U sjeni opse nih priprema za carsko vjenanje izmeu Gregora i Komarranke Laise, Miles Vorkosigan priprema svoj mali ratni plan zavoenja udovice Vorsoisson. Na alost, k ao i u svim Milesovim bitkama, ni ovaj plan nje ne opsade enskog srca nee pre ivjeti p rvi susret s neprijateljem. A Vorbarr Sultana, glavni grad barravarskog Carstva, obiluje Milesovim neprijateljima. Kreatori mranih spletaka ucijenit e ast njegove obitelji, zalueni osvetoljubivi prosci dugih jezika pro irit e la i koje Miles ne mo e o sporiti, a unajmljeni plaenici poku at e oru jem postii ono to njihovi naredbodavci nisu u stanju dobiti u po tenoj utakmici. Miles e morati upotrijebiti svu svoju domi ljatost kako bi izvojevao pobjedu u ovoj graanskoj bitci i ujedno zadr ao enu svog ivota. Graanska du nost u prijevodu Martine Anii i s nastavnicom Esada Ribia deveta je knjiga u seriji Pustolovine Milesa Vorkosigana. Serija romana Pustolovine Milesa Vorkosigana odvest e vas u svijet daleke budunost i, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u na em p rostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim k olonijama. Sredi nje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s plane ta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan. Lois McMaster Bujold GRAANSKA DU NOST Lois McMaster Bujold Graanska du nost Naslov izvornika A Civil Campaign Copvright 1999 by Lois McMaster Bujold Prevela s engleskoga Martina Anii Ilustracija Esad T. Ribi Urednik Neven Antievi Lektura Marija piranovi LOIS McMASTER BUJOLD GRAANSKA DU NOST PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA /U.GORIL4NV Zagreb 2002. prvo izdanje Lois McMaster Bujold Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game) Cetaganda (Cetaganda) Braa po oru ju (Brothers in Arms) Ples zrcala (Mirror Dance) Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv) Krhotine asti (Shards of Honor) Kommar (Kommar) Graanska du nost (A Civil Campaign) POSVETA Za Jane, Charlotte, Georgette i Dorothv-vladajte jo dugo U pripremi: Barravar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos) Diplomatski imunitet (Diplomatic Imunitv) is.. i^ I PRVO POGLAVLJE Veliko zemaljsko vozilo uz trzaj se zaustavilo samo nekoliko centimetara od vozi la pred njima. Oru nik Pym, koji je vozio, opsuje sebi u bradu. Pokraj njega, Mile s se ponovno naslonio, trznuv i se kad mu se pred oima pojavila vizija nemilog ulino g prizora od kojega su ih izbavili Pvmovi refleksi. Miles se pitao bi li mu uspj elo uvjeriti nespretnog proletera pred njima kakva je zapravo ast kad te straga b ubne carski revizor. Najvjerojatnije ne bi. Studentica Sveuili ta Vorbarr Sultane k oja je, pje ice pretravajui bulevar, skrivila ovo naglo zaustavljanje, odbrzala je k roz gu vu a da se nije ni osvrnula. Dugi se red zemaljskih vozila jo jednom pokrenu o.

"Jeste li mo da uli hoe li se sustav gradske prometne kontrole uskoro prikljuiti na m re u?" zapita Pym, a u vezi s dogaajem koji je Miles smatrao njihovim treim zamalo-p a-sudarom ovoga tjedna. "Nee. Novi zastoj u razvoju programa, tako je izvijestio lord Vorbohn Mlai. Zahval jujui porastu lakoletnih nesrea s fatalnim ishodom, najprije e se usredotoiti da aut omatizirani zrani sustav dignu na sistem." Pym kimne i ponovno obrati pozornost na krcatu cestu. Oru nik je uvijek bio u dobr oj formi i sjedine na njegovim sljepoonicama inile su se vi e kao modni dodatak smeesrebrnoj uniformi. Kao vazalni tjelohranitelj slu io je Vor-kosiganima jo otkako je Miles bio kadet Akademije, a nije bilo ni najmanje sumnje kako e to nastaviti ini ti i ubudue, sve dok ne umre od starosti ili svi ne poginu u prometnoj nesrei. Toliko o preicama. Sljedei put e ipak zaobii kompleks studentskih domova. Miles je k roz kupolu promatrao kako vi e, nove zgrade Sveuili ta nestaju za njima, a onda su, p ro av i kroz eljezna vrata sa iljcima na vrhu, u li u ugodnu, staru stambenu etvrt u ijem su okrilju ivjele obitelji vi ih predavaa i osoblja. Osebujna arhitektura potjecala je iz posljednjeg neelektrificiranog razdoblja prije kraja Vremena izolacije. Pr o li je nara taj spasio ovo podruje od propasti i sad su se posvuda vidjela sjeno-vit a, zelena zemaljska stabla, a ispod visokih uskih prozora na visokim uskim zgrad ama visjeli su lonci puni arenog cvijea. Miles poravna nakrivljeni cvjetni aran man pod svojim nogama. Hoe li ga osoba kojoj je namijenjen smatrati pretjeranim? Uoiv i taj jedva primjetni pokret, Pvmove su oi kliz-nule prema U u na podu. "Milorde, i ni mi se daje dama koju ste upoznali na Komarru ostavila na vas sna an dojam..." T ri su tokice moleivo tra ile nastavak. "Da", ree Miles odbijajui nastavak. "Va a gospoa majka polagala je mnogo nade u onu vrlo privlanu gospoicu kapetanicu Qui nn koju ste tih dana dovodili kui." Je li to bila eznutljivost u Pvmovu glasu? "Gospoica je sad admiralica Quinn", ispravi ga Miles s uzdahom. "lja sam se nadao . Ali ono stoje odabrala svakako je dobro za nju." Iskrivio je lice i virnuo kro z kupolu. "Zakleo sam se da se vi e neu zaljubljivati u galaktike ene i onda ih poku avati nagovo riti da se presele na Bar-rayar. Zakljuio sam kako moja jedina nada le i u tome da pronaem enu koja ve mo e podnijeti Barravar, a onda je poku am uvjeriti da joj se sviam i ja." "A madame Vorsoisson se svia Barrayar?" "Otprilike koliko i meni." Turobno se nas mije io. "A, ovaj... a drugi dio?" "Vidjet emo, Pym." A mo da i neemo. Ali barem e prizor mu karca koji je prevalio trides etu i sad se prvi put u ivotu odnosno, prvi put na barrayarski nain odlazi udvarat i, pru iti vi esatnu zabavu njegovu zainteresiranom osoblju. Miles pusti da mu zrak zajedno sa svim to mu je i lo na ivce otklizi niz nosnice dok je Pym tra io mjesto za parkiranje u blizini kunog praga lorda Revizora Vorthysa, pa struno ugurao ula teno, staro, oklopljeno zemaljsko vozilo u neodgovarajui prosto r. Pym podigne kupolu; Miles se ispentra iz vozila i stane, zurei u ploicama s uzo rkom ukra eno proelje trokatnice u kojoj je stanovao njegov kolega. Georg Vorthys bio je ve trideset godina profesor Analize konstrukcijskih pogre aka na carskom sveuili tu. On i njegova ena ivjeli su u ovoj kui gotovo od samog poetka svo g braka i podigli troje djece i dvije akademske karijere, a onda je car Gregor i menovao Vorthysa za jednog od svojih osobno odabranih carskih revizora. Nijedno od dvoje profesora Vorthys nije vidjelo nikakva razloga da promijene svoj udobni nain ivota samo zato to su silne moi Carskoga Glasa bile udijeljene umirovljenom in e njeru. Gospoa doktor Vorthys i dalje je svakodnevno pje ice odlazila na predavanja. Ali ni za boga, Miles! rekla mu je Profesorica kad se jednom glasno zaudio tome t o propu taju priliku da se malo prave va ni u visokom dru tvu. Mo e li ti zamisliti to bi znailo preseliti sve ove knjige? A da laboratorij i r adionicu kojima je bio zatrpan njihov podrum i ne spominjemo. Ta njihova vedra inercija pokazala se kao sretna okolnost kad su svoju svje e obud ovjelu neakinju i njezina malog sina pozvali da ive kod njih dok ona ne dovr i svoju naobrazbu. Ima puno mjesta, grmio je veselo Profesor, gornji kat je tako pust o tkako su djeca oti la. I tako smo blizu predavaonica, istaknula je Profesorica pra ktinu stranu. / samo est kilometara od Kue Vorkosigan! likovao je u sebi Miles, dok je glasno dodao tek uljudno, ohrabrujue mrmoljenje. I tako je stigla Ekaterina N

ile Vor-vayne Vorsoisson. Ona je ovdje, ona je ovdje! Mo da ga upravo u ovom trenu tku gleda skrivena iza zastora jednog od prozora na katu? Miles spusti uznemiren pogled niz, sve u svemu pre-kratku, du inu svoga tijela. Ak o joj je njegov patuljasti stas smetao, dosad to niim nije pokazala. To je, znai, u redu. Pre ao je na one aspekte svoje pojavnosti koje je mogao dr ati pod nadzorom: nikakve mrlje od hrane nisu po kropile njegovu jednostavnu sivu tuniku, nikakvi n eugodni ulini otpaci nisu se prilijepili na potplate ula tenih izama koje su mu dopi rale do pola listova. U iskrivljenom odrazu na stra njoj kupoli zemaljskog vozila provjerio je svoj lik. Konveksno zrcaljenje pro irilo je njegovo vitko, iako lagan o pognuto tijelo u ne to to je sliilo njegovu pretilom kloniranom bratu Marku, ali t u je usporedbu u togljeno preskoio. Mark je, bogu hvala, bio negdje drugdje. Za vje b u je slo io jedan osmijeh koji je, odraziv i se od kupole, djelovao iskrivljeno i od bojno. No, barem njegova tamna kosa nije str ila u neoekivanim smjerovima. "Izgleda te posve dobro, milorde", pru i mu Pym potporu iz prednjeg odjeljka. Miles se zaru menio i ustuknuo pred svojim odrazom. Ubrzo se oporavio dovoljno da uzme cvjetni aran man i svitak koji mu je Pym pru io s, kako I se nadao, prihvatljivo bezizra ajnim licem. Miles je izravnao teret na rukama, okr enuo se prema ulaznim vratima i duboko udahnuo. Otprilike minutu poslije toga, Pym se iza njegovih leda uslu no raspitao: " elite li da ja ne to ponesem?" "Ne. Hvala ti." Miles se uspeo stubama i ispod buketa ispetljao prst kojim je pr itisnuo zvono. Pym je izvukao svoj runi ita i udobno se namjestio u zemaljskom vozi lu, ekajui na usluzi njegovu lordstvu. Iznutra su odjeknuli koraci. irok zamah vrata u otvaranju razotkrio je nasmije eno ru iasto Profesoriino lice. Sijedu je kosu, kao i uvijek, nosila smotanu na vrhu gla ve. Bila je odjevena u tamnoru iastu haljinu i svijetlo-ru iasti bolero op iven zelenim li em vinove loze, prema obiaju njezina Okruga. injenica daje bila odjevena u formaln u vorsku odjeu ukazivala je na to da ili upravo izlazi ili se maloprije vratila, a tu su tezu potkrepljivale i mekane visoke cipele na njezinim nogama. "Zdravo, Miles. Zaboga, kod tebe zbilja nema odgaanja." "Gospoo profesor." Miles pogne glavu kimnuv i i uzvrati joj osmijeh. "Je li ona ovd je? Je li kod kue? Je li dobro? Rekli ste da vam u ovo doba odgovara. Nisam valjd a uranio? Mislio sam da u zakasniti. Promet je bio grozan. I vi ete biti ovdje, za r ne? Donio sam cvijee. Mislite da e joj se svidjeti?" Crveni cvjetovi koji su str i li iz aran mana po kakljali su ga po nosu dok je izlagao svoj dar, jo uvijek vrsto sti ui svitak koji je iskazivao sna nu sklonost prema tome da se razmota svaki put kad bi Mi-lesov stisak popustio. "Ui, da, sve je u redu. Ona je ovdje, dobro joj je, a cvijee je vrlo lijepo " Profes orica spasi buket od Milesa i uvede ga u poploeno predvorje, odluno zalupiv i vrata nogom. Poslije proljetnog sunca kojem je bio izlo en vani, svjetlo mu se inilo prig u enim, a kua je bila svje a i ugodno je mirisala na la tilo za podove i stare knjige, uz da ak akademske pra ine. "Na Tienovu je sprovodu djelovala prilino blijedo i iscrpljeno. Opkolila ju je sv a ona silna rodbina, pa nismo imali prilike progovoriti vi e od pet rijei." Koje su , da budemo precizni, glasile ao mi je i Hvala vam. Ali ionako mu nije bilo osobi to stalo do razgovora s obitelji pokojnog Tiena Vorsoissona. "Mislim daje to za nju bio strahovit napor", ree Profesorica razborito. "Pro la je kroz takav u as, a osim Georga i mene i tebe nije bilo ni ive du e kojoj je mogla pov jeriti istinu o tome. Naravno, najprea joj je briga bila da nekako provede Nikkij a kroz sve to. Ali od poetka do kraja je izdr ala, a da se nije slomila. Bila sam s ilno ponosna na nju." "Dakako. A ona je...?" Miles je krivio vrat bacajui pogled prema sobama u koje se ulazilo iz predvorja: neurednoj radnoj sobi pretrpanoj knjigama i neurednoj pri -maoj sobi pretrpanoj knjigama. Ni jedne mlade udovice na vidiku. "Idemo ovuda." Profesorica gaje povela hodnikom, pa kroz kuhinju sve do otmjenog malog stra njeg vrta. Nekoliko visokih stabala i cigleni zid pretvorili su ga u s krovit kutak. Iza malenog kruga zelene trave, za stolom u sjeni sjedila je ena pr ed kojom su bili rasprostrti svici i runi ita. Grickala je gornji kraj stilusa, a t amne su joj se obrve nabrale od zaokupljenosti. Nosila je haljinu dugu do pola l

ista, krojenu vrlo slino Profesoriinoj, ali posve crnu, s do grla zakopanim visokim ovratnikom. Bolero joj je bio sive boje, obrubljen jednostavnom crnom pletenico m. Tamna joj je kosa bila spletena i skupljena na vratu. Kad je ula da se otvaraj u vrata, podigla je glavu. Obrve su joj poletjele uvis, a usne se razvukle u osm ijeh tako blistav da je Miles morao trepnuti. Ekaterina. \ "Mil moj lorde Revizore!" Kad je ustala, suknja je zalepr ala oko nje. On se nagnu o nad njezinu ruku. "Madame Vorsoisson. Dobro izgledate." Izgledala je prekrasno, iako je jo uvijek b ila previ e blijeda. To je djelomino mogla biti posljedica stroge crnine, koja je, meutim, isticala njezine sjajne plavosive oi. "Dobro do li u Vorbarr Sultanu. Donio sam vam ovo..." Pokazao je rukom, a Profesorica spusti cvjetni aran man na stol. " Iako se ini da ovdje ve ima dovoljno cvijea." "Prekrasne su", uvjeravala ga je Ekaterina, nju kajui cvijee s odobravanjem. "Poslij e u ih odnijeti u svoju sobu gdje su vi e nego dobrodo le. Otkako se razvedrilo, nast ojim to vi e vremena provoditi ovdje, pod pravim nebom." Gotovo je godinu dana amila pod komarrskom kupolom. "Razumijem vas", ree Miles. Ra zgovor je tucnuo kratkom stankom tijekom koje su se smije ili jedno drugome. Ekaterina se prva pribrala. "Hvala vam to ste do li na Tienov sprovod. To mije zais ta mnogo znailo." "To je bilo najmanje to sam, s obzirom na okolnosti, mogao uiniti. ao mi je samo to nisam mogao uiniti vi e." "Ali ve ste uinili toliko toga za mene i Nikkija " Zaustavila se kad je primijetila pokret postienog nijekanja, pa umjesto toga rekla: "Zar neete sjesti? Ujno Vor-thy s?" Privukla je jedan od pletenih vrtnih stolaca. Profesorica je odmahnula glavom. "Moram obaviti nekoliko stvari unutra. Ne dajte se smesti." Pomalo zagonetno, dodala je: "Pre ivjet ete." Vratila se u kuu, a Miles sjedne nasuprot Ekaterini, smje tajui svoj svitak na stol u oekivanju strate ki najpogodnijeg trenutka. Svitak se smjesta nestrpljivo razmota o. "Jeste li zakljuili sluaj?" "Posljedice tog sluaja osjeat e se jo godinama, ali zasad sam gotov s njim, da", odg ovori Miles. "Tek sam juer predao posljednja izvje a. To me i sprijeilo u tome da vam prije doem po eljeti dobrodo licu." Odnosno, to i rudimentarni osjeaj kako bi sirotoj eni morao dopustiti da barem raspremi prtljagu prije nego to se svim silama obru i na nju. "Hoe li vas sad poslati na novi zadatak?" "Mislim da Gregor nee riskirati da mi na tovari druge zadatke prije nego to proe njegovo vjenanje. Bojim se da e sve moje obv eze sljedeih mjeseci biti one dru tvene." "Sigurna sam da ete ih, kao i uvijek, blis tavo izvr iti." Bo e, samo to ne. "Bojim se da moja tetka Vorpatril koja rukovodi ita vom organizacijom carskog vjenanja od mene ne oekuje da blistam. Prije e mi rei da u muknem i radim to mi se ka e. Ali kad smo ve kod pa-pirologije, kako vi stojite sa s vojom? Je li Tienova ostavi-na rije ena? Jeste li uspjeli oduzeti onom njegovu roak u staratelj stvo nad Nikkijem?" "Vassilvju Vorsoissonu? Da, hvala nebesima, s tim nije bilo problema." "Ahm, a to je, onda, sve ovo?" kimne Miles prema pretrpanom stolu. "Sla em svoj raspored za sljedei semestar na sveuili tu. Zakasnila sam na poetak ljetno g, pa u krenuti s jesenskim. Izbor je tako velik. Osjeam se kao potpuna neznalica. " "Od vas se oekuje da obrazovani sa sveuili ta izaete, a ne da takvi na njega uete." "P retpostavljam daje tako." "I, koje ste predmete odabrali?" "Oh, poet u s osnovama biologija, kemija..." Razvedrila se. "Ijedan kolegij iz pra vog vrtlarstva." Pokazala je prema svojim svicima. "A dok ne ponu predavanja, pok u avam pronai neki plaeni posao. Voljela bih imati osjeaj da nisam do kraja ovisna o milostinji svoje rodbine, pa makar zaradila samo sebi za d eparac." To je gotovo zvualo kao uvod u ono stoje pri eljkivao, no Milesovu je pa nju u tom tr enutku privukao crveni keramiki lonac za cvijee smje ten na drvenim daskama koje su tvorile postolje na rubu uzdignute vrtne gredice. Iz sredine lonca kroz zemlju s e guralo ne to bezoblino i cr-venkastosmee, ne to iz ega je nicao na u ureni rub nalik na ijetlovu krestu. Ako je to ono to on misli da jest... Pokazao je prema loncu. "Je

li ono sluajno va stari bonsai skellvtum? Hoe li pre ivjeti?" Nasmije ila se. "Pa, recimo da je to poetak novog skellvtuma. Veina dijelova onog st arog umrla je tijekom putovanja s Komarra, ali ovaj se primio." "Imate zelene prste, zar ne ali pretpostavljam da to nije pravi izraz kad se gov ori o barravarskim autohtonim biljkama?" "Ne, te biljke pozelene samo ako imaju neku te ku biljnu bolest." "Kad smo ve kod vrtova..." Eh, sad. Kako da ovo izvede, a da se do kraja ne osram oti? "Mislim da vam u svem onom kome anju nisam imao prilike rei koliko su me se do jmili nacrti vrtova koje sam vidio na va oj komkonzoli." "Oh." Smije ak se povukao s njezina lica i ona slegne ramenima. "Nije to bilo ni ta osobito. Samo prkanje." Ba . Ali ne treba najnoviju pro lost potezati vi e nego to je neophodno, barem dok vrij eme ne otupi bolnu o tricu uspomena. "Posebno mi je u oi upao va barravarski vrt, on aj u kojem su bile sve autohtone biljke. Nikad nisam vidio ni ta slino tome." "Ima ih sveukupno desetak. Nekoliko okru nih sveuili ta dr i ih kao ive knji nice za svoje studente biologije. Nije to nikakva originalna ideja." "Pa," ustrajao je on, osjeajui se kao riba koja pliva uzvodno ovoj struji samoomal ova avanja, "meni se vrt inio vrlo lijepim i mislio sam da zaslu uje vi e nego da bude tek prikaz na holovidu. Vidite, ja imam tu neiskori tenu parcelu..." Ra irio je svitak na kojem se nalazio katastarski plan bloka koji je zauzimala Kua Vorkosigan. Prstom je kucnuo o prazni etverokut na kraju. "Uz na u je kuu nekad bila jo jedna velika zgrada, koja je sru ena za vrijeme Namjesni tva. CarSig nam nije dop ustio da tamo i ta sagradimo eljeli su da to bude sigurnosna zona. Tamo sad nema nie ga osim ne to kr ljave trave i nekoliko stabala koja su nekako uspjela pre ivjeti stra st CarSiga prema otvorenim vatrenim linijama. A poprijeko ide nekoliko stazica k oje su ljudi najprije ugazili u blatu, tra ei si preice, pa su naposljetku popustili i posuli ih ljunkom. To je neopisivo dosadan komad zemlje." Tako dosadan da g a dosad nije ni primjeivao. Nagnula je glavu, pogledom zaobilazei njegovu ruku koja je posve pokrila prostor na katastarskom planu. Njezin je dugi ka iprst krenuo orisati jedva primjetnu kriv ulju, ali se odmah stidljivo povukao. On se pitao kakve je mogunosti toga mjesta ona vidjela u mislima. "Dakle, ja sam mislio", nastavljao je on junaki, "da bi bilo prekrasno tamo posad iti barravarski vrt sa svim autohtonim biljkama koji bi bio otvoren za javnost. Neka vrsta dara to ga obitelj Vorkosigan daruje gradu Vorbarr Sultani. S tekuom vo dom, kao na va em nacrtu, sa stazama i klupama i svim tim civilizacijskim steevinam a. I onim malim, neupadljivim ceduljicama na kojima pi u nazivi svih biljaka, tako da ljudi mogu uiti o staroj ekologiji i svemu tome." Eto ga: umjetnost, dug javnosti, obrazovanje je li ostao koji mamac koji je zaboravio staviti na udicu? Ah, da, novac. "Ba je sretna sluaj nost to to tra ite posao preko ljeta," sluajnost, ha, ja nikad u ivotu ni ta ne prepu tam sluajnostima, "zato to mislim da biste vi bili idealna osoba da ovo preuzmete u s voje ruke. Mo ete napraviti nacrt i nadgledati postavljanje cijele stvari. Na rasp olaganju ete imati neograniena, ovaj, velikodu na sredstva i, dakako, plau. Mo ete unaj miti radnike, dovesti sve to vam treba." Osim toga, morat e praktiki svaki dan posjeivati Kuu Vorkosigan i vrlo se esto savjet ovati s gospodarom kue. A u trenutku kad proe ok koji osjea zbog smrti svoga mu a i ka d bude spremna odbaciti mranu alobnu odjeu, i kad joj se na kunom pragu nacrta svaki slobodni vorski ne enja, Miles e ve osvojiti toliko njezine naklonosti da e s lakoom pokositi i najsjajniju konkurenciju. Bilo je prerano, daleko prerano njezinoj ra njenoj du i ak i naznaiti mogunost udvaranja; u glavi mu je to bilo jasno, iako mu je srce zavijalo od jada. Ali isto poslovno prijateljstvo moglo bi mu pomoi da zaobie njezin obrambeni zid... Obrve su joj poletjele uvis; nesigurnim je prstom dotaknula svoje prekrasne, bli jede, nena minkane usne. "Upravo se za takve projekte namjeravam kolovati. Ali jo ne znam kako se to radi." "Shvatite to kao kolsku praksu", istog se trenutka snae Miles. "Naukovanje. Uenje u z rad. Jednom morate poeti, pa za to ne biste poeli odmah?" "Ali to ako nainim neku stra nu pogre ku?" "Moja je nakana da to bude projekt koji se neprekidno obnavlja. Koliko sam mogao primijetiti, hortikulturni entuzijasti stalno unose izmjene u svoje vrtove. Pre

tpostavljam da im dosadi uvijek isti pogled. Ako vam poslije padne na pamet ne to bolje, uvijek mo ete izmijeniti nacrt. To e osigurati raznolikost." "Ne bih se eljela razbacivati va im novcem." Bude li ikad postala lady Vorkosigan, tu e nastranost brzo morati odbaciti, zaklj uio je Miles odluno. "Ne morate mi odmah odgovoriti", uhvati se on kako prede, pa se smjesta naka lje. Pazi, frajeru, samo poslovni razgovori. "Za to sutra ne biste do li u Kuu Vorkosigan, pa osobno pro etali zemlji tem i vidjeli to e vam pasti na pamet? Ne mo ete ba mnogo zak ljuiti iz pogleda na svitak. Poslije mo emo zajedno objedovati i onda porazgovarati o tome to vi vidite kao pote koe i mogunosti. Zar to nije logino?" Trepnulaje. "Da, vrlo je logino." Ruka joj je znati eljno otpuzala natrag prema svi tku. "Kad mogu doi po vas?" "Kad god vama odgovara, lorde Vorkosigan. Oh, povlaim ovo. Ako doete poslije dvana est nula nula, ujna e se vratiti sa svojih prijepodnevnih predavanja, pa Nikki mo e ostati s njom." "Izvrsno!" Da, jer ma koliko volio Ekaterinina sina, Milesu se inilo da mu u ovom osjetljivom plesu aktivni devetogodi njak mo e samo smetati. "Onda smo se dogovoril i. U dvanaest nula nula." S tek neznatnim zaka njenjem doda: "A kako se Nikkiju sv ia Vorbarr Sultana, barem dosad?" "ini se da mu se svia njegova soba i ova kua. Mislim da e mu biti malo dosadno ako b ude morao ekati poetak kole da se upozna s djeacima svojih godina." Nee mu biti od koristi ako bude izostavio Nikolaja Vorsoissona iz svojih jednad bi. "Pretpostavljam, dakle, da su se retro-geni primili i da vi e nema opasnosti od r azvoja simptoma Vorzohnove distrofije?" Lice joj je omek ao osmijeh dubokog majinskog zadovoljstva. "Istina. Tako mije drag o zbog toga. Lijenik mije u ovda njoj klinici rekao kako je stanino preuzimanje bilo vrlo isto i potpuno. to se njegova daljnjeg razvoja tie, odvijat e se kao da nikad i nije naslijedio mutaciju." Dobacila mu je pogled preko stola. "Osjeala sam se k ao da mi je netko s lea skinuo uteg od petsto kilograma. ini mi se da bih mogla po letjeti." / trebala bi. Upravo je u tom trenutku iz kue iza ao Nikki, va no nosei tanjur s kolaiima, a iza njega je Profesorica nosila pladanj s ajnikom i alicama. Miles i Ekaterina u urbano su ra is tili stol. "Zdravo, Nikki," ree Miles. "Zdravo, lorde Vorkosigan. Je li ono zemaljsko vozilo pred kuom va e?" "Da." "Pravi brod." Primjedba nije bila izreena prezirno, nego sa zanimanjem. "Znam. To udovi te je pre ivjelo jo iz vremena kad je moj otac bio Namjesnik. Zapravo je to oklopno vozilo posti e nevjerojatnu brzinu." "Zbilja?" Nikkijevo je zanimanje poraslo. "Jesu ikad pucali po njemu?" "Pa, mislim da ba po ovome nisu, ne." "Aha." Kad je Miles posljednji put vidio Nikkija, djeakovo je lice bilo ukoeno i blijedo, toliko je bio usredotoen na no enje tanke svijee kojom e potpaliti rtvu paljenicu na sprovodu svoga oca, oevidno elei svoju ulogu u obredu obaviti kako treba. Sad je iz gledao mnogo bolje, smee su mu oi bile ivahne, a lice mijenjalo izraze. Profesorica je sjela i ulila aj, pa su neko vrijeme razgovarali o opim tevin 5^ Vrlo je brzo postalo jasno da Nikkija vi e zanima hrana nego posjetitelj nje gove majke. Odbio je laskavu ponudu odraslih da s njima popije aj, pa uz dopu tenje svoje praujne maznuo nekoliko kolaia i odskakutao u kuu, vrativ i se onome ime se ve z abavljao prije. Miles se poku ao sjetiti koliko je njemu bilo godina kad je prvi p ut uoio razliku izmeu prijatelja svojih roditelja i komada namje taja. Naravno, izni mku su predstavljali vojnici iz oeva konvoja koji su uvijek privlaili njegovu pa nju . Ali Miles je bio lud za vojskom otkad je prohodao. Nikki je bio lud za skonim b rodovima i vjerojatno bi se zapalio kad bi vidio nekog pilota skonog broda. Mo da M iles jednom uspije nabaviti kojeg pilota kako bi odu evio Nikkija. Ali sretno o enje nog pilota, korigirao je smjesta ovu zamisao.

Stavio je mamac pred Ekaterinu i ona je zagrizla; bilo bi dobro ustati od stola dok jo pobjeuje. Ali pouzdano je znao da je ve odbila jednu preuranjenu prosidbu ko ja je do la s posve neoekivane strane. Mo da ju je koji od prekobrojnih mu jaka u Vorba rr Sultani ve prona ao? Glavni je grad bio prepun mladih asnika, birokrata u usponu, agresivnih poduzetnika, mu karaca ije su ambicije, bogatstvo i polo aj sezali sve do srca carstva. Ali omjer njih i njihovih sestara bio je gotovo pet prema tri. Ro ditelji prethodnog nara taja u svojoj su budalastoj strasti prema mu kim nasljednici ma odveli galaktiku tehnologiju izbora spola korak predaleko, a njihovi obo avani s inovi Milesovi suvremenici naslijedili su zbrku oko sparivanja koja je iz toga p roiza la. ak je i zrak na svim slu benim primanjima u Vorbarr Sultani imao okus prokl etog testosterona, nesumnjivo zainjenog alkoholom. "Pa, ovaj... Ekaterina... jeste li imali kojega gosta prije mene?" "Stigla sam tek prije tjedan dana." To nije bilo ni da ni ne. "Mislio sam da e ne enje nahrupiti na vas u sekundi." ekaj malo, ovo zapravo nije namjeravao naglasiti... "Vjerujem da e ih ovo", pokazala je rukom niz svoju crnu haljinu, "zacijelo zaust aviti. Ako imaju imalo pristojnosti." "Mmm, nisam ba siguran. Dru tvena je scena ovih dana vrlo ivahna." Odmahnula je glavom i turobno se nasmije ila. "Meni to ni ta ne znai. Provela sam cij elo desetljee... u braku. Ne osjeam potrebu ponavljati to iskustvo. Neka druge ene uzmu ne enje, sretno im bilo. Zapravo, mogu uzeti i moj dio." Odlunost koja se oitov ala na njezinu licu bila je popraena i neuobiajenim, elinim prizvukom u glasu. "To j e pogre ka koju zaista ne moram ponoviti. Nikad se neu ponovno udati." Miles je uspio suspregnuti trzaj, ak je smogao snage i da se suutno i zainteresira no nasmije i ovom dubokom uvjerenju. Mi smo samo prijatelji, uope vas ne po urujem, n e, ne. Nema potrebe, madame, da podi ete svoje obrambene zidove preda mnom. Bude li je jae pritiskao, ni ta nee ubrzati, mo e samo zaribati. Prisiljen da se zadov olji dana njim napretkom, Miles popije aj, izmijeni s dvjema enama jo nekoliko ugodni h reenica, pa ode. Pym se po urio otvoriti vrata zemaljskog vozila dok je Miles u jednom skoku prelet io tri posljednje stube. Uvalio se u suvozako sjedalo, a Pym je kliznuo za upravl ja i spustio kupolu. Miles uzvi eno mahne rukom. "Kui, Pym." Pym izveze vozilo na cestu i obzirno upita: "Je li sve pro lo dobro, milorde?" "Upravo onako kako sam i zamislio. Sutra dolazi na objed u Kuu Vorkosigan. im stig nemo kui, elim da nazove vrtlarsku slu bu neka veeras dovedu ekipu i udare vrtu poseba n sjaj. I reci ne, ja u rei Mami Kosti. Objed mora biti... izniman, da. Ivan uvije k ka e da ene vole hranu. Ali ne prete ku. Vino pitam se, pije li ona vino tijekom da na? U svakom sluaju, ponudit u ga. Ne to s na eg imanja. I aj, za sluaj da ne pije vino. Znam da voli aj. Precrtaj vino. I neka doe servis za i enje, treba skinuti pokrove s namje taja na prvom katu sa sveg namje taja. elim je povesti u obilazak kue prije nego to shvati... Ne, ekaj. Pitam se... ako kua bude izgledala kao grozna samaka rupetin a, mo da izazove njezino sa aljenje. Mo da bi bilo bolje da je jo vi e uneredimo, strate ki nagomilane prljave a e, tu i tamo kakva guljotina od voa ispod sofe tihi poziv, Pom ozi nam! Useli se ovamo i dovedi tog momka u red ili bi je to moglo prestra iti? P ym, to ti misli ?" Pym je zami ljeno napuio usta, kao da procjenjuje je li u oru nikovu opisu radnog mje sta i poticanje smisla za teatralno u njegovu lordstvu. Naposljetku je oprezno r ekao: "Ako smijem slobodno govoriti u ime cijeloga kuanstva, mislim da bismo se v oljeli iskazati u najboljem svjetlu. S obzirom na okolnosti." "Oh. Onda dobro." Miles je nekoliko trenutaka utio, zurei kroz kupolu dok su gmizali pretrpanim grad skim ulicama. Napustili su podruje Sveuili ta, pro li uz rub Starog grada koji je nali kovao na labirint, pa skrenuli za ugao prema Kui Vorkosigan. Kad je ponovno progo vorio, manijakalno se raspolo enje povuklo iz njegova glasa, ostavljajui ga smireni jim i sumornijim. "Dolazimo po nju sutra u dvanaest nula nula. Ti e voziti. Kad god se ukrcaju madam e Vorsoisson ili njezin sin, ti e biti za upravljaem. Odsad pa nadalje, ukljui to u svoj raspored du nosti." "Da, milorde." Lakonski oprezno, Pym doda: "Sa zadovoljstvom." Konvulzivni poremeaj bio je posljednji suvenir koji je kapetan CarSiga Miles Vork

osigan donio kui poslije desetljea vojnikih misija. Imao je sreu stoje iz krio-komore uspio izai iv i neo teena mozga; Miles je bio u potpunosti svjestan kako mnogi lju di nisu ni izbliza tako dobro pro li. Velika je srea stoje dobio samo lijeniki otpust iz carske slu be. Moglo mu se dogoditi da bude pokopan sa svim poastima kao poslje dnji izdanak svoje slavne loze, ili da bude sveden na neki biljni ili ivotinjski oblik. Stimulator napadaja, koji su mu izdali vojni lijenici, bio je vrlo daleko od toga da bude lijek, iako je trebao sprijeiti iznenadno grenje u neoekivanim tren ucima. Miles je vozio i upravljao svojim lakoletom ali iskljuivo ako je bio sam. Vi e nije uzimao putnike. Pymove po-bonike du nosti poveale su se i sad su ukljuivale i medicinsku pomo; dosad je vidio dovoljno uznemirujuih Milesovih napadaja da bi bio zahvalan njegovu lordstvu na ovom neuobiajenom ispadu zdravog razuma. Jedan se kut Milesovih usana iskrivio. "Pym, a kako si ti u onim davnim danima o svojio Mamu Pym? Pokazivanjem u najboljem svjetlu?" "To je bilo prije gotovo osamnaest godina. Pojedinosti se ne sjeam ba najjasnije." Pym se malice osmjehnuo. "U to sam vrijeme bio vi i narednik. Polo io sam CarSi-gov napredni teaj, pa su me rasporedili na du nost u slu bi sigurnosti dvorca Vorhartung. Ona je tamo radila kao inovnica u arhivi. Uinilo mi se da vi e nisam mlad deko, daje vrijeme da se uozbiljim... iako, nisam siguran da mi tu ideju nije ona utuvila u glavu, budui da tvrdi kako je ona mene prva primijetila." "Ah, razumijem, zgodan momak u uniformi. To uvijek upali. I, za to si onda odluio n apustiti carsku slu bu i prijaviti se kod mog oca Grofa ?" "Eh, to se inilo kao logian sljedei korak u napredovanju. Dotad smo ve imali kerkicu, meni je istjecao dvadesetogodi nji ugovor s vojskom i morao sam odluiti hou li ga p rodu iti ili ne. Obitelj moje ene je bila ovdje, tu su joj korijeni, a nije bila od u evljena time da se seljaka za mnom s djecom na rukama. Kapetan Illvan, koji je z nao da sam roen u Okrugu, bio je toliko ljubazan da mi da mig kad je va otac imao slobodno mjesto u oru nikoj slu bi. A kad sam skupio hrabrosti da se prijavim, kapeta n mi je dao i preporuku. inilo mi se da je posao grofova oru nika mirniji i da vi e o dgovara obiteljskom ovjeku." Zemaljsko je vozilo stiglo do Kue Vorkosigan. Desetnik CarSiga koji je bio na du no sti otvorio im je vrata, pa Pym polukru no skrene prema natkrivenom ulazu i podign e kupolu. "Hvala \i, Pym," ree Miles, pa zastane s oklijevanjem. "Samo jo jedna stvar. Dvije ." Pym se potrudio djelovati pozorno. "Kad bude u dru tvu oru nika iz drugih Kua... iznimno bih cijenio ako ne bude spominjao madame Vor-soisson. Ne bih elio da ona postane predmetom napadnih ogovaranja i.. . ovaj... osim toga, ne mora itav grad razvlaiti jezike po njoj, zar ne?" "Odani oru nik ne traa, milorde," ree Pym ukoeno. "Ne, naravno da ne. ao mije, nisam mislio rei da... ovaj, oprosti. Onda, druga stv ar. Mo da sam i ja pogrije io to sam rekao malo previ e, ako me razumije . Ja se, naime, ne udvaram madame Vorsoisson." Pym se napregnuo da djeluje odgovarajue bezizra ajno, ali zbunjenost je ipak uspjel a procuriti do njegova lica. Miles u urbano doda: "Hou rei, ne slu beno. Ne jo . Ona... njoj je u posljednje vrijeme bilo vrlo te ko i pomalo je... povuena. Bojim se da bi svaka preuranjena izjava s m oje strane izazvala katastrofu. To je pitanje pravog trenutka. Kljuna rije je disk recija, ako me razumije ." Pym je poku ao svojim osmijehom istodobno izraziti i diskreciju i potporu. "Mi smo samo dobri prijatelji", ponovno naglasi Miles. "Odnosno, to emo postati." "Svakako, milorde. Razumijem." "Ah. Dobro. Hvala ti." Miles se izvukao iz zemaljskog vozila pa, idui prema kui, d obacio preko ramena: "Kad parkira vozilo, potra i me u kuhinji." Ekaterina je stajala usred praznog travnatog etverokuta, a u glavi su joj uskipje li vrtovi. "Ako ondje napravite iskop," pokazala je, "a zemlju nagomilate na onu stranu, do bit ete padinu dovoljnu za vodopad. Ovdje bi trebalo podii i mali zid, da zaustavi buku s ulice i pojaa dojam. A puteljak koji bi krivudao prema dolje " Okrenula se na peti i suoila s lordom Vor-kosiganom koji ju je promatrao smije ei se, ruku zabij enih u d epove svojih sivih hlaa. "Ili biste radije podigli ne to to bi bilo vi e geomet

rijski?" "Molim?" Trepnuo je. "To je pitanje estetike." "Ja, uh... estetika ba nije podruje za koje sam strunjak. " Rekao je to sa alosnim, ispovjednim prizvukom, kao da joj je upravo priopio ne to ega prije nije bila svjesn a. Ruke su joj ocrtavale kostur budueg projekta, kao da nastoji prizvati strukturu i z zraka. " elite li iluziju prirodnog prostora, Barrayara kakav je bio prije nego t o ga je taknula ljudska ruka, s vodom koja e poput potoka tei preko kamenja, komadi seos ke zabiti usred grada ili ne to to je u svojoj prirodi vi e metaforino, s barravar-ski m biljkama u meuprostoru sna nih ljudskih crta nainjenih najvjerojatnije od betona? S vodom i betonom mogle bi se postii zaista prekrasne stvari." " to je po va em mi ljenju bolje?" "Ne radi se o tome stoje bolje. Pitanje je to tim vrtom elite rei." "Nisam o njemu razmi ljao kao o priopenju za javnost. Mislim da bi to trebao biti d ar." "Budui da je to va vrt, smatrat e ga politikom izjavom, eljeli vi to ili ne." Kut usana mu je zatitrao dok je razmi ljao o ovome stoje upravo rekla. "Morat u pro misliti o tome. Ali, vi ne sumnjate kako se s ovim podrujem mo e ne to uiniti?" "Ni najmanje ne sumnjam." Dva zemaljska stabla, koja kao da su bila nasumino utak nuta u ravno tlo morat e se posjei. Srebrni je javor imao spu vastu sriku i za njega nee biti teta, ali mladi je hrast bio zdrav mo da bi ga se moglo presaditi. Teraform irani gornji sloj tla takoer mora ostati ouvan. Ruke su joj se trzale od silne elje da smjesta zaponu kopati po zemlji. "Zauujue je usred Vorbarr Sultane pronai ovako i zvanredno ouvan prostor." Na suprotnoj strani ulice uzdizala se poslovna zgrada o d desetak katova. Na svu sreu, bila je graena prema sjeveru, pa nije previ e zaklanj ala svjetlo. Siktanje i puhanje pogonskih motora zemaljskih vozila stvaralo je n eprekinuti kontrapunkt du cestovnog kri anja koje se nalazilo na gornjem dijelu par cele, tamo gdje je u mislima smjestila zid. Sa suprotne strane parka ve se uzdiza o visoki sivi kameni zid na ijem su se vrhu nalazili eljezni iljci; vrhovi kro nji st abala koja su rasla iza njega napola su od pogleda zaklanjali veliku kuu smje tenu u sredini bloka. "Ponudio bih vam da sjednete dok o tome razmi ljate, ali CarSig nikad nije postavi o klupe nisu htjeli ohrabrivati ljude da se motaju oko Namjesnikove rezidencije. Najbolje bi bilo da obje ove suprotstavljene zamisli dizajnirate na svojoj komk onzoli, pa mi ih donesete na ocjenu. U meuvremenu, hoemo li pro etati do kue? Mislim da e moja kuharica svakog trenutka dovr iti objed." "Oh... pa dobro..." Osvrnuv i se jo jednom prema opojnim mogunostima, Ekaterina mu d opusti daje povede odavde. Poprijeko su pre li park. Iza ugla sivog zida uz glavni ulaz u Kuu Vorkosigan, beto nska je kuica titila stra a-ra odjevenog u svakodnevnu zelenu odoru CarSiga. Unio je ifru, pa su se eljezna vrata otvorila pred malim lordom Revizorom i njegovom go om. Stra ar ih je promatrao kako prolaze, kratko i slu beno kimnuv i glavom na Vorkosigano v poluslu beni pozdrav-zahvalu, a Ekaterini se veselo nasmije io. Sumorna se kamena zgrada, tri kata visoka i podijeljena u dva glavna krila, uzdi zala pred njima. inilo se da se deseci prozora svisoka mr te na njih. Kratki polukr ug prilaznog puta obilazio je oko zadivljujue zdrave plohe zelenog travnjaka i za vr avao pod trijemom na kojem su se krila dvostruka izrezbarena vrata koja su sa s vake strane imala po jedan visoki uski prozor. "Kua Vorkosigan sad je otprilike dvjesto godina stara. Sagradio ju je moj praprap rapradjed, sedmi grof, u povijesnom trenutku posve neuobiajenog prosperiteta na e o bitelji, trenutku koji je okonala, izmeu ostaloga, i gradnja Kue Vorkosigan", rekao joj je lord Vorkosigan vedro. "Prije toga, obitelj je ivjela u nekoj ru evnoj klan skoj tvravi na podruju starog Karavansaraja i bilo je, pretpostavljam, krajnje vri jeme za selidbu." Bio je ispru io ruku prema ploi za oitavanje dlana, ali prije nego to ju je uspio i d odirnuti, vrata su se s lakoom, posve tiho, raskrilila pred njima. Obrve su mu se tr-znule uvis, pa se naklonio i propustio je unutra. Dva stra ara u smeesrebrnoj odori Vorkosiganovih stajala su u stavu mirno, svaki s

jedne strane ulaza u predvorje poploeno crno-bijelim ploama. Trei ovjek u odori, Pym , visoki voza kojega je upoznala ranije, kad je Vorkosigan do ao po nju, upravo se okretao od sigurnosne kontrolne ploe vrata; i on se na pozdrav ukoio pred svojim g ospodarom. Kad gaje upoznala na Komarru, nije imala dojam da se Vorkosigan ba do ovolikih razmjera pridr ava starih vorskih formalnosti. Koje ipak nisu bile toliko formalne umjesto stroge bezizra ajnosti, na licu golemog stra ara irio se osmijeh od uha do uha, a gledao je prema njima dr ei se prijateljski i iskazujui im dobrodo licu . "Hvala ti, Pym," ree Vorkosigan automatski, pa zastane. Trenutak poslije, osvrnuo se prema stra arima zbunjeno podignutih obrva, pa dodao: "Roic, mislio sam da si noas bio de uran. Zar ne bi trebao biti u krevetu?" Najvei i najmlai od stra ara jo se vr e ukoio i promrmljao: "Milorde." "Milorde nije odgovor na moje pitanje. Milorde je izbjegavanje odgovora na moje pitanje", ree Vorkosigan, vi e kao da primjeuje nego kao da ga kori. Stra ar je suspre zao osmijeh. Vorkosigan uzdahne i okrene se od njega. "Madame Vorsoisson, dopust ite mi da vam predstavim preostale oru nike Vorkosigana koji su mi dodijeljeni oru n ik Jankowski, oru nik Roic. Madame Vorsoisson." Kratko je kimnula glavom, to su joj obojica uzvratila, mrmoljei: "Madame Vorsoisso n" i "Zadovoljstvo mi je, madame." "Pym, mo e obavijestiti Mamu Kosti da smo stigli. Hvala vam, gospodo, to e biti sve" , doda Vorkosigan, zaudno naglasiv i posljednju rije. I dalje suspre ui smijeh, njih su se trojica rasplinula niz hodnik, a do predvorja je dolepr ao Pymov glas: "Je 1' vidite, to sam vam rekao " Daljnje obja njenje koje je, kakvo god bilo, pru ao svojim sudrugovima do nerazumljivog je mumljanja brzo prig u ila udaljenost. Vorkosigan protrlja usne, smjesta se oporaviv i, pa se s domainskom srdano u okrene pre ma njoj. "Biste li prije objeda eljeli obii kuu? Mnogi ljudi smatraju da je zanimlj iva s povijesnog gledi ta." Osobno je taj prijedlog smatrala potpuno fascinantnim, ali nije eljela kaskati za njim kao daje kakva selja-a koja hihoe u turistikom obilasku. "Ne bih vas eljela mui ti, lorde Vorkosigan." Usta su mu obeshrabreno zadrhtala i istog se trenutka vra tila u polo aj iskrene dobrodo lice: "Ma kakva muka. Zapravo, bit e mi zadovoljstvo." Zurio je u nju neobino usrdno. Je li elio da ona pristane? Mo da je ponosan na svoj posjed. "Onda vam zahvaljujem. Zaista bih voljela razgledati kuu." Odgovor je bio toan. Istog se trenutka uoljivo razvedrio, pa joj smjesta rukom pok azao lijevo. Slu beno se predvorje otvaralo prema prekrasnoj knji nici koja je i la ita vom du inom do kraja istonog krila; morala je utaknuti ruke u d epove bolera kako bi ih sprijeila da urone u stare tiskane knjige u ko nom uvezu koje su se na nekim dij elovima prostorije pru ale od poda do stropa. Naklonio se i otvorio pred njom stak lena vrata na kraju knji nice, pa je poveo kroz stra nji vrt u kojem su nara Jp taji slu inadi ostavili vrlo malo prostora za pobolj anja. Uinilo joj se kako bi do la kata mogla uroniti ruke u tlo vi egodi njih gredica. Oito odluan da bude temeljit, pov eo ju je kroz sjeci te krila pa dolje, do nepreglednog vinskog podruma pretrpanog proizvodima sa seoskih imanja koja su Vorkosiganovi imali u raznim Okruzima. Pro l i su i kroz gara u koja se nalazila ispod podruma. U njoj se nalazilo ula teno oklop ljeno zemaljsko vozilo, a u jednom je kutu bio u u kan crveni metalizirani lakolet. "To je va e?" kimne Ekaterina vedro prema lakoletu. Odgovor mu je bio neuobiajeno k ratak. "Da. Ali vi e ne letim tako esto." Oh. Da. Njegovi napadaji. Najradije bi samu sebe ut-nula nogom. Bojei se kako bi n eki smu eni poku aj isprike samo pogor ao stvari, slijedila ga je preicom kroz golemi k uhinjski kompleks ispunjen mirisima. Tamo ju je Vorkosigan slu beno upoznao sa svo jom slavnom kuharicom, bucmastom sredovjenom enom po imenu Mama Kosti koja se Ekat erini iroko nasmije ila, pa onemoguila svog gospodara da ku a svoj jo nedovr eni objed. M ama Kosti nije skrivala kako smatra da je prostrano podruje kojim je gospodarila nedovoljno dobro opremljeno ali koliko, na kraju krajeva, mo e pojesti jedan niski mu karac? Trebalo bi ga ohrabriti da e e poziva goste; nadamo se da ete jo dolaziti, ma dame Vorsoisson, i to to e e. Mama Kosti dobroudno ih je istjerala, pa je Vorkosigan proveo Ekaterinu kroz zbun

jujui niz slu benih pri-maih soba sve dok se nisu ponovno na li u poploenom predvorju. "To su prostori za javnost", rekao joj je. "Ali i-.tav je prvi kat moje podruje." Zaraznim ju je odu evljenjem u urbano pogurao zavojitim stubi tem kako bi joj pokazao niz povezanih soba koje su, uvjeravao ju je, neko pripadale osobno proslavljenom generalu grofu Piotru, a u kojima je sad stanovao on sam. Posebno se potrudio naglasiti kako se iz dnevne sobe odlino vidi stra nji vrt. "Postoje jo dva kata i tavan. Tavan Kue Vorkosigan uistinu je ne to to vrijedi vidjet i. Biste li to eljeli? Postoji li ne to to biste osobito eljeli vidjeti, a ja vam to nisam pokazao?" "Ne znam", ree ona, osjeajui se pomalo svladano. "Jeste li odrasli ovdje?" Osvrtala se po lijepo namje tenoj dnevnoj sobi, poku avajui u njoj zamisliti malog Milesa i z akljuiti je li mu zahvalna na tome to se suzdr ao od toga daje silovito ugura u svoj u spavaonicu koja se mogla nazreti kroz vrata na suprotnom kraju sobe. "Zapravo, tijekom prvih pet ili est godina mog ivota boravili smo u carskoj rezide nciji s Gregorom", odgovorio je on. "U prvim danima Namjesni tva, izmeu mojih rodit elja i mojega djeda do lo je do, um, malih nesuglasica, ali poslije su se pomirili , a Gregor je krenuo na pripremnu akademiju. Roditelji su se ponovno doselili ov amo i zauzeli drugi kat, na isti nain na koji sam ja za sebe prisvojio prvi. Prav o nasljednika. Ako u istoj kui mora ivjeti vi e nara taja, onda je dobro da kua bude vr lo velika. Moj djed je u ovim sobama ivio do smrti, a menije tad bilo otprilike s edamnaest godina. Dotad sam imao sobu na katu svojih roditelja, iako ne u istom krilu kao i oni. Odabrali su je za mene zato stoje Illvan rekao daje potpuno izv an linije vatre koja bi... um, a iz nje se takoer odlino vidi stra nji vrt. Biste li izvoljeli...?" Okrenuo se, pokazao rukom, nasmije io se preko ramena i poveo je v an, pa na sljedei kat, iza ugla i jednim dijelom dugakog hodnika. Soba u koju su za li zaista je imala prozor s vrlo dobrim pogledom na vrt, ali sva ki trag Milesa kao djeaka bio je izbrisan. Soba je sad bila preureena u bezlinu gos tinsku sobu koja nije imala nikakve osobnosti osim one koju joj je davala injenica da se nalazi u proslavljenoj zgradi. "Koliko ste dugo bili ovdje?" "Da budem iskren, do pro le zime. Preselio sam se dolje tek kad sam dobio lijeniki o tpust." Trznuo je bradom bio je to njegov uobiajeni ivani tik. "Tijekom desetljea ko je sam proveo u CarSigu bio sam kod kue tako rijetko da mi nije trebalo vi e od ovo ga." "Barem ste imali vlastitu kupaonicu. Ove kue iz Vremena izolacije ponekad su " Prek inula se, jer se pokazalo kako su vrata koja je nehajno otvorila zapravo vrata o rmara. U kupaonicu zacijelo vode ova druga vrata. Prigu eno se svjetlo automatski upalilo. Ormar je bio krcat uniformama a prema njihovoj veliini i savr enu kroju zakljuila je kako se radi o starim vojnikim uniformama lorda Vorkosigana. Na kraju krajeva, o n nije mogao koristiti standardiziranu opremu. Prepoznala je crne vojnike hlae, sv eanu i svakodnevnu zelenu carsku odoru, kao i blistavi sjaj slu bene paradne crveno -plave uniforme. Bezbrojne izme stra arile su na podu od ruba do ruba ormara. Sve s u odore bile oi ene prije spremanja, ali zgusnuti je Milesov miris jo natapao topli s uhi zrak koji joj je puhao u lice kao daje miluje. Duboko je udahnula, omamljena vojnikim, mu evnim pau-, lijem. inilo joj se kako taj miris kroz njezin nos prodi re izravno u njezino tijelo, zaobilazei pritom mozak u irokom luku. eljno se primak nuo i stao uz nju, promatrajui joj lice: dobro odabrani parfem koji je nosio i ko ji je primijetila jo u svje em zraku njegova zemaljskog vozila, taj laskavi o tri mir is citrusa kojim je bilo preliveno isto mu ko tijelo, iznenada se pojaao kad joj se on pribli io. Jo od Tienove smrti nije osjetila ovakvu nagonsku senzualnost. Oh, zapravo, i jo o davno prije Tienove smrti. Bio je to neugodan, a opet i udnovato utje an osjeaj. Jes am li ipak iva od vrata nadolje? Iznenada je shvatila da se nalaze u njegovoj spavaonic i. "A kakva je ovo uniforma?" Uspjela je postii da joj glas ne zacvili pretjerano, p a posegnula prema nepoznatoj sivoj odori na vje alici i izvukla je iz ormara: krat ka te ka jakna s epoletama, mnogobrojnim zatvorenim d epovima i bijelim obrubom, a u

z nju odgovarajue hlae. Pruge na rukavima i razvrstane igle za ovratnik koje su tr ebale ukazivati na in njoj su predstavljale posvema nji misterij, ali inilo se da ih je mnogo. Tkanina se na opip doimala kao jedno od onih udnih tkanja otpornih na vatru, kakva se nalaze tek u zaista ozbiljnoj, skupoj terenskoj opremi. Osmijeh mu se smek ao. "Pa, sad." Skinuo je jaknu s vje alice koju je ona dr ala i nak ratko je podigao. "Nikad niste upoznali admirala Naismitha, zar ne? On je moja n ajdra a persona iz Tajnih operacija. On je ja sam godinama za CarSig vodio Slobodn u flotu dendariijskih plaenika." "Pretvarali ste se da ste galaktiki admiral?" " kontraadmiral", dovr i on prefrigano. "Poelo je kao varka. Pretvorio sam je u stvarnost." Jedan mu je kut usana poskoio uvis, a onda je, mrmljajui A za to ne? objesio jaknu na kvaku vrata i kliznuo iz s voje sive tunike, otkriv i lijepu bijelu ko ulju. Ko na futrola za koju nije mogla ni naslutiti da je nosi dr ala je runo oru je sasvim uz lijevu stranu njegova poprsja. Z ar ak i ovdje nosi oru je? Bio je to samo terenski o amut, ali inilo se kako ga nosi p osve nesvjesno, kao ko ulju. Pa, pretpostavljam da je jednom Vorkosiganu normalno ovako se odijevati svaki dan. Zamijenio je tuniku jaknom i navukao je. Hlae njegova odijela bile su gotovo iste boje kao i jakna, pa nije morao odjenuti hlae uniforme kako bi joj predstavio opi dojam, ili je se dojmio svojim predstavljanjem. Protegnuo se, a potom zauzeo dr anje posve drugaije od ijednoga koje je na njemu ikad primijetila: opustio se, pro irio, na neki nain popunio vi e prostora no to je inae zauzimalo njegov o siu no tijelo. Jednu je ruku podigao i nehajno se oslonio o rub ormara, a titrav smije ak prerastao je u ne to zapaljivo. Besprijekornim, savr enim i glatkim betanskim naglaskom ovjeka koji kao da nikad nije uo za vorski klasni sustav, rekao je: "Oj , curo, nemoj da te ta dosadna barravarska u baci u depru. Dr i se ti samo mene, a ja u ti pokazati galaktiku." Zaprepa tena Ekaterina ustuknula je jedan korak. Trznuo je bradom, jo se uvijek slaboumno cerei, pa poeo zakapati kope. Obujmio je str uk jakne, poravnao remen i zastao. Krajevima remena nedostajalo je nekoliko cent imetara da se sastanu u sredini, a kopa je do ivjela oit neuspjeh u svom nastojanju da se smjesti u le i te, ak i nakon to ju je on dobrano potegnuo. Pun oaja, spustio je pogled prema uniformi koja se oito stisnula, a Ekaterina je u posljednji as prigu il a kikot. Podigao je pogled prema njoj. Primijetio je kako su joj se nabrali kutovi oiju, p a je i u njegovim oima bljesnuo samosa alan osmijeh. Glas mu se vratio u barravarsk u normalu. "Nisam ovo nosio vi e od godinu dana. ini se da svoju pro lost mo emo preras ti na razne naine." Raskopao je jaknu uniforme. "Hm. Pa, upoznali ste moju kuharic u. Njoj hrana nije posao, nego sveti poziv." "Mo da se stisnula u pranju", poku ala gaje utje iti Ekaterina. "Bog vas blagoslovio. Ali nije." Uzdahnuo je. "Admira-lov je tajni identitet poeo opasno pucati po avovima i prije nego to su ga ubili. Naismithovi su dani ionako bili odbrojeni." Glas mu se rugao tom gubitku, ali ona je vidjela o iljke koje mu je na prsima osta vila iglina granata. Misli su joj odvrludale prema napadu greva kojem je svjedoila jer se odigrao na podu dnevne sobe njezina i Tienova skuenog stana na Komarru. Pr isjetila se njegova pogleda kad je epileptika oluja pro la: mentalna zbunjenost, st id, bespomoni gnjev. Taj je ovjek tjerao svoje tijelo dalje od granica njegovih mo gunosti, u oevidnom dubokom uvjerenju kako pukom snagom volje mo e postii sve to eli. To je mogue. Ali samo neko vrijeme. A onda bi vrijeme isteklo. Ne vrijeme bi nast avljalo tei. Ali ti sti e do kraja svojih snaga, a vrijeme odlazi dalje i ostavlja t e samog. Ako niem drugom, godine provedene uz Tiena, tome su je nauile. "Mo da bih sve ovo trebao dati Nikkiju, da se igra s njima." Nehajno je mahnuo pre ma nizu uniformi. Ali ruke su mu jo jednom pa ljivo zagladile sivu jaknu koja se po novno na la na svojoj vje alici, otresle nevidljivu trunicu i vratile vje alicu na njez ino mjesto na preki. "Dok jo mo e i dok je dovoljno mali da to eli. Mislim da e ih za godinu ili dvije prerasti." Njezin se dah duboko uvukao. Mislim da bi to bilo uvredljivo. Ovi su mu ostaci oi to znaili vi e od ivota. to gaje to opsjelo da se poeo pretvarati kako su to tek djeje igrake? Nije mogla smisliti ni ta ime bi ga obeshrabrila u tom zastra ujuem naumu a da ne zazvui kao da s prezirom odbija njegovu ponudu. Umjesto toga, kad je trenutak ti ine zaprijetio da e se protegnuti u vjenost, nespretno je bubnula: "Biste li se v

ratili u te dane? Da mo ete?" Pogled mu se izgubio u daljini. "Pa, sad... sad, to je zapravo vrlo udno. Osjeao b ih se kao zmija koja se eli uvui natrag u ko u koju je ve odbacila. Taj mi ivot svakod nevno nedostaje, a ipak se uope ne bih elio vratiti." *^^HI^^^ Podigao je pogled i namignuo joj. "Igline granate naue vas pameti, zar ne?" Oito, bio je uvjeren kako je ovo dobra ala. Nije znala bi li ga radije poljubila d a ga vi e ne boli, ili vri tei pobjegla. Uspjela se blijedo nasmije iti. Ponovno je na ramena slegnuo svoju civilnu tuniku i mrana je futrola za oru je opet nestala s vidika. vrsto zatvoriv i vrata ormara, poveo ju je u obilazak ostatka dr ugog kata; pokazao joj je vrata stana njegovih odsutnih roditelja, ali na Ekater inino olak anje nije se ponudio da je povede unutra i poka e joj niz soba. Osjeala bi se vrlo neobino tumarajui, poput neke voajerke, privatnim prostorom slavnih grofo va Vorkosigan. Naposljetku su dospjeli natrag na "njegov" kat, u svijetlu sobu na kraju istonog krila koju je on nazivao uti salon, a koju je oito koristio kao blagovaonicu. Male ni je stol bio elegantno prostrt za dvoje. Ba dobro, znai da se od njih nije oekiva lo da objeduju u prizemlju, u rasko no oblo enoj pilji sa stolom koji se mogao produ it i kako bi se za njim smjestilo etrdeset osam gostiju. Moglo se stisnuti i njih de vedeset est, ako bi se drugi stol, lukavo skriven iza oplate, razvukao usporedno s prvim. Odgovarajui na neki nevidljivi znak, Mama Kosti pojavila se s kolicima n a kojima se nalazio objed: juha, aj, izvanredna salata u kojoj je bilo uzgojenih raia, voa i oraha. Diskretno je ostavila njegovo lordstvo nasamo s go om, ali tek posl ije uvodnog, razmahanog serviranja. Golemi srebrni pokriveni pladanj koji je ost avila na vrhu kolica pokraj lorda Vor-kosigana, obeavao je kako na njih ekaju dalj nji u ici. "Sjajna je ovo kua," rekao je lord Vorkosigan Ekate-rini izmeu zalogaja, "ali nou p ostaje uistinu tiha. Usamljena. Nije graena da bi bila ovako prazna. Treba je pon ovno napuniti ivotom, onako kako je bilo u najboljim danima moga oca." "Ali Potkralj i Potkraljica vratit e se na carevo vjenanje", zar ne? Do sredine lj eta kua bi opet trebala biti puna", priskoi mu ona u pomo ukazujui na tu injenicu. "O, da, i oni i itava svita. Svi e se za vjenanje vratiti na planet." Oklijevao je. "Kad smo ve kod toga, to ukljuuje i mog brata Marka. Pretpostavljam da bih vas tr ebao upozoriti na njega." "Ujak mi je jednom spomenuo da imate klona. Je li to on... ovaj, ono?" "Kad Betanci ka u ono, misle na hermafrodite. Definitivno se radi o njemu." "Ujak Vorthvs nije rekao za to ste ili su to bili va i roditelji? dali napraviti klo na, rekao je samo da je to vrlo komplicirano i da bolje pitam vas." Obja njenje ko je se samo nametalo bilo je da je grof Vorkosigan elio svojega stoltoksinom o teenog nasljednika zamijeniti neim to nije deformirano, ali oito se ipak nije radilo o to me. "Upravo je to ono to je komplicirano. Nije klona dao nainiti nitko od nas. Nainili su ga neki Komarrani u progonstvu na Zemlji, kao dio pretjerano barokne urote pr otiv mog oca. Pretpostavljam da su zakljuili kako ne mogu podii vojni ustanak, pa je onda bolje da izdvoje proraunska sredstva za biolo ko oru je. Unajmili su agenta k oji je uzeo uzorak mog tkiva to nije bilo nimalo te ko, jer sam kao dijete bio na s totinu medicinskih zahvata, testova i biopsija koje su uzgojili i pretvorili u j ednog od naj-neugodnijih plemikih klonova u Jacksonovu Skrovi tu." "Zaboga. Ali ujak Vorthvs ka e kako klon uope ne nalikuje na vas znai li to da je od rastao bez va eg, ovaj, prenatalnog o teenja?" Kratko mu je kimnula, ali je pristojno zadr ala pogled na njegovu licu. Ve se prije susrela s njegovom pone to nastranom os jetljivo u kad su u pitanju bila o teenja s kojima je roen. O teenja su teratogenetska, a ne genetska, potrudio se on da ga ona dobro shvati. "Da je barem tako jednostavno... Zapravo je poeo normalno rasti, pa su mu morali oblikovati tijelo na moju veliinu. I moj oblik. To je bilo prilino odvratno. Nakan a im je bila da on, kao moja zamjena, uspije proi i najpo-drobnije provjere, pa k ad sam, na primjer, svoje slomljene no ne kosti zamijenio sintetikima, i njemu su i h kirur ki ugradili. Tono znam koliko ga je to moralo boljeti. A silili su ga i da ui, kako bi mogao biti uvjerljivija. Sve te godine ja sam ivio u uvjerenju kako sa m jedino dijete, a on je razvio jedan od najgorih kompleksa bratskog suparni tva u

povijesti. Hou rei, razmislite malo o tome. Nikad mu nisu dopustili da bude ono to jest bilo je to, zapravo, pod prijetnjom mukama stalno su ga usporeivali sa star ijim bratom... Do trenutka kad je urota propala, on je ve bio na dobrom putu da g a izlude." "Uope se ne udim. Ali... ali kako ste ga spasili od Komarrana?" Na trenutak je utio, a onda rekao: "Na kraju se nekako pojavio sam od sebe. im je u ao u orbitu moje betan-ske majke pa, mo ete si i sami zamisliti. Betanci imaju vrl o stroga i jasna uvjerenja glede roditeljskih du nosti prema klonovima. Mislim da ga je to vra ki iznenadilo. Znao je da ima brata, bog dragi zna da su mu taj podat ak stalno gurali pod nos, ali nije oekivao roditelje. A pogotovo nije oekivao Cord eliju Vorkosigan. Pretpostavljam kako bi bilo najjednostavnije rei da gaje obitel j usvojila. Neko je vrijeme bio ovdje na Barravaru, a onda ga je pro le godine moj a majka poslala na Koloniju Beta kako bi se upisao na sveuili te i lijeio se pod nad zorom moje betanske bake." "Pa to zvui ba dobro", rekla je ona, zadovoljna sretnim svr etkom ove nastrane pripo vijesti. inilo se da se obitelj Vorkosigan dr i skupa. "Mm, mo da. Ali izvje a koja su procurila od moje bake daju naznaiti da mu je bilo pri lino te ko. Vidite, opsjednut je time stoje savr eno shvatljivo da se to je vi e mogue zlikuje od mene, kako nas vi e nikad nitko ne bi mogao pobrkati. Nemojte me krivo shvatiti, ja mislim daje to posve u redu. Ali... mogao je promijeniti lice, izno va oblikovati tijelo, u trcati hormone rasta, promijeniti boju oiju ili izblajhati kosu, ili bilo to drugo, ali... ono stoje on umjesto toga odluio bilo je da se str ahovito udeblja. S obzirom na moju visinu, dojam prokleto zapanjuje. Mislim da s e njemu ba to svia. Radi to namjerno." Poprilino zami ljeno zurio je u svoj tanjur. " Mislio sam da bi betanska terapija tu mogla ne to promijeniti, ali oito nije." Zauv i grebanje na rubu stolnjaka, Ekaterina se tr-gnula. Mlada crno-bijela makica o dluna izgleda preko-bicnula se na stol, pand i nalik na siu ne metalne iljke, pa krenul a prema Vorkosiganovu tanjuru. Odsutno se nasmije io, izvukao nekoliko preostalih raia iz salate i polo io ih pred malu zvijer: odu evljeno vakanje mije alo se s grlenim z vucima predenja. "Vratar ima maku koja se neprestano maci", objasnio je on. "Divi m se njihovu pristupu ivotu, ali zaista se pojavljuju u..." Podigao je veliki pok lopac s pladnja i poklopio njime malo stvorenje, na taj ga nain zarobiv i. Nimalo z apla ena, maka je nastavila s predenjem koje je ispod srebrne polukugle zvualo kao t uriranje nekog malog stroja. "Desert?" Srebrni je pladanj bio nakrcan s osam razliitih vrsta kolaa, tako uznemirujue lijep ih da se Ekaterini uinilo kako bi bio estetski zloin pojesti ih prije nego to ih vi d-kamera ovjekovjei za potomstvo. "Oh, zaboga." Poslije duge stanke pokazala je prema jednom kolau s gustim preljevom, na kojem je u eereno voe blistalo poput dragulja. Vorkosigan ga je spustio na tanjur koji kao da je sa mo to ekao i dodao joj ga preko stola. Ekaterina je primijetila kako eznutljivo gl eda u izlo bu slastica, ali sam ne uzima ni jednu. Pa uope nije debeo, pomisli ona s indignacijom; u vrijeme kad se pretvarao da je admiral Naismith morao je vjero jatno biti sama kost i ko a. Kola je imao okus jednak svom izgledu, pa Ekaterina ne ko vrijeme nije pridonosila razgovoru za stolom. Vorkosigan ju je promatrao, smi je ei se s u ivanjem, kao da i sam jede. Dok je vilicom strugala posljednje molekule preljeva s tanjura, u hodniku su odj eknuli koraci i zauli se mu ki glasovi. Prepoznala je Pvmovo duboko mrmljanje: "... ne, njegovo se lordstvo savjetuje s novom pejza nom arhitekticom. Zaista sam uvjer en kako se ne eli uznemirivati." Razvueni je bariton odgovorio: "Da, da, Pym, ne elim se ni ja, ali tu sam po slu ben om poslu svoje ge majke." Preko Vorkosiganova je lica preletio bljesak iznimnog nezadovoljstva. Ispalio je psovku isuvi e prigu enu da bi je Ekaterina razgovijetno ula. Kad je njegov posjetit elj uronio u dovratak utog salona, lice mu je postalo posve bezizra ajno. Mu karac kojega Pym nije uspio zaustaviti bio je mladi asnik, visok i nevjerojatno zgodan kapetan u svakodnevnoj zelenoj odori. Imao je tamnu kosu, smee oi koje su s e smijale i lijen osmijeh. Zastao je kako bi Vorko-siganu dobacio aljiv polunaklo n i rekao: "Budi pozdravljen, o, lorde Revizoru i bratiu. Zaboga, nju im lija to rua k Mame Kosti? Reci mi da nisam zakasnio! Jeste mi ne to ostavili? Smijem li poliza ti va e mrvice?" Ukoraio je u sobu i pogled mu je zahvatio Ekaterinu. "Ohoho! Miles

, upoznaj me sa svojom pejza nom arhitekticom!" Lord Vorkosigan, pone to kroza zube, ree: "Madame Vorsoisson, dopustite da vas upoz nam sa svojim neodgovornim bratiem, kapetanom Ivanom Vorpatrilom. Ivane, madame V orsoisson." Nimalo uznemiren ovim uvodnikom punim neodobravanja, Vorpatril se obje enjaki nasmi je io, pognuo se duboko nad njezinu ruku i poljubio je. Njegove su joj usne ukazal e tovanje zadr av i se tamo sekundu predugo, no barem su bile suhe i tople; kad ju je napokon pustio, nije morala svladavati poriv da neuljudno obri e ruku o suknju. " Primate li narud be, madame Vorsoisson?" Ekaterina nije znala bi li je njegova vedra lascivnost trebala uveseliti ili uvr ijediti. Uveseljenost se inila sigurnijom, pa sije dopustila mali osmijeh: "Jo sam poetnica." Ubacio se lord Vorkosigan: "Ivan ivi u stanu. Mislim da na balkonu ima lonac za c vijee, ali kad sam posljednji put u njega virnuo, sadr aj mu je bio mrtav." "Miles, posljednji put si kod mene bio usred zime." Slaba no mijaukanje koje je do piralo ispod srebrne kupole uz njegov lakat na trenutak gaje omelo. Pogledao je kupolu, znati eljno odigao dio njezina ruba, rekao "Ah, jedna od vas" i ponovno je spustio. eui oko stola, uoio je neiskori teni desertni tanjuri, bla eno se nasmije io i slu io se s dva kolaa s pladnja i preostalom vilicom koja je stajala uz tanjur njeg ova bratia. Vraajui se na prazno mjesto nasuprot, smjestio je svoj plijen, privukao stolac i sjeo izmeu lorda Vorkosigana i Ekaterine. Razmotrio je prosvjedno mijau kanje koje je sve glasnije dopiralo ispod kupole, uzdahnuo, izbavio maju zaroblje nicu i smjestio je u svoje krilo, na fini platneni ubrus, uposliv i je tako to joj je irokogrudno natrackao lag po nju kici i apicama. "Ne dajte se vi smetati", dodao j e negdje oko svog prvog zalogaja. "Upravo smo zavr avali", ree Vorkosigan. "Ivane, za to si ti ovdje?" Sebi u bradu dod ao je: "I kako to da te tri stra ara nisu uspjela zaustaviti? Moram li im zapovjed iti da prvo pucaju, a onda pitaju tko je?" "Snaga mije velika, zato to mije cilj pravedan", obavijesti ga Vorpatril. "Majka me poslala da ti donesem popis zadataka du i od moje ruke. Ima i fusnota." Iz tuni ke je izvukao rolu svitaka i njome mahnuo prema svom bratiu. Makica se izvalila na lea i krenula u rat sa svi-cima, a Ivan se nakratko zabavio uzvraajui joj udarce. "Tik-tik-tik!" "Tvoja odlunost je nepokolebljiva zato to se vi e boji svoje majke nego mojih stra ara. " "I ti takoer. A i tvoji stra ari", primijeti lord Vorpatril, gutajui jo jedan komad k olaa. Vorkosiganu je zamalo pobjegao smijeh, ali gaje uspio na vrijeme obuzdati i popr imiti svoj dotada nji strogi izraz. "Ah... madame Vorsoisson, ini se da u se ovime m orati smjesta pozabaviti. Mo da je najbolje da za danas zavr imo." Nasmije io se kao d a joj se ispriava, pa odgurnuo svoj stolac. Nije bilo nikakve sumnje kako lord Vorkosigan s mladim asnikom mora raspraviti ne ka va na sigurnosna pitanja. "Naravno. Ovaj, drago mi je to smo se upoznali, lorde Vorpatril." Kapetana je makica u krilu sprijeila da ustane, ali se od nje oprostio najsrdanijim moguim kimanjem glave. "Madame Vorsoisson, bilo mi je zadovoljstvo. Nadam se da e mo se opet sresti, i to to prije." Vorkosiganov se osmijeh istopio. Ekaterina je ustala zajedno s njim, a on ju je odgurkao u hodnik, podi ui svoju kom-vezu do usta i mrmljajui: "Pym, molim te, do-ve zi vozilo pred glavni ulaz." Rukom joj je pokazao da krene naprijed, pa uhvatio korak uz nju dok su i li hodnikom. "Oprostite na Ivanu. " Nije joj ba bilo posve jasno zbog ega je imao potrebu ispriati se, ali je svoju zbu njenost prikrila slijeganjem ramena. "Onda, jesmo li se dogovorili?" nastavio je. "Hoete li preuzeti moj projekt?" "Mo da bi bilo bolje da najprije pogledate nekoliko prijedloga." "Da, naravno. Sutra... odnosno, nazovite me kad god budete spremni. Imate moj br oj?" "Da, jo ste mi ih na Komarru nekoliko dali. Jo ih imam." "Ah. Dobro onda." Zaokrenuli su niz veliko stubi te, a njegovo je lice postalo zam

i ljeno. Na dnu stuba podigao je pogled prema njoj i dodao: "Imate li jo uvijek onu malu uspomenu?" Mislio je na privjesak za lani u obliku siu nog modela Barravara, uspomenu na sumorne dogaaje o kojima nikad nee moi govoriti u javnosti. "Oh, naravno." Zastao je, pun nade, i njoj je bilo ao to nije mogla izvui nakit iz svoje crne bluz e i smjesta mu to dokazati, ali smatrala ga je isuvi e dragocjenim da bi ga nosila svakoga dana; pa ljivo gaje umotala i smjestila u ladicu u kui svoje ujne. Trenuta k poslije, zvuk zemaljskog vozila dopro je od nadstre nice, pa ju je on ispratio k roz dvostruka vrata. "Onda, elim vam ugodan dan, madame Vorsoisson." Rukovao se s njom, vrsto i bez bes potrebnog zadr avanja, pa je smjestio u stra nji odjeljak vozila. "Mislim da je najb olje da se smjesta vratim Ivanu." Dok se kupola spu tala, a vozilo kretalo, on se okrenuo i odmjerenim se korakom vratio u kuu. Do trenutka kad ju je vozilo glatko dovelo do vrata imanja, v e joj je nestao s vidika. Ivan je smjestio na pod jedan od iskori tenih tanjura za salatu i tutnuo makicu do njega. Morao je priznati kako su male ivotinje, svejedno koje vrste, izvrstan rek vizit: primijetio je kako se hladni izraz madame Vorsois-son smek ao dok je on po sebi valju kao ovu malu dlakavu tetoinu. Gdje lije samo Miles iskopao ovu prekrasnu udovicu? Uvalio se u stolac i promatrao kako mali ru iasti maji jezik lamata po osta cima umaka, pa se poti teno prisjetio svog sinonjeg izlaska. Bio je uvjeren kako ima rendes s mladom enom koja je silno obeavala: studentica na sveuili tu, prvi put sama daleko od doma, jednostavno je se morao dojmiti vorski c arski asnik. Imala je odva an pogled i nije bila ni najmanje srame ljiva: ona je njeg a pokupila svojim lako-letom. Ivan je bio strunjak za kori tenje lakoleta u svrhu s lamanja psiholo kih barijera i stvaranja odgovarajueg raspolo enja. Dva-tri nje na obru a vanja i ovjek bi gotovo uvijek uspio izazvati nekoliko onih tako slatkih malih kr ikova poslije kojih bi se mlada dama privila bli e pilotu, a grudi bi joj se podiz ale i spu tale dok bi sve br e disala kroz polurastvorene i tako poljubljive usne. A li, ova djevojka... posljednji put kad se u lakoletu toliko pribli io gubitku svog posljednjeg obroka bio je s Milesom koji mu je, u jednom od svojih maninih raspo lo enja, iznad Has-sadara demonstrirao obru avanje. Neljudski se smijala dok se Ivan bespomono smije io kroz stisnute zube, a lanci na prstima pobijeljeli su mu, vrsto p ripijeni uz sigurnosni pojas. A onda su u restoranu koji je ona odabrala, naletjeli kao sluajno! na jedno mu ko, nadureno studentsko mladune, a slagalica se poela popunjavati. Prokletstvo, iskori tavala gaje kako bi provjerila koliko joj je mladune odano; psi se izvalio na lea i prijetei zare ao. Kako ste, gospodine? Oh, pa zar nisi rekla da ti je ujak vo jno lice? Molim vas, oprostite mi... Vje tina kojom je pretjerano pristojnu ponudu da sjedne pretvorio u lukavu uvredu bila je praktiki dostojna Ivanova najni eg bra tia. Ivan se rano povukao, u sebi im po eljev i da u ivaju jedno u drugome. Pojma nije imao to se ovih dana dogaalo s mladim barravarskim djevojkama. Postajale su gotovo ... gotovo galaktike, kao da im je predavala osobno Mileso-va zastra ujua prijatelji ca Quinn. Zajedljiva preporuka njegove majke kako bi mu bilo bolje da se dr i ena k oje su njegovih godina i dru tvenog polo aja gotovo mu se poinjala initi smislenom. Lagani je korak odjeknuo hodnikom, a njegov se brati ukazao na dovratku. Ivan je razmotrio, i smjesta odbacio, impulzivnu elju da Milesu iznese ivopisni opis svog sinonjeg debakla. to god bilo razlogom Milesova stiskanja usana i spu tanja glave u polo aj nakostrije enog buldoga, nikako nije obeavalo suut i razumijevanje. "Krivi tajming, Ivane," zare ao je Miles. " to, zar sam ti pokvario sastanak u etiri oka? Pejza na arhitektica, ha? Takav bi kr ajolik i u meni mogao pobuditi zanimanje. Kakav profil." "Velianstven", dahne Miles, privremeno ometen nekom unutra njom vizijom. "A ni faca joj nije lo a", doda Ivan, promatrajui ga. U tom je trenutku Miles zamalo nasjeo, ali je svoju reakciju na vrijeme uspio pr etvoriti u grimasu. "Nemoj biti pohlepan. Zar mi nisi rekao kako ima prijateljski dogovor s madame Vor-kako-se-ono-zove?" Privukao je stolac i uvalio se u njega, prekri iv i ruke i noge u zglobovima i promatrajui Ivana kroz stisnute oi. "Ah. Da. Pa. ini se da od toga nee biti ni ta." "Zadivljen sam. Znai, suglasni se suprug na kraju ipak nije suglasio?"

"Sve je to bilo tako nerazumno. Mislim, kuhaju si klinca u materninom replikatoru . U posljednje vrijeme vi e nitko nije sposoban normalno ucijepiti svoje pupoljke na obiteljsko stablo. U svakom sluaju, uspio sije pribaviti mjesto u kolonijalnoj upravi i odvukao ju je sa sobom na Sergvar. Nismo se imali vremena ni po teno opr ostiti." Zapravo, bila je to neugodna scena, prepuna prikrivenih prijetnji smru. Mogao ju je ubla iti makar i mali znak njezina aljenja ili brige za Ivanovu sigurno st i zdravlje, no umjesto toga, gospoa je trenutak opra tanja potro ila tako to se obj esila oko vrata svom mu u, impresionirana trubljenjem kojim je dokazivao svoje vla sni tvo. A to se ticalo one lakoletne proleterske teroristice u pubertetu koju je p oku ao uvjeriti da mu zalijei slomljeno srce... suspregnuo je drhtaj. Ivan slegne ramenima kako bi otjerao depresivni trenutak retrospekcije, pa nasta vi: "Ali, udovica! Prava, iva, mlada udovica! Zna li ti koliko je ovih dana te ko doi do njih? Znam deke u sto eru koji bi dali desnicu ruku za prijateljski raspolo enu u dovicu, samo kad ih te desnice ne bi tje ile u dugim, usamljenim noima. Kojom si ti sreom naletio na ovu zdjelu meda?" Njegov brati nije ga udostojio odgovora. Trenutak poslije, rukom je mahnuo prema roli svitaka uz prazni Ivanov tanjur. "Onda, stoje sve ovo?" "Ah." Ivan razmota svitke i doda mu ih preko stola. "To je dnevni red tvog skora n jeg susreta s carem, buduom caricom i mojom majkom. Prikucala je Gregora na zid i ne da mu da se makne dok ne razrije e i posljednju pojedinost vezanu uz vjenanje. Budui da si ti Gregorov kum, tvoja je nazonost potrebna i strogo se zahtijeva." "Oh." Miles pogledom preleti sadr aj. Meu obrvama mu se pojavila zbunjena bora, pa je opet pogledao Ivana. "Ne mogu rei da ovo nije va no, ali ne bi li ti sad trebao biti na du nostima u Operacijama?" "Ha", ree Ivan tmurno. "Zna li to su mi ti banditi uinili?" Miles odmahne glavom, upitno podignutih obrva. "Slu beno su me dodijelili vlastitoj majci vlastitoj majci! kao pobonika dok ne zav r i vjenanje. Kvragu, oti ao sam u vojsku da pobjegnem od majke, a sad mi je izravno nadreena!" U kratkom osmijehu njegova bratia nije bilo ni traga suuti. "Sve dok Laisa ne bude sigurno privezana uz Gregora, kad e moi preuzeti svoje du nosti politike domaice, tvo ja bi majka mogla biti najva nija osoba u Vorbarr Sultani. Nemoj je podcjenjivati. Vidio sam planove za planetarne invazije koji su bili manje slo eni od ovoga to se sprema za carsko vjenanje. Tetka Alys morat e iz sebe izvui i zadnji generalski at om da ovo privede kraju." Ivan odmahne glavom. "Znao sam da sam se trebao prijaviti z-a izvanplanetarnu du n ost dok sam jo mogao. Komarr, Sergvar, nekakvo veleposlanstvo u zabiti, sve samo ne Vorbarr Sultana." Milesovo se lice uozbiljilo. "Ne znam, Ivane. Ako izuzmemo nenadani vojni napad, ovo bi mogao biti najva niji politiki dogaaj skoro sam rekao ove godine, ali zaprav o mislim da je najva niji u itavom tijeku na ih ivota. to vi e malih nasljednika uspiju G regor i Laisa posijati po nasljednoj liniji izmeu tebe, mene i Carstva, to smo si gurniji. I mi, i na e obitelji." "Mi jo nemamo obitelji", uka e Ivan na oitu injenicu. Znai, to on ima na umu s lijepom udovicom ? Ohoho! "Zar bismo se usudili? Ja sam, to ti sa sigurno u mogu rei, mislio o tome svaki put kad bih se pribli io nekoj eni dovoljno da... nema veze. Ali ovo vjenanje mora klizi ti kao podmazano, Ivane." "To nije sporno", ree Ivan iskreno. Spustio je ruku kako bi sprijeio makicu koja je oblizala tanjur do visokog sjaja da svoje pand ice nao tri na njegovim ula tenim izmam a. Uspio ju je podmititi s nekoliko maznih trenutaka u krilu, pa je izgubila odu e vljenje za grebanjem i umjesto toga se, predui, posvetila ozbiljnom poslu pro-bav ljanja objeda i pu tanja nove dlake koju poslije mo e rasprostirati po carskim unifo rmama. "Onda, kako se zove tvoja udovica? Zaboravio sam." Miles taj djeli obavije sti zapravo jo nije podijelio s njim. "Ekaterina", uzdahne Miles. inilo se da mu usne miluju svaki od pet slogova prije nego to e se nevoljko rastati s njima. Oh, yeah. Ivan je u mislima preletio svaki o tri prijekor koji mu je njegov brati i kad uputio u vezi s njegovim bezbrojnim ljubavnim pustolovinama. Sto si mislio, da sam ja kamen na kojem mo e o triti svoju duhovitost? Prilika da izjednai rezultat p

ojavljivala se iznad obzorja poput ki nih oblaka nakon duge su e. "Jo uvijek tuguje, ka e ? ini mi se kako bi joj dobro do ao netko sa smislom za humor, daje malo razvedri. Ali ne ti, jer ti si oito u jednoj od svojih depri. Mo da bih se trebao dragovoljn o prijaviti da joj poka em grad." Miles sije utoio jo aja i upravo je htio spustiti noge na susjedni stolac. Kad su o vo ule, obje su se noge s tres-kom vratile na pod. "Da se "nisi usudio. Ova je mo ja." "Zbilja? Ve ste se tajno zaruili? Svaka ast na brzini, roae." "Nismo", prizna Miles nevoljko. "Imate li neki drugi dogovor?" "Jo nemamo." "Prema tome, ona zapravo nije niija, nego samo svoja. Trenutano." Nije to bilo tipino za njega, ali prije nego to je odgovorio, Miles je otpio jo jed an gutljaj aja. "Ali ja sam to naumio promijeniti. Kad za to doe vrijeme, koje sva kako jo nije do lo." "Bratiu, nemoj da ti tvoj novi visoki polo aj udari u glavu, ak ni carski revizor ne mo e narediti eni da ode s njim u krevet." "Da se uda za njega", ledeno ga ispravi Miles. Ivan nakrivi glavu, dok mu se cerek irio licem. "Moj bo e, pa ti si zaista poludio. Tko bi si to mislio?" Miles iskesi zube. "Za razliku od tebe, ja se nikad nisam pretvarao da me ne zan ima brak. Ne mogu odreci-tirati ni jedan svoj hrabri govor u prilog samakom ivotu. Ne moram odr avati mladenaku reputaciju lokalnog pastuha. A nemam, oito, ni reputac ije koju bih mogao ugroziti." "Joj, joj, al' smo danas ivani." Miles duboko udahne. Prije nego to je uspio progovoriti, Ivan se ubaci: "Zna , kad ovako neprijateljski gura glavu naprijed, jo vi e nego inae izgleda kao grbavac. Morao bi pripaziti na to." Poslije duge i ledene stanke, Miles tiho ree: "Ivane, vue li ti to mene za jezik?" "Ah..." Nije mu dugo trebalo da odabere toan odgovor. "Ne." "Dobro", dahne Miles i ponovno se smjesti u stolac. "Dobro..." Uslijedila je jo j edna duga i sve vi e uznemirujua stanka, dok je Miles Ivana motrio kroz stisnute ka pke. inilo se da je naposljetku donio neku unutra nju odluku. "Ivane, tra im od tebe da mi da svoju asnu vorpatrilsku rije a to e ostati izmeu nas dvojice da e Ekaterinu ostaviti na miru." Ivanove obrve poletje e uvis. "To je malo nametljivo, ne ini ti se? Hou rei, zar se n ju ni ta ne pita?" Milesove se nosnice ra iri e. "Tebe ona zapravo ne zanima." "Otkud zna ? Otkud da ja to znam? Jedva sam je dospio pozdraviti prije nego to sije izgurao van." "Znam ja tebe. Za tebe je ona zamjenjiva s bilo kojom od drugih deset ena koje im a priliku upoznati. Ali meni je nezamjenjiva. Predla em ti sporazum. Mo e imati sve pr eostale ene u svemiru. Ja elim samo ovu jednu. Mislim daje to po teno." Bila je to jo jedna od tipinih majlsovskih svaa koje su uvijek oh-kako-logino zavr ava le tako da bi Miles dobio ono to bi Miles htio. Ivan je prepoznao uzorak: nije se promijenio jo otkako su navr ili pet godina. Samo je sadr aj napredovao. "Problem je samo u tome to ni ostale ene u svemiru nisu tvoje, pa da mo e s njima slobodno raspo lagati", pobjedonosno mu Ivan uka e na tu injenicu. Nakon nekoliko desetljea vje banja , ovo mu je i lo sve bolje i bolje. "Poku ava dati ne to to nema za ne to to nema ." Onemoguen, Miles se smjestio natrag u stolac i, dure-i se bijesno, gledao u Ivana. "Ali ozbiljno," ree Ivan, "nije li tvoja strast pomalo iznenadna, kad se uzme u o bzir da si tek za Zimoslavu prekinuo s po tovanom Quinn? Gdje si samo dosad skriva o ovu Kat?" "Ekaterinu. Sreo sam je na Komarru", kratko je odgovorio Miles. "Tijekom rada na sluaju? Znai, to je ne to fri ko. Hej, pa nisi mi ni ta ispriao o svom p rvom sluaju, lorde Revizore i bratiu moj. Moram ti rei, ini mi se kako se itava ta gu va oko njihova sola rnog zrcala na kraju svela na 'tresla se brda, rodio se mi '." Zastao je, pun oekiv anja, ali Miles nije pokupio pozivnicu. Zacijelo nije u jednom od svojih razgovo rljivijih raspolo enja. Njega ili ne mo e ukopati, ili ga ne mo e iskopati. Pa, ako je mo ao birati, po Ivanovu je mi ljenju utljivi Miles za nedu ne prolaznike bio manje opas

an od Milesa iz kojega tee kao iz proljetnog izvora. Trenutak poslije, dodao je: "Onda, ima li ona sestru?" "Nema." "Nikad ih nemaju", s te kim uzdahom ree Ivan. "Tko je ona, zapravo? Gdje ivi?" "Ona je neakinja lorda Revizora Vorthvsa, a mu joj je na grozan nain poginuo prije jedva dva mjeseca. Sumnjam daje raspolo ena za tvoju duhovitost." inilo se da nije jedina. Kvragu, Miles je danas zbilja bio u jednom od svojih nep odno ljivih stanja. "Ah, znai, zacijelo se umije ao u jedan od tvojih poslia, zar ne? Ali nauilo gaje to pameti." Ivan se uvalio u stolac i kiselo nacerio. "Pa, pretpo stavljam da je i to jedan od naina da se povea zaliha udovica. Napravi si jednu." Sve prikriveno veselje kojim je dotad odvraao Ivanove napade u trenutku je nestal o s lica njegova bratia. Uspravio se to je vi e mogao, pa se nagnuo naprijed, dok su mu ruke vrsto dr ale naslone stolca. "Bit u vam zahvalan, lorde Vorpatril, ako se p obrinete da ovu klevetu ne ponovite. Nikad vi e." Ivanov eludac iznenaeno je poskoio. Ve je nekoliko puta dosad vidio Milesa kako se p ona a kao lord Revizor, ali nikad prije to pona anje nije bilo usmjereno prema njemu . Ledene sive oi iznenada su ciljale u njega kao dvije pu ane cijevi. Ivan otvori us ta, pa ih, ne to pa ljivije, zatvori. Koji se vrag ovdje dogaa? I kako netko tako U nizak mo e isijavati toliko zloe? Ah, pomisli Ivan, godine vje banja. / uvjetovani re fleksi. "Miles, pa samo sam se alio." "A meni to nije ni najmanje prokleto smje no." Miles protrlja zglobove na rukama i namr ti se, gledajui u neku toku na pola puta izmeu njih dvojice. Celjusni mi i mu je p oskoio. Trznuo je bradom. Trenutak poslije dodao je, jo zloslutnije: "Ivane, ni ta t i neu rei o ko-marrskom sluaju. To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze gr kljan prije nego to pone itati izvje a, i uope se ne zezam. Ali rei u ti ovo, i oekuj to ostane izmeu nas dvojice. Smrt Etiennea Vorsoissona bila je jeziva, i bila je ubojstvo. Ja sam ga propustio sprijeiti, ali ga nisam prouzroio." "Za boga miloga, Miles, nisam ni mislio da " "Svejedno", podigne njegov brati glas kako bi preskoio ovu upadicu. "Svi dokazi ko ji tome idu u prilog sad su oznaeni kao najstro a tajna. Iz ega slijedi da, bude li slina optu ba iznesena protiv mene, neu moi redovitim putem doi ni do injenica ni do sv jedoanstava kojima bih je mogao osporiti. Razmisli, na trenutak, molim te, o posl jedicama koje bi to imalo. Osobito ako... moje udvaranje bude napredovalo." Ivan, kojega je ovo primirilo, na trenutak je sisao jezik. A onda se razvedrio: "Ali... Gregor ima pristup tim dokumentima. Tko bi se njemu suprotstavio? Gregor te uvijek mo e osloboditi sumnje." "Moj carski brat po mlijeku koji me imenovao revizorom kako bi uinio uslugu mom o cu? Jer tako svi priaju." Ivan se prome koljio s nelagodom. Tako znai, i to je ve doprlo do Milesovih u iju? "Lj udi koji ne to znae u to ne vjeruju. Miles, gdje ti samo douje takve stvari?" Jedini odgovor koji je dobio bilo je suho slijeganje ramenima i mali pokret ruko m. Miles je ovih dana postajao sve politiniji i to je Ivanu i lo na ivce. On sam, naime, radije bi podigao plazmiki luk do sljepoonice i povukao obara nego to bi se aktivno umije ao u carsku politiku. Nije ba da je vri tei bje ao iz sobe kad bi se potegnule znaajnije teme; to bi pobudilo isuvi e sumnje. Iskradi se polako, to je bio njegov moto. Miles... Manijakalni Mi les mo da je ak imao hrabrosti i za politiku karijeru. Patuljak je oduvijek posjedov ao tu samoubilaku crtu. Bolje ti, nego ja, frajeru. Miles, koji se udubio u prouavanje svojih izama, ponovno je podigao pogled. "Ivane , ja dobro znam kako ti nemam prava postavljati nikakve proklete zahtjeve. Jo sam ti du nik za... za dogaaje pro le jeseni. I jo desetak drugih prigoda u kojima si mi spasio ivot ili se barem potrudio poku ati. Mogu te samo zamoliti. Molim te. Ja ne dobivam mnogo prilika, a ova mi znai vi e od ivota." Nakrivljeni osmijeh. Taj prokleti osmijeh. Je li Ivan bio kriv to se on rodio neo teen, a njegov brati kao bogalj? Ma fukaj ga, nije to razlog. Milesa je upropastila prokleta zbrkana poli tika i ovjek bi si pomislio da e ga to nauiti pameti, ali nije. Kao to se ve bezbroj puta pokazalo, ak ni snajperska vatra nije mogla zaustaviti tog hiperaktivnog mal og gada. Miles je u ovjeku uspijevao nadahnuti itavu ljestvicu osjeaja, od potrebe da ga zadavi golim rukama, do ponosnih suza u oima. Odnosno, barem se Ivan potrudi

o da mu nitko ne vidi lice kad je iz gledali ta dvorane Vijea promatrao kako Miles, zastra ujue usrdno, pola e svoju revizorsku zakletvu pred itavom barravarskom postavo m okupljenom za posljednje Zimoslave. Tako malen, tako jadan, tako nesnosan. Tak o blistav. Daj ljudima svjetlo i oni e ga slijediti kamo god po lo. Je li Miles uope bio svjestan koliko je opasan? A mali je paranoik iskreno vjerovao kako Ivan posjeduje magiju kojom bi mu mogao oteti enu koju zaista eli. Ta njegova bojazan laskala je Ivanu vi e nego to bi ikad bio pripravan priznati. Ali M iles je rijetko imao skromno mi ljenje o sebi, tako da se inilo pravim smrtnim grij ehom oduzeti mu ovu iluziju. Eh, to bi moglo na koditi njegovoj du i. "U redu", uzdahne Ivan. "Ali, da ne bude zabune, dajem ti samo prvi potez. Ako t e otkanta, mislim da imam ista prava stati u red kao i svaki drugi mu karac." Miles se napola opustio. "To je sve to tra im." A onda se ponovno ukoio. "Ali ipak t voju vorpatrilsku rije, molim." "Ima moju vorpatrilsku rije", ree Ivan nevoljko, nakon iznimno duge stanke. Poslije ega se Miles posve opustio i djelovao mnogo vedrije. Nekoliko se trenutak a provedenih u nesuvislom razgovoru o dnevnom redu planskog sastanka lady Alys p retopilo u pobrojavanje raznorodnih vrlina madame Vor-soisson. Ako je postojalo ne to strasnije od trpljenja preventivne ljubomore njegova bratia, zakljuio je Ivan, onda je to bilo trpljenje njegova romantinog glagoljanja punog nade. Bilo je oito kako e kua Vorkosigan danas poslijepodne biti lo e mjesto za skrivanje pred lady Al ys, a tako e ostati i u mnogim poslijepodnevima koja e tek uslijediti. U Milesu ni je uspio pobuditi zanimanje ak ni za jednu malu rekreativnu pijanku; kad je poeo I vanu obja njavati nekoliko novih planova za ureenje vrta, ovaj se pozvao na asniku du n ost i zbrisao. Dok se spu tao stubi tem, Ivanu je sinulo kako ga je Miles opet nasanjkao. Dobio je upravo ono to je htio a da Ivan pojma nije imao kako mu je to uspjelo. Znao je sa mo da ovaj put nije imao ni najmanje namjere zakleti se asnim imenom svoje obitel ji. Promotreno s odreenog motri ta, i samo spominjanje takve zakletve bilo je uvred ljivo. Frustrirano se namr tio. Sve je to bilo potpuno nepo teno. Ako je ta Ekaterina zbilja tako dobar komad, ond a svakako zaslu uje mu karca koji e se oko nje potruditi. A ako udoviinu ljubav prema Milesu treba staviti na ku nju, onda je svakako bolje da to bude prije nego poslij e. Miles nije imao nikakva smisla za odmjerenost, za suzdr avanje... za samoouvanje . Kako e ga samo pogoditi ako ga ona odlui odbaciti! Bit e to kao da ga opet uranja ju u kadu ledene vode. Drugi put u mu glavu malo du e dr ati pod vodom. Prerano sam g a pustio, moja pogre ka... Zapravo, Ivanova je graanska du nost objesiti udovici pod nos i druge mogunosti, pri je nego to joj Miles izok-rene mozak na isti nain na koji je to svima radio. Ali.. . Miles je od Ivana izravno, bezobzirno i odluno iznudio asnu rije. Praktiki gaje pr isilio da se zakune. A zakletva dana na silu nije nikakva zakletva. Nain na koji e zaobii ovu dilemu sinuo je Ivanu usred koraka, izmeu dvije stube. Ust a su mu se napuila u iznenadnom zvi duku. Njegov plan bio je... pa, zamalo majlsovs ki. Ima u tome neke kozmike pravde, u tome da se patuljku poslu i jelo koje si je s am zainio. U trenutku kad ga je Pym propu tao kroz ulazna vrata, Ivan se ponovno sm ije io. DRUGO POGLAVLJE Kareen Kudelka nestrpljivo je kliznula u sjedalo uz prozor orbitalnog atla i prit isnula nos uz prozor lijeve strane broda. Zasad je uspijevala vidjeti samo prekr cajnu postaju i njezinu zvjezdanu pozadinu. Poslije nekoliko beskrajnih minuta, zauo se uobiajeni metalni odjek i trzanje koje je znailo da isplovljavanje poinje, i atl se od-vrtio od postaje. Uzbudljivi obojeni luk koji je oznaavao prijelaz izmeu svijetle i tamne strane Barravara kliznuo je pokraj njezina pogleda kad se atl p oeo spu tati. Na zapadne tri etvrtine Sjevernog kontinenta jo je uvijek blistalo posl ijepodne. Mogla je vidjeti mora. Ponovno kod kue, poslije gotovo godinu dana. Kar een se opustila u sjedalu i poela razmatrati svoje izmije ane osjeaje. Po eljela je daje Mark ovdje i da mo e s njim razmijeniti dojmove. I kako su samo lj udi poput Milesa, koji je barem pedeset puta napu tao svijet, izlazili na kraj s k ognitivnom disonancijom? I on je godinu dana studirao na Koloniji Beta, a tad je bio i mlai nego ona sad. Shvatila je da sad ima jo mnogo vi e pitanja koja bi mu ht

jela postaviti, samo ako uspije skupiti hrabrost. Znai, sad je Miles Vorkosigan zaista bio carski revizor. Bilo joj je te ko zamislit i ga kao jednog od onih ukoenih starih prdonja. uv i te vijesti, Mark je utro io znatnu koliinu energije na ivane primjedbe prije nego to je tele-zrakom poslao poruk u kojom mu estita, ali treba uzeti u obzir kako je Mark imao Stvar vezanu uz Mile sa. Stvar nikako nije bila prihvaeni psihoznanstveni termin, objasnila joj je Mar kova psihijatrica namigujui, ali nije postojao drugi struni izraz iji bi raspon i f leksibilnost uspjeli obuhvatiti svu slo enost... Stvari. Ruka joj je odlutala u pregled inventara, dublje ugurala ko ulju u pojas i izgladi la hlae. Eklektiki izmije ana odjea hlae u komarrskom stilu, barravarski bolero, sinta svilena ko ulja s Escobara nee okirati njezinu obitelj. Izvukla je jednu pepeljastop lavu kovricu pred nos i promotrila je, gledajui ukri . Kosa joj je izrasla gotovo do iste du ine i frizure kakvu je nosila prije odlaska. Da, sve va ne promjene dogodil e su se iznutra, bile su osobne; mo da e ih pokazati, a mo da i nee. Sama e odluiti kad to biti i kad je sigurno. Sigurno? zapitala je samu sebe zbunjeno. Oito je dopus tila da malo Markove paranoje prijee i na nju. Ipak... Namr tiv i se nevoljko, skinula je betanske nau nice s u iju i u u kala ih u d ep bolera. Mam se dovoljno dugo motala u blizini grofice Cordelije da bi se mogla pokazati spo sobnom za i itavanje njihova betanskog znaenja. Bio je to modni stil koji je govorio sljedee: da, ja sam suglasna i kontracepcijom za tiena odrasla osoba, ali trenutano sam u stalnoj vezi pa vas molim da nam oboma pri te-dite neugodnosti tako to se neet e nametati. inilo se da je tako pogolemu poruku te ko sakriti u nekoliko metalnih z avijutaka, ali Betanci su imali jo desetak modnih stilova kojima su iskazivali ra zne nijanse: uspje no je polo ila nekoliko njih. Kontraceptivni implantati koje su n au nice ogla avale sad mogu s njom dalje tajno putovati; nisu se ticali nikoga osim nje. Kareen je nakratko usporedila betanske nau nice sa slinim dru tvenim znakovima drugih kultura: vjenanim prstenjem, odreenim nainima odijevanja, e irima, velovima, dlakama na licu ili te tova ama. Svi su se ti znakovi mogli izokrenuti na primjer, pona anje nevjernog supr u nika moglo je biti u potpunoj suprotnosti s njegovim vanjskim iskazivanjem monog amije no inilo se da se Betanci s uspjehom dr e svojih. Dakako, oni su imali toliko raznovrsnih izbora. No enje la nog znaka smatralo se dru tveno neprihvatljivim pona anj em. Osoba koja to radi zaribalaje sve nas, objasnio joj je jednom neki Betanac. i tav taj koncept je i smi ljen zato da bi se izbjeglo muno nagaanje. ovjek se morao di viti njihovoj iskrenosti. Nikakvo udo da im je svima znanost tako dobro i la. Sve u svemu, zakljuila je Kareen, sad je mogla mnogo bolje razumjeti katkad zastra ujue r azumnu groficu Cordeliju Vorkosigan koja je bila roena Betanka. Ali s tetom Corde -lijom nee moi razgovarati sve dok se ona ne vrati kui na carsko vjenanje to e biti te k u ljeto, ufff. Nakratko je gurnula u stranu razmi ljanje o tjelesnim varkama, jer se pod njom uka zao pogled na Vorbarr Sultanu. Spu tala se veer i velianstveni je zalazak sunca oboj io oblake dok se atl pribli avao tlu. Svjetla grada u sumrak inila su krajolik magini m. Mogla je prepoznati drage, poznate smjerokaze: vijugavu rijeku, pravu rijeku nakon itave godine gledanja onih jadnih vodoskoka koje su Betanci razmjestili po svom podzemnom svijetu, slavne mostove kroz glavu su joj projurile narodne pjesm e na etiri jezika koje su ih opisivale glavne pruge jedno-trane eljeznice... potom je uslijedilo obru avanje prema pisti i posljednji pisak prije nego to se atl konano zaustavio na sleti tu. Doma, doma, doma sam! Jedva je uspjela potisnuti potrebu da u stampedu ne pregazi tijela svih onih presporih ljudi koji su se pred njom kre tali prema izlazu. No konano je i ona prispjela do praga pregibne cijevi, te pro la kroz posljednji labirint i iza la na hodnik. Hoe li me doekati? Hoe li svi biti tamo ? Nisu je razoarali. Svi su do li, ba svi, stojei kao mala eta koja je zauzela najbolje mjesto uz stupove najbli e izlazu. Mama je stiskala golem buket cvijea; Olivia je d r ala veliki transparent