseca Predsjednik je opravdao bor-

bu za Hrvatsku kao borbu za Evropu:I nadamo se da }e europske zemlje, da }e Europska zajed-

nica, SAD kao glavna svjetska sila, shvatiti da borba koju vodimoza obranu teritorijalnog integriteta Hrvatske, za obranu slobode idemokracije Hrvatske, nije samo borba hrvatskog naroda, nego je toi borba protiv poku{aja restauracije socijalisti~kog komunizma. Da

je to borba za stvaranje pretpostavki za mir u ovom dijelu Europe,za to da se uspostave normalni uvjeti za uklju~ivanje Hrvatske uEuropu kojoj povijesno i pripada.

U listopadu me|utim Predsjednik vi{e ne o~ekujepomo} Evrope. On pi{e predsjedniku Bushu:

Oni(Srpski pobunjenici i JNA) èle silom da nas odvo-je od Europe i ostave u mraku umiru}e Jugoslavije (...) Europa nasje zaboravila i zato ste nam Vi posljednja nada...

Evropa je bespomo}na, nesposobna ili bezvoljna, ocjenjujui promatra~i u Njema~koj.

I nadalje, pi{u}i o jednom komentaru u FrankfurterAllgemeine Zeitungu, u rujnu, zaklju~uje kakvom se receptuza rje{enje hrvatskog problema priklonila njema~ka javnost:

Ovaj tekst (...) upu}uje i na ono {to je u Njema~koj, ina-

~e, mnogo puta re~eno i napisano: Hrvatska kona~no mora uzetisvoju sudbinu u vlastite ruke i organizirati svoju obranu, ne vode}ira~una o tome {to }e na to re}i politi~ari za koje su ozbiljniji pro-blem vi{kovi sira i maslaca nego razoreni hrvatski gradovi i sela,...

Dopisnik iz Be~a pi{e o sli~noj austrijskoj kriticiEvrope:

EZ je bespomo}na, zbunjena i zava|ena (...) Austrijskinovinarski komentari ne {tede s kritikom Evrope stvorene samo zalijepo vrijeme.

Ve} smo postali Kurdi Hrvatska kritika Evrope usredo-

to~uje se na spiritualna i moralna pitanja. U srpnju, u okviruHrvatskog savjeta evropskog pokreta, vi{e se ne krije golemorazo~aranje Evropom:

Do u{iju Evrope na{ glas je dopro tek onda kad je bio po-mije{an s topovskom i mitraljeskom paljbom. (...) Na~in na koji jeevropski pokret pratio pripremanje rata u Jugoslaviji zabrinuo nas jei potaknuo da razmi{ljamo o karakteru pokreta kojem pripadamo.Nismo mogli ne konstatirati da evropskom pokretu nije posve jasnokakva mu je priroda i kojim se ciljevima podre|uje. Nismo mogli ane zapitati se kako izgleda dana{nja intelektualna i moralna scenaEvrope. Pogledamo li tu suvremenu Evropu frapirat }e nas prije sve-

ga paradoks da ulogu intelektualnog i moralnog vodi~a preuzimaju



32/172

njega je bila svedena na ostatke ostataka. O tomu rje~ito svjedo~injezin osebujni oblik na zemljovidu. Puna tri stolje}a Hrvatska jekrvarila na zgari{tima i ru{evinama svojih domova. Cijeli su se na-ra{taji susljedno `rtvovali brane}i svoju domovinu i cijelu europskucivilizaciju. U tijeku tih triju stolje}a, dok je tada najve}a nekr{}an-ska svjetska sila razarala, pusto{ila i osvajala Hrvatsku, zapadni je

dio kr{}anskoga svijeta mirno spavao iza svoga predzi|a i slobodnose razvijao u svakom pogledu. (...) Danas, na kraju 20. stolje}a(...) Hrvatska je ponovno izloèna pogibiji s Istoka. (...) Hrvati(...) odlu~no brane svoj dom i sustav vrednota {to ga je izgradila za-

padna demokracija. A {to ~ine Europa i Amerika? Zapadni i osta-li svijet sve to promatra mirne savjesti. (...) Nitko se ne èli djelo-tvorno umije{ati. To je, blago re~eno, iznevjera duga prema Hrvat-skoj.

I zato (u znakovitom priznanju bliskosti sa svojomju`noslavenskom bra}om od koje se upravo odvaja):

Hrvatska, {tovi{e, ne moè bez svojih karizmatskih `rta-va, po ~emu je bliska i nekim drugim ju`noslavenskim narodima.@rtve su za nju svjedoci borbe u kojoj je vjekovima osu|ena na po-

raze, ali ne i apriorne uzmake.Koncem godine jedan hrvatski pisac na putu po Nje-

ma~koj zapisuje:Biti Hrvat danas zna~i pobu|ivati su}ut i milosr|e. Puno

mi je ljudi iskazivalo vlastitu ogor~enost tromo{}u i sporo{}u, kad-{to i o~itom pokvareno{}u europskih politi~ara.

Priznati? Pri~a, ~ini se, da je

Documents

Buden Kaptolski Kolodvori