52
SADRŽAJ: 1. POJAM I KARAKTERISTIKE CARINA................................................................................................2 1.1. VRSTE CARINA............................................................................................................................5 1.2. ELEMENTI CARINA…………………………………………………………………………………..…7 1.3. OPŠTI POJMOVI O CARINSKOM SISTEMU…………………………………………………………...8 1.3.1. Carinski sistem kao naučna disciplina………………………………………………………………….8 1.3.2. Carinski sistem kao deo privrednog sistema ………………………………………………………….9 2.PRAVNI IZVORI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE...............................................................................11 2.1.Opšti pojmovi ....................................................................................................................................11 2.2. Autonomno nacionalno pravo ..........................................................................................................13 2.3. Međunarodno pravo………………………………………………………………...………………………13 2.3.1. Bilateralni sporazumi …………………………………………………………………………………….13 2.3.2. Multilateralni sporazumi (konvencije) …………………………………………………………...……...14 2.3.3. Međunarodni trgovački običaji i uzanse…………………………………………………...……………15 3. PRAVNI OSNOVI CARINSKOG SISTEMA …………………………………………………………………16 3.1. Carinski zakon ………………………………………………………………………………………………..17 3.2. Zakon o carinskoj tarifi ………………………………………………………………………………………17 3.3.Zakon o slobodnim zonama …………………………………………………………………………...…….18 3.4.Ostali propisi……………………………………………………………………………………..…………….19 3.4.1.Uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga………………………………………………………………...19 3.4.2.Pravilnik o obliku, sadržini, načinu podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca u carinskom postupku ………………………………………………………………………..19 4.RAZVOJ CARINSKOG SISTEMA SRBIJE…………………………………………………………………….20 5. INSTITUTI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE…………………………………………………………………24 5. 1. CARINSKI PRELAZ……………………………………………………………………………………….24 5. 2. CARINSKO PODRUČJE………………………………………………………………………………….25 5. 3. CARINSKI POGRANIČNI POJAS……………………………………………………………………….26 5. 4. CARINSKA ROBA…………………………………………………………………………………………26 5. 5. OBAVEŠTENJE O CARINSKOJ ROBI………………………………………………………………….27 6. OBAVEZA PLAĆANJA CARINE I DRUGIH UVOZNIH DAŽBINA………………………………………….28 7. CARINSKE POVLASTICE - OSLOBAĐANJE OD PLAĆANJA UVOZNIH DAŽBINA…………………….29 7.1. Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina za strana lica…………………………………… 29 7.2. Oslobađanje fizičkih lica………………………………………………………………………….30 7.3. Oslobađanje pravnih i drugih lica od plaćanja uvoznih dažbina……………………………..32 8. ROBA NA KOJU SE NE PLAĆAJU UVOZNE DAŽBINE……………………………………………………35 9. CARINSKI NADZOR I KONTROLA……………………………………………………………………………37 10.CARINSKO SKLADIŠTE……………………………………………………………………………………….40 11. SLOBODNA ZONA……………………………………………………………………………………..43 11.1. Osnovne odredbe……………………………………………………………………………………...43 11.2. Određivanje područja zone……………………………………………………………………………44 11.3. Upravljanje zonom……………………………………………………………………………………..45 11.4. Poslovanje u slobodnoj zoni……………………………………………………………………...45 11.5. Prestanak rada zone………………………………………………………………………………46 ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………………………..48 LITERATURA……………………………………………………………………………………………………….52 1

Carinski Sistem Srbije

  • Upload
    bmajdov

  • View
    403

  • Download
    18

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Carinski Sistem Srbije

SADRŽAJ:

1. POJAM I KARAKTERISTIKE CARINA................................................................................................21.1. VRSTE CARINA............................................................................................................................51.2. ELEMENTI CARINA…………………………………………………………………………………..…71.3. OPŠTI POJMOVI O CARINSKOM SISTEMU…………………………………………………………...81.3.1. Carinski sistem kao naučna disciplina………………………………………………………………….81.3.2. Carinski sistem kao deo privrednog sistema ………………………………………………………….9

2.PRAVNI IZVORI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE...............................................................................11

2.1.Opšti pojmovi ....................................................................................................................................11

2.2. Autonomno nacionalno pravo ..........................................................................................................132.3. Međunarodno pravo………………………………………………………………...………………………13 2.3.1. Bilateralni sporazumi …………………………………………………………………………………….132.3.2. Multilateralni sporazumi (konvencije) …………………………………………………………...……...14 2.3.3. Međunarodni trgovački običaji i uzanse…………………………………………………...……………15

3. PRAVNI OSNOVI CARINSKOG SISTEMA …………………………………………………………………163.1. Carinski zakon ………………………………………………………………………………………………..173.2. Zakon o carinskoj tarifi ………………………………………………………………………………………173.3.Zakon o slobodnim zonama …………………………………………………………………………...…….183.4.Ostali propisi……………………………………………………………………………………..…………….193.4.1.Uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga………………………………………………………………...193.4.2.Pravilnik o obliku, sadržini, načinu podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca u carinskom postupku ………………………………………………………………………..19

4.RAZVOJ CARINSKOG SISTEMA SRBIJE…………………………………………………………………….20

5. INSTITUTI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE…………………………………………………………………245. 1. CARINSKI PRELAZ……………………………………………………………………………………….245. 2. CARINSKO PODRUČJE………………………………………………………………………………….255. 3. CARINSKI POGRANIČNI POJAS……………………………………………………………………….265. 4. CARINSKA ROBA…………………………………………………………………………………………265. 5. OBAVEŠTENJE O CARINSKOJ ROBI………………………………………………………………….276. OBAVEZA PLAĆANJA CARINE I DRUGIH UVOZNIH DAŽBINA………………………………………….287. CARINSKE POVLASTICE - OSLOBAĐANJE OD PLAĆANJA UVOZNIH DAŽBINA…………………….29

7.1. Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina za strana lica…………………………………… 29

7.2. Oslobađanje fizičkih lica………………………………………………………………………….30

7.3. Oslobađanje pravnih i drugih lica od plaćanja uvoznih dažbina……………………………..328. ROBA NA KOJU SE NE PLAĆAJU UVOZNE DAŽBINE……………………………………………………359. CARINSKI NADZOR I KONTROLA……………………………………………………………………………3710.CARINSKO SKLADIŠTE……………………………………………………………………………………….40

11. SLOBODNA ZONA……………………………………………………………………………………..4311.1. Osnovne odredbe……………………………………………………………………………………...4311. 2 . Određivanje područja zone……………………………………………………………………………4411.3. Upravljanje zonom……………………………………………………………………………………..45

11.4. Poslovanje u slobodnoj zoni……………………………………………………………………...45

11.5. Prestanak rada zone………………………………………………………………………………46 ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………………………..48 LITERATURA……………………………………………………………………………………………………….52

1

Page 2: Carinski Sistem Srbije

UVOD

Carinski sistem je segment pravnog sistema jedne zemlje1. Kao integralni deo privrednog sistema uopšte, on definiše pravila po kojima se moraju vladati domaća pravna i fizička lica koja uspostavljaju ekonomske odnose sa inostranstvom u oblasti carinske zaštite domaće proizvodnje.2 Kako su konkretni poslovi izvoza i uvoza roba i usluga dvostrani odnosi između domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica, to se propisi iz oblasti carinskog sistema odnose na postupak i obavezno pravno ponašanje i stranih pravnih i fizičkih lica. Carinski sistem se zasniva na carinskom suverenitetu kao neprikosnovenom pravu jedne samostalne, suverene države. Njeno je autonomno pravo da reguliše sistem carinske zaštite domaćeg ekonomskog prostora. Svoj suverenitet država ostvaruje donošenjem određenih zakona i propisa iz oblasti carinskog sistema kao formalno pravne akte koji se moraju sprovoditi po ceni preduzimanja i represivnih mera od strane države. Carinski sistem je inače nezaobilazan izraz u mnogobrojnim projektima dugoročnog ekonomskog razvoja, zatim studijama, analizama i drugim stručnim publikacijama koje tretiraju područje spoljno-trgovinskog poslovanja određene zemlje. Potpuna i adekvatna definicija carinskog sistema podrazumeva kompleksno poznavanje svih relevantnih činilaca koji se tiču zaštitne politike u svetskom ekonomskom okruženju, instituta carinskog sistema, elemenata carinske politike, instrumenata carinske i vancarinske zaštite, kvantitativnih ograničenja i drugih elemenata koji čine carinski sistem. Neki autori shvatajući carinski sistem kao način na koji su regulisani carina, carinska obaveza, carinska roba, carinski nadzor, carinsko područje, carinska tarifa i drugi instituti i carinski instrumenti, carinski sistem definišu kao "jedinstvo instituta iz oblasti carinske politike, carinskog nadzora i carinjenja robe, koji se primenjuju na jednom carinskom području, bez obzira da li su ovi sadržani u propisima donetim autonomnim putem ili su predviđeni međunarodnim konvencijama i sporazumima koje je odnosna zemlja ratifikovala." Iako je ova definicija carinskog sistema bliža adekvatnoj formulaciji, ipak je ona izraz vremena, uslova i stepena ekonomskog razvoja naše zemlje, kao i nivoa organizovanosti i karakteristike razvoja svetskog tržišta, kao ekonomskog okruženja. Polazeći od toga da carinski sistem treba da izrazi dva aspektg pravnog sadržaja, materijalni i formalni, carinski sistem se može definisati kao izraz suvereniteta jedne zemlje, odnosno carinska vlast na njenom carinskom području, ali istovremeno i zbir konkretnih carinsko pravnih normi (zakona i drugih propisa) kojima se utvrđuju instituti i instrumenti u oblasti carinske zaštite domaćeg tržišta. Znatno šira definicija od dosadašnje je da carinski sistem predstavlja carinski suverenitet određene zemlje koji se konkretno izražava kroz niz instituta, instrumenata, mera, postupaka i mehanizama utvrđenih zakonima i drugim pravnim propisima kojima se ostvaruje strategija i politika pasivne i aktivne zaštite nacionalne ekonomije u robnoj razmeni sa inostranstvom. Izvore pravnog sistema uopšte, pa i carinskog sistema predstavljaju opšti osnovi na kojima se temelji pravo kojim se regulišu odnosi u društvu s jedne, i

1 Dr Žarko Ristić, dr Slobodan Komazec, dr Miroslav Dinčić, dr Đorđe Pavlović, Poreski i carinski sistem i politika, Beograd,2007.2 Ibidem

2

Page 3: Carinski Sistem Srbije

konkretni oblici i akti kojima se formalno-pravno uređuju prava, obaveze i odgovornosti društvenih subjekata koji moraju da ih sprovode, s druge strane.3

Ciljevi koji treba da se ostvare pravnim aktima u oblasti carinskog sistema zavise od nivoa razvijenosti privrede, zatim strategije dugoročnog razvoja kao i od ekonomskog okruženja u kome se razvija privredni sistem. Kreiranje i oblikovanje carinskog sistema zasniva se na detaljnoj analizi ekonomskog položaja privrednih oblasti, grana u oblasti industrije, privrednih grupacija,kao i strategiji dugoročnog razvoja domaće proizvodnje. Dinamika spoljnotrgovinske razmene, kao značajan faktor strategije razvoja zemlje, treba da doprinese bržoj diverzifikaciji proizvodne strukture sa jasno koncipiranim merama zaštite, kako pasivne, tako i aktivne. Za utvrđivanje realne zaštitne politike neophodno je, pored ostalog, utvrditi cenovnu konkurentnost domaće proizvodnje na svetskom tržištu kao izrazu nivoa nacionalne produktivnosti rada u odnosu na svetski. Razvoj carinskog sistema Jugoslavije, odnosno Srbije može se posmatrati na dva načina. Jedan aspekt razvoja je kada su izvršene bitne promene u carinskom sistemu, a drugi aspekt posmatranja je uloga kojuje imala carina u određenom vremenskom periodu. Carinska tarifa i Carinski zakon, kao dva ugaona kamena temeljca carinskog sistema, obogaćeni su nizom podzakonskih propisa kojima se preciziraju neki njegovi elementi. Jedan od najvažnijih pravnih akata koji čini temelj carinskog sistema Srbije je Carinski zakon4. Carinski zakon je skup normativnih pravila i instrumenata koji, fleksibilno i kompatibilno sa privrednim sistemom, reguliše važne kategorije carinskog sistema. Rešenja data kroz Carinski zakon našem carinskom sistemu obezbeđuju atribut modernog, savremenog, racionalnog i efikasnog sistema. Novi Carinski zakon rađen je po standardima Evropske unije i sadrži savremena rešenja koja se primenjuju u zemljama Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije, kao i u većini drugih državaširom sveta. Takva rešenja u zakonu stvaraju realne uslove da Uprava carina u izvršavanju svojih zadataka može biti znatno efikasnija, ekonomičnija i odgovornija.

Drugi temeljni pravni akt carinskog sistema pored Carinskog zakona je Zakon o carinskoj tarifi5. Republika Srbija prvi put je donela svoju sopstvenu carinsku tarifu.

Carinska tarifa, kao veoma značajan institut carinskog sistema koji odražava strategiju dugoročnog razvoja privrede Srbije, po svom obliku, sadržaju i pravilima. primene, je u potpunosti usklađena sa carinskom tarifom Evropske unije.

Carinska tarifa Srbije je prilagođena savremenom Harmonizobanom sistemu šifrovanja i obeležavanja robe Kombinovane carinske tarife koju primenjuje Svetska trgovinska organizacija.

Na ovaj način obezbeđen je jedinstven carinski jezik za potrebe srpske privrede (uvoznici, izvoznici, špediteri, učesnici u carinskom postupku) i državnih organa da mogu bez ikakvih smetnji poslovno-komercijalnu konverzaciju sa svetskim ekonomskim okruženjem. Nova Carinska tarifa urađena je tako da se nesmetano mogu ugrađivati izmene nomenklature Evropske unije, ali i dovoljno fleksibilna da se mogu otvarati nove pozicije, ako to zahtevaju interesi naše privrede.

3 Dr Milorad Unković, Savremena međunarodna trgovina, Beogradska knjiga, Beograd, 2004.4 Službeni glasnik Republike Srbije broj 73/2003. god. i 61/2005.god.5 Službeni glasnik RS broj 62/2005. godine.

3

Page 4: Carinski Sistem Srbije

1. POJAM I KARAKTERISTIKE CARINA

Carine predstavljaju vrstu fiskalnih prihoda, odnosno posebnu dažbinu koja država naplaćuje prilikom prelaska robe preko državne, odnosno carinske granice. Spadaju u posredne poreze i predstavljaju jedan od najznačajnijih instrumenata spoljno-trgovinske razmene. Značaj carina sa fiskalnog stanovišta naročito je bio izražen u Starom i Srednjem veku. Danas, međutim, carine više služe ekonomsko-političkim nego čisto fiskalnim ciljevima, zbog čega se često izučavaju i van nauke o finansijama, a u sklopu političke ekonomije, spoljno-trgovinske i devizne politike. Kao instrument spoljno-trgovinske politike, carine mogu da deluju na formiranje i menjanje odnosa troškova i cena na domaćem tržištu, a preko cena i na uvoz i izvoz, na ravnotežu trgovinskog i platnog bilansa na ubrzanje ili usporavanje razvoja određene grane ili privrede, zaposlenosti, tražnju i potrošnju i sl. Ciljevi zbog kojih se uvode carine mogu biti:

a) Fiskalni – da se prikupe odgovarajuća finansijska sredstva državi;b) Ekonomski – mogu biti brojni i raznovrsni. Pre svega, carinom se može štititi

domaća privreda, ili samo određena grana od spoljne konkurencije. Carinom se može povećati cena uvoznoj robi, potencirati razvoj određene grane, delovati na strukturu troškova i raspodelu društvenog proizvoda, investicija i sl.6 Ukoliko je osnovni cilj uvođenja carina osiguranje potrebnih novčanih sredstava za pokriće državnih rashoda, primaran je fiskalni cilj, a ukoliko se carina uvodi zbog zaštite domaće privrede, primaran je ekonomski karakter carine.

c) Socijalni – ogleda se u tome da se kroz sniženje carina na određene proizvode bitne za životni standard određenih socijalnih grupa, deluje na pojeftinjenje, odnosno stimulisanje potrošnje.

Mišljenja finansijskih stručnjaka o mestu i ulozi carina u ekonomskom i finansijskom sistemu zemlje u značajnoj meri se razlikuju. Jedni ukazuju na negativne karakteristike i osporavaju carinu, dok drugi u carinama vide značajan instrument za realizaciju brojnih ekonomskih i finansijskih ciljeva. Oni koji osporavaju carine mišljenja su da:

a) Carine ograničavaju razvoj međunarodne trgovine,b) Carine usporavaju rast produktivnosti rada, razvoj tehnike i tehnologije itd;c) Carine vode odražavanju visokih troškova proizvodnje,d) Carine su nepravedne jer one realno teže pogađaju siromašnije slojeve

stanovništva nego bogatije itd.

Zastupnici drugog mišljenja koje opravdava carinu navode sledeće:a) Carine su jedno od efikasnih sredstava za zaštitu i potpomaganje nacionalne

ekonomije;

6 Detaljnije Č. Kindlberger: Međunarodna ekonomija, Vuk Karadžić, Beograd, 1974, II deo, str. 81-112

4

Page 5: Carinski Sistem Srbije

b) Carinama se efikasno može uticati na odnose sa drugim zemljama;c) Carinom se može relativno uspešno braniti ekonomska samostalnost zemlje,d) Carinama se relativno brzo, jeftino i lako dolazi do novca za finansiranje

državnih potreba ie) Carinom se može vršiti relativno efikasan uticaj na domaće proizvođače, na

rast ili pad cena itd.7

1.1. VRSTE CARINA

U finansijskoj literaturi i praksi postoje više kriterijuma za podelu carina. Danas se najčešće koristi podela carina na:

a) Carine prema pravcu kretanja robe;b) Carine prema načinu obračunavanja;c) Carine prema načinu uvođenja;d) Carine prema visini opterećenja iz određene destinacije;e) Carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji.

a) Carina prema pravcu kretanja robePrema pravcu kretanja robe, carine mogu biti:8

- uvozne – naplaćuju se prilikom uvoza robe u carinsko područje. Uvozne carine danas primenjuju sve zemlje, kako razvijene tako i zemlje u razvoju, a služe za ograničavanje uvoza, zaštitu domaće privrede i ostvarivanje fiskalnih prihoda. Naš carinski sistem poznaje samo uvozne carine.

- izvozne – naplaćuju se kod izvoza robe na inostrano carinsko područje. Vrlo se retko primenjuju.

- prevozne ili tranzitne – naplaćuju se na robu koja se prevozi ili provozi iz jedne u drugu zemlju – preko nacionalnog carinskog područja. Ove carine imaju istorijsko značenje.

b) Carine prema načinu obračunavanjaPrema načinu obračunavanja, carine mogu biti:- specifične – obračunavaju se po vrsti i količini robe, a carinska stopa je

određena prema mernim jedinicama (metar, kilogram, litar, itd.). Danas se, zbog nepraktičnosti, retko primenjuju.

- vrednosne (advalorem) – obračunavaju se na bazi carinskih stopa koje su izražene u procentu od vrednosti robe. Ovo je danas osnovni oblik obračunavanja carine. Teškoće koje se pojavljuju kod ovih carina izražavaju se u smislu realne procene vrednosti uvezene robe. U našem carinskom sistemu carine se određuju u procentu od vrednosti robe. Vrednost koja služi kao osnovica za plaćanje carine je fakturisana vrednost robe koja se uvozi.

- mešovite – predstavljaju kombinaciju vrednosne i specifične carine. Npr; odredi se carina na uvoznu robu advalorem, ali se istovremeno utvrdi i najviši i najniži iznos carine. Danas se u svim carinskim sistemima susrećemo sa mešovitim tipom carina, naročito kod proizvoda čije cene značajnije osciliraju u toku godine.

7 V. Grivčev: Finansije i finansijsko pravo SFRJ, informator, Zagreb, 1982, str. 406.8 Ibidem

5

Page 6: Carinski Sistem Srbije

c) Carine prema načinu uvođenjaPrema načinu uvođenja, razlikuju se:- autonomne carine su one koje samostalno donosi država, bez obzira na stav

drugih država. U najvećem broju slučajeva, tarifu autonomne carine donosi država samostalno svojim pravnim aktom. Ona ih ukida, donosi i menja prema svojim interesima, ne uvažavajući potrebe drugih zemalja.

- ugovorne ili konvencionalne carine su rezultat konvencije dve ili više zemalja. Carine se danas uglavnom donose na osnovu međunarodnih ugovora više zemalja.

d) Carine prema visini opterećenja iz određene destinacije;Prema visini carinskog opterećenja, carine mogu biti:- diferencijalne carine – predstavljaju specifičan tip carine koji se retko

primenjuje, obično u okolnostima vođenja trgovačkog i carinskog rata između pojedinih država. Diferencijalnom carinom se značajnije opterećuje uvoz iz određene zemlje sa kojom je došlo do zaoštravanja trgovinskih, političkih i drugih odnosa ili se javlja kao rezultat reakcije na takve mere preduzete od druge zemlje.

- preferencijalne carine – su takav tip carina koje primenjuje određena država u odnosima sa jednom ili više drugih zemalja, priznajući njenim proizvodima privilegovan položaj na svom tržištu. U tom slučaju se primenjuje niža carinska stopa od uobičajene, čime se preferira uvoz iz tih zemalja. Poseban je slučaj kada se ovaj oblik carine kombinuje sa klauzulom najvećeg povlašćenja, a to znači da će se za zemlju, koja uživa status najpovoljnije nacije, sistematski primenjivati najniža carinska tarifa.

e) Carine prema osnovnoj ekonomskoj funkcijiPrema cilju uvođenja, odnosno ekonomskoj funkciji, carine se mogu podeliti na:- fiskalne carine – uvode se sa svrhom da se osiguraju sredstva za pokriće

državnih potreba. Najčešće se uvode na luksuzne proizvode, odnosno na proizvode čiji su domaći troškovi proizvodnje nesrazmerno visoki u odnosu na svetsko tržište.Učešće carina u ukupnim prihodima političko teritorijalnih zajednica bilo je sledeće:9

Učešće carina u ukupnim javnim prihodima*- u milionima dinara –

Godina Ukupni prihodi Carine Učešće carina u prihodima (%)

1994. 9.959 424 4,31995. 17.974 578 3,21996. 35.412 1.634 4,61997. 47.787 2.194 4,61998.** 36.901 2.974 8,1

* Izvor: Narodna banka Jugoslavije – Zavod za obračun i plaćanja, Centrala Beograd, novembar 1996.

9 Narodna banka Jugoslavije, Zavod za obračun i plaćanja, Beograd,novembar 1996.

6

Page 7: Carinski Sistem Srbije

** Za 1998, period januar – jul.

Carine, uz porez na dodatu vrednost, postale su osnovni izvor sredstava za pokriće javnih rashoda političko-teritorijalnih jedinica (federacija). To učešće carina u formiranju sredstava kreće se u posmatranom periodu između 20%-30%, u nacionalnom dohotku od 3%-5,0%, a u višku rada od 7,9%-10,4%, s tendencijom naglog rasta.

- zaštitne carine – predstavljaju takav oblik carine koji država uvodi u cilju zaštite domaće proizvodnje. Svrha ovih carina je da se poveća cena uvoznih proizvoda i time smanji njihova konkurentna sposobnost na domaćem tržištu.

1.2. ELEMENTI CARINA

Budući da je carina u suštini vrsta poreza, i kod nje se primenjuju brojni termini koje smo već upoznali kod poreza, samo što je reč „porez“ potrebno zameniti rečju „carina“ (poreski obveznik – carinski obveznik, poreska osnovica – carinska osnovica). Međutim, kod carina se ipak javljaju neki termini koji nisu karakteristični za poreze. Kao najznačajniji se navode:10

a) Carinska deklaracija – pismena prijava carinskog obveznika u koju se unose svi podaci neophodni za carinjenje (naziv robe, vrednost robe, količina robe i slično.). Sastavlja se na propisanom obrascu, a istinitost podataka potvrđuje se potpisom.

b) Carinski organi – posebni finansijski organi državne uprave čija je nadležnost da vrše nadzor nad uvozom, izvozom i tranzitom robe preko carinskog područja, te obavljaju carinjenja i deviznu kontrolu na granici carinskog područja.

c) Carinska ležarina – naknada koja se plaća za smeštaj robe u carinska skladišta.

d) Skladišni depozit – deponovani novac putnika kod carinskih organa ili pri ulasku ili pri izlasku iz zemlje.

e) Carinska skladišta – služe za smeštaj neocarinjene robe i pod kontrolom su carinskih organa. Roba se skladišti bez plaćanja carine, a carini se kad napušta skladište.

f) Carinska slobodna zona – deo državne teritorije izdvojen iz njenog carinskog područja. Roba unesena u slobodnu zonu (luku) ne podleže plaćanju carine, nego tek onda kada je napušta.

g) Carinska dažbina – predstavlja zbir svih davanja kojima je opterećena roba pri carinjenju (carina, ležarina, taksa i sl.).

h) Carinska granica – područje ograničeno carinskom crtom koje se, u principu, poklapa sa državnom granicom.

10 Dr Žarko Ristić, dr Slobodan Komazec, dr Miroslav Dinčić, dr Đorđe Pavlović, Poreski i carinski sistem I politika,Beograd,2007.

7

Page 8: Carinski Sistem Srbije

1.3. OPŠTI POJMOVI O CARINSKOM SISTEMU

1.3.1. Carinski sistem kao naučna disciplina

Sam pojam "sistem" podrazumeva relativno zaokruženu pravnu celinu koja je uzajamno povezana i međusobno zavisna od delova i elemenata. U okviru određenih objektivnih zakonitosti koje vladaju u društvu, ova celina je rezultat delovanja zakona o dijalektičkoj povezanosti i uzajamnoj zavisnosti pojava u društvu, zatim zakona o jedinstvu suprotnosti kao i određenih zakonitosti razvoja domaće ekonomije.11

Iako zaokružena celina, carinski sistem je samo relativno samostalan u funkcionisanju. On je deo određenog sistema, podsistem u okviru šireg sistemskog okruženja. Funkcionisanje podsistema kao samostalnog dela je povezano ostvarivanjem ciljeva definisanih ukupnim sistemom, u kome se manifestuju zakonitosti razvoja domaćeg tržišta. Polazeći od takvog shvatanja ovog pojma, carinski sistem predstavlja dijalektičko jedinstvo određenih naučno utvrđenih saznanja o osnovnim delovima i institutima (kao što su na primer: carinska roba, carinska vrednost, carinsko područje, itd), i određenog broja instrumenata kojima se konkretno ostvaruju njegovi ciljevi (carina, prelevimani, ramplasman i sl.). Carinski sistem, kao podsistem šireg sistema međunarodnih ekonomskih odnosa, svoju funkciju ostvaruje u skladu sa interesima i ciljevima šireg sistema određene zemlje.Sistem međunarodnih ekonomskih odnosa ostvaruje definisane ciljeve uzajamno povezanim i međusobno uslovljenim funkcionisanjem, pored carinskog, još i spoljnotrgovinskog, deviznog i kreditno-monetarnog sistema. Posmatrano kompleksnije ovi sistemi su integralni delovi šireg privrednog sistema, a ovaj kao podsistem ukupnog sistema društveno ekonomskog razvoja jedne zemlje. U formalno pravnom smislu, carinski sistem je deo pravnog sistema određene zemlje. On nastaje kao carinski suverenitet, odnosno neprikosnoveno suvereno pravo države da autonomnim pravnim odlukama reguliše funkcionisanje ovog podsistema. Država to ostvaruje donošenjem zakona, podzakonskih akata i drugih propisa kojima se utvrđuju instituti i instrumenti carinskog sistema. U osnovi carinskog sistema regulisani su interesi suverene države da obezbedi zaštitu domaće proizvodnje od međunarodne konkurencije kao elementu razvojne politike. Polazeći od ovakvog pristupa, carinski sistem može da se defi-niše kao jedinstvo carinskog sistema kao naučne discipline i integralni deo privrednog i pravnog sistema određene zemlje kojim se konkretno ostvaruju ciljevi sistema. Carinski sistem i carinska politika kao naučna disciplina obuhvata, pre svega teorijska pitanja, teoretske analize i spoznaje o carinskoj zaštiti domaćeg ekonomskog prostora, carini kao instrumentu takve zaštite, kao i drugim oblicima zaštite domaće proizvodnje u razvoju. Paralelno sa tim, carinski sistem sadrži i konkretne formalno pravne institute, instrumente i mere kojima se neposredno ostva-ruju ciljevi razvoja domaće proizvodnje. Ovako shvaćen, carinski sistem predstavlja naučnu disciplinu čiji je zadatak da teorijski otkrije i utvrdi, definiše i razradi institute i instrumente carinske zaštite nacionalne privrede u robnoj razmeni sa inostranstvom, u uslovima delovanja zakonitosti tržišne privrede. Da bi uspešno ostvario svoju funkciju, carinski sistem, kao naučna disciplina, koristi saznanja i drugih ekonomskih nauka, a posebno onih koje se bave ekonomskim odnosima sa inostranstvom, kao što su: teorija međunarodnih ekonomskih odnosa, spoljnotrgovinski sistem, devizni sistem, međunarodne finansije i dr. Pored toga, carinski sistem koristi naučna saznanja i iz drugih oblasti, pre svega

11 Dr Tomislav Todorović, Carinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola,Beograd,2007.

8

Page 9: Carinski Sistem Srbije

iz oblasti pravnih nauka, tehničkih i drugih naučnih disciplina, kako bi što konzistentnije i racionalnije ostvario svoju funkciju u razvoju privrednog sistema zemlje.

1.3.2. Carinski sistem kao deo privrednog sistema

Carinski sistem je segment pravnog sistema jedne zemlje. Kao integralni deo privrednog sistema uopšte, on definiše pravila po kojima se moraju vladati domaća pravna i fizička lica koja uspostavljaju ekonomske odnose sa inostranstvom u oblasti carinske zaštite domaće proizvodnje.12 Kako su konkretni poslovi izvoza i uvoza roba i usluga dvostrani odnosi između domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica, to se propisi iz oblasti carinskog sistema odnose na postupak i obavezno pravno ponašanje i stranih pravnih i fizičkih lica. Carinski sistem, kao integralni deo privrednog sistema jedne zemlje, mora da bude usaglašen sa pravima, obavezama i odgovornos-tima utvrđenim sistemskim rešenjima u drugim podsistemima: spoljno-trgovinskom, deviznom, poreskom, monetarnom, sistemu cena i dr. Neposredna je povezanost i uzajamna zavisnost podsistema koji regulišu oblast robne razmene sa inostranstvom, i to: carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog sistema. Oni po svojoj funkciji predstavljaju jednu samostalnu celinu koja ostvaruje projektovane efekte u robnoj razmeni sa inostranstvom. Zato je i normalno da se, pored propisa iz oblasti carinskog sistema, sprovođenje propisa, posebno iz oblasti spoljnotrgovinskog sistema, delimično deviznog sistema nalazi u nadležnosti organa carinske službe. Jer se, izvoz, uvoz i provoz robe, kao i promet putnika u ili preko carinskog područja jedne zemlje, po prelasku carinske linije nalazi pod nadzorom i kontrolom carinske službe. Carinski sistem se zasniva na carinskom suverenitetu kao neprikosnovenom pravu jedne samostalne, suverene države. Njeno je autonomno pravo da reguliše sistem carinske zaštite domaćeg ekonomskog prostora. Svoj suverenitet država ostvaruje donošenjem određenih zakona i propisa iz oblasti carinskog sistema kao formalno pravne akte koji se moraju sprovoditi po ceni preduzimanja i represivnih mera od strane države. Neki autori, polazeći od do sada navedenog, carinski sistem šire definišu kao izraz materijalnog i formalno pravnog sadržaja prava. U materijalnom smislu, carinski sistem je izraz suverene volje i pravo jedne zemlje da samostalno uređuje svoj sistem carinske zaštite. U formalnom smislu, politička volja države u oblasti carinske zaštite izražava se oblikovanjem formalno pravnih propisa kojima se regulišu prava, obaveze i odgovornosti domaćih pravnih i fizičkih lica u robnoj razmeni sa inostranstvom, kako bi se obezbedila efikasna zaštita domaće proizvodnje i potpuna kontrola ekonomskih tokova sa inostranstvom. Robna razmena jedne zemlje sa svetom odvija se pod znatno drugačijim uslovima u odnosu na unutrašnji promet. U dosadašnjem izlaganju date su najkraće determinante specifičnosti spoljno-trgovinske razmene, zatim osnovni elementi koji usporavaju međunarodne robne tokove i karakteristike međunarodnog tržišta. Često puta je, ukazujući na složenost poslovanja na međunarodnom ekonomskom prostoru, pomenut termin carinski sistem kao neodvojivi činilac takvog prometa. Carinski sistem je inače nezaobilazan izraz u mnogobrojnim projektima dugoročnog ekonomskog razvoja, zatim studijama, analizama i drugim stručnim publikacijama koje tretiraju područje spoljno-trgovinskog poslovanja određene zemlje.

12 Ibidem

9

Page 10: Carinski Sistem Srbije

Iako veoma čest u stručnoj komunikaciji, kod izrade dugoročnih programa razvoja privrede, odnosno donošenja tih mera ili mera tekuće ekonomske politike, pojam "carinski sistem" još nije objašnjen. Čak i neke definicije koje su date ne izražavaju kompleksnost i pravi sadržaj tog pojma, pre svega zbog vremena kada su neke formulacije date, kao i stepena privrednog razvoja i uključenosti privrede Srbije u tada karakteristične svetske ekonomske tokove. Andrija Ćetković koji pokušava da definiše pojam carinskog sistema polazi od zaključka da "carinski sistem jedne zemlje obuhvata sve propise iz oblasti carinskog nadzora i carinjenja robe koji se primenjuju na njenom carinskom području". Po njemu bi carinski sistem predstavljao skup propisa o carinskom nadzoru i carinjenju robe koji se primenjuju na carinskom području određene države. Polazeći od ove definicije carinskog sistema, zemlje koje su regulativu spoljnotrgovinske razmene uredile sa dva i više propisa, a odnose se na carinski nadzor i carinjenje robe imaju carinski sistem. One pak zemlje koje zbog malog ili neznatnog obima robne razmene sa svetom, kao i eventualne regulative ovog poslovanja u jednom propisu (uvoz, izvoz i provoz robe) po ovoj definiciji ne bi mogle koristiti termin carinski sistem. Potpuna i adekvatna definicija carinskog sistema podrazumeva kompleksno poznavanje svih relevantnih činilaca koji se tiču zaštitne politike u svetskom ekonomskom okruženju, instituta carinskog sistema, elemenata carinske politike, instrumenata carinske i vancarinske zaštite, kvantitativnih ograničenja i drugih elemenata koji čine carinski sistem. Neki autori shvatajući carinski sistem kao način na koji su regulisani carina, carinska obaveza, carinska roba, carinski nadzor, carinsko područje, carinska tarifa i drugi instituti i carinski instrumenti, carinski sistem definišu kao "jedinstvo instituta iz oblasti carinske politike, carinskog nadzora i carinjenja robe, koji se primenjuju na jednom carinskom području, bez obzira da li su ovi sadržani u propisima donetim autonomnim putem ili su predviđeni međunarodnim konvencijama i sporazumima koje je odnosna zemlja ratifikovala." Iako je ova definicija carinskog sistema bliža adekvatnoj formulaciji, ipak je ona izraz vremena, uslova i stepena ekonomskog razvoja naše zemlje, kao i nivoa organizovanosti i karakteristike razvoja svetskog tržišta, kao ekonomskog okruženja. Polazeći od toga da carinski sistem treba da izrazi dva aspektg pravnog sadržaja, materijalni i formalni, carinski sistem se može definisati kao izraz suvereniteta jedne zemlje, odnosno carinska vlast na njenom carinskom području, ali istovremeno i zbir konkretnih carinsko pravnih normi (zakona i drugih propisa) kojima se utvrđuju instituti i instrumenti u oblasti carinske zaštite domaćeg tržišta.

Znatno šira definicija od dosadašnje je da carinski sistem predstavlja carinski suverenitet određene zemlje koji se konkre-tno izražava kroz niz instituta, instrumenata, mera, postupaka i mehanizama utvrđenih zakonima i drugim pravnim propisima kojima se ostvaruje strategija i politika pasivne i aktivne zaštite nacionalne ekonomije u robnoj razmeni sa inostranstvom.

Bez pretenzije da se može dati apsolutno precizna definicija, može se reći da je carinski sistem integralni deo privrednog sistema, koji čini skup instituta, instrumenata i zakonskih mera u oblasti zaštite (aktivne i pasivne) domaće proizvodnje, kojima se reguliše carinski postupak na jedinstvenom carinskom području, bez obzira da li su uvedeni nacionalnim zakonodavstvom ili međunarodnim konvencijama i sporazumima koje je odnosna zemlja ratifikovala.

Osnovu ove definicije čine sledeći elementi:a) Da je carinski sistem integralni deo privrednog sistema koji u korespondenciji s

ostalim delovima ovog sistema (bankarski,spoljnotrgovinski, devizni i dr.) u ekonomskoj povezanosti i uzajamnoj zavisnosti ostvaruje, kako dugoročne ciljeve razvoja privrede, tako i mere tekuće ekonomske politike.

b) Carinski sistem sadrži institute i instrumente na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi aktivne i pasivne zaštite domaće proizvodnje, i to:

10

Page 11: Carinski Sistem Srbije

♦ zaštita strukture nacionalnog dohotka;♦ supstitucija izvoza i uvoza robe i faktora proizvodnje, a kao izvedeni

rezultat;♦ dugoročno povećanje efikasnosti nacionalne ekonomije.

v) Instituti carinskog sistema moraju da izražavaju dugoročnu politiku razvoja domaće privrede,kao i mere tekuće ekonomske politike u spoljno-trgovinskoj razmeni.

g) Način na koji su regulisani instrumenti carinskog sistema, kao što su carinsko područje, carinska roba, carinski nadzor, carinjenje robe, carinska tarifa, carina i dr. su u funkciji strateških ciljeva ekonomskog razvoja zemlje i

d) Instituti, instrumenti i druge mere carinskog sistema, bez obzira da li su autonomno regulisani ili ratifikovani međunarodne konvencije i sporazumi, moraju biti jedinstveno primenjivani na carinskom području jedne zemlje. Utoliko pre što se jedinstvenom primenom instituta carinskog sistema značajno utiče na uslove privređivanja privrednih subjekata na domaćem ekonomskom prostoru, što doprinosi povećanju produktivnosti rada, ekonomije troškova i rentabilnosti poslovanja domaće privrede.

Data definicija pojma carinski sistem ne može se shvatiti statično, jednom zauvek datom.

Sadržaj i funkcija tog sistema moraju da prate dinamiku razvoja privrednog sistema, da sa njim budu apsolutno kompatibilni i dovoljno transparentni kako bi ga učinili efikasnijim.

2. PRAVNI IZVORI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE

2.1. Opšti pojmovi

Izvore pravnog sistema uopšte, pa i carinskog sistema predstavljaju opšti osnovi na kojima se temelji pravo kojim se regulišu odnosi u društvu s jedne, i konkretni oblici i akti kojima se formalno-pravno uređuju prava, obaveze i odgovornosti društvenih subjekata koji moraju da ih sprovode, s druge strane.13

Otuda carinski sistem ima dva međusobno povezana izvora:♦ materijalni u smislu suvereniteta države, kao neotuđivo pravo i izraz političke

volje, da uređuje carinski sistem i zaštitne carinske politike i♦ formalni, kao konkretni pravni akt koji donosi država preko svojih organa

(zakonodavna, izvršna, sudska i upravna vlast), a koji se izražavaju u obliku zakona, podzakonskih akata (uredbe, odluke, pravilnici, rešenja) i drugih propisa.

U nekim zemljama kao formalno-pravni izvori koriste se i:♦ sudska praksa, kao konkretne odluke najviših sudskih organa, donete u

rešavanju konkretnih slučajeva, koje se analogno primenjuju u sličnim slučajevima;

♦ saznanja u oblasti pravnih i ekonomskih nauka, odnosno stavovi u vezi principa, kriterijuma, definicija ili modela koji su primenjeni prilikom kreiranja ili aplikacije carin-skog sistema u rešavanju konkretnih problema;

♦ međunarodni trgovački običaji i trgovačke uzanse kao specifičan pravni izvor carinskog sistema.

Zavisno od subjekata koji donose pravna akta, formalno-pravni izvori carinskog sistema se dele na:14

13 Dr Milorad Unković, Savremena međunarodna trgovina, Beogradska knjiga, Beograd, 2004.14 Ibidem

11

Page 12: Carinski Sistem Srbije

a) Autonomno nacionalno pravo,b) Međunarodno pravo,Međunarodni trgovački običaji i uzanse.

12

Page 13: Carinski Sistem Srbije

2.2. Autonomno nacionalno pravo

Autonomnim nacionalnim pravom u formalno-pravnom smislu kojim se regulišu prava, obaveze i odgovornost privrednih i drugih subjekata u oblasti carinskog sistema, carinske zaštite i carinskih postupka, podrazumevaju se zakoni, podzakonski akti i drugi propisi koje samostalno (autonomno) donose zakonodavni, izvršni i sudski organi jedne zemlje. Autonomno pravo donošenja zakona i drugih propisa proističe iz državnog suvereniteta zemlje.

Ciljevi koji treba da se ostvare pravnim aktima u oblasti carinskog sistema zavise od nivoa razvijenosti privrede, zatim strategije dugoročnog razvoja kao i od ekonomskog okruženja u kome se razvija privredni sistem. Kreiranje i oblikovanje carinskog sistema zasniva se na detaljnoj analizi ekonomskog položaja privrednih oblasti, grana u oblasti industrije, privrednih grupacija,kao i strategiji dugoročnog razvoja domaće proizvodnje.

Dinamika spoljnotrgovinske razmene, kao značajan faktor strategije razvoja zemlje, treba da doprinese bržoj diverzifikaciji proizvodne strukture sa jasno koncipiranim merama zaštite, kako pasivne, tako i aktivne. Za utvrđivanje realne zaštitne politike neophodno je, pored ostalog, utvrditi cenovnu konkurentnost domaće proizvodnje na svetskom tržištu kao izrazu nivoa nacionalne produktivnosti rada u odnosu na svetski.

Pri time važno je imati u vidu komplementarnost domaće privrede sa privredama najvažnijih spoljnotrgovinskih partnera i na osnovu toga koncipirati zaštitnu carinsku politiku.

Pored toga, zaštitna politika mora biti prilagođena mogućim reakcijama pojedinih stranih zemalja i mogućim posledicama koje takva zaštita može da prouzrokuje u odnosu na proizvodnju i razvoj domaće privrede.

Normativna akta iz oblasti carinskog sistema moraju biti jasno definisana, odnosno precizna i nedvosmislena. Pri tome, moraju biti i dovoljno fleksibilna za konkretne pravne situacije koje se ne mogu propisima tako detaljno regulisati.

U cilju efikasnijeg ostvarenja ciljeva definisanih carinskim sistemom, potrebno je da prava, obaveze i odgovornosti učesnika u carinskom postupku budu regulisani po pravilu zakonima, a podzakonska akta ograničiti samo na konkretnu razradu nekih rešenja iz zakona, ali da to ne derogira sam zakon.

2.3. Međunarodno pravo

Međunarodni pravni izvori carinskog sistema su:a) bilateralni sporazumi ib) multilateralni sporazumi (konvencije).

2.3.1. Bilateralni sporazumi

Bilateralnim sporazumima regulišu se pitanja iz oblasti carinskog sistema i carinske zaštite u međusobnoj razmeni dveju zemalja. To su međudržavni akti kojima se regulišu međusobni spoljnotrgovinski odnosi između zemalja potpisnica. Važnost ovih sporazuma je po pravilu srednjoročnog ili dugoročnog karaktera.

Sporazumi između dveju država o carinama i carinskoj zaštiti mogu biti posebni, a mogu biti i u okviru, najčešće, sporazuma o trgovinskoj saradnji. Sporazumi o carinskoj saradnji između dveju država mogu detaljnije definisati oblike,

13

Page 14: Carinski Sistem Srbije

forme i metode saradnje carinskih organa dveju država za efikasno sprovođenje sporazuma o carinama i carinskoj zaštiti.

Bez obzira na oblik i formu bilateralnih sporazuma, sadržaj ovih sporazuma je:♦ obim i struktura međusobne robne razmene sa primenom povlašćenog režima

izvoza i uvoza;♦ međusobno sniženje carine;♦ sniženje ili ukidanje drugih uvoznih dažbina;♦ pojednostavljenje carinskog postupka i ubrzanje robnih tokova između dveju

država i♦ razvoj i unapređenje saradnje između carinskih organa zemalja potpisnica

sporazuma i dr.

Za carinski sistem je posebno važno regulisanje međusobne robne razmene između dveju zemalja kroz sledeće odnose:

♦ reciprocitetne;♦ preferencijalne i♦ sporazume sa klauzulom najpovlašćenije nacije.

Bilateralnim sporazumima se mogu regulisati još i:♦ robni promet između susednih zemalja;♦ pogranični i malogranični promet;♦ promet kroz dvovlasnički odnos;♦ pitanje saobraćaja između pograničnih područja i dr.

2.3.2. Multilateralni sporazumi (konvencije)

Multilateralni međudržavni sporazumi, odn. konvencije su pravni akti koji se zaključuju između dve i više zemalja. Multilateralni sporazumi mogu biti opšti i specifični. Opštim multilateralnim sporazumima reguliše se širi krug pitanja, a specifičnim samo određene uže oblasti. Multilateralni sporazumi po svojoj sadržini i rokovima primene imaju iste karakteristike kao i bilateralni sporazumi. Najznačajniji međunarodni izvori (pravne norme) carinskog sistema, kao multilateralni sporazumi su:

♦ Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT) transformisan u Svetsku trgovinsku organizaciju (WTO);

♦ Sporazum o primeni čl. VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini;♦ Bečka konvencija o diplomatskim odnosima;♦ Bečka konvencija o konzularnim odnosima;♦ Međunarodna konvencija o harmonizaciji graničnih kontrola (medicinsko-

sanitarna, veterinarska, fitosanitarna, kontrola tehničkih standarda, kontrola kvaliteta robe i drugo);

♦ Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (CMR);♦ Konvencija o međunarodnom prevozu robe železnicom (COT1R i CIM);♦ Konvencija o carinskim olakšicama u turizmu;♦ Konvencija i Statut slobodnog tranzita;♦ Carinska konvencija za međunarodni prevoz robe po osnovu TIR karneta ♦ Carinska konvencija o ATA karnetu za privremeni uvoz robe;♦ Carinska konvencija za kontejnere;♦ Carinska konvencija za privremeni uvoz plovila i vazduhoplova za privatnu

upotrebu;♦ Carinska konvencija o privremenom uvozu ambalaže;♦ Carinska konvencija o privremenom uvozu tehničke opreme i dr.

Međunarodni bilateralni i multilateralni sporazumi predstavljaju konvencionalne izvore pravnih normi, što znači da iza njih ne stoji autonomno-materijalno pravo, kao

14

Page 15: Carinski Sistem Srbije

državni organ, ili neka međunarodna sila, kao vlast. Njih dobrovoljno zaključuju ovlašćeni organi država potpisnica i tako postaju deo nacionalnog prava, danom ratifikacije, odnosno pravno potvrđeni od strane najviših zakonodavnih organa država potpisnica (parlament). Odredbe sadržane u bilateralnim ili multilateralnim sporazumima posle ratifikacije, mogu biti u celosti ili delimično ugrađene u odgovarajuće zakone i druge propise iz oblasti carinskog sistema i carinske zaštite domaće proizvodnje i na taj način se izvrši usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa odredbama međunarodnih sporazuma. Odredbe međunarodnih sporazuma koji su ratifikovani mogu se primenjivati i neposredno, što u suštini znači da oni dobijaju tretman nacionalnog zakonodavstva. Sa stanovišta primene sankcija, odnosno represivnih mera u sprovođenju međunarodnih sporazuma moguće su dve situacije. Ukoliko su odredbe međunarodnih sporazuma ugrađene u nacionalno zakonodavstvo, primenu sankcija za njihovo neizvršenje sprovodi državna vlast zemlje potpisnice. Ako navedene odredbe međunarodnih sporazuma nisu ugrađene u nacionalno zakonodavstvo i ako državni organi zemlje potpisnice sporazuma ne preduzimaju represivne mere za neizvršenje sporazuma, onda druge države, potpisnice međunarodnih sporazuma, preduzimaju odgovarajuće mere, kao sankcije prema državi potpisnici koja ne obezbeđuje doslednu primenu sporazuma.

2.3.3. Međunarodni trgovački običaji i uzanse

Veoma duga tradicija postajanja i razvoja trgovine uopšte, pa i međunarodne, uticala je da se spontano stvaraju određene navike, običaji, odnosno pravila ponašanja učesnika u njoj. Dugogodišnji razvoj trgovine, kod prodavaca i kupaca i drugih učesnika u prometu (posrednika, brokera, dilera, špeditera, transportnih preduzeća, osiguravajućih društava i dr.) stvarao je poslovne običaje koji su predstavljali prihvaćena pravila ponašanja. Poslovni partneri su se pridržavali tih pravila iako nisu bila ugrađivana u kupoprodajne i druge komercijalne ugovore. To su, međusobne saglasnosti u pogledu mera, zatim tehnički standardi za robu, uobičajene norme u ponašanju poslovnih partnera. Zato se u trgovačkoj praksi ova pravila ponašanja zovu običajne norme ili običajno pravo. U spoljnotrgovinskoj razmeni ova pravila ponašanja zovu se međunarodni trgovački običaji i međunarodne trgovinske uzanse. Ona se bitno razlikuju od nacionalnog zakonodavstva kojim se reguliše robna razmena sa inostranstvom, kako u materijalnom, tako i u formalnom smislu.Iza međunarodnih običaja koji se primenjuju u spoljnoj trgovini ne postoji državni suverenitet, niti ih donosi zakonodavna vlast, a poslovni običaji nisu po pravilu ni napisani u komercijalnoj korespondenciji. Nesprovođenje usvojenih poslovnih običaja ne povlači materijalne, krivične i druge sankcije od strane države. Međutim, kako neka pravila ponašanja imaju veliki značaj za razvoj međunarodne robne razmene, kao i za ekonomsku sigurnost subjekata koji u njoj učestvuju, ista su ugrađena, kako u autonomna, tako i u bilateralna i multilateralna pravna akta. Tako su neki poslovni običaji postali izvori prava u spoljnotrgovinskoj razmeni, a time i u carinskom sistemu. Neki trgovački običaji u praksi međunarodnih ekonomskih odnosa koriste se u izvornom, nepisanom obliku i sadržini, kao speci-fični izvori prava u ovoj oblasti. Intenzivan razvoj međunarodne trgovine doveo je do toga da se neki od trgovačkih običaja i uzansi, u pismenoj formi verifikuju od strane poslovnih asocijacija i kao takvi se primenjuju. Ona pra-vila ponašanja u trgovini, koja se primenjuju u

15

Page 16: Carinski Sistem Srbije

izvornom obliku i sadržini i ako nepisana, za ozbiljne poslovne partnere predsta-vljaju nepisanu obavezu u primeni. Među poznatijim poslovnim (trgovačkim) običajima spadaju: čast, lojalnost u konkurenciji, davanje istinitih podataka o svojoj i drugim firmama koje učestvuju u trgovinskoj razmeni, poštovanje datih obaveza, neodavanje poslovnih tajni, izvršenje preuzetih obaveza itd. U slučaju ne poštovanja navedenih pravila ponašanja od strane poslovnih partnera u spoljnoj trgovini primenjuju se različite mere: javni ukor, bojkot, javno objavljivanje imena firme zbog poslovnog nemorala, objavljivanje crne liste takvih firmi, osuda od strane sudova časti pri trgovačkim asocijacijama (komorama) itd. Pod trgovačkim uzansama podrazumevaju se sistematizovane i javno napisane običajne norme i druga pravila koja se primenjuju u međunarodnim trgovinskim odnosima. Opšte trgovinske uzanse su kodifikovane univerzalne običajne norme koje su objavljene od strane određenih poslovnih partnera ili asocijacija i tako postale dostupne, ali i obavezne, za sve subjekte u svetskoj trgovini. Najčešće su ih objavljivale privredne, trgovačke i druge komore kao konkretne asocijacije privrede. Posebne trgovačke uzanse ili pravila ponašanja predstavljaju pismeno utvrđena pravila ponašanja za subjekte koji učestvuju na posebne, odnosno specifične oblike prodaje (berze, aukcije i dr.). Na isti način može biti regulisan: postupak kupoprodaje, standardii norme kvalitativnih i kvantitativnih svojstava robe koja je predm-et kupoprodaje, način rešavanja eventualnih sporova itd. Međunarodni trgovački običaji i trgovačke uzanse imaju po pravilj uticaj na oblikovanje carinskog sistema, najvećeg broja zemalja u svetu. Očigledan primer je carinski postupak sa diplomatskim i konzularnim osobljem između zemalja, koji se dugo vremena sprovodis na osnovu običajnih normi, odnosno kao pravo reciprociteta između država. Kasnije se ovo običajno pravo transformisalo u Konvenciju (Bečka konvencija o diplomatskim odnosima i Bečka konvencija s konzularnim odnosima). Drugi primer je da se u carinskom postupku primenjuju trgovački običaji u pogledu mere, tehničkih standarda. pakovanja robe, načina transporta, norme kvaliteta robe i dr. Neke trgovačke uzanse se primenjuju neposredno u praksi. Takav je slučaj sa prihvatanjem dokumentacije sa berzanskih i aukcijskih oblika međunarodne prodaje kod utvrđivanja carinske vrednosti, odnosno normalne, transakcijske cene robe.

3. PRAVNI OSNOVI CARINSKOG SISTEMA

Najznačajniji pravni osnovi carinskog sistema Srbije, na sadašnjem nivou privrednog i društvenog razvoja i stepenu uključenosti naše privrede u svetske ekonomske tokove su:

♦ Carinski zakon;♦ Zakon o Carinskoj tarifi;♦ Zakon o slobodnim zonama i♦ Ostali propisi. Carinski sistem Srbije je po oblicima i sadržaju u potpunosti prilagođen praksi Evropske unije i kompatibilan sa pravilima koje primenjuje Svetska trgovinska organizacija (WTO).

16

Page 17: Carinski Sistem Srbije

3.1. Carinski zakon

Jedan od najvažnijih pravnih akata koji čini temelj carinskog sistema Srbije je Carinski zakon15. Carinski zakon je skup normativnih pravila i instrumenata koji, fleksibilno i kompatibilno sa privrednim sistemom, reguliše važne kategorije carinskog sistema. Rešenja data kroz Carinski zakon našem carinskom sistemu obezbeđuju atribut modernog, savremenog, racionalnog i efikasnog sistema. Novi Carinski zakon rađen je po standardima Evropske unije i sadrži savremena rešenja koja se primenjuju u zemljama Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije, kao i u većini drugih državaširom sveta. Takva rešenja u zakonu stvaraju realne uslove da Uprava carina u izvršavanju svojih zadataka može biti znatno efikasnija, ekonomičnija i odgovornija.

Carinski zakon sadrži:♦ primenu i definisanje pojmova;♦ primenu međunarodnih ugovora i vođenje upravnog postupka:♦ uvozne dažbine;♦ status robe od ulaska u carinsko područje do određivanja carinski dozvoljenog

postupanja ili upotrebe;♦ carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba robe;♦ carinske povlastice;♦ carinski dug i obračun uvoznih dažbina;♦ prodaja robe i raspored prihoda;♦ kaznene odredbe.

Drugi deo Carinskog zakona sadrži propise kojima se reguliše ss/nkcionisanje Uprave carina i to:

♦ nadležnost i organizacija Uprave carina;♦ prikupljanje, evidencija, obrada i zaštita podataka;♦ oad zaposlenih u Upravi carina;♦ zapošljavanje, premeštaji i unapređenja;♦ kodeks ponašanja carinskih službenika;♦ finansiranje carinske službe i dr.

3.2. Zakon o carinskoj tarifi

Drugi temeljni pravni akt carinskog sistema pored Carinskog zakona je Zakon o carinskoj tarifi16. Republika Srbija prvi put je donela svoju sopstvenu carinsku tarifu.

Carinska tarifa, kao veoma značajan institut carinskog sistema koji odražava strategiju dugoročnog razvoja privrede Srbije, po svom obliku, sadržaju i pravilima. primene, je u potpunosti usklađena sa carinskom tarifom Evropske unije.

Carinska tarifa Srbije je prilagođena savremenom Harmonizobanom sistemu šifrovanja i obeležavanja robe Kombinovane carinske tarife koju primenjuje Svetska trgovinska organizacija.

Na ovaj način obezbeđen je jedinstven carinski jezik za potrebe srpske privrede (uvoznici, izvoznici, špediteri, učesnici u carinskom postupku) i državnih organa da mogu bez ikakvih smetnji poslovno-komercijalnu konverzaciju sa svetskim ekonomskim okruženjem. Nova Carinska tarifa urađena je tako da se nesmetano mogu ugrađivati izmene nomenklature Evropske unije, ali i dovoljno fleksibilna da se mogu otvarati nove pozicije, ako to zahtevaju interesi naše privrede.

15 Službeni glasnik Republike Srbije broj 73/2003. god. i 61/2005.god.16 Službeni glasnik RS broj 62/2005. godine.

17

Page 18: Carinski Sistem Srbije

Instrumenti carinskog sistema, a posebno stope carine u Carinskoj tarifi, kao osnovni instrument zaštite domaćeg ekonomskog prostora, nisu usaglašeni sa Evropskom unijom. U pripremama za početak pregovora sa Svetskom trgovinskom organizacijom polazi se od novih rešenja u Zakonu o carinskoj tarifi koji se primenjuje od 26.jula 2005.godine.

Raspon stopa je od 0-30%. Carinska tarifa sadrži:♦ 21 odeljak;♦ 97 glava i♦ 10.268 pozicija.

Prosečna stopa carine iznosi 8,69%. Carinske stope su svrstane u 14 grupa i to: 0%, 1%, 3%, 5%, 7%, 8%, 10%, 12%, 15%, 18%, 20%. 22%, 25% i 30%.

Uprava carina je, takođe, izvršila kvalitetne promene u tehnologiji rada. Bitno je pojednostavljen carinski postupak. Pojednostavljenje carinskog postupka i nova tehnologija rada su u potpunosti prilagođeni praksi Evropske unije.

Nova tehnologija rada ostvarena je u uslovima pune modernizacije poslova i zadataka carinske službe, kako Uprave carina, tako i carinarnica i radnih mesta u organizacionim jedinicama carinarnica. Tehnički moćan, savremen informacioni sistem obezbeđuje uslove da se carinski postupak nad robom, odmah po prelasku carinske linije, posle 2 minuta obavlja pravilnom i jednoobraznom primenom propisa. Sem toga, to je jedini informacioni sistem koji je ovlašćen da za potrebe državnih i drugih organa, radne organizacije i druge korisnike, obezbeđuje sve podatke koji se odnose na spoljnotrgovinski promet Srbije sa svetom.

Savremena Carinska tarifa, prilagođena svetskim standardima, zatim nova tehnologija rada, pojednostavljenje carinskih postupaka i novi informacioni sistem su najviši domet efikasnosti insti-tuta sistema koji se zove Carinska tarifa.

Novi informacioni sistem i modernizacija carinskih postupaka ima sledeće prednosti:♦ pojednostavljuje se carinski postupak i ubrzavaju tokovi robe. od prelaska

carinske linije do upotrebe robe u procesu proizvodnje;♦ obezbeđuje se potpuna primena propisa iz oblasti carinskog,

spoljnotrgovinskog, deviznog i poreskog sistema, na jedinstvenom carinskom području Srbije;

♦ potpuno se kontroliše svaki carinski postupak u svim njegovim fazama, od prelaska robe preko carinske linije do njegovog okončanja;

♦ omogućuje se uključivanje odgovarajućih državnih organa, spoljnotrgovinskih organizacija, špeditera i drugih učesnika u carinskom postupku, što podrazumeva i njihovu modernizaciju i

♦ obezbeđuje se banka tačnih i ažurnih podataka o spoljnotrgovinskoj razmeni Srbije koji se koriste, kako za stručna i studiozna istraživanja, kreiranje strategije privrednog razvoja, tako i za donošenje mera tekuće ekonomske politike.

Nova Carinska tarifa, potpuno usaglašena sa Kombinovanom carinskom tarifom Evropske unije, nova tehnologija rada i informacioni sistem carinske službe, kao realna podrška carinskom sistemu Srbije, predstavljaju potpun poslovni ambijent da se poslovi spoljnotrgovinske razmene Srbije sa svetom odvijaju uspešno.

3.3. Zakon o slobodnim zonama

Pored Carinskog zakona i Zakona o carinskoj tarifi kao značajan pravni akt kojim se uređuje normativno pravna regulativa carinskog poslovanja jeste i Zakon o slobodnim zonama17. On pravno uređuje funkcionisanje slobodnih zona i to :

♦ osnivanje zone,♦ poslovanje u zoni i♦ prestanak rada zone.

17 Službeni list broj 81/94 i 28/96 godine.

18

Page 19: Carinski Sistem Srbije

3.4. Ostali propisi

Carinska tarifa i Carinski zakon, kao dva ugaona kamena temeljca carinskog sistema, obogaćeni su nizom podzakonskih propisa kojima se preciziraju neki njegovi elementi. Neki od najznačajnijih su:

♦ Uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanje carinske robe i naplati carinskog duga,18

♦ Pravilnik o obliku, sadržini, načinu podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca u carinskom postupku.19

3.4.1. Uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga

Uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga sadrži sledeće elemente:

♦ jedinstvena carinska stopa;♦ poreklo robe i izdavanje odgovarajućeg uverenja;♦ carinski postupak u međunarodnom:

• putničkom prometu,• drumskom saobraćaju,• železničkom saobraćaju,• vazdušnom saobraćaju,• rečnom saobraćaju i• poštanskom saobraćaju;

♦ pregled robe, nalazi i druge mere koje preduzima carinarnica;♦ pojednostavljeni carinski postupci;♦ postupak skladištenja;♦ postupak prerade pod carinskom kontrolom;♦ privremeni uvoz sa potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih dažbina;♦ izvoz robe;♦ ustupanje strane robe u korist države;♦ carinske povlastice;♦ obezbeđenje za naplatu carinskog duga;♦ sprovođenje mera za zaštitu prava intelektualne svojine na granici;♦ prodaja carinske robe.

3.4.2. Pravilnik o obliku, sadržini, načinu podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca u carinskom postupku

Ovaj pravilnik propisuje koje se carinske isprave koriste, kakvog oblika i sadržine, način popunjavanja i postupak sa njima. Sem toga, Pravilnik sadrži Šifarnik - sistem šifara kojima se pojednostavljuje carinski postupak i omogućava maksimalno korišćenje informacionog sistema carinske službe (ISCS).

18 Službeni glasnik broj 127/2003 godine.19 Službeni glasnik broj 129/2003 godine.

19

Page 20: Carinski Sistem Srbije

4. RAZVOJ CARINSKOG SISTEMA SRBIJE

Razvoj carinskog sistema Jugoslavije, odnosno Srbije može se posmatrati na dva načina. Jedan aspekt razvoja je kada su izvršene bitne promene u carinskom sistemu, a drugi aspekt posmatranja je uloga kojuje imala carina u određenom vremenskom periodu.

1) Posmatrano sa stanovišta razvoja carinskog sistema razli-kujemo sledeće periode:a) vreme od oslobođenja do donošenja Carinskog zakona iz 1948. godine;b) razdoblje od 1948. do donošenja Carinskog zakona 1959. godine;v) period od 1965. kada je došlo do usavršavanja carinskog sistema na

tržišnim principima poslovanja;g) 1973. god. donošenjem novog Carinskog zakona;d) 1995.godine do 2003. godine kada su stupili na snagu Zakon o Carinskoj

tarifi, izmene i dopune Carinskog zakona, primenjena nova tehnologija rada i pojednostavljenje carinskog postupka, odnosno uvođenje kompletne opremljenosti carinske službe novim informacionim sistemom;

e) period od 01. januara 2004. godine do danas.

a) Vreme od oslobođenja naše zemlje 1945. godine do 1948. Godine je proteklo u posleratnoj konsolidaciji privrednog sistema. Karakteristika tog vremena je postajanje privrednog sistema administrativnog tipa u kome je država, pored ostalih oblasti, držala spoljnotrgovinsku razmenu. Jedino se država mogla javiti kao uvoznik i izvoznik robe na području Jugoslavije. U takvim uslovimani carina, kao osnovni instrument carinskog sistema, nije mogla imati značajniju ulogu, niti pak razloga za postojanjem drugih instituta i instrumenata spoljnotrgovinske razmene.

b) Početak razvoja carinskog sistema u ovom periodu nastaje donošenjem Carinskog zakona 1948. godine. Ovim zakonom se u osnovi stvara carinski sistem kojim se reguliše celokupan robni promet sa inostranstvom, bez obzira na to da li je uvoznik robe, odnosno izvoznik državna organizacija ili pojedinac. Carinska kontrola je dobila čak veći značaj od carinjenja robe, a carinskom postupku podleže sva roba koja se uvozi, izvozi ili provozi. Razumljivo, da bi se obezbedila adekvatna carinska kontrola, odredbama Zakona je taj sistem jedinstveno rešen za svu carinsku robu najedinstvenom carinskom području Jugoslavije, bez obzira na to ko je uvoznik, odnosno izvoznik. Ovim zakonom su prvi put posle oslobođenja precizirani značajni pojmovi u carinskom sistemu kao što su: carinska roba, carinsko područje, carinsko pogranični pojas, carinski putevi i dr.

U ovom periodu primenjuje se Carinska tarifa stare Jugoslavije. Pošto je postojala velika disproporcija u cenama proizvoda na domaćem i inostranom tržištu, osnovan je fond za izjednačenje cena u koji se uplaćivala razlika u cenama. 1952. godine uveden je nov sistem obračunavanja razlike u cenama i to putem izvoznih i uvoznih koeficijenata.

v)Temelji carinskog sistema Jugoslavije postavljeni su donošenjem Carinskog zakona, 1959. godine. Novi Carinski zakon nastao je kao posledica ekonomskog razvoja Jugoslavije, njenog uključivanja u međunarodnu podelu rada, povećanja spoljnotrgovinske razmene, što je zahtevalo uvođenje carine kao instrumenta kojim se regulišu robni tokovi sa svetom. Kasnije su doneti propisi koji su upotpunilicarinski sistem, kao što su Uredba o privremenoj opštoj Carinskoj tarifi iz 1961. godine, sa izmenama i dopunama iz 1962. i 1964. godine i Zakon o carinskoj tarifi iz 1965. godine. Treba podsetiti na činjenicu da je 1965. godina bila izuzetno važna godina u privrednom razvoju Jugoslavije, jer je te godine otpočela značajna reforma privrednog sistema.

Carina je u ovom periodu dobila zaštitnu funkciju, a usmerena je na zaštitu mlade, tek formirane proizvodnje od inostrane konkurencije. Iako nije bio detaljnije i

20

Page 21: Carinski Sistem Srbije

potpunije razrađen sistem zaštite domaće proizvodnje u razvoju, carina je imala za cilj da pokrije razliku u troškovima poslovanja roba koje se uvoze u odnosu na one koje ostvaruje domaća privreda. Može se konstatovati da je carina, kao instrument zaštite naše privrede u sprovođenju mera privredne reforme iz 1965. godine to uspešno ostvarila.

g)Mere privredne reforme 1965. godine trasirale su put privrednog razvoja Jugoslavije na kvalitetno novim osnovama. Jasno je izraženo opredeljenje na razvoj tržišnog privređivanja, odnosno takve uslove, gde tržište sa svojim ekonomskim zakonitostima uz određeno društveno usmeravanje postaje merilo društvene efikasnosti rada.

Dinamičan razvoj privrede, zatim veće uključivanje naše privrede u međunarodnu podelu rada, značajno povećanje spoljnotrgovinske razmene kao i visok nivo međunarodne privredne i carinske saradnje zahtevali su dalju dogradnju i osavremenjivanje carinskog sistema. To je ostvareno novim Carinskim zakonom koji je stupio na snagu 1973. godine. Novi Carinski zakon predstavlja značajnu fazu razvoja carinske politike u kome su na adekvatan način, primeren datom stepenu privrednog razvoja i strategije u budućnosti data mnogobrojnija, kompleksnija i adekvatnija rešenja u carinskom sistemu. Carinski sistem postaje racionalan, fleksibilan, savremen i poslovno efikasan.d) Kvalitetno nov i racionalan, carinski sistem je oblikovan 1994. godine. Stupanjem na snagu Zakona o Carinskoj tarifi i izmenama i dopunama Carinskog zakona 01.01.1995. godine, izvršene su značajne promene u našem carinskom sistemu. One se ogledaju u tome što je SR Jugoslavija definisala svoje ekonomske interese kroz Carinsku tarifu koja odgovara specifičnostima privrednog razvoja, zaštitnu politiku carine i drugih instrumenata zaštite usmerila na one privredne grane, grupacije i robe koje predstavljaju strateški interes u razvoju.Carinska tarifa je usklađena sa tarifom Svetske trgovinske organizacije time da je u njenom modeliranju primenjen Harmonizovan sistem šifriranja i obeležavanja roba, kao i Kombinovana carinska tarifa Evropske unije. Tako je naš carinski jezik prihvatio jedinstveni jezik izražavanja svetskih privrednika, a Carinska tarifa identičan jezik komercijalnog raspoznavanja robe za uvoznike robe, izvoznike, špeditere, korisnike carinske robe, državne i druge organe. Carinska tarifa je veoma razuđena po broju šifarskih naimenovanja da je mogla adekvatno da izrazi interes privrede Jugoslavije za njenom carinskom zaštitom.

Izmene i dopune Carinskog zakona koje su pratile novu Carinsku tarifu obezbedile su fleksibilan instrumentarijum carinske i vancarinske zaštite koji odgovara ostvarivanju ciljeva privrednog razvoja Jugoslavije i uspešnog vođenja tekuće ekonomske politike.

Godina 1995. je revolucionarna u kreiranju carinskog sistema i po tome što je najviši domet ostvarenja i prilagođavanja Carinske tarife Svetskoj trgovinskoj organizaciji adekvatno praćen usavršavanjem nove tehnologije rada, pojednostavljenjem carinskog postupka i uvođenjem modernog i moćnog informacionog sistema, koji carinski sistem čini fleksibilnim, savremenim, transparentnim i racionalnim delom privrednog sistema.

2) Ako se razvoj carinskog sistema Jugoslavije posmatra isključivo sa stanovišta uloge carine, onda se mogu fiksirati sledeća sazdoblja:

a) od oslobođenja do 1952. godine;b) od 1952. do 1960. godine;v) od 1960. do 1961. godine;g) od 1961. do 1965. godine;d) od 1965. do 1995. godine;đ) od 1995. do 2001.godine;e) od 2001. do danas.

a) U administrativnom periodu privređivanja od oslobođenja do 1952. godine uloga carine kao instrumenta spoljnotrgovinske razmene bila je simbolična. Istina, Carinska tarifa stare Jugoslavije bila je u primeni sve do 1949. godine, ali su njene odredbe o naplati carine primenjivane samo na robu koju su uvozili građani (a ne i državna preduzeća). Pošto u takvoj tarifi nije postojao institut oslobođenja plaćanja ili sniženja carine, a bio je neophodan uvoz robe za izgradnju i obnovu zemlje, početkom 1949.

21

Page 22: Carinski Sistem Srbije

godine ukinuta je carina na svu robu koja se uvozi po Opštem državnom privrednom planu. Inače, Zakon o Carinskoj tarifi stare Jugoslavije imao je i uvoznu i izvoznu carinsku tarifu. Uvozni deo carinske tarife brojao je 700 tarifnih brojeva, sa 1720 carinskih stopa koje su bile uglavnom određene prema jedinici mere (specifične carine) sa nekoliko izuzetaka gde se primenjivao sistem od vrednosti ("ad valorem"). Izvozni deo Carinske tarife činilo je svega 27 tarifnih brojeva i 79 carinskih stopa.

Velika disproporcija u cenama na domaćem i inostranom tržištu navela je Ministarstvo spoljne trgovine da donese odluku o formiranju Fonda za izjednačavanje cena (Egalizacioni fond). Obaveza uvoznika bila je da se u ovaj fond uplati sva razlika u cenama po svim oblicima poslova sa inostranstvom. Carina je u ovim uslovima i ovakvom nivou privrednog razvoja imala fiskalni karakter.

b) Donošenjem Uredbe o Privremenoj tarifi za robu koju uvoze lica koja nisu registrovana kao uvoznici, stavljena je van snage Carinska tarifa stare Jugoslavije. Uveden je novi način obračunavanja razlike u cenama na domaćem i inostranom tržištu koji nije obavljan preko Fonda za izjednačavanje cena, već preko uvoznih i izvoznih koeficijenata.

Koeficijenti su predstavljali razliku između obračunske cene i nabavne cene, uvećane za troškove prevoza, osiguranja i drugih izdataka u vezi dopreme robe do granice. Na osnovu propisanih koeficijenata Narodna banka Jugoslavije je vršila obračun i naplatu, odnosno isplatu razlike u cenama.

Usvojene promene u carinskom sistemu dovele su i do promena u obimu, sadržini i odgovornosti carinske službe i obavljanju poslova i zadataka. Organi carinske službe pored osnovnih zadataka kontrole uvoza, izvoza i provoza robe, dobili su zadatak da u postupku carinjenja utvrđuju vrstu, količinu i kakvoću robe kako bi se propisani uvozni i izvozni koeficijenti mogli pravilnije primeniti.

Bez obzira što je carina dobijala neke od funkcija zaštite domaćeg tržišta, još uvek se ta funkcija uravnoteženja platnog bilansa i stabilnosti domaće valute ostvarivala preko deviznog sistema. Godine 1957., Uredbom o Carinskoj tarifi za robu koju građani uvoze, odnosno primaju iz inostranstva, ukinuta je obaveza obračunavanja razlike u cenama po osnovu koeficijenata.v) 1960. godine doneta je Uredba o Privremenoj Carinskoj tarifi za uvoz određenih proizvoda gde su brisani koeficijenti uvoza i izvoza navedeni u Uredbi, a za ostale proizvode su zadržani.Odredbama ove Uredbe obuhvaćeno je 127 tarifnih brojeva i to uglavnom za mašine i aparate.Ova tarifa je sadržavala po dve carinske stope i to opštu (maksimalnu) i povlašćenu (minimalnu). Povlašćene carinske stope primenjivane su na uvoz robe iz zemalja sa kojima je postojao sporazum o primeni klauzule najpovlašćenije nacije ili na uvoz iz zemalja koje su takvu klauzulu primenjivale na uvoz robe iz Jugoslavije. Iste carinske stope primenjivane su i na uvoz iz zemalja potpisnica Deklaracije o odnosima između Jugoslavije i GATT-a od 25. maja 1959. godine. Na uvoz robe iz ostalih zemalja primenjivala se opšta carinska stopa.

Raspon opštih carinskih stopa kretao se od 45% do 100%, a povlašćene stope od 30% - 70%. Carina se naplaćivala od fakturne vrednosti robe franko jugoslovenska granica preračunato u dinare po obračunskom kursu odnosne devize.

g) Kao posledica određenog statusa Jugoslavije u GATT-u i neophodnosti usaglašavanja instrumenata u spoljnotrgovinskoj razmeni, 15. marta 1961. godine stupila je na snagu Uredba o Privremenoj opštoj Carinskoj tarifi. Time je nastala kvalitetno nova faza u razvoju carinskog sistema Jugoslavije koji preuzima funkciju regulisanja robne razmene sa inostranstvom. Konačno su ukinutiuvozno-izvozni koeficijenti za svu robu koja se uvozi na carinsko područje Jugoslavije.

Karakteristično je za Uredbu o Privremenoj opštoj Carinskoj tarifi da su carinske stope mogle češće da se menjaju zavisno od kretanja cena robe na domaćem i inostranom tržištu, što nije karakteristika carinske tarife u principu.

22

Page 23: Carinski Sistem Srbije

Osim toga, značajno je da je klasifikacija robe u ovoj tarifi izvršena prema Briselskoj nomenklaturi, a carina se obračunava i naplaćuje, ne više po jedinici mere, već prema vrednosti robe ("ad valorem").

Carina je dobila dominantnu funkciju zaštite domaće proizvodnje u skladu sa ciljevima i strategijom privrednog razvoja zemlje. Zbog nestabilnih privrednih tokova u Jugoslaviji u tom intervalu vremena, a u cilju obezbeđenja zaštite domaćeg tržišta, često se posezalo za merama vancarinske zaštite ili promena carinskih stopa. Zato je Privremena opšta Carinska tarifa pretrpela velike izmene u 1962. i 1964. godini.

d) Značajne promene u privredi Jugoslavije koje su nastale donošenjem mera privredne reforme 1965. godine zahtevale su usklađivanje i carinskog sistema. Uvođenjem realnog i stabilnog kursa dinara i drugih mera iz oblasti monetarne politike, platnog bilansa, spoljnotrgovinskog i deviznog sistema i drugih mera stvoreni su stabilniji uslovi privređivanja u kvalitetno novim uslovima. Carina je kao osnovni instrument zaštite domaće proizvodnje, mogla svoju funkciju uspešno ostvarivati. Takva funkcija carinskog sistema inaugurisana je donošenjem prve stalne Carins-ke tarife polovinom 1965. godine.

Nova Carinska tarifa je karakteristična po tome što je prilagođene u potpunosti sa carinskom tarifom Evropske unije, a koju primenjuje većina članica Svetske trgovinske organizacije. Paralelno sa rešenjima u Carinskoj tarifi izvršene su značajne izmene i dopune Carinskog zakona, zatim u tehnologiji rada i pojednostavljenju carinskog postupka sa uvođenjem savremenog informacionog sistema čime je carinski sistem Jugoslavije osavremenjen i dovoljns transparentan da obezbeđuje najviši domet u spoljnotrgovinskom prometu privrede Jugoslavije sa svetom.

đ) Kvalitativne promene u carinskom sistemu Srbije nastale su posle raspada SR Jugoslavije i političkih promena u Srbiji 2000/2001. godine. Politička orijentacija Srbije je razvoj demokratskih odnosa, uključivanje u evropske i svetske političke i ekonomske integracije, težnja za stvaranjem moderne demokratske evropski opredeljene države, uticala je na reformisanje ne samo političkog već i ekonomskog sistema. Evropa nam je postala bliska onoliko koliko smo je mi svojim reformama prihvatili.

Jedna od prvih oblasti koja je značajno reformisana su spoljnotrgovinski odnosi Srbije sa svetom. Pri tome najveće promene izvršene su u carinskom i spoljnotrgovinskom sistemu.

Najpre su izvršene izmene i dopune Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju pri čemu je u velikoj meri politika uvoza i izvoza robe liberalizovana čime je domaće tržište otvoreno uticaju svetskog tržišta. Smanjen je procenat robnog prometa sa inostranstvom koji se merama kvantitativnih odnosno trgovinskih kontroliše od strane države. Godine 2005. Srbija je prvi put usvojila svoju carinsku tarifu kao i Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju.

Kvalitetne promene u spoljnotrgovinskoj politici uticale su da se izvrše značajne promene i u Carinskoj tarifi. Ukupno carinsko opterećenje robe u uvozu je smanjeno, raspon stopa carine je smanjen, a visina stopa od 36 svedena je na svega 14. Usvojen je novi carinski zakon 2003. godine koji je harmonizovan sa pravilima carinske prakse Evropske unije.

Doneta je uredba o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga. Carinski sistem je kompletiran donošenjem pravilnika o obliku, sadržini načinu podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca u carinskom postupku sa kodeksom šifara.

23

Page 24: Carinski Sistem Srbije

5. INSTITUTI CARINSKOG SISTEMA SRBIJE

5. 1. CARINSKI PRELAZ

Carinski prelaz je mesto određeno za uvoz, izvoz i tranzit robe, kao i za prelaz lica i prevoznih sredstava preko carinske linije na graničnom prelazu. Odluku o otvaranju carinskih prelaza i njihovu kategorizaciju donosi Vlada Republike Srbije.

Carinski prelazi mogu biti kopneni, vodeni i vazdušni.

Kopneni prelazi su prelazi koji su otvoreni na graničnim prelazima Srbije, a čine ih železnički i drumski putevi za međunarodni saobraćaj putnika, robe i motornih vozila.

U vodene carinske prelaze spadaju luke na moru i pristaništa na rekama i graničnim jezerima koji su otvoreni za međunarodni saobraćaj.

Vazdušne carinske prelaze čine pristaništa, odnosno aerodromi određeni za međunarodni vazdušni saobraćaj. Promet carinske robe, kao stvari koje se u carinsko područje Srbije uvoze, unose i izvoze ili se preko tog područja provoze, kao i promet putnika i motornih vozila mora se odvijati samo preko carinskih prelaza - puteva za međunarodni saobraćaj.Carinski prelaz može biti:

♦ međunarodni i♦ pogranični.

Međunarodni carinski prelazi su mesta koja su zakonom određena za međunarodni promet putnika, robe i saobraćajnih sredstava.

Pogranični carinski prelazi se po pravilu određuju bilateralnim sporazumima odnosno međunarodnim ugovorima između dveju zainteresovanih država, ratifikovanih od strane parlamenata, a određuje ih Vlada. Preko pograničnih carinskih prelaza mogu prelaziti i prenositi carinsku robu lica koja to pravo imaju na osnovu zakona ili međunarodnih ugovora. Preko ovih graničnih prelaza dvovlasnici mogu prenositi stvari potrebne za obrađivanje svojih imanja, kao i druge stvari predviđene međunarodnim ugovorima.

Lekari, veterinari i drugo medicinsko osoblje koji imaju boravište u carinskom pograničnom pojasu mogu u slučaju hitne potrebe preko ovih prelaza prenositi instrumente i lekove za obavljanje svoje delatnosti. U slučaju elementarnih nepogoda vatrogasci i druge ekipe koje učestvuju u spasavanju ljudi i imovine mogu preko ovih graničnih prelaza prenositi potrebnu opremu i ostala tehnička sredstva.

Ako je granični prelaz za pogranični saobraćaj istovremeno i granični prelaz za međunarodni saobraćaj, lica, dvovlasnici mogu uvoziti odnosno izvoziti i drugu robu bez prava korišćenja povlastice koja važi za putnike u međunarodnom saobraćaju.

Po pravilu, carinski granični prelaz za međunarodni železnički ili drumski saobraćaj nalazi se neposredno na granici, a ako se ne nalazi na granici, carinskim putem će se smatrati put od carinske linije do najbliže organizacione jedinice granične carinarnice.

Luke na moru, odnosno pristaništa na graničnim rekama i jezerima na kojima se otvara organizaciona jedinica carinske službe koja će obavljati poslove i zadatke iz svoje nadležnosti u odvijanju međunarodnog saobraćaja, takođe određuje vlada po predviđenom postupku. Carinski gat, kao deo luke, odnosno pristaništa otvorenih za međunarodni saobraćaj određuje carinarnica uz saglasnost lučkih, odnosno pristanišnih organa.

24

Page 25: Carinski Sistem Srbije

Brodovi koji saobraćaju na inostranim linijama mogu pristajati samo na carinskim gatovima luka i pristaništa otvorenim za međunarodni saobraćaj. U slučaju više sile ili po potrebi, brodovi mogu pristajati i van ovih mesta samo uz odobrenje carinarnice. Ukoliko zbog delovanja više sile dođe do zaustavljanja broda na drugim mestima van carinskog prelaza, zapovednik broda je dužan, bez odlaganja, da obavesti najbližu carinarnicu ili ako blizu nema organizacione jedinice carinarnice, onda najbliži organ unutrašnjih poslova.

U unutrašnjem saobraćaju na moru, graničnim rekama i graninim jezerima brodovi mogu pristajati samo u lukama otvorenim za domaći ili međunarodni saobraćaj, a pristati uz carinski gat jedino uz odobrenje carinarnice.

Vazduhoplovima koji saobraćaju na međunarodnim linijama dozvoljeno je preletanje carinske linije samo na određenim mestima. Sletanje i poletanje može se obaviti samo na vazduhoplovnim pri-staništima koja su otvorena kao carinski prelazi. Ako zbog delovanja više sile dođe do sletanja vazduhoplova van pristaništa otvorenog za međunarodni vazdušni saobraćaj gde postoji carinska služba kapetan je obavezan da odmah obavesti najbližu carinarnicu koja će preduzeti mere carinskog nadzora i obavljanja carinskog postupka nad vazduhoplovom, posadom, robom i putnicima, a ako carinski zrgani nisu blizu, onda najbliži organ unutrašnjih poslova koji obezbeđuje nadzor, do dolaska carinskih organa.

Direktor Uprave carina određuje vreme u kome roba može biti uneta ili izneta iz carinskog područja.

Roba koja podleže graničnim inspekcijskim kontrolama (sanitarna, fito-sanitarna, veterinarska i dr.) prevozi se, odnosno prenosi se preko carinskih prelaza koji su određeni propisima koji uređuju vršenje tih kontrola.

5. 2. CARINSKO PODRUČJE

Carinskim zakonom je definisan pojam carinskog područja kao osnovnog činioca carinskog sistema na koji se primenjuju instituti tog sistema. Carinsko područje je teritorija na kojoj se jedinstveno sprovode instituti, instrumenti i mere carinskog sistema.

Po pravilu carinsko područje se poklapa sa državnom teritorijom edne zemlje na kojoj se primenjuju zakonodavna, sudska i izvršna vlast.

Carinsko područje Republike Srbije obuhvata teritoriju, teritorijalne vode i vazdušni prostor iznad Srbije. Ovo je ograničeno carinskom linijom koja je istovetna sa granicom Srbije. Carinsko područje Srbije u Zakonu je definisano kao jedinstveno.

Sama definicija carinskog područja ukazuje da se ono može odnositi na teritorije van suverene teritorije na kojoj se primenjuje državna vlast. Tako je carinsko područje prošireno van državne teritorije za deo inostrane teritorije na kojoj se primenjuju mere carinskog nadzora, carinjenja robe i carinskog postupka (nekadašnja jugoslovenska zona Solun).

U odnosu na državu iz čijeg je carinskog područja izuzet deo teritorije u ovakvom statusu, ono predstavlja "carinski isključak", a za državu koja ga je uključila u carinsko područje "carinski priključak."

Isto tako dve ili više država mogu međudržavnim sporazumima formirati jedinstveno carinsko područje što je karakteristično za sadašnji nivo razvoja međunarodne trgovine (Evropska unija i dr.). Carinsku liniju na kopnu čini državna granica koja je vidno obeležena. Na graničnim rekama i jezerima granična linija, a time i carinska linija ide sredinom matice, a jezerom na način utvrđen od strane država koje se graniče sa tim jezerom.

25

Page 26: Carinski Sistem Srbije

5. 3. CARINSKI POGRANIČNI POJAS

Svaka država autonomno određuje deo područja na granici na kome važe posebne mere carinskog nadzora i carinskog postupka, zavisno od ekonomskih i političkih interesa prema susednim zemljama. Taj pojas naziva se carinski pogranični pojas.

Carinski pogranični pojas je deo carinskog područja uz granicu čiju površinu i širinu svaka država autonomno određuje i za koje propisuje posebne mere carinskog nadzora. U carinski pogranični pojas spada i međuprostor graničnog prelaza između granične linije i objekta za carinsku kontrolu.

Odredbama važećeg Carinskog zakona regulisano je da carinski pogranični pojas na kopnu obuhvata deo carinskog područja Srbije u širini 15 km od carinske linije Srbije u dubinu teritorije. Isto pravilo primenjuje se i kad carinska linija prolazi graničnom rekom.

Carinsko pogranični pojas na graničnim jezerima obuhvata deo carinskog područja Srbije od carinske linije na jezeru i do 5 km kopna od obale jezera. Teže je odrediti prostor koji obuhvata carinsko pogranični pojas na moru nego što je slučaj na kopnu ili graničnim rekama i jezerima. Odredbama Carinskog zakona utvrđeno je da carinski pogranični pojas na moru obuhvata deo carinskog područja u širini od 5 km kopna od obale, područje od obale do spoljne granice teritorijalnog mora, kao i područje u širini od dve nautičke milje, računajući od spoljne granice teritorijalnog mora u pravcu otvorenog mora.

Kad carinski pogranični pojas obuhvata deo naselja smatra se da je celo naselje u okviru tog pojasa. Vlada Republike Srbije utvrđuje liniju carinskog pograničnog pojasa, posebna prava i obaveze građana koji žive u carinsko-pograničnom pojasu.

Na ovom prostoru su pojačane mere carinskog nadzora i kontrole nad licima i carinskom robom od strane ovlašćenih carinskih službenika.

5. 4. CARINSKA ROBA

Pojam carinske robe je, razumljivo, drugačiji od samog pojma robe. Ako je roba proizvod ljudskog rada namenjen tržištu, to još uvek ne znači da je i carinska roba. Carinska roba je zbog specifičnosti definisana carinskim zakonom jer je ona osnovni elemenat carinskog sistema jedne zemlje. Po svom statusu u spoljnotrgovinskoj razmeni, carinska roba je specifična roba. Definicija carinske robe u Carinskom zakonu je precizno data. Carinska roba su sve stvari koje se u carinsko područje uvoze, odnosno unose, ili primaju i koje se iz tog područja izvoze, odnosno iznose ili šalju, ili su preko tog područja u tranzitu, odnosno pronose.

Zakonom je preciznije data formulacija carinske robe za neke oobe koje mogu da budu za neke učesnike u carinskom postupku diskutabilne. Kao carinska roba smatraju se i:

♦ žive životinje koje se uvoze, izvoze ili su u tranzitu (prevoze);♦ električna energija, gas ili tečnost koji se električnim vodovima,

gasovodima, naftovodima, cevovodima ili na drugi način uvoze, izvoze ili provoze;

♦ prevozna, odnosno prenosna sredstva kojima se roba i putnici prevoze preko carinske linije ili koja su namenjena za prevoz robe i putnika preko carinske linije;

26

Page 27: Carinski Sistem Srbije

♦ brodovi i avioni koji se nabavljaju u inostranstvu, ako se počnu privredno iskorišćavati pre prelaska carinske linije;

♦ stvari koje su na carinsko područje Srbije dospele na drugi način;♦ domaća roba koja se prevozi iz jednog mesta u drugo mesto u Srbiji

preko stranog carinskog područja.

Carinskom robom smatra se i roba koja je uneta u carinsko područje Srbije, a čiji vlasnik nije identifikovan.

Takođe je data precizna definicija da se carinskom robom u smislu Carinskog zakona ne smatraju:

♦ javne isprave;♦ pismonosne pošiljke koje ne sadrže carinsku robu;♦ trgovačka korespondencija, poslovne knjige i robna, pravna i finansijska

dokumentacija;♦ čekovi, menice, obveznice, akcije i efektivni novac.

Ako se kao kriterijum za podelu carinske robe uzme kretanje robe preko carinske linije, onda ona može biti uvozna, izvozna i provozna carinska roba.

Uvozna carinska roba je ona roba inostranog porekla koja se u carinsko područje uvozi. Uvozna carinska roba ima ovakav tretman od momenta prelaska carinske linije do okončanja carinskog postupka i njenog puštanja u slobodan promet, tj. sticanja karaktera nacionalizovane robe, odnosno njenog vraćanja u inostranstvo, ako je u pitanju privremeni uvoz carinske robe. Veoma retko, ali se može, kao uvozna ooba pojaviti i roba koja je ranije bila proizvedena u Srbiji, ako je na redovan način izvezena u inostranstvo, pa se u okviru drugog spoljnotrgovinskog posla ponovo uvozi. Bez obzira što se radi o domaćoj robi koja je izvezena u inostranstvo, prilikom njenog naknadnog uvoza, ova roba ima određen carinski tretman.

Roba koja se iz carinskog područja Srbije izvozi u inostranstvo, smatra se izvoznom carinskom robom. Carinski tretman izvozne robe nastaje od momenta pokretanja postupka izvoznog carinjenja, do trenutka prelaska robe preko carinske linije. Za sve to vreme izvozna roba se nalazi pod carinskim nadzorom, tako da je isključena mogućnost korišćenja ove robe. Treba takođe ukazati na mogućnost da sva izvozno ocarinjena roba ne mora u svakom slučaju da bude i izvezena u inostranstvo. Zakonom je predviđena mogućnost, da ukoliko dođe do ekonomskih situacija da se izvozno ocarinjena roba ne može isporučiti u inostranstvo, ista nakon sprovedenog carinskog postupka i skidanja carinskih obeležja, bude zadržana u zemlji i plasirana na domaćem tržištu.

Roba inostranog porekla koja tranzitira preko carinskog područja Srbije, naziva se provoznom robom. Provozna roba se, od momenta prelaska carinske linije Srbije na ulazu, do momenta prelaska carinske linije na izlazu iz carinskog područja Srbije, nalazi pod carinskim nadzorom. U cilju obezbeđenja da će provozna roba sigurno napustiti carinsko područje Srbije propisan je postupak polaganja obezbeđenja putem određenih garancija.

5.5. OBAVEŠTENJE O CARINSKOJ ROBI

Zakonska je obaveza, iz čega proističu i određene posledice, da se carinska roba mora prijaviti carinarnici. Sva roba koja se uvozi, izvozi ili provozi preko carinske linije, odnosno koja se unosi ili iznosi iz slobodne zone, mora se prijaviti graničnoj, odnosno drugoj nadležnoj carinarnici, po postupku i na način koji je propisan odredbama Carinskog zakona ili propisima donesenim na osnovu njega.

27

Page 28: Carinski Sistem Srbije

Isprave koje se podnose prilikom prijavljivanja carinske robe moraju biti pravilno i tačno popunjene, jer posledice za nepridržavanje ove obaveze mogu biti veoma skupe.

Obaveza prijavljivanja carinske robe nadležnim organima carinske službe od strane drugih državnih organa je takođe zakonom regulisana. Tako je Carinskim zakonom uređeno da su državni organi (sudovi, organi inspekcije, organi unutrašnjih poslova i dr.) dužni da najbližem carinskom organu prijave svu robu i prevozna sredstva koja se kod njih nalaze, koja su ti organi privremeno zadržali ili konačno oduzeli, a postoji osnovana sumnja da je to carinska roba nad kojom nije sproveden carinski postupak. Zakonom je, takođe, propisano da se roba i prevozna sredstva koja se nalaze u postupku kod nadležnih državnih organa, a za kojepostoji sumnja da je u pitanju carinska roba, ne mogu predati drugom licu pre nego što se plate carina i druge uvozne dažbine. Državni organi nisu obavezni da carinsku robu koja je predmet njihovog postupka, predaju carinarnici, ali su obavezni da izvrše uplatu obračunate carine i uvoznih dažbina pre predaje carinske sobe kupcu ili drugom licu kome su robu ustupili.

Carina i druge uvozne dažbine plaćaju se po podmirenju troškova nastalih u vezi sa robom (čuvanje, uskladištenje, troškovi prodaje i drugo).

6. OBAVEZA PLAĆANJA CARINE I DRUGIH UVOZNIH DAŽBINA

Naš carinski sistem, kao i svi moderni i savremeni carinski sistemi utvrđuje obavezu uvoznika robe da mora platiti carinu i druge uvozne dažbine za uvezenu robu. Takođe je precizirano kada nastaje obaveza plaćanja uvoznih dažbina, kao i rokovi zastare potraživanja po ovom osnovu. Odredbama Carinskog zakona je predviđeno da roba koja se uvozi u carinsko područje Srbije podleže plaćanju carine po stopama iz carinske tarife, kao i drugih uvoznih dažbina predviđenih ovim i drugim zakonima ili na osnovu njih donetih pratećih propisa.

Iznos uvoznih dažbina za robu za koju je nastala obaveza plaćanja tih dažbina utvrđuje se prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe za:

♦ robu koja se uvozi - na dan prihvatanja deklaracije;♦ robu koju putnici sobom nose - na dan carinjenja;

♦ avione i brodove kupljene u inostranstvu, ako se privredno iskorišćavaju pre prelaska carinske linije - na dan dobijanja privremenog plovidbenog lista;

♦ robu smeštenu u konsignacionom skladištu - na dan kad je kupac preuzeo, robu sa konsignacionog skladišta;

♦ robu koja je bila privremeno uvezena u carinsko područje - na dan prihvatanja deklaracije za konačno carinjenje, odnosno na dan donošenja odluke o obračunu i naplati;

♦ robu i prevozna sredstva koja su privremeno zadržana ili konačno oduzeta od strane državnih organa, za koje postoji sumnja da je u pitanju carinska roba nad kojom nije sproveden carinski postupak, a koju su ovi organi prijavili carinskim organima - na dan izvršnosti odluke organa kojom je roba ili prevozno sredstvo oduzeto, odnosno na dan donošenja odluke o dozvoli izvršenja;

♦ robu koja se iz konsignacionog skladišta prenosi u carinsko skladište - na dan prihvatanja deklaracije;

♦ tranzitnu robu koja je na carinskom području zadržana radi uvoza - na dan prihvatanja deklaracije za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena, na dan donošenja odluke o naplati uvoznih dažbina,

28

Page 29: Carinski Sistem Srbije

♦ robu koja se carini po službenoj dužnosti - na dan donošenja odluke o naplati uvoznih dažbina;

♦ robu proizvedenu ili oplemenjenu u slobodnoj zoni koja se stavlja u promet na domaćem tržištu, iznos uvoznih dažbina utvrđuje se po propisima koji važe - na dan prihvatanja deklaracije.

Ako roba koja se uvozi bude uništena dok se nalazi pod carinskim nadzorom, prestaje obaveza plaćanja uvoznih dažbina.

Plaćanju carine i drugih uvoznih dažbina ne podleže:♦ roba u tranzitu preko carinskog područja;♦ izvezena domaća roba koja se u zemlju vraća neprodata ili se vraća zato

što ne odgovara obavezama koje proizilaze iz ugovora, odnosno poslovnog odnosa na osnovu kog je bila izvezena;

♦ roba koju su domaći državljani prijavili prilikom izlaska iz zemlje, koja se vraća iz inostranstva;

♦ dokumentacija koja se šalje u vezi sa međunarodnim licita-cijama i konkursima;

♦ štampani ili snimljeni materijal iz oblasti kulture, prosvete i nauke, kao i dokumentacija koju lica primaju na osnovu međunarodnih ugovora;

♦ televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vesti ili slike i programski prilozi za direktnu emisiju sredstvima javnog informisanja;

♦ potrošni materijal koji se besplatno prima iz inostranstva, a koji je namenjen učesnicima međunarodnih simpozijuma, konferencija i sličnih sastanaka koji se održavaju u Srbiji i

♦ poljoprivredni proizvodi koji ostaju u Srbiji kao rezultat umnožavanja u procesu proizvodnje semenske robe od privremeno uvezenog semenskog materijala.

7. CARINSKE POVLASTICE - OSLOBAĐANJE OD PLAĆANJA UVOZNIH DAŽBINA

Od opšteg pravila da se za robu koja se uvozi na carinsko područje Srbije mora platiti carina i druge uvozne dažbine, postoje određeni izuzetci. To su po pravilu odstupanja koja su uobičajena u savremenim carinskim sistemima, a rezultat su ili uobičajenih pravila carinskog postupka ili su regulisani bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim sporazumima.

7.1. Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina za strana lica

Oslobođeni su od plaćanja uvoznih dažbina:♦ šefovi stranih država i izaslanici šefova stranih država u specijalnoj misiji,

kao i članovi njihove pratnje - na predmete namenjene službenim potrebama i ličnoj upotrebi;

♦ međunarodne organizacije - na predmete namenjene službenim potrebama;

♦ međunarodne i druge strane humanitarne organizacije - na robu namenjenu pružanju humanitarne pomoći;

♦ diplomatska i konzularna predstavništva stranih država na predmete namenjene službenim potrebama i

♦ šefovi stranih diplomatskih predstavništava u Srbiji i članovi njihovih užih porodica - na predmete namenjene ličnoj upotrebi.

Oslobođeni su od plaćanja carine u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora:

29

Page 30: Carinski Sistem Srbije

♦ diplomatsko osoblje stranih diplomatskih predstavništava i članovi njihovih užih porodica - na predmete namenjene ličnoj upotrebi i

♦ osoblje stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava na predmete domaćinstva.

Da bi se mogle koristiti navedene povlastice carinskim organima se podnosi potvrda Ministarstva spoljnih poslova da su predmeti koji se uvoze namenjeni za službene potrebe, za pružanje humanitarne pomoći, odnosno za ličnu upotrebu korisnika povlastica.

O oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina carinski organ stavlja zabelešku na navedenoj potvrdi.

Predmeti oslobođeni od plaćanja carine koji su navedeni, ne mogu se otuđiti ili drugom licu dati na upotrebu pre prijave carinskom organu i sprovedenog postupka carinjenja.

Navedene povlastice ne mogu koristiti domaći državljani niti stalno nastanjeni strani državljani.

Roba uvezena iz inostranstva i oslobođena od plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina za strana lica, u roku od tri godine od dana stavljanja u slobodan promet, ne može se otuđiti, dati na korišćenje drugom licu ili drukčije upotrebiti, osim u svrhe za koje je bila oslobođena do plaćanja uvoznih dažbina, pre nego što se uvozne dažbine plate. Ova roba ne može se davati u zalog, na pozajmicu ili kao obezbeđenje za izvršenje druge obaveze.

U suprotnom, uvozne dažbine se obračunavaju i naplaćuju prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe na dan donošenja rešenja o naplati uvoznih dažbina.

Ukoliko carinski organ dozvoli drukčiju upotrebu robe, visina uvoznih dažbina utvrđuje se prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe u momentu podnošenja zahteva za plaćanje uvoznih dažbina.

7.2. Oslobađanje fizičkih lica

Oslobođeni su od plaćanja uvoznih dažbina fizička lica i to:

a. Putnici koji dolaze iz inostranstva - na predmete koji služe njihovim ličnim potrebama za vreme putovanja (lični prtljag), bez obzira da li ih nose sa sobom ili su ih dali na prevoz vozaru.

b. Domaći putnici (pored predmeta ličnog prtljaga) na predmete koje unose iz inostranstva ako nisu namenjeni preprodaji (kao robna trgovačkog karaktera) do ukupne vrednosti od 100 evra, u dinarskojprotivrednosti. Vrednost predmeta primljenih iz inostranstva povećava se za iznos stvarno plaćenih troškova prevoza, odnosns poštarine.

Za pošiljke čija je ukupna vrednost veća od navedenog iznosa, kao i za nedeljivu robu, ne može se koristiti ova povlastica.

v. Strani državljani koji su dobili državljanstvo i strani državljani koji su dobili azil, odnosno odobrenje za stalno nastnjenje u Srbiji - na predmete za svoje domaćinstvo, osim na putnička motorna vozila.

Da bi se ova povlastica mogla koristiti, njen korisnik, uz pismeni zahtev za oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina, carinskom organu treba da podnese: Potvrdu nadležnog organa unutrašnjih poslova o prijemu u državljanstvo Srbije, odnosno potvrdu da je dobio azil ili odobrenje za stalno nastanjenje u Srbiji.

Spisak predmeta za domaćinstvo koje uvozi odnosno unosi, po vrstama i količini korisnik povlastice može da uveze u roku od jedne godine od dana

30

Page 31: Carinski Sistem Srbije

dobijanja državljanstva Srbije, odnosno azila ili odobrenja za stalno nastanjenje u Srbiji.

Carinarnica koja je overila Spisak predmeta domaćinstva koji su oslobođeni plaćanja uvoznih dažbina, o tome stavlja zabelešku na putnu ispravu korisnika povlastice, kao i datum i to overava pečatom

g. Strani državljani koji imaju odobren boravak na našem području duži od tri meseca mogu privremeno da uvezu uz potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina prevozna sredstva, nova i polovna (do tri godine starosti).d. Domaći državljani koji su na radu u inostranstvu proveli neprekidno najmanje dve godine, kada se definitivno vrate, oslobađaju se plaćanja uvoznih dažbina na uvoz predmeta za potrebedomaćinstva (osim motornih vozila), a koje uvoze u roku od jedne godine od dana povratka sa rada u inostranstvo do ukupne dinarske protivvrednosti do 5.000 eura.đ. Domaći i strani državljani - na predmete koje prime iz inostranstva u pošiljkama. Carinarnica u vezi ove povlastice stavlja zabelešku na poštansko-carinskoj prijavi, odnosno deklaraciji korisnika povlastice.e.Domaći i strani državljani - na lekove za ličnu upotrebu koje primaju iz inostranstva u pošiljkama. Korisnik povlastice podnosi carinskom organu fotokopiju lekarskog recepta koji je izdao domaćikli strani lekar. O oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina, carinski organ stavlja zabelešku na poštansko-carinskoj prijavi, odnosno na deklaraciji.ž.Domaći državljani i stalno nastanjeni strani državljani – na predmete nasleđene u inostranstvu. Korisnik povlastice, uz pisani zahtev za oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina, podnosi carinarnici odluku nadležnog domaćeg ili stranog suda, odnosno nadležnog stranog organa ili potvrdu diplomatsko-konzularnog predstavništva u inostranstvu. Za nasleđene predmete lične garderobe ili predmete lične upotrebe umrlog lica može se podneti kao dokaz i umrlica. Ova povlastica ne odnosi se na predmete kupljene nasleđenim novcem kao i na predmete kupljene novcem dobijenim prodajom nasleđenih predmeta. Za motorno vozilo koje se nasleđuje, dokumenta o vlasništvu moraju da glase na ime ostavioca, odnosno na pravno lice čiji je osnivač, odnosno vlasnik ili suvlasnik bio ostavilac.z .Domaći državljani, stalno nastanjeni strani državljani, preduzeća, zajednice i druge organizacije - na odlikovanja medalje, sportske trofeje i druge predmete koje dobijaju u inostranstvu na takmičenjima, izložbama i priredbama od međunarodnog značaja. Za korišćenje ove povlastice, korisnik povlastice uz deklaraciju podnosi carinskom organu ispravu koju je izdao nadležni organ u zemlji ili organ ili organizacija strane zemlje kojom se dokazuje da je odlikovanje, medalju, spomenicu, sportski ili drugi trofej, odnosno predmet dobio u inostranstvu na takmičenju, izložbi ili priredbi od međunarodnog značaja. O oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina carinski organ stavlja zabelešku na deklaraciji.i. Naučnici, književnici i umetnici - na sopstvena dela koja unose iz inostranstva. Za korišćenje ove povlastice korisnik povlastice podnosi carinskom organu pismenu izjavu da su predmeti koje unosi njegova dela, a carinski organ o oslobađanju stavlja zabelešku na izjavi.j. Domaći državljani koji žive u pograničnom pojasu, na proizvode zemljoradnje, stočarstva, ribarstva, pčelarstva i šumarstva, dobijene sa svojih imanja koja se nalaze u pograničnom pojasu susedne države, kao i na priplod i ostale proizvode dobijene od stoke koja se zbog poljskih radova, ispaša ili zimovanja nalazi na tim imanjima Korisnik povlastice, carinskom organu podnosi potvrdu nadležnog domaćeg ili stranog organa o posedovanju imanja koje se nalazi u pograničnom pojasu susedne države i daje usmenu izjavu da su proizvodi koje uvozi, dobijeni sa tog imanja, odnosno da je priplod dobijen od stoke koja se nalazi na imanju.

31

Page 32: Carinski Sistem Srbije

k. Vozači motornih vozila - na gorivo i mazivo u rezervoarima koji su fabrički ugrađeni u motorno vozilo.l. Invalidi - na ortopedska i druga pomagala koja služe kao zamena telesnih organa koji nedostaju, odnosno oštećenih telesnih organa i na rezervne delove i potrošni materijal za korišćenje tih pomagala, koje unesu ili prime iz inostranstva za ličnu upotrebu. Korisnik povlastice, carinarnici podnosi potvrdu medicinske ustanove, odnosno lekara specijaliste da je ortopedsko i drugo pomagalo zamena telesnog organa koji mu nedostaje ili oštećenog telesnog organa, odnosno rezervni deo ili potrošni materijal za korišćenje takvog pomagala. O oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina carinski organ stavlja zabelešku na deklaraciji.lj. Invalidi sa telesnim oštećenjem od najmanje 70%, vojni invalidi od prve do pete grupe, civilni invalidi rata od prve do pete grupe, slepa lica, lica obolela od distrofije ili srodnih mišićnih ili neuromišićnih oboljenja, od paraplegije i kvadriplegije, cerebralne i dečje paralize i od multipleksskleroze, roditelji višestruko ometene dece, koja su u otvorenoj zaštiti, odnosno o kojima roditelji neposredno brinu, na uvoz putničkog automobila za ličnu upotrebu.Nova vozila koja su uvezena po ovom osnovu ne mogu se otuđiti u roku od 5 godina od dana uvoza, a polovna u roku od 3 godine ili dati drugom licu na upotrebu pre nego što se plate uvozne dažbine.m. Invalidi I i II kategorije kao i lica čiji stepen invaliditeta odgovara invaliditetu I i II kategorije, koji se posle sprovedene profesionalne rehabilitacije osposobe za određenu delatnost - na opremu za vršenje te delatnosti koja se ne proizvodi u Srbiji Uz pismeni zahtev za oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina korisnik povlastice, podnosi carinskom organu potvrdu nadležnog organa o tome da je rehabilitacija završena i da je osposobljen za vršenje određene delatnosti, kao i potvrdu Privredne komore Srbije da se oprema ne proizvodi u zemlji.n. Organizacije lica sa posebnim potrebama (gluvi i nagluvi, slepi / slabovidni, distrofičari, paraplegičari, oboleli od neuromišićnih bolesti i dr.), odnosno članovi tih organizacija - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente i na njihove rezervne delove i na potrošni materijal za korišćenje te opreme koji se ne proizvode u zemlji.Da bi se ova povlastica iskoristila potrebno je da korisnik povlastice podnese carinarnici:

♦ sopstvenu izjavu ili izjavu organizacije korisnika povlastice da se specifična oprema, uređaji i instrumenti, kao i rezervni delovi i potrošni materijal za korišćenje te opreme, uvoze za potrebe korisnika povlastice sa posebnim potrebama;

♦ potvrdu zdravstvene ustanove, odnosno lekara specijaliste kojom se dokazuje da se roba koja je predmet oslobođenja od plaćanja uvoznih dažbina uvozi za ličnu upotrebu i

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji.

Zabelešku o oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina, carinarnica stavlja na deklaraciji.nj. Građani na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo i na rezervne delove i potrošni materijal za korišćenje te spreme, za ličnu upotrebu, koji se ne proizvode u Srbiji.Radi korišćenja ove povlastice, korisnik povlastice podnosi:

♦ potvrdu zdravstvene ustanove kojom se dokazuje da se specifična oprema, uređaji i instrumenti, rezervni delovi i potrošni materijal za korišćenje te opreme uvoze za ličnu upotrebu i potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji.

7.3. Oslobađanje pravnih i drugih lica od plaćanja uvoznih dažbina

32

Page 33: Carinski Sistem Srbije

Oslobođeni su od plaćanja uvoznih dažbina:

a. Organizacije crvenog krsta - na robu koju uvezu iz inostranstva, koja se ne proizvodi u Srbiji, a koja služi za izvršavanje njihovih humanitarnih zadataka.

Radi korišćenja ove povlastice korisnik povlastice podnosi carinsom organu:♦ izjavu da će uvezenu robu koristiti za izvršenje svojih humanitarnih

zadataka i♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u

zemlji.

b. Vatrogasne i spasilačke organizacije i društva na opremu i delove te opreme koja se ne proizvodi u Srbiji, a namenjeni su za gašenje požara i za spasilačke delatnosti.

Korisnik povlastice podnosi carinskom organu:♦ potvrdu Ministarstva za unutrašnje poslove da se oprema i delovi te

opreme uvoze za potrebe vatrogasnih, odnosno spasilačkih organizacija i društva;

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se oprema, odnosno delovi te opreme koji se uvoze ne proizvode u zemlji.

v. Muzeji i umetničke galerije - na zbirke, delove zbirki i pojedinačne predmete koji su njima namenjeni, kao i arhive – za arhivski materijal. Korisnik ove povlastice podnosi carinskom organu izjavu da su zbirke, delovi zbirki i pojedinačni predmeti koji se uvoze, namenjeni muzeju ili umetničkoj galeriji, odnosno da je arhivski materijal namenjen arhivu.g.Lica, osim fizičkih, koja se bave naučnom, obrazovnom, kulturnom, sportskom, rekreativnom, humanitarnom, verskom delatnošću, tehničkom kulturom, umetnošću, delatnostima zaštite prirode i kulturnih dobara i kontrolom kvaliteta životne sredine - na robu koja se ne proizvodi u Srbiji, a služi neposredno za obavljanje tih delatnosti, osim alkohola i alkoholnih pića, duvanskih proizvoda i putničkih motornih vozila.

Radi korišćenja ove povlastice korisnik povlastice carinarnici podnosi:♦ izvod iz registra nadležnog organa, da se korisnik bavi naučnom,

obrazovnom, kulturnom, sportskom, rekreativnom, humanitarnom, verskom delatnošću, tehničkom kulturom, umetnošću, delatnostima zaštite prirode i kulturnih dobara i kontrolom kvaliteta životne sredine;

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji;

♦ izjavu korisnika povlastice da mu roba služi neposredno za obavljanje delatnosti.

d.Lica, osim fizičkih - na robu koju besplatno prime iz inostranstva za naučne, prosvetne, kulturne, sportske, humanitarne, verske, zdravstvene i socijalne svrhe, kao i za zaštitu životne sredine, osim alkohola i alkoholnih pića, duvanskih proizvoda i putničkih motornih vozila.

Ova povlastica se koristi, ako korisnik povlastice carinskom organu podnese:

♦ izjavu ili fakturu inostranog pošiljaoca iz koje se vidi da se roba šalje besplatno;

♦ izvod iz odgovarajućeg registra iz kojeg se utvrđuje delatnost korisnika povlastice;

♦ izjavu korisnika povlastice da roba služi za naučne, prosvetne, kulturne, sportske, humanitarne, verske, zdravstvene i socijalne svrhe, kao i za zaštitu životne sredine. Ako korisnik povlastice prima besplatno u humanitarne svrhe, lekove, sitne medicinske instrumente, ortopedska pomagala sanitetski materijal, hranu i bezalkoholna pića, tekstilne proizvode,(odeća, posteljina, ćebad i sl.) obuću i dečje igračke, pored navedenih dokaza, podnosi i specifikaciju robe u kojoj je naznačen trgovački naziv i količina.

Carinski organ o oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina stavlja zabelešku na deklaraciji.

33

Page 34: Carinski Sistem Srbije

đ. Lica osim fizičkih - na robu koju besplatno prime iz inostranstva ili je nabave od sredstava koja su dobila iz inostranstva kao novčanu pomoć ako je namenjena otklanjanju posledica prouzrokovanih elementarnim nepogodama (zemljotresi, poplave, suše, ekološki udesi i sl.) ratni ili oružani sukobi.

Ovo pravo može se ostvariti, ako Vlada utvrdi da su posledice elementarnih nepogoda takve da za njihovo otklanjanje treba dozvoliti uvoz robe uz oslobođenje od plaćanja carine i ako se ta roba uveze u roku koji odredi Vlada.

e. Preduzeća u oblasti zdravlja - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo i njihove rezervne delove i na potrošni materijal za korišćenje te opreme, kao i za lekove koji se koriste u bolničkom lečenju, koji se ne proizvode u zemlji i ako se uvoze radi opremanja i potreba tih preduzeća, u skladu sa programima sazvoja zdravstva.Radi korišćenja ove povlastice korisnik povlastice podnosi carinarnici:

♦ potvrdu Ministarstva zdravlja da se specifična oprema i ostala navedena roba, kao i lekovi koji se koriste u bolničkom lečenju, uvoze radi opremanja i potreba pravnih lica u oblasti zdravlja;

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji.

ž . Preduzeća za profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje invalida - na opremu i rezervne delove koji se ne proizvode u zemlji, a koriste se za profesionalno osposobljavanje i radno angažovanje invalida.

Da bi se koristila ova povlastica, korisnik povlastice carinskom organu podnosi:

♦ izvod iz registra nadležnog organa da se korisnik povlastice bavi profesionalnim osposobljavanjem i zapošljavanjem invalida;

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji;

♦ izjavu korisnika povlastice da roba služi za profesionalno osposobljavanje i radno angažovanje invalida.

z.Lica, osim fizičkih - na opremu koja se ne proizvodi u zemlji, a služi neposredno za zaštitu životne sredine.

Radi korišćenja ovih povlastica, korisnik povlastice podnosi carinskom organu:

♦ potvrdu Ministarstva za zaštitu prirodnih bogatstava i životne sredine da roba koja se uvozi služi neposredno za zaštitu životne sredine;

♦ potvrdu Privredne komore Srbije da se roba koja se uvozi ne proizvodi u zemlji.

i. Lica - osim fizičkih - na medalje i plakete koje primaju iz inos-transtva radi dodeljivanja na međunarodnim takmičenjima koja se organizuju u Srbiji.

Korisnik povlastice podnosi carinarnici izjavu o organizovanju međunarodnog takmičenja u zemlji i o tome da će medalje i plakete dodeljivati na tom takmičenju.

Zabelešku o oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina, carinski organi stavlja na izjavi.

Pravo na oslobođenje od plaćanja carine i drugih dažbina po navedenim osnovima primenjuje se i na preduzetnike.

Roba uvezena za pravna i druga lica oslobođena plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina, u roku od tri godine od dana stavljanja u promet, ne može se otuđiti, dati drugom licu na korišćenje ili drukčije upotrebiti, osim u svrhe za koje je bila oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina, pre nego što se uvozne dažbine plate. Ova roba se ne može davati u zalog, na pozajmicu ili kao obezbeđenje za izvršenje druge obaveze.

U protivnom, uvozne dažbine se obračunavaju prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe na dan donošenja rešenja o naplati uvoznih dažbina.

34

Page 35: Carinski Sistem Srbije

Ukoliko carinski organ dozvoli drukčiju upotrebu robe, visina uvoznih dažbina utvrđuje se prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe u momentu podnošenja zahteva za plaćanje uvoznih dažbina.

8. ROBA NA KOJU SE NE PLAĆAJU UVOZNE DAŽBINE

Uvozne dažbine ne plaćaju se na:

a. Opremu po osnovu uloga stranog lica, u skladu sa odredbama zakona kojim se regulišu strana ulaganja.

Radi korišćenja ove povlastice, korisnik povlastice podnosi carinskom organu specifikaciju opreme po tarifnim brojevima i tarifnim oznakama Carinske tarife sa naznačenim pojedinačnim vrednostima, koju overava Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom Srbije, po dobijenom obaveštenju od strane registarskog suda o izvršenoj registraciji stranih ulaganja.b. Reklamni materijal i uzorke koji se besplatno primaju iz inostranstva. Korisnik povlastice podnosi carinskom organu izjavu ili drugi dokaz stranog pošiljaoca da reklamni materijal i uzorke šalje besplatno i svoju izjavu da će taj materijal besplatno podeliti u reklamne svrhe, odnosno da će uzorke upotrebiti za svrhe za koje su uvezeni.

Carinski organ će uzorke učiniti neupotrebljivim za trgovačke svrhe (stavljanjem žigova, bušenjem ili na drugi način), s tim, da se ne uništi njihova osnovna funkcionalna vrednost i upotrebljivost za svrhe za koje su uvezeni.

O oslobođenju od plaćanja uvoznih dažbina carinarnica stavlja zabelešku na izjavi.Kao reklamni materijal i uzorci smatra se:

♦ štampani ili snimljeni materijal, objave, oglasi, plakati, katalozi, mikrofilmovi i drugi oblici trgovinskog obaveštavanja o robi, prevozu i uslugama koje pruža strani pošiljalac, razni reklamni predmeti na kojima je vidno utisnuta firma stranog pošiljaoca sa kojim korisnik povlastice održava poslovne veze, do ukupne vrednosti od 3.000 evra, u dinarskoj protivrednosti;

♦ uzorci čija pojedinačna vrednost nije veća od 100 evra u dinarskoj protivrednosti, a koji se primaju radi pribavljanja porudžbine ili ponude robe, odnosno zaključenja ugovora o proizvo-dnji te robe, kao i za prikazivanje, ispitivanje i sl.

Kao reklamni materijal i uzorci ne smatraju se cigarete, žestoka koholna pića, parfemi i drugi kozmetički preparati i druga roba široke potrošnje, osim kada imajući u vidu način i veličinu pakovanja, očigledno i isključivo služe za promociju iste.

Navedena roba se ne može prodavati, niti upotrebljavati u druge srhe, osim u svrhe zbog kojih je uvezena.

v. Predmeti stranih izlagača koji učestvuju na međunarodnim sajmovima i prodajnim izložbama u zemlji, koje unose i primaju iz inostranstva radi uobičajene raspodele ili potrošnje za vreme održavanja sajmova, odnosno izložbi.

Za korišćenje ove povlastice, korisnik povlastice podnosi carinarnici pisani zahtev za oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina, u kojem će naznačiti firmu izlagača, ime lica na koje glasi izlagački karton i vrstu, količinu i vrednost robe koja se uvozi, odnosno prima iz inostranstva radi uobičajene raspodele ili potrošnje na sajmu, odnosno izložbi.

Carinski organ, o oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina, zabelešku stavlja na zahtevu.

35

Page 36: Carinski Sistem Srbije

Bliži propisi o predmetima stranih izlagača koji učestvuju na međunarodnim sajmovima i prodajnim izložbama u zemlji, koji primaju iz inostranstva robu radi uobičajene potrošnje, a koji su oslobođeni plaćanja uvoznih dažbina, utvrđeni su Uredbom o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga.

g. Žigove, patente, modele i prateće isprave, kao i prijave i podneske za priznavanje prava, koji se dostavljaju organizacijama za zaštitu prava intelektualne svojine.

Radi korišćenja ove povlastice, korisnik povlastice, podnosi carinskom organu izjavu da se žigovi, patenti, modeli i prateće isprave, kao i prijave i podnesci za priznavanje prava, dostavljaju organizaciji za zaštitu prava intelektualne svojine. Carinski organ, zabelešku o oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina stavlja na deklaraciji.

Roba na koju se ne plaćaju uvozne dažbine, a koja je oslobođena od plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina, u roku od tri godine od dana stavljanja u promet, ne može se otuđiti, dati drugom licu na korišćenje ili drukčije upotrebiti, osim u svrhe za koje je bila oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina, pre nego što se plate uvozne dažbine. Ova roba se ne može davati u zalog, na pozajmicu ili kao obezbeđenje za izvršenje druge obaveze. U protivnom, uvozne dažbine se obračunavaju prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe na dan donošenja rešenja o naplati uvoznih dažbina.

Ukoliko carinski organ dozvoli drukčiju upotrebu robe, visina uvoznih dažbina utvrđuje se prema stanju robe i u skladu sa propisima koji važe u momentu podnošenja zahteva za plaćanje uvoznih dažbina.

Carinski propisi veoma fleksibilno ali i racionalno uređuju neke specifičnosti u robnoj razmeni Srbije sa svetom. Tako je carinskim zakonom regulisano da plaćanju uvoznih dažbina ne podleže izvezena domaća roba koja se u zemlju vraća neprodata ili se vraća zato što ne odgovara obavezama koje proizilaze iz ugovora domaćeg i stranog partnera, odnosno poslovnog odnosa na osnovu kogje roba bila izvezena.

Propisima je regulisano da se u roku od dve godine na robu koja se vraća u carinsko područje i stavlja u slobodan promet, ne plaćaju uvozne dažbine.

Za robu koja se ponovo uvozi u istom stanju u kojem je izvezena, uvozne dažbine se ne plaćaju, ako se ista uveze u roku od dve godine.

Isto pravilo važi i za vraćanje dobijenih proizvoda prethodno izvezenih ili ponovo uvezenih, posle postupka aktivnog oplemenjivanja.Oslobođeni su plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina kad se stavljaju u slobodan promet sledeći proizvodi:

♦ proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi izvađeni iz teritorijalnog mora drugih država ili iz međunarodnih voda, uz upotrebu plovila koja su registrovana ili upisana u odgovarajući registar u Srbiji i koja plove pod njenom zastavom;

♦ proizvodi dobijeni od proizvoda morskog ribolova na brodovima - fabrikama koji ispunjavaju predviđene uslove.

Ako je, pre nego što je izvezena iz carinskog područja, vraćena roba bila stavljena u slobodan promet po nižoj stopi uvoznih dažbina zbog njene posebne upotrebe, povraćaj robe bez plaćanja uvoznih dažbina, carinski organ će odobriti, ako se roba ponovo uvozi u istu svrhu. Ako se roba ne uvozi ponovo u istu svrhu, iznos uvoznih dažbina obračunat za tu robu umanjiće se za iznos uvoznih dažbina plaćen prilikom prvog stavljanja robe u slobodan promet. Ako je iznos prethodno plaćenih uvoznih dažbina veći od iznosa koji bi trebalo platiti pri ponovnom uvozu, povraćaj uvoznih dažbina neće biti odobren.

36

Page 37: Carinski Sistem Srbije

9. CARINSKI NADZOR I KONTROLA

Carinski nadzor nad carinskom robom je veoma značajna obaveza carinskih organa. Obaveza sprovođenja mera carinskog nadzora nad robom koja se uvozi, izvozi ili provozi preko carinskog područja Srbije nastaje prelaskom robe preko carinske linije, a traje dok se ne okonča carinski postupak, odn. ne završi postupak carinjenja i roba preuzme iz nadležne carinarnice ili dok roba ne istupi iz carinskog područja naše zemlje, unese u slobodnu zonu, uništi pod carinskim nadzorom ili ustupi u korist države.

Carinski organi ovlašćeni su da mogu preduzimati i sprovoditi mere carinskog nadzora i kontrole koje smatraju neophodnim za primenu carinskih i drugih propisa.

Sam pojam carinskog nadzora i kontrole može se definisati tako da carinski nadzor obuhvata mere za sprečavanje neovlašćenog postupanja sa carinskom robom i za obezbeđenje njene istovetnosti, dok se ne sprovede carinski postupak. To je, u stvari, skup odgovarajućih mera koje preduzima (po ovlašćenju) carinski organ da bi se do okončanja carinskog postupka obezbedilo stvarno stanje uvezene robe, kako po količini tako i po vrsti, kakvoći i vrednosti robe kao relevantnim elementima za vođenje tog postupka.

Pod merama carinske kontrole podrazumeva se preduzimanje pojedinačih radnji od strane Uprave carina, kao što su: pregled robe, uzimanje uzorka, kontrola postojanja i autentičnosti dokumentacije, pregled knjigovodstvenih i drugih dokumenata, pregled prevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju jedno lice nosi sa sobom ili na sebi i sprovođenje službenih provera i sličnih radnji u cilju obezbeđivanja pravilne primene carinskih i drugih propisa.

Mere carinskog nadzora i kontrole zasnovane su na odredbi zakona da je zabranjeno skrivanje ili lažno prikazivanje carinske robe radi izbegavanja carinskog nadzora i kontrole.

Mere carinskog nadzora koje se primenjuju u carinskom postupku mogu biti sprovedene neposrednim angažovanjem carinskog radnika ili pak posredno.

Neposredan carinski nadzor predstavlja fizičko prisustvo carinskog organa koji obavlja carinski nadzor. Neke od tih mera su:

♦ čuvanje, a po potrebi i pregled carinske robe;♦ pregled, a po potrebi i pretres prevoznih sredstava;♦ sprovođenje robe i prevoznih sredstava;♦ pregled ličnog prtljaga, a po potrebi i lični pretres putnika.

Pod posrednim merama carinskog nadzora podrazumevaju se one mere kojima se carinska roba obezbeđuje stavljanjem carinskih obeležja na robu i prevozna sredstva.

Stavljanje carinskih obeležja od strane carinskih organa, kao mera carinskog nadzora se dosta koristi, po pravilu u slučajevima kada fizičko prisustvo carinskog radnika ili nije moguće ili nije celishodno. Klasičan primer posrednog nadzora nad robom jeste carinski postupak aktivno oplemenjivanje, koja se vraća u nepromenjenom stanju, kada se roba zadrži izvesno vreme kod uvoznika (korisnika), ali se istovetnost robe i drugi relevantni podaci o robi obezbeđuju stavljanjem carinskih obeležja.

Carinskim obeležjima nazivaju se propisom utvrđeni spoljni znaci kojima se carinska roba obeležava, da bi se od momenta stavljanja robe pod carinski

37

Page 38: Carinski Sistem Srbije

nadzor do okončanja carinskog postupka, obezbedilo neovlašćeno postupanje sa carinskom robom i njena istovetnost. Vrsta carinskog obeležja koje će biti korišćeno zavisi od vrste robe, odnosno prevoznog sredstva, oblika, odnosno režima uvoza i drugo.

Carinska obeležja su propisima definisana, a najpoznatija su carinska plomba, otisak carinskog pečata i carinskog žiga, službenog broja carinskog službenika i dr.

Carinskim zakonom je utvrđeno da carinski nadzor obuhvata naročito:♦ čuvanje i pregled carinske robe;♦ sprovođenje carinske robe;♦ stavljanje carinskih obeležja;♦ uzimanje uzoraka, prospekata, fotografija ili drugih podataka kojima se

obezbeđuje istovetnost robe;♦ pregled i pretres prevoznih i prenosnih sredstava i vozačkog osoblja,

odnosno posade;♦ pregled prtljaga putnika i lični pretres putnika.

Carinskom nadzoru odnosno kontroli podležu:♦ carinska roba;♦ putnici;♦ prevozna sredstva na kopnu, vozačko osoblje, i putnici koji koriste ova

sredstva, a prelaze carinsku liniju;♦ prevozna sredstva na moru, međunarodnim rekama i graničnim rekama

ijezerima, njihova posada i putnici;♦ vazduhoplovi, posada i putnici.

Carinskom nadzoru i kontroli ne podležu:♦ domaći i strani vojni brodovi;brodovi dok plove na delovima graničnih

reka, na kojima se po međunarodnim ugovorima ne može vršiti carinski nadzor;

♦ brodovi i vazduhoplovi organa unutrašnjih poslova;♦ domaći i strani vojni vazduhoplovi.

Međutim, posade koje se ukrcavaju i iskrcavaju na brodove i vazduhoplove koji ne podležu carinskom nadzoru i kontroli, podležu kontroli kao i saobraćaj između brodova i obale.

Uprava carina primenjuje odredbe Carinskog zakona kojim su lica koja učestvuju ili su u vezi sa spoljnotrgovinskim prometom, dužna da na zahtev carinskog organa stave na raspolaganje sva potrebna dokumenta i podatke, bez obzira na korišćeni medij i pruže drugu pomoć potrebnu za primenu propisa.

Podaci koji su poverljivi ili su pribavljeni na napred navedeni način, smatraju se službenom tajnom i ne smeju se od strane carinskog organa dalje saopštavati bez pisane saglasnosti lica ili ovlaščenog organa koji ih je dao.

Saopštavanje poverljivih podataka dozvoljeno je u slučajevima kada je carinski organ, u skladu sa propisima, dužan ili ovlašćen da to učini.

Radi sprovođenja carinskog nadzora ili kontrole, učesnici u spoljnotrgovinskom prometu koji raspolažu navedenim ispravama ili podacima dužni su da ih čuvaju pet kalendarskih godina. Navedeni rok počinje da teče poslednjeg dana kalendarske godine u kojoj je:

♦ prihvaćena deklaracija za stavljanje u slobodan promet ili prihvaćena izvozna deklaracija;

♦ okončan carinski nadzor nad robom koja je na osnovu njene upotrebe (u posebne svrhe) stavljena u slobodan promet uz povo-ljnije uvozne dažbine;

38

Page 39: Carinski Sistem Srbije

♦ okončan drugi carinski postupak za robu koja je stavljena u taj carinski postupak;

♦ korisniku slobodne zone prestao taj status, za robu koja je bila smeštena u slobodnoj zoni.

Evidenciju o obimu, vrednosti i strukturi izvoza i uvoza robe, o carinskim dužnicima, nastanku, iznosu i plaćanju carinskog duga kao i druge evidencije iz svoje nadležnosti vodi Uprava carina.

Na osnovu Carinskog zakona, vlada Republike Srbije je Uredbom o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanje carinske robe i naplati carinskog duga propisala posebne mere carinskog nadzora i kontrole. Detaljno je regulisan carinski postupak u putničkom prometu, drumskom, železničkom, vazdušnom rečnom i poštanskom saobraćaju.

Zakonom je data mogućnost Vladi da može utvrditi i posebne uslove za tranzit određene akcizne robe uključujući i:

♦ granične prelaze preko kojih se obavlja tranzit robe;♦ vreme u kome se mora obaviti tranzit;♦ putni pravac kojim se može vršiti tranzit;♦ obavezu opremanja prevoznih sredstava elektronskim ili drugim

uređajima koji obezbeđuju praćenje dok su u tranzitu;♦ obavezu posebne registracije za tranzit takve robe.

Direktor Uprave carina je takođe ovlašćen da u sprovođenju mera carinskog nadzora i kontrole, može da:

♦ odredi mesta za podnošenje deklaracije i pregled robe, koja se uvozi ili izvozi;

♦ propiše uslove i način pod kojima se roba, koja se uvozi ili izvozi može kretati, mestima određenim za njeno prijavlji-vanje, pregled i smeštaj;

♦ utvrdi uslove ili ograničenja u pogledu:a) kretanja uvezene robe od mesta uvoza do mesta koje je određeno

kao mesto carinjenja;b) kretanje robe između skladišta ili slobodne zone i mesta određenog

za carinjenje, odobrenog mesta i skladišta ili slobodne zone odnosno skladišta ili slobodne zone i drugog skladišta.

Zakonom je takođe dato pravo nadležnom ministru da u cilju sprovođenja mera carinskog nadzora i carinske kontrole, propiše uslove:

♦ u pogledu standarda vozila, plovila ili aviona za prevoz određene robe;♦ u pogledu načina utovara, istovara, kretanja i puštanja robe prilikom

njenog uvoza.

Na osnovu ovlašćenja utvrđenih carinskim zakonom ("Sl.glasnik RS", broj 73/03), direktor uprave carina doneo je Pravilnik o carinskim obeležjima, načinu njihove upotrebe i načinu raspolaganja sa uzorcima carinske robe. Ovim Pravilnikom precizno su određena vrsta i tip carinskih obeležja i način njihove upotrebe, kao i postupak sa uzorcima robe u postupku carinjenja kada treba izvršiti hemijskotehnološko ispitivanje radi utvrđivanja tehničkog svojstva robe.

Propisana vrsta i tip carinskih obeležja koja su korišćena u postupku carinskog nadzora moraju ostati istovetna kao u momentu stavljanja, dok ih nadležni carinski organ ne skine. Za slučajeve oštećenja ili skidanja carinskih obeležja suprotno ovim propisima predviđene su veoma stroge sankcije u prekršajnom postupku.

39

Page 40: Carinski Sistem Srbije

10. CARINSKO SKLADIŠTE

Smeštaj carinske robe ima poseban značaj za pravilnu primenu propisa u carinskom postupku. Smeštaj carinske robe i carinski nadzor nad tom robom treba da obezbede nesporno utvrđivanje bitnih činjenica o robi (vrsta, količina i vrednost), ali i da spreči neovlašćeno raspolaganje tom robom. Carinski organi su obavezni da carinsku robu drže pod carinskim nadzorom od momenta prelaska cariske linije do okončanja carinskog postupka i puštanja u slobodan promet, odnosno izlaska ove robe iz carinskog područja Srbije. Ovu obavezu organi carinske službe izvršavaju tako što carinsku robu neposredno drže ili sprovode takve mere carinskog nadzora kod drugih držalaca, ako se roba kod njih uskladištava, da uvek i bez teškoća mogu identifikovati i utvrditi pravo stanje stvari, kao i neovlašćeno raspolaganje carinskom robom.

Novi Carinski zakon koji je u primeni od 01. januara 2004. godine, maksimalno je prilagođen standardima i praksi koji se primenjuje u zemljama Evropske unije i članicama Svetske trgovinske organizacije, kao i u zemljama koje trguju sa njima iako nisu njihove članice. Znatno je pojednostavljena procedura smeštaja carinske robe, a posebno oblici tog smeštaja. Međutim, povećana je efikasnost sprovođenja mera carinskog nadzora i odgovornost držalaca carinske robe. Kao oblik smeštaja carinske robe u carinskom postupku sa robom koristi se carinsko skladište. Carinsko skladište je mesto gde se roba može smestiti u skladu sa propisanim uslovima, koje odobri carinski organ i koje je pod carinskim nadzorom. Postupak carinskog skladištenja može se odobriti za smeštaj robe u carinsko skladište:

♦ strane robe, koja ne podleže plaćanju uvoznih dažbina i merama komercijalne politike, za vreme uskladištenja;

♦ domaće robe namenjene izvozu, koja smeštajem u carinsko skladište podleže merama koje se primenjuju na izvoz robe.

U izuzetnim slučajevima, ako to zahteva vrsta robe, njene dimenzije i osetljivost na oštećenje i vremenske uslove, posebni uslovi rukovanja i mere bezbednosti, kao i ekonomičnost postupka, vlada je ovlastila carinske organe da mogu odobriti smeštaj van carinskog skladišta, odnosno da se ovakva roba može staviti u postupak carinskog skladištenja na ovaj način.

Lice koje želi da otvori i upravlja carinskim skladištem mora da carinarnici kao nadležnom organu podnese pismeni zahtev.

Uz zahtev za otvaranje i upravljanje carinskim skladištem, carinskom organu se podnosi:

1. dokaz o pravnom osnovu za korišćenje prostorija, odnosno prostora namenjenih za carinsko skladište (pravo svojine, zakup i sl.):

2. skica i tehnički opis prostorija, odnosno prostora namenjenih za carinsko skladište;

3. dokaz o registraciji podnosioca zahteva u odgovarajućem registru, a u slučaju da je podnet zahtev za otvaranje javnog carinskog skladišta i dokaz o registraciji podnosioca zahteva za obavljanje poslova skladištenja robe;

4. dokaz o određenom poreskom identifikacionom broju (PIB) i o broju otvorenog žiro računa;

5. akt nadležnog organa kojim se potvrđuje da su ispunjeni posebni uslovi, ako su za skladištenje određene robe propisani takvi posebni uslovi;

6. izjava da su obezbeđene prostorije i inventar potrebni za sprovođenje mera carinskog nadzora i carinjenje robe u carinskom skladištu;

40

Page 41: Carinski Sistem Srbije

7. garanciju da će ispuniti obaveze predviđene zakonom za carinsko skladište, tip A;

Radi utvrđivanja ispunjenosti uslova da su prostorije, odnosno prostor namenjeni za carinsko skladište, podesni za smeštaj carinske robe i da su obezbeđeni uslovi za sprovođenje mera carinskog nadzora, carinski organ obrazuje komisiju od tri člana. Carinski organ, u roku od trideset dana od dana podnošenja zahteva, podnosiocu zahteva dostavlja pismenu odluku a na osnovu nalaza komisije datog u vidu zapisnika, odnosno odobrenje za otvaranje i rad carinskog skladišta.

Carinsko skladište mora biti obeleženo tablom sa natpisom: "Carinsko skladište" i nazivom držaoca skladišta.

Carinski organ može odrediti da svaki ulaz u carinsko skladište mora biti pod neposrednim carinskim nadzorom, uključujući i suključarstvo.

U okviru postupka carinskog skladištenja, roba se može smestiti u jedno od sledećih carinskih skladišta:

1. javno carinsko skladište u kome je držalac skladišta odgovoran za zakonske obaveze (tip A);

2. javno carinsko skladište u kome svaki korisnik odgovara za zakonske obaveze (tip B);

3. privatno carinsko skladište u kome je držalac ujedno i korisnik skladišta i koji je vlasnik robe koja se smešta u skladište (tip V);

4. privatno carinsko skladište u kome je držalac ujedno i korisnik skladišta, ali nije neophodno da je i vlasnik robe koja se smešta u skladište, pod uslovom da je sa inostranim proizvođačem zaključio ugovor o zastupanju, odnosno ugovor o distribuciji robe kupcima, na domaće i inostrano tržište (trajna potrošna dobra, proizvodna i medicinska oprema, rezervni delovi, lekovi i medicinski potrošni materijal i sl.) (tip G);

5. pored napred nabrojanih skladišta roba se može smestiti i u javno carinsko skladište čiji je držalac carinarnica (tip D).

Držalac skladišta je lice kome je carinarnica odobrila da upravlja carinskim skladištem.

Korisnik skladišta je lice koje je prema deklaraciji obavezno da stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na koje su prava i obaveze tog lica prenete.

Za upravljanje skladištem potrebno je odobrenje carinskog organa, osim u slučaju da carinski organ upravlja carinskim skladištem.

Odobrenjem za upravljanje skladištem određuje se vrsta skladišta, uslovi pod kojima držalac upravlja skladištem, vrsta robe koja se može smestiti u skladište i druge obaveze držaoca skladišta prema carinskom organu.

Držalac carinskog skladišta odgovoran je:♦ da se roba smeštena u carinskom skladištu ne uzima ili ne premešta bez

mera carinskog nadzora;♦ za ispunjenje obaveza koje proizilaze iz postupka carinskog skladištenja;♦ za ispunjenje posebnih uslova sadržanih u odobrenju za uprav-ljanje

carinskim skladištem.

Ako se držalac carinskog skladišta ne pridržava propisanih obaveza carinski organ može doneti odluku o privremenom zatvaranju carinskog skladišta, kojom će odrediti rok u kome se moraju otkloniti utvrđeni nedostaci. Ukoliko se utvrđeni nedostaci ne otklone u određenom roku, carinski organ donosi odluku o zatvaranju carinskog skladišta.

41

Page 42: Carinski Sistem Srbije

Prava i obaveze držaoca skladišta mogu se, uz saglasnost carinskog organa, preneti na drugo lice.

Carinarnica neće dozvoliti stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja pre nego što držalac privatnog skladišta položi obezbeđenje da će ispuniti obaveze predviđene kao odgovornog držaoca carinskog skladišta. Izuzetno, navedeno obezbeđenje ne polaže držalac privatnog skladišta koji je sa inostranim proizvođačem, zaključio ugovor o zastupanju, odnosno distribuciji robe (trajna potrošna dobra, proizvodna i medicinska oprema, rezervni delovi, lekovi, medicinski potrošni materijal i sl.)

U okviru svojih ovlašćenja vlada Srbije donela je odluku da se obezbeđenje za naplatu carinskog duga neće polagati u slučaju stavljanja u postupak carinskog skladištenja:

♦ robe u slobodnoj zoni;♦ domaće robe namenjene izvozu;♦ privremenog uvoza robe sa potpunim oslobađanjem od plaćanja uvoznih

dažbina;♦ pasivnog oplemenjivanja robe, osim ako se radi o robi čiji uvoz podleže

plaćanju dažbina.Kada postoje opravdani ekonomski razlozi carinarnica može odobriti;

♦ da se u prostoru carinskog skladišta smesti domaća roba, osim carinske robe;

♦ preradu strane robe u prostorima carinskog skladišta, u okviru postupka aktivnog oplemenjivanja, u skladu sa uslovima za sprovođenje tog postupka;

♦ preradu strane robe u prostorima carinskog skladišta, u okviru postupka prerade pod carinskom kontrolom, a u skladu sa uslovima sprovođenja tog postupka.

Držanje robe u postupku carinskog skladištenja nije vremenski ograničeno. U carinskom skladištu se, radi očuvanja robe, poboljšanja njenog izgleda ili kvaliteta, te pripreme za tržište, mogu obaviti uobičajeni postupci sa robom. Obavljanje ovih poslova vrši se pod carinskim nadzorom, uz prethodno obaveštenje carinarnice.

Ako zahtevaju posebne okolnosti, roba se može privremeno izneti iz carinskog skladišta uz odobrenje carinskog organa. Carinarnica može odobriti da se roba u postupku carinskog skladištenja premesti iz jedog carinskog skladišta u drugo.

Troškovi skladištenja i održavanja robe u postupku carinskog skladištenja, ne uračunavaju se u carinsku vrednost robe (carinsku osnovicu) pod uslovom da su ti troškovi posebno prikazani.

Na osnovu ovlašćenja iz Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga ("Sl.glasnik RS, br. 127/03 i 20/04"), Direktor Uprave carine doneo je Uputstvo o jedinstvenom načinu vođenja evidencije za robu smeštenu u carinskom skladištu.

Upustvom je regulisano da se evidencija o robi smeštenoj u carinskom skladištu vodi u obliku magacinske knjige, odnosno kartoteke sa podacima iz magacinske knjige na jedinstven način, u skladu sa zdredbama Zakona o računovodstvu i reviziji. U jedinstvenu evidenciju - magacinsku knjigu, odnosno kartoteku unose se podaci iz carinskog dokumenta na osnovu kojeg se roba skladišti, a za razduženje podaci iz carinskog dokumenta na osnovu koga se roba izdaje.

42

Page 43: Carinski Sistem Srbije

Navedenim uputstvom je takođe dat "obrazac o evidenciji carinske zobe" na osnovu koga se vrši uskladištenje i razduženje robe u carinskom skladištu.

Zakonom o izmenama i dopunama Carinskog zakona koji je stupio na znagu 26. jula 2005.godine, omogućeno je otvaranje slobodnih carinskih prodavnica na međunarodnim vazduhoplovnim pristaništima u kojima se može prodavati roba putnicima koji odlaze u lnostranstvo i putnicima koji su u provozu preko carinskog područja Srbije. Roba u tim prodavnicama može se prodavati uz oslobođenje plaćanja uvoznih dažbina posle carinske kontrole.

Vlada Republike Srbije je ovlašćena da propiše bliže uslove za stvaranje slobodnih carinskih prodavnica i prodaji robe u njima.

11. SLOBODNA ZONA

Slobodne zone u razvoju međunarodne proizvodnje i prometa imaju svoj poseban značaj. Srbija je u nastojanju da osavremeni spoljnotrgovinsku razmenu, pre svega sa Evropskom unijom i drugim zemljama Evrope i sveta, izvršila značajne promene u Zakonu o slobodnim zonama. Koristeći iskustva zemalja članica Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije Republika Srbija je usvojila Zakon o slobodnim zonama, koji se primenjuje od 2006. godine.1

Odredbe ovog zakona sistematizovane su u osam delova i to:1. Osnovne odredbe,2. Određivanje područja,3. Upravljanje zonom,4. Poslovanje u zoni,5. Prestanak rada u zoni,6. Uprava za slobodne zone,7. Nadzor nad sprovođenjem zakona i8. Kaznene odredbe.

11. 1. Osnovne odredbe

Osnovne odredbe Zakona regulišu predmet uređivanja ove materije. Tako su zakonom utvrđeni uslovi za određivanje područja i rad slobodne zone, delatnosti koje se mogu obavljati u slobodnoj zoni, zatim se definišu uslovi za njihovo obavljanje, uslovi za prestana rada slobodne zone, kao i nadležnost Uprave za slobodne zone. Slobodna zona je deo teritorije Republike Srbije, koji je posebno ograđen i označen, na kome se obavljaju delatnosti utvrđene Zakonom o slobodnim zonama. Slobodnu zonu mogu osnovati: organ lokalne samouprave, zatim privredno društvo (odnosno preduzetnik) koji je doneo odluku ili zaključio ugovor sa drugim osnivačima o osnivanju slobodne zone. Osnivači slobodne zone preko privrednog društva za upravljanje slobodnom zonom, podnose zahtev za davanje saglasnosti za određivanje područja zone. Privredno društvo za upravljanje zonom je zakonom određen organ koji obezbeđuje uslove za normalno obavljanje propisane delatnosti u zoni. Korisnik zone je pravno i fizičko lice koje obavlja propisanu delatnost u zoni. Korisnici zone zaključuju, pod određeniu uslovima, ugovor sa privrednim društvom za upravljanje zonom o uslovima i načinu korišćenja prostora u slobodnoj zoni. Postupak osnivanja slobodne zone je ustvari donošenje:

1 „Službeni glasnik R. Srbije" broj 62 od 19. jula 2006.

43

Page 44: Carinski Sistem Srbije

♦ odluke nadležnog organa lokalne samouprave, privredno-društva (preduzetnika) ili zaključenje ugovora o osnivanju zone između organa lokalne samouprave, privrednog društva odnosno 2 preduzetnika.

Područje slobodne zone određuje Vlada Republike Srbije u vidu saglasnosti kao akta. Područje zone je zemljište koje je određeno katastarskim parcelama i površinom iskazanom u odgovarajućim mernim jedinicama. Zakonom su osigurana prava osnivača zone. Tako je ovim zakonom propisano da se prava osnivača slobodne zone, privrednog društva za upravljanje zonom i korisnika zone ne mogu umanjiti drugim zakonima ili propisima.

11.2 . Određivanje područja zone

Područje zone određuje se davanjem saglasnosti Vlade Republike Srbije. Zahtev za saglasnost Vlade za određivanje područja zone podnosi privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom, preko Ministarstva finansija Srbije.Utvrđeni su u zakonu i uslovi za podnošenje zahteva i to:

♦ da su osnivači slobodne zone privredno društvo za upravljanje zonom i ostali osnivači zone;

♦ da je ono registrovano za obavljanje delatnosti upravljanja zonom; ♦ da odgovorno lice osnivača zone ili društva za upravljanje slobodnom

zonom nije pravosnažno osuđivano za krivično delo protiv privrede, imovine, nedozvoljene trgovine i službene dužnosti;

♦ da odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom u poslednje tri godine nije bilo član uprave, nadzornog odbora ili nosilac ovlašćenja u pravnom licu gde je sproveden postupak likvidacije ili stečaja;

♦ da osnivač zone nije bio osnivač preduzeća za upravljanje zonom kome je odlukom Vlade Srbije prestalo važenje saglasnosti za osnivanje slobodne zone.

Zahtev za osnivanje slobodne zone sadrži:♦ naziv, sedište i poreski identifikacioni broj (PIB) osnivača slobodne zone;♦ naziv, sedište i PIB privrednog društva za upravljanje slobodnom zonom;♦ podatke o osnivačkom kapitalu Privrednog društva za upravljanje

slobodnom zonom;♦ naziv zone i područje zone-precizno definisane granice slobodne zone i♦ elaborat o ekonomskoj opravdanosti za određivanje područja slobodne

zone.U elaboratu o ekonomskoj opravdanosti osnivanja zone posebno se daju:

♦ procena stranih ulaganja u zonu;♦ procena očekivanih efekata u proizvodnji robe i usluga;♦ zapošljavanje i♦ scena transfera savremenih tehnologija za delatnosti koje će se obavljati

u slobodnoj zoni.Uz zahtev o osnivanju slobodne zone prilažu se:

♦ odluka organa upravljanja, ugovor ili drugi akt osnivača zone o osnivanju zone, koji sadrži: naziv osnivača zone i naziv zone;

♦ overen izvod iz Registra za privredno društvo za upravljanje zonom;♦ uverenje o neosuđivanosti odgovornog lica osnivača zone ili preduzeća

za upravljanje zonom;♦ dokaz osnivača zone za pravovaljano raspolaganje zemljištem za

traženu zonu (svojina, zakup);♦ dokaz da su obezbeđeni prostorni, građevinski, energetski organizacioni

i tehnički uslovi, te zaštita životne sredine i drugi uslovi, za normalan rad u slobodnoj zoni;

44

Page 45: Carinski Sistem Srbije

♦ mišljenje lokalne samouprave o opravdanosti osnivanja slobodne zone. Ministarstvo finansija Srbije, preko koga se dostavlja zahtev Vladi za davanje saglasnosti za određivanje područja zone, Vladi Srbije uz zahtev za saglasnost, daje svoje mišljenje o njegovoj opravdanosti. Na osnovu kompletiranog zahteva, Vlada Republike Srbije daje saglasnost za određivanje područja zone u roku od 30 dana od dana uredno podnetog predloga Ministarstva finansija. Akt saglasnosti o osnivanju slobodne zone prestaje da važi ako zona ne počne sa radom u roku od dve (2) godine od dana stupanja na snagu odluke Vlade.

11. 3. Upravljanje zonom

Slobodnom zonom upravlja privredno društvo za upravljanje zonom, koje je registrovano za upravljanje zonom. Privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom utvrđuje: organizacione i tehničke uslove za obavljanje delatnosti u slobodnoj zoni. U skladu sa tim dostavlja se akt privrednog društva za upravljanje slobodnom zonom kojim se uređuje radno vreme zone, kretanje lica u zoni, obaveze u vezi osiguranja prostornih, tehničkih i organizacijskih uslova korišćenja zone, kao i mere zaštite na radu u slobodnoj zoni i mere zaštite životne sredine. Saglasnost na navedeni akt daje Uprava za slobodne zone. Privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom obavezno je da u roku od 90 dana po isteku kalendarske godine, Upravi za slobodne zone dostavi izveštaj o poslovanju u slobodnoj zoni. Izveštaj o poslovanju sadrži:

♦ prihod privrednog društva za upravljanje zonom;♦ broj korisnika zone i delatnost koju obavljaju;♦ vrednost proizvedene robe odnosno pruženih usluga;♦ obim uvoza-izvoza u zoni;♦ iznos uloga stranog kapitala;♦ broj zaposlenih kod privrednog društva za upravljanje slobodnom zonom

i korisnika slobodne zone. Ministarstvo finansija jednom godišnje podnosi izveštaj o poslovanju svih slobodnih zona, sa predlogom mera za njegovo unapređenje. Zakonom o slobodnim je regulisan i način uređenja slobodne zone. Tako je predviđeno da zona mora biti ograđena, vidljivo obeležena i označena kao slobodna zona, na ulazima i izlazima iz zone. Promet robe i lica u zonu ili iz zone obavlja se isključivo kroz određene izlaze-ulaze zone. Privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom mora da obezbedi odgovarajuće prostorije za rad carinske službe, kako bi se normalno odvijao carinski nadzor i kontrola nad robom u slobodnoj zoni. Komisija koju obrazuje ministar finansija utvrđuje da li su stvoreni uslovi (prostorni, energetski, zaštita životne sredine, uslovi za rad carinske službe i dr.). Ministar finansija donosi rešenje o početku rada slobodne zone, u roku od 30 dana od dana dobijanja izveštaja navedene komisije sa predlogom.

11.4. Poslovanje u slobodnoj zoni

Korisnik zone obavlja proizvodnju i pruža usluge u skladu sa Zakonom o slobodnoj zoni. Spoljnotrgovinsko poslovanje vrši se na režimu slobodno (LB). Uvoz ili izvoz su slobodni, bez ikakvih kvantitativnih ograničenja. Roba čiji je uvoz zabranjen ne sme da se uvozi u zonu.

45

Page 46: Carinski Sistem Srbije

Roba koja se unosi ili iznosi iz slobodne zone ima tretman carinske robe koja podleže carinskom nadzoru, a po potrebi i kontroli. Korisnik zone može privremeno izneti robu iz slobodne zone na drugi deo teritorije Srbije odnosno uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi oplemenjivanja (prerade, dorade, obrade), kao i radi ugradnje, na način, po postupku i pod uslovima propisanim za privremeni uvoz odnosno izvoz robe. Uverenje o poreklu da je roba proizvedena u slobodnoj zoni izdaje carinski organ koji vrši nadzor u toj zoni. Uverenje o poreklu robe (EUR-1) o tome da je roba proizvedena u Srbiji, carinski organ će izdati ako je u vrednosti robe koja se izvozi učešće sirovina i drugog repromaterijala, uloženog rada i drugih troškova proizvodnje poreklom iz Srbije, više od 50%. Vrednost robe koja je u slobodnoj zoni uvećana sortiranjem, merenjem, markiranjem, pakovanjem, egalizovanjem, sastavljanjem, rastavljanjem, pravljenje uzoraka i sl. smatra se uvećanjem vrednosti robe. Na uvoz robe namenjene obavljanju delatnosti izgradnje objekata u zoni ne plaća se carina i druge uvozne dažbine. Roba koja se iz slobodne zone stavlja u promet na tržištu Srbije podleže obavezi plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina, a koje se utvrđuju prema stanju robe i po propisima koji važe na dan podnošenja JCI. Carinsku vrednost navedene robe čini vrednost robe uvezene iz inostanstva u slobodnu zonu. Korisnik slobodne zone dužan je da omogući sprovođenje mera carinskog nadzora i da vodi propisanu evidenciju o robi, koja se uvozi odnosno unosi u slobodnu zonu, izvozi odnosno iznosi iz zone ili koristi u slobodnoj zoni. Na lica koja ulaze odnosno izlaze iz zone primenjuju se propisi kojima se uređuje prelazak carinske linije. Plaćanje, naplaćivanje u zoni, te prenos, kupovina i prodaja između korisnika zone, privrednog društva za upravljanje zonom i u poslovanju sa inostranstvom, vrši se na ugovoren način stranim sredstvima plaćanja ili dinarima, a u skladu sa deviznim propisima Srbije. U zoni se mogu osnivati poslovne banke ili druge finansijog organizacije, organizacije za poslove osiguranja i reosiguranja, kao i filijale stranih banaka po propisima o deviznom poslovanju Srbije. U zoni se primenjuju takođe poreski i drugi propisi Srbije, kao i propisi iz radnog odnosa.

11.5. Prestanak rada zone

Saglasnost kojim se određuje područje slobodne zone prestaje da važi aktom Vlade Srbije:

♦ ako su trajno prestali tehnički uslovi za rad zone;♦ ako je odgovorno lice privrednog društva za upravljanje slobodnom

zonom, kao i odgovorno lice u pravnom licu osuđeno za krivično delo protiv privrede, imovine nedozvoljene trgovine i službene dužnosti;

♦ na predlog Ministarstva finansija;♦ na zahtev privrednog društva za upravljanje zonom.

Slobodna zona prestaje da radi u roku od 90 dana od dana donošenja akta Vlade o prestanku rada zone. Privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom odnosno korisnik zone je dužan da u roku od 60 dana od dobijanja akta Vlade o prestanku rada slobodne zone, robu koja je uvezena iz inostranstva ocarini, vrati u inostranstvo ili preda carinarnici na slobodno raspolaganje. Na uvezenu robu, a zatečenu u slobodnoj zoni, carina i druge uvozne dažbine plaćaju se prema stanju robe i po propisima koji važe na dan prihvatanja JCI, osim na opremu koja je radi obavljanja delatnosti u zoni bila uvezena u zonu najmanje tri godine pre prestanka rada zone.

46

Page 47: Carinski Sistem Srbije

Korisnik zone zadržava pravo svojine na izgrađenim objektima stvarima i pravima koja je uvezao, odnosno uneo u zonu.

47

Page 48: Carinski Sistem Srbije

ZAKLJUČAK

Carinski sistem, kao integralni deo privrednog sistema jedne zemlje, mora da bude usaglašen sa pravima, obavezama i odgovornostima utvrđenim sistemskim rešenjima u drugim podsistemima: spoljno-trgovinskom, deviznom, poreskom, monetarnom, sistemu cena i dr. Neposredna je povezanost i uzajamna zavisnost podsistema koji regulišu oblast robne razmene sa inostranstvom, i to: carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog sistema. Oni po svojoj funkciji predstavljaju jednu samostalnu celinu koja ostvaruje projektovane efekte u robnoj razmeni sa inostranstvom. Zato je i normalno da se, pored propisa iz oblasti carinskog sistema, sprovođenje propisa, posebno iz oblasti spoljnotrgovinskog sistema, delimično deviznog sistema nalazi u nadležnosti organa carinske službe. Jer se, izvoz, uvoz i provoz robe, kao i promet putnika u ili preko carinskog područja jedne zemlje, po prelasku carinske linije nalazi pod nadzorom i kontrolom carinske službe. Sam pojam "sistem" podrazumeva relativno zaokruženu pravnu celinu koja je uzajamno povezana i međusobno zavisna od delova i elemenata. U okviru određenih objektivnih zakonitosti koje vladaju u društvu, ova celina je rezultat delovanja zakona o dijalektičkoj povezanosti i uzajamnoj zavisnosti pojava u društvu, zatim zakona o jedinstvu suprotnosti kao i određenih zakonitosti razvoja domaće ekonomije.20

Iako zaokružena celina, carinski sistem je samo relativno samostalan u funkcionisanju. On je deo određenog sistema, podsistem u okviru šireg sistemskog okruženja. Funkcionisanje podsistema kao samostalnog dela je povezano ostvarivanjem ciljeva definisanih ukupnim sistemom, u kome se manifestuju zakonitosti razvoja domaćeg tržišta. Polazeći od takvog shvatanja ovog pojma, carinski sistem predstavlja dijalektičko jedinstvo određenih naučno utvrđenih saznanja o osnovnim delovima i institutima (kao što su na primer: carinska roba, carinska vrednost, carinsko područje, itd), i određenog broja instrumenata kojima se konkretno ostvaruju njegovi ciljevi (carina, prelevimani, ramplasman i sl.). Carinski sistem, kao podsistem šireg sistema međunarodnih ekonomskih odnosa, svoju funkciju ostvaruje u skladu sa interesima i ciljevima šireg sistema određene zemlje.Sistem međunarodnih ekonomskih odnosa ostvaruje definisane ciljeve uzajamno povezanim i međusobno uslovljenim funkcionisanjem, pored carinskog, još i spoljnotrgovinskog, deviznog i kreditno-monetarnog sistema. Posmatrano kompleksnije ovi sistemi su integralni delovi šireg privrednog sistema, a ovaj kao podsistem ukupnog sistema društveno ekonomskog razvoja jedne zemlje. U formalno pravnom smislu, carinski sistem je deo pravnog sistema određene zemlje. On nastaje kao carinski suverenitet, odnosno neprikosnoveno suvereno pravo države da autonomnim pravnim odlukama reguliše funkcionisanje ovog podsistema. Država to ostvaruje donošenjem zakona, podzakonskih akata i drugih propisa kojima se utvrđuju instituti i instrumenti carinskog sistema. U osnovi carinskog sistema regulisani su interesi suverene države da obezbedi zaštitu domaće proizvodnje od međunarodne konkurencije kao elementu razvojne politike. Polazeći od ovakvog pristupa, carinski sistem može da se defiiniše kao jedinstvo carinskog sistema kao naučne discipline i integralni deo privrednog i

20 Dr Tomislav Todorović, Carinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola,Beograd,2007.

48

Page 49: Carinski Sistem Srbije

pravnog sistema određene zemlje kojim se konkretno ostvaruju ciljevi sistema. Carinski sistem i carinska politika kao naučna disciplina obuhvata, pre svega teorijska pitanja, teoretske analize i spoznaje o carinskoj zaštiti domaćeg ekonomskog prostora, carini kao instrumentu takve zaštite, kao i drugim oblicima zaštite domaće proizvodnje u razvoju. Paralelno sa tim, carinski sistem sadrži i konkretne formalno pravne institute, instrumente i mere kojima se neposredno ostvaruju ciljevi razvoja domaće proizvodnje. Ovako shvaćen, carinski sistem predstavlja naučnu disciplinu čiji je zadatak da teorijski otkrije i utvrdi, definiše i razradi institute i instrumente carinske zaštite nacionalne privrede u robnoj razmeni sa inostranstvom, u uslovima delovanja zakonitosti tržišne privrede. Da bi uspešno ostvario svoju funkciju, carinski sistem, kao naučna disciplina, koristi saznanja i drugih ekonomskih nauka, a posebno onih koje se bave ekonomskim odnosima sa inostranstvom, kao što su: teorija međunarodnih ekonomskih odnosa, spoljnotrgovinski sistem, devizni sistem, međunarodne finansije i dr. Pored toga, carinski sistem koristi naučna saznanja i iz drugih oblasti, pre svega iz oblasti pravnih nauka, tehničkih i drugih naučnih disciplina, kako bi što konzistentnije i racionalnije ostvario svoju funkciju u razvoju privrednog sistema zemlje. Ovim diplomskim radom obuhvaćeni su i najvažniji instituti carinskog sistema Srbije.

Carinski prelaz je mesto određeno za uvoz, izvoz i tranzit robe, kao i za prelaz lica i prevoznih sredstava preko carinske linije na graničnom prelazu. Odluku o otvaranju carinskih prelaza i njihovu kategorizaciju donosi Vlada Republike Srbije.

Carinski prelazi mogu biti kopneni, vodeni i vazdušni.

Kopneni prelazi su prelazi koji su otvoreni na graničnim prelazima Srbije, a čine ih železnički i drumski putevi za međunarodni saobraćaj putnika, robe i motornih vozila.

U vodene carinske prelaze spadaju luke na moru i pristaništa na rekama i graničnim jezerima koji su otvoreni za međunarodni saobraćaj.

Vazdušne carinske prelaze čine pristaništa, odnosno aerodromi određeni za međunarodni vazdušni saobraćaj. Promet carinske robe, kao stvari koje se u carinsko područje Srbije uvoze, unose i izvoze ili se preko tog područja provoze, kao i promet putnika i motornih vozila mora se odvijati samo preko carinskih prelaza - puteva za međunarodni saobraćaj.Carinski prelaz može biti:

♦ međunarodni i♦ pogranični.

Međunarodni carinski prelazi su mesta koja su zakonom određena za međunarodni promet putnika, robe i saobraćajnih sredstava.

Pogranični carinski prelazi se po pravilu određuju bilateralnim sporazumima odnosno međunarodnim ugovorima između dveju zainteresovanih država, ratifikovanih od strane parlamenata, a određuje ih Vlada. Preko pograničnih carinskih prelaza mogu prelaziti i prenositi carinsku robu lica koja to pravo imaju na osnovu zakona ili međunarodnih ugovora. Preko ovih graničnih prelaza dvovlasnici mogu prenositi stvari potrebne za obrađivanje svojih imanja, kao i druge stvari predviđene međunarodnim ugovorima.

49

Page 50: Carinski Sistem Srbije

Carinskim zakonom je definisan pojam carinskog područja kao osnovnog činioca carinskog sistema na koji se primenjuju instituti tog sistema. Carinsko područje je teritorija na kojoj se jedinstveno sprovode instituti, instrumenti i mere carinskog sistema.

Po pravilu carinsko područje se poklapa sa državnom teritorijom edne zemlje na kojoj se primenjuju zakonodavna, sudska i izvršna vlast. Carinsko područje Republike Srbije obuhvata teritoriju, teritorijalne vode i vazdušni prostor iznad Srbije. Ovo je ograničeno carinskom linijom koja je istovetna sa granicom Srbije. Carinsko područje Srbije u Zakonu je definisano kao jedinstveno.

Carinski pogranični pojas je deo carinskog područja uz granicu čiju površinu i širinu svaka država autonomno određuje i za koje propisuje posebne mere carinskog nadzora. U carinski pogranični pojas spada i međuprostor graničnog prelaza između granične linije i objekta za carinsku kontrolu.

Odredbama važećeg Carinskog zakona regulisano je da carinski pogranični pojas na kopnu obuhvata deo carinskog područja Srbije u širini 15 km od carinske linije Srbije u dubinu teritorije. Isto pravilo primenjuje se i kad carinska linija prolazi graničnom rekom. Carinsko pogranični pojas na graničnim jezerima obuhvata deo carinskog područja Srbije od carinske linije na jezeru i do 5 km kopna od obale jezera.

Pojam carinske robe je, razumljivo, drugačiji od samog pojma robe. Ako je roba proizvod ljudskog rada namenjen tržištu, to još uvek ne znači da je i carinska roba. Carinska roba je zbog specifičnosti definisana carinskim zakonom jer je ona osnovni elemenat carinskog sistema jedne zemlje. Po svom statusu u spoljnotrgovinskoj razmeni, carinska roba je specifična roba. Definicija carinske robe u Carinskom zakonu je precizno data. Carinska roba su sve stvari koje se u carinsko područje uvoze, odnosno unose, ili primaju i koje se iz tog područja izvoze, odnosno iznose ili šalju, ili su preko tog područja u tranzitu, odnosno pronose.

Zakonom je preciznije data formulacija carinske robe za neke oobe koje mogu da budu za neke učesnike u carinskom postupku diskutabilne. Kao carinska roba smatraju se i:

♦ žive životinje koje se uvoze, izvoze ili su u tranzitu (prevoze);♦ električna energija, gas ili tečnost koji se električnim vodovima,

gasovodima, naftovodima, cevovodima ili na drugi način uvoze, izvoze ili provoze;

♦ prevozna, odnosno prenosna sredstva kojima se roba i putnici prevoze preko carinske linije ili koja su namenjena za prevoz robe i putnika preko carinske linije;

♦ brodovi i avioni koji se nabavljaju u inostranstvu, ako se počnu privredno iskorišćavati pre prelaska carinske linije;

♦ stvari koje su na carinsko područje Srbije dospele na drugi način;♦ domaća roba koja se prevozi iz jednog mesta u drugo mesto u Srbiji

preko stranog carinskog područja.

Carinskom robom smatra se i roba koja je uneta u carinsko područje Srbije, a čiji vlasnik nije identifikovan.

Takođe je data precizna definicija da se carinskom robom u smislu Carinskog zakona ne smatraju:

♦ javne isprave;♦ pismonosne pošiljke koje ne sadrže carinsku robu;♦ trgovačka korespondencija, poslovne knjige i robna, pravna i finansijska

dokumentacija;

50

Page 51: Carinski Sistem Srbije

♦ čekovi, menice, obveznice, akcije i efektivni novac.

Ako se kao kriterijum za podelu carinske robe uzme kretanje robe preko carinske linije, onda ona može biti uvozna, izvozna i provozna carinska roba.

Uvozna carinska roba je ona roba inostranog porekla koja se u carinsko područje uvozi. Uvozna carinska roba ima ovakav tretman od momenta prelaska carinske linije do okončanja carinskog postupka i njenog puštanja u slobodan promet, tj. sticanja karaktera nacionalizovane robe, odnosno njenog vraćanja u inostranstvo, ako je u pitanju privremeni uvoz carinske robe. Veoma retko, ali se može, kao uvozna ooba pojaviti i roba koja je ranije bila proizvedena u Srbiji, ako je na redovan način izvezena u inostranstvo, pa se u okviru drugog spoljnotrgovinskog posla ponovo uvozi. Bez obzira što se radi o domaćoj robi koja je izvezena u inostranstvo, prilikom njenog naknadnog uvoza, ova roba ima određen carinski tretman.

Roba koja se iz carinskog područja Srbije izvozi u inostranstvo, smatra se izvoznom carinskom robom. Carinski tretman izvozne robe nastaje od momenta pokretanja postupka izvoznog carinjenja, do trenutka prelaska robe preko carinske linije. Za sve to vreme izvozna roba se nalazi pod carinskim nadzorom, tako da je isključena mogućnost korišćenja ove robe. Treba takođe ukazati na mogućnost da sva izvozno ocarinjena roba ne mora u svakom slučaju da bude i izvezena u inostranstvo. Zakonom je predviđena mogućnost, da ukoliko dođe do ekonomskih situacija da se izvozno ocarinjena roba ne može isporučiti u inostranstvo, ista nakon sprovedenog carinskog postupka i skidanja carinskih obeležja, bude zadržana u zemlji i plasirana na domaćem tržištu. Roba inostranog porekla koja tranzitira preko carinskog područja Srbije, naziva se provoznom robom. Provozna roba se, od momenta prelaska carinske linije Srbije na ulazu, do momenta prelaska carinske linije na izlazu iz carinskog područja Srbije, nalazi pod carinskim nadzorom. U cilju obezbeđenja da će provozna roba sigurno napustiti carinsko područje Srbije propisan je postupak polaganja obezbeđenja putem određenih garancija. Naš carinski sistem, kao i svi moderni i savremeni carinski sistemi utvrđuje obavezu uvoznika robe da mora platiti carinu i druge uvozne dažbine za uvezenu robu. Takođe je precizirano kada nastaje obaveza plaćanja uvoznih dažbina, kao i rokovi zastare potraživanja po ovom osnovu. Odredbama Carinskog zakona je predviđeno da roba koja se uvozi u carinsko područje Srbije podleže plaćanju carine po stopama iz carinske tarife, kao i drugih uvoznih dažbina predviđenih ovim i drugim zakonima ili na osnovu njih donetih pratećih propisa. Novi Carinski zakon koji je u primeni od 01. januara 2004. godine, maksimalno je prilagođen standardima i praksi koji se primenjuje u zemljama Evropske unije i članicama Svetske trgovinske organizacije, kao i u zemljama koje trguju sa njima iako nisu njihove članice. Znatno je pojednostavljena procedura smeštaja carinske robe, a posebno oblici tog smeštaja. Međutim, povećana je efikasnost sprovođenja mera carinskog nadzora i odgovornost držalaca carinske robe. Srbija je u nastojanju da osavremeni spoljnotrgovinsku razmenu, pre svega sa Evropskom unijom i drugim zemljama Evrope i sveta, izvršila značajne promene u Zakonu o slobodnim zonama. Koristeći iskustva zemalja članica Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije Republika Srbija je usvojila Zakon o slobodnim zonama, koji se primenjuje od 2006. godine.1

1 „Službeni glasnik R. Srbije" broj 62 od 19. jula 2006.

51

Page 52: Carinski Sistem Srbije

LITERATURA:

Dr Žarko Ristić, dr Slobodan Komazec, dr Miroslav Dinčić, dr Đorđe Pavlović, Poreski i carinski sistem i politika, Beograd,2007.Dr Milorad Tontić,Carinska vrednost, Carinski pregled, Beograd, 1974.Dr Tomislav Todorović, Carinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola, Beograd,2007.Dr Žarko Ristić, dr Jovan Sejmenović, dr Miroslav Dinčić, Geofiskalni menadžment,Beograd,2007.Službeni glasnik Republike Srbije, broj 62. od 19. jula 2006.Dr Dragoljub Stojiljković, Tržište i cene, Ekonomika, Niš, 1983.Dr Mlađen Kovačević, Faktori konkurentnosti jugoslovenskog izvoza, Institut ekonomskih nauka, Beograd,1973.Dr Milorad Unković, savremena međunarodna trgovina, Beogradska knjiga, beograd, 2004.Dr Slobodan Komazec, dr Žarko Ristić, Monetarne i javne finansije, Beograd, 1997.Dr Slobodan Komazec, dr Žarko Ristić, dr Jovo kovač, Funkcionalne javne finansije, Beograd,1998.Dr slobodan Komazec, dr Mirko Radičić, Finansije, Beograd,1997.Dr Žarko Ristić, Fiskalna ekonomija, Beograd,1991.Dr Žarko Ristić, Globalni fiskalni menadžment, Beograd,2000.Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima, Službeni glasnik Republike Srbije, broj 22/20001.Dr Dejan Popović, dr Mirko Kulić, Upravno pravo, beograd, 1989.Dr Slobodan Komazec, Dr Radovan Kovačević, Dr Žarko Ristič, Dr Marko Radičić, Međunarodni finansijski menadžment, Ekonomski fakultet Beograd,Čigoja,Beograd,1998.Dr Slobodan Komazec, Dr Žarko Ristić, Dr Slavko Vukša, Finansijska tržišta i berzanski menadžment, VPŠ, Čačak,2006.Dr Kostadin Pušara, Međunarodne finansije,Univerzitet BK,Beograd,2004.Dr Žarko Ristić, Finansijska tržišta i berze, Čigoja štampa, Beograd, 1996.Dr Žarko Ristić, Osnove finansijskog menadžmenta, Fakultet za poslovne studije,Banja Luka, 2006.Dr Slobodan Komazec, Dr Jovo Kovač, Dr Žarko Ristić, Strategije finansiranja ekonomskog rasta,Beograd, 1996.Dr Žarko Ristić,Monetarne i javne finansije,VPŠ, Beograd,2000.Dr Mirko Kulić, Finansijski menadžment,Megatrend univerzitet primenjenih nauka,Beograd, 2005.www.mfin.sr.gov.yu

52