20
ISSN 1330–4747 NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 168 LIPANJ 2011. CIJENA 20 kn MUZIČKI BIENNALE ZAGREB I SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE/ MILJENKU GRGIĆU U SPOMEN/JURICA POPOVIĆ U POVODU 30. OBLJETNICE TROTAKT PROJEKTA/ 80. ROĐENDAN RUBENA RADICE I ANĐELKA KLOBUČARA/ PORIN I PORIN CLASSIC 2011./DISKOGRAFIJA CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS HNK ZAGREB — PREMIJERA BALETA AIR KREŠIMIRA SELETKOVIĆA — 17. TRAVNJA 2011. NA SVEČANOM ZATVARANJU 26. MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB SUSRET S NEOKLASIKOM Svjetlo kao treća dimenzija Piše: Sanja Raca A ir Krešimira Seletkovića pripada neoklasič- nom tipu baleta u kojemu se osobita pozor- nost poklanja što većem savršenstvu oblika. Este- tika kojoj se priklonio koreograf Martino Müller na neki je način očekivana s obzirom na partnera, veliki ansambl Baleta HNK Zagreb, čijim teh- ničkim vještinama i plesnim predispozicijama odgovara upravo takav estetski izraz. Oni su, kao kolektivno tijelo s istaknutim solima, oblikovali ciklički plesni krug u trinaest prizora, djelomično narativno vezan, no mahom apstraktnih konota- cija. Takva odvojenost od pojmovnog, povremeno je skretala prema naivnoj alegoriji kakva je bila glomazna ptičja kandža, jasna poruka prijetnje koja se s »neba« nadnosila nad plesni par i osjećaje koje su prikazivali ili u snimci zvuka lepeta krila, pokretima rukū koje se pokreću kao krila ptice, maskama u obliku velikog ptičjeg kljuna, čak i u kombinaciji bijelog i crnog perja ovješena o kosti- me umjetnika. Primijenjena glazba Krešimira Seletkovića slijedi- la je format zajedničkog ostvarenja, a njezini slo- bodni dijelovi, osobito oni lirski (prizor uz glaso- vir, prizor Nevinost uz glasove), dali su joj željenu transformaciju po zakonima glazbene dramaturgi- je kojoj je Martino Müller nerijetko pretpostavljao konceptualnu i plesnu dramaturgiju. U projekciji niza simbola kroz pokrete plesača, funkcionalno je ostvarivao vlastite zamisli na koje su protagoni- sti odgovarali zadanom, često doslovnom ekspre- sijom. Snažnu potporu imao je u Jordanu Tuin- manu, majstoru svjetla, čija je koloristička paleta (nimalo konvencionalnih rješenja, za razliku od Müllera koji im se povremeno nije umio othrvati) predstavljala treću dimenziju scenskog uprizore- nja. Osnovne monokromne boje, zbog stalnih mi- jena, dinamizirale su scensku radnju, istodobno se pretvarajući u kolorirani vatromet, a pomaci svje- tla, ogromne sjene i odbljesci na plesnom podu, stvarali su iluziju vodene površine po kojoj se kre- ću zanjihana tijela. Takav koncept osobito je bio izražajan u skulpturalnom prikazu »sive« scene s balonima ili u »kineskoj« sceni lelujavih, nekoliko metara dugih svilenih zastava. Stalna igra sjena i vizualnih promjena, uz nezahtjevnu scenografiju (autor Eduard Hermans, ujedno kostimograf), pretvorila je poetiku svijetla u dio radnje, a često i u njezina tumača. Velika scena i veliki baletni ansambl ojačan Can- tus Ansamblom koji je bio uvećan do orkestra specifična sastava (uz elektro- nički zapis partiture), na čelu s dirigentom Berislavom Šipu- šem, učinili su Air složenim prikazom, do detalja ostvare- nim prema zamisli švicarskog koreografa. Iako je Balet HNK Zagreb nekolicinom predstava dosad iskazao spremnost na odstu- panja od klasičnog repertoara, ipak je Biennalski poduhvat bio drukčiji izazov koji je trideset ba- letnih umjetnika iznijelo s puno entuzijazma, a sa skladateljem i svim članovima autorskog tima, zasluženo dočekalo premijerni pljesak dobrodoš- lice na zadnjoj praizvedbi jubilarnog Muzičkog biennala Zagreb. Ansambl Baleta HNK Zagreb Cantus Ansambl Dirigent: Berislav Šipuš Scenograf i kostimograf: Eduard Hermans, Nizozemska Oblikovanje svjetla: Jordan Tuinman, Nizozemska

Cantus 168

  • Upload
    hdshr

  • View
    265

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

http://hds.euroart93.net/ea/wp-content/uploads/2013/09/cantus-168.pdf

Citation preview

Page 1: Cantus 168

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 168

LIPANJ 2011.

CIJENA 20 kn

MUZIČKI BIENNALE ZAGREB I SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE/MILJENKU GRGIĆU U SPOMEN/JURICA POPOVIĆ U POVODU 30. OBLJETNICE TROTAKT

PROJEKTA/ 80. ROĐENDAN RUBENA RADICE I ANĐELKA KLOBUČARA/PORIN I PORIN CLASSIC 2011./DISKOGRAFIJA

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S HNK ZAGREB — PREMIJERA BALETA AIR KREŠIMIRA SELETKOVIĆA — 17. TRAVNJA 2011. NA SVEČANOM ZATVARANJU 26. MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

SUSRET S NEOKLASIKOM

Svjetlo kao treća dimenzija Piše: Sanja Raca

A ir Krešimira Seletkovića pripada neoklasič-nom tipu baleta u kojemu se osobita pozor-

nost poklanja što većem savršenstvu oblika. Este-tika kojoj se priklonio koreograf Martino Müller na neki je način očekivana s obzirom na partnera, veliki ansambl Baleta HNK Zagreb, čijim teh-ničkim vještinama i plesnim predispozicijama odgovara upravo takav estetski izraz. Oni su, kao kolektivno tijelo s istaknutim solima, oblikovali ciklički plesni krug u trinaest prizora, djelomično narativno vezan, no mahom apstraktnih konota-cija. Takva odvojenost od pojmovnog, povremeno je skretala prema naivnoj alegoriji kakva je bila glomazna ptičja kandža, jasna poruka prijetnje koja se s »neba« nadnosila nad plesni par i osjećaje koje su prikazivali ili u snimci zvuka lepeta krila, pokretima rukū koje se pokreću kao krila ptice, maskama u obliku velikog ptičjeg kljuna, čak i u kombinaciji bijelog i crnog perja ovješena o kosti-me umjetnika.

Primijenjena glazba Krešimira Seletkovića slijedi-la je format zajedničkog ostvarenja, a njezini slo-bodni dijelovi, osobito oni lirski (prizor uz glaso-vir, prizor Nevinost uz glasove), dali su joj željenu transformaciju po zakonima glazbene dramaturgi-je kojoj je Martino Müller nerijetko pretpostavljao konceptualnu i plesnu dramaturgiju. U projekciji niza simbola kroz pokrete plesača, funkcionalno je ostvarivao vlastite zamisli na koje su protagoni-sti odgovarali zadanom, često doslovnom ekspre-sijom. Snažnu potporu imao je u Jordanu Tuin-manu, majstoru svjetla, čija je koloristička paleta (nimalo konvencionalnih rješenja, za razliku od Müllera koji im se povremeno nije umio othrvati) predstavljala treću dimenziju scenskog uprizore-nja. Osnovne monokromne boje, zbog stalnih mi-jena, dinamizirale su scensku radnju, istodobno se pretvarajući u kolorirani vatromet, a pomaci svje-tla, ogromne sjene i odbljesci na plesnom podu, stvarali su iluziju vodene površine po kojoj se kre-ću zanjihana tijela. Takav koncept osobito je bio izražajan u skulpturalnom prikazu »sive« scene s balonima ili u »kineskoj« sceni lelujavih, nekoliko metara dugih svilenih zastava. Stalna igra sjena i vizualnih promjena, uz nezahtjevnu scenografi ju (autor Eduard Hermans, ujedno kostimograf), pretvorila je poetiku svijetla u dio radnje, a često i u njezina tumača.

Velika scena i veliki baletni ansambl ojačan Can-tus Ansamblom koji je bio uvećan do orkestra specifi čna sastava (uz elektro-nički zapis partiture), na čelu s dirigentom Berislavom Šipu-šem, učinili su Air složenim prikazom, do detalja ostvare-nim prema zamisli švicarskog koreografa.

Iako je Balet HNK Zagreb nekolicinom predstava dosad iskazao spremnost na odstu-panja od klasičnog repertoara, ipak je Biennalski poduhvat bio drukčiji izazov koji je trideset ba-letnih umjetnika iznijelo s puno entuzijazma, a sa skladateljem i svim članovima autorskog tima, zasluženo dočekalo premijerni pljesak dobrodoš-lice na zadnjoj praizvedbi jubilarnog Muzičkog biennala Zagreb.

Ansambl Baleta HNK ZagrebCantus Ansambl Dirigent: Berislav ŠipušScenograf i kostimograf: Eduard Hermans, NizozemskaOblikovanje svjetla: Jordan Tuinman, Nizozemska

cant 168 07.indd 1cant 168 07.indd 1 27-May-11 9:47:47 AM27-May-11 9:47:47 AM

Page 2: Cantus 168

2 BROJ 168, LIPANJ 2011.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS � 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn �1/2 STRANICE 3.000,00 kn � 1/3 STRANICE 2.000,00 kn � 1/4 STRANICE 1.500,00 kn � Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa �Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. � Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected].

UVODNIKS veseljem vas pozdravljam u još jednom broju vaših novina. Veselje je utemeljeno na rezul-

tatima, ponajprije zbog uspješno organiziranih i provedenih manifestacija koje su obilježile proteklo razdoblje: 26. muzičkog biennala Zagreb i dodjele Nagrade Porin. U oba slučaja zamjetan je pojačani trud organizatora kako bi glazbenici, a među njima i autori, bili dostojno predstavljeni javnosti i dobili zaslužena priznanja. Obje manifestacije zadovoljile su i publiku, barem veći dio, što je znak da treba nastaviti s provođenjem zacrtanih planova u cilju povećanja digniteta glazbeničke struke.

U istom cilju, hvalevrijedne akcije proveo je i HDS ZAMP čiji su rezultati također vidljivi, a uz podršku, ali i u suradnji s autorima, posebice miljenicima šire publike, stječe sve veće povjerenje sviju koji su izravno ili neizravno vezani uz glazbu i autorska prava. Istodobno, hrvatski glazbenici i autori bili su iznimno aktivni na domaćem i međunarodnom planu te na polju diskografi je, o čemu vas izvještavamo u ovom, proširenom broju Cantusa. U trenutku zaključivanja broja održana je godišnja skupština HDS-a na kojoj je predstavljen uspješan rad Društva u prošloj godini, te su dodijeljene godišnje nagrade HDS-a, ali o tome više u sljedećim novinama Cantus.

Davor Hrvoj, urednik

UVO

DN

IKIN MEMORIAM MILJENKO GRGIĆ (1951. — 2011.)

Zbogom, dragi profesore!Piše: Ivana Tomić Ferić

Nezaobilazni dio života — smrt pogađa i naše uzore, voljene i drage nam znance

i prijatelje, ljude čije nam djelo otvara »novi svijet«, u kojem granice stvarnosti kao da ne postoje ili nam otvara oči da vidimo stvar-nost života kojega živimo. Stvaralački opus i djelovanje muzikologa, glazbenoga pisca i pe-dagoga dr. sc. Miljenka Grgića, bili su »puto-kaz« mnogima koji su ga slijedili i poznavali, ostavivši trajan i neizbrisiv biljeg u glazbenoj stvarnosti njegova rodnog Splita.

Oštrog duha i britkog peraGrgićevo putovanje, njegovo glazbeno (mu-zikološko) suputništvo, korespondiralo je s osvajanjem uvijek novih prostora kreacije — od kritičarske preko organizacijske do znan-stveno–istraživačke i pedagoške. Objavio je preko 1100 glazbenih kritika (koncertnih i kazališnih) te napisao više od 300 eseja i autorskih radijskih emisija, izdvajajući se ne samo kao aktivni sudionik glazbenih zbi-vanja, već i kao njihov stvaratelj i poticatelj. Oštrinom sluha i britkošću pera ustrajno je sudjelovao u oblikovanju glazbene povijesti Splita, ispisujući tekstove koji su pokazatelj njegova osobna i kazališnog vremena, ali i mogući inspirativni predložak za neka bu-duća čitanja i glazbena, odnosno kazališna stvaranja. Prateći razvoj i stasanje mnogih vokalnih i instrumentalnih glazbenih tijela, dr. sc. Grgić marno se upuštao u opsežne i sustavne sinteze koje su nerijetko rezultirale i vrijednim, ukoričenim izdanjima. Takva je, primjerice, monografi ja povodom jubileja 30. godišnjice osnutka Gradskog zbora Brodo-split koja bilježi kontinuitet i kvalitetu umjet-ničkog djelovanja Zbora i svjedočanstvo je Brodosplitove životnosti u splitskoj kulturnoj sredini, čiji je odjek tijekom puna tri deset-ljeća nadilazio uske lokalne međe, služeći na čast svima koji ne odolijevaju umjetničkom zovu.

Mnogobrojni ljetopisiKao organizator i idejni osnivač brojnih glaz-benih festivala, M. Grgić se istakao na mje-stu umjetničkog ravnatelja festivala ozbiljne glazbe Sarajevske večeri muzike, Hrvatskog festivala mandolinista Mandolina Imota, Fe-stivala duhovne glazbe Cro Patria u Splitu, Susreta klapa na Klisu, Klapskih večeri Suda-mja u Splitu, marjanskog festivala Klape — Gospi Sinjskoj u Sinju te Festivala dalmatinskih klapa u Omišu kojemu je posvetio i dvije mo-nografske edicije. Nakon Ljetopisa Festivala dalmatinskih klapa, objavljenih povodom 40. godišnjice njegova postojanja, upustio se u slijedni znanstvenički poduhvat oblikovanja festivalske monografi je, osjetivši osobnu, ali iznad svega povijesnu odgovornost prema in-stituciji koja je postala sjecištem povijesti i su-vremenosti, svjetovnog i sakralnog, pučkog i artističkog, razotkrivajući svoj baštinski, ali i europsko–mediteranski kontekst u kojemu se objavljuje i obnavlja tajna njezine postojanosti i privlačnosti. Nastojeći da se arhivski tragovi ožive, zabilježe i uguraju u sustav postoje-ćih živih kanona, dr. sc. Grgić je, s dovoljno znanstveničkog naboja, a nadasve brige o na-sljeđu i estetici, ispisao poticajne stranice o ra-zvojnom putu omiškog festivala, ostavljajući prostor za dalju etnomuzikološku elaboraciju, inicirajući nove nadgradnje u slaganju moza-ika hrvatske tradicijske kulture.

Glazba Splitske katedraleU fokusu njegova znanstveno–istraživačkog interesa bila je starija glazbena prošlost Splita s naglaskom na stvaralaštvu kapelnika split-

ske prvostolne crkve. Obrađujući elemente za so-cijalnu povijest glazbe u Splitu od sredine 18. do sredine 20. stoljeća, njegova studija o glazbenoj kulturi u splitskoj katedrali — uz rekonstrukciju glazbe i njezina mjesta u životu splitske katedra-le — svojom sveobuhvatnošću ustanovljuje po prvi put srž novijeg dijela buduće povijesti starije glazbe u Splitu čiji se počeci naziru već u 9. sto-ljeću, a čiji se kontinuitet može pratiti barem od kraja 11. stoljeća. Polazeći od svojih ranijih znan-stvenih otkrića, prema kojima je Split kroz stariju prošlost predstavljao središte crkvene (povremeno i svjetovne) hijerarhije, autor je upozorio na bogate i slojevite oblike glazbenog života i prakse unutar splitske katedrale. Pored radova o starijoj glazbenoj prošlosti Splita, dr. sc. Grgić istakao se i vrijednim autorskim prilozima o opernim i koncertnim zbi-vanjima u sklopu najznačajnije kulturne manifesta-cije suvremenog Splita — Splitskoga ljeta (bio je i član festivalskih Vijeća).

Neizbrisiv tragBogato voditeljsko i uređivačko iskustvo što ga je Miljenko Grgić stekao u medijima, pomoglo mu je i u njegovu glazbeno–pedagoškom radu. Od 1997. predavao je na Fakultetu prirodoslovno–matema-tičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu te na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, po-dručno odjeljenje u Splitu, zatim na Humanistič-kim studijima te Filozofskom fakultetu u Splitu, na Muzičkoj akademiji u Sarajevu te na Umjetnič-koj akademiji u Splitu, gdje je obavljao i dužnost dekana. Povezujući praksu s teorijom i nastojeći zorno prikazati načine i oblike kulturnog života na našim prostorima, dr. sc. Grgić preferirao je doti-caj s trošnim materijalima poput muzikalija i spisa koje čine predmet njegovih znanstvenih interesa. Trudio se oživjeti muzikalije, prevodeći ili nado-punjujući stare rukopise u suvremenu grafi ju kako bi se konačno omogućilo njihovo tiskanje i materi-jaliziranje u vidu nosača zvuka. Sve je to razlogom vrlo živog i toplog sjećanja na njegova predavanja, na njegovu vedru, optimističnu narav, na osobu punu hrabrosti, vjere i nadanja.

Danas, kada se s najvećim poštovanjem — u jedno-dušju sa svima vama — rastajemo od dragog nam profesora, moramo biti svjesni da smo u baštinsko-me smislu postali nasljednicima njegova djela. Nje-gov je opus dovršen, bogat i raznolik. A slava toga opusa i života nedvojbeno je i naša... Zato, dragi naš profesore, hvala Vam na svemu. Svaki razgo-vor s Vama sugovorniku je donosio novo, ugodno iskustvo, dragocjeno obogaćenje. Zadužili ste nas svojom pokretačkom energijom i idejnošću, svo-jim marnim profesionalnim radom i ustrajnošću urezavši neizbrisiv trag u glazbenoj kulturi Splita i čitave Hrvatske...Neka Vam je laka zemlja...

(ulomak teksta čitanog na komemoraciji na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u ponedjeljak, 16. svibnja, dan pokojnikova pogreba)

US

PO

ME

NE

CIKLUS PODNEVNIH NEDJELJNIH KONCERATA NA ZAGREBAČKOM PRISAVLJU

Poseban doživljaj u Studiju BajsićPiše: dr. sc. Irena Paulus

U Studiju Bajsić Hrvatskoga radija već se neko vrijeme odvijaju koncerti koji na

drugačiji način pristupaju klasičnoj glazbi. Naime, slušatelji koji nedjeljom u dvana-est dolaze na koncert prisustvuju izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskog radija. To je iznimno zanimljivo iskustvo kroz koje se (uz poseban osjećaj da su i slu-šatelji važni jer ih se uzima u obzir) izravno dobiva uvid u svako izvedeno djelo. Koncert, naime, uključuje radijske najave (voditeljica je Iva Lovrec Štefanović), kao i razgovore s umjetnicima i skladateljima.

Još jedna Đurovićeva baletna partituraU nedjelju 20. ožujka, program je bio poseb-no privlačan: puhački korpus Simfonijskog orkestra HRT–a, vođen maestrom Mlade-nom Tarbukom, izveo je skladbe većinom hrvatskih autora: Frane Đurovića, Stanka Horvata, Miroslava Miletića i — Igora Stravinskog.

Ritmi contrari za puhački orkestar, udaraljke i kontrabas, prema riječima skladatelja Frane Đurovića, mladenačko je djelo nastalo prije dvanaest godina. Zamišljeno da se izvede uz baletnu koreografi ju, prepuno je, kako samo ime kaže, najrazličitijih ritmova kojima se

Đurović, na svoj specifi čan i pomalo opori način, poigrava unutar različitih skupina orkestralnih pu-hača i udaraljki. Concertino za klavir i puhače Stan-ka Horvata predstavila je pijanistica Lana Genc. U razgovoru s voditeljicom, otkrila je da rado svira ovo djelo, a da je i skladatelju Concertino bio poseb-no drag. Ubrzo smo saznali zašto. Kroz tri opsež-na stavka (Amabile — Largo — Maestoso) Stanko Horvat je stvarao, nizao i oblikovao instrumen-talne boje koje su, daleko mekše od Đurovićevih Ritmi contrari, nudile paletu najrazličitijih nijansi puhačko–klavirskog zvuka. U takvom glazbenom kontekstu posebno se istaknuo pijanizam mlade, ali iskusne pijanistice koju su pratili, također mladi i vrlo precizni članovi puhačkog ansambla Simfo-nijskog orkestra HRT–a. Iz njihova se sviranja, kao i iz interpretacija dirigenta Tarbuka, od početka koncerta moglo prepoznati da su zahtjevne skladbe hrvatskih autora u sigurnim rukama.

Za stradale u JapanuSigurno je i s dozom ljubavi prema starijoj hrvat-skoj glazbi izvedena simfonijska freska Aginica Miroslava Miletića. Djelo je zamišljeno još 1980. u obliku Simfonije za puhače, skladane prema motivima Miletićeve opere Hasanaginica. No, Mi-letić je folklorne motive iz Hasanaginice uklopio u suvremeniji zvuk (prerađujući Simfoniju, u simfo-nijsku fresku dodao je udaraljke, pa je osim klasič-nih udaraljki koristio i netipične — tražio je da se

udara po tijelu instrumenta, na primjer tube ili po usniku trube, trombona i drugih sličnih instru-menata, čime je dobio poseban efekt). Tako je Aginica s jedne strane podsjetila na prošlost, ali je s druge uobličila niz zanimljivih i novih glazbenih ideja.

Koncert je zaokružen izvedbom klasika dvadesetog stoljeća Igora Stravinskog. Nadovezujući se na misao da su njegove Symphonies of Wind Instruments (Simfonije puha-ča) nastale in memoriam Claudeu Debussyju, ali na način da djelo nije oplakivalo, nego slavilo život koji se, na žalost, više neće vra-titi (to je tipičan stravinskijevski način razmišljanja), maestro Tar-buk je izvedbu posvetio žrtvama i hrabrim preživjelima u kalvariji u Japanu. Bila je to lijepa gesta kojom su se umjetnici, voditeljica i publika iz studija Bajsić, na svoj skroman, ali srčani način priklju-čili bodrenju nesrećom pogođena japanskog naroda.

KO

NC

ER

TI

Miljenko Grgić

Miroslav Miletić

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 168 07.indd 2cant 168 07.indd 2 27-May-11 9:47:50 AM27-May-11 9:47:50 AM

Page 3: Cantus 168

3BROJ 168, LIPANJ 2011.

PREPORODNA DVORANA PALAČE NARODNOG DOMA, ČETVRTAK, 19. SVIBNJA 2011.

Doajeni koji još nisu rekli zadnju riječ Rođendanski koncert akademikâ Anđelka Klobučara i Rubena Radice

Piše: Jagoda Martinčević

Skladatelji i pedagozi, akademici Anđelko Klobučar i Ruben Ra-

dica dobili su najljepši rođendanski dar u povodu njihova 80. rođendana. Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. priredili su svečarski koncert 19. svibnja u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma na kojemu su slavljenici mogli čuti vlastite sklad-be, među kojima i jednu praizvedbu. Bila je to prigoda ponovno se susresti s glazbom dvojice hrvatskih majstora koji svojom raznolikom djelatnošću, kroz nekoliko desetljeća, pripadaju našim najistaknutijim glazbenicima. Kao vršnjaci, pa time i generacijski pripadnici određena razdoblja hrvat-ske suvremene glazbe, Klobučar i Ra-dica u mnogome se razlikuju svojim autorskim izričajima što samo svje-doči o brojnim mogućnostima koje su mogli odabrati i na taj način obo-gatiti glazbu našega vremena nastalu na ovim prostorima. Bilo je to vidljivo i na komornom koncertu iz kojega je, na žalost, izostala najavljena Radičina skladba (integralna praizvedba Tri etide za glasovir), no i ono izvedeno posvjedočilo je još jednom o njihovim autorskim profi lima.

Sočne mogućnosti violineIz bogata opusa Anđelka Klobučara, u kojemu su posebno prisutne skladbe za orgulje, trajni suputnik njegova or-guljaškog umijeća, odabran je Rondo za violinu solo te Korizmeni diptih za sopran i gudački kvartet. Prvo djelo jedno je od novijih autorovih ostvare-

nja na tragu preispitivanja sočnih mo-gućnosti glazbala što je violinist An-đelko Krpan u potpunosti iskoristio. Korizmeni diptih, međutim, pripada onom segmentu Klobučareva stvara-laštva koji se vrlo često obraća sakral-noj tematici »s osobitim osjećajem za sveto«, kako ističe Eva Kirchmayer Bilić. Temeljen na dva napjeva iz zbir-ke Cithara octochorda — Slavi puče moj i Stala plačuć tužna mati — Klobučarev Diptih blaga je glazba kontemplativna karaktera i duboke osjećajnosti. Takva je bila i izvedba toploga glasa sopra-nistice Aide Vidović — Krilanović i Gudačkog kvarteta Rucner na čiji je poticaj djelo nastalo 2003. godine.

Istaknuti predstavnik avangardnog skladateljstva u hrvatskoj glazbi, Ru-ben Radica, predstavljen je na kon-certu praizvedbom gudačkog kvarteta Poème crépusculaire (Sutonski spjev), iznimno zahtjevnom skladbom o ko-joj kaže: »...sastoji se od sedam sekcija koje se izvode bez prekida, uz veću ili manju oprečnost tempa (presto, an-dante, andantino, allegro, larghetto, largo, vivace). Ritamska komponenta stihova građena je na gotovo sveuku-pnom fondu stopa antičke versifi ka-cije, a dramaturgija Spjeva na različi-tosti četrdesetpet razgranatih modela akcije.«

Između misaonog i emocionalnogKompliciranost Radičina sklada-teljskog jezika oduvijek se odvijala

između misaonog i emocionalnog, strukture i sadržaja, pomne gradbe glazbeno–arhitektonskih idioma koji svoju konačnicu najčešće doživljavaju u specifi čnoj kolorističkoj komponen-ti. Od samih početaka stvaralaštva, sve do danas, a o tome zorno svjedoči i najnovija praizvedba, Radica je upo-ran i dosljedan u svojem autorskom prosedeu koji ga izdvaja i čini uvijek novim, zanimljivim, često provokativ-nim, no logičnim u odabiru osobnoga

puta koji, čini se, nipošto nije dovršen. Njegove su skladbe uvijek izazov za interprete, pa je tako bilo i ovaj put u preciznoj i inspiriranoj izvedbi Kvar-teta Rucner.

Slavljenike su pozdravili glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja An-tun Tomislav Šaban koji je pročitao pozdravno pismo ministra kulture Jasena Mesića te Zvonko Kusić, pred-sjednik Hrvatske akademije znanosti

i umjetnosti. Uvodno slovo održala je muzikologinja Zdenka Weber, a bogatu i informativnu programsku knjižicu urednički je ostvarila Eri-ka Krpan. Koncertu su prisustvovali mnogobrojni prijatelji i kolege Anđel-ka Klobučara i Rubena Radice, no na žalost, izostala je mlada skladateljska generacija koja bi od doajena našega suvremenoga skladateljstva mogla još štošta naučiti.

OB

LJE

TN

ICE

38. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI U ČAKOVCU (10. — 12. SVIBNJA 2011.)

Vjesnikova nagrada skladatelju Daliboru BukvićuPiše: dr. sc. Zdenka Weber

T radicionalni, ove godine već 38. majski muzički memorijal Josip

Štolcer Slavenski, održan u Čakovcu od 10. — 12. svibnja, bio je prigoda za ponovne susrete s djelima Slaven-skog, rođenog u Čakovcu 11. svibnja 1896. pred 125 godina (umro je u Be-ogradu 30. studenog 1955.). Skladbe Slavenskog izvodili su violinist Sergej Evseev, uz klavirsku pratnju Danijele Petrić, Zagrebački kvartet i čakoveč-ki Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski koji vodi Senka Bašek Šames. Osim tih izvedbi, ostvarenje Slavenskog našlo se i na programu Simfonijskog orkestra HRT–a u komornom sasta-vu, na završnom koncertu 12. svibnja u Zgradi Schreier, Dvorana Zrinski. Izvedena je Muzika za kamerni or-kestar, glazba inspirirana folklorom Međimurja, a šire i Balkana koja nas podsjeća na vrlo originalnu inspiraciju hrvatskog skladatelja isuviše rijetko zastupljena na koncertnim podijima današnjice, a koji je izvornošću glaz-benoga idioma i, u ono vrijeme, oso-bito smjelim harmonijskim jezikom oduševljavao ne samo hrvatsku, nego i inozemnu publiku te nakladnike glazbenih partitura. Nedvojbeno je da ne bi bilo na odmet više pažnje posve-ćivati Štolceru Slavenskom čije je ško-lovanje kod Zoltana Kodalyja u Bu-dimpešti, Viteszlava Novaka u Pragu i usavršavanje u Parizu, u prvoj polovici prošloga stoljeća itekako osuvremenji-valo hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. O tim novim smjernicama glazbe 20. stoljeća svjedoči i Muzika za kamerni orkestar koju su Simfoničari pod rav-nanjem Mladena Tarbuka predstavili u punoći zvukovnosti, u kojoj se oso-bitom dojmljivošću ističu dionice pu-hača, napose razvijena melodija roga

u gustom melodijsko–harmonijskom tkivu skladbe.

Priče s drugog svijetaZa završni koncert Majskog muzič-kog memorijala, još od početka 1974., uvijek je uključeno predstavljanje lau-reata Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski za prethodnu godinu, a koju Vjesnik dodjeljuje od 1970. godine. Prema odluci žirija u sastavu Zoran Juranić, skladatelj i dirigent (pred-sjednik), Antun Tomislav Šaban, skladatelj te muzikologinje Iva Lovrec Štefanović, Višnja Požgaj i Zdenka Weber, Nagrada za 2010. godinu pri-pala je Daliboru Bukviću, skladatelju i pedagogu (Sinj, 1968.). Bukvić je, u bogatom izboru praizvedbi u prošloj godini, žiri oduševio stavkom Vers le ciel (Prema nebu), završnom vokalno–instrumentalnom apoteozom koja za-ključuje njegov ciklus Récits de l autre monde (Priče s drugog svijeta). Taj je če-tverodijelni slijed bio u cjelini prvi put predstavljen javnosti 1. travnja 2010. u izvedbi Zbora i Simfonijskog orkestra HRT–a, Dječjeg zbora Zagrebački dječaci i Djevojačkog zbora Zinka, pod ravnanjem Tončija Bilića i uz su-djelovanje glumca Luke Dragića.

Dalibor Bukvić, skladatelj iz razreda akademika Stanka Horvata na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu, usavrša-vao se u Darmstadtu kod Karlheinza Stockhausena, na središnjem pariškom Konzervatoriju kod Laurenta Cuni-ota, na Nacionalnom konzervatoriju Boulogne u razredu Michela Zbara i na IRCAM–ovoj Ljetnoj akademiji u Parizu. U francuskoj metropoli živio je od 1996. do 2008., a povratkom u Zagreb, radi na zagrebačkoj Muzičkoj

akademiji u zvanju docenta i predaje teorijske glazbene predmete. Iz živo-topisa je vidljiva vrsna upućenost u svjetska, napose francuska iskustva suvremene glazbe, a i francuski naslo-vi Bukvićeva nagrađenog ostvarenja povezuju skladatelja s glazbenom kul-turom koju je najizravnije imao prigo-de upoznati.

Gradacija izvedbenog sastavaDjelo »Priče s drugog svijeta« nastaja-lo je u Parizu, Puli i Zagrebu od 2004. do 2006. godine, a skladano je na te-melju Bukvićeva teksta u latinskom prijevodu. Riječ je o gradaciji izvođač-koga sastava, od elektroničke glazbe Spatial — Danse des apparitions (Pro-stor — pokreti priviđenja, praizvedba Pariz 2000.), orkestralnog stavka Ac-tus i stavka za zbor i orkestar Psalam (praizvedba Zagreb 1995.), do kom-pleksnog vokalno–instrumentalnog, 25–minutnog stavka Prema nebu (s dijelovima Oraculum — Proročanstvo i Lux aeterna — Vječno svjetlo). U obrazloženju žirija stoji da je Bukvić završnim stavkom Prema nebu »suvre-menu hrvatsku glazbenu tvorbu obo-gatio djelom koje odaje inventivnog autora i koji u zvukovnosti odabranih izvođačkih medija nalazi poticaje za produhovljenu realizaciju osobnoga nadahnuća. Bukvićeva glazbena mi-saonost, vrsna strukturiranost sklad-be, uzorno korištenje ljudskih glasova i znalačko postizanje željenih efekata u akustičkim odnosima, interpretima pruža mogućnost za skladno, iako za-htjevno izvođenje.«

Dakako, tako veliki izvedbeni aparat nije mogao nastupiti u Čakovcu, pa

je publici predstavljeno mladenačko Bukvićevo djelo iz 1991., Diptih za glasovir i deset puhača. Za klavirom energični, angažirani i pouzdani so-list, pijanist Damir Gregurić i deset puhača Simfonijskog orkestra HRT–a, pod ravnanjem Mladena Tarbuka, ozvučili su vrlo profesionalno Bukvi-ćev Diptih, ustvari trodijelni slijed, budući da nakon koralno intoniranog drugoga dijela skladatelj reminiscira početnu robustnu glazbu iz uvoda. Ako je suditi prema tome što smo čuli, Bukvić je već u studentskim danima iskazivao sklonost osobito ritmič-ki pregnantnome slogu i kolorizmu odabranoga instrumentarija, što se tijekom skladateljskih iskustava usa-vršavalo, sve do velikoga kompleksa nagrađenoga djela.

Majski muzički memorijal Josip Štolcer

Slavenski završio je Sambom da came-ra Ive Josipovića. Tako je i čakovečka publika mogla »u živo« doživjeti sada već, moguće je reći, vrlo popularno ostvarenje inventivnog skladatelja. Pljesak oduševljenja pratio je svaku izvedbu, a na kraju su članovi Sim-fonijskog orkestra HRT–a i nadasve precizni dirigent Mladen Tarbuk bili ispraćeni dugotrajnim odobravanjem publike kojoj upravo Majski muzički memorijal donosi najnovije vijesti iz hrvatskog glazbenog života. Ovime je skladatelju Daliboru Bukviću, kojemu je buket cvijeća predala Vjesnikova urednica kulture Branka Džebić, a plaketu gradonačelnik Čakovca Bran-ko Šalamon, odana osobita počast do svečane zagrebačke dodjele Vjesniko-vih nagrada svim laureatima iz različi-tih umjetničkih područja (2. lipnja).

NA

GR

AD

E

Dalibor Bukvić i gradonačelnik Čakovca Branko Šalamon

Anđelko KlobučarRuben Radica

cant 168 07.indd 3cant 168 07.indd 3 27-May-11 9:47:52 AM27-May-11 9:47:52 AM

Page 4: Cantus 168

4 BROJ 168, LIPANJ 2011.

DODJELA HRVATSKIH DISKOGRAFSKIH NAGRADA ODRŽALA SE 18. PUT

Porin je po svemu postao punoljetanPorin je ponovno postao spektakularan, pun zvijezda hrvatske glazbene scene, ugodno mjesto za druženje i veoma zanimljiv televizijskim gledateljima, najviše svojom neizvjesnošću i neočekivanim pobjedama u nizu kategorija. Jer je od najboljeg domaćeg materijala...

Piše Jure Ilić

Ono što su već prošle godine primi-jetili mnogi kritičari i novinari bilo

je novo i prilično veliko zanimanje me-dija za Hrvatsku diskografsku Nagradu Porin. Priređen najprije u Šibeniku za klasičnu i jazz glazbu, a potom u Biogra-du za dio scene koji uobičajeno nazivamo pop–glazbom, Porin se nametnuo svježim organizacijskim pristupom, dobrim tele-vizijskim scenarijima i napose željom do-maćina i pomoći organizatorima. Najviše se to odnosi na Biograd i gradsko vodstvo koje se pokazalo na visini posla u svakom pogledu.

No, meni se čini da su za dobru organiza-ciju, a potom i dobru recepciju u javnosti, sličnu onoj koja je vladala na prvim izda-njima naše najuglednije glazbene nagrade, najviše bili zaslužni neki novi ljudi u nje-govom vodstvu. Prvenstveno se to odnosi na Darka Bakića, glazbenika i mladog di-rektora koji je mjesto naslijedio od dugo-godišnjeg prvog čovjeka Hrvoja Markulja. Bakić nije radio veliku revoluciju, nego je pomladio ekipu i unio dašak mladosti i svježine koja je Porinu po mnogima već ranije počela nedostajati te ga iz rutine vratio na mjesto koje mu po svemu pripa-da. Porin je ponovo postao spektakularan, pun zvijezda i prvaka hrvatske glazbene scene, ugodno mjesto za druženje i veoma zanimljiv televizijskim gledateljima, naj-više svojom neizvjesnošću i neočekivanim pobjedama u nizu kategorija. Možda je u svemu bilo potrebno i zrno sreće, što je sezona uistinu i bila jer se ponovo pojavio velik broj novih, respektabilnih izdanja koja su konkurirala za pobjedu.

Ovogodišnji 18. Porin postao je punolje-tan! Uz Darka Bakića koji je i dalje izvršni direktor, novo lice u organizaciji ugledni je diskograf i kritičar Siniša Bizović, novi direktor Nagrade. Tandem ima briljantne zamisli — primjerice iskoristili su gosto-vanje Rogera Watersa kojemu je uručen Porin za posebna postignuća u glazbi i tako suptilno podsjetili javnost na vrijed-nost Porina. Meni se ipak najboljima čine dvije vrlo bitne stvari.

Prva je sjajan slogan 18. Porina — »Od najboljeg domaćeg materijala«. U njemu je suština svega što ta glazbena nagrada zna-či hrvatskim glazbenim profesionalcima, ali i širokoj hrvatskoj javnosti, jednostavno i bez mudrovanja.

Druga je doslovni Porinov povratak kući. Naime, sve dosad su skulpture Nagrade rađene od stakla u Sloveniji, a sada, za punoljetni rođendan, napravljene su od hrvatskog kamena i u Hrvatskoj. »Slogan tako ima dvostruko pokriće. Osim što Porin već 18. put predstavlja najbolje od domaćeg glazbenog »materijala«, statue namijenjene pobjednicima izrađene su od slavnog bijelog kamena s Pučišća na Braču«, kako je navedeno na web stranici nagrade.

Veliki povratak kući i proslava punoljetnog rođendana ove je godine obilježena najpri-je u Zagrebu, dodjelom Porin Classica, a tjedan kasnije i televizijskim spektaklom u Biogradu. Ono što je lani dobro započe-lo, nastavljeno je i ove godine: televizijsko glasovanje tv–gledatelja za Hit godine. Tako su u konkurenciju ravnopravno ušle pjesme Ajme meni nije mi dobro Sexymot-herfuckersa, Bižuterija Jelene Rozge, Do-godila se ljubav... Lee Dekleve i Mladena & Saše iz TBF–a, Kako ću joj reć da varin Klape Sv. Florijana i Čede Martinića, Za nju Kinokluba i Gibonnijeva Žeđam. Izbor je vrlo širok i doista je bilo teško unaprijed reći tko će pobijediti, no zato se valja sjetiti prošlogodišnjeg pobjednika Tonija Cetin-skog koji je, u žestokoj konkurenciji nakon pobjede, izjavio na sceni: »Bez vas bih bio fi kus!«, aludirajući na to što nije dobio nijednu statuu u drugim kategorijama, premda je te sezone bio neupitni vladar domaće pop scene.

Razlozi su mnogostruki, a najbolje ih opisuje Zrinko Tutić, skladatelj i osnivač Porina. Odličan razgovor s njim objavljen na Porinovoj web stranici, iz kojega pre-nosimo najbolji dio:

Kako je zapravo počeo Porin?

– »Nalet primitivizma u glazbi je i 1993.,

kad smo osmislili Porin, bio jak. Činilo mi se potrebnim stvarati estetsku liniju obra-ne. Koliko će ona postati masovna ili ne, nije bilo toliko važno, ali mi se činilo važ-nim da ta linija obrane postoji. Otišao sam Siniši Škarici koji mi je, prezauzet, rekao: »Eno ti Veljka, vidi s njim!«. Veljko Des-pot je u tom trenutku bio non–voting član američkog NARAS–a (National Acade-my of Recording Arts & Sciences), vlasni-ka Grammya. Nazvao sam i Dražena Vr-doljaka i tako je krenulo — Grammy nam je bio apsolutni uzor za stvaranje Porina. Paralelno sam raspravljao o ideji s Mari-jom Nemčić i Đelom Hadžiselimovićem i stvorila se kritična masa da krenemo u nešto što je zapravo struka — struci. To je bilo neobično za ono vrijeme i ovaj pro-stor. Znali smo, a to se i održalo do danas: postoje rizici. Na primjer, iz Grammya su nam poručili da je njima trebalo 25 godina da ljudi počnu glasovati »za« nekog, a ne »protiv« nekog. Jer to je »vanity fair« — od tri osobe zaokružujem jednu ne zato jer sam za nju, nego zato da ne pobijedi ona koju ne podnosim«, ispričao je o počecima Porina Zrinko Tutić.

Porinovo glasačko tijelo sastavljeno je od profesionalaca koji se bave glazbom ili pišu o njoj, dakle stručnjaka svih profi -la vezanih uz glazbu, što Nagradi daje posebnu vrijednost i težinu. Oni su ove godine velikim dijelom glasovali preko interneta, a tek se manji dio odlučio za pisane obrasce. Eto što se sve promijeni-lo u tih osamnaest godina. Zanimljivo je da je godinama i broj kategorija varirao i mijenjao se, prilagođavajući se vremenu i potrebama diskografske industrije. Tako je od početne 32 kategorije u prvoj dodjeli 1994., broj narastao na sadašnjih 51! Valja spomenuti i ovogodišnje dobitnike Porina za životno djelo, glazbenike Josipa Klimu i Dragu Diklića, velikane u svojim glazbe-nim područjima.

Bilo kako bilo, Porin je ponovo postao IN, on je zanimljiv i neizvjestan, a to mu želi-mo i ubuduće jer je jednostavno nezaobi-lazan kao konačni kriterij izbora najboljeg od najboljih na hrvatskoj glazbenoj sceni.

NA

GR

AD

E

KAMEN I GLAZBA KAO IDEALAN SPOJ

KLESANJE STATUA TRAJE ŠEST MJESECI

Kamen se, po svom nalazištu naziva »Veselje Unito«, što je iz-vrsna poveznica s nacionalnom svečanošću glazbe. U svaki

obrađeni pučiški kamen ugrađeni su ljubav, predanost i talent jed-naki onima koji su potrebni za nastanak vrhunske pjesme. Zato su brački kamen i naša najuglednija glazbena nagrada idealan spoj, zaključili su u Uredu Porina pri Institutu hrvatske glazbe koji organizira dodjelu Nagrade. Voditelj projekta »Porin od brač-kog kamena« je Siniša Martinić–Cezar, magistar restauriranja i konzerviranja umjetnina, ujedno i klesarski tehničar iz Pučišća. O zahtjevnoj izradi serije kamenih Porina kaže: »Proces izrade više od 90 primjeraka statue traje šest mjeseci, a u njega je uključeno pet iskusnih bračkih klesara i kipara.«

Statua Porina u kamenu teži oko 2,90 kg. Svaka je na put prema rukama pobjednika krenula kao grubo isklesani pravokutni ka-men, dimenzija 34 x 20 x 8 cm i težine 14 kg. Pučiški kamen je-dan je od najznamenitijih kulturnih simbola Hrvatske. Od njega su kroz povijest izrađivani brojni spomenici kulture, umjetnička djela i reprezentativna zdanja, poput Bijele kuće u Washingtonu, Parlamenta i Novog dvora u Beču ili Parlamenta u Budimpešti. Tradiciju plemenite obrade kamena, pučiška klesarska škola nje-guje već stoljećima, navodi se na Porinovoj web stranici.

NAKON 18. DODJELE PORINA ODRŽANE U BIOGRADU

Podjela kipića po dobrom receptuPiše Jure Ilić

Nakon velikog truda što ga je donijela nova organizatorska ekipa i poslije zapažene te-

levizijske reklame, odgledani prijenos iz Biogra-da pokazuje da je Porin izrastao u profesional-nu priredbu koja i HTV–u donosi programsko osvježenje.

Porin je zapravo vrhunska manifestacija glazbe gdje su u glavnoj ulozi isključivo i jedino hr-vatski izvođači i skladatelji koji su ga, uosta-lom, prihvatili kao svoj najvažniji profesionalni orijentir. Svojom brojnošću u Biogradu su po-kazali koliko drže do Nagrada. Na Porinu se, baš kao i na Grammyju, toliko osjeća ona ve-lika draž neizvjesnosti i neočekivanosti, što je i glavna osobina Nagrade čije rezultate do kraja znaju samo njezin direktor i predstavnici jed-nog odvjetničkog društva. Publika je svoj Porin dodijelila Jeleni Rozgi za Bižuteriju koja je time osvojila prvi kipić za velike hitmakere Tončija i Vjekoslavu Huljić. Rozga se zahvalila »kolega-ma što su imali dovoljno građanske hrabrosti da me nominiraju”, no upravo šest ponuđenih pje-

sama u toj kategoriji svjedoči da je Porin itekako mjerodavan i da živi u stvarnosti.

Prema glasovima isključivo glazbenih profesi-onalaca, najveći je ovogodišnji pobjednik ipak Zlatan Stipišić Gibonni, sa čak pet Porina, a slijede ga TBF i Bambi Molesters s tri. Sve u svemu, Porin je potvrdio visoki Gibonnijev sta-tus koji je bogato nagrađen za dijamantni album Toleranca, nagrađena je ponovo i različitost koju nude TBF–ovci (ovoga puta s Leom Deklevom) i visoka glazbena uigranost Bambi Molestersa, a želja glasača za promjenom najviše se osjetila u kategoriji ženskog vokala (Ivana Kindl), u pop kategoriji gdje su trijumfi rali Jinxi te u izboru novih nada (KinoKlub).

Najemotivniji dio Porina svakako je bila dodjela Nagrade za životno djelo velikom Dragi Dikli-ću, živom dokazu da hrvatska glazba ima i svoju povijest i vječite zvijezde. Punoljetni Porin jed-nostavno je bio lakmus papir trenutnog stanja na hrvatskoj estradi, pa ga tako treba i vrednovati. A u našoj glazbi čini se da ipak nema krize...

NA

GR

AD

E

Zlatan Stipišić Gibonni

cant 168 07.indd 4cant 168 07.indd 4 27-May-11 9:47:54 AM27-May-11 9:47:54 AM

Page 5: Cantus 168

5BROJ 168, LIPANJ 2011.

TOUR DE FORCE KOMORNOG ZBORA MUZIČKE AKADEMIJE U MIMARI

Što hrvatski skladatelji skladaju danas, a što su stvarali nekoćPiše: dr. sc. Irena Paulus

U Muzeju Mimara, 15. svibnja, održan je kon-cert zborske glazbe koji će prije svega biti

zapamćen po sigurnom dirigentskom vodstvu za-ljubljenice u vokalnu glazbu, Jasenke Ostojić Ra-diković. Premda je, naime, najavljen kao koncert Komornog zbora Muzičke akademije (čiji su čla-novi, očito, većinom studenti pjevačkog odsjeka), na koncertu su sudjelovali i drugi zborovi čija je idejna začetnica i prava, duhovna i fi zička voditelji-ca profesorica Radiković. Radi se o ženskom zboru Capella Zinka i mješovitom zboru Capella Odak koji odnedavno djeluju pri Hrvatskom društvu Co-llegium pro arte, kao i o Zagrebačkim dječacima čija je povijest djelovanja već poprilično dugačka. Sve te zborove vodi Jasenka Ostojić Radiković koja je i osmislila programski koncept za Muzej Mima-ra: ideja je bila predstaviti zborsku glazbu hrvatskih skladatelja (mahom profesora na Muzičkoj akademiji) te pokazati što su oni skladali neka-da, a što skladaju danas. Kao svojevrsni tour de force, Komorni je zbor Muzičke akademije predstavio djela Mladena Tarbuka (Plavo nebo), Krešimira Seletkovića (Uspavanka), Beri-slava Šipuša (Jezero na Zelengori), Davorina Kempfa (Cantate Domino), Dalibora Bukvića (Kyrie), Frane Paraća (Dona nobis pacem), Josipa Magdića (Oči joj gorski izvori) i Tomislava Uhlika (Pozdravljeno budi iz Mise pastorale).

Vokaliza Ante Knešaureka i Igračka vjetrova Ivana Josipa Skendera prvi put su predstav-ljene publici, a kao svojevrsnu središnjicu, zborovi — gosti, praćeni gudačkim kvartetom Sebastijan, izveli su kantatu Tuere me et libera Tomislava Uhlika koja je, poput praizvedenih djela, također nastala nedavno. Brojnost poznatih skladateljskih imena, kao i žar kojime su izvođači pristupili u predstavljanju njihovih skladbi, pokazuje koliko je naša zborska litera-tura bogata i — s obzirom na redovite programe profesionalnih zborova i orkestara — za-pravo prilično zapostavljena. A radi se o doista vrijednim djelima u kojima bi publika (tako-đer u nas prilično podcijenjena mišlju da voli isključivo slušati strane skladatelje pretprošlog stoljeća) sigurno uživala. U ovome se koncertu uživalo i zbog izvrsne izvedbe Komornog zbora Muzičke akademije i njihovih gostiju za koje sa zadovoljstvom možemo reći da su već sada pravi profesionalci. Zborovi su pokazali i svoje inače skrivene »bisere«: topli sopran Jo-sipe Bainac koji je, uz usrdnu zborsku mikropolifoniju ocrtao Šipuševo Jezero na Zelengori, specifi čnu boju sopranistice Alete Arbanas u solo dionici Uhlikove Pozdravljeno budi, kao i u Kempfovom Cantate Domino gdje je nastupila uz altisticu Ružicu Gačić, tenora Vetona Marevci i basa Antonija Babića. Kada se »zbroje« široke interpretacijske mogućnosti mla-

dih vokalnih snaga, entuzijazam njihove dirigentice Jasenke Ostojić Radiković, kao i bogata mašta hrvatskih skladatelja, može se doista reći da »i mi konja za trku imamo« te da bi kon-cert, onakav kako je zamišljen za dvoranu Muzeja Mimara, tre-balo prenijeti u veće dvorane te predsta-viti ne samo hrvat-skoj, nego i svjetskoj publici.

KO

NC

ER

TI

Maestra Jasenka Ostojić Radiković

Komorni zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

3. PORIN CLASSIC PRVI PUT U VELIKOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG, 9. SVIBNJA

Nagrade zaslužnima Piše: Jana Haluza

Institut Hrvatske glazbene industrije uz 18. godinu Porina, nagrade za diskografska izda-

nja koju dodjeljuje struka, treći je put organizirao izdvojenu svečanost dodijele za najbolje albume u kategorijama klasike i jazza. Ali možda više nego prethodne dvije godine u šibenskome Ka-zalištu, priredba pod nazivom Porin Classic od-govara središnjoj palači glazbe, Koncertnoj dvo-rani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, tim više što može obuhvatiti bitno veći broj posjetitelja. Osim što se prvi put tamo organizirala, uz atrak-tivno opremljenu scenografi ju i rasvjetu prigod-nog karaktera koja je pogodovala televizijskom prijenosu, večer je donijela mnoštvo premijera, s nizom inovacija u programskom aspektu dodje-le, kao i u smislu novih dobitnika Porina.

Osmišljavanje konteksta dodjele nagrade za kla-siku i jazz, Institut hrvatske glazbene industrije povjerio je jednoj od svojih članica, Hrvatskoj radioteleviziji te je po prirodi stvari zadatak za-vršio na stolu Ivane Kocelj, urednice Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatske televizije. Bila je to ve-lika odgovornost, ujedno i test novog prostora i uopće potvrda razloga izdvajanja tih dviju zaseb-nih kategorija iz ostatka sveobuhvatnog mnoš-tva raznolikih glazbenih žanrova u domaćoj dis-kografi ji. Ivana Kocelj iskoristila je mogućnost velike scene za angažman Simfonijskog orkestra HRT–a koji je bio nositelj koncertnog dijela sve-čanosti. Prvi se put na jednoj dodjeli Porina čula i uvertira iz opere Vatroslava Lisinskog po kojoj je nagrada i dobila ime. Simfoničari su u uvod-noj točki, pod vodstvom maestra Mladena Tar-buka, izveli zaboravljenu integralnu verziju djela koje se vrlo rijetko izvodi na koncertnim pozor-nicama, dok je sama opera već odavna iščezla iz repertoara Hrvatskih narodnih kazališta. Po-hvalna je ideja i da u završnici večeri Orkestar, uz sve nominirane umjetnike, praizvede i novu skladbu Miljenka Prohaske nastalu prema moti-vima iz opere Porin, kao i programska koncep-cija satkana od glazbenika koji su izveli glazbu na nominiranim izdanjima. Dvije »umetnute« točke referirale su se na glazbene aktualnosti u našoj zemlji, pa je tako prisutnost u Zagrebu dvojice svjetskih gitarista zbog drugih recentnih koncertnih angažmana, Zorana Dukića i Petri-ta Çekua, Ivana iskoristila da ih poveže u duu i indirektno održi lekciju hrvatskim diskografi -ma koji im još nisu snimili CD–ove. Premda u protekloj godini nijedna opera nije objavljena na CD–u, operna arija O mio babbino caro iz Pucci-nijeve jednočinke Gianni Schicchi, u izvedbi so-pranistice Adele Golac Rilović, najavila je dugo očekivanu praizvedbu opere Maršal Silvija Fo-retića u Splitu u kojoj umjetnica tumači glavnu žensku ulogu. Na to su upozorili i članovi autor-skog tima opere, redatelj Mario Kovač i dirigent Ivo Lipanović koji su se našli među onima koji su predstavljali nominacije. Nagradu Porin za ži-

votno djelo primio je violinist Josip Klima koji je bio spriječen doći u Lisinski, pa je u njegovo ime kipić od bračkog kamena primio njegov sin Bo-jan, a publika je o njegovim dosezima saznavala iz dokumentarnog fi lma projicirana na najvećem platnu u regiji, kakvim se može podičiti dvora-na Lisinski. Općenito, dinamično izmjenjivanje predstavljača, glazbenih brojeva i dobitnika, uz blagoglagoljivo vodstvo domaćina Dražena Si-riščevića (ravnatelja Dvorane) i sopranistice Ma-rije Kuhar Šoše, u debitantskoj ulozi voditeljice, učinili su da podulja priredba proleti u dahu. Među nagrađenima apsolutni su pobjednici al-bum Glazba...prijateljstvo (Cantus d.o.o) klarine-tistice Marije Pavlović i pijanistice Martine Filjak u kategoriji klasike (3 Porina — album godine, snimka i produkcija albuma) te From Moscow to LA (Croatia Records) legendarnog glazbenog dua Boško Petrović — Neven Frangeš (2 Porina — album godine i izvedba). Za autorska ostva-renja objavljena na diskografskim izdanjima u protekloj godini, nagrađeni su skladatelji Davo-rin Kempf za skladbu Freska za orgulje i simfo-nijski orkestar na 4. izdanju antologije Hrvatska orguljska glazba orguljašice Ljerke Očić (Cantus

d.o.o.) i Borna Šercar za Kolo, prema završnom ulomku opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, album Little Book of Notes (Aquarius Records). Najboljim izvođačem proglašen je udaraljkaš Fi-lip Merčep — Tri mušketira, jedna dama i gospo-din (Aquarius Records), uopće debitant na sceni klasične glazbe kojega je plasiralo prošlogodišnje sudjelovanje u fi nalu Eurovizijskog natjecanja u Beču, a sada je student prve godine Muzičke

akademije u Za-grebu. Za uredniš-tvo povijesnog al-buma nagrađena je Nikolina Mazalin za dvostruko izda-nje izvedbi čelista Valtera Dešpalja — Veliki hrvatski interpreti (Cro-atia Records). U stranoj produkciji Porinom su ovjen-čana izdanja Maxa Emanuela Cenčića — Händel: mezzo–soprano opera arias (Virgin Classics/Dallas Records) u kategoriji kla-sike te Cassandra Wilson — Silver Pony (Blue note/Dallas Records) za jazz. Čestitke nagrađenima i zaslužnima!

NA

GR

AD

E

Davorin Kempf

Klarinetistica Marija Pavlović

VIJ

ESTI

DODIJELJENE NAGRADE LAUREATIMA44. TRIBINE DARKO LUKIĆ

Na svečanom koncertu nagrađenih sudionika 44. tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić,

Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, održanom 18. travnja 2011. godine u Maloj dvorani V.

Lisinski, ovogodišnjim su laureatima uručene nagrade. Ocjenjivački sud činili su Prerad Detiček

(predsjednik HDGU–a), Višnja Požgaj, Goran Bakrač, Josip Tonžetić, Zlatko Foglar, Marko Ruždjak (pred-

stavnik HDS–a), Ana Boltužić, (predstavnica Dvorane Vatroslava Lisinskog) i Emin Armano (predsjednik

žirija). Nagradu Darko Lukić dodijelili su violončelistici Ziti Vargi i pijanistici Nadiji Vargi. Diploma Darko Lukić

pripala je pijanistu Ivanu Horvatiću, Nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe

domaćeg autora dobila je flautistica Andrea Jelavić (Soliloquy za flautu solo, op. 61 Božidara Kunca), a

Koncertna dvorana svoju je nagradu dodijelila također Ziti i Nadiji Vargi. (BPK)

KONCERT U POVODU 150 GODINA HAZU

Svečanim koncertom Zagrebačke filharmonije, održanim 29. travnja u Koncertnoj dvorani Vatrosla-

va Lisinskog, pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, obilježeno je 150 godina Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti. Utemeljena 1861. godine na inicijativu đakovačko–srijemskog bi-

skupa Josipa Jurja Strossmayera, HAZU danas okuplja vodeće znanstvenike i umjetnike, skrbi o hrvatskoj

kulturnoj baštini te promiče hrvatsku znanost i umjetnost u zemlji i inozemstvu. Zagrebačka filharmonija

koja ove godine slavi 140 godina postojanja i dirigent Zoran Juranić, za tu su prigodu odabrali djela peto-

rice akademika, velikih hrvatskih skladatelja Borisa Papandopula, Jakova Gotovca, Krešimira Baranovića,

Natka Devčića i Stjepana Šuleka. Večer je otvorila Uvertira iz Papandopulove opere Amfitrion, nakon koje

je uslijedilo Gotovčevo antologijsko Simfonijsko kolo. U izvedbi Baranovićeva vokalnog ciklusa Z mojih bre-

gov, na stihove Frana Galovića, Zagrebačkoj se filharmoniji pridružio mladi hrvatski bariton Siniša Hapač.

Nakon Devčićeve Istarske suite, večer je zaključio Šulekov svečani prolog Scientiae et arti koji je skladatelj

posvetio upravo HAZU. (BPK)

cant 168 07.indd 5cant 168 07.indd 5 27-May-11 9:47:56 AM27-May-11 9:47:56 AM

Page 6: Cantus 168

6 BROJ 168, LIPANJ 2011.

UZ IZLOŽBU ART DÉCO U HGZ–U, (VELJAČA — LIPANJ 2011.) POSTAVLJENU USPOREDO S IZLOŽBOM ART DÉCO I UMJETNOST U HRVATSKOJ IZMEĐU DVA RATA U MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT U ZAGREBU

Slike s izložbe Priče o propalim izdavačima, uspješnim ruskim emigrantima, prerano umrlim talentima...

Piše: dr. sc. Nada Bezić

Ako već ne postoji glazba karak-teristična za art déco, ima barem

notnih izdanja koja sjajno odražavaju svu raznolikost dizajna tog razdoblja. A tako je i s koncertnim programima, časopisima, pa čak i računima.

Kada je u Hrvatski glazbeni zavod (HGZ) iz Muzeja za umjetnost i obrt stigla zamolba za posudbu notnih iz-danja za izložbu Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata, bio nam je to poticaj da pronađemo i drugu likovno zanimljivu, ne samo notnu građu iz 1920–ih i 1930–ih godina te je izložimo u vitrinama u predvorju velike dvorane HGZ–a. Ta notna iz-danja objavljena su u Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Češkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji između 1917. i 1933., a uku-pno je predstavljeno 13 autora rođenih između 1873. i 1899. godine. Dio izložbe bio je »ozvučen« koncertom za Dan HGZ–a, 18. travnja 2011., kada su skladbe iz vitrina bile predstavljene publici. Ako se izložba može pretvo-riti u koncert, još ju je lakše predsta-viti u tekstu. Priče koje plete govore o propalim izdavačima, uspješnim ruskim emigrantima, prerano umrlim talentima...

Ivo Tijardović, neupitno je vodeće ime cijele izložbe (1895.–1976.), skladatelj i dirigent, libretist i slikar, scenograf i kostimograf, uza sve to i zaslužni predsjednik HGZ–a od 1946. do 1952. godine. Uostalom, upravo dva-naest notnih izdanja čije je naslovnice oblikovao čine građu koju je HGZ posudio Muzeju. U HGZ–ovoj zbirci rara čuvaju se četiri razglednice koje je Tijardović dizajnirao oko 1920. za seriju »Internacionalni plesovi« za-grebačkog izdavača Josipa Čaklovića. To je bila samo jedna od njegovih serija razglednica koje su bile jako popularne, a i danas se cijene među skupljačima.

Bersina reakcija na dizajnU svojem izdanju ciklusa Maštanja Dore Pejačević iz 1920., Čaklović na-javljuje zbirku Melodije Josipa Canića. Prema toj reklami, naslovnica Melodija je »remek djelo štamparskog produkta i grafi čke umjetnosti, pa je ukras sva-kog glazbenog doma (...) omot je izra-djen u najljepšim bojama i u narodnoj ornamentici«. Autor uistinu posebne naslovnice slikar je i scenograf Marko Rašica (1883.–1963.), brat poznatijeg Božidara Rašice, arhitekta i scenogra-fa. Ambiciozna izdanja nažalost nisu pomogla Čaklovićevom poslovanju i nakon 1924. zatvorio je tvrtku. Da se vratimo Maštanjima: na vinjeti na poleđini korica nalaze se inicijali izda-vača, dok su inicijali dizajnera »R.T.« ostali nerazriješeni. Radi li se o Ra-dovanu Tommaseu (1895.–1924.), Tijardovićevom vršnjaku i prijatelju, koji će umrijeti ne navršivši 30 godina života? Vjerojatno ne, jer se Tomma-seo uvijek potpisivao punim imenom. Za izdanja popijevaka svojega prijate-lja, Tommaseo je dizajnirao dvije na-slovnice (Milovô sam i Bijela serenata), a objavio ih je Edition Slave. Riječ je o bečkoj izdavačkoj kući čiji je vlasnik bio Dubrovčanin Milan Obuljen. U nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata Obuljen je objavio mno-go izdanja hrvatskih, srpskih i slovenskih skladatelja, a više od 30 naslovnica dizajnirao je Ivo Tijardović.

Među drugim dizajneri-ma, uz Tommasea, nala-zio se i Dušan Janković (1894.–1950.), srpski slikar i grafi čar. Svoj je nestandardan dizajn na-slovnice Manojlovićeve popijevke Molba poslao iz Pariza gdje je upravo

te 1921. završio studij na École Nationale Supérieure des Arts Décoratifs. Raz-doblju art décoa korištenje ljudskog tijela nije bilo strano, bilo da se radi o stiliziranoj fotografi ji akta na spomenutoj naslovnici ili crtežu golišave Sreće, lika iz Bersine opere Po-stolar od Delfta. Bersa je 26. siječnja 1918. zapisao u dnevnik: Jutros je došla iz štamparije 2. korektura od Postolara. Jutros je poslao slikar Hans Neumann sliku (klišee) za kopertinu (izva-na) od Klavierauszuga od Postolara, upravo je divna! izvanredno i originalno izmišljena — postolar Piét (crna boja) sjedi i radi, a po-vrh njega kao fantomi = Sre-ća i Smola (Dnevnik i Us-pomene, HGZ, 2010., str. 213). Rijedak je to primjer svjedočanstva reakcije ne-kog skladatelja na prvi su-sret s dizajnom naslovnice svojeg djela. Bersa je tada radio kod bečke izdavačke kuće Doblinger koja je i

objavila klavirski izvadak te opere. A slikar Hans Neumann (1888.–1960.) kojega spominje u Dnevniku, bio je iz-među dvaju svjetskih ratova jedan od vodećih grafi čkih dizajnera u Beču.

Iz radionice ruskih emigranataKad smo kod istaknutih likovnih umjetnika, moramo spomenuti Na-taliju Sergejevnu Gončarovu (1881.–1962.), rusku slikaricu i grafi čarku. Na naslovnoj stranici klavirske skladbe Lorda Bernersa Le poisson d’or (Lon-don: Chester, 1919.), neuobičajeno velikim slovima je naglašeno da dizajn potpisuje Gončarova. To je bila samo jedna od njezinih suradnji sa sklada-teljima; poznata je po inscenacijama i kostimima koje je radila za balete

Djagiljeva i Stra-vinskog. K tomu je u međuratnom razdoblju bila najcjenjeniji sce-nograf u Francu-skoj. Stravinski se, kao što je po-znato, u Švicar-skoj 1919. godine družio s Majom Strozzi i njezi-nim suprugom Belom Pečićem, a u njihovom je domu upo-znao i mladog Jozu Kljakovića (1889.–1969.). Upravo je Klja-kovićev crtež za plakat i program koncerta brač-nog para Strozzi — Pečić u Züri-chu 1919., jedan od najpoznatijih

iz razdoblja art décoa, s dva ljudska lika unutar okvira što ga čine breze i lastavice. Drugi je ruski emigrant na HGZ–ovoj izložbi Vladimir Ivanovič Žedrinski (1899.–1974.). Od 1939. do odlaska u Pariz 1950. bio je sce-nograf i kostimograf u zagrebačkom HNK–u, a sudjelovao je kao scenograf i u Miletićevom fi lmu Lisinski 1944. godine. Za naslovnice časopisa Zvuk 1933. izradio je karikature skladate-lja, od kojih je najzanimljiviji portret Josipa Štolcera Slavenskog, izrađen u negativu.

Obje zagrebačke izložbe o art décou mogu se odlično kombinirati: uz mnogo Tijardovića, na oba su mjesta izložene kreacije Tommasea, Otta Antoninija — u HGZ–u je to naslov-

nica klavirskog izvatka (crvenokose!) Medvedgradske kraljice, opere Luje Šafraneka — Kavića i Ljube Babića (doduše, moramo priznati da se nje-gov crtež ubave livade na klavirskom izvatku Lisinskijevog Porina iz 1919. stilski ne uklapa u art déco). Plakat za Studio Gussich–Feller, privatnu glazbe-nu školu u Basaričekovoj 3, nadopu-njuje dopis vlasnika škole, Marijana Fellera HGZ–u 1933. godine — u zaglavlju je isti dizajn: otvoreni klavir i siluete ljudi u publici.

Tomislav Krizman (1882.–1955.) izra-dio je kostime za praizvedbu opere Vilin veo Petra Konjovića 1917. go-dine; upravo je nacrt jednog od tih kostima bio izložen u Parizu 1925. na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti, ključnoj za art déco. Konjo-vić je u godini praizvedbe tiskao kla-virski izvadak svoje opere u Zagrebu, u vlastitoj nakladi. Dakle, za vrijeme Prvog svjetskog rata investirao je u izdanje u kojemu je, štoviše, objavio i tri table u boji, s crtežima Krizmanove scenografi je za svaki čin opere. Diza-jn izdanja i danas privlači pozornost, dok sama opera nakon 1926. nije više nikada izvedena u Zagrebu...

I na kraju, o jednom računu. Godine 1937. u velikoj obnovi zgrade HGZ–a načinjeni su takozvani terazzo podovi po kojima i danas koračaju publika i studenti Muzičke akademije. Velike crvenkaste i bijele kamene ploče po-stavila je tvrtka Škaberna, sa sjedištem »nasuprot Samoborskog kolodvora«, danas tvrtka Samoborka u Ulici Bo-židara Adžije, blizu nekadašnjeg ko-lodvora »Samoborčeka«. Na crtanom logotipu tvrtke ponosno se uzdižu ni više ni manje nego — neboderi, čime je račun star 74 godine uistinu zaslu-žio svoje mjesto na izložbi.

PO

VIJ

EST

Blagoje Bersa: Postolar od Delfta, klavirski izvadak, Wien: Doblinger, 1918., Dizajn naslovnice: Hans Neumann

Gisela Beck: Minuet za klavir, Wien: Edition Slave, cop. 1919., Dizajn naslovnice: Ivo Tijardović

Josip Canić: Melodije, izabrane skladbe 1905–1918., Zagreb: Čaklović, 1919., Dizajn naslovnice: Marko Rašica

cant 168 07.indd 6cant 168 07.indd 6 27-May-11 9:47:59 AM27-May-11 9:47:59 AM

Page 7: Cantus 168

7BROJ 168, LIPANJ 2011.

SKLADATELJ JURICA POPOVIĆ U POVODU TRIDESET GODINA POSTOJANJA SKUPINE TROTAKT PROJEKT PRIPREMA MULTIMEDIJALNO DOGAĐANJE

Zvuk koji je bio brži od vremenaGlazbena industrija uvijek traži hit i stoga je logično da smo imali problema jer smo težili potpuno drugačijem zvuku od traženoga. Ne mogu nikoga okriviti za neobjavljivanje albuma samo zato što nije razumio naš izričaj jer ga je gledao kroz prizmu pop pjesme.

Razgovarao: Jure Ilić

Jedna od najvažnijih hrvatskih subkulturnih pojava osamdesetih

godina svakako je bila skupina Tro-takt projekt koja je svojim multimedi-jalnim pristupom glazbi i inovativnim zvukom najprije oduševila kritičare tada popularnog lista Polet, a potom i domaću klupsku publiku. Pobjedom na Yurmu (Yu rock moment) što ga je organizirao Polet u vrlo žestokoj konkurenciji, Trotakt projekt ponudio je zvuk sličan onome što je dolazio s britanske scene, a trpki i očigledno proživljeni tekstovi pjesama pridono-sili su njihovoj originalnosti. Atmos-fera koju su stvarali podsjećala je na fi lmski megahit »American graffi ti«, a korištenje različitih medija u promo-ciji skupine postao je, nakon Trotakt projekta, opći standard. Njihov zvuk je bio toliko jedinstven da su 1983. go-dine nastupili i u programu Muzičkog biennala Zagreb.

U povodu tridesete obljetnice Trotakt projekta razgovarali smo s Juricom Popovićem, glavnim »ideologom«, skladateljem i tekstopiscem grupe. Popović se do danas profesionalno bavi glazbom, a njegova skupina pre-tvorila se u pop–sastav Gracia, u koje-mu pjeva Matija Vuica, poznata i kao uspješna modna dizajnerica, a Popović je standardni član nogometne ekipe »Humane zvijezde«, zajedno s drugim popularnim glazbenicima.

Trideset godina od prvog javnog nastu-pa skupine Trotakt projekt obilježit ćete nizom akcija i posebnim nosačem zvuka. Možete li se danas prisjetiti početaka i opće situacije u glazbi koja je tada vla-dala u nas?

Tadašnja glazbena rock scena kores-pondirala je s aktualnim vodećim sce-nama, a to su bile britanska i donekle američka. Naša je bila treća najveća

u svijetu, što se tiče novih trendova u glazbi, a to je danas opće poznato i prihvaćeno. Takva je situacija bila vrlo poticajna i inspirativna, pa sam se i ja htio izraziti jer je taj pogled na glazbu preferirao više ideju nego virtuozno tehniciranje i skupe instrumente, što je mnoge tada ohrabrilo, pa i mene.

Kako ste se odlučili za vlastiti zvuk i tko su Vam bili uzori?

Do toga je došlo, rekao bih, prirodnim putem — dok sam učio svirati gitaru i malo klavir uvijek sam nešto impro-vizirao, nikada nisam odsvirao nečiju tuđu kompoziciju. Težnja biti drukčiji spontano me je dovela do toga da ne želim imati klasičnu konstrukciju u pjesmi (uvod, A dio, B dio i refren). Htio sam da ona izgleda, fi gurativno

rečeno, kao neka izmaglica koja se polako transformira pod utjecajem povjetarca. Paralelno s tim razmi-šljanjima vani se pojavila nova scena koju nisam imao gdje čuti, ali čitajući tadašnje listove kao Polet, Studentski list i Džuboks pokušavao sam za-misliti kako zvuče te grupe. Tako se znalo dogoditi da nas tadašnji kritičari uspoređuju s nekim recentnim izvo-đačima, a da ih mi, zapravo, nikada nismo čuli. Neki to nazivaju sinkroni-zacijom. Nitko nam nije bio uzor, to su više bile refl eksije.

Kako ste iz malog grada otišli u Zagreb, veliko glazbeno i medijsko središte?

Studirao sam u Splitu, ali sam odu-vijek htio živjeti u Zagrebu za kojega mislim da je kulturološki konstantno ravnopravan drugim svjetskim metro-polama. Idealan razlog za preseljenje je bila glazba, a i Matija je već studi-rala u Zagrebu. Ipak, još jednom, ta težnja biti drukčiji, pa i pomalo tvrdo-glav, dovela je do toga da smo uporno ponavljali da smo grupa iz Metkovića, iako smo cijelo vrijeme u stvari djelo-vali iz Zagreba. To je bila otežavajuća okolnost, pogotovo u zemlji od dvade-set milijuna stanovnika, a s obzirom da su se oduvijek sva bitna događanja odvijala u velikim gradovima gledali su nas često s omalovažavanjem. Ta težnja biti iz provincije imala je svoju pozadinu u tome što su mnoge grupe u Velikoj Britaniji bile izvan Londona što nije bio nikakav problem za njiho-vo uspješno djelovanje. Na žalost, ideja nije kod nas zaživjela. Tada sam isti-cao da stvaranje glazbe u maloj depre-sivnoj sredini ima inspirativnu moć, pogotovo za vrijeme »mrtve južine«.

Što Vam se danas čini da je bilo presudno u kritičarskom prihvaćanju Vaše glazbe?

Iskrenost, ali i originalnost jer je kod tih pjesama bilo i avangardnih utjecaja. Tada mi se »motala« po glavi slika iz dje-tinjstva kada sam gledao na televiziji neki prilog, a to je jedino moglo biti s Muzičkog bie-nnala Zagreb gdje umjetnik prosipa rižu po žicama klavira i tako pro-izvodi zvuk. Na kraju smo i mi svi-rali na Biennalu.

Kako ste pobijedili na Yurmu?

Jednostavno smo poslali na natječaj demo kazetu snimljenu na Radio Metkoviću, ne očekujući pri tome ništa, niti smo ikoga poznavali u ta-dašnjem Poletu koji je bio organizator natječaja. Urednici su bili odušev-ljeni jer su i oni bili na istim valnim dužinama.

Koga ste sve imali u grupi?

Htio sam tada aktivirati sve što vri-jedi u Metkoviću u nekom izražajno umjetničkom smislu. Tako da je tu bio jedan akademski kipar, slikar, arhitekt, fotograf, glumac, režiser, vr-hunski elektroničar i naravno mladi glazbenici srednjoškolci, uključujući Matiju Vuicu i mene. Mislim da smo uspjeli postići određenu »kemiju« jer su svi dali kreativni obol i umjetnički se izrazili kroz Trotakt projekt.

Trotakt projekt teško je dolazio do nosa-ča zvuka. Tko je bio kriv ili još bolje, što je bilo krivo za to?

Glazbena industrija uvijek traži hit i s toga je logično da smo imali pro-blema jer smo težili potpuno druga-

čijem zvuku od traženoga. Ipak mi je zadovolj-stvo što se takav naš pristup glazbi danas etablirao u svijetu, a i kod nas nekako funk-cionira. To znači da smo bili puno ispred vremena. Ne mogu nikoga okriviti za neo-bjavljivanje al-buma samo zato što nije razumio taj izričaj jer ga je gledao kroz priz-mu pop pjesme. S druge strane i mi smo čvrsto stajali na toj poziciji bez imalo odstupanja. Kasnije smo, već

izmoždeni, frustrirani i očajni, ipak napravili dva pop singla za Jugoton (Rolana, Zaplešimo) i sve to kao neko sarkastično dokazivanje sebi i drugi-ma da nije problem uzeti neki vanjski uzor, kopirati ga i kod nas predstavi-ti. Htjeli smo se narugati svima, a na kraju najviše sebi.

Jeste li imali podršku nekih institucija? Jeste li zarađivali autorske honorare?

Zapravo, jedina konkretna podrška, svijetla točka i utočište bila je zaštita autorskih prava koja nam je davala dignitet, neku sigurnost i budila unu-tarnju snagu za daljnje djelovanje. Na sreću, danas Hrvatska, jedina u regiji ima, preko HDS–a i ZAMP–a, po svjetskim standardima uređenu za-štitu autorskih prava što nam uvelike olakšava život i kao što rekoh, daje nam na važnosti. Tako da uvijek mogu reći ja sam skladatelj jer za to imam i pravnu potvrdu.

Kada ste odlučili da je život Trotakt projekta završen?

Kronično iscrpljivanje i natezanje s diskografi jom neminovno je dovelo do umora i apatije članova, tako da su po-malo odustajali i napuštali grupu. Kao diskofi l i nesuđeni rock kritičar (često pisao pod pseudonimom, op. a.) znao sam vrlo dobro u kakve su zamke upa-dali drugi kada su pokušavali s novim članovima umjetno održavati »mrtva-ca na životu«. To je bio kraj.

Kako je nastala Gracia?

Ostalo nas je troje i htjeli smo od glazbe živjeti. Ipak, da bismo zadržali posebnost, odlučili smo raditi etno–dance, opet malo ispred vremena, ali ipak uspješno. Ta priča još uvijek traje, ali u dvoje.

Koliko je Vašoj glazbi koristilo Matijino uspješno bavljenje modom?

Zapravo je to dvosjekli mač jer je Ma-tija na modnom planu vrlo uspješna i ljudi teško mogu percipirati da netko može raditi dvije stvari u životu s istim žarom, ali s druge strane, moda joj omogućuje veću medijsku prisutnost.

Što biste danas, gledajući unazad, pro-mijenili u vlastitoj karijeri?

Više bih vjerovao u sebe i uzeo bih prodornost Zdravka Mamića.

Što ste pripremili za obljetnicu Trotakt projekta?

Polazeći od toga da imam veliku arhi-vu djelovanja grupe, od snimki, pre-ko fotografi ja, dijapozitiva, stripova, tekstova, videa, novinskih isječaka, do modnih uzoraka i crteža, što svakako predstavlja raritetni dokument jedno-ga vremena u hrvatskoj glazbi i kulturi ranih osamdesetih godina, želim to obraditi, digitalizirati i arhivirati u hrvatskim kulturnim institucijama poput Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt, Nacio-nalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatske fi lmoteke i Instituta hrvatske glazbe. Finalni čin će biti snimanje doku-mentarnog fi lma u kojem gostuju mnogi relevantni i priznati suvreme-nici i sudionici toga vremena i kul-turnih zbivanja u nas. S obzirom da realizaciju projekta u najvećem dijelu fi nanciramo sami, namjera nam je još poslati dopise na razna mjesta te za-tražiti pomoć.

Prije svega ću reći svim članovima Trotakt projekta da su bili netko i ne-što i da su bili važni u hrvatskoj su-bkulturi onoga vremena, a danas bi to već trebala biti kultura jer su u projekt bili uključeni moda, strip, video, foto, dijaprojekcije i naravno, glazba. Kao kuriozitet bih dodao da smo, razmi-šljajući kako pobuditi sva čula čovjeka, često znali prostor u kojemu nastupa-mo oplemeniti nekim mirisom. Ipak smo mi bili konceptualisti.

Dodao bih na kraju pitanje i odgo-vor koje glasi: Zašto smo skrenuli u popularnu glazbu? Zato što smatram da je ovaj život dualan i satkan od duhovnog i materijalnog svijeta i da mi je dužnost zadovoljiti obje strane. Bez jedne od navedenih, život bi bio nepotpun. Kako kaže stari mističar Hermes Trismegistos: »Kako gore, tako dolje«.

RA

ZG

OVO

RI

ZA ERU VELIKA PODRŠKA PERE GOTOVCATek ste s Gracijom imali nekoliko ve-likih nacionalnih hitova. Navodno je i Pero Gotovac bio vrlo zadovoljan Vašom obradom Ere njegova oca Ja-kova. Možete li se malo prisjetiti toga razdoblja u Vašem stvaralaštvu?

Povratkom iz rata gdje sam otišao dobrovoljno na južni front, trebalo je nekako preživjeti i dragi Bog je poslao inspiraciju za pjesmu Linđo. Dalje ni-šta nije bilo isto. Potvrdu tog našeg smjera i rada dao je i gospodin Pero Gotovac kada sam došao kod njega pitati za dozvolu obrade naslovne teme iz opere Ero s onog svijeta. Tada smo se sprijateljili i često razgovarali o glazbi. Nekako u to vrijeme postao sam i redovni član Hrvatskog društva skladatelja. Njegova podrška puno mi je značila i na tome mu se i ovom prili-kom zahvaljujem, to se ne zaboravlja.

Jurica Popović

IGO

R K

ELČ

EC

Trotakt projekt

NIK

OL

A V

KO

VIĆ

cant 168 07.indd 7cant 168 07.indd 7 27-May-11 9:48:05 AM27-May-11 9:48:05 AM

Page 8: Cantus 168

8 BROJ 168, LIPANJ 2011.

UZ PRAIZVEDBE DJELA DAVORINA KEMPFA NA KONCERTU ZBORA HRT–A 22. VELJAČE 2011. TE KREŠIMIRA SELETKOVIĆA I SRĐANA DEDIĆA NA KONCERTIMA ZAGREBAČKIH SOLISTA 22. VELJAČE I 22. OŽUJKA 2011.

Glazba iz glazbeKempf postojeće harmonijske i motivičke obrasce uklapa u nove formalne i izvodilačke okvire, dok Seletković postojeći formalni i izvodilački okvir puni novim glazbenim sadržajem

Piše: Trpimir Matasović

Davorin Kempf, posljednji student kompozicije u klasi Stjepana Šu-

leka, jedan je od rijetkih skladatelja proizašlih iz te škole koji se nikada nije distancirao od baštine svog uči-telja. I, koliko god to paradoksalno zvučalo, možda je upravo zbog toga uspio pronaći vlastiti glazbeni izraz, samosvojniji od onih koje su razvili svi oni brojni Šulekovi nasljednici koji su deklarativno odbacivali Učiteljeve estetske zasade, ali su i dalje ostali op-terećenima njegovom sjenom.

Kempf će, pak, i danas eksplicitno na-glašavati, u osnovi (i), šulekovsku ideju nastanka glazbe iz glazbe. Stoga, kao što je Šulekov opus svojevrstan kom-pendij literature devetnaestoga stolje-ća, tako i Kempfova djela neumorno crpe nadahnuće, pa i glazbenu gra-đu, iz nepresušnoga vrela umjetničke glazbe zapadne tradicije. Kempf je pritom, doduše, bitno širih nazora od svog Učitelja — u potrazi za potica-jima on će posegnuti dalje u prošlost, a u skladateljsko–tehničkim postup-cima otvoreniji je iznašašćima glazbe druge polovine dvadesetoga stoljeća.

Skladateljska sintezaVrijednu priliku uvjeravanja u sve navedeno pružio je koncert Zbora HRT–a iz ciklusa Sfumato održan pod dirigentskim vodstvom Tončija Bilića 22. veljače u Muzeju Mimara. Tom su prilikom izvedene tri Kempfove skladbe, a ujedno je to bila i prilika za promociju notnog izdanja skladatelje-vih zborskih djela koje je objavio Mu-zički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb.

Kempfova skladateljska sinteza u sva-kome od triju odabranih djela ispolja-va se na različit način — Agnus Dei za ženski zbor poziva se na baštinu Ars nove, dok tom prilikom praizvedena skladba Cantate Domino predstav-lja hommage Ivanu Lukačiću — bez citata, ali s obilatim korištenjem ri-tamskih i harmonijskih specifi čnosti ranobaroknoga sloga. Najobuhvatniju sintezu predstavljala je skladba Pater noster u kojoj se susreću naizgled po-sve raznorodni elementi — od meliz-matike gregorijanske provenijencije, s odzvucima ekstatičnih jubilacija Hildegarde Bingenske, pa sve do ale-

atoričkih parlando odsjeka koji kod Kempfa zadobivaju začudno arhaičan prizvuk.

Sjenu na ovaj koncert, obilježen vrsnim interpretacijama Zbora HRT–a i Tončija Bilića, baca ostatak programa posvećen dje-lima suvremenog američkog skladatelja Erica Whitacrea. Hipertonalitetni slog, u kojem vrhunac hinjene »suvremenosti« predstavljaju povremeni dijaton-ski klasteri, ostavlja dojam loše imitacije stila takozvanih svetih minimalista o čijim bi se umjet-

ničkim dosezima također dalo raspravljati. A kad još pročitamo da je skladatelju pri pisanju jedne od izvede-

nih skladbi »primarna glazbena po-buda bila šutnja«, ne možemo se ne zapitati zašto tu svoju pobudu nije do-sljednije proveo u djelo. I još važnije, zašto, umjesto Whitacreovih skladbi, nije izvedeno još koje Kempfovo dje-lo — primjerice, Figura circulorum, (zasad) najkompleksnija, ali vjerojat-no i njegova najkompleksnija zborska partitura.

Širenje zvukaIste je večeri, ali u Hrvatskom glazbe-nom zavodu, praizvedeno i jedno djelo prvog Kempfova studenta kompozicije — Krešimira Seletkovića — i ako se iz Mimare dovoljno brzo nakon završet-ka koncerta Zbora HRT–a odjurilo u HGZ, stiglo se prisustvovati i tom po-sljednjem djelu na programu koncer-ta Zagrebačkih solista. Seletkovićev Concerto à tre dio je projekta Zagrebač-kih koncerata — ciklusa šest novih dje-la skladanih za Zagrebačke soliste, od kojih svako treba predstavljati odgovor na jedan od Bachovih Brandenburških koncerata. U odnosu na prethodna dje-la ciklusa — Tarbukov Concentus Za-

grebiensis i Šipušev Ein neues Agramer KonzePt — Seletković se bitno doslov-nije drži Bachova formalnog okvira i uloge pojedinih instrumenata unutar izvodilačkog sastava (predložak je ov-dje Treći Brandenburški koncert), ali se zato u izboru glazbene građe više od-miče od lajpciškog majstora. Na neki način to predstavlja suprotan pol ide-je stvaranja glazbe iz glazbe od onog Kempfova: Kempf, naime, postojeće harmonijske i motivičke obrasce ukla-pa u nove formalne i izvodilačke okvi-re, dok Seletković postojeći formalni i izvodilački okvir puni novim glazbe-nim sadržajem.

Upravo je zbog toga Seletkoviću bilo moguće stvoriti skladbu koja je i da-lje prepoznatljivo njegova. Osobito je to slučaj s prvim stavkom temeljenim na, za Seletkovića tipičnom, koncep-tu »širenja« zvuka iz nukleusa jednog jedinog tona, postupnom gradnjom sklopova temeljenih na sekundama. Pritom se i ritamski pokret postupno usitnjava, na način srodan onome iz Bachovih passacaglia. Poveznicu s Trećim brandenburškim koncertom predstavlja, pak, »solističko« isticanje čas jedne, čas druge dionice. Čemba-lo Seletković uključuje tek u drugom stavku, u kojem kvaziimprovizacijska dionica tog glazbala predstavlja neskri-veni hommage Bachovom predlošku. Još očitije pozivanje na Bacha prisutno je u završnici djela — u vehementnom fugatu, u kojem je, među ostalim, Se-letković (za razliku od Tarbuka i Ši-puša) dosljedno proveo u djelo ideju čembala kao continuo glazbala.

Iskrivljeno zrcalo i kaleidoskopMjesec dana kasnije, na sljedećem pretplatničkom koncertu u Hrvat-skom glazbenom zavodu, Zagrebački solisti izveli su, među ostalim, i dva

djela Srđana Dedića. Uz praizvedbu Četvrtog zagrebačkog koncerta, na pro-gramu je bio i njegov Concerto grosso. Razlike između tih dvaju djela su ve-like, no u njima je i dalje prepoznatljiv isti skladateljski rukopis. Ranija sklad-ba (napisana za vrijeme studija kod Stanka Horvata — Šulekova đaka!) u formalnom smislu, ali i na razini instrumentacijskih i motivičkih gesti, prilično jasno slijedi barokne obrasce, s izmjenama ritornella i solističkih od-sjeka te kontrastiranjem concertina i concerta grossa.

Nasuprot tome, Četvrti zagrebački koncert, u odnosu na već praizvedena djela Mladena Tarbuka, Berislava Ši-puša i Krešimira Seletkovića, donosi najveći odmak od zadanog Bachovog predloška. Na prvi pogled, čini se kao da je Dedić zadržao samo izvodilački sastav i ulogu pojedinih instrumenata unutar tog sastava — čak je i broj stava-ka smanjen s tri na dva. No, kao i Con-certo grosso, i Četvrti zagrebački koncert, zapravo, barata istim (neo)baroknim »formulama« i »gestama«, ali na druk-čiji način. Dok je u ranijem djelu riječ o pogledu na barok iz »iskrivljenog zr-cala«, u novoj skladbi građa kao da je razlomljena na fragmente i stavljena u svojevrstan »kaleidoskop«. No, prem-da slijed tih fragmenata može isprva ostaviti dojam nasumičnosti, skladba se u konačnici sklapa u zaokruženu cjelinu, objedinjenu ne samo na ja-sno prepoznatljivoj motivičkoj razini, nego i kroz nešto manje transparen-tnu, ali ipak čvrstu formalnu struktu-ru. U tom smislu, Dedić, zapravo, kao i Kempf i Seletković, ali i on sâm u Concertu grossu, i ovdje zastupa načelo stvaranja glazbe iz glazbe. Jer, kakve god ona preobrazbe prošla u Četvrtom zagrebačkom koncertu, barokna prove-nijencija njene motivičke i formalne građe i dalje je jasno prisutna.

PR

AIZ

VE

DB

E

SIMFONIJSKI STAVAK SRĐANA DEDIĆA ZA ZAGREBAČKU FILHARMONIJU

Rezime uz misao o profesoru Horvatu Skladatelji su se uvelike raspisali.

Praizvedbe slijede jedna za dru-gom, djelomično i stoga što je ovo bi-ennalska godina, godina institucije čiji je običaj naručivanje djela, a praizvedbe važan dio programa. Ali u tom vrijed-nom novom zgusnutom slijedu pra-izvedbi iskazuje se i ishod ranijih na-rudžbi drugih ansambala. Jednostavno nazvanu skladbu Simfonijski stavak, Srđanu Dediću (1965.), u ime dobrih običaja brige o hrvatskom stvaralaštvu, naručila je Zagrebačka fi lharmonija i praizvela 25. veljače. Tako se u Lisin-skom novo djelo našlo na redovnom koncertnom programu u ciklusu Cr-vena oktava. Filharmonija je Dedićev Simfo-nijski stavak praizvela na koncertu u spomen Lovri pl. Matačiću u uglednom društvu s Bartókovim Prvim koncertom za klavir i or-kestar i Brucknerovom Četvrtom simfonijom u Es–duru, sve pod urednim, ali nepoticaj-nim dirigentskim vodstvom austrijskog gosta Martina Siegharta. »Skladajući, često sam mislio na svog prvog profesora kompozicije i na njegove mudre savjete koje mi je davao o skladanju za orkestar. Tako da je skladba s namjerom naslovljena kao i jedno rano djelo dragog učitelja i velikog humanista — Stanka Horvata«, zapisuje Srđan Dedić uz svoju novu skladbu. Narudžbe djela za simfonijski orke-

star nisu svakodnevna pojava, prava je rijet-kost »doći na red«, pa je zacijelo to veći izazov, odgovornost i opterećenje za autora. Dedić, skladatelj danas već srednje i etablirane gene-racije, odlučio je zato na svoj način rezimirati, podvući crtu i zbrojiti raznolika stvaralačka iskustva suvremenog izraza. I u tome uspio. U zapravo sažetu Simfonijskom stavku koristi generirane polifone strukture, modalnost, na-znake melodijskih linija, pravilne i nepravilne ritamske i metričke obrasce, donosi sasvim vlastit, osebujan osjećaj za orkestralne boje. A dramatičnost izraza, napetost tijeka, osvrće se i priziva primamljivu kasnoromantičarsku gestu. (Maja Stanetti)

PR

AIZ

VE

DB

E

PR

AIZ

VE

DB

E

Renata Penezić, Borivoj Martinić Jerčić, Pavao Mašić, Tomislav Fačini i Zagrebački solisti u HGZ–u

Srđan Dedić i Martin Sieghart pred Zagrebačkom fi lhar-monijom

FRANO ĐUROVIĆ: KIŠOBRAN ZA DVIJE

U sklopu programa koji su violončelistica Jelena Očić — Flaksman i orguljašica Ljerka Očić predstavile na 6. kućnom koncertu Iz salona Očić 28. travnja, praizvedena je kraća dvodijelna

skladba Kišobran za dvije Frane Đurovića, posvećena sestrama Jeleni i Ljerki.

Kišobran 1 (Lento e molto espressivo) predstavlja oba instrumenta — orgulje i violončelo — pola-ganim mračnim uvodom dugih tonova u dubokim registrima iz kojega izranja vrlo lijepa pijevna tema na violončelu, s efektnim pizzicatom na kraju. Kišobran 2 (Allegro) temelji se na više melo-dijskih i ritmičkih kontrasta. Zanimljiv je i dinamičan, kao i vrsne umjetnice kojima je posvećen i koje su djelo u cjelini uspješno predstavile u Salonu Očić. Iako je kombinacija orgulja i violončela rijetkost u izvođačkoj praksi, vrlo je apartna, ali i poticajna. No, zbog praktičnosti češćih izvedbi toga zanimljivog opusa, bilo bi vrijedno prilagoditi ga i drugim instrumentima odgovarajućeg registra, što je bila uobičajena praksa u povijesti glazbe. To su uostalom darovite umjetnice i poka-zale u preostalom dijelu programa sastavljenog od pretežito manje poznatih, ali itekako vrijednih skladbi baroknog razdoblja čiji su autori Johann Ernst Galliard, Jean–Baptiste Barrière, Francois Couperin, Louis de Caix d’Hervelois i Antonio Vivaldi. (Višnja Požgaj)

Frano Đurović

cant 168 07.indd 8cant 168 07.indd 8 27-May-11 9:48:07 AM27-May-11 9:48:07 AM

Page 9: Cantus 168

9BROJ 168, LIPANJ 2011.

CIKLUS OD ŠEST ORKESTRALNIH KONCERATA NA 26. MBZ–U

Zaključak dostojan zvijezdePiše: Ana Vidić

T ijekom jedanaest dana Muzičkog biennala Zagreb, standardne ve-

černje koncertne termine zauzeli su nastupi orkestara na najposjećenijoj koncertnoj lokaciji u Zagrebu — Dvorani Vatroslava Lisinskog. Pet, od ukupno šest orkestralnih konce-rata u tom terminu, ostvareno je kao suradnja MBZ–a i redovitih ciklusa četiriju institucija — Zagrebačke fi l-harmonije, Lisinski subotom, Kon-certne direkcije Zagreb i Majstorskog ciklusa HRT–a. Od toga je, kako i priliči, odskakao samo prvi koncert 7. travnja: uz zvukove budilica u in-stalaciji mladog estonskog skladatelja Üla Krigula, svečano je otvoreno 26. izdanje Muzičkog biennala Zagreb, najprije prigodnim govorima, a potom nastupom Zbora i Orkestra Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Pod vodstvom Mladena Tarbuka, mladi su glazbenici energično ostvarili prvi

bienalski program pun simbolike: pe-deset godina nakon prvog Muzičkog biennala, budući nositelji hrvatskog glazbenog života izvodili su djela do-ajena novije hrvatske glazbe — Ive Maleca i pokretača Biennala, Milka Kelemena. Znatna je odgovornost bila izvoditi djela nastala u neposrednoj vremenskoj blizini prvoga festivala — Malecovu Sigmu i Pokrete u boji te Ke-lemenov Koncert za klavir i orkestar u čijem se tradicionalnom ustrojstvu sjajno snašla mlada pijanistica Jelena Pavić. Nije stoga izostao ni dodatak — Ricercare Berislava Šipuša. U skla-du s posvetom prvim protagonistima MBZ–a, od 1961. godine nadalje, program je zaključen ostvarenjem velikana čija je osobna prisutnost ta-kođer obilježila bienalske početke — Simfonijom psalama Igora Stravinskog.

Zagrebačka fi lharmonija sljedećeg je dana otvorila niz koprodukcijskih koncerata MBZ–a i spomenutih ci-klusa, ugostivši Simfonijski orkestar Filharmonije Witolda Lutosławskog iz Wroclawa i Zbor Hrvatske radiotele-vizije pod ravnanjem Tončija Bilića. Prvi dio programa bio je posveta, prije pet godina preminulom Igoru Kulje-riću, pa su gosti iz Wroclawa nastup

započeli Koralnom predigrom, djelom nastalim 1980. na poticaj Lovre Ma-tačića u čast Josipu Štolceru Slaven-skom, a revidiranom 1997. godine. Upravo se ta druga verzija mogla čuti drugog dana MBZ–a, nakon čega je, kao solistica u očevu Koncertu za ma-rimbu, nastupila Ivana Bilić. Virtuo-zni tretman solističkog instrumenta i raznolika pojavnost orkestra svjedoče o jedinstvenom uratku iz nedavne hr-vatske glazbene baštine, ali i o bliskoj suradnji oca i kćeri pri oblikovanju partiture. Ivana Bilić nastupu je dala i autorski doprinos, premijerno izvevši svoju novu skladbu Wild Rose, nastalu za Međunarodno natjecanje iz ma-rimbe 2012. u Salzburgu. Drugi dio programa bio je, pak, posveta Witol-du Lutosławskom. Njegove Tri pjesme Henria Michauxa bile su još jedno prigodno podsjećanje na biennalske početke: naime, djelo je Lutosławski

napisao na n a r u d ž b u Slavka Zlati-ća, tadašnjeg r a v n a t e l j a Zbora Radio Zagreba te je praizvedeno 1963., daka-ko na MBZ–u. Tada je Zborom rav-nao Slavko Zlatić, a or-kestrom sam autor, dok su u ovogodiš-njoj izvedbi

kompleksne uloge pripale Luki Vuk-šiću, odnosno Tončiju Biliću. Koncert za orkestar u izvedbi orkestra koji nosi autorovo ime, dodatno je potvrdio značaj bogate autorske ostavštine Wi-tolda Lutosławskog.

Orkestar veronske Arene Zahvaljujući suradnji MBZ–a i ci-klusa Lisinski subotom, publika je trećega dana Festivala mogla prvi put u Hrvatskoj doživjeti nastup Orke-stra Zaklade veronske Arene i to pod ravnanjem slovenskog maestra Marka Letonje. Vrhunski orkestralni sastav, specijaliziran prije svega za operne izvedbe, jednako je cijenjen i na su-vremenoj glazbenoj sceni, pa tako redovito, među ostalim, nastupa i na Festivalu suvremene glazbe venecijan-skog Biennala. Program zagrebačkog nastupa mogao bi se, u većoj mjeri negoli je to bio slučaj s ostalim kopro-dukcijskim orkestralnim koncertima, nazvati kompromisom između zado-voljavanja ukusa standardne publike ciklusa Lisinski subotom i ispunjava-nja težnji za novim uvijek otvorenih posjetitelja Biennala. Opusi talijanskih autora, starih znanaca MBZ–a, jedna praizvedba, čak tri solista te vrhunski

orkestar i dirigent pružili su u tom smislu dovoljno atraktivan program. Naglasak na melodiji i ugledanje u noviju ili stariju tradiciju obilježili su prvi dio večeri sa skladbom Requies Luciana Beria, Koncertom za violinu i orkestar Jeliel Carla Galantea, u koje-mu se istakao solist Günther Sanin te Koncertom za klavir i orkestar Bruna Maderne, s pijanistom Aldom Orvie-tom. Drugi dio, osmišljen kao posveta ljudskim tragedijama, donio je Rekvi-jem za Svjetski trgovački centar nedavno preminulog Gianpaola Corala kojemu je umjetnički ravnatelj MBZ–a Beri-slav Šipuš posvetio svoj novi Koncert za udaraljke i orkestar punog naziva ...in the Proximity of the Planet Coral. Bila je to još jedna bienalska praizved-ba obilježena prije svega briljiranjem kineskog udaraljkaša Lia Biaoa.

Sljedeći koncert u orkestralnom nizu ugostio je 12. travnja Plovdivsku fi l-harmoniju uz, kod nas već udoma-ćenog dirigenta Diana Tchobanova. Kao spoj MBZ–a i Svjetskih dana nove glazbe Međunarodnog društva za suvremenu glazbu, program je sa-državao djela Roberta Toscana, Tansy Davies, Benta Sørensena i Georgija Andreeva, između kojih je središnje mjesto imao poliritmički Extensio aka-demika Rubena Radice, koncertantno djelo s udaraljkaškim tretmanom klavira, kao solističkog instrumenta između komornog ansambla, u koji se nevidljivo, ali itekako čujno utopila energična pijanistica Anna Borisovna Sëmkina.

Skladbe u selekciji Svjetskih dana nove glazbe mogle su se čuti i 14. travnja na koncertu koji se poklopio s Majstor-skim ciklusom Simfonijskog orkestra HRT–a kojim je ravnao švicarski di-

rigent Luca Pfaff , cijenje-ni autoritet za izvedbe suvremenih ost varenja . Bile su to Streams šved-ske skladate-ljice Katarine Leyman i, za tu pri-godu nastalo djelo, Put belih kostiju mlade srpske autorice Milice Đur-đević. Ostatak programa ponovno je podsjetio na antologijska ostvarenja hrvatskih skladatelja: Likovi i plohe Dubravka Detonija (1968.), Fibula za dvije orkestralne grupe Natka Devčića (1968.) i, kao središnja točka, Memori-al za klavir i orkestar Stanka Horvata

(1986.). Naj-noviju krea-ciju solističke dionice toga djela snažnih gesta i kon-trasta, posve-ćenog Ranku Filjku, ostva-rio je mladi pijanist Filip Fak. Nažalost, iako očekivano, ni ovo bienalsko izda-nje Majstorskog ciklusa Simfoničara HRT–a nije privuklo veći broj posjeti-telja u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog.

No, to je uspjelo Zagrebačkoj fi lhar-moniji dan poslije koja je, na čelu s redovitim i uvijek željno iščekiva-nim gostom Biennala, Krzysztofom Pendereckim i solistom, kornistom

Radovanom Vlatkovićem, zaključila orkestralnu okosnicu 26. muzičkog biennala Zagreb. Ponešto u sjeni izostavljanja s rasporeda još jednog važnog djela suvremenog hrvatskog stvaralaštva — Turm–Musik Brani-mira Sakača i to zbog nerazjašnjenog dirigentova negodovanja partiturom — Penderecki je Filharmoničare kroz program vodio svojom glazbom i glazbom, u publici prisutnog, Ive Josi-povića. Iako vodeća osobnost glazbe-ne avangarde druge polovice prošloga stoljeća, Penderecki je izabrao djela iz posljednjih dvadesetak godina svojega stvaralaštva koja odražavaju obraća-nje nešto starijoj tradiciji: neoklasičnu Sinfoniettu za gudače, dovršenu 1991. i Koncert za rog i orkestar Zimsko putovanje iz 2008., između kojih se našao Epikurov vrt — mladenačko ostvarenje Ive Josipovića. Angažira-

nost članova Zagrebačke fi lharmo-nije, raskoš orkestralnog tretmana ove partiture, kao i prisutnost njezina autora te Krzystofa Pendereckog ipak nisu toliko zadivili, koliko majstorstvo Radovana Vlatkovića, najprije iskaza-no u spomenutom Koncertu, a potom, još i više, u dodatku — stavku Appel interstellaire iz Des canyons aux étoiles Oliviera Messiaena kojim je koncertu podario zaključak dostojan zvijezde.

MB

Z

Ivana Bilić, Tonći Bilić i Vroclavska fi lharmonija

Ruben Radica, Dian Tchobanov, Borisovna Semkina

Jelena Pavić i orkestar Muzičke akademije

Radovan Vlatković i Krzysztof Penderecki sa Zagrebačkom fi lharonijom

Simfonijski orkestar HRT–a i Luca Pfaff

cant 168 07.indd 9cant 168 07.indd 9 27-May-11 9:48:08 AM27-May-11 9:48:08 AM

Page 10: Cantus 168

10 BROJ 168, LIPANJ 2011.

MBZ — KOPRODUKCIJE S HRVATSKIM NARODNIM KAZALIŠTIMA U OSIJEKU I RIJECI

Dva nova hrvatska operna naslovaKraljevi i konjušari Sanje Drakulić / Šuma Striborova Ivana Josipa Skendera

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Za svaku je pohvalu decentraliza-cija koju je proveo ovogodišnji

26. muzički biennale Zagreb, zahva-ljujući kojoj su u svečarskoj 50. godini postojanja festivala suvremene glaz-be u program uključene, uz HNK u Zagrebu i nacionalne kazališne kuće u Osijeku, Varaždinu, Rijeci i Splitu. Inicirano je poticanje glazbeno–scen-skog stvaralaštva što je rezultiralo sa čak pet novih naslova, dva baleta i tri opere. Budući da je praizvedba opere Maršal Silvija Foretića, pripremana u splitskom HNK–u zbog poznatih ra-zloga odgođena za 25. svibnja, u ovom ćemo prilogu predstaviti dvije operne produkcije ostvarene u HNK u Osi-jeku i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, praizvedene u planiranim terminima u tijeku trajanja MBZ–a.

Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić na putu u bolji životPraizvedba opere u tri čina Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić, održana u Osijeku 10. travnja, i potakla je veliko zanimanje Osječana i Zagrepčana koji su imali priliku pratiti izravni prijenos u Kinu Tuškanac. Dobro najavljena brojnim izjavama skladateljice koja je trajno isticala izuzetno poticajnu suradnju s osječkim HNK–om, prai-zvedba je dočekana u, do posljednjeg mjesta, popunjenom kazalištu, uz mnoge posjetitelje iz Zagreba za koje je skladateljica uspjela organizirati pri-jevoz autobusom. Tako je prvi susret s njezinim novim opernim ostvare-njem protekao u naglašeno pozitivnoj atmosferi, a rezultat je, zahvaljujući izuzetnom angažmanu cjelokupnog ansambla doista bio pozitivan, jed-

nako za autore, kao i za sve uključene u njegovu praizvedbu. Ali, pođimo redom.

Sanja Drakulić za svoj je operni pr-vijenac odabrala dramu Kraljevi i ko-njušari Mire Gavrana, jednog od naj-plodnijih, najčitanijih, najizvođenijih i najviše prevođenih hrvatskih drama-tičara koji se prvi put prihvatio pisanja libreta. Rad dvoje generacijski bliskih autora rezultirao je opernom farsom čiji sadržaj, iako se radnja događa u desetom stoljeću na dvoru izmišlje-noga hrvatskog kralja Maruna, dje-luje aktualno, a tekst nerijetko izaziva smijeh. Vrijeme događanja bremenito je predratnim i ratnim zapletima, glavni se likovi nalaze u kovitlacima

političkih intriga i ljubavnih zavrzla-ma. Tako Marunova supruga Jelena ljubuje s istim dvorskim savjetnikom / intrigantom Grgurom u kojega je za-ljubljena i njezina kćer Katarina, ljubi-teljica književnosti, što ćemo zaključi-ti po tome jer nosi knjigu u rukama. Kraljev sin Trpimir, pak, proživljava strasne susrete s Dorom, savjetniko-vom kćerkom. Ti se erotski susreti događaju u okruženju priprema za rat protiv Mađara, a kada nakon slavo-

dobitne pobjede kralj saznaje da ga je Grgur želio otrovati ne bi li se domo-gao prijestolja i kraljice / udovice, na smrt osuđuje izdajnika i daje pogubiti osobu koja mu je pomagala. Za tra-gični je zaplet od presudne važnosti da je pogubljena osoba bila kraljeva kćerka. Kralj si ne može oprostiti svoj čin, a to uzrokuje i njegov kraj. Nje-ga, naime, bodežom probada uvijek prisutna dvorska luda. Ali, premda je riječ o drami s tužnim završetkom, o državi iz koje svi žele pobjeći, na kraju ipak ostaje nada da dolaze neka nova (bolja?) vremena. Skladateljski pristup Sanje Drakulić ogleda se u želji glaz-bene ilustracije svakog detalja radnje, likova i situacija, što rezultira nadasve »rječitim« protokom vokalnih dionica,

nerijetko s vokalizama, koje bi nedvoj-beno trebale djelovati nadopunjavaju-će i ukrasno. To se uvijek ne posrećuje, pa su solističke dionice u svojim sko-kovitim nastupima vrlo zahtjevne, a manje opravdane. Također su kom-pleksno strukturirani dueti i terceti, ali oni podršku nalaze u instrumen-talnome dijelu, osobito u dionici gla-sovira, što pruža intonacijsku sigur-nost. Vrlo inspirirano djeluju zborni nastupi, naročito inventivni ratnički

poklici iz drugoga čina. Ima u toj glazbi i poticaja folklornoga idioma, kao i elemenata glazbe lakšega žanra, ali Sanji Drakulić svakako valja čestitati na vrlo prozračno osmišljenoj orkestralnoj strukturira-nosti, na ostvarenom or-kestralnom koloritu u vrlo uspjelim intermezzima i na ostvarenim ugođajima cjeline, što će i kod buduće publike zacijelo nailaziti na

dobar prijem. Solisti, izvrsni bas Beri-slav Puškarić kao Grgur te dojmljiva sopranistica Ljiljana Čokljat u ulozi

Jelene, ostvarili su na početku drugoga čina emocionalno pregnantni ljubavni duet. Sigurni tenor Damira Fatovića dao je liku Maruna »kraljevska« obi-lježja, a Barbara Othman predstavila se kao poetski inspirirana Katarina. Vrsno su se pjevački i glumački iska-zali Danijela Pintarić (Dora) i Robert Adamček (Trpimir) te Vlaho Ljutić u ulozi lude. Potrebnu dozu komičnosti dali su u sporednim ulogama Claudio Contini, Josip Slam, Predrag Stojić, Nenad Tudaković, Majkl Mikolić i Hrvoje Seršić. Za glazbeni uspjeh naj-zaslužniji je svakako dirigent u stal-nom angažmanu u osječkom HNK Filip Pavišić čije je sigurno vođenje osiguralo dobru suradnju pjevača i orkestra. Slobodni let mašte dao si je redatelj Robert Raponja, a scena i kostimi Jasmine Pacek pridali su ek-skluzivnost vizualnim dojmovima. Koreografkinja Maja Đurinović i oblikovatelj svjetla Rade Stamenković dali su bitne doprinose. U HNK–u je bila na djelu angažirana ekipa i uspjeh nije mogao izostati. Skandiranje pu-blike to je na kraju i potvrdilo. Novoj hrvatskoj operi treba poželjeti daljnji uspješni život na pozornici, možda ne samo u Osijeku.

Šuma Striborova Ivana Josipa Skendera kao iskaz sveopće maštovitostiU koprodukciji s MBZ–om, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci pripremilo je praizvedbu opere Šuma Striborova, s oznakom »opera za velike i male« Ivana Josipa Skendera (13. travnja) koja je digla na noge riječke ljubitelje opernoga umijeća. A da je doista riječ o znatnom umijeću u pripremi glaz-beno–scenskoga djela, u čemu su svi uključeni dali maksimum umjetničke maštovitosti, bilo je moguće zaključiti već od prvih taktova koje se oglašava iz dubokog orkestralnog registra, kao i u prvom pogledu na maštovitu pozor-nicu, na impresivno predimenzionira-ni kostim Majke i na čarobni kostim Guje / Snahe. Bajku Šuma Striborova

Ivane Brlić Mažuranić koja je poslužila kao osnova za libreto i scenarij Ozrena Prohića, ujedno i redatelja predstave, zacijelo ne treba posebno predstavlja-ti. Važnije je diviti se poticajima koje su bajkoviti likovi Sina, Djevojčeta, Domaćih na čelu s Malikom Tinti-linićem i mudroga Stribora odigrali jednako u odnosu na skladatelja i njegovu ravelovski profi njenu glazbu, na scenografa Dalibora Laginju, na rotirajuću pozornicu s potrebnim, ali jednostavnim scenskim rješenjima te napose na izuzetno maštovitog ko-stimografa Juraja Žigmana i njegove očaravajuće svjetleće kostime. Slušana u cjelini, Skenderova je glazba možda i previše »štedljiva«, likovi se duljim pjevom oglašavaju tek u presudnim situacijama, poput vokaliza Djevoj-četa ili arije Svebora i Majke pred kraj opere. Pa ipak, impresionistički intonirana orkestralna intermezza, kao i vrlo uspjeli zbor Domaćih odaju skladatelja koji je vrsni glazbenik, ali i iskusni »kazališni čovjek.« Maestra Nada Matošević Orešković vrlo je po-mno pripremila sve elemente glazbe-noga zbivanja, pa je u sedamdesetmi-nutnom tijeku bilo moguće uživati bez ikakvih smetnji. Sopranistica Mirella Toić kao brižna Majka toploga zapje-va, mezzosopranistica Kristina Kolar s glasovnom pouzdanošću u evokaciji zle Snahe, bas Siniša Štork kao sonor-ni glas u ulozi Stribora, tenor Sergej Kiselev u raspjevanom ugođaju Mali-ka Tintilinića, tenor Voljen Grbac kao ustrašeni, apartno zvučeći Sin, sopra-nistica Marijana Radić sa zvonkim glasom Djevojčeta, bariton Robert Kolar u Sprechgesangu Pripovjedača te Zbor riječke Opere, razigrani Domaći i dostojanstvene žene, svi su pokazali najbolje strane svojih pjevačkih i glu-mačkih kapaciteta i djelo oživjeli na nadasve dojmljiv način. Vjerovati je da će Šuma Striborova u Rijeci imati publiku, a svakako je osobito priklad-na za organizirane posjete Hrvatske glazbene mladeži. Čestitke svima koji su iznijeli ovu tako maštovitu novu operu!

MB

Z

Poklon protagonista opere Šuma Striborova nakon praizvedbe

Prizor iz opere Kraljevi I konjušari

Barbara Othman i Damir Fatović u Kraljevima i konjušarima Sanje Drakulić.

cant 168 07.indd 10cant 168 07.indd 10 27-May-11 9:48:12 AM27-May-11 9:48:12 AM

Page 11: Cantus 168

11BROJ 168, LIPANJ 2011.

SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE MEĐUNARODNOG DRUŠTVA ZA SUVREMENU GLAZBU (WNMD ISCM) ODRŽANI U OKVIRU 26. MBZ–A

Festival u festivaluPiše: Petra Pavić

Nakon 2005. godine, Zagreb je drugi put bio domaćin Svjetskih

dana nove glazbe (World New Mu-sic Days — WNMD) što je donijelo trinaest koncerata s djelima više od sedamdeset skladatelja, najvećim dije-lom inozemnih. Za uglavnom poslije-

podnevne koncerte u Muzeju Mimara i u Maloj dvorani Vatroslava Lisin-skog, uz delegate Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu i skla-datelje čija su djela bila na programu, zanimanje je pokazala i mnogobrojna zagrebačka publika, pa tako i ona koja inače ne posjećuje bienalske koncerte. Neki su razlozi ipak bili nalik na slučaj Djevojačkoga zbora »Zvjezdice« čiji su članovi obitelji i prijatelji napunili dvoranu Muzeja Mimara u prigodi njihova koncerta. No, i to možemo ocijeniti kao korisni »proboj« Biennala u šire krugove.

Nagrada ISCM–IAMIC–a odlazi na TajvanOdabir skladbi za ovogodišnje izdanje WNMD–a koje je načinio među-narodni žiri sastavljen od skladatelja i muzikologa, donio je zaista široku paletu misli, talenata, vještine, mašte i senzibilnosti stvaralačkih osobnosti. Pritom, posebna je komisija ISCM–a i IAMICA (Međunarodnog udruženja glazbeno–informativnih centara) ocje-njivala djela skladatelja u dobi do 35 godina, budući da se na kraju festivala dodjeljuje Godišnja nagrada za najbo-lju skladbu te njezinu autoru upućuje narudžba za novo djelo koje će se pra-izvesti na WNMD iduće godine. Na-gradu je dobila tajvanska skladateljica Chiu–Yu Chou za Prvi gudački kvartet koji je 13. travnja izveo Kvartet Song.Drugi je travanjski tjedan protekao u svojevrsnoj atmosferi sajmišta, ali ne u negativnom smislu. Vreva i »rob-ne razmjene« ovdje su se odnosile na novu glazbu, samo ponegdje upitno suvremenu, za najrazličitije sastave, uglavnom za hrvatske umjetnike koji su time najneposrednije bili potaknuti recentnim informacijama o glazbe-nim strujanjima u svijetu i to izravno iz partitura koje su im se posljednjih nekoliko tjedana nalazile na pultovi-ma. Samo otvorenje Svjetskih dana nove glazbe u malom Lisinskom pro-teklo je u znaku udaraljkaša, s ansam-blom biNg bang i njihovim dirigentom

Igorom Lešnikom, a na zatvaranju i proglašenju najbolje skladbe mladoga skladatelja nastupili su austrijski An-sambl Zeitfl uss i dirigent Edo Mičić, našoj publici poznati iz ranijih nastupa i iz prošle sezone Cantus Ansambla.

Prateći glazbena događanja na WNMD 2011., između ta dva »okvi-ra« može se u zajedničkom nazivniku nazrijeti, s jedne strane, skladateljeva potreba za narativnošću izvanglazbe-nog i popratnog sadržaja uz djelo i, s druge strane, uvijek prisutno preis-pitivanje zvukovnih mogućnosti in-strumenta ili sastava za koji se piše, ponegdje maštovito i originalno, ali u slučajevima u kojima je to skladate-lju bila jedina misao vodilja, naporno i iritantno. Dramaturgija, glazbena struktura i razmišljanja o formi čini se da su nekako (možda trendovski?) u drugome planu, što je ponekad zvuku davalo zanimljive rezultate. Tako se, primjerice, u skladateljskim bilješkama o vlastitim skladbama mogu naći ideje i inspiracije mehanizmom svemirskih letjelica, astrološkim i astrologijskim fenomenima, začaranim otocima Shakespeareove Oluje, trenutkom odapinjanja strijele iz lûka i naravno, umjetničkim slikama, pjesmama, ro-manima i vremensko–prostornim od-nosima. Činjenica da su sve te skladbe pažljivo odabrane između više od če-tiri stotine prijavljenih, ne jamči da je uspješno izbjegnuto povremeno usre-dotočeno čitanje zanimljivih pričica iz kataloga MBZ–a u vrijeme dok se na pozornici događala glazba.

Ruždjak kao osvježenjeBez velike popratne priče u katalogu, na Svjetskim danima nove glazbe oda-brana je i skladba Fessure Marka Ruž-djaka koju su predstavili Zagrebački kvartet saksofona — njima posvećen opus praizveli su 2010., kada je i na-stao. Rezerviran u opisima, Ruždjakov prepoznatljiv, muzikalan i maštovit, ali uvijek decentno dozirani stil, zapravo je, među skladbama na koncertu odr-žanome 11. travnja u Muzeju Mimara, u moru želja za zakučastim, a time če-sto i pretencioznim, bio osvježenje. Na većini koncertnih programa u okviru WNMD–a nije bilo hrvatskih skla-datelja. Osim Ruždjakove skladbe, na

koncertu Camerate Garestin praizve-deno je djelo Ante Knešaureka Četiri krokija za barokni ansambl, skladba načinjena od baroknog »materijala« i suvremenoga »kroja«, nastala na na-rudžbu MBZ–a, ali nije bila uvršte-na na popis izvedbi za Svjetske dane

nove glazbe. Isti primjer su skladbe Mladena Tarbuka RE (Puhački or-kestar Hrvatske vojske) i Exaltation Sonores Silvija Glojnarića (Big Band HRT). Obje potonje uvrštene su na programe prema izboru ansamba-la i umjetničkog ravnatelja MBZ–a.Koncerti su općenito bili tematski pri-kazi odabranih skladbi za određeni sa-stav. Razni sastavi i razne kombinacije — od udaraljkaškog ansambla biNg bang, unutar kojega smo čuli, primje-rice, i kvartet činela, preko Gudačkog kvarteta Song, sa solistima na elek-tričnim gitarama, vokalnih solista sa i bez elektronike, puhačkih ansambla poput Kvarteta tuba XL, Zagrebač-kog kvarteta saksofona i New sax Qu-arteta, Puhačkog orkestra Hrvatske vojske, baroknog ansambla Camerata Garestin, Zagrebačkih solista do Big banda, Tamburaškog orkestra HRT–a i djevojačkog zbora »Zvjezdice«.

U zaista gustom mnoštvu zvukova i ideja, ali i rasporedu — svako poslije-podne dva koncerta za redom — teš-ko je biti pravedan slušatelj svakoga djela. Na takvim festivalima, publici će pažnju privući uglavnom oni koji uvrste neki oblik ekscesa (umjetnič-ki opravdanog ili ne), a veliki utjecaj

na recepciju imat će, naravno, i kva-liteta izvedbe. Tako su zagrebački ansambli i solisti imali priliku poka-zati vlastitu razinu profesionalnosti ili neprofesionalnosti (a nije se uspjela sakriti tamo gdje je bila najizraženija i standardna), kao i fl eksibilnost i in-terpretacijsku spremnost za drugačije glazbene izražaje od svakodnevnih.Svjetski dani nove glazbe u Zagre-bu, godišnji »sajam« glazbe na kojem se moglo naći sve »od igle do loko-motive«, spontano je pokazao jednu zanimljivu pojavu. Naime, glazbeni proizvodi srednje i starije generacije skladatelja, upakirani u etničke boje kontinenata, država, klima i krajeva iz kojih dolaze (bilo to zvukovno, instru-mentacijski ili ritmički), nešto je što se kod mlađe generacije, one do trideset pet godina, koja je, između ostaloga, konkurirala za već spomenutu poseb-nu nagradu, uglavnom ne čuje i ne vidi. Globalnost i umreženost, izgle-da, upravljaju autorskom poetikom mladih svjetskih skladatelja. Hoće li to biti kratkotrajni trend nakon kojega će uslijediti potpuno kontrastna situ-acija ili će se razvijati u istom smjeru, pokazat će Svjetski dani nove glazbe u Belgiji 2012. godine.

MB

Z

Zdravko Šljivac i Zvjezdice u Muzeju Mimara

Delegati ISCM–a na Svjetskim danima nove glazbe u Zagrebu

NATJ

AJ Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja

na sjednici održanoj dana 11. svibnja 2011., temeljem članka 36., stavak 5. Statuta, raspisalo je sljedeći

NATJEČAJza umjetničkog voditelja

Muzičkog biennala Zagreb 2013.Natječaj se raspisuje za umjetničko vodstvo

27. Muzičkog biennala Zagreb koji će se održati od 7. do 14. travnja 2013. godine.

Na Natječaj se mogu prijaviti redoviti članovi HDS–a.

Uz prijavu, kandidati prilažu prijedlog programa koji mora sadržavati:

programsko — tematski okvir,organizacijski plan Festivala,

okvirni popis koncerata, predstava i ostalih projekata, s naznačenim izvođačima i programom,opis popratnih zbivanja, materijala i ostaloga

Kandidati također prilažu prijedlog fi nancijskog plana programa, utemeljena na fi nancijskim parametrima projekta MBZ 2013. koje mogu dobiti u Tajništvu HDS–a. Financijski plan programa mora sadržavati specifi kacije troškova svakog projekta (honorari izvođača, najam prostora i opreme, putni troškovi i

smještaj za strane umjetnike, itd.).

Prijavu može podnijeti i stručni tim s naznačenom podjelom zaduženja. S izabranim kandidatom/timom ne zasniva se radni odnos, a međusobni se odnosi rješavaju temeljem Statuta, odlukama nadležnih tijela

HDS–a ili ugovorom.

Pisane prijave podnose se osobno ili poštom Tajništvu HDS–a najkasnije do 27. lipnja 2011. godine.

Hrvoje Hegedušić, predsjednik HDS–a, v.r.

cant 168 07.indd 11cant 168 07.indd 11 27-May-11 9:48:14 AM27-May-11 9:48:14 AM

Page 12: Cantus 168

12 BROJ 168, LIPANJ 2011.

HNK VARAŽDIN — PREMIJERA BALETA ZOVEM SE NITKO, FRANE ĐUROVIĆA, 11. TRAVNJA 2011.

Elektronički zvučni plašt Piše: Sanja Raca

Plesači: Dina Ekštajn, Ida Jolić, Zvonimir Kvesić, Irena Mikec, Petra ValentićDramaturgija: Irena ČurikDizajn svijetla: Slaven BotKostimi: Karmen Štrlek, Ivana DebeljakDekor: Biserka Sekelj, Mladen Jerneić

Varaždinsko Hrvatsko narod-no kazalište, iako statusom to

nije (uz dramu, nedostaje mu dru-gi ansambl), bio je središte svijeta za premijeru baleta Zovem se nitko Frane Đurovića. Muzički biennale Zagreb, u koprodukciji s Varaždin-cima, promovirao je novu scenu za plesne izvedbe koja svojom građom otvara mogućnost i složenijim glaz-beno–scenskim izvedbama. Đu-rovićev balet s pet plesača vođenih Massimilianom Volpinijem, mlađim talijanskim koreografom, doživio je uspjeh i odobravanje publike na otvorenoj pozornici kojoj je ovo bio prvi susret biennalske vrste. Nazivom

Zovem se nitko balet se otkrio (preci-znije, produkcija suvremenog plesnog izraza) kao otvorena struktura u kojoj geste mogu i ne moraju imati znače-nja. Skladateljevi plesači u rukama su koreografa, a glazba je njihovo efi ka-sno sredstvo pokrenuto elektroničkim zvučnim plaštom. Povezanost zvuka i pokreta, često vrlo efektno vizuali-zirana (osobito bitno i za zagrebačku publiku u Kinu Tuškanac, odakle se na velikom platnu pratio izravni pri-jenos), zrcalila se u čistoj geometriji tijelima ispunjene gole scene. Oveća drvena kocka, kao usamljeni sceno-grafski objekt pokretan rukama plesa-ča (ujedno ekran za vizualne projekcije čiji je autor Frano Đurović), vezao se uz tekstualno naznačeni kontekst nasilja.Frano Đurović maštovit je i dobrim nemirima ispunjen kreator. Njegova je glazba ritmična, sočna i grafi jska — plohe su joj jasne, a razli-čite, vezane zajedničkim lukom. Od-vojene su međuprostorima smještenim između kristala zvonolikih zvukova i

klimaksa ritmičnih udara bubnjeva koje Volpini iskorištava za niz identič-nih pokreta plesne skupine. Istovrsno oblikovane geste koreograf kombinira u plesnim parovima (tri plus dva ple-sača ili svih pet plesača zajedno), što u kombinaciji s dizajnom svijetla dje-luje moćno. Koreografi ja također prati dramaturgiju zvuka kroz smišljeno ponavljanje motiva, primjerice obred-nog umivanja s početka i pred sam kraj predstave. Dojam kontrapunkta koju potiče razlikovnost ili jednoobraznost preciznih pokreta, plesnom kvintetu daje čistoću zbivanja na sceni, a protok gibanja funkcionalno slijedi klasične elemente sola, pas de deuxa i ansambl situacija, sve skupa podijeljenih u šest povezanih cjelina. Ono što je skla-datelj postigao u ovoj elektroničkoj partituri jest njezina izrazita simfo-niziranost čiji zvuk stoji uspravno i ne gubi glavu oko tipičnih alata sintetske retorike čemu neki autori često podle-gnu i zbog čega se elektronička glazba zna doživjeti kao kalup iz čije retorte

izlaze mlake digitalne dosjetke. Glaz-ba za plesnu produkciju Zovem se nitko samosvojna je i može živjeti samo-stalno, što je kompliment talijanskom

gostu koji je prihvatio njezinu autono-miju i komplementarno je povezao uz suvremeni plesni izraz.

MB

Z

Prizor iz baleta Zovem se nitko

SADAŠNJE I NEKADAŠNJE VODSTVO MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB U PROGRAMU JUBILARNOG FESTIVALSKOG IZDANJA

Josipović i Šipuš među stranim skladateljimaPiše: dr. sc. Irena Paulus

Koncert koji je Orkestar Zaklade veronske Are-

ne pod ravnanjem dirigenta Marka Letonje (9. travnja) održao u Koncertnoj dvora-ni Vatroslav Lisinski bio je već deveti koncert u sklopu Muzičkog biennala. Na kon-certu su uglavnom izvedena djela talijanskih autora 20. i 21. stoljeća: Requies za orke-star Luciana Beria, posvećen uspomeni na skladateljevu prvu suprugu, pjevačicu Ca-thy Berberian čije su nevje-rojatne glasovne mogućnosti poticale Beria na nova i nova istraživanja glasa i njegovog zvučanja; Koncert za violinu i orkestar Yeliel mnogo mlađeg Carla Galantea koji je zvučao daleko bliže tradicionalnoj glazbi od one Beriove (vio-linu je svirao virtuoz Gün-ther Sanin); rano, također tradicionalnije djelo Bruna Maderne, Koncert za klavir i orkestar (glasovirsku dio-

nicu je, s velikim osjećajem za ravnotežu zvuka, izveo Aldo Orvieto) te Rekvijem za World Trade Center Giampa-ola Corala, posvećen žrtvama terorističkog napada na New York u rujnu 2001. godine.

Udaraljke na prvom mjestuIz programske koncepcije koja je obuhvaćala talijanske skladatelje starije i novije ge-neracije »iskakao« je Koncert za udaraljke i orkestar naslov-ljen ... in the Proximity of the Planet Coral Berislava Šipuša. Djelo je posvećeno nedavno preminulom skladatelju Gi-ampaolu Coralu, pa su se u njemu očekivale i čule mnoge poveznice među skladatelji-ma: bogatstvo zvuka, popu-štanje tonalitetu, usmjerenost limenim puhačima... No, za razliku od Coralovog, Ši-pušev je zvuk nešto grublji

i oporiji. I n a r a v no , na prvom su mu mje-stu uda-raljke koje su i Coralu zanimljive, no on ih je tretirao kao dio orkestralnog zvuka (izvrsnog Orkestra Zaklade). Šipuš je, međutim, udaraljke izvukao ispred orkestra — i to ne samo one koje je svirao kineski virtuoz Li Biao (Kon-cert je, kao treći od četiri pla-niranih koncerata u ciklusu skladbi za udaraljke, skladan upravo za njega), nego i one orkestralne, koje su s velikim angažmanom svirala četiri udaraljkaša iz Orkestra.

Atraktivan koncertUdaraljke imaju važnu ulogu i u velebnom sastavu potreb-

nom za izvedbu skladbe Epikurov vrt Ive Josipo-vića koja je predstavlje-na 15. travnja, također u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Bio je to posebno atraktivan koncert jer je Zagrebač-kom fi lharmonijom di-rigirao slavni skladatelj poljske škole Krzysztof Penderecki. Koncertom

su dominirala Pendereckije-va novija djela — Sinfonietta za gudače, zamišljena poput svojevrsnog concerta grossa (solisti iz orkestra, naroči-to violistica, bili su odlični) i Koncert za rog i orkestar Zimsko putovanje koji je ma-estralno izveo kornist Ra-dovan Vlatković (za njega je djelo i napisano).

Između ta dva djela, kao svo-jevrsna protuteža koja odr-žava ravnotežu, izveden je Epikurov vrt Ive Josipovića, skladba organizirana kroz načelo višestrukog rasta i

opadanja. Ideja da se Josipo-vićevo djelo »smjesti« između dva djela Pendereckoga bilo je opravdano povezanošću dvojice skladatelja: Pende-recki je Josipoviću vrlo drag skladatelj, a upravo je Epi-kurov vrt jedno od djela iz njegovog opusa koje je blisko zvukovnom bogatstvu Kon-certa za rog, ali i Sinfoniette za gudače. Čini se da je pro-

gram, zbog međusobne po-vezanosti dvojice skladatelja, namjerno zamišljen u ABA formi (Penderecki–Josipo-vić–Penderecki). Bila je to, dakle, prilika da se svijetu predstavi glazba predsjedni-ka–skladatelja, ali i prilika da se rame uz rame stave djela velikog poljskog i djelo veli-kog hrvatskog skladatelja. A kada se to desi na Muzičkom biennaleu koji slavi pedesetu obljetnicu postojanja, tada je to i s namjerom da se, uz naj-bolju glazbu, Festivalu poželi sretan rođendan.

MB

Z

Wieslav Tarka, Ivo Josipović, Miljenko Puljić, Antun Tomislav Šaban

Li Biao, Berislav Šipuš, Marko Letonja, Orkestar veronske arene

Autorica izlozbe “Image Library - 50 godina MBZ-a” Seadeta Midžić u Muzeju suvremene umjetnosti u jednom prilogu za CMC prisjetila se i svojih televizijskih dana

Avangardnu plesno-elektroničku glaz-benu scenu bienalska je publika pratila u Zagrebačkom plesnom centru na projektima u koprodukciji Multimedijalnog instituta MAMA.

cant 168 07.indd 12cant 168 07.indd 12 27-May-11 9:48:16 AM27-May-11 9:48:16 AM

Page 13: Cantus 168

13BROJ 168, LIPANJ 2011.

SOLISTIČKI RECITAL NJEMAČKE PIJANISTICE HRVATSKIH KORIJENA DIANE BREKALO

Kelemenova skladba izvedena u LondonuOpus velikog hrvatskog suvreme-

nog skladatelja Milka Kelemena ne prestaje intrigirati nove generacije reproduktivaca diljem svijeta. Tako je mlada njemačka pijanistica hrvatskih korijena Diana Brekalo na solistič-kom recitalu održanom 2. ožujka u prekrasnoj novootvorenoj koncer-tnoj dvorani smještenoj u kulturnom centru Th e Forge Arts Venues, koji se nalazi u londonskom Camdenu iz-među ostalih skladbi izvela i jednu od ranih djela Milka Kelemena, Sonatu iz 1954. godine. Diana Brekalo je ro-đena i odrasla u Stuttgartu u obitelji hrvatskih korijena, a nakon studi-ja u rodnom gradu i mnogobrojnih nagrada na međunarodnim natjeca-njima započela je zavidnu solističku karijeru kao solistička glazbenica ili solistica, redovito nastupajući uz Stuttgartsku fi lharmoniju i Stuttgartski komorni orkestar. Zahvaljujući stipendijama odlazi u London gdje upisuje polijediplomski studij na čuvenoj Guildhall School of Music and Drama. Stječe dvije važne diplome, odlazi u Ameriku na turneje, nastupa u Kini i u Japanu, te u Hrvatskoj gdje je na festivalu koji se svake godine održava u čast velikom hrvatskom umjetniku u Slatini praizvela njegovu skladbu Fantastične živo-tinje. Trenutno je rezidentna umjetnica na Sveučilištu Middlesex u Londonu gdje studentima kompozicije predaje klavir. Upravo je sa šefom tog odsjeka, suvremenim engleskim skladateljem Peterom Fribbinsom početkom travnja praizvela Koncert za klavir i orkestar uz Kraljevesku fi lharmoniju u elitnom koncertnom prostoru Cadogan Hallu.

Diana Brekalo je u dvorani Th e Forgue Arts Centre nastupila u okviru cilklusa koji priprema njezino matično sveučilište i za program je izabra-la izvanredno težak i zahtjevan repertoar. Uz Brahmsa i Liszta smjestila je ranu Sonatu Milka Kelemena, s čijim se opusom mogla bliže upoznati jer on živi i predavao je u istom gradu i na istoj visokoj školi koju je i ona završila. U razgovoru nam je otkrila da sprema još neke Kelemenove skladbe i da uopće rado izvodi djela hrvatskih autora. Za nadati se da će ovakvih susreta s hr-vatskom suvremenom glazbom na londonskim (i engleskim!) pozornicama biti više, jer na samom nastupu nismo niti jednog trenutka imali osjećaj da je Kelemenovo djelo imalo manje umjetnički koherentno, nego skladbe osta-la dva velika europska skladatelja svjetskog ugleda na programu. (Ognjen Tvrtković)

VIJ

ESTI

Kazališni vremeplov i kazališni spomenar Klementine ŠkrabeVelik broj izdavačkih projekata i kazališnih predstava u Zagrebu često

u sjeni ostavi angažman manjih sredina koje obavljaju hvalevrijedan posao kazališne i kulturne perjanice unutar vlastitog okruženja. Takav je slučaj s Gradskim kazalištem Jastrebarsko koje djeluje već 42 godine iz-među dva središta, Zagreba i Karlovca. U tom kontekstu treba naglasiti i promoci-ju dvije knjige Klementine Škrabe — Kazališni vreme-plov i Kazališni spomenar, što čine sveobuhvatni prikaz života i rada Gradskog kaza-lišta Jastrebarsko, održane 2. ožujka 2011. u velikoj dvora-ni Škole. Jaskanski kazališni amateri i Klementina Škrabe nisu se odlučili na konvencionalnu promociju s govornicima i čitanjem ne-kog ulomka, nego su načinili kazališni happening u dvorani ispunjenoj do zadnjeg mjesta.

Kazališni spomenar na originalan način progovara o četrdesetdvogodiš-njem razdoblju jaskanske kulturne i društvene povijesti. Možda je naj-dojmljiviji zapis Klementine Škrabe Od kotača do zvijezde koji na suptilan način govori o trajnoj povezanosti s kazalištem, od djetinjstva do danas, baš kao i kazališnim obiteljima koje djeluju u njima. Brojni članovi obitelji Škrabe bili su tako genetski vezani za kazalište, a Jastrebarsko je imalo sreću da je imalo sugrađana, Nina Škrabea, zaljubljenika, redatelja, dra-maturga i dramskog pisca. To posebno dolazi do izražaja u Kazališnom vremeplovu koji detaljno, po godištima i naslovima prati život Kazališta u kojem je središnja osobnost baš Nino Škrabe. Više od 2000 sudionika, više od 1000 predstava, više od 60 premijera, više od 50 tekstova, adaptacija... sve to govori o njemu kao nepokolebljivom kazališnom zaljubljeniku.

Dokumenti, popisi redatelja, dramaturga, kostimografa, scenografa, fo-tografi je iz predstava te životopisi glumaca, glazbenika, redatelja i skla-datelja jasno govore o velikom broju ljudi koji su svoje kreativne prinose dali Gradskom kazalištu Jastrebarsko, a fotografi je predstava i obljetnica potvrđuju uključenost u društveni život grada.

Vedar duh knjige, kao i programska odrednica Kazališta potvrđuju stalnu autorsku prisutnost Škrabea, njegov optimizam i poruku mladima da i oni, kao prethodne generacije, ostanu ustrajni na toj sunčanoj strani ulice. (Dr. sc. Dalibor Paulik)

DEVET KONCERATA U ŠEST DANSKIH GRADOVA ORGANIZIRALO MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE

Hrvatska glazba u DanskojPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Zahvaljujući maru i uloženom trudu Veleposlanstva Republi-

ke Hrvatske u Kraljevini Danskoj, osobito umješnosti ministra savjet-nika Krešimira Kedmenca, a uz fi nancijsku potporu Odjela za kul-turu Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu i kulturu Ministarstva vanjskih poslova, od 28. veljače do 13. ožujka održani su u nizu grado-va Dani hrvatske glazbe u Danskoj. Primjer je to dobre organizacije, ali i zainteresiranosti danskog suorga-nizatora, Schubertova društva iz Ko-penhagena, da slušateljstvu u dalekoj prijateljskoj državi predstave vrsne mlade hrvatske glazbenike, kao i uspjela djela hrvatske glazbe prošlosti i sadašnjosti.

Na devet koncerata koji su bili odr-žani u Kopenhagenu te u gradovi-ma Jyllingeu, Aarhusu, Roskildeu, Klampenborgu i Søllerødu, nastupili su pijanistica Tamara Jurkić Sviben, orguljaš Mario Perestegi i Zagrebač-ki gitaristički kvartet u sastavu Tomi-slav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac. Uz maj-storska ostvarenja Johanna Sebasti-ana Bacha, Dietericha Buxtehudea, Franza Schuberta, Joaquina Turine i Oscara Petersona, glazbenici su imali na repertoaru i ostvarenja hrvatskih skladatelja. Osobito se uključivanjem djela naših autora istakla Tamara Jurkić Sviben koja je danskoj publici

predstavila skladbe Žige Hirschlera, Dore Pejačević, Brune Bjelinskog, Ivane Lang i Božidara Kunca, a uključila je i ostvarenje danskog skla-datelja Carla Nielsena, što je, prema odjecima iz Danske, bilo primljeno s velikim oduševljenjem i zahval-nošću. Mario Perestegi pripremio je za gostovanje vrhunske orguljske skladbe Albe Vidakovića, Anđelka Klobučara, Josipa Magdića, Borisa Papandopula i jedno djelo anoni-mnog autora, a nastupom na misi na hrvatskom jeziku u Kopenhagenu, svojim je muziciranjem oduševio i Hrvate koji žive u danskoj metropoli. Zagrebački gitaristički kvartet u pro-gram je uključio Sambu per chitarre Ive Josipovića, što je nedvojbeno bila dodatna zanimljivost jer današnja je dobro primana posebnost Republike Hrvatske i činjenica da joj je na čelu upravo skladatelj uspjela i vrijedna autorskoga opusa.

Budući da su uspostavljeni kontakti s danskim predstavnicima glazbe-no–obrazovnih institucija, kao i sa stručnjacima s područja klasične glazbe, saznajemo da je moguće očekivati i nova glazbena gostovanja u Kraljevini Danskoj te održavanje predavanja na temu hrvatske glazbe. Hrvatski glazbeni umjetnici, napose živa hrvatska glazba, u Danskoj nisu dovoljno poznati, pa će svaka daljnja suradnja za obje strane nedvojbeno

biti važna i korisna. Ovim prvim hr-vatskim glazbenim predstavljanjima i umjetnicima koji su ih na uspješan način ostvarili pripada pionirska ulo-ga u državi u kojoj su informacije o našoj glazbi rijetke, pa je svaka ini-cijativa itekako poticajna. Nadati se da je to bio tek početak koji će se u budućnosti obogaćivati afi rmiranjem hrvatske glazbe na danskim koncer-tnim podijima i u crkvama. Dakako, ne samo u Danskoj, za što još valja animirati organizatore glazbenog ži-vota u brojnim drugim državama. S veseljem iščekujemo i Dane hrvatske glazbe koje će se ove jeseni održati u Rusiji.

M

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

ODRŽANA 21. PROLJETNA REVIJA JAZZA U ORGANIZACIJI JAZZ KLUBA ZAGREB HDS–A I KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG

Festival koji je obilježilo hrvatsko jazz stvaralaštvoPiše: Davor Hrvoj

U Maloj dvorani Vatroslava Li-sinskog od 16. do 19. ožujka

2011. održana je tradicionalna Pro-ljetna revija jazza koju organiziraju Jazz klub Zagreb Hrvatskog druš-tva skladatelja i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Festival su obilježili nastupi hrvatskih sastava ili onih u kojima hrvatski glazbeni-ci sviraju u suradnji s inozemnima. Jedini, u potpunosti strani sastav bio je Wired Paradise nizozemskog te-nor saksofonista Yuria Honinga koji je, na zatvaranju festivala, oduševio ljubitelje električnog zvuka i spajanja jazza s pop, rock klupskom glazbom.U sklopu festivala održana je i tra-dicionalna priredba Nove nade jaz-za »Marjan Marjanović« na kojoj su se predstavili polaznici Učilišta za

popularnu i jazz glazbu pri zagre-bačkoj Rock akademiji te Oridano Gypsy Swing Quartet, kao i pjeva-čice Anja Franjić, Ana Ljutić i Petra Antolić. Na istoj ovoj manifestaciji, prije deset godina karijeru je zapo-čela pjevačica Lela Kaplowitz, sada afi rmirana glazbenica, a nastupila je na ovogodišnjoj Reviji sa svojim LeKap Quartetom i gostom, tru-bačem Davorom Križićem. Pjevala je vlastite skladbe i standarde — za neke od njih sama je pisala tekstove.U potpunosti autorskim programom predstavio se Zagreb Jazz Portrait, uz gosta, pijanista Hrvoja Gallera koji je tim nastupom obilježio dvadesetu godišnjicu djelovanja i promovirao svoj novi CD Hrvatska jazz trilogija. Obljetnički koncert održao je i gita-

rist Milan Lulić, uz međunarodni kvartet te proslavio sedamdeset i peti rođendan i šezdeset godina glazbe-nog djelovanja.

Splitsko–zadarski sastav Black Co-ff ee predstavio je program s albuma S druge strane Jadrana, ostvaren u suradnji s talijanskim klaviristom i bandoneonistom Danieleom Di Bo-naventurom, obogaćujući svoj jazz izraz s glazbenom tradicijom talijan-ske i dalmatinske glazbe. Dojmljiv je bio nastup pijanista Matije Dedića, u triju s uglednim američkim kon-trabasistom Vicenteom Archerom i bubnjarom Kendrickom Scottom (s kojima je snimio CD MD in NYC), uz izvedbe standarda, ali i njegovih autorskih skladbi.

F

ESTIV

ALI

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

Tamara Jurkić Sviben

Zagreb Jazz Portrait i Hrvoje Galler

Sudionici predstavljanja Kazališnog spomenara

Milko Kelemen

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 168 07.indd 13cant 168 07.indd 13 27-May-11 9:48:19 AM27-May-11 9:48:19 AM

Page 14: Cantus 168

14 BROJ 168, LIPANJ 2011.

LJUBO KUNTARIĆ PROSLAVIO 65. OBLJETNICU GLAZBENOG STVARALAŠTVA

Skladatelj neiscrpna nadahnućaPiše: Ramiro Palmić

Svečanim koncertom sakralne glazbe održanim početkom ožujka u Župnoj crkvi svete Ane u Voloskom, nedaleko od Opatije, svečano je obilježen veliki jubilej, 65. obljetnica glazbenog stvaralaštva velikana suvremene hrvatske glazbe Ljuboslava Ljube Kuntarića.

Na autorskoj večeri, s izborom skladbi iz duhovnog, vokal-

no–instrumentalnog opusa, u ispu-njenoj vološćanskoj crkvi predsta-vili su se solisti i ansambli Istarske i Primorsko–goranske Županije. Između ostalih, nastupili su Riječ-ki oratorijski zbor Ivan Matetić Ro-njgov, svestrani istarski umjetnik Danijel Načinović, fl autist Metod Sironić, sopranistica Mirella Toić, primadona riječke Opere, violini-sti Maja Veljak i Claudio Frank i drugi.

Svečanom koncertu prethodila je koncelebrirana misa koju je pred-vodio riječki nadbiskup i metropo-lit Ivan Devčić. Čestitajući Ljubi Kuntariću veliku i značajnu obljet-nicu umjetničkog rada, nadbiskup je naglasio da Kuntarić svojom sa-kralnom glazbom oplemenjuje naš duhovni život.

O životu i radu Ljuboslava Kunta-rića, živućoj legendi hrvatske za-bavno–glazbene scene i glazbeniku neiscrpna skladateljskog nadah-nuća, ispisane su mnoge stranice. Govoriti i pisati o njemu uistinu je poseban izazov te velika oba-veza i čast. Građevinski inženjer hidrogradnje i skladatelj Ljuboslav Ljubo Kuntarić rođen je 20. lipnja 1925. godine u Čakovcu. Potječe iz ugledne hrvatske intelektualne i katoličke obitelji. Odrastajući u sredini s jasnom katoličkom i naci-onalnom opredijeljenošću, nadah-nuće za mnoga glazbena djela crpi iz bogate riznice tradicionalnih i

vjerskih zasada, upijajući glazbu rodnoga Međimurja i slavonskih ravnica gdje je stjecao prva životna i školska iskustva. Glasovir i glaz-benu teoriju počinje učiti u sedmoj godini u Čakovcu kod gospođe Schmit kod koje je stekao solidne glazbeno–teorijske temelje. Real-nu gimnaziju pohađa u Varaždinu gdje se upisao i u glazbenu školu, a preseljenjem obitelji u Požegu, Kuntarić tamo maturira 1944. godine. Glazbu nastavlja privatno učiti kod dobrog znalca prof. Voj-teha Štetke. Godine 1945. upisuje studij građevine na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Iste godine, zajedno s Miljenkom Prohaskom, primljen je u Hrvatsko autorsko društvo te možemo ustvrditi da je jedan od utemeljitelja Udruženja skladatelja zabavne glazbe. Uspo-redo sa studijem, usavršavao je i brusio glazbeni talent kod Rudolfa Matza, a potom kod Albe Vidako-vića, nedvojbeno jednoga od naji-staknutijih hrvatskih muzikologa i istaknutog skladatelja crkvene glazbe kod kojega je stekao odlične glazbene vještine i savladao sklada-teljski zanat.

Prvi šlageriPo završetku fakulteta 1951., kao već poznati skladatelj dolazi u Vo-losko, nedaleko od Opatije gdje i danas živi. Prve skladateljske uspjehe postiže šlagerima u tijeku Drugog svjetskog rata. Godine 1945. njegovu skladbu Ti ni ne slutiš izvodi Andrija Konc, tada najpopularniji hrvatski pjevač koju kasnije, uz druge pjesme, snima Ivo Robić na tvrdoj crnoj polivinilnoj gramofonskoj ploči na 78 okretaja. Suradnja Robića i Kuntarića bila je dugotrajna i prisna. Podsjetimo da je Ivo Robić uspješnu pjevačku ka-rijeru počeo upravo Kuntarićevim pjesmama.

Pored mnogobrojnih uspješnica na području lakoglazbenog stvaralaš-tva (Ta tvoja ruka mala, Zamagljen prozor, Autobus Calypso, U nedilji Ane, Nina, Sretan put i mnoge dru-ge), Kuntarić je napisao dvadesetak glazbeno–scenskih djela zabavni-jeg karaktera, opereta, musicala, rock–opera, lutkarskih igrokaza te fi lmske glazbe. U njima je iskazao darovitost, ukus, estetiku, mjeru i

modernost u skladanju glazbeno–scenskih djela za kazalište i fi lm. Njegovo nedvojbeno najpopularni-je i najizvođenije glazbeno scensko djelo je rock–opera comica Karoli-na riječka za koju je, prema Dragi Gervaisu, libreto napisao Vlado Vukmirović, orkestraciju Silvije Glojnarić, a redatelj je bio Vlado Štefančić. Praizvedba se zbila 7. veljače 1981. u dvorani Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku jer se riječka matična kazališna kuća u to vrijeme obnavljala.

Univerzalni folklorMnoga djela Ljube Kuntarića na-dahnuta su narodnim glazbenim govorom pojedinih regija, slavon-skim folklorom, dalmatinskom klapskom pjesmom, osebujnom istarskom glazbenom baštinom te međimurskom narodnom pje-smom. U tim skladbama ne služi se citatima, već stvaralaštvo pro-žima njihovim glazbenim duhom. Za uspješan i plodan glazbeni opus odlikovan je mnogim nagradama i priznanjima: Premio special delle edizioni musicali F A R I L Bo-logna (Italija), al compositore dai maggiori premi otenutti nei 10 ani del ‘Festival Zagreb’ 1954–1964. (Specijalna nagrada glazbene izda-vačke djelatnosti F A R I L Bolo-gna skladatelju za najviše osvojenih nagrada kroz 10 godina Festivala Zagreb), Druga nagrada publike za pjesmu Autobus Calypso na Festiva-lu Opatija ‘59., Plaketa Status 2007. povodom 60. obljetnice umjetnič-koga rada, Odlikovanje Pape Ivana Pavla II Pro Ecclesia Et Pontifi ce za doprinos u skladanje sakralne glaz-be, Zahvalnica i Zlatna plaketa s kadenom Mare Nostrum Croaticum 2006., diskografska Nagrada Porin za životno djelo 2009. i drugo.

Posljednja dva desetljeća u Kun-tarićevu se stvaralaštvu dogodio zaokret: odustaje od skladateljskih nedoumica i šaranja stilovima i žanrovima te sklada poglavito du-hovnu glazbu, nastalu kao osobna potreba skladateljskog očitovanja na okolinu u kojoj živi i stvara. Tako nastaje više od 700 jedno-stavnih napjeva i složenih cikličnih djela za najrazličitije sastave. Iz-dvojimo osebujnu Munsku mašu za ženski zbor, inspiriranu glazbenim

folklorom istočne Istre –Ćićarije i bugarenjem, pridošlim na ove pro-store kroz prastare tijesne intervale. U tu se skupinu ubraja i Starosla-venska misa za mješoviti zbor i pu-hački septet. Posebno upečatljiva, pobožna i mnogo izvođena auto-rova pjesma svakako je O daj mi snage Bože moj (na vlastiti tekst) te oratoriji Sinajski memento i Hrvat-skim mučenicima. Baščanska ploča za zbor inspirirana je istoimenim najstarijim spomenikom hrvatskog jezika i glagoljaškog pisma iz 1100. u mjestu Jurandvor na otoku Krku. Treba izdvojiti i skladbu Na našim poljima za zbor, uz pratnju orgulja i sopela, izvedenu na svečanom ceremonijalu Papinske mise 2003. godine na Delti u Rijeci.

Kulinarski maštoviti majstorLjuboslav Ljubo Kuntarić nije samo vrhunski glazbeni umjetnik, već je velik, jednostavan i drag čovjek i odan prijatelj, duhovno i men-talno vitalan i uvijek spreman na šalu. Osim glazbenih ima i drugih životnih interesa, primjerice, pasi-onirani je numizmatičar, a prem-da je i dalje tražen kao vrhunski stručnjak u građevinarstvu i hidro-sanitarnoj struci, ne želi prihvatiti nikakve obaveze jer se u potpunosti želi posvetiti glazbenim čarolijama. Mnogo vremena posvećuje pisanju opsežnih, detaljno razrađenih i za-nimljivih dnevnika svojih bogatih i zgusnutih dnevnih događanja i susreta, s namjerom i vjerom da će oni ostati svjedočanstvo sadašnjim i budućim naraštajima o proto-ku jednog vremena, a dodajmo i bogata duhovnog života, umjet-ničkog rada i stvaralačke energije vološćanske glazbene legende. Po-put slavnog talijanskog opernog skladatelja Gioacchina Rossinija koji je bio majstor u pripremanju jela, i Kuntarić je kreativan i ma-štovit u kulinarskim vještinama, u što se uvjerio i autor ovoga teksta. Genijalnom i neponovljivom ma-estru Ljubi Kuntariću, izražavamo duboko poštovanje i zahvalnost što je golemim i raznolikim opusom zadužio hrvatsku glazbenu baštinu te mu želimo još mnogo zdravlja, aktivnosti, lijepe glazbe, pa i kuli-narskih delicija.

OB

LJE

TN

ICE

Dubravko Majnarić koncertom obilježio 900. emisiju Zvjezdana prašinaPovodom proslave 900. zabavno glazbeno–

dokumentarne emisije Zvjezdana prašina koja se emitira svakog petka od 19,30 do 24 sata na II. programu Hrvatskoga radija, u Studiju

Bajsić HRT–a održan je svečani koncert. Program su vodili Vojo Šiljak i Du-bravko Majnarić, autor i voditelj emisije, a nastupio je Big band HRT–a pod ravnanjem Saše Nestoro-vića. Program koncerta bio je prilagođen karak-teru emisije koja populari-zira jazz, mjuzikl, fi lmsku glazbu te instrumentalnu i vokalnu zabavnu glazbu proisteklu iz jazza i swin-ga. Publika je s oduševlje-njem pozdravila izvedbe u izvornim aranžmanima ili u obradama Silvija Gloj-narića, Zlatka Dvoržaka,

Miljenka Prohaske i Ladislava Fidrija. U in-strumentalnim izvedbama Big band je podsjetio na popularne teme koje su najavnice pojedinih rubrika emisije, ali i na skladbu Mistic Soul Sil-vija Glojnarića te Majnarićev Zimski vjetar. U izvedbama skladbi Oblivion i Twilightime, Or-kestru se pridružio slavljenik, Dubravko Maj-narić, svirajući harmoniku. Evergreene iz doba swinga, glazbenog stila koji je obilježio emisiju, otpjevali su Jelena Balent, Valerija Nikolovska, Lela Kaplowitz i Marko Tolja, dok je Drago Diklić otpjevao vlastite hitove, evergreene hr-vatske zabavne glazbe, Još samo večeras i Opet si plakala. Kao poseban gost nastupio je pijanist David Gazarov s kraćim solo recitalom. Izašavši dva puta na pozornicu, izveo je jazz standarde, ali i vlastite skladbe. Doprinos sjajnim izvedba-ma dali su i solisti, članovi Big banda HRT–a koji su, poput cijelog Orkestra, svirali s ushitom i žarom, uveličavši tako ovaj svečani glazbeni događaj. (Davor Hrvoj)

OB

LJE

TN

ICE

Dubravko Majnarić

DA

VO

R H

RV

OJ

Ljubo Kuntarić

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI 13. FESTIVAL SV. MARKA

Hrvatska misa Borisa Papandopula Jedno od najljepših sakralnih djela hrvat-

ske glazbene literature, Hrvatska misa u d–molu, op. 86 za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo Borisa Papandopula, do-živjelo je znakovitu međunarodnu afi rmaciju. Pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjče-vića koji je svojevremeno uspješno izveo i sni-mio djelo s Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić te solistima Nadom Ruždjak, Mari-jom Klasić, Zrinkom Sočom i Vladimirom Ruždjakom, ove je godine ostvarena izvrsna suradnja s Mješovitim zborom Filharmonije Karol Szymanowski iz Krakova koji vodi di-rigentica Teresa Majka–Pacanek. Produkcija je, također pod ravnanjem maestra Kranjče-vića, prvo predstavljena 16. siječnja u Krako-vu, a potom 7. svibnja u zagrebačkoj crkvi sv. Katarine u sklopu Festivala sv. Marka. Od-ličnom Zboru, u pomno dotjeranoj izvedbi, pridružili su se vrsni pjevači: sopranistica Be-ata Karezmiarz — Kulka, altistica Ewa Mar-ciniec, tenor Józef Dwojak i bariton Leszek Skrla. To velebno vokalno djelo, s tekstom misnoga ordinarija, oblikovano je u šest sta-vaka na hrvatskome jeziku: Gospode pomi-luj (Kyrie), Slava (Gloria) Vjerovanje (Credo), Svet (Sanctus), Blagosloven (Benedictus) i Ja-ganjče Božji (Agnus Dei). Valja pohvaliti im-presivnu izvedbu u cjelini, za koju je zaslužan i iskusni dirigent V. Kranjčević. Zanimljivo je da će Hrvatska misa Borisa Papandopula u idućoj sezoni doživjeti još jednu stranu izved-bu. Bit će to u okviru popularnog ciklusa Li-sinski subotom 21. travnja 2012., na koncertu Ruske kapele i dirigenta Valerija Poljanskog, a uz Papandopulovo djelo, gosti će predstaviti i rusku duhovnu glazbu. Tako će uz poljske, i ruski pjevači pridonijeti međunarodnoj afi r-maciji jednog od najuglednijih i najplodnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. (Višnja Po-žgaj)

U POVODU 110. OBLJETNICE SKLADATELJEVA ROĐENJA

Vokalna lirika Juraja Stahuljaka Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo je 17. svibnja u dvorani HDS–a koncert sje-ćanja na uglednog člana Juraja Stahuljaka (1901.–1975.) u povodu 110. obljetnice nje-gova rođenja. Pripadnik najbrojnije hrvat-ske obitelji glazbenika, skladatelj, orguljaš i zborovođa te profesor povijesti i zemljopi-sa, stvorio je opus koji sadrži oko stotinu i četrdesetak skladbi namijenjenih orkestru, glasoviru, komornim sastavima, zborovi-ma, solističkom pjevanju, glazbenoj sceni i obredima katoličkog bogoslužja, a za ovu prigodu odabrano je nekoliko solo popijev-ki. Cynthija Hansell –Bakić, profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, uvježbala ih je s dvoje polaznika poslijediplomskog studija solo pjevanja u njezinoj klasi, uz gla-sovirsku pratnju pijanista Marija Čopora. Bili su to bariton Matija Podnar i sopra-nistica Nela Šarić koja je iz zdravstvenih razloga iznenada otkazala nastup, tako da je u posljednji čas u program uskočila iskusna sopranistica Ivanka Stahuljak, uz neke nužne izmjene u odnosu na planirani repertoar.

Izvrsni Matija Podnar lijepim je glasom i jasnom dikcijom otpjevao impresivni ciklus za bariton i glasovir Dani srca i kajanja op. 28 na stihove Nikole Šopa, s naslovima Gozba I, II i III, Ponoćna večera, Kajanje, Mrtvi mlinovi I i II te Pastorala. Ivanka Stahuljak spasila je koncert dostojnim izvedbama tri dojmljive pjesme za sopran i glasovir iz op. 4 (Da mogu na stihove Dra-gutina Domjanića, Sve utaman i Sanje na stihove Vladimira Nazora). Iako kraćeg trajanja, intimni koncert podsjetio je na za-nemarenu vrijednost vokalne lirike (Lieda) Juraja Stahuljaka koju bi valjalo češće čuti na koncertnim podijima. (Višnja Požgaj)

OB

LJE

TN

ICE

cant 168 07.indd 14cant 168 07.indd 14 27-May-11 9:48:20 AM27-May-11 9:48:20 AM

Page 15: Cantus 168

15BROJ 168, LIPANJ 2011.

KREŠIMIR HERCEG PROMOVIRAO CD PLES LEPTIRA

Diskografsko izdanje trajne vrijednostiPiše: Zvonko Šeb

Publika, u prepunoj dvorani Hrvatskoga društva skladatelja u Zagrebu, s velikim je

oduševljenjem 27. travnja pozdravila skladatelja Krešimira Hercega i njegov novi dvostruki al-bum Ples leptira koji je te večeri predstavljen pri-godnim koncertom. Bila je to zanimljiva večer, duboko prožeta uspomenama. Herceg je, naime, na predstavljanje pozvao i neke od veterana hr-vatske glazbene scene s kojima je nekad nastu-pao, a danas se, kako je u svojoj pozdravnoj riječi razdragano rekao, tek ponekad sretne.

Osim Hercega, o albumu su govorili urednik iz-danja i autor popratnog teksta Dubravko Majna-rić, glazbeni producent Boris Ciglenečki, Ivana Futivić, voditeljica promocije Aquarius Recordsa i Filip Šijanec, predstavnik HGM jazz orkestra Zagreb. U glazbenom dijelu programa izvedene su neke od skladbi s njegova novog albuma. Uz Gudački kvartet Rucner, u dvije je skladbe soli-stičke dionice na bandoneonu i harmonici (koje na albumu izvodi Antonio Peter Soave) vrlo na-dahnuto predstavio je Marjan Krajna. Ugodno iznenađenje bila je slovenska pjevačica Kristina Oberžan. Osebujnim glasom, školovanim na Kunstuniversität Graz — jazz (gdje upravo zavr-šava i magistarski rad iz jazz pjevanja) te uvjerlji-vim nastupom uz matricu, zaslužila je velik pljesak i brojne povike. Pokazala se kao sjajna partne-rica Bertlu Mayeru i njegovoj usnoj harmonici.

Vrhunac emo-cija postignut je skladbom koju je Kre-šimir Herceg napisao u spo-men na Da-mira Dičića i nazvao je Close To D. D. Dit-ch. Na albumu je snimljena u izvedbi HGM jazz orkestra Zagreb, a na koncertu se, u aran-žmanu za usnu harmoniku i gitaru, uz Ber-tla Mayera publici predstavio i Filip Šija-nec, mladi slovenski gitarist i član Orkestra.Albumom Ples leptira, u izdanju Aquarius Re-cordsa, zaokružen je Hercegov opus od tri dis-kografska izdanja trajne vrijednosti. Album je snimljen u Studiju Bajsić Hrvatskoga radija uz sudjelovanje HGM jazz orkestra Zagreb i Gu-dačkog kvarteta Rucner, a izvedbama je dirigi-rao stalni dirigent Orkestra Sigi Feigl. Sastoji se od dvije kompaktne ploče. Na prvoj je osam instrumentalnih skladbi, a kao dodatak dva tanga za gudački kvartet i bandoneon — Soa-

ve Tango i Van Damme tango. Solisti su Antonio Peter Soave na bandoneonu i harmonici, Bertl Mayer na usnoj harmonici, a u nekim sklad-bama sudjeluje i vodeća hrvatska udaraljka-šica Ivana Bilić te harfi stica Marija Mlinar.Na drugoj ploči je deset vokalnih verzija Herce-govih skladbi koje, uz HGM jazz orkestar Za-greb, izvodi Sally Night, kantautorica iz Velike Britanije. Autor orkestralnih aranžmana poznati je austrijski trombonist i aranžer Reinhard Sum-merer, a aranžmane za skladbe izvedene s Gu-dačkim kvartetom Rucner napisao je istaknuti hrvatski skladatelj i aranžer Stjepan Mihaljinec.

P

RO

MO

CIJ

E

U DANIMA PORINA ODRŽANI SU ZANIMLJIVI RAZGOVORI S AUTORIMA U ORGANIZACIJI HDS ZAMP–A , UZ SUDJELOVANJE REDOVNIH I PRIDRUŽENIH ČLANOVA

HDS ZAMP su autori Piše: Aleksandra Marković

Dani Porina ove su godine u Biogradu na Moru javnosti ponudili mnoštvo zanimlji-

vih koncerata i događanja. Tako je u organizaciji HDS ZAMP–a, 14. svibnja, u opuštenoj atmos-feri jednog caff e bara na biogradskoj Rivi odr-žan poslijepodnevni cocktail party »Razgovori s autorima«, na kojemu je s uglednim hrvatskim autorima razgovarao Milan Majerović Stilino-vić, glasnogovornik Instituta hrvatske glazbe. Zrinko Tutić, Hrvoje Hegedušić, Lea Dekleva, Andrej Babić, Massimo i Antonija Šola približili su svoj kreativni rad prisutnim kolegama i no-vinarima, opisali na koji način stvaraju pjesme, što im glazba znači te što za njih znači autorsko pravo, Hrvatsko društvo skladatelja i njegova

služba ZAMP.

Predsjednik HDS–a Hrvoje Hegedu-šić, detaljnije je pojasnio funkciju i ak-tivnosti Društva koje je, kao neprofi tna udruga, osnovana od strane autora, a u svrhu zaštite svakog pojedinog člana i njegova autorskog rada. Posebno je na-glasio kako je stručna služba ZAMP–a vrlo profesionalno organizirana te je naveo aktivnosti i manifestacije u or-ganizaciji Društva (Muzički biennale, Zagrebfest, Glazbena tribina Opatija, Chansonfest, Jazz projekti, Cantus ansambl).

Zrinko Tutić je napomenuo kako su au-torska društva — društva samih autora

i njima, u njihovu korist, upravljaju autori. Po-sebno je istaknuo važnost informiranja javnosti putem ovakvih panel diskusija te važnost uklju-čivanja svakog autora u promociju autorskih prava i službe ZAMP–s. »Divno je da imamo organizaciju kao što je ZAMP. To nisu ljudi u sivom koji otimaju novac — to su naši predstav-nici, predstavnici nas autora koji ovdje sjedimo. Da, mi smo Hrvatsko društvo skladatelja! Kroz to često ide ogromna količina neznanja i u ovom slučaju je neznanje moć koje iz njih radi jednu parafi skalnu priču...«, poručio je Zrinko Tutić.

Na druženju su se mogli pogledati prigodni fi l-

movi o autorskom pravu, napravljeni u suradnji više autorskih društava i njihove svjetske krov-ne organizacije. Osvrnuvši se na njih, autori su iznosili zanimljivosti o vlastitom autorskom radu. Tako je Antonija Šola izjavila kako ne misli da je biti autor težak posao, smatra da je to nešto što se radi s ljubavlju — ili to imaš u sebi ili nemaš, u svakom slučaju to je sustavan i disciplinirani rad, dok je Lea Dekleva, osvrnuvši se na pjesmu Do-godila se ljubav koja je ujedno kasnije taj vikend proglašena pjesmom godine, izjavila da joj je au-torstvo potreba i da se konkretna pjesma jedno-stavno »dogodila«. »Uvijek postoje neke priče iz života koje preslikavaš i što više iskrenosti daješ, to ljudi bolje prepoznaju«, izjavila je Lea.

Za Andreja Babića najljepša stvar na svijetu je bavljenje glazbom, a usrećiti nekoga svojom pjesmom zapravo je najprestižnija nagrada. Ma-ssimo je nekoliko puta naglasio kako ga raduje veliko zanimanje za ovu temu, a kada je riječ o edukaciji o autorskom pravu, treba početi od najmlađih.

Cilj ovog druženja bio je u medijima osvijestiti činjenicu da iza svake pjesme postoje autori koji su glavna stvaralačka i pokretačka snaga bez koje glazbe ne bi ni bilo. Vrlo često se zna dogoditi da novinari pjesme »dodjeljuju« izvođačima. Obzi-rom na pozitivne reakcije glazbenika i novinara, HDS ZAMP će i dalje organizirati ovakva i slična događanja.

Z

AM

P

GLAZBENICI U AKCIJI

»Stop krivotvorinama i piratstvu« Piše: Marina Ferić Jančić

Akcijom »Stop krivotvorinama i piratstvu« i cjelodnevnim događanjem 21. travnja

2011. na Cvjetnom trgu u Zagrebu, obilježen je Svjetski dan intelektualnog vlasništva (26. travnja). Organizatori su bili Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Carinska uprava, Mini-starstvo unutarnjih poslova, Državni inspekto-rat, Ministarstvo pravosuđa, HDS ZAMP, Hr-vatska udruga potrošača, Američka gospodarska komora u Hrvatskoj, Brand owners i Agencija za lijekove i medicinske proizvode), dok su glazbe-ni program, zajedno s HDS ZAMP–om, pri-premili Hrvatska diskografska udruga (HDU), Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu na-knada fonogramskih prava (ZAPRAF), Institut hrvatske glazbe (IHG), Hrvatska udruga za za-štitu izvođačkih prava (HUZIP), Hrvatska glaz-bena unija (HGU) i Društvo hrvatskih fi lmskih

redatelja (DHFR).

Građani su na info štandu, kroz razgovore s predstavnicima institucija i promotivne materi-jale, mogli naučiti kako prepoznati krivotvorene i piratske proizvode, informirati se o negativnim gospodarskim posljedicama piratstva i krivotvo-rina, ali i o potencijalnim rizicima i učincima krivotvorenih proizvoda na zdravlje. Kroz neko-liko krugova testova znanja s područja autorskog prava i prepoznavanja krivotvorina, građanima su se dijelili vrijedni darovi, a za odgovore na najzahtjevnija pitanja podijeljene su 3x2 ulazni-ce za svečanu dodjelu diskografskih Nagrada Porin i noćenje u Biogradu! Ovom prilikom, s građanima i predstavnicima Carine, MUP–a i Inspektorata na štandu na Cvjetnjaku družili su se i poznati hrvatski glazbenici, a u koncertnim

blokovima nastupali su Antonija Šola i Feminnem, Vanna i Jacques te Buđenje, Leteći odred i Colonia.

Medijski pokrovitelji manifestacije bili su Narodni radio i CMC televizija, dok je cijeli program vodila Anja Alavanja.

Manifestacija »Stop krivotvorinama i piratstvu« osmišljena je i pokrenuta unutar Radne skupine koja je na nacio-nalnoj razini zadužena za organizaciju i provođenje promotivnih i edukacijskih aktivno-sti s ciljem podizanja razine svijesti građana i in-stitucija o važnosti poštivanja autorskog i ostalih prava intelektualnog vlasništva. U rad Skupine redovito je uključen i HDS ZAMP koji je tako-đer aktivan u njezinu radu i to za suradnju s no-siteljima prava intelektualnog vlasništva koju je

oformila koordinacija državnih tijela zaduženih za provedbu ovoga prava. Na taj način pridono-simo osvještavanju javnosti o važnosti poštivanja autorskog i srodnih prava u glazbi, ali i instituci-jama nadležnim za provedbu tih prava, pružajući u redovitom kontaktu informacije o problemima s kojima se susrećemo ostvarujući prava autora glazbe.

Z

AM

P

Sudionici projekta Ples leptira

DA

VO

R H

RV

OJ

Razgovori s autorima

Sudionici akcije Stop krivotvorinama i piratstvu

NAGRADA LOVRO PL. MATAČIĆ DODIJELJENA SKLADATELJU ANĐELKU KLOBUČARU

Nagrada Lovro pl. Matačić koju Hrvatsko

društvo glazbenih umjetnika tradicionalno

uručuje na koncertu Zagrebačke filharmo-

nije In memoriam Lovro pl. Matačić, ove je godine

dodijeljena akademiku Anđelku Klobučaru (25.

veljače, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog).

Nagrada za životno djelo koja nosi ime našeg naj-

većeg dirigenta, utemeljena je 1990., dodjeljuje se

bienalno, a u proteklih dvadeset godina uručena

je hrvatskim glazbenim umjetnicima međunarod-

noga ugleda: Borisu Papandopulu, Ivi Mačeku,

Milanu Horvatu, Jurici Muraju, Tomislavu Neraliću,

Ruži Pospiš Baldani, Srebrenki Jurinac, Berislavu

Klobučaru, Mladenu Bašiću i Stjepanu Radiću.

Nagrada se sastoji od medalje s likom maestra

Matačića (autor akademski kipar Damir Mataušić),

diplome (dizajn Goran Golik) i novčanog iznosa.

O ovogodišnjem dobitniku odlučio je ocjenjivački

sud u sastavu Vladimir Krpan, predsjednik, Zlatko

Stahuljak, Ruža Pospiš Baldani, Anđelko Ramu-

šćak, Mladen Janjanin i Prerad Detiček. (BPK)

SKLADBE IVE JOSIPOVIĆA I MASSIMA BRAJKOVIĆA IZVEDENE U BRUXELLESU

Na svečanom koncertu Grand gala 2011.

u Theatre Saint Michel u Bruxellesu, odr-

žanom 26. siječnja u povodu 15 godina

postojanja Tijela za integraciju europske kulture,

predstavljene su i dvije skladbe hrvatskih sklada-

telja: Samba da camera Ive Josipovića u izved-

bi Briselske filharmonije pod ravnanjem Rogera

Bausiera i Mosaico istriano Massima Brajkovića,

s autorom na čembalu solo. Svečanom koncertu

prisustvovali su brojni pripadnici svjetske glazbe-

ne elite, diplomati, gospodarstvenici i ostali ugled-

nici. (BPK)

BRUNO VLAHEK DOBITNIK YAMAHINE STIPENDIJE ZA 2011. GODINU

Mladi hrvatski pijanist i skladatelj Bruno

Vlahek jednoglasnom je odlukom ocjenji-

vačkog suda proglašen pobjednikom na-

tjecanja Yamahine glazbene fondacije u Europi za

2011. godinu koje je održano 29. ožujka u Madri-

du. Pet odabranih finalista nastupilo je u završnici

Natjecanja za najboljeg glazbenika kojemu pripa-

da glasovita Yamahina stipendija za daljnje glaz-

beno usavršavanje. Yamahina glazbena fondacija

prisutna je u Europi od 1989., a utemeljena je 23

godine ranije u Tokiju, s ciljem pružanja potpore

mladim glazbenicima. Natjecanje se svake godine

održava u nekoliko europskih gradova, u različitim

instrumentalnim i pjevačkim kategorijama, a ove je

godine bilo rezervirano za pijaniste. (BPK)

VIJ

ESTI

cant 168 07.indd 15cant 168 07.indd 15 27-May-11 9:48:21 AM27-May-11 9:48:21 AM

Page 16: Cantus 168

16 BROJ 168, LIPANJ 2011.

RAZGOVOR S PIJANISTOM I SKLADATELJEM MATEJOM MEŠTROVIĆEM POVODOM OBJAVLJIVANJA ALBUMA SVETE PLANINE

Bezvremensko stanje stvaranjaRazgovorao: Davor Hrvoj

U planinarskom domu Puntijarka na Sljeme-nu, 30. je travnja 2011. održana promocija

albuma Svete planine poznatog pijanista i sklada-telja Mateja Meštrovića. Radi se o izboru glazbe što ju je skladao i pripremio za istoimeni serijal dokumentarnih fi lmova Stipe Božića koji je bio prikazan na Hrvatskoj televiziji. To je drugi Me-štrovićev CD. Prethodio mu je prošlogodišnji Pustinje svijeta, objavljen također za diskograf-skog nakladnika Aquarius Records, s izborom skladbi za istoimenu Božićevu seriju.

VizualizacijeOvaj drugi CD — Svete planine — puno je ri-tmičniji. Glazba je nastala prije one za raniji CD. Skladao sam ju 2005. godine. Bilo je više scena putovanja, pokreta u slici, dramatičnijih velikih prostora. Za prvi materijal nisam vidio scene, dok sam za ovaj gotovo sve radio prema njima. Dio materijala napravio sam prije nego sam vi-dio sliku jer volim razmišljati vizualno, volim u mašti stvoriti vizualizaciju slika, boja i atmosfere. Međutim, za razliku od Pustinja svijeta, Planine sam radio studiozno i jako dugo, upravo zato jer sam dobio kompletan serijal. Dobio sam svih de-set epizoda koje sam sinkronizirao — radio sam kompletnu glazbu pod svaku od tih epizoda pre-ma slikovnom zapisu.

Na koji način Vaše vizije određuju glazbu?

Maštu je teško pretvoriti u riječi, a jako ju je lako, barem meni, pretvoriti u glazbu. Kad govorimo o Svetim planinama, sam naslov je nadahnjujući — razmišljati o Himalaji, o snijegu, ledu, visini, grandioznosti, svetim hramovima, raznim mje-stima, tko zna kakvim običajima, folklorima, raznoraznim rasama, svim tim prostorima koji su na ovaj ili onaj način sveti... Glazbu maštam, čujem ju u glavi, »unutrašnjim sluhom« i potom je na osnovi znanja i iskustva te dugotrajnim ra-dom na računalu, vrlo lako pretvorim u konkret-nu glazbu.

Kako razmišljanje o duhovnosti, o poimanju života, utječe na skladbe koje pišete?

Za to je važna mašta, a u ovom slučaju i fi lm-ski materijal koji je bio postavljen pred mene. Radi se o zaista fascinantnim prostorima i sli-kama koje na svakoga od nas ostavljaju nekakav, možda drukčiji dojam, a ponekad izazivaju i strahopoštovanje. Kad vidiš neki hram na četiri ili pet tisuća metara nadmorske visine, naravno da to mora ostaviti trag na tebe da te ponuka na zamišljanje o tome kako je građen, kojemu se božanstvu ljudi na toj visokoj planini klanjaju, što su pritom doživljavali, što i danas doživljavaju hodočasnici iz cijeloga svijeta. To me navelo da se smirim, skrušim, zatvorim u svoja četiri zida. Imao sam sreću jer sam u to doba, 2005., živio u Hvaru gdje sam, u siječnju kada je otok potpuno pust, pripremao glazbu za serijal. Nigdje nikoga, ugodna klima... Ambijent za stvaranje nije mo-gao biti bolji. To je na mene djelovalo prekrasno.

Glazba uvijek ima bojeRazmišljate li o glazbi i kroz boje?

Apsolutno. U mašti nikad ne vidim crno–bije-lo. Nebitno je pišem li na vlastitu temu koja nije usko vezana za fi lm ili za neki dokumentarac, glazba uvijek, ali uvijek ima boje. Kao četvero-godišnjak krenuo sam u Funkcionalnu muzičku školu, današnje Učilište Elly Bašić. Tamo danas i moj sin koji ima šest godina, prolazi isto što sam prolazio i ja prije trideset i pet godina. Nai-me, u samim počecima muzičkog predškolskog odgoja, djeci se preko CD–ova — tada je to bilo putem kazetofona — »pušta« određena, narav-no klasična glazba i daju im se vodene boje za slikanje. Dakle, naravno da je glazba itekako vezana za boje.

Kad govorimo o glazbi nadahnutoj planinama, re-ligijama i duhovnošću, nekima je važniji put, a ne-kima postizanje cilja. Što je Vama važnije — put, dakle kreiranje glazbenog djela ili cilj, skladba kao gotovo djelo?

O tome jako puno razmišljam i nisam dokučio odgovor. Naime, teško se odlučiti što mi je draže iz razloga što su trenuci kad je čovjek kreativno

nadahnut, u kojima stvara određenu glazbu, za-ista nezamjenjivi s ijednim drugim ovozemalj-skim užitkom. To su trenuci u kojima vrijeme stane. Vrijeme je tada zaista potpuno relativno, uopće više ne postoji. Tada sam jednostavno ci-jeli u glazbi, u tom jednom bezvremenskom sta-nju stvaranja. S druge strane, kad čovjek završi određeno djelo, dolazi do ispunjenja, ushićenja, ogromnog zadovoljstva, sreće, posebnog stanja. To je spoj zemaljskoga mene i glazbe koja me is-

punjava srećom i zadovoljstvom. Zaustavio sam trenutak u vremenu i materijalizirao ga. Kad slušam glazbu koju sam napisao, pogotovo kad se radi o ovom albumu, sjećam se trenutaka kad sam ju prije šest godina radio. Sjećam se Hvara, sunca, sobe u kojoj sam radio. Ti trenuci, prostor i okolnosti u kojima je glazba skladana ostanu zabilježeni u mojem sjećanju

R

AZG

OVO

RI

Matej Meštrović

Prizor iz baleta Breza na sceni Gradskog kazalita Komedija

PRAIZVEDBA BALETA BREZA SKLADATELJA VESELJKA BAREŠIĆA I KOREOGRAFA DINKA BOGDANIĆA

Tragična priča u kolopletu raznolikosti Piše: Maja Stanetti

Sudeći prema dugotrajnom i srdačnom plje-sku, pa i ovacijama na kraju premijere,

Gradsko kazalište Komedija dobilo je još jednu uspješnicu koja će u Kazalište na Kaptolu pri-vlačiti vjernu publiku. Riječ je bila o praizvedbi baleta Breza (5. svibnja) skladatelja i dirigenta

Veseljka Barešića te koreografa i redatelja Din-ka Bogdanića. Plesna verzija antologijske novele Slavka Kolara koja sadašnje i buduće gledatelje prati još iz obvezne lektire za osnovnu školu, hrabar je korak nakon nenadmašna fi lma Ante Babaje iz 1967. godine i svježije varaždinske

dramske inačice na tekst Borivoja Radakovića i u režiji Želimira Mesarića, nastaloj po Kolarovim motivima.

Balet kao scenska kantataBaletni ansambl Komedije izgrađen je kao važ-na komponenta unutar opsega predstava u re-pertoaru opereta i mjuzikala gdje je posljednjih desetak godina nekoliko naslova, poput Kose, Briljantina ili Chicaga, postavljalo velike zahtjeve i čija je uspješnost bila ohrabrenje za postavljanje prve samostalne predstave. Suradnja s iskusnim plesačem i koreografom Dinkom Bogdanićem iznjedrila je prije dvije godine cjelovečernju pred-stavu Brel. Uz još jednu koprodukciju, Breza je još jedan novi pothvat članova Komedijina baletnog ansambla, uz gostujuće soliste iz zagrebačkog HNK u glavnim ulogama — Dariju Brdovnik Bukvić (Janica) i Azamata Nabiullina (Marko).

Tragična priča o Janici, poput breze krhkoj djevojci, njezinoj senzibilnosti koja se ne ukla-pa u sirovu grubost i običaje primitivne seoske patrijarhalne sredine, doista se čini idealnim predloškom za »prijevod« na plesni jezik. Samo nešto više od jednoga sata bilo je dovoljno za in-tenzivni tijek plesne priče koja je, osim plesača i naravno orkestra, ovaj put uključivala i pjevanje, odnosno zbor i dvoje solista. Tako se Breza, iako nazvana baletom, približila nekoj vrsti scenske kantate. Pionirska zamisao i pothvat skladatelja Veseljka Barešića funkcionalna je u nastupima zbora, osobito u Dies irae ili Lacrimose povezanih s Janičinom smrću, premda bi se dalo raspravljati o nadobudnosti ili banalnosti izbora upravo tih tekstova. Dvojbena je i namjena songova inače muzikalne Renate Sabljak kao Breze, Janičine pjevajuće dvojnice, a k tomu i uvođenje tumača radnje, pjevača Darija Štulića, što sve zajedno zamućuje pravu narav plesne predstave.

U crescendu prema krajuPriča o Brezi Janici ne namjerava biti linear-na, no mnoštvo slika praćenih glazbom iz ne-brojenih izvora — od kasnoromatičnih uzora, stravinskijevskih i orff ovskih poteza, folklornih obrazaca ili izravnih citata, začinom od tanga i mjuzikla u kaleidoskopski raznolikoj orkestraciji — kao da se u nedostatku jasnog koncepta i natr-panosti svim zamislivim idejama, u rastrzanosti, ne može odlučiti što bi zapravo željela biti. Ni-zanje svekolikih čuda uključuje i uvođenje zbora suđenica–coprnica, kurtizana... Mnogo je čistije namjene plesni pokret u vještoj kombinaciji jezi-ka klasičnog baleta i stiliziranog narodnog plesa, premda se tako razgranatoj glazbi, čini se, mo-ralo odgovoriti viškom kretanja na maloj pozor-nici koje, paradoksalno, umanjuje efekt snažne i potisnute emocije koju nose motivi Kolarove priče. Iskustvo koreografa Bogdanića sigurno je bilo dragocjeno u procjeni plesnih mogućnosti ansambla s manjim zadacima i vrlo dobrih so-lista gdje briljira okretni Azamat Nabiullin kao prevrtljiv i nasilan Marko, dobri sućutni prijatelj Joža Bojana Valentića i poetična Janica Darije Brdovnik Bukvić čiji se lik gubio u prebujnom okruženju, dok je lik Kurtizane, čini se, smišljen zbog vrlo dobre Tamare Masnjak. Dobrom vi-zualnom dojmu predstave pridonosi jednostavna scenografi ja Dinke Jeričević koja protagonisti-ma ostavlja dovoljno prostora, a ugođaj kreira projekcijama poput brezove šume, uz svjetlo Zorana Mihanovića te primjerene i elegantne kostime Elvire Ulip. Da ipak bude jasno da pu-bliku ne treba previše uznemiravati, najnovija šarolika baletna inačica tragične priče ima svoj uzvišeni crescendo na kraju sa sudjelovanjem svih protagonista.

PR

AIZ

VE

DB

E

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 168 07.indd 16cant 168 07.indd 16 27-May-11 9:48:23 AM27-May-11 9:48:23 AM

Page 17: Cantus 168

17BROJ 168, LIPANJ 2011. C

D IZ

LO

G CD izlog dr. sc. Irene Paulus

ANĐELKO RAMUŠĆAK

KLARINET LIVE(Aulos)

Ime, ali i interpretacije vrsnog klarinetista An-đelka Ramušćaka glavna su poveznica skladbi

različitih hrvatskih autora za klarinet objavljenih na CD–u. Izdavač je na jednoj kompaktnoj plo-či »okupio« djela različitih hrvatskih, ali i stranih autora koji su djelovali u Hrvatskoj, a koja je, u različitim razdobljima karijere, izveo Anđelko Ra-mušćak. Album je, naime, objavljen u čast ovom izvanrednom klarinetistu koji je prošle godine pro-slavio 70. godina života.

Kompaktni disk oblikovan je logikom od manjeg sastava prema većem, pri čemu se kombiniraju opusi različitih generacija hrvatskih skladatelja 19. i 20. stoljeća. Dvije skladbe za klarinet solo otva-raju album. To su: Monolog Anđelka Klobučara (autor se na tipičan, oporo–ugodan način poigrava sa specifi čnim zvučanjem instrumenta) i Yours Sin-cerely Marka Ruždjaka (koji se iznimno zanimljivo i privlačno potpuno prepušta meditiranju uz široki zvuk klarineta). A zatim slijedi jedno ime iz povi-jesti: češki koralist koji je djelovao u Zagrebu, Juraj Karlo Wisner von Morgenstern i njegov Quartetto za klarinet solo i gudački trio. To je skladba koja gotovo u potpunosti evocira mozartovski zvuk, pa joj Ramušćak tako i prilazi: jednostavno, s la-koćom, otmjeno i, što je najvažnije, bez ikakvih predrasuda. Nakon čuvenog Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula (gudački kvartet i gudački trio iz prethodne skladbe svira-ju članovi Zagrebačkog kvarteta), slijedi još jedno Morgensternovo djelo: Variationes brillantes et favo-rites za klarinet i orkestar.

U nizanju djela hrvatskih autora i onih koji se smatraju hrvatskim zbog duljeg djelovanja u našoj zemlji, možda je najzanimljivije posljednje djelo, Variationen für Clarinette moravskog skladatelja Otona Hauske koji je djelovao u Karlovcu i koji je, poput Morgensterna prigrlio formu variranja (vari-ra se tema davorije Nek’ se hrusti šaka mala). Djelo je Ramušćak pronašao u Hauskinoj ostavštini u arhi-vu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu te ga je ponovno oživio izvedbom (u izvedbi Hauskinih i Morgensternovih varijacija sudjeluje Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem Uroša Lajovica).

Takvim »programom« kompaktnog diska baršu-nasti ton klarineta stavljen je u različite kontekste koji, budući su kontrastni ili se nadovezuju jedan na drugi, stvaraju za slušatelja iznimno zanimljivo zvukovno iskustvo. A ujedno je to rođendanski po-klon dan od srca koji, kako dr. sc. Zdenka Weber piše, predstavlja i važan kulturološki doprinos čuva-nju hrvatske glazbene baštine.

VLADIMIR BODEGRAJAC

MJUZIKL WE(Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara)

Među novim izdanjima albuma hrvatske glazbe nalazi se i jedan u izdanju Hrvat-

skog društva glazbenih teoretičara, neočekivana i u Hrvatskoj prilično zapostavljena žanra. Riječ je, naime, o mjuziklu koji je, pod naslovom We napi-sao skladatelj i pijanist Vladimir Bodegrajac. Iz jed-nostavnog naslova može se očitati mnogo: sadržaj govori o ljubavnom paru (čiji je jedan sudionik, s obzirom na naslov u prvom licu množine, vjero-jatno i sam skladatelj). S druge strane, album nije slučajno naslovljen na engleskom jeziku. Naime, Bodegrajčeva je glazbena misao međunarodna; on se nudi cijelome svijetu. Uz jasno izražene tipičnosti brodvejskog mjuzikla, podtekst donosi zanimljivu klasičnu pozadinu: background je ispunjen elemen-tima suvremene klasične glazbe. Izniman spoj do-slovno udara slušatelja kišom nježnih i strastvenih

glazbenih brojeva čija se pasionirana predanost ne očituje samo u sadržaju, već i u ljubavi prema (i skla-dateljskom i izvođačkom) stvaranju glazbe doista specifi čnog i prepoznatljivog stila.

Još je jedna posebnost ovog albuma, a ona se može čitati i kao prednost i kao mana. Naime, skladatelj je ujedno i jedini izvođač: on svira (klavir), pjeva, pa čak i tehnikom nadosnimavanja sam izvodi vi-šeglasne glazbene brojeve. Zbog toga je ovo u pra-vom smislu riječi autorski CD u kojemu je autorska misao prenesena izravno, bez posredovanja drugih. No rezultat je monokrotmaski, unifi cirani zvuk u kojemu se bogati koloristički potencijal ne čuje, ali se naslućuje. Eventualna »prava« izvedba s velikim ansamblom (solistima, zborom i orkestrom) rezul-tirala bi kolorizmom, ali i novim životom ovog dje-la koje, za sada, živi samo svoj potencijalni, latentni život na ovom zanimljivom i stilski jedinstvenom CD–u.

MATEJ MEŠTROVIĆ

SVETE PLANINE(Aquarius Records)

P remda objavljen tek nedavno u izdanju Aqu-arius Recordsa, glazbeni materijal albuma

Svete planine Mateja Meštrovića zapravo je prilič-no star. Glazba je nastala prije pet–šest godina za dokumentarnu televizijsku seriju Stipe Božića Svete planine svijeta.

Kao i inače kada sklada glazbu za dokumentarni fi lm ili seriju, Matej Meštrović slušatelja obasipa specifi čnim ambijentalnim mozaikom koji je jed-nako rječit koliko je statičan. Možda su, u uspored-bi s glazbom za dokumentarnu seriju Pustinje svije-ta, Svete planine nešto pokretljivije, ali u osnovi se u njima lako prepoznaje skladateljev stil. Zadivljen ljepotama prirode koje sa svojih putovanja donosi Stipe Božić, Matej Meštrović ih nastoji ocrtati, ali i podcrtati glazbom. Album je oblikovan kroz četr-naest glazbenih brojeva u kojima se u glazbu nastoje pretočiti ljepote pojedinih svjetskih vrhunaca: Kai-lasha, Himalaje, Aratata, Fujija i drugih. No opet, to je tipična Matejeva statika iznutra pokrenuta ra-zličitim ritmovima ili/i posebnim instrumentalnim bojama. Neki su visovi koje glazba opisuje čisto hi-potetski (poput Biblijskih Visova, Olimpa, Uspava-nog Hrama), pa su i ti glazbeni brojevi »zamrznuti« i svedeni na čistu statiku.

Koliko je god statična, to je ujedno glazba koja iznu-tra kruži ili se kovitla poput oblaka ili gotovo poziva na ples sa čovjekom ili Bogovima. Ponekad se radi o iznutra pokrenutim harmonijama, ali ponekad o varijacijama jednog te istog glazbenog materija-la (kao u Svetim Ledenim Vrhovima gdje sintetska imitacija ksilofona i drugih sličnih udaraljki u glavi oblikuje sliku zaleđenih kapljica vode). Izdvajanje (sintetskih) solo instrumenata unutar nepreglednih bespuća harmonijske statike, također je jedan od Meštrovićevih standarda. Premda su ti postupci naizgled vrlo jednostavni, oni s druge strane dje-luju hipnotički, tako da slušatelja navode da im se bespogovorno prepusti, a od gledatelja traže da se potpuno prepusti ljepotama prirode koje u svojim dokumentarnim fi lmovima tako dobro opisuje i s ljubavlju prenosi Stipe Božić.

CD izlog dr. sc. Dalibora Paulika

GLAZBENA RADIONICA NIKOLE GARAŠIĆA(Humanitarna udruga Izvor ljubavi)

U Botincu je 9. ožujka 2011. predstavljen CD Glazbena radionica Nikole Garašića. Udruga

postoji dvije godine, a njezini članovi pomažu bo-lesnim i siromašnim stanovnicima toga naselja. Ni-kola Garašić, samozatajni je stvaralac rođen u mje-stu Štivica pored Nove Gradiške, od sedamdesetih godina prisutan je na glazbenoj sceni kao skladatelj šansona, pop i rock skladbi, šlagera i duhovne glaz-be. Uglazbljivao je stihove hrvatskih pjesnika, a kod publike su dobar odjek imali autorski CD Gibanje, s duhovnim i Didovo ognjište, s domoljubnim sklad-bama. Osim što je skladao svih dvadeset skladbi, napisao je jedanaest tekstova, dvanaest aranžmana, a ujedno je i producent izdanja. Ostale aranžmane potpisuju skladatelj i pijanist Petko Kantardžijev Mlinac, a jedan je iz pera Zvonka Špišića, doajena hrvatske šansone. Na CD–u se nalaze i šansone na stihove znanih pjesnika Huge Badalića (Majka) u izvedbi Zvonka Zidarića, Tina Ujevića (Ove su ri-ječi crne od dubine — tenor Mladen Katanić), A. G. Matoša (Samotna ljubav — Duo Magneti), Ivice Kasumovića (Imam opet vremena za pjesmu — Bo-jan Kodrič), Augusta Šenoe (Zagrebu — Agrame-ri), Đure Sudete (Utrni majko svjetila) i Vite Strunje (Pjevaj prijatelju) u izvedbi Dua Magneti. Ostale vokalne skladbe pjevaju Tomislav Borić, Zdenko Cigoj, Nano Prša, Jurijaši, Blatars band, Pavle Id-žan i Dubravko Šimek. Skladbe su većinom šanso-ne, ali i duhovne, instrumentalne (Posveta S. Stjepa-nu p.m. u aranžmanu Petka Kantardžijeva Mlinca, Hodočašće u Svetu zemlju u izvedbi Ansambla Max Witmana i Na rijeci Jordan u izvedbi Tamburaškog orkestra HRT–a). Raznorodan opus ove glazbe-ne razglednice dopunjava i nekoliko koncertnih snimaka iz sedamdesetih koje potvrđuju četrdeset godina skladanja Garašića. Glazbena razglednica GLazbena radionica Nikole Garašića otkriva melodi-oznog autora, a odabir, osim raznovrsnosti, nagla-šava skladateljevo zanimanje za uglazbljenje stihova pjesničke vrijednosti.

PJEVAČKI ZBOR MLADIH JOSIP KAPLAN I GOSTI

KAD LJUBAV DAŠ(Aquarius Records)

Ova CD pjesmarica sadrži četrnaest pjesama Pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan i nje-

govih gostiju, u glazbenoj produkciji Tonija Etero-vića i Ivana Kuliša. Tematskog je karaktera, slično kao što su bila i izdanja u kojima je Kuliš, kao izvrš-ni producent, godinama surađivao sa zagrebačkim dječjim zborom Klinci s Ribnjaka. Kuliš je i jedan od osnivača Hrvatskog dječjeg festivala, a kao teksto-pisac surađuje s nekoliko vodećih dječjih zborova. U tom kontekstu je i suradnja s Pjevačkim zbo-rom mladih Josip Kaplan, njegovom dirigenticom i voditeljicom Doris Kovačić, njenom suradnicom Arianom Bossi i aranžerom Mariom Kamenarom

(11 pjesama). Uz Kamenara, dirigenta i orguljaša, aranžeri i autori vlastitih skladbi su Pero Gotovac, Matko Basara i Toni Eterović.

Osim obrade i prepjeva znane Lennnonove Merry XMAS u izvedbi Davora Gobca, Zbor, uz goste, izvodi sve ostale skladbe hrvatskih skladatelja. I. Kuliš, autor stihova, zajedno sa Zborom odabrao je skladatelje za suradnju. Pjesmarica započinje himničkom skladbom Kad ljubav daš Eterovića i Kuliša u izvedbi Renate Sabljak i Maxa Hodžića. Suptilnu skladbu Boja duge (Duška Rapoteca–Ute i Kuliša), uz zborski ansambl pjeva Ivana Kindl, a solisti Zbora izvode Božić je Zdravka Šljivca i Kuli-ša, ujedno autora Silvestarske noći koju uz Zbor pjeva Šajeta. Dalibor Paulik daje dvije skladbe: zborsku Božićne pahulje i Zima je svima pa čak i zimi u inter-pretaciji Željke Marinović, već potvrđene pjevačice duhovne zabavne glazbe. Mario Kamenar i njegova kći Veronika autori su dvije skladbe, a Matko Ba-sara osebujne pop balade Da li ćeš biti tu. Dvije pje-sme: Sretan vam Božić i godina nova (izvedba Zbora) i Božićna (uz gosta Ricarda Luquea) skladateljski su prilog Alana Bjelinskog, a Đelo Jusić, u svom pre-poznatljivom stilu, uglazbljuje Kuliševu Sretno vam sve koju izvodi Zbor. Autorski vrhunac je suptilna skladba Bijele noći Pere Gotovca u kojoj maestro po-kazuje svježe ideje, kako u skladateljskom, tako i u klasičnom aranžerskom pristupu zborskom slogu, a doprinos Zboru daje i solistica Maja Vučić.

Tematski album raznorodnih autorskih pristupa poruka je mira, ljubavi i duhovne snage te je hvale-vrijedan projekt Kuliša, riječkih mladih glazbenika i njihovih voditelja.

CD izlog Maje Sabolić

MIRO UNGAR & BIG BAND HRT–A

SAD ILI NIKAD(Aquarius Records)

Nedavno pokrenuta posebna edicija klasičnih izvođača Glazbeni spomenar u ambicioznoj

diskografskoj kući Aquarius Records otvorena je albumom Sad ili nikad kojim je jedan od rijetkih, još uvijek aktivnih predstavnika »zlatne generacije« hrvatske zabavne scene s kraja pedesetih i početka šezdesetih ostvario davno željenu suradnju s Big bandom HRT–a — nezamjenjivu za realizaciju bogatog zvuka tog vremena, tako karakteristična za svjetske standarde razdoblja u kojemu je Miro Ungar formirao svoj umjetnički profi l.

Na disku je 12 skladbi, od kojih nešto manje od pola iz američke evergreen pjesmarice. Sa čak tri odabira iz repertoara Bobbyja Darina (Dreamlover, Mack the Knife i Beyond the Sea), Miro je otkrio vla-stitu, manje poznatu poveznicu s generacijski bli-skim Italoamerikancem koji je, baš kao i Ungar, bio skladatelj, pisac tekstova, pjevač, glumac i glazbeni poduzetnik. Slavnoj temi iz Pink Panthera — It Had Better Be Tonight povjereno je i otvaranje ove glazbene zbirke, a ona nam još otkriva pjevačevu fascinaciju Frankom Sinatrom (Th at’s Life) i nostal-gični francuski trenutak karijere kada je, kao Tim Twinkelberry, upoznao djelo velikog kantautora Charlesa Treneta (La mer).

Drugi dio albuma ispunile su skladbe Marka To-masovića (Blistaš iznutra, U srcu Zagreba, Moja mu-zika) i Tonija Eterovića (Te je noći zvijezda pala, Da tebe nema, Novi dan, Zagrebački krovi stari) koje, u big band aranžmanima, dobivaju nove dimenzije. Svoje, više od pedeset godina bogato estradno isku-stvo, Miro Ungar u potpunosti je unio u album koji je danas gotovo nemoguće ostvariti. U vrijeme kada mnogi skladatelji svoje uratke oblikuju kompjuter-skim raspisom, napisati, pa poslije i snimiti u vr-hunskim producentskim uvjetima tonskog studija Mozart HRT–a, uz poletno muziciranje tridesetak profesora glazbe, više je jedinstvena nego rijetka po-java u nas. Zato čestitke i hvala Miri Ungaru što i danas svojom upornošću i zaraznim entuzijazmom uspijeva pobjeći kompromisima.

cant 168 07.indd 17cant 168 07.indd 17 27-May-11 9:48:24 AM27-May-11 9:48:24 AM

Page 18: Cantus 168

18 BROJ 168, LIPANJ 2011. C

D IZ

LO

G CD izlog Đurđe Otržan

SLOVENSKI KOMORNI ZBOR / VLADIMIR KRANJČEVIĆ

ANTOLOGIJSKA DJELA HRVATSKE ZBORSKE GLAZBE 20. STOLJEĆA (5)(Cantus d.o.o.)

Već je u trećem nastavku Antologije hrvatske zborske glazbe, Slovenski komorni zbor i di-

rigent na ovim izdanjima te pouzdano i izbornik repertoara, Vladimir Kranjčević, duboko zahvatio u dvadeseto stoljeće. Ustvari, treći i četvrti nosač zvuka antologijskog odabira, u potpunosti je po-svećen 20. stoljeću i zborskoj literaturi nastaloj u njegovim desetljećima. Vremensku je crtu, na trećem nosaču zvuka, prešao samo Ivan Zajc, pa se tako čini da sa četvrtim, ovaj novi, peti nasta-vak, čini tek drugi nosač zvuka skladbi prošloga stoljeća, dok je realno treći. Šest skladbi markira najznačajnije autore i njihove, mahom, poznate skladbe. Na prvom mjestu upravo kao da mora biti veliki pregalac zborske tradicije, Emil Cossetto, sa skladbom Et in terra pax. Ovaj je odabir koliko logičan, toliko i ilustrativan jer pogađa atraktivan stil Emila Cossetta kao skladatelja koji je znao pisati kako za obične pjevače i publiku, tako i za specifi čne glasove i prigode. Kranjčević je tim oda-birom pokazao poznavanje opusa Emila Cossetta, vjerojatno najbolje od svih mogućih poklonika zborskog pjevanja jer Et in terra pax, sakralno i profano otvara ovu petu zbirku zborskih skladbi, veselo i svečano. Odmah se primjećuje razlika u dojmu na koji smo navikli slušajući izvedbe samog Emila Cossetta i ove Kranjčevićeve. Jaka zvučnost i privlačna pokretljivost Cossettova sloga ovdje je dobila na toplini u izražajnosti i dorađenosti u di-namici, što doprinosi dostojanstvu skladbe.

Momentalni je zanos očito bio iskreno nadahnuće za tužaljku Tren za poginulim prijateljima Adal-berta Markovića. Gusto tkivo prožeto nagurava-njem tonskih fragmenata jednog na drugog, gro-zničavo pomicanje u malom tonskom prostoru, sve je to Zbor donio kao dramatičan doživljajni iskaz boli za gubitkom koji se na da zatomiti. Intimni madrigali Željka Brkanovića koji slijede s tri po-pijevke, Samoća, Nemoj plakati i Šala, traže druga-čiji pristup i načelo kontrasta, što je na ovoj ploči doprinijelo kvaliteti i sveobuhvatnosti učinka. Prozno, gotovo rapsodično pripovijedanje zbora, slobodnim, modernim stilom, nijansira racionalne i psihološke trenutke bez patetike, humano i blago. Razgovijetnost Slovenskog komornog zbora ovdje je došla do punog izražaja.

Druga polovica skladbi na nosaču zvuka broj 5, kao da ponavlja početnu intonaciju jakom sklad-bom i skladateljem, pa je tako točka šest Collegi-um vocale Frane Paraća. Često izvođena skladba, uspoređivana s Vokalizama S. Rahmanjinova, no, s potpuno drugačijom strukturom. Formalno ja-sna i možda kruta, oslobađa fl uidni tijek pijeva, ne dopuštajući mu da postane nepovezan. Mislim da je autor imao na umu boje ženskih glasova više zagasitije od ovih koji su na snimci, ali to je mož-da samo moja sugestija proizišla iz slušanja nekih drugih zborova.

Napadno originalan u raznolikom opusu sa sta-vom, Marko Ruždjak posvetio je skladbu Barabas XX mješovitom zboru uz pratnju orgulja koje na ovoj snimci svira Gregor Klančić. Kao slika raz-bojnika oslobođena umjesto Isusa u Jeruzalemu na početku nove ere, modernističkim jezikom ocrtava se prisutnost takvog fenomena takoreći još i jučer. Dan posvećen Barabasu je Velika srijeda tijekom Velikog tjedna, pa se osim kontrasta u stilu, ova ploča odlikuje i pažljivom izmjenom duhovnih i svjetovnih skladbi.

Stoga, nakon Barabe, očekujemo svjetovno djelo i

ono je idejno povezano sa svim prije čujnim u ugo-đaju, a to je Kolo bola Stanka Horvata na stihove Maka Dizdara. Najduža od svih skladbi, kušnja je za svaki zbor da se pronađe unutarnja ravnoteža dramatične ekspresije i opasnosti od prelijevanja u pretjeran iskaz. Ovo je moguće i najbolja moguća izvedba Kola bola jer je najviše na tragu da istakne poetsko i umjetničko

Snimke su ostvarene, prošle, 2010. godine, pono-vo u Filharmonijskoj dvorani u Ljubljani i, nakon četiri dobra nosača zvuka, moramo reći da je ovaj ne još bolji, jer je teško uspoređivati Skjavetića, Li-sinskog i Horvata, već je razina izvedbe i njegovani standard Zbora ono što peti CD Antologije čini vrijednim postignućem.

MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR ŽUPNE CRKVE NA PUNTU

STAROHRVATSKA MISA IZ PUNTA NA OTOKU KRKU(Cantus/HRT Radio Pula)

Udruga Histriart izvršni je nositelj projekta praćenja, snimanja i izdavačke obrade običaja

iz grada Punta na otoku Krku, uz pomoć radijskog centra Pula HRT–e, točnije urednika Brune Kraj-cara. Ponudivši projekt na objavu nakladniku Can-tusu, u ovom nosaču zvuka dobili smo još jedan u nizu malobrojnih, vrlo vrijednih tonskih zapisa paraliturgijske prakse na tlu Hrvatske. I to s veli-kim naglaskom na zadnju činjenicu — hrvatskoga tla. Krk je naime kolijevka naše glagoljaške, a to će reći autentično hrvatske tradicije, i to tradicije koju u arheološkom smislu možemo najtemeljitije pratiti unatrag, koliko je to samo moguće. U bli-zini Punta je i prizorište vjerske i političke prakse koju čuvamo u spomeniku Baščanske ploče. Stoga je sve što dolazi s tog terena od prvorazrednog zna-čaja za priloge u autohtonosti umjetničke, sakralne i sekularne povijesti starohrvatskoga naroda.

U pozadini toga i nekih drugih etnomuzikoloških poduhvata odzvanja ime Don Bernardina So-kola koji je, između dva svjetska rata, upalio prva putokazna svjetla na putu istraživačima hrvatske glazbene vjerske baštine. Uz Albe Vidakovića koji je, obradivši dokumentacijsku baštinu Riječanina Vinka Jelića, duboko zaronio u hrvatsku glago-ljašku povijest, Don Bernardin Sokol je, zapisujući napjeve u obrednoj praksi diljem hrvatske obale, pomogao i nadahnuo mnoge muzikologe, pa svo-jedobno i mene osobno, u istraživanju pučke reli-giozne prakse na otoku Hvaru. Ništa manje nije na pravi put naveo, puno prije mene, fra Ivu Perana, benediktinca izuzetnog životnog puta o kojemu možemo slušati na kraju nosača zvuka tijekom snimke radijske emisije u razgovoru s Brunom Krajcarom.

Ponukan Sokolovim znanjem i uputama, fra Ivo Peran je, voleći glazbu, Boga i svoj narod, postao vjerni čuvar hrvatske obredne glazbene prakse, vodeći zborove cijeloga života. Prije desetak godi-na se glas o tome da se u Puntu koji pripada naj-starijim glagoljaškim župama na Jadranu, njeguje izvođenje »Maše po domaću«, Bruno Krajcar je, prepoznavši važan trag tradicije, organizirao sve potrebno da se običajno pjevanje snimi. Uz snim-ku, nosaču zvuka glagoljaškog dizajna, priloženi su i vedri zapisi Duška Prašelja, Josipa Bratulića i naravno, Brune Krajcara.

Iz njih doznajemo o okolnostima nastanka snim-ke, uvjetima pod kojima se ovakva praksa razvijala i koje su zasluge fra Ive Perana u njegovanju vlastite baštine te osjećamo zahvalnost prema svima, po-čevši od don Bernardina Sokola, fra Ive Pervana i svih duhovnika koji su brižno, s iskrenom unutar-njom ljubavi za vlastiti narod, svoju pastvu očuvali autentične izričaje svoga puka. Uz to, priložen je i zapis izvedbe pjesme Oj Punte moj klape Rašketa.

U devet kratkih oporih stavaka, zabilježen je tijek staroslavenske mise ili Maše po domaću, kako ga

izvodi puk iz Punta. Ulazni korak prate sopile kao i pretposljednji stavak, što asocira na starogrčku tradiciju antikne drame, bolje reći hramskog bo-goslužja pri kojem su se izvodile himne Demetri, Apolu i ostalim božanstvima, instrumentima i prikladnim zazivima. Time ne mislim da je tradi-cija antikne drame nekim čudom »doputovala« do glagoljaša, već da je iskon takvoj praksi mediteran-ski jedinstven i autentičan, kako za jonska plemena u 6. stoljeću prije Krista, tako i za ilirska i hrvatska plemena iz nešto kasnijeg, ali ne puno kasnijeg vre-mena. Aulos, sopile, frula, fl auta od trske... sve su to varijacije istog audiološkog poriva: da se ostvari pozornost, da se struja zraka usmjeri na temu, da se zrak zgusne u riječ koja zatim slijedi.

Takva kakva sada jest, sudeći prema snimci, misa ima strukturni oslonac na rimokatoličkom, gre-gorijanskom redoslijedu — ordinariumu mise, uz prigodne pučke pjesme tijekom euharistije. No, sada bi tek trebalo, s osnove vokalnog zapisa, bez Prašeljevih orguljskih dodataka koji su bili oprav-dani u smislu učvršćivanja intonacije civilnim pje-vačima, istražiti moguća preklapanja sa zapisima gregorijanike iz Libera usualisa, datirati moguća odstupanja u odnosu na pretpostavljeno vrijeme preuzimanja matrice mise, pa čak i istražiti u puč-kim pjesmama jesu li stvorene na okosnici neke od tema iz službene liturgije. To je, naime, bio slučaj u Postirama na otoku Braču: puk je vjerovao u cjelo-vitu autentičnost svoje Mise Dalmatorum dok istra-živanje nije pokazalo da se radi o dijalektalnim od-stupanjima na očuvanu temu Druge koralne mise iz Liber usualisa. Tom je prigodom presudnu ulogu odigrala požrtvovnost mjesnog župnika, baš kao što je košljunski benediktinac fra Ivo Peran uložio svu svoju radnu i emotivnu snagu da očuva blago crkve u Puntu.

Nakon ovog predstavljanja cjelovite i čini se, vjerne izvedbe, snimku bi tek trebalo stručno muziko-loški i paleografski obraditi, kako bismo shvatili što doista imamo u praksi otoka Krka, u mjestu Punat.

BLAŽENKA MILIĆ BAJKA, SOPRAN

GLAZBA JE MOJ ŽIVOT(Orfej Hrt)

Retrospektiva opernih nastupa i uloga ostva-renih na audio zapisima HRT–a, zauzela

je u izdanju Orfeja dva nosača zvuka i kao toliko puta kad su u pitanju naši operni umjetnici, zadali mnogo muka priređivačima da odaberu ono što stane na dvije ploče, a da udovolji kriteriju uspješne izvedbe, raspona repertoara, vremenski tijek kari-jere i slično. No, i ovako, na samo dva nosača zvuka otkriva se naša hrvatska »Bajka« u čistom sopranu slavujskoga zapjeva čiji plemeniti sjaj topline izvire kako iz Mozartovih arija, tako i onih Lisinskog, Puccinija, uz to Wagnera, dakako Gotovca, Hat-zea, Verdija, zaboravljenog našeg Srećka Albinija i naravno Zajca. Uz bogati niz arija iz opera koje su se tijekom brojnog slijeda opernih sezona odigra-vale na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, naša hrvatska sopranska Bajka, pjevala je i dobro nam znan Cum invocarem Vatroslava Lisinskoga, a za pohvalu je svakako odabir više arija iz opusa Blagoja Berse jer je Blaženka Milić izuzetno osjećajno donijela fl uidnu paletu Bersina sloga. Postolar iz Delfta i Figarov pir, dvije su opere koje su mi, primjerice, ostale u ugodnom sjećanju i radi njezinih interpretacija, a sigurna sam da svaki posjetitelj zagrebačke opere može izdvojiti barem dvije, ako ne i više, omiljenih uloga Blaženke Mi-lić.

Izdanje je rađeno s puno ljubavi za pjevanje, osjeća se da je u svaku ulogu, a i u svaki odabir na ploči zadiralo srce koje je kucalo za glazbu i pjevanje. Na-slov dvostrukog albuma govori stoga sve: glazba je bila i ostala život Blaženke Milić, a to je, ako ćemo pravo, unutarnja istina svakog pravog pjevača.

Oganj, Morana, Porin, Maričon, Ero s onoga svi-jeta, Adel i Mara, Postolar iz Delfta, Nikola Šubić

Zrinjski, opere su iz kojih slušamo lijepe izvedbe Blaženke Milić. Puno pjevača može uz bok tome staviti Andre Cheniera, Nabucca, Figara, La Boheme i drugo, ali vrlo, vrlo malo njih može pružiti, tako-reći najbolje od hrvatske opere, izraženo vlastitim glasom i godinama stvaralačkog života na opernoj sceni. Zato je njen nadimak Bajka, ovdje doista ne-što idealno: pjevala je gotovo sve što vrijedi čuti sa stranica ispisanih rukom hrvatskih skladatelja i to nam je ovim izdanjem pruženo na uvid. Pjevala je i s dobro nam znanim dirigentima zagrebačke ope-re: Davorinom Hauptfeldom, Vladimirom Kranj-čevićem, Karlom Krausom, Mirom Belamari-ćem, Jovanom Šajnovićem, Mladenom Bašićem, Nikolajem Žličarem i Zoranom Juranićem. To je ujedno i dokument djelovanja i repertoara opernih sezona zagrebačke Opere, ali i trajni spomenik zaslugama prvakinje te iste Opere koja je zapo-čela karijeru upravo nastupom u Đerdanu Jakova Gotovca. Za tri desetljeća usrdnog i čistog pijeva, snažne interpretacije i napornog rada, dva nosača zvuka su možda malo, ali ta dva mala nosača zvu-ka dvostruko su vrjednija kada se odvagne koliki je njihov značaj za hrvatsku glazbu i kulturu.

HRVATSKI SUVREMENI SKLADATELJI

PETAR BERGAMO(Cantus)

Suvremeni hrvatski skladatelj Petar Bergamo (1930.), dobio je za svoj osamdeseti rođendan

monografsko izdanje dvaju nosača zvuka, dostojno i prikladno opremljeno napisima dr. sc. Eve Sedak, Erike Krpan, dr. sc. Marije Bergamo, uz misaono iscrpne i pozornosti vrijedne citate i odabrane napi-se, kolege skladatelja, Dubravka Detonija. Poseban uvid u skladateljeva teoretska razmišljanja i zaključ-ke daju odabrani iskazi o skladanju i umjetnosti samog autora. Tehnologija mu je podarila moguć-nost da u jednoj elegantnoj kutiji predstavi javnosti ponajbolje iz svoga opusa, sažme vrijeme i stilove, komprimira izvedbene ostvaraje, u dva i pol sata koliko traje desetak najpopularnijih i najznačajnijih skladbi u vremenskom rasponu od sredine prošloga stoljeća do danas.

Sada će, dakako, biti moguće povezati udaljene i bliske etape njegove poetske biografi je, koja je rano, »starinski« temeljito počela, i razvijala se atipično, posve u skladu sa individualnom poetskom fi zio-gnomijom našeg izuzetnog stvaratelja i umjetnika. Umjesto tek čitanja partitura, muzikolog može zvu-kovno ilustrirati napisano i smjestiti je u barem jedno vrijeme, vrijeme jedne izvedbe. A tu nastaje poteš-koća za recenzenta. Svaki tonski zapis traži barem jedan članak da ga se predstavi, što bi značilo barem desetak njih, a ni to ne bi bilo pošteno, jer bi i priča o svakom djelu vukla dalje i tako bi se u tren oka uslo-žio pozamašan svezak. Svaki je naslov pred–udar za imaginaciju: Spiriti eccelent, blistav kanconijer kojeg su smjesta svi zavoljeli i neprestani se izvodi; Concer-to abbreviat koji si je izborio prvo mjesto u solističkoj modernističkoj literaturi i namjerava tamo i ostati; Gudački kvartet koji nas vraća u riskantna vreme-na kada su skladatelji tražili vlastiti glas u žamoru poslijeratnih zbivanja; dvije simfonije, svaka za sebe nude materijal za dvije studije, a tek briljantno or-kestrirana veličanstvena simfonijska freska Navigare necesse est ... ona tek potiče da se uputimo na plovidbu još jednom.

Premalo je napisano o djelovanju Petra Bergama, premalo tragova o dojmovima koje su njegove skladbe proizvele. Evo sada prilike da se potraži cr-vena nit umjetničkog vitaliteta koja se provlači iz de-setljeća u desetljeće i, poput Flaubertovog konca za ogrlicu, povezuje jedan izbrušeni dragulj zvuka do drugog. I naravno, da se skladbe predstavljene ovim dvostrukim nosačem zvuka što češće izvode.

Biografi ja je uvijek ista (rodio se tu i tu, tad i tad...), ali poetska biografi ja nastaje neprestano kao riječne obale i mijenja zvukolik percepcije nečijeg opusa. Snimkama su markirani meandri. Dorađivanje to-pografi je može trajati koliko i duhovna investicija u stvaranje: unedogled.

cant 168 07.indd 18cant 168 07.indd 18 27-May-11 9:48:25 AM27-May-11 9:48:25 AM

Page 19: Cantus 168

19BROJ 168, LIPANJ 2011. C

D IZ

LO

G CD izlog Bojana Mušćeta

LUKA BELANI

CHANGIN CHAPTERS(Aquarius Records)

Nakon My Buddy Moosea koji nakon dva albuma imaju nepodijeljenu naklonost

hrvatske kritike i fanova izvan Lijepe naše, isti se uspjeh smiješi Luki Belaniju. Pjeva na engle-skom jeziku, izvrsno svira, glazbeni obzori kre-ću se između indie–pristupa, klasičnoga rocka i bluesa te americane i upravo je objavio drugi album koji predstavlja korak naprijed u odnosu na prvijenac. Zajedno s ritam sekcijom, Bela-ni na izravan način uspijeva glasom i gitarom isporučiti emotivne i snažne skladbe koje bez problema mogu konkurirati izvođačima kojima je engleski domicilni jezik. Kao i u slučaju My Buddy Moosea, pa čak i Bambi Molestersa, to znači da bi Luka Belani mogao imati naglašeni-ju percepciju u inozemstvu, nego na ovdašnjem tržištu. Štoviše, kad bi Aquarius Records uspio Belanija priključiti na neki veliki diskografski koncern (Universal Music?), ne bi me iznenadilo da u jednom trenutku zapazimo kako se pjesma Drifter penje svjetskim top–ljestvicama, a Luka Belani odjedanput stječe popularnost i na matič-nom tržištu. No, to su tek projekcije onoga što Luka Belani defi nitivno zaslužuje kao vlasnik jednoga od ponajboljih albuma u nas objavljenih u posljednjih nekoliko godina.

DISKURZ

NOVA STVARNOST(Dallas)

D rugi album riječkoga punk–terceta Diskurz ima jasnu intenciju da se udalji od neskrive-

nih utjecaja Parafa i Sex Pistolsa s albuma prvi-jenca i to na način da se zvuk »podeblja« i da se pokaže kako se mogu odsvirati i nešto komplek-snije forme od troakordnog prangijanja. Pritom i dalje imaju jasan punkerski stilski obrazac, a nove elemente nastojali su i produkcijski na-glasiti, no to je i najslabija komponenta albuma. Naime, vokal je namjerno sniman nešto slabije, ali umjesto artikulirane kakofonije, rezultat više sliči demo–snimci. Snažan potencijal Diskurza i na drugom je albumu neupitan, ali taj njihov pokušaj prelaska iz punka u post–punk više sliči nastojanju Pekinške patke da od cartoon–punke-ra, s albuma prvijenca na albumu Strah od mono-tonije, postanu Joy Division. Diskurz je, doduše, uglavnom ostvario svoj cilj jer je posrijedi autor-ski potentan uradak koji pokazuje želju mladog banda za razvojem u točno određenom smjeru. Da nisu realizirali poletni album U protivnom, ovaj album sasvim bi sigurno otkrio njihov veliki potencijal. Ipak, na sljedećem albumu trebali bi angažirati nekoga prekaljenog producenta poput Denykena koji bi njihove zamisli mogao kon-kretnije uobličiti.

HLADNO PIVO

SVIJET GLAMURA(Menart)

H ladno pivo doseglo je status na sceni kad nije više nužno da kvalitativno iznenađu-

je. Jednostavno, cilj je da svaki novi album bude zanimljiv, da se proširi repertoar i nabace hitovi. Otkad su imali »kvantni skok« kad su nakon albuma Pobjeda iz 1999., četiri godine kasni-je postali doajeni rock–scene albumom Šamar, Hladno pivo jednostavno nadograđuje izraz pro-širenjem aranžmanskih zamisli, ali i proširiva-njem stilskog izražaja, od punka nadalje. Pritom, ono što ostaje britki su tekstovi Mile Kekina, na koje se nadovezuje sve sigurnija svirka ostalih članovih banda. Stoga su prethodni album Knji-ga žalbe i ovaj album svojevrsne potvrde statusa banda. Sadržajno, band se bavi svakidašnjicom i činjenicom kako konzumerizam stubokom mijenja naše živote na različite načine. Zapra-vo, kao i ranije, oni ocrtavaju naše društvo kroz prizmu objektivnog promatrača koji će reći ono što drugi samo misle, ali ne znaju kako izraziti. U tom smislu, Svijet glamura nije ni bolji ni lošiji od prethodnika. Posrijedi je još jedna poslastica za fanove, snažan doprinos aktualnoj rock–pro-dukciji na ovim prostorima i dobrodošao disko-grafski nastavak u karijeri banda. S druge stra-ne, Hladno pivo na ovom albumu nije pokazalo ništa esencijalno drukčije od onoga na što smo navikli, što znači da je posrijedi samo pravocrtni uzlazni niz kojim se Hladno pivo i dalje uhlje-bljeno drži na rock–vrhuncima aktualne scene. Reklo bi se, posrijedi je igra na neriješen rezultat. Pobjeda je već ostvarena prije tri albuma.

OVERFLOW

HIT ME!(PaF!)

Punk–doajeni iz devedesetih, koprivnički Overfl ow, realizirali su još jedan diskograf-

ski povratak, nakon poluuspješnog comebacka iz 2006. s albumom Live... at the Parties. Album Hit Me realiziran je za njihovu diskografsku eti-ketu PaF! (zapravo, digitalno je distribuiran po raznim servisima, dok je CD zapravo, tek reli-kvija za fanove), a izvrsni ovitak potpisuje Nikola Tamindžić. Produkcija Zlaye Hadžića nastavlja se na taj pažljivo pripreman kvalitativni niz, a to vrijedi i za snimku napravljenu u Studiju 150 u Amsterdamu. Overfl ow na novom albumu na-stavljaju s onim što su već davno započeli, tako da nekih većih iznenađenja nema — i dalje je to furiozni melodični punk, otpjevan na en-gleskom jeziku, s vrsno ubačenim višeglasjem i povremenim himničnim, zaraznim refrenima. Tako je Overfl ow kreirao album koji tehnički odgovara njihovim kreativnim potencijalima, pa sve zajedno, zapravo, sjajno funkcionira kao osobna iskaznica banda u predstavljanjima na inozemnom tržištu gdje sve češće nastupaju kao iznimno relevantan izvođač. Stoga, album pred-stavlja odličan način za upoznavanje s bandom, dok će oni stariji cinično, možda, zamjeriti odsu-stvo nabrijanoga glazbenog kaosa kao na prvim albumima, ali očita je namjera banda da bude sve bolji, a ne sve isti.

SINGRLICE

MADE IN TRADICIJA(Aquarius Records)

D rugi album Singrlica predstavlja zaokruže-nije djelo od prvijenca, na način kao što je

to klasična praksa i u rock–glazbi. Dok je album prvijenac posljedica višegodišnjeg htijenja da na njega stane sve što band smatra da je dobro, kod drugog albuma cijelom se projektu pristupa stu-dioznije. Stoga ne čudi sva sila gostiju: Matija Dedić (dobro, Matija je valjda gost na svakom drugom dobrom albumu koji se kod nas snimi), Tomislav Goluban, Jacques Houdek, Goran Navojec i — Ivica Kostelić. Zanimljivo je kako se na albumu nalaze i dvije tradicionalne pjesme koje je Azra uvrstila u svoj repertoar — Mamica su štrukle pekli i Klinček stoji pod oblokom (gdje je Jacques ostavio jednu od svojih najdojmljivijih interpretacija). Ono što karakterizira ovaj raspje-vani ženski zbor, jesu vokalni i instrumentalni aranžmani koji poznatim tradicijskim pjesma-ma daju sasvim drukčiju aromu, stapajući ih u postojeće glazbeno tkivo s ovih područja. Pri-tom je postupak inverzan od onoga koji znamo iz repertoara Azre, Haustora i drugih izvođača koji su tradicijske pjesme stavili u okvire vlasti-tog izričaja: ovdje se stilski idiomi suvremene popularne glazbe stavljaju u kontekst tradicijske interpretacije, što daje vrlo zanimljive rezultate koji prilično odudaraju jedni od drugih, a to, da-kako, ovisi o području odakle dolazi originalna melodija i od pop–stila kojim je umjetnički vo-ditelj Tomislav Jozić odlučio obogatiti pojedinu pjesmu.

PARNI VALJAK

GLAVNOM ULICOM(Suzy/Hit Records)

U serijalu obnovljenih izdanja Parnog valjka koje se povremeno pojavljuju na policama

u CD shopovima, ovisno o inspiraciji urednika Suzyja ili Croatia Recordsa, red je došao i na osmi album banda Glavnom ulicom. Ovaj album uslijedio je nakon što je sastav zacementirao svoj snažan potencijal raznovrsnim izričajem na al-bumima Gradske priče, Vruće igre i Vrijeme je na našoj strani. Poklonici su očekivali prpošnost s posljednja dva albuma i hitove poput Nede i Kao ti, no album Glavnom ulicom imao je otklon od takvog pristupa. Posrijedi je izdanje kojim je Parni valjak nakon koketiranja s pop–forma-ma ponovno složio čvrst okvir za rock–izričaj. Najveći hitovi s albuma imali su riječ »hajde« u naslovu — Hajde kaži pošteno i Ma hajde (gledaj stvari mojim očima), dok su s pjesmom Trebaš mi pokušali neuspješno repetirati uspjeh mega-hita Kao ti, a Nataša je trebala biti nova Neda. No, premda nasljednici velikih hitova koji nisu imali uspjeha, ove pjesme, uz Ne zovi i A ja bih s vragom koju je otpjevao Hus, predstavljaju Par-ni valjak u nimalo lošijem izdanju od prijašnjih albuma. Stoga, Glavnom ulicom, s odmakom od nekoliko desetljeća, ima svakako mnogo snažniji utisak nego u doba kad je originalno ostvaren, 1983. godine.

VRIJEME I ZEMLJA

VRIJEME I ZEMLJA I.(Scardona)

P remda se reizdanje jedinog albuma skupine Vrijeme i zemlja već neko vrijeme nala-

zi u prodaji, medijski odjek objavljivanja prvog riječkog albuma na CD–u ipak je ostao u sjeni projekta Riječki novi val i pripadajućih izdanja. Album originalno objavljen 1979. za ZKP RTV Ljubljana, nema samo dokumentarističku vri-jednost, nego i zanimljivu kadrovsku situaciju; članovi banda su Nenad Bačić koji je kasnije postao Nenad Bach i zasvirao s članovima U2 i mnogim drugim američkim izvođačima, Davor Tolja oformio je Denis’n’Denis, dok su Marinko Radetić i Joško Serdarević bili ritam sekcija Xe-nije. Repertoar njihova inicijalnog banda sasvim je drukčiji od onoga što su kasnije radili: posrije-di su šansone nadograđene rock–instrumentari-jem gdje su, više od autorstva, izražena sviračka umješnost i prilično visoki produkcijski standar-di za razdoblje kad je album inicijalno objavljen. Najveći prijepori u doba izdavanja vodili su se oko toga je li najpoznatija skladba s albuma (i A–strana prvog im singla) Tvoja majka dobro kuha zapravo ukradena pjesma Ralpha McTella Streets of London. Danas s novim albumom nema prijepora, posrijedi je dobar podsjetnik na smiraj šansonijerstva kao jednoga od najpopularnijih i najcjenjenijih glazbenih smjerova na ovdašnjim prostorima krajem sedamdesetih. Inače, na CD–u se neoznačene nalaze još tri pjesme — Kako da ti priđem (Vesna) i Ne budi luda, s njihova drugog singla te skladba Između dva leta.

ZVIJEZDE

MJESTO POD SUNCEM(Suzy/Hit Records)

CD reizdanje drugog albuma Zvijezda po-kazuje kako je band stekao svoje mje-

sto pod suncem na ondašnjoj rock–sceni. Naime, Zvijezde su se nametnule prvijencem Imitacija života i pjesmama Zaboravi, Grad i njegovi an-đeli, Koji fi lm sada vrtiš u glavi i Stari mačak iz provincije, no album je bio tako katastrofalno snimljen i produciran da je samo kvaliteta sklad-bi bandu osigurala proboj. Drugi album bio je trenutak trijumfa za Zvijezde. Nikol je postala njihov najveći hit, a Narodna, Mjesto pod sucem ili Nikad nisi rekla ne nastavili su zvjezdani niz. Renato Metessi postao je prava zvijezda. S novo-valnim backgroundom ostvario je klasičan rock–album čija se prva vrijednost, zapravo, otkrivala desetljećima kasnije. Zvijezde su u inicijalnom razdoblju djelovanja kasnije objavile dva ne tako uspješna albuma, ali kasnije povremeno pojav-ljivanje raznih inkarnacija banda svakako je bilo ugodno iznenađenje, pa i u diskografskom smi-slu. To osobito vrijedi za live–album Strast i znoj u Tvornici iz 2004. godine. A temelj tog albuma upravo su pjesme sa čvrsto odsviranog i vrlo do-bro produciranog albuma Mjesto pod suncem.

cant 168 07.indd 19cant 168 07.indd 19 27-May-11 9:48:25 AM27-May-11 9:48:25 AM

Page 20: Cantus 168

20 BROJ 168, LIPANJ 2011.

SVEČANI KONCERT FOREVER CANTUS ODRŽAN U VELIKOJ DVORANI LISINSKI 15. SVIBNJA

Cantusovci, sretan vam 10. rođendan!Piše: Marija Saraga

Kako to već biva u povijesti glazbe, a posebno one suvremene, neke skladbe dožive samo praizvedbu, a nikada ne zažive kao dio koncertnog repertoara. To zasigurno neće biti slučaj s trodijelnim ciklusom Memorie za glas i ansambl Frane Paraća.

Svečanim koncertom u Velikoj dvorani Vatro-slava Lisinskog u nedjelju, 15. svibnja 2011.,

u ciklusu Lisinski subotom, Cantus Ansambl pro-slavio je desetu godišnjicu kontinuiranog rada.

Kada se 2001. prvi put pojavio na hrvatskoj glazbenoj sceni, bila je to prvenstveno posljedica višegodišnje potrebe Muzičkog biennala Zagreb za stalnim sastavom specijaliziranim za izvedbe suvremene glazbe, odnosno festivalskog reperto-ara. Ali ono što je bilo presudno da se Cantus Ansambl »osamostali« od Biennala, razvije u mnogo više od festivalskog ansambla te uspješno održi cijelo desetljeće, bila je velika želja i volja pojedinaca, osobito umjetničkog voditelja an-sambla, Berislava Šipuša, da se hrvatskim ansam-blima pridruži i jedan koji će kontinuirano raditi na predstavljanju velikih partitura 20., a sada i 21. stoljeća, kao i na stalnoj promociji suvreme-nog stvaralaštva hrvatskih i inozemnih autora te promicanju hrvatske glazbe u inozemstvu.

Kako je u godini osnivanja istaknuo Berislav Ši-puš, Cantus Ansambl vodi »želja da suvremenoj glazbi pristupimo s visokim izvodilačkim i pro-fesionalnim kriterijima, to je želja za otkrivanjem Novog i Nepoznatog...« I doista, u ansamblu su od početka do danas svirali mnogi vrhunski glazbenici, a unazad nekoliko godina njegova postava se »stabilizirala«, što također doprinosi kvalitetnijem radu. Svi sadašnji članovi stalni su zaposlenici nekih drugih orkestara i institucija, a u Cantus ih prije svega dovodi veliki entuzijazam i uvjerenje u nepobitnu vrijednost i potrebu ono-ga što stvaraju, bez čega svi uspjesi, kao uostalom i ova obljetnica, ne bi bili mogući. A uspjeha i priznanja je zaista mnogo. Već i same brojke iz prvog desetljeća djelovanja mnogo govore: oko osamdeset ostvarenih praizvedbi, od čega četr-desetak hrvatskih autora, dvjestotinjak izvedenih

opusa te preko trideset inozemnih gostovanja, što svjedoči o afi rmaciji ansambla, uspostavljenoj mreži suradnje s inozemnim institucijama, ali i s hrvatskim i inozemnim skladateljima koji Can-tusu redovito posvećuju svoje skladbe.

Praizvedbe uokvirene klasicimaKoncepcija obljetničkog koncerta vjerojatno je kreirana kako bi prikazala presjek cjelokupnog rada i interesnih sfera ansambla. Tako su se na programu našle praizvedbe hrvatskog skladatelja Frane Paraća i španjolskog autora Beneta Casa-blancasa, uokvirene dvama, ako ih tako, pomalo paradoksalno, možemo nazvati, »klasicima« 20. stoljeća — skladbama Paula Hindemitha i Ar-nolda Schönberga. Hindemithova Prva komorna glazba za dvanaest instrumenata bila je odličan odabir za upečatljivo otvaranje koncerta. An-sambl je pod vodstvom Berislava Šipuša nastu-pio sigurno i snažno, svirao vrlo angažirano te s mnogo osjećaja za karakter pojedinih stavaka ovog živopisnog kolaža. Posebno treba istaknuti odličnu puhačku sekciju koja je dala veliki dopri-nos uspješnoj izvedbi, ponajviše sjajnog fl autista Danija Bošnjaka te trubača Vedrana Kocelja.

Kako to već biva u povijesti glazbe, a posebno one suvremene, neke skladbe dožive samo pra-izvedbu, a nikada ne zažive kao dio koncertnog repertoara. To zasigurno neće biti slučaj s djelom Memorie za glas i ansambl Frane Paraća. Ustvari, samo je novo ruho ovog djela, nova instrumen-tacija za ansambl, izrađena upravo povodom obljetnice Cantusa, doživjela praizvedbu jer je izvorno, u inačici za glas i glasovir, praizvedeno na prošlogodišnjim Osorskim glazbenim večeri-ma. Paraćeva skladba na neki je način hommage njegovom ocu, Ivi Paraću, od kojeg su potekli i tekstovi triju pjesama na talijanskom jeziku

(Paeselli al mare — Mjestašca uz more, Vigne-to — Vinograd i Il canto dell’usignolo — Slavujev pjev) koje je autor koristio u skladbi. Glazbena materija kao da se razvija u dva pravca koji se međusobno križaju na različite načine — glas i glasovir čine jednu jedinicu izraženu uglavnom u kasnoromantičkom idiomu, aludirajući tako na Paraćeva oca i na tradiciju Lieda, dok ansambl u svojim nastupima stvara atmosferne slike koje skladatelj, među ostalim, opisuje kao »buku malih mjesta« ili »nepomičnost zraka i tišinu užarenog ljetnog dana« i koji katkada prekida romantičke zapjeve glasa, a u drugim trenucima pojačava njegovu ekspresiju. Kao solistica je na-stupila mezzosopranistica Martina Gojčeta Si-lić, već niz godina suradnica Cantusa. Gojčeta se još jednom pokazala kao izvrsna interpretkinja, sjajno prenoseći te intenzivirajući ekspresivnost i duh Paraćevih pjesama. Ansambl je uvjerljivo i zaokruženo postigao sonornost te bogat i ra-znolik kolorit partiture, a publika je oduševljenje djelom i njegovom izvedbom pokazala dugim pljeskom skladatelju i umjetnicima.

Drugi dio koncerta započeo je praizvedbom Drugog komornog koncerta za rog i ansambl ...der graue Wald sich unter ihm schüttelte (...siva šuma pod njim drhtaše) Španjolca Beneta Casa-blancasa koja podnaslov preuzima iz novele Lenz njemačkog pisca Georga Büchnera. Ansambl je već i prije ove narudžbe u dva navrata surađivao s Casablancasom, stoga ne čudi kako su, poznajući njegov rukopis, odlučili skladbu uvrstiti na pro-gram svečanog koncerta. »Igrali su na sigurno« i pri odabiru solista, jednog od najistaknutijih svjetskih kornista današnjice — Radovana Vlat-kovića. Casablancasovo djelo solistu dodjeljuje uglavnom ekspresivne i duge zapjeve, melodije, ako ih tako možemo nazvati, dok ansambl u po-zadini razrađuje dramatiku djela. Vlatković je još

jednom pokazao istančano umijeće oblikovanja tona, stvarajući vrlo delikatne glazbene izraze koji su se stapali sa zvukom ansambla.

Jedan od brendova hrvatske glazbeKao posljednje djelo na koncertu izvedena je Prva komorna simfonija za petnaest instrume-nata Arnolda Schönberga, jedan od posljednjih opusa koji pripada razdoblju prije konačnog zao-kreta prema atonalitetnoj glazbi. Ova vrlo kom-pleksna skladba zvučala je transparentno i jasno te umjetnički vrlo zaokruženo i smisleno pod ravnanjem maestra Šipuša, uz poneku manju nesigurnost u ansamblu koja je zaista zanemari-va u izvedbi tako tehnički zahtjevnog djela koje pretpostavlja virtuoznost svakog glazbenika. Za-služeno veliki pljesak publike Cantus Ansambl nagradio je dodatkom, efektnim fi nalom sklad-be dolce furioso Dubravka Detonija, s komičnim efektom mimike i detonijevske gestike.

U razgovoru s umjetnicima nakon koncerta, Be-rislav Šipuš istaknuo je kako je možda napokon došlo vrijeme da Ansambl, još uvijek službeno »projektna« cjelina Hrvatskog društva sklada-telja, zakorači na drugu razinu organizacije, na put prema institucionalizaciji. S obzirom da je u posljednjih deset godina doista izborio mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, pronašao vlastitu publiku, pokazao značaj i važnost za nacional-nu glazbenu kulturu te se prometnuo u jedan od brendova hrvatske glazbe kojim se redovitim go-stovanjima uspješno predstavlja svijetu, možda je zaista pogodno vrijeme da mu se i na ovoj orga-nizacijskoj razini oda dodatno priznanje.

I što drugo možemo poželjeti za budućnost nego ostvarenje želje izrečena u naslovu obljetničkog koncerta: »Forever Cantus!«. Sretan vam rođen-dan, Cantusovci!

OB

LJE

TN

ICE

Martina Gojčeta Silić, Frano Parać, Cantus Ansambl i Berislav Šipuš na slavljeničkom koncertu u Lisinskom

Udruga Hrvatski dječji festival raspisuje

NATJEČAJza pjesme koje će biti izvedene na XVIII. hrvatskom dječjem festivalu Zagreb 2011. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju 20. studenoga 2011., pod motom Djeca nose svjetove na dlanuŽelja je organizatora stvoriti prired-bu vrhunske kakvoće u glazbe-nom i scenskom izrazu, a Stručno povjerenstvo posebnu pozornost poklonit će kvaliteti, raznolikosti te odgojnoj vrijednosti stihova i

glazbe.

– Pjesme se natječu u kategoriji pje-sme za djecu (do 13 godina starosti) za zbor (obavezan solist uz pratnju zbora). – Djela se šalju kao melodijska linija s upisanim harmonijama i tekstom (dva primjerka) te tri primjerka teksta.– Autor treba poslati i kvalitetno izra-đenu snimku pjesme na CD–u, po mogućnosti onakvu kakvom je zami-šlja za festivalsko izvođenje. Autorima se preporuča bliska suradnja s izvo-đačima — dječjim zborovima. – Pjesme poslane na Natječaj ne smi-ju biti javno izvedene prije Festivala, ni snimljene na nosače zvuka.– Autori pjesama odabranih za festi-valsku izvedbu prenose na Festival prava izvedbi skladbi, tiska i prijenosa putem medija i televizije te snimanja na nosače zvuka, odnosno da svaka ili neka od tih prava prenesu na treću

osobu. Sva ostala prava pripadaju autorima.– Izvođači pjesama koji su sudionici Festivala, pri objavljivanju nosača zvu-ka, obvezuju se otkupiti 20 primjeraka CD–a, u dogovoru s nakladnikom Cantus d.o.o.

Zbog sigurnosnih razloga u Koncer-tnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, bit će smanjen broj sudionika — zboro-va, a svaki zbor može sudjelovati sa najviše dvadeset i petero djece.

Rok predaje radova je 20. lipnja 2011. na adresu: Hrvatsko društvo skla-datelja, Zagreb, Berislavićeva 9, s naznakom »Za Hrvatski dječji festival Zagreb 2011.«

Sve dodatne informacije mogu se do-biti na tel. 098/650 991 i 01/4856787

(dr. sc. Dalibor Paulik) i na www.hdf.hr

NATJ

AJPROMOCIJA NOVOG CD-a TAMARE OBROVAC

Jazz, etno, klasika, objedinjeni u posebnu glazbenu pričuKoncertna promocija albuma Ma-

dirosa Tamare Obrovac, u iz-danju Aquarius Recordsa i Cantusa, održat će se 20. lipnja 2011., s počet-kom u 21 sat, u magičnom ambijentu Dvorca Lužnica u Zaprešiću.

Ne propustite jednistveni glazbeni doživljaj u izvedbi briljantne i svestra-ne pjevačice, fl autistice, skladateljice i aranžerke, Tamare Obrovac i nje-zinog Transhistria Ensemblea u su-radnji s češkim gudačkim kvartetom Epoque.

MIR

O M

AR

TIN

PR

OM

OC

IJA

cant 168 07.indd 20cant 168 07.indd 20 27-May-11 9:48:27 AM27-May-11 9:48:27 AM