asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijimaZagreb, 2009.4 Zagreb, 2009.ISSN 1846- 7571asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijimaGodina II, Broj 2, Zagreb, 2009.Besplatna tskovinaNakladnikHrvatski studiji Sveuilita u ZagrebuBorongajska cesta 83dIzdavaDrutvo studenata kroatologije CASSIUSGlavna i odgovorna urednicaAndrea KatUrednitvoAkvila PetrasMatja BubliStruni savjetnicidoc. dr. sc. Ines Srdo-Konestraprof. dr. sc. Branka Tafraasopis izlazi jednom godinje na hrvatskom jezikuGodina II, Broj 2 5KAZALORIJE UREDNITVA ......................................................................................... 3TEMATSKI DIO: RENESANSAVjeka Skutari: Komedija u hrvatskoj renesansnoj knjievnost .................................................. 7(N. Naljekovi M. Dri M. Benetovi)Dijana Golub: Tragedije u dubrovakoj renesansnoj knjievnostGoran Gali: Protuturska lirika Marka Marulia Molitva suprotva TurkomIvana Marievi: Zoraniev prilog naoj renesansnoj hortkulturiAkvila Petras: Etnoloke i mitoloke komponente u Zoranievim PlaninamaJEZINA BRUSIONICAAkvila Petras: Ponaanje nae neverbalno ili verbalno?Sanja Ezgeta: Odreuje ili ne odreuje?Iva Gotal: Nauimo brojit jedan, dva, tri, kreni!Gabrijela Rakhel: Lektori ponos ili sramota nae pismenost?Akvila Petras: Stop! Aorist!MLADI PISCIMaja DropuljiGoran GaliMarija Jurki Tihana PenkoZvjezdana Ruman Jasmina ViniKristan upanTamara MarjanoviOSVRTI I PRIKAZIMiljenko Jernei, Bitka za slobodnu Hrvatsku, Detecta, Zagreb, 2008. (Ivana Franji)Mila Vod, Od zanosa do identteta prvi profesori i uenici Akademije likovnih umjetnost u Zagrebu, Umjetniki paviljon (Vanesa Varga)Josip Rai, Retrospektvna izloba slika, Moderna galerija (Ivana Franji)Slava Rakaj, Retrospektvna izloba, Klovievi dvori (Vanesa Varga)Ivan Lerot, Sabori Hrvata u Cist Velikoj, Biakova, Zagreb, 2008. (Ivana Franji)Dominikanci u Hrvatskoj, Klovievi dvori (Vanesa Varga)uro Vidmarovi, Protv tmine, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. (Ivana Franji)Ivan Lovreni, Crtanka ivota, retrospektvna izloba, Klovievi dvori (Vanesa Varga)6 Zagreb, 2009.NOGOM PRED NOGUDvodnevni posjet studenata Hrvatskih studija Gradiu (Jelena Gazivoda)Studijsko putovanje u Slavoniju (Jelena Gazivoda)Izvjetaj o putovanju u Rumunjsku (Jelena Gazivoda)Ljetna kola hrvatske kulture (Vjeka Skutari)Brucoki vikend na Sljemenu (Tamara Marjanovi)TO SMO RADILI PROLOGA LJETAProjekt studentskoga savjetnitva (Jelena Gazivoda)Knjievne veeri gostovanje Hrvoja alkovia (Tihana Penko)Od tartare do zavjere (Jurica Blaevi)Oivljeni Zorani u prostorijama Hrvatskih studija (Sanja Ezgeta)Razgovor s prof. dr. sc. Brankom Tafrom (Mirela Findrik)IZVAN TEMEStudentske cvebe iz dnevnika prof. dr. sc. Stanislava Tuksara (s komentarima)(Stanislav Tuksar)Ana Valjan: Jezik i identtet Hrvata u Bosni i HercegoviniMaja Rai: Posljednji vapaj strip-junaka u HrvataNjah (Emanuel Stojanovi)GLAZBA JE ZVONKA RADOSTRazgovor s Hrvojem Mikuliem (Matja Bubli) Godina II, Broj 2 7 asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima8 Zagreb, 2009.RIJE UREDNITVADragi itatelji!Sretni smo i ponosni to je drugi broj naega asopisa ugledao svjetlo dana. Polako ostvarujemo ciljeve postavljene u prvom broju. Naime, primjerak koji drite u rukama rezultat je rada veega broja suradnika, to je vano naglasit, razliith generacija. Tako Drutvo studenata kroatologije Cassius doivljava renesansu, a upravo je renesansa tema ovoga broja u kojem smo zanimljivim prilozima pridonijeli obiljeavanju godine Marina Dria i Petra Zorania. U Jezinoj smo brusionici izotrena jezika komentrali, prikazivali, razgovarali i prisjeali se lijepih trenutaka koje smo proivjeli u proloj godini. Proljetno je buenje obuzeloi nae pjesnike koji svoja uenja i uenja otkrivaju na stranicama rubrike Mladi pisci. Otkrivanje ostalih zanimljivih priloga prepustt emo vama, dragim itateljima, u nadi da e svatko pronai neto za sebe.Drago nam je da su profesori prepoznali na trud te da su savjetma i preporukama, neki ak i prilogom,uvelikepridonijelipoveanjukvaliteteasopisa.Ovomimprigodomzahvaljujemoi pozivamo ih na jo plodonosniju suradnju.Ugodno otkrivanje sadraja i itanje eli vam Urednitvo!Godina II, Broj 2 9Renesansa10 Zagreb, 2009.KOMEDIJA U HRVATSKOJ RENESANSNOJ KNJIEVNOSTI(N. NALJEKOVI M. DRI M. BENETOVI) Autor | Vjeka Skutari1. RENESANSABudui da se ovaj rad bavi piscima koji su pripadali (iremu) razdoblju renesanse, na poetku jepotrebnoukratkonavestukakvimsuprilikama,utjecajimaiozrajunastaladjelaSedma komedija Nikole Naljekovia, Dundo Maroje Marina Dria i Hvarkinja Martna Benetovia, od kojih je svako za sebe nova stepenica u razvoju hrvatske renesansne drame.Renesansa se razvila u Italiji, zemlji bez jake sredinje vlast koju su inile mnoge dravice iji su vladari svoje uspjehe u politci imali zahvalit iskljuivo svojoj darovitost, energiji i tonomu ocjenjivanjuiiskoritavanjuprilika,anepredajiibatnjenomupravu.Onisuoprimjeravali renesansnu flozofju individualizma po kojoj ovjek svoju vrijednost pronalazi iskljuivo u vlasttoj linost, oslobaajui se dotadanjih obveza i usmjerenost koje je srednjovjekovni ovjek imao prema obitelji, cehu, staleu, crkvi. Zbog toga se ovjek poinje sve vie okretat zemaljskomu ivotu i otkrivat ljepotu u svemu to postoji, iz ega proizlazi i potreba za raskonim zabavama, povorkama, predstavama, lijepim i ureenim gradovima. Zbog visokih standarda koje renesansa nameeusvimpodrujimaivota,ovajsepokretograniavanagornjedrutveneslojevena ijim se dvorovima skupljaju i za koje rade mnogi umjetnici, pjesnici, flozof ...Na ovom su stupnju ljudi shvatli antku (Kombol, u: Novak 1995: 54). Knjievnost, flozofja, govornitvo, graditeljstvo ... sa zanosom se oponaaju i prouavaju u 15. i 16. stoljeu.Novi se duh vremena u nas javlja u isto vrijeme u Splitu i Dubrovniku, a nedugo zatm i na Hvaru i u Zadru. Uzmemo li u obzir uvjete za stvaranje kulturnoga sredita na naoj obali, prednjai Dubrovnik.Preduvjetzatostvorenisujousrednjemvijekuzbogdotcajanaihprimorskih gradova s Italijom u pomorskoj plovidbi i trgovini, ali zahvaljujui i mnogim plemiima kojima jekolovanjebiloobveznopasuodlaziliuItalijunastudij.Znanjatogavremenairenesansni duh donosili su u svoje rodne gradove u kojima drutveni sloj patricija i imunih puana postaje nositelj kulturnoga ivota. Kvanttatvno gledajui dominantan anr dubrovake knjievnost 16. Ovaj je rad nastao 2008. godine kao zavrni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveui-lita u Zagrebu u sklopu kolegija anrovi hrvatske renesansne knjievnost, mentorica doc. dr. sc. Ines Srdo-Konestra.Godina II, Broj 2 11renesansastoljea predstavlja ljubavna lirika razliith diskurza. Osim ljubavne, religiozne, satrike poezije, piusemaskerate,pastorale,drame,itoeruditnakomedijakaonjezinvrhunac,poslanice, satre, nadgrobnice te spjev iz suvremene povijest.Komedija u Dubrovniku poinje s Naljekoviem i njegovim farsama koje utru put Drievu PometuiDunduMarojukojisesmatranajveimdometomhrvatskerenesansneknjievnost. NakonDriaudrugojetvrtniXVI.stoljeanaaknjievnostpomalogubipoletipoinje opadanjevrijednost,aliutovrijemeuDubrovnikujouvijekdjelujuDinkoRanjina,Savo Bobaljevi, Savko Guet Bendevievi, a od Hvarana su u prvom planu Martn Benetovi i Ivan Paroi. U posljednjoj fazi renesanse naa knjievnost postaje sve vie maniristka (Franievi 1983: 191). Taj se prijelaz prema baroku, u kojem se naziru potrebe za promjenama, odraava u knjievnim djelima. Napuklinu svijeta u krizi, raspadnutoga ne samo u Dubrovniku nego diljem Europe, Dri secira u Dundu Maroju jer ga je stvarnost uznemiravala trajno, ona ga je pozivala naakciju(Novak1997:396).NakonDrianemapisacauijimbisedjelimaosjealatolika politkaangairanostidrutvenasvijest,alionotoostajezajednikokasnijojknjievnost, njezina je posebnost u odnosu na uzore i knjievne konvencije.U 17. stoljeu u Italiji cvjeta nova vrsta komedije koja se jednim dijelom oslanja na eruditnu komediju, a koja donosi spektakularnije i atraktvnije izvedbe u skladu s novim tenjama baroka ukojemsu,zahvaljujuitehnikimdostgnuima,takveizvedbeimogue.No,uHrvatskojje kazalini izraz znatno suzdraniji i vie u skladu s domaim prilikama, a lokalne posebnost, ba kao i u prethodnom razdoblju, imaju veliku ulogu u kreiranju osobitost hibridnoga anra kojemu pripadaHvarkinja.AutorHvarkinjesjednestraneosjeamoneutjecajeMarinaDria,as druge nove potcaje iz Italije. Zbog toga bi se moglo rei da je renesansa razdoblje koje svojim knjievnim obiljejima samo ugrubo pokriva te tri komedije. U daljnjem e se tekstu vidjet da ni jedna od njih zbog sredine i prilika u kojima su nastale nema ista anrovska obiljeja te da je svaka pria za sebe.1.1. Sedma komedija ili sedma farsaNikolaNaljekovirodioseuprvomdesetljeu16.stoljeauuglednojtrgovakojobitelji. Nakon neuspjelih trgovakih poslova koji su ga doveli do bankrota pokuava barem malo smanjit sramotuposlovnoganeuspjeha,odlaskauzatvorzbogdugovairaskidazarukapasenastoji dodvorit vlastma i poinje pisat.2 Sastavnice su njegova opusa ljubavni kanconijer, poslanice, nadgrobnice, pobone pjesme, maskerate i sedam komedija. Iako je Naljekovi svoje drame nazivaokomedijama,atajjeterminprihvatlaiflologijatakodasuNaljekovievitekstoviu SPH objavljeni kao komedije, naziv farsapojavio se u XX. stoljeu u Kombolovoj Povijest i otad se ustalio kako bi se razlikovale tri komedije koje nisu pastorale; peta, esta i sedma.1StmjeciljemnastalodjeloobjavljenouVeneciji1579.Dialogosopralasferadelmondoukojemraspravljao matematkim i astronomskim temama hvalei usput i Dubrovaku Republiku. Djelo je objavljeno pod pokroviteljstvom Senata, a Naljekovi je nagraen srebrnom posudom (Kapetanovi 2005).2Farsa (franc. la farse nadjev), srednjovjekovna komediografska vrsta snanih naturalistikih naglasaka nastala kao umetak (nadjev) u stankama crkvenih prikazanja, kasnije samostalni anr koji karakterizira tematika iz suvre-menoga graanskoga ivota i mali broj osoba.1212 Zagreb, 2009.FarsajeanrkojipotjeeizFrancuskeiposvojimobiljejimaodgovaraNaljekovievim komedijama.Meutm,Naljekovijepomnogoemuizvoran.Taposebnostiliizvornost dolaziizgradaDubrovnikakojiuvjetujedrugaijumotvacijukodNaljekoviauodnosuna francuske pisce farsi pa se kod naega pisca oituje dubrovaka stvarnost njegova vremena.Premda je Sedma komedija s prologom i s tri nepotpuno ouvana ina najrazvedenija, u usporedbi s Drievom komedijom, nije dostojna toga naziva. Naime, veoma jednostavni odnosi, humortemeljennasinovljevojlakomislenostihvalisavost,naoevojglupostimaterinu zvocanju , malo likova, nagli prekid radnje, tema iz svakodnevnice blii su farsi nego komediji. Zapravo bi se moglo rei da se radi o nekom prijelaznom obliku jer ne samo da Sedma komedija ima sve elemente farse nego i puno vie od toga. U tm se dramama prikazuje suvremeni ivot s prepoznatljivim likovima i situacijama kojima se pristupa naturalistki, doarava se niska sfera ivota,aproblemikojiinefabulusvodesenasitnukoristilitetu,najelo,pieiseksualne uitke(Pavlii). Dovoljno je spomenut neke naslove farsi iz jedne londonske zbirke (Farsa o vjetru, Farsa o Vilimu koji je pojeo upnikove smokve, Farsa o dimnjaaru) da bi bilo jasno kakvim se problemima bavi farsa. Na jednoj su strani prikazani obiteljski, susjedski, odnosno openito odnosi meu pripadnicima iste drutvene skupine, a na drugoj pripadnici viega stalea; sudac, tuitelj, sveenik. Meutm, ni u jednom se trenutku u francuskim farsama ne moe uoit ea kritkanakana,dubljidrutvenikontekst.Slukinje,sluge,lukaviilipriglupiseljaci,budalaii probisvijet voeni su uglavnom niskim potrebama medievalnom grotesknou (Batui 1991: 82), a preljubi, krae, proljevi i deranje mogui su i vidljivi posvuda (Batui 1991: 87). Ti su pokretaiprikazanitpinoscensko-izraajnimsredstvimafarse(Batui1991:75)paseiu rjeniku oituje drastna naturalistka radnja. O svemu se tome govori neposredno, a ponekad se sve prikazuje na pozornici. Fabula je jednosmjerna, bez intrige i zaokreta, a njezin razvoj ne potjee iz nje same, ve iz vanjskih zaokreta.Od publike se ne trai nikakvo knjievno znanje, komine situacije dolaze iz svakodnevnice, kominiseefektproizvodeitroenaistommjestu(Pavlii),aoslanjaseinaodreene stereotpe koji se uvijek prepoznaju, ali to ne umanjuje njihovu zanimljivost.Svitelementkarakterizirajufarsu,aliNaljekoviuipaknisujedinielementzagradnju djela.Sociolokastrukturagrada,proflpublikeukojojsubilimukarciieneuvjetovalajeu Naljekovia sasvim drugu motvaciju od one u francuskih pisaca farsi i obje su se strane morale zadovoljit. U to su vrijeme Dubrovani putovali i koliko-toliko itali suvremenu knjievnost tako da su znali onovremene knjievne konvencije. ene su za razliku od njih bile slabije obrazovane i bolje su razumjele laku radnju farse koja prikazuje niske sfere ivota i tpine situacije. Zato je i nastalo djelo koje nema ista obiljeja na osnovi kojih bi se moglo svrstat u jedan ili drugi anr, ono svakomu nudi ono to od njega oekuje: nisku zabavu iz koje ueniji itaju drutvenu kritku, govorni jezik i domae izraze pomijeane s latnskim i talijanskim, a sve upakirano u ozbiljni i ueni dvostruko rimovani dvanaesterac.Budui da se zna da je Naljekovi bio kolovan ovjek, ne moe se rei da je Sedma komedija 3Pavao Pavlii. Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_knjizevnost.html4Pavlii. Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_knjizevnost.html34Godina II, Broj 2 13renesansarezultat njegova nepoznavanja konvencija ili slaboga talenta zbog kojega ne bi mogao napisat pravu komediju. Ne moe se rei ni da je publika neobrazovana i nespremna na neto vie jer je Naljekovi pisao i pastorale koje itekako trae pripremljenost gledatelja. Zato P. Pavlii kao jedini mogui odgovor iste da je Naljekovi kao manirist elio uspostavit neki odnos prema farsi kao anru i prema literaturi. To se vidi i u upotrebi dvostruko rimovanoga dvanaesterca koji nije tpian za farse (koje se piu u osmercu) i koji pokazuje vie literarne ambicije. Autor je, prema tomu, farse pisao u tom sthu s jasnom namjerom da se t tekstovi shvate kao prava literatura, kao neto to se eli pridruit cjenjenijim tekstovima, tj. elio je pukomu i primitvnomu dodat literarne karakteristke i na taj nain uzdignut jedan niski anr. Time pokazuje da se o banalnoj zbilji moe govorit na literaran nain, zbilja i literatura se mijeaju, tj. anr ne slui kao okvir nego kao materijal, a upravo je to, kako tvrdi P. Pavlii u svom lanku, maniristki postupak.PotomesuNaljekoviiDrislini.TakoPavliinaglaavadasuseobapisca,dakle, nalazilauistojpoetkojsituaciji,samotosujeizrazilinarazliitenaine,svakipomjeri svojegtalentaisvojegdrutvenogtrenutka,tekonstatradajeobojicuzanimalokakozbilja funkcionira kada joj se nabaci literarno ruho; zato oni zbilju upotrebljavaju kao pogonsko gorivo literarnoga teksta. Naljekovi o zbilji progovara u okvirima anra koji su kao komediju odredili prvi dubrovaki biograf, Ignjat urevi i Serafn Crijevi. Treba imat na umu da je taj pojam urenesansibioznatnoiriodonogakojimujepridalaflologijaiknjievnahistoriografjau devetnaestom stoljeu. Moderna istraivanja u 20. stoljeu odreuju prve etri komedije kao pastrskeigre,petuiestukaofarseisedmukaopravukomedijukojaotvaraputkeruditDrieva vremena (Rafolt 2005: 207). Premdabiuvelikeolakalarazumijevanjehrvatskedramskeknjievnost,nepostoji pravocrtna razvojna linijaNaljekovieve dramaturgije. Ne moe se ak sa sigurnouutvrdit redoslijed nastajanja njegovih sedam drama kao ni vrijeme u kojem su nastale. No, konstanta su njegovih komedija provodni motvi koji ga ine drutveno angairanim i povezuju s Driem. Motvimiraza,odlaskadjevojakausamostan,muko-enskihodnosa,razvratnemladei, opadanjamoralaprizivajudramaturkemodeleDrievapolitkogangamana(Rafolt 2005:225),stomrazlikomtopjesnikprikazanedrutvenemanenekoriiiba,negoih pripovijedakakobinasmijaoizabaviogledatelje.Crpeiizdubrovakesvakidanjicetemeza izgradnju likova i situacija, sa simpatjom promatra mane i nesavrenost iste stvarnost koja e u karnevalskom duhu, za koji je stvarana, nakon poetnoga smijeha kod upuenijega gledatelja izazvat nelagodu i gorinu nastalu iz dekodiranja poruke. Tako se u Naljekovia poinje osjeat ideja humanistke individue, svestrane, aktvne i poduzetne, ne ba sposobne poput Drieva Pometa, ali ipak vane za ono to e svoj vrhunac doivjet u Dundu Maroju. 1.2. Eruditna komedijaEruditna komedija razvila se u Italiji u prvoj polovici 16. stoljea pod utjecajem staroklasinih Plautovih i Terencijevih komedija koje je u renesansi popularizirao Pomponije Let. Krajem 15. stoljea prikazuju se u talijanskom prijevodu na dvoru Ercola I. (14711505) u Ferrari s velikim uspjehomizanimanjempublikePlautoveiTerencijevekomedije.Tasetradicijanastavilai 14 Zagreb, 2009.poetkom 16. stoljea. Iz Italije se moda iri u susjedne dvore i gradove sjeverne Italije. Ubrzo nakon toga javljaju se komediograf koji u stlu staroklasine komedije piu izvorna djela u prozi u kojima se staroklasini element prilagoavaju suvremenomu talijanskomu ivotu i njegovim pojavama. U komediji se upotrebljavaju i novelistki element, preteito iz Boccacia. Kazaline supredstaveuglavnomprivatne,dvorskiekskluzivne,ipretpostavljajuzatvoreneprostore (Batui 1978: 47).Predstavnici su plautovske talijanske komedije do poetka Drieva djelovanja: Lodovico Ariosto, Bernardo Bibbiena, Niccolo Machiavelli, Francesco Bello i Pietro Aretno. Ljubimac vremena, Pietro Aretno pun je frivolnih elemenata i pikanterija, kao i slina komedija kardinala BibbienaCalandria,kojase1513.godineprikazivalanadvorupapeLavaX.Renesansnaje komedijaupoetkuuspostavljalaodnossantkomtradicijom,alijeotvaranjemprema stvarnostbitnoizmijenilasvojpoloajmeurenesansnimdramskimanrovima(Novak 1997: 392).PlautovsketalijanskekomedijerazvedenijesuodPlautovihkomedija.Jednostavnostjeu kompoziciji,crtanjuznaajevaiudispozicijinestala,javljaseveibrojlica,tpoviizrazliith krajevaigradovasasvojimjezinimikarakternimosobinama,auzglavnuradnjugomilaju sescenesporednihdogaaja(Vodnik1913:158).Spomenutautorikomiansvijetsvojih dramaposuujuizantkeodTerencijaiPlauta,odkojihuzimajurepertoarvrsthmaski staracaikurtzana,parazitaislugu,bunihvojnikaidoktora.Renesansaformaliziranomu antkomu svijetu dodaje i svoja iskustva s Boccaciovom novelistkom koja su mu pridala i neto romantnost (Novak 1997: 392). Obiljeje je th komedija viejezinost, koja postupno u svijet renesansnih komedija uvlai nove tonove.Unaimjekrajevimakojisupratliknjievnuaktualnostsvogavremena,ponajprijeu Dubrovniku,eruditnakomedijakaoveomapravilan,humanistkikomediografskimodel, poznata jo za uiteljevanja Ilije Crijevia potkraj 15. st. i na poetku 16. st. Eruditna komedija zapravo u svom istom stanju nigdje osim u koli i nije postojala. Ta idealno shvaena komedija s redukcijom ljubavnih zapleta koji u sreditu imaju scensko prikazivanje ovjekove naravi i koji izbjegavaju poigravanje s drutvenom kronikom u praksi je bila nemogua (Novak 1997: 391).Renesansna se komediografja vrlo brzo emancipirala od akademija, kola i samostana, ona je svoj svijet smjestla u postelje, meu tovjenare i enskinje formirajui svoj tekst kao prekraj, kao model irom otvoren potcajima zbilje. Te su se komedije, kojima su se pripisivala tri famozna jedinstva, realizirale u malom prostoru, u kratkom vremenu i s jedinstvenom radnjom , ali se njihovomjestoinjihovovrijemesmjetalonajeeukurtzaninkrevet...Bilodaseradiloo komedijamaAretnovimiliAriostovimiliMachiavellijevim,uvijekjeunjihprodiraogovor svagdanjice ili ritam ulica. Komedija opisuje renesansni svijet kontradikcije, svijet optereen udnjom za promjenom (...), svijet sklon izrugivanju i desakralizaciji autoriteta. U te komedije uselio se ritam ulice i nemir uzdrmanih ljudi, furor erotke (Novak 1997: 392).Drievajekomedijaranonapustlakolskimodel,njujeponajprijekarakteriziralaigras 5Aristotel je izrazio tvrdnju o potrebi jedinstva radnje, tj. cjelovitost zbivanja koje ima svoj poetak, sredinu i zavretak. Teoretari su tomu poslije dodali jedinstvo mjesta i vremena pa je stvoreno uenje o trima jedinstvima. O tome vie Solar (1995).5Godina II, Broj 2 15renesansakonvencijama,prijestupkaotemaieksperimentsaanromukojemjeulicaprogutalatrg,a skladnu latnsku frazu istsnula melasa narodnih jezika, viejezinost vieznanost.ovjekova je narav u sreditu toga dramskoga svijeta, a senzibilitet za groteskno i karneva-lsko, za dijalog, ludizam, javlja se kao protutea humanistkoj geometriji. Tako se komedija koja je na poetku nastajanja uspostavljena kao dvorska zabava sve vie otvara stvarnost i razliitm ljudskim dramama, sukobima izmeu oeva i djece, sluga i gospodara, prijevarama i preoblae-njima sve radi zabave.Moglobiserei,bezobziranakronologiju,daNaljekovipripremaputPometuiDundu Maroju. Dri posebno u Skupu, Arkulinu i Mandi ostaje u okvirima uene plautovske komedije da bi u Dundu Maroju i Pjerinu, vjerojatno i u izgubljenom Pometu, iziao iz strogih plautovskih okvira i stvorio vlastt tp nae renesansne komedija kojom ulazi u riznicu europske komedio-grafje (Franievi 1983: 188).1.3. SmjeniceUDubrovnikuseudrugojpolovici17.stoljeajavljabaroknakomedijakojusunjezini autori nazivali smjenicom prevodei srodan talijanski naziv commedia ridiculosa. Nai ih stariji prouavatelji nazivaju i bufonarijama. U sreditu je th komedija ljubavna intriga, a osim odnosa u braku i obitelji odraavaju se odnosi izmeu gospodara i slugu te odnosi Dubrovana prema strancima: idovima, Kotoranima, Bosancima. U prvom su planu ipak ljubav, brak i sve u vezi s tm; izbor branoga druga, ugovaranje braka, odnosi u braku i izvanbrane veze. Smjenice su nastale na temeljima starije eruditne komedije, a novost je to se svi problemi i teme reduciraju napojednostavljenuformulubezdubljihmisaonihilimoralistkihdimenzijailidrutvene kritke.Likoviusmjenicamasutpovi,anekarakteri,inaliksunaoneizkomedijedellarte: starac, mladi zaljubljenik, glupi i pametni sluga, stranci, vjerenica, slukinja pomagaica svoje gospodarice.Govornosuokarakteriziraniigovorerazliitmjezicima,govorimainarjejima koji likove ocrtavaju uglavnom povrno i stereotpno, prema zahtjevima anra, a iji je cilj bio naglasitpodrugljivilikomiankontrastizmeunarodnoggovoraihipertrofranogsluenja tuim (ale 1986: 60). Sluge izgovaraju brojne vulgarizme, psovke, poslovice, narodne pjesmice, dok mladoga ili staroga zaljubljenika obiljeava konetuozni govor, parodija na petrarkizam. Smjenice su pisane u prozi i imaju tri ina podijeljena na relatvno velik broj prizora koji se smjenjuju, to daje dojam dinamine i brze radnje. Njihovo je prikazivanje vezano uz poklade pa i humor ima obiljeje karnevalskog smijeha koji se sastoji od logike izokrenutost, suprotnost, neprestanoga premjetanja onoga to je gore i onoga to je dolje. Dosjetke su vezane uz brak i odnose meu suprunicima, a groteskni realizam karakteristan za komediju dell arte, pa i nae komedije 17. stoljea, nasmijava publiku sniavajui ljudski ivot na materijalno, tjelesno (Ereiz 2004: 177196).Za hrvatsku se baroknu komediju moe rei da sa svojim specifnostma pokazuje vezanost izanekeobrasceDrievekomedijeizaodreeneznaajkeimproviziranekomedije(ale 1986:52),aimprovizacijajeglavnaznaajkatalijanskekomedije17.stoljea.Tasekomedija 16 Zagreb, 2009.oslanjala na izvedbu ili izvedbenu komponentu/situaciju pa se tekstovi nadopunjuju artzmom i umjenou profesionalnih glumaca. Zato sam tekst, iji su autori esto nepoznat ili je njegovo nastajanjerezultatkolektvnogarada,nemavrijednostknjievnogadjela.estottekstovi imaju korijene u eruditnoj komediji, ali po mnogim crtama djeluju kao da su nastajali najprije kao povod a zatm ishod izvedbe, kao sinteza suradnje sastavljaa (...) s ostalim sudionicima u oblikovanju predstave (ale 1986: 52). Iz toga proizlazi spontanost govorenja, reakcija, pogrda, aluzija, a ta se lakoa vidi i ranije kod Dria , apsolutnoga uzora u sastavljanju komedija iji je rad sigurno poznavao i Martn Benetovi.U 17. stoljeu u Hrvatskoj nije bilo profesionalnih glumaca koji bi svojim talentom konano oblikovalitekstiispeklizanatspecijalizirajuisesamozajedanlik,aligeografskablizina iuzajamnidodiridvijuobalapomoglisuda(...)seupoznamoistmnovim-starimoblikom ijesugranenakalemljenenanaustabljikudalespecifanplod(ale1986:53).Zatoseu Hvarkinji ponavljaju sadrajni obrasci, niu kratki prizori usmjereni na brzu radnju i neposrednu komiku, na efekt fragmenata i izravnu karikaturu, na podmetanje, jezine dosjetke. Meutm, nae komedije samo u detaljima podsjeaju na talijanske, njihov je izraz, gluma, mimika, gesta, gibanje, ritam suzdraniji. U naoj je komediji znatno manje skokova, akrobatke, vatrometna gibanja, spekulatornost, a naglasak je vie na verbalnoj komici, lascivnim upadicama, lokalnim aluzijama, drastnim lakrdijskim alama i prijevarama ... (ale 1986: 57).IznavedenihjeobiljejaeruditnekomedijeismjenicevidljivodaHvarkinjaimaneke posebnostidasenemoeodreditnjezinastrogapripadnostjednomuilidrugomuanru. Zbog opirnost i oiglednoga oslanjanja na Dria i na dubrovaku knjievnu tradiciju te nekih elemenata koji e se razradit u daljnjem tekstu, Hvarkinja se moe uvrstt u eruditnu komediju. No, kako je obiaj da u naoj knjievnost sve ima dodatne posebnost, Hvarkinja se djelomino smatra i smjenicom. To najbolje pokazuje motv ljubavi koja je ovdje pokreta svega, poevi odzadovoljavanjadrutvenihnormiimotvanovcaimirazakojisunajvanijiNaljekoviui Driu. No, prema kraju razdoblja pobjeuje ljubav.2. OD NALJEKOVIA PREKO DRIA DO BENETOVIAKomedijauDubrovnikupoinjesNaljekovieminjegovimfarsama(Franevi1983: 188), a on je po mnogim svojim obiljejima pretea Marina Dria. Sedam dramskih djela bez naslova, koja nisu objavljena za pjesnikova ivota, pokazuju njegovu sliku o poretku, moralu i odnosima u Dubrovniku. Upravo na toj uspostavljenoj slici o Dubrovniku Naljekovi je pravi pretea Marinu Driu, koji svoje pastrske igre Tirena, Venera i Adon i Griula te farsu Novela od Stanca, kao i komedije Dundo Maroje, Tripe de Utole i Skup... gradi na kreatvno-flozofskom antagonistkomodnosuizmeuDubrovnikakaostvarnogsvijetavlasteoskeoligarhijei konzervatvne vlast, te Dubrovnika kao mogueg ostvarenja svojih vizija (Heimovi 1988: 6).TajjeantagonistkiodnosobiljejeDrievastvaralatva,anajboljeseoitujeuPrologu DugogaNosauDunduMaroju.Utojsekompliciranojkomedijisusreeuenarenesansna 6Miroslav je Krlea u eseju O naem dramskom repertoaru napisao: Komediju dell arte iz sedamnaestog stoljea ... Dri je tako spretno antcipirao ve prije sto i pedeset godina (ale 1986: 76).6Godina II, Broj 2 17renesansakomedijaplautovskogatpasnacionalnomknjievnombatnom,tradicionalnarenesansna konvencija forme i sadraja s narodnom mudrou i izriajem, ukratko reeno, nae, Drievo i univerzalno, konvencionalno. Takva eksplozija talenta ini od Dria od 1548. do 1559, kada jenastaocijelinjegovdramskiopus,najpopularnijegapiscakojizamjenjujestarugardu,tj. VetranoviaiNaljekovia.DokDubrovnikzamirenakonDriasvedopoetka17.stoljea (Heimovi 1988: 6), osamdeseth godina 16. stoljea Martn Benetovi na Hvaru pie Komediju od Bogdana, poznatju kao Hvarkinja. Iako su Dubrovnik i Hvar bile politki razjedinjene cjeline, pratlisuscenskadostgnuauItaliji,ueiodPlautaiuivajuiueruditnojkomedijikoja jeuivalapopularnostuobjemasredinama.DubrovnikiHvarosimposlanicapovezujulikovi Dubrovana u Hvarkinji, dobrohotna parodija dubrovake makarontne, aluzije na dubrovake prilike, spominjanje dubrovakih lokaliteta, vrednovanje Marina Dria.Nikola Naljekovi bio je prethodnik Marina Dria. Ta se pretpostavka temelji na injenici da su Naljekovieve komedije u stvari mnogo vie nastavak srednjovjekovnih farsi, bez jaih ugledanja na klasinu komediografju (...), nerazvijene i pisane u sthovima (Pant 1978: 32) i, kako to tvrdi u svom lanku Miroslav Pant, da je malo vjerojatno da bi se Naljekovi odvaio pisat takva djela da je Dri ve nastupio sa svojim plautovskim komedijama.VanuuloguuNaljekovievimkomedijamaigragradDubrovnikkojijesastrogomvlau iutjecajemnaprivatniivotstanovnikabitanizvorzaoblikovanjedramskihsituacija.Tako odnosi u Naljekovievim komedijama izmeu gospodara i slukinja, oeva i sinova, mua i ene potjeu iz jasne svijest o strogom rasporedu unutar socijalnih skupina i njihovoj meusobnoj nedodirljivost (Batui 1991: 50). Ta se osobina odraavanja svakidanjice vlastte sredine, bez strogoga pridravanja knjievnih konvencija, nalazi u djelima ove trojice autora.2.1. Naljekovieva Sedma komedijaSedma komedija ili govorenje o desvijanu sinu i njegovoj amanci u tri ata nepotpuno je djelo u kojem je u grubim crtama prikazan dubrovaki obiteljski ivot. Pisac nije birao izraze koji autentno oslikavaju raspojasani ivot mladei i probleme roditelja s djecom.Glavno lice komedije, mladi Maro, svaku veer kroz konobu bjei iz kue i odlazi amanci. U prvom inu Marina majka to doznaje od slukinje koju potplauje darovima, a otac ivo od Sier Piera iju bi ker hto isprosit za sina i s kojim se natee oko miraza. Lik koji djeluje iz sjene, a koji poput sluga u eruditnoj komediji uvelike pridonosi radnji, Marov je prijatelj Frano. On se korist konvencionalnim knjievnim motvom preruavanja ne bi li Maru dokazao (ne)moral amance i tako najvie pomae da se na kraju sve dogodi po drutvenim pravilima i oekivanjima. Kao to i provjereni motvi u knjievnost uvijek funkcioniraju, tako i Franov plan uspijeva, a Maro se ljut i uvrijeen ipak vraa na pravi put.Na prvi pogled sve zavrava sretno i u svaiju korist. Maro se eni, otac Divo je sretan to e mirno umrijet izvrivi i posljednju obvezu roditelja prema djetetu, Pero je zadovoljan jer jeuspiodogovoritkoliko-tolikopovoljanmirazzasvojuker,aFranojeuspiosauvatobraz svomu prijatelju. No, iz svega se toga moe iitat da je vjenanjem zadovoljena samo drutvena obveza, a stvoren, zapravo, samo paravan iza kojega e se odvijat pravi ivot.18 Zagreb, 2009.Oito je da e se Maro oenit iz sasvim pogrenih pobuda inata prema ljubovci i osobne fnancijskekoristkojueimatodeninamiraza.IstnajeidaMarovotaczapravouopene osuujesinovoponaanjejerseiznjihoveprepirkepredkrajtreegaatanasluujedani stari nije bio bolji od sina samo to nije mnom rug bio, ki tobom sad ine, a razlog nametnute enidbe je samo to to nije ut po gradu neg tvoje sramote o kijeh svak govori, a ne osuda nemorala. Dakle, sve je doputeno, ako je dovoljno diskretno i ne preoito.Prije spomenut dodiri sa svakidanjicom i ilustratori dubrovakoga drutva prepoznaju se urealistnoopisanomodnosuMarapremaroditeljima(DIVO:Marine,totakoinime alosna? Jesi li t sin moj? MARO: Majka toj samo zna.) te dubrovakoj licemjernost i pohlepi za novcem (MARO: Pero dava menje ker ku sam vidio ... Lijepa je kako cvijet, s dvije tsue i trista).Humor se proizvodi u vrlo prizemnim i naturalistki prikazanim situacijama, primjerice kada Maro biva zaliven sadrajem none posude. Prisutna je i drutvena kritka, i to ne samo ona koju izriu likovi (DIVO: ... kad pone mazat oni nje obraz stvar, vee kole strat neg Divo bokarar.) nego i kritka dubrovake krtost koja se moe prepoznat, iitat iz situacije u kojoj se Pero i Divo dogovaraju za miraz.Dominantna su obiljeja koja ovu komediju moda najvie povezuju s farsom brojni vulgarizmi i grubo izraavanje bez zadrke (Kurvine betje! Zna kurva da ova nijednu no nije bez deset popova ... svijem akom otvara, Ah, kurvo, mene, ha, govni me s polila, prem t si je ... kurva vazda bila).UlikusuMaraujedinjenesveosobinedubrovakemladei.Onjetp,predstavnikmladih uspaljenihmladiakojinepotujuautoritetipokuavajupregazitkonvencije,alinakraju poputaju pred njihovom starinom i snagom. Bezobzirni su i bahat, rastroni, eljni avantura, spremni napravit guvu, ali nesposobni zakuhane pustolovine dovrit u svoju korist. Tako na kraju sve biva po volji onih protv kojih su se borili.Vraanjenastaroiodustajanjeodrevolucionarnihidejakarakteristkajedubrovakoga drutvaskojomseiDrisuoava.Ontakoerosobnestavoveupisujeudjeloinakreatvan nainukonvencionalnetemeupleealuzijenazbilju.MnoinaDrievihdramaturkih iskazaonovimpoimanjimarazlogasklapanjabrakapaondaibranihodnosa(...)svjedoio uzdrmanost drutveno-kulturnih normi (Gulin-Zrni 2006: 109). Ne znam koliko bi se u ovom sluajumoglogovoritoMarovojzaljubljenostuprosttutku,alisvakakosuljubaviosobni izborproblematanizraztenjimladegeneracijekojasvojosjeajsuprotstavljadrutvenoj konvenciji o roditeljskom autoritetu pri izboru partnera (Gulin-Zrni 2006: 109). Dubrovakom enidbenompolitkom praktciralose sklapanjebraka iz kolektvnihinteresa, zbog politke ili gospodarskenaravi,ouvanjavlastiimovine,abraksesmatraoilijekomzaobuzdavanje mladenake poude. Tako se u Griuli na brak gleda kao na toku izmirenja rodnih razlika muke i enske prirode, a brakom se uspostavlja red svijeta koji je ugroen raznorodnou karaktera (Gulin-Zrni 2006: 110). Naljekoviev Dundo nije puno originalniji. On je dobar poznavatelj drutvenih pravila, a kao iskusniji ovjek svjestan je da se protv njih ne moe borit. On nastoji zalutaloga sina dovest Godina II, Broj 2 19renesansau red, iako se ne moe rei da ga ne razumije. Oprezan je s novcem i sinu zamjera vie njegovu rastronost nego nemoral (neg hoe sve dukat, i prosi dva vee neg mu ja mogu dat). Svoju krtost opravdava duhom vremena (dinari varaju i stare i mlade, svi dinar gledaju), zlovoljan je, angrizav i temperamentan (dat u ga iz kue i dezertrat).Likovislugaislukinjauovojkomedijinemajutakovelikuuloguuodnosunaonuu eruditnoj komediji. Slukinja Marua na poetku otkriva majci Marove none akcije, a Djevojka tua zove oca i majku na veeru. Eruditnu ulogu sluge u ovoj komediji ima Frano koji smilja plan spaavanja Mara. Premda nije pravi sluga, a Maro njegov gospodar, on se jedini u ovoj komediji slui lukavstvom kako bi postgao cilj. Na kraju ne otkriva svoje zasluge u cijeloj prii i premda je, zapravo, najvie pridonio rjeenju problema u djelu, ostaje potpuno anoniman i bez nagrade, ba kao i sluge kod Dria.Iz navedenih je osobina likova, stla i jezika vidljivo da se sve kree izmeu farse i komedije, u njoj nema ni dograenih likova ni kompleksnijih ljudskih osjeaja, ni izrazitje satrike otrice... Naljekovi nije Dri ni po snazi, ni po rjeitost, ni po duhovitost (Franievi 1983: 435).2.2. Dundo Maroje Marina DriaDundoMarojenajveajeDrievakomedijaupetinovaidvaprologa.Prikazalajuje Pometdruinauvijeniciubrijemeodpoklada1551.godine.TojeDrievanajzrelija, najnadahnutja drama jer je u njoj prikazao panoramu dubrovakoga drutva, svijet koji se puno ne razlikuje od knjievnih konvencija i koji je dubrovaki koliko i svaiji, opeljudski (Franievi 1983: 498). Okvirna je fabula Dunda Maroja prepoznata u Plautovu Marcatoru s tom razlikom to se u Plauta sve vrt oko borbi za djevojku, a u Dria oko borbi za dukate, u Plauta sin na kraju dobiva djevojku, a Maro gubi kurtzanu. U tom djelu Dri prvi put pokuava uinit sitne korake kojima bi ukazao na potrebu promjene svijetakojimjesvenezadovoljniji.UskladustmsemakaravauNegromantauPrologu DugogaNosa.KadabibiojedinoDrievodjelo,Dribiitadabionanajboljirenesansni prozaik (velec 1968: 171). To samo za sebe govori o Drievoj superiornost i nenadmaivost, nesamouodnosunadrugadvaautorakojisutemaovogaradanegoiuodnosunadruge knjievnike hrvatske renesanse.Pisacse,dakle,podmaskomarobnjaka,Negromanta,obraaopakiminesposobnim monicima, ali istodobno budi slabije koji ve predugo vjeruju u utopiju koju im nude monici. Negromantovjeprolognekomvrstompatch-workaobiljeenogslobodomnaratvnei flozofske intervencije, neobuzdanom fantazijom kojoj nije cilj govorit istnu ve joj je namjera da u sluatelja potakne proces istraivanja istne (Novak 1997: 398). Dri-negromant dovodi upitanjeistneivrijednostkojesusesvakodnevnoprezentrale,onpoinjesumnjatuono tonitkoprijenijedovodioupitanje,atojeispravnostdubrovakepolitke.Takoonusvijet hrvatske knjievnost izravno uvodi politku, kroz umjetniku formu, fkciju kazalita, pokuava potaknut na spoznavanje istne. Ukazuje da utopija, savrenstvo, idealna vlast i drava u koju su vjerovali Dubrovani ne postoji, tj. da se pod krinkom utopije kriju nacerene maske, lani legitmitetilanesvetost(Novak1997:390).PublikajeuprvimahNegromantovprolog 20 Zagreb, 2009.doivjela kao fkciju, ne kao kritku, iako Negromant iste otvoreno kako bi vanije trebalo bit to ste uzaznali otkud su izali i koji su poetak imali ljudi od nita i nahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ete vidjet (Novak 1997: 390). Negromant na kraju najavljuje drugi prolog koji e vam dekjarat to e bit.Udrugomprologu,tpinijemislinijemprolozimakojeimajudrugedvijedramekojesu tema ovoga rada, jedan pometnik kae da e se prikazat jedna nova i stara stvar, nova er slijedi onu prvu komediju od Pometa (...), stara er e te vidjet u njoj one iste prve prikazioce(str. 117).Dalje prepriava sadraj i daje savjete na temelju pouke koja e se izvui iz komedije. DundoMarojeposlaojesvogasinaMaraspettsuadukatauAnkonuizkojejetrebao prei u Firencu, kupit tkaninu i prodat ju u Sofji. S dobitkom se trebao vratt kui, oenit se i preuzet od oca nasljedstvo. No, Maro je uzeo dukate, otao u Rim i sve ih potroio. Poslat sina u strani svijet za trgovinom iz jednog tako tpinog trgovakog grada kakav je bio Dubrovnik, dogaajjetakoobian(velec1969:228).NeobinonijenitotojemladiuDubrovniku ostaviosvojuzarunicu,alijemalovjerojatno,imajuinaumukonzervatvnodubrovako drutvo, da se ostavljena vjerenica otsne u potragu za zarunikom, kako je to ovdje prikazano. IzDubrovnikasuuRimdoliidubrovakimladii,alismanjeplemenitmzadatkomodPera. Njihova je uloga da generaliziraju Marov sluaj i budu svjedoci njegova zla ivota i sramote. Na poetkuMaradoivljavajubasuprotnozavideimunastatusukojiimakodnajboljerimske kurtzane Laure. Za tu se naklonost pokuava izborit i tudeak Ugo u emu mu pomae sluga Pomet.ZapletnastajekodprvogasusretaocaisinaizkojegaseMaroizvlaiglumeidane poznaje vlasttoga oca. Otad poinje guva u kojoj sluge, posebno Pomet i Popiva, Marov sluga, uvlaeiizvlaesvojegospodareiznevolja,stvarajuintrigeukojeupleusvakogatkoimse nae na putu. Ono to posebno odudara od uobiajenih postupaka u eruditnoj komediji jest Drievo rjeenje zapleta (velec 1969: 230). U Plautovim i renesansnim komedijama pobjedu uglavnom odnosi mladi. U Dundu Maroju otac nadmudruje sina nastojei da pradavni sukob izmeu novoga i staroga zavri onako kako to promjenama nesklona dubrovaka sredina najvie voli,uokvirimastarihtradicija.Zatosenakrajurjeenjeotkrivautomedasesvivratetamo odaklejenemoguepobjei,svojemugraduisvojojobitelji.Svijetsevraauprvotnostanje; MarojeopratasinuivraajuseuDubrovniksasvimaonimazakojenijevelikisvijet,Ugo Tudeak uzima tudeku Lauru, a Pomet isprosi Petrunjelu. Osnovne fabulatvne relacije koje uvruju naratvnu konstrukciju Dunda Maroja vertkalni suodnosisluguigospodara,oevaidjece.Tiodnosimijealisusetjekomkomedijeionisu zanjezinustrukturunajbitniji(Novak1997:394).Drievisulikovi,osimtouzoreimajuu knjievnoj tradiciji, ipak izvorno dubrovaki. Dundo Maroje odreen je u prvim reenicama koje izgovara. Iako komedija po njemu nosi naslov, on nije njezina osovina jer je to zapravo sam ivot, a njezin su najkreatvniji dio ljudi oko njih (Franievi 1983: 499), Pomet, Popiva, Petrunjela, Bokilo, Tripeta.Pometjenajivljiinajzanimljivijilikokojemjepunopisanoikojiimasvojeprethodnike 7Svi su navodi iz Dunda Maroja preuzet prema: Marin Dri. Izabrana djela. Mladost. Zagreb. 1976. Dalje u tekstu navodimo samo broj stranice odakle je citat preuzet.7Godina II, Broj 2 21renesansauknjievnost, alije posebanpo tome toje njegova flozofja, mudrost, gastronomskizanos, samonjegov,kaodasezavukaopodkousvomutvorcu.egagodsedotakne,Pometoivii uini privlanim. Pomet izgovara najvie poslovica u cijelom djelu, on je najpametniji lik cijele komedije sa zapanjujuom sposobnou da spozna situaciju i iskorist ju, kao da na sve gleda s vie pozicije nedostne ostalim likovima. On ima iskustva u ivotu, zna da nita nije ni crno ni bijelo i da nema ni apsolutne sree ni stalne tuge. Zato on mazi svoju fortunu da mu bude vie naklonjena, ali je i svjestan da to ne moe bit stalno i zato u njemu nema ni mrnje ni zlobe, nego samo snanoga nagona i volje za opstankom.Njegov je dvojnik, radi zapleta potreban, Popiva. On nije vjertuoz poput Pometa, njegova je flozofja da se svemu moe nai remedijo dok se ovjek ne abandona, a i tada preostaje akomodatse,uinitobrazodmariola.PometoviPopivinjezikestojeveomaslikoviti metaforian (velec 1968: 208). PetrunjelajepredstavnicadubrovakihgodinicaijijesvijetMarinDrijakodobro poznavao. Ona je vie nego Pomet bazirana na folklornom, duhovita je i vesela, vjerna sebi i ivotu (Franievi 1983: 503).Bokilakarakteriziraljubavpremapiuihrani.Njegovesupotrebejednostavne,onne razumije toliku brigu za novcem. Prva je njegova reenica jadikovka u kojoj izrie nostalgiju za gradom, a druga elju za piem. To su dvije stvari oko kojih e se vrtjet Bokilovi komentari: (...) na koe t me je ljudi srjea namjerila, ko ni jedu ni piju. Gosparu, umrijeh od glada ()! (str. 128). On se neprestano na neto ali i najpasivniji je od svih sluga. Osjea se potpuno izgubljeno nakon to Maroja odvedu u zatvor i ne zna pomoi sebi Jaoh si ve meni! Bijedan ja... Jao meni, jao... Bijedan, ne znam ni kud u ni kamo u! (str. 165).Postupci Dunda Maroja i Mara motvirani su njihovim interesima. Maroje je ovjek od akcije, a jedini mu je motv povratak izgubljenoga novca. On ne mari previe za sinov moral i obeanje premazarunici,onnereagiraninavijestdasuprijateljiuzadnjitrenutaksprijeiliMarovo samoubojstvo (Ne imam ja tu to rijet. Kako tko ini, tako mu i bude (str. 257). Konzervatvan jebakaoiotacDivoizNaljekovieveSedmekomedijeipokuavavrattstvarinasvoje mjesto.Utalijanskimkomedijamadostajelikovakrthstaraca,aliMarojevisuparnjaciu tm komedijama preteno ljudi izuzetni, esto udni i nastrani (velec 1968: 183), a ono to najvie karakterizira Dunda Maroja njegova je obinost, te po reakcijama ni po emu ne izlazi izredoviteivotnekoloteine.Dubrovakimprilikamanijeodgovaralodatakavovjekbude nasamaren i tu je Dri slijedio ivi model iz svoje sredine (velec 1969: 232).Driev je Maro kao i njegov imenjak iz Sedme komedije faktor u komediji zbog kojega se, zapravo, sve pokrenulo, ali nema u njoj pretjeranu ulogu. On e se na kraju vratt tamo gdje i pripada svojoj zarunici i svomu gradu jer je to ispravno i u skladu s tradicijom. Na pravi e ga put izvest okolina koja se brine za to da se ne povrijede drutvene konvencije.UgojeTudeak,uzLauruinjezinubabuiztudekezemljekojasenepojavljujena pozornici, jedan od stranaca u komediji, Nijemac iji je narod starim Dubrovanima Drieva vremenapredstavljaosvakodnevnurealnost.Izdokumenataznamodajemeunjima biloineposrednihkontakta.NadaljeseznadajeDriprijepisanjaDundaMarojauslubi 22 Zagreb, 2009.camerariusa grofa Christopha Rogendorfa posjeto almansku odnosno nimaku zemlju. Ugo TudeakkarakteriziranjeuglavnomposvomslugiPometu,obiljeenjeljubavnimpatnjamai smijenim talijanskim govorom koji mijea s njemakim rijeima. Ako ga usporedimo sa ivo i realno ocrtanim Dundom Marojem, Bokilom i ostalim Dubrovanima, u Ugu e se prepoznat klieizirano opisivanje Nijemaca iz europske literature kao izjelica i pijanica. U komediji u kojoj jesamonovacvaanUgojebogatacodpedesettsuadukata,aliirabijatanzaljubljeniki deronja koji se skupa sa svojim slugom festvalno hrani peenim kokoima, kapunima, patkama, jarebicama (Matl 1969: 408).Komedija ima puno likova koji su tu zbog epizodne funkcije, likova oko kojih se Dri nije ni trudio (idov Sadi, Gulislav, mladi Dubrovani ...). U takve se likove ubraja i Pera. Za razliku od zaruniceuNaljekovievojSedmojkomediji,onasestvarnopojavljujeidjelujepokuavajui vratt razvratnoga zarunika. Njezin je lik najvie literaran, ona je usvojena iz knjievne tradicije, alijuodnjeudaljavapovezanostsDubrovnikom,kojuodajesvakanjezinakretnjaigovor. Zanimljivo je da u komediji nema ni naznake njezinoj zaljubljenost ili enji za dragim, akcent je stavljen na injenicu da Peri preostaje jedino samostan ako je Maro napust (velec 1968: 268), to upuuje u stvarnost ivota dubrovakih ena koji se nije mnogo razlikovao od stvarnost iz Naljekovieve Sedme komedije ili Benetovieve Hvarkinje.Prijenegotojenapisaonajznaajnijadjela,Drijetridesetgodinarastaoisazrijevaou Dubrovniku,upoznaosveoblikeivotaRepublike,anakolovanjuuSienisusreosesopim obiljejima talijanske renesansne knjievnost. Zbog toga njegova djela zahtjevaju istraivanje mnogihelemenata:uzora,elemenataizvlasttesredine,opegadrutvenoga,politkogai ekonomskoga konteksta. Sve je to prisutno u Dundu Maroju, slojevitost se teksta ogleda u svim elementma koje u nastavku navodimo. Usporedbeizprirode,estospominjanjeivotnja(Pettsuadukatadahdjetetuuruke! Vukudatupohranumeso!(str.121);POMET:Petrunjelice,mojajarebiice)(str.150),jasno ukazivanje na odreene graane i zgode iz javnoga i privatnoga ivota koje su predstavi davali peat dana, mjeseca, ako ne i godine (velec 1968: 25). Drutvena kritka dubrovake krtost (Plae er mu je sin spendao od svoga. Za esa su dukat neg da se pije, ije i trunpa?) (str. 122), aluzijanapovijesneprilike(BOKILO:Jestelisevitamonaaptali?aptomBosnapoginu) (str. 128), prikaz suvremenih dubrovakih obiaja i crtce iz svakidanjice iz kojih se vidi poloaj mladihdjevojaka(PERA:Atristadukatakojejosamizskrinjeizelazaovonaenesrjeno poastje? Divo, ja sam djevojica i uinila sam stvar koju dosle ni jedna djevojica nije uinila... Tekosvakojdjevojicikojamajkuneima)(str.143)islukinjakojesuestobileseksualno uznemiravane(PETRUNJELA:Niko,tlisi?Nutkoliakjeuzrastao!Brinameucrjevare kolikrat me je utnuo) (str. 156). Ironija i narodna vulgarnost i grubost (BOKILO: Ovo, otkle sam iz grada, nijesam se usrao ni sam imao im tvojom hranom)( str. 122), narodne pjesmice s aluzijama na seksualnost koje pjevaju Petrunjela i Tripe (Tvrdo t meko ja, tvrdo u meko dah t ja; poi tja opet hto bi; bome i ja) (str. 190).Autoironija samoga pisca kroz Pometova razmiljanja (POMET: Nije ga bit poeta ni komedije umjet init, er tzijem svak ore i na svaki ga pijer hoe operat, a umjesto zahvaljenja da mu reku: Godina II, Broj 2 23renesansaNe valja nita, ideni, i da mu neprijatelji ostanu) (str. 148).Mnoge poslovice, uene i puke koje intenziviraju izraz, ine ga ekspresivnijim, slike ivljima i dinaminijima, doivljaj neposrednijim (velec 1968: 308). (POMET: Ree se: tko je namuran nijesamsadjapomomTudekuznam)(str.147),odnosizmeustarihimladih,kritka starost(NIKO:Imamonjekeocekojinaspazekudgledamo,kudhodimo,gdjesjedimoito ijemo... Ah, kurviu, da se ljudi bez otaca raaju, dobro bi t nam mladjem bilo i kritka mladost Ah, mladost, mladost, luda mladost! Doekali moje starost, da poznate kako va vjetar nije inonegludos...)(str.204).Prisutanjeirenesansnisvjetonazordatrebauivatuivotui iskoristtsvakitrenutak(NIKO:Umladosdamikugodivoljuispunit,austarostmenasoli ter me spremi u ormar.) (str. 153), (MARO:... dokle sam mlad, da uivam, pak kad ostarimo, tako emo i kaljat.) (str. 159). Motvi iz knjievne tradicije, preoblaenje Pere u muku odjeu, prepoznavanje po znamenju (GULISLAV: Junae, zlamenja su! Pod livom sisom ima made i na ruci ima zlamenje koje ja znam.) (str. 225).Dundo Maroje je komedija o nesluanju i o nesporazumima, slojevit tekst koji nema samo jedan smisao i jednu naraciju nego se u njemu uje i sudara stotne razliith glasova. Rim je kao caput mundi toga vremena bio najnemirnije i najuzrujanije mjesto svijeta, prostor u kojem se energija kaosa najudobnije osjeala (Novak 1997: 393).Drievekomedijepisanesulako,ujedandah,ainisedajeongradiosvojelikovei prema sklonostma i sposobnostma lanova svojih druina Pometa, Garcarije i Njarnjasa (...) (Vodnik1913:174).Zbogtogasetekstdoimakaodajeimproviziran,modaipovran,ali izrazitoivotan,tojezadaakomedije,itme,zapravo,samodokazujesnanuimaginacijui sposobnost autorove da vieno u fantaziji adekvatno oblikuje (velec 1968: 275). Scenski je jezik razgovorni jezik, monolozima se publika obavjetava o dogaajima izvan pozornice, este sueliptnereeniceitalijanizmi.Odstlskihfguraprevladavakontrast,primjericenazbilj-nahvao, oevi-sinovi, staraka zatvorenost-mladenaka obijest, tednja-rasko, a imena tumae ulogu i funkciju likovim, primjerice: Pomet-sve pomete, Bokilo-bogac, siromah, Popiva Popiva popijeva s gosparom Marom u sinjore Laure (str. 135).IznavedenogasevididajeDriznaodobroorganiziratnakupljenezgodeiodmnotva motva, likova, zapleta, utjecaja, strukturirat cjelinu koja balansira izmeu zbilje i imaginacije. Veina Drievih likova bili su stvarni ljudi njegova vremena koji su mu se nametali svojom ivou i znaajnou (Stojan 2005: 1011) i koji govore o svom vremenu. Tako se Dri maniristki igra s konvencijama i rasklimava model koji je doveo u pitanje i njegov prethodnik Pietro Aretno. U maniristkim je komedijama ulica progutala trg, latnski je jezik istsnula kombinacija narodnih govora,pojavilasevieznanostiintereszaovjekovunarav.Ulicanakojojsusesvizatekli utrku,uprolazu,prostorjeuzpomokojegselomiladisciplinaeruditnogmodelaikojaje prevladala geometriju humanistke propisane komedije (Novak 1997: 392). Kao to je Driev prethodnik Naljekovi svojom anrovski neistom Sedmom komedijom nastojao uspostavit odnospremaliteraturi,takoiDriputasvojelikovedaglavinjajuulicamaiuopojguvii prostorudvostrukihznaenjaidvostrukihigara(Novak1997:395)otkrivajunovegranicei istrauju nove prostore.24 Zagreb, 2009.2.3. Martin Benetovi HvarkinjaKadaje1915.godineotkrivenaHvarkinja,upovijesthrvatskeknjievnostulojeime Martna Benetovia. Poela su istraivanja o autorovu ivotu, ali se jo uvijek o njemu ne zna puno.Smatrasedanijeimaostalnozaposlenje,udokumentmasespominjekaoorguljau hvarskojkatedrali,sviranajavnimzabavama,apripisujemuseestslikanazapadnojstrani franjevakecrkveuHvaru.Predkrajseivotabaviosbratomtrgovinom.No,njegovojeime bilo poznato u Veneciji. Pretpostavlja se da je Hvarkinju, jedino sa sigurnou utvreno njegovo djelo, napisao u mladim danima, u posljednja dva desetljea 16. stoljea.Zna se da je na Hvaru tjekom 16. stoljea trajala iva humanistka djelatnost, iji su nositelji bili V. Pribojevi, H. Luci , P. Hektorovi, potovani i izvan grada, ali Martn Benetovi koliko je poznato nije u pisanju komedije imao prethodnika. Pomutnju unosi tvrdnja iz prologa Hvarkinje gdjeautorkaedajekomedijaizalaispodrukenovogametratosemoeodnositina Hvarane, a ne samo na talijanske i dubrovake autore.SlobodanProsperovNovakodreujeanrHvarkinjepronalazeiunjojosobinecomedie rediculosekojajebilapopularnauItalijiu17.Stoljeu.Premadrugomusemiljenjuinida je Benetovi pod veim dramaturkim utjecajem eruditne komedije (Mrdea-Antonina 2004: 115).Toseoitujeurazgranatojradnjikojauzglavnetokoveimanekolikosporednih,vie shematziranihljubavnihmodela,nekolikoljubavnihparovaidvaljubavnatrokuta.Dokazda suHvaranipoznavaliobiljejanovoantkekomedijepredstavljagovorzaljubljenikauduhu trubadursko-petrarkistkih klieja (KARLO: ...otkad sam vidil svitlost lipost njeje, da san se vas podal u oblast njeje. ) (str. 157).Djelo odraava izvrsno poznavanje talijanskog jezika, odnosno padovansko-venecijanskog dijalekta,poznavanjehvarskeblieidaljeokolice,hvarskogidalmatnskogsela,poznavanje Dubrovnika, dubrovakog govora pa i najsitnijih pojedinost iz dubrovakog ivota (...) (Bogii 1965:124).BogiismatradajetemeljneokvirezasvojukomedijunaaojeBenetovi (...)uscenskojtradicijiDubrovnikaiItalije,poznavaojeseljakukomedijupadovansko venecijanskogatpakojaizazivasmijehnaraunzaostalogaseljakaizokolice,asluisei elementma lakrdije koji su se u njegovo vrijeme, pored svojih primarnih oblika (farsa), obilno javljali u komediji dell arte. Ali pored svih th utjecaja, Benetovi je poput svoga uitelja Marina Dria samo posudio okvire u koje je smjesto svoju sredinu i svoje ljude. Zato je, kako donosi Bogii, Hvarkinja ispunjena domaim shvaanjima, domaim hvarskim odnosima i nazorima, a autor itavo vrijeme na umu ima svoj Hvar i svoju publiku (Bogii 1965: 126). Pretpostavlja sedajeautor,bakaotojetobioiDrievobiaj,sudjelovaouorganiziranjuiprikazivanju predstave koja se, kako se to na vie mjesta iste, odigravala na poklade.Komedijapoinjekratkimprologomkojimseobraaplemenitojgospodiiuzvienim gospojamaimoliihdaprimetesrcedobrovoljnoakojemoimala(str.141).Skromnoi pokorno poput Dria autor obezvrjeuje ono to slijedi rijeima da ovde drugo neete vidit 8Poznato je da je Benetovi imao osobne veze s obitelji Hanibala Lucia, poznavao je njegovu poeziju koju spominje u Hvarkinji: stari gospar Mikleta recitra Lucieve sthove iz Pjesni ljuvenih i Robinje. U: Pet stoljea hrvatske knjievnost. IX. sv. str. 130.91965. Sve navode djela preuzimamo iz toga izdanja, a u tekstu navodimo samo broj stranice.89Godina II, Broj 2 25renesansanego starce mahnite, mladie neposlune, divojice nerazumne, ene prezone i zato moete pojt kad vam drago. (str. 141).Prvi at rezerviran je za ljubavne izjave i u njemu se otkriva tko je u koga zaljubljen. Poinje Karlovim monologom o vlasttoj zaljubljenost koja je uinila da je izgubio oblitvo oviansko isramljuski,azbogljubavinemoenispavat.PrijateljFabriciojavljasekaoglasrazuma izgovarajuimnogeposloviceizavideiKarlunanjegovimuvstvimakojeonnijedoiviojer ivot moj od ditnstva provodi sam po zapovidi druzih (str. 143). Starac Dubrovanin Mikleta otkrivaavokatuNikolidajezaljubljenuudovicuPoloniju,VlahRadojeodluiojeisprositNikolinu slukinju Goju, a Perina, Polonijina ki priznaje slukinji Dobri da je zaljubljena u Karla. Mlada Nikolina ena Izabela nezadovoljna brakom s duplo starijim mukarcem, pokuava nai ljubavnika,automejojpomaeslukinjaGoja.Cijelasekomedijadaljerazvijaupokuaju ljubavnikadasesastanu,otkrijusvojuljubavizajednopronausreu,automeimpomau sluge ili drugi pomagai. Iz th se pokuaja raaju komine situacije i epizode s karakteristnim motvimaeruditnekomedije:presvlaenje,prepoznavanje,polijevanjesprozora,zabune, nesporazumi.Na kraju se u zadnjoj sceni petoga ina sastaju svi likovi, Karlo i Perina ispriaju se za uinjeno, trae oprost i blagoslov od roditelja, koji i dobivaju, Polonija se po Nikolinoj preporuci odluuje udatzaMikletukojipakuFabricijupronalazisvogaizgubljenogasina.Razrjeujuseisukobi meu slugama pa tako Bogdan dobiva doputenje da oeni Goju, a vjere se i Dobra i Radoje. Nikola poziva Hodte...da se ovde u mene veselimo i velika se guva zavrava tako da svatko nae svoje mjesto, gospodari gospodarice, sluge slukinje, izgubljena djeca svoje oeve.PovezanostizmeuvelikogauiteljaMarinaDriapoinjeseoitovatvenasamom poetku, u prologu, a dalje se vidi u upotrebi brojnih poslovica svaka stvar sridovina dobro stoji, dali priko mire huda je (str. 142), kritci dubrovake mladei Gospode, bolje jih je komu godir ne jimat, nego jimavi ih neposlunih i neugodnih, kakono je sada. (str. 144), upotrebi vulgarizama i talijanizama Ah, da bi mi, moja udoviice, s tobom se goljatna mom stanu, ne bimePlacavidila,giuradioinunmese.(str.146).BenetovievaPerinaslinajeDrievoj Peri, osim po imenu, i po moralnim stegama u kojima su se mlade djevojke odgajale Da jaoh nevoljnim divojicam ovako prez slobodi, gdi ne smimo radi ast prag od kue pristupit. (str. 151).KaotosenakrajuDundaMarojaotkrivaLaurinopodrijetlo,takoiMikletapronalazi svog sina Fabricija za kojega je mislio da je poginuo u brodolomu. Pojavljuju se i redari, uvari javnoga mira. U vezi s njima moe se na primjeru Dunda Maroja i Hvarkinje zakljuit da mnogo toga rjeavaju preko veze i primanjem mita. Dobra je po flozofji uivanja u mladost slina dubrovakim mladiima Mari, Niki, Vlahi i Pijeri i zato savjetuje svojoj gazdarici Perini Ako za mladost ljubav ne dobuda, gdo e te ljubit kada stara bude (str. 152).Premda je Pomet nenadmaiv, jedinstven i neponovljiv lik, njegovu flozofju u ovoj komediji zastupaju sluge Bogdan, Dobra i Goja. Bogdan uiva u dobroj hrani i piu Ja t moj si dragoviu, spavamdovisokaneba,nesprobudimseposvuno,sitipjannajlipljehrane...(str.164), aDobraiGojaizgovarajumnogereeniceodobrubrimenuiiskoritavanjudobreprilike. Njihoveulogeautormaksimalnorabiufunkcijikominogilascivnogizatoonimoguismiju 26 Zagreb, 2009.sveonotonjihovimgospodarimanijedoputeno(Mrdea-Antonina2004:116).Toihini aktvnijima od svojih gospodara. Dobra pomae Perini da se sastane s Karlom, Bogdan pokuava Mikletu uvui u Polonijinu kuu, a Goja suosjea sa svojom mladom gospodaricom Izabelom i podupire ju u nevjeri prema muu. IakopostojebrojneslinostizmeuDriaiBenetovia,Hvarkinjajeipakponeemu posebna. Jednu razliitost predstavljaju praznovjerja, tj. narodna vjerovanja koja karakteriziraju ruralne likove: Nauila me je da ako u da se mami za mnom, da vazmu ognja u jednu pinjatu ka ni kuhala, i da vezmu livom rukom iz priko sebe sedam zrn boba... i da to stavim kad priko praga projde ... (str. 180). Od Drievih sluga, koji ostaju u sjeni drei gospodare u uvjerenju dasuoniuvijekzasvezasluni,HvarkinjurazlikujeBenetovievoirokootvaranjekomedije seljacima(Mrdea-Antonina2004:119).Sudbineiljubavnizapletslugapostavljenisuna scenuparalelnosostalimatakodagledateljioekujuinjihovrasplet.UBenetovianema koketranjaspolitkomzbiljom,alisuzapaanjalikovabliskadrutvenojzbiljiiobiljeena lokalnim problemima. Ljubavni trokut Nikola Izabela Fabricio slui kao poligon za kritko razmatranje nekih loih drutvenih navada (Mrdea-Antonina 2004: 117) kao to je neprirodna zajednicaizmeumladihenaipunostarijihmukaraca.PremdaDriuDunduMarojune spominjetajproblem,njegovjestavizraenuGriuli slianonomukojiizgovaraIzabelina slukinja Goja vazda vei luk lukom, a cuk cukom (str. 178). Iz navedenih osobina Hvarkinje vidi se da je voena vjetm autorom (Mrdea-Antonina 2004: 118). Gotovo se svi likovi pojavljuju u prvom inu prezentrajui radnju u svim smjerovima, auzadnjemseinuokupljajuizatvarajukrug.Likoviizravnokomunicirajuspublikomi upozoravajunavrijemeiprostor,torazgranatufabuluinijasnomirazumljivom.Buduida sepredstavaprikazivalanatrgu,podrazumijevalajeraznolikupublikuijejezahtjeveautor zadovoljio, slino Naljekoviu u Sedmoj komediji. Parodiju leutako-petrarkistke poezije bolje je osjeto obrazovaniji gledatelj, dok su dubrovaka makarontna, vulgarizmi, praznovjerje vie zabavljalinieslojeve.Tasutriautoraslinaipodrutvenojkritci,preuzimanjuelemenata konvencionalne knjievnost (u sve se tri komedije ponavlja motv preoblaenja), ali sa snanom lokalnomobojenou,ulozislugakojisuuvijekpokretai,zaljubljenojimahnitojmladei, smijenojstarost,vulgarnimizrazimaiseksualnimaluzijama.Nadalje,tetrikomedijeimaju sretan kraj, a srea se oituje u tome da se svatko vrat na svoje drutveno prihvatljivo mjesto staleu, gradu ili roditelju od kojega potjee. Cijeli je rasplet mnogo krai od zapleta i sve gotovo u jednoj sceni vraa na svoje mjesto.3. ZAVRNO SUELJAVANJE: NALJEKOVI DRI BENETOVIOd tri drame koje su tema ovoga rada samo se za Drieva Dunda Maroja moe pouzdanije govorit o vremenu izvedbe, poetkom 1551. godine. Pretpostavlja se da jeHvarkinja nastala 80-ihgodina16.stoljea, audjeluse vie putaspominjedajeizvedenaupokladnovrijeme, vjerojatno na trgu, kao to je bio obiaj koji se odnosi i na prikazivanje Dunda Maroja, takoer 10Na moju veru, kako zlo ine ovi oci i matere ki ovako silom here odaju. Sagreuju smrtno nahodei zete napamet... (Dri 1976: 161).10Godina II, Broj 2 27renesansau vrijeme poklada u gradskoj Vijenici.Naljekovieve komedije, izuzev pete, nisu datrane, a ne zna se nita ni o mjestu i vremenu izvedbe.Sedmajekomedijakaonajjednostavnijaodtrisueljavateljicepodijeljenana triata,abakaotoDunduMarojunedostajuzadnjiprizoritakoiSedmakomedijanema zavretak prvoga i poetak drugoga ina. Druge dvije komedije imaju pet inova.Svaka ima prolog, Dundo Maroje ak dva. to se te jezika, sve su tri pisane tokavtnom s primjesama lokalnoga govora, talijanizama i germanizama (Dundo Maroje).Dundo Maroje i Hvarkinja su u prozi, a Sedma komedija u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Dundo Maroje i Hvarkinja sadre i sthove pjesama, parodiju na petrarkistku poeziju, a Hvarkinja i sthove iz Lucieve Robinje.Referencije na politku zbilju najjae su u Dria, dok osvrt na drutvenu zbilju u manjoj ili veoj mjeri nalazimo u sve tri komedije. Razvratna mladost, udaja mladih djevojaka za starce, odlazakusamostan,problemmiraza,slobodeiostalaenskapitanjapopulariziranasuu svatridjela,kaoikonzervatvnostsredine,akodNaljekoviaiDriaidubrovakakrtosti licemjernost. Karakteristnesuitpinesituacijezanimljivezbogprepoznatljivostimogunostidentfkacijesasvakodnevnicom,kojeautentnimaineilikoviizstvarnogaivota,osobito u Dundu Maroju. Slavica Stojan u lanku Autentni stanovnici Drieva Njarnjas-grada govori o likovima iz stvarnoga ivota koji su sudjelovali u Drievim predstavama i ponekad glumili sami sebe, primjerice Bokilo koji je bio tovjenar i u zbilji. Lik Tripeta Kotoranina javlja se u Dundu Maroju, Arkulinu i u djelu Tripe de Utole. Lik negromanata javlja se, osim u Dundu Maroju, i u Arkulinu, a iz kaznenih se spisa pamt ovjek s nadimkom Negromant, vjerojatno obrazovan i talentran lan druine s obzirom na teinu uloge u kojoj je sadran klju svrhovitost komedije(Stojan2005:19).SimpatnusliicuizsvakidanjiceilustriraiMazija,likukojem suDubrovaniprepoznavalistanovitogaIlijuMaziju,Drievaosobnogaprijatelja,akojina PometovopitanjetojenovougraduodgovaraMilaicasirenjeprodava,pridOrlandom vinolie,junacigapiju,kruanemanjkapridLuom,nivodenafontani(Dri1976:234). Timmijeanjemzbiljeiliteratureodlikujuseidrugadvaautorakojezanimafunkcioniranje zbilje u literaturi prema kojoj ele uspostavit svoj odnos i osobnom interpretacijom konvencija eruditne komedije preispitat tradiciju. S obzirom na koketranje sa svakodnevnicom, prisutna jeidozarealistnostkojaseuDunduMarojuiHvarkinjioitujeuspominjanjustvarnih lokaliteta,primjericeuHvarkinjikadaRadojerazmiljaosvomvjenanjuitomekogaesve pozvat (RADOJ: Zvat u na pir iz priko vrha, ak od Cetne, rodbinu (...) i neviste po izboru od Imotskoga do Radoboljice (str. 160) ili u Dundu Maroju kada Petrunjela susree Vlahu, Niku i Pijera spominjui jednu dubrovaku ulicu (PETRUNJELA: Niko, t li si? Nut koliak je uzrastao! Brina,meucrjevarekolikratmejeutnuo(str.156).Realistnostseoitujeiurjeniku, posebiceurazgovoruseljaka,sluga,slukinjaukojemimapunovulgarizama,usporedbisa ivotnjskim svijetom, prostm narodnim pjesmicama, lascivnim motvima (RADOJ: ... Ubio te bog. Kamo bi, ah, ve crna hodila, neg ja ovako oparem kako prase! (str. 161) GOJA: Hod k nesrii danas od mene, napast! (str. 164). 28 Zagreb, 2009.Meugeneracijskisukob,nekadaisada,borbazaouvanjeast,ugledaizadovoljavanje drutvenihformimotvisuzajednikisvimtrimakomedijama.Referencijenasadanjosti mogunost da gledatelji prepoznaju realne situacije iz svoje okoline ine komedije razumljivima i bez knjievnoga predznanja, ali je doivljaj svakako potpuniji ako predznanje postoji.Jedaniliviekonvencionalnihmotvapresvlaenja,prepoznavanjaipronalaskaizgubljene djecenalaziseusvakojdrami,aparodijanatrubadursko-petrarkistkupoezijukarakterizira obje komedije i Dunda Maroja i Hvarkinju.Buduidakomedijamoraizabavit,nasmijat,uklopitseukarnevalskikontekst,smijeh sepostenavierazina.Vulgarno-komineelementeismijehizazvangovoromnekogalika, strancailiseljakasvimajerazumljividuhovit,aliupuenijisuosimprizemnogahumorau Dria i Benetovia prepoznavali i neto ozbiljniji smijeh, satru i ironiju. Komediju odreuje ipostojanjeintrige,elemenataprijevare,punolikova,ljubavnihtrokuta,razgranataradnjasa sporednim dogaanjima to su obiljeja koja u svojoj punoi pokrivaju samo Dundo Maroje i Hvarkinja. Zatejedvijekomedijekarakteristanikultoboavanjahrane,uivanjeugastronomiji,u emu prednjae Pomet i starac Mikleta iz Hvarkinje (MIKLETA: Nut t, brae ovu monjicu. Tu je munite pet kuda. Poi, spenaj (...) ini da je svega gospodski: kupi kokoa, pulastra, gusaka, pataka, golubica, kosovia, jarebica. ini da je vedeleta, lonzu praevu, kobasica) (str. 177). ini se da je perad bila vrlo cijenjena jer i Pometu otvara apett (POMET: Sjedim za trpezom s mojijem Tudekom, a peeno bijehu donijeli pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska ili to drugo: onako velika kapuna moje oi nigda nisu vidjele (...) imae njeku hrustu na sebi koja mi oi zanosie, srce mi veseljae, apett otvarae. Oko njega dvije jarebice (...) i polovica zadnja od zeia (...) a na krajijeh od plitce uokolo nakitli bijehu kosovia (...)) (str. 147).Ono to je zajedniko svim trima komedijama je i nemogunost svrstavanja ni jedne od njih u okvire samo jednoga anra, ali ne zbog neznanja autora ili primitvnost sredine, nego zbog zadovoljavanja potreba domae publike i uklopljenost u domau stvarnost koja se razlikuje od literarne. Tu stvarnost ni jedan od autora ne odvaja od teatra koji doivljava kao mjesto gdje je igrom vraena svijetu njegova izvorna sloboda: gdje zlo dodue nije uklonjeno (...) ve je baeno usvjetskiprocesgdjeseraskrinkavauporemeenojjasnoiigre(Mrkonji1969:452).Zbog toga ove komedije osim literarnoga imaju i povijesno znaenje iz kojega iitavam nekadanje prilike, dogaaje, odnose i vrijednost.Teatar nije (...) stupnjevito uzdizanje iznad stvarnost (...), on je obrat unutar stvarnost, on je lucidan dramatan pogled u strukturu stvarnost (...) (Mrkonji 1969: 451).Godina II, Broj 2 29renesansaBIBLIOGRAFIJAIzvoriDri, M. 1976.1.Izabrana djela. Mladost. Zagreb.Naljekovi, N., Benetovi, M., Palmot, J. 1965.2.Djela, Pet stoljea hrvatske knjievnost, knjiga 9, Zora Matca hrvatska. Zagreb.LITERATURABatui, N. 1991.1.Narav od fortune. Studije o starohrvatskoj drami i teatru. Matca hrvatska. Zagreb.Batui, N. 1978.2.Povijest hrvatskog kazalita. kolska knjiga. Zagreb.Bogii, R. 1965.3.Martn Benetovi, u: N. Naljekovi, M. Benetovi, J. Palmot. Djela, Pet stoljea hrvatske knjievnost, knjiga 9, Zora Matca hrvatska. Zagreb.ale, F. 1975. Komedija dell 4. arte i hrvatska komedija 17. stoljea u Dubrovniku. Dani hvarskog kazalita: eseji i graa o hvarskoj drami i teatru.Ereiz, S. 2004.5.Strukture i anrovske karakteristke dubrovakih smjenica. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.Franievi, M. 1983.6.Povijest hrvatske renesansne knjievnost. kolska knjiga. Zagreb.Gulin-Zrni, V. 2006. O jednom pristupu drugom spolu u tri ina. Kaleidoskop enskih slika7. u Dubrovniku 15. i 16. stoljea, Zbornik ovjek Prostor Vrijeme. Disput. Zagreb.Heimovi, B. 1988.8.Antologija hrvatske drame. sv. I. Znanje. Zagreb.Kapetanovi, A. 2005.9.Nikola Naljekovi: Knjievna djela. Matca hrvatska. Zagreb. Kombol, M., Novak, S. Prosperov 1995.10.Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda. kolska knjiga Zagreb. Matl, I. 1969. Lik Tudeka u komediji Dundo Maroje.11.Zbornik radova o Marinu Driu. Mrdea-Antonina, D. 2004.12.tju i mniju. Erazmus naklada. Zagreb. Mrkonji, Z. 1969. O Drievoj teatralnost.13.Zbornik radova o Marinu Driu.Novak, S. Prosperov 1997.14.Povijest hrvatske knjievnost od humanistkih poetaka do Kaieve illirske gramatke 1604. sv. II. Antbarbarus. Zagreb. Pant, M. 1978. Naljekovieva komedija arecitana u Mara Klariia na piru.15.Iz knjievne prolost studije i ogledi, SKZ. Beograd. Pavlii, P.16.Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_knjizevnost.html Rafolt, L. 2005. Ludiko i politko u komedijama Nikole Naljekovia.17.Puka krv, plemstvo duha. Zbornik radova o Nikoli Naljekoviu.18.Solar, M. 2005. Teorija knjievnost. kolska knjiga. Zagreb. Stojan, S. 2005. Autentni stanovnici Drieva Njarnjas grada,19.Anali Dubrovnik 43. velec, F. 1968.20.Komini tatar Marina Dria. Matca hrvatska. Zagreb. velec, F. 1969. Marin Dri i renesansno kazalite.21.Zbornik radova o Marinu Driu. Vodnik, B. 1913.22.Povijest hrvatske knjievnost. sv. I. Zagreb.30 Zagreb, 2009.Godina II, Broj 2 31renesansaTRAGEDIJE U DUBROVAKOJ RENESANSNOJ KNJIEVNOSTI*Autor | Dijana Golub1. UVODRazvoj je hrvatske renesanse kako u kazalitu, tako i u knjievnost ponajvie vezan uz kulturna sredita Dubrovnika i Hvara. Dubrovnik je u vrijeme renesanse bio izrazito urbana sredina i imao je sve preduvjete za snaan razvoj scenske odnosno kazaline djelatnost. Politka je uvelike pridonijela takvu razvoju Dubrovnika jer su Dubrovani imali korektne odnose i prema Turcima, i prema Mleanima. Vano je spomenut upravo odnos s Italijom i njezin utjecaj na nau knjievnost, jer su svi nai dubrovaki pisci proveli bar jedan dio kolovanja u Italiji. Tako su dijelom pod utjecajem talijanske knjievnost pisali svoja velika i znaajna djela.Smatrasedaje,kadjerijeodubrovakimpiscimakojisupisalitragedije,MarinDri napisao prvu pravu tragediju starije dubrovake knjievnost. Od ostalih se pisaca istu: Miho BuniBabulinov,FranoLukareviBurina,SaboGuetBendevieviiDominkoZlatari.Iako su Drieva veliina i njegov doprinos hrvatskoj kulturi i knjievnost neupitni, i spomenut su tragediograf vani, iako se esto nalaze u Drievoj sjeni, jer se njihov tp tragike dramaturgije ne razlikuje bitno od Drieve (Rafolt 2007: 125). Tako u u ovom radu pokuat usporedit djela spomenuth autora, a uvodno neto rei o problemima koji se nameu u analizi tragedije. U radu sam se najvie sluila i oslanjala na djelo Lea Rafolta Melpomenine maske u kojem je dao cjelovit isustavanpregleddubrovakihtragedija.Tekstovitragedijaprvisuputobjedinjeniujednoj knjizi Tragedije XVI. stoljea koju je priredio i uvodnom studijom poprato Slobodan Prosperov Novak, ime je suvremenomu itatelju olakano traganje za tekstovima koje smo dosad imali u teko dostupnim starijim izdanjima.2. O TRAGEDIJIKadjerijeotragediji,flozofjaiflologijasmatrajudajebitnopitanjenjezinapostanka. Sve do 19. stoljea bilo je prihvaeno Aristotelovo miljenje kako je tragedija nastala iz obreda posveenih bogu Dionizu tako to se korovoa u korskim pjesmama izdvojio od kora te poeo * Ovaj je rad nastao 2008. godine kao zavrni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu u sklopu kolegija anrovi hrvatske renesansne knjievnost, mentorica doc. dr. sc. Ines Srdo- Konestra.32 Zagreb, 2009.govorit samostalne sthove i vodit razgovor s korom. Naziv je tragedija izveden jer su lanovi kora bili odjeveni u jarevu kou i tako predstavljali mitske prattelje boga Dioniza. Osniva je tragedijepremagrkojpredajiTespis,anajveisutragiaribiliEshil,SofokloiEuripid(Solar 2006: 299). Tragedija se sastoji od prologa, epizodija, stasima i eksoda. Njezine su karakteristke: tragiki junak, tragika krivnja, tragian zavretak i uzvien stl (Solar 2005: 240). Prema Aristotelu tragedija mora bit ozbiljna i cjelovita te treba u gledatelja izazvat strah i saaljenje. U tragediji se mora prikazat neto strano, neki veliki obrat u sudbini junaka, neka njegova nesrea. No, mnogismatrajudaizmeuDionizijevakultaitragedijenemanikakvevezejernemanijedne tragedije u kojoj bi se govorilo o Dionizijevu stradanju, a sam se bog Dionizije pojavljuje samo u Euripidovoj tragediji Bakhe (Stojanovi 1984: 1213). Aristotel takoer smatra da se tragedija prepoznaje po tome to oponaa ljude koji rade, koji su u akciji, ali i ljude koji su bolji od nas, koji su ugledni, kako bi nas se njihova nesrea vie dojmila. Prema Aristotelu tragedija ne znai oponaat ljude, nego oponaat njihova djela. Analize anra odnosno pokuaj anrovskoga odreenja tragedije moe se sagledat kroz etri teorijska smjera1:flozofskipristupa)oflozofskompristupugovorimotekkodHegelajeron tragediji vraa etku vrijednost, ali je vano spomenut i Nietzschea koji je izvrio golem utjecaj na kasnija shvaanja tragedije. Kad je rije o flozofskom pristupu tragediji, najvie mislimonahistorijskimaterijalizaminanjegovepredstavnikeLucienaGoldmannai Bertolda Brechta. Oni smatraju da je bit tragine misli topos skrivena boga tako da je tragedija mogua jedino u bojoj odsutnost, jer kada se pojavi bog, tada ljudska sudbina prestaje bit tragina.knjievno-flozofski pristupb) tako se naziva jer se u tom pristupu nalaze neka uz flozofju vezana odreenja, ali jednako tako ta odreenja pokuavaju tumait na podloziknjievnopovijesnogarazvoja.Uknjievno-flozofskompristupuznaajnaje analiza Georgea Steinera koji smatra da je tragedija mogua samo ondje gdje izostaje rato, tj. razum. Bitno je obiljeje tragedije negatvna ontologija, odnosno u traginom je anru protagonist kriv samim tm to postoji. Prema tomu bi miljenju mnoge tragedije, zapravo, bile tragikomedije ili ublaene tragedije, a apsolutno tragine bile bi tragedije Sofokla, Euripida, Shakespearea, Racinea i dr. Steiner smatra da je do smrt tragedije doloumodernomvremenu,anekisuodrazlogasmrt:marksizam,kranstvoili openito dominantni pogled na svijet. Dakle, tragedija je u modernom svijetu postala nepotrebnajerjeusvijetusveprisutna.OsimSteineraanalizuanratragedijeiznosi Kaufmann. On smatra da je tragedija knjievni oblik koji prikazuje radnju koju izvode glumci, a u sreditu je radnje velika ljudska patnja koja nam u svijest vraa potsnute i tune osjeaje i sjeanja koja su vezana i uz nae blinje. Pritom govori kako je patnja sveopa i kako je izdrljivost u patnji vrijedna divljenja, a ne smijeha. Kaufmannn govori o tragediji kao o antkom knjievno-dramskom anru i u takvu se knjievno-flozofskom pristupu tumaenja tragedije moe pronai njezino poetko tumaenje. Prigovor toj 1 Podjela je preuzeta i parafrazirana prema Rafoltu (2007: 8997).Godina II, Broj 2 33renesansateoriji,kakoprimjeujeRafolt,veeseuztotoKaufmannnnenavodidramaturka obiljeja po kojima se anr tragedije razlikuje od ostalih srodnih anrova. antropoloki pristupc) bavi se ritualnim izvorima u razvoju grke tragedije te zanimljivim antropolokim temama, primjerice nasiljem u tragediji. Pod ritualom se ovdje razumijevaju kulturno uvjetovani oblici ponaanja i njihovo etko-politko znaenje. Ritualjebittragedije,njezinoznaenjskosredite.Tragedijajeizumimanifestacija grada koji se postupno pretvara u kazalite. Taj gradski ritual stvara knjievnoumjetniki oblik, a to je tragedija kao drama. Jean-Pierre Vernant i Pierre Vidal-Naquet smatraju da se starogrke tragedije trebaju analizirat u onom kontekstu u kojem se i pojavljuju. Prema njihovu su miljenju tragedije povezane s polisom, tj. gradom i sa svim njegovim drutvenimoblicima,pasuseuanalizamaponajprijeusredotoilenaprouavanje pravnoga sustava antkoga vremena, obiaja i sl.kulturolokipristup d)pokazujekakojetumaenjeknjievnihtekstovakao tekstova kulture jedna od vanih strategija u knjievnoj historiografji. Jonathan Dollimore dri da se tragedija javlja samo na rubnim podrujima ili izmeu sakralnoga i svjetovnoga drutva. Catherine Belsey iste nekoliko obrazaca kojima se korist knjievna kultura: da je mukarac primjer heroja liberalnoga humanizma, a da je ena politki iskljuena i marginalizirana. U skladu s tm ona, zapravo, tumai este dramske motve, primjerice enskizloiniliprekidbranogaugovora.Kulturolokipristupdramimoeuvelike obogatt interpretaciju.3. PROBLEMI ANALIZE TRAGEDIJEPrema Rafoltu se problematka analize tragedije i njoj bliskih anrova u knjievnost staroga Dubrovnikamoesvestnatriosnovnaproblema:autohtonost,anrovskuinterferencijui kontnuitet anra.autohtonost a) ovaj se problem spominje i u hrvatskoj knjievnoj historiografiji. Tako Kombol o dubrovakim tragedijama govori kao o prijevodima iz tree ruke, a odostalihsenazivapojavljujeiprijevodnadramatika.Kombolsmatradaseu Dubrovniku tragedija pojavljuje tek s Driem i njegovom Hekubom te da je tragedija imalanajmanjeuvjetadaserazvijeudubrovakojsredini.Dubrovaketragedije kojesunastajaleod16.stoljeado18.stoljeaveinomsuprijevodiiprerade stranih, osobito talijanskih predloaka. U naslovima se dubrovakih tragedija vide utjecajiiuzoriizantikeknjievnosti(KraljEdip,Hekuba,Elektra).Brojnadjela uknjievnostdolazezahvaljujuitalijanskimdramatiarima,primjericeLodovicu Dolceu.Dakle,sjednestraneimamotragedijekojepreuzimajutemeizklasine antikeepike,doksunadrugojstranidjelakojanisuutematskojvezisgrkom ili rimskom antikom odnosno ona koja preuzimaju izmiljenu grau iz suvremene talijanskenovelistike(Dalida).Dubrovakaknjievnostsvedokraja18.stoljea nema originalnih, autohtonih tragedija pa se tragika djela nastala do toga razdoblja nazivaju dramskim prijevodima.34 Zagreb, 2009.anrovska interferencija b) u Europi se javio i jedan novi anr, a to je melodrama, tj.anrglazbenedrame.Tajanrsvojimdramaturkimobiljejimanajvieinterferira saanromtragedije.No,tasedramaturkalibretanikakonemogusvrstatzajedno stragedijom.Dozajednikogajesvrstavanjadoloponajprijezbogestoponavljane tvrdnje o afrmaciji europskoga libretstkoga kazalita na ruevinama antke tragedije (Rafolt 2007: 25). Prvi libretst nisu poznavali razliku izmeu tragedije i glazbene drame, jersusmatralidasuseantketragedijepjevaleistokaoiranetalijanskeopere.U jednomjerazdobljuknjievnostpostaoistoznaanpojamtragedije,tragikomedijei slinih izvedenica, dok suvremena knjievna teorija to nije ostavila u nasljee povijesno-morfolokojpoetci.Problemnerazlikovanjatrebatraitusmanjenominteresuza knjievnu genologiju te u nedovoljnom poznavanju dramskoga korpusa.kontnuitet anrac) kontnuitet trajanja i obiljeja pojedinoga anra moemo pratt do 18. stoljea u komediografskim, prikazanjskim i pastoralno-mitolokim oblicima. Tako dubrovake franezarije2 imaju osobitost eruditnih komedija dubrovake renesanse. I za dramu moemo utvrdit neki tp kontnuiteta od trenutka kada se taj anr afrmirao uknjievnostranonovovjekovnogaDubrovnika.Zatragedijusenemoeutvrdit kontnuitet, jer, na primjer, dubrovake renesansne tragedije i isusovake tragedije iz 17. stoljea nemaju mnogo zajednikih obiljeja kao to nemaju ni tragedije nastale u 18. stoljeu s baroknim tragedijama. O kontnuitetu anra govore funkcije i mjesto koje on ima u nekom razdoblju knjievnost. Mnogi povjesniari vjeruju da ne postoji tragedija izvan antkoga svijeta. Tragedija se kao anr u dubrovakoj knjievnost neprestance kanonizira i uspostavlja.4. RENESANSNA TRAGEDIJANajvei je procvat tragedija doivjela u Italiji. Talijanske su tragedije ostavile velik utjecaj u svim europskim knjievnostma. Neki su od najveih talijanskih tragiara bili G. G. Trissino, G. Rucellai, G. Batsta, L. Dolce, L. Groto i dr. Nai su tragiari veoma dobro poznavali njihova djela te su ih koristli kao predloke za svoja djela. U renesansnom se razdoblju u tragediji poela obnavljat antka tragedija jer je renesansa, kao to je poznato, razdoblje u kojem dolazi do preporoda i ponovnoga vraanja antkomu svijetu. Poeli su se itat i izvodit antki tragiari Euripid, Sofoklo i Eshil, ali i rimski autor Seneka. Seneka je pisao uasne, krvave dvorske tragedije koje su podsjeale publiku na antki svijet, iako je vidljiv nedostatak helenskog mistcizma i spekulatvnost (Novak 2006: 11). Pisci su u Senekinim tragedijama upoznali emocionalno zgusnute uasne sukobe izmeu ljubavi i dunost, dogaaja vezanih uz sudbinu kraljeva i njihovih potomaka.Gotovo su sve tragedije u dubrovakoj knjievnost prijevodi talijanskih predloaka, tako da je korpus dubrovake tragediografje neizvoran. Iako neizvorna, djela su se smatrala dobrima i vrijednima kao i izvorno djelo (Rafolt 2007: 121). Smatra se da je Dubrovanin Petar Menet 1500. godine napisao prvu hrvatsku tragediju, ali nema potvrda o tome kakva je bila, je li se prenosila i kakvu je tematku dramatzirala. Tragedije su hrvatske renesansne knjievnost sadravale sveanu 2Prijevodi i adaptacije Molireovih komedija.Godina II, Broj 2 35renesansaretoriku dramske fraze, osloboen sth s mnogim opkoraenjima, a itateljima i gledateljima bile su i zanimljive zbog pria o kraljevima koji su postali zarobljenici, koji su tugovali u svojoj propast (Novak 2006: 12). Prvom se pravom tragedijom dubrovake knjievnost smatra Drieva Hekuba, o kojoj e vie rijei bit u sljedeem poglavlju.5. MARIN DRI I HEKUBAMarin Dri, zvan Vidra, vjerojatno se rodio 1508. godine u obitelji koja je nekad bila dosta imuna, ali je ve u njegovo doba polako fnancijski propadala. Po zanimanju je bio sveenik, orgulja u dubrovakoj katedrali, a studirao je u Sieni. Iako je napisao brojne komedije i svojim predstavama uveseljavao ljude, u Driu je sve vie rasla netrpeljivost prema dubrovakoj plemikoj oligarhiji (Kombol 1961: 153). Ta e mrnja kasnije bit izraena u pismima koja je slao Cosimu Mediciju. Njegov knjievni opus ine: Pomet (izgubljena komedija), Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Griula ili Plakir, Skup, Tripe de Utole, Duho Krpeta, Arkulin, Pjerin i tragedija Hekuba. Predstave su izvodile glumake druine odnosno Pomet-druina, koja je ime dobila po izgubljenoj komediji Pomet, a izvela je Dunda Maroja, Tirenu, Novelu od Stanca, Veneru i Adona, Garzarija, koja je izvela Duhu Krpetu, Njarnjas-druina, koja je prikazivala pastorale, i druina Od Bidzara, koja je izvela tragediju Hekuba (Batui 1978: 5657).Prije je spomenuto da je prva prava tragedija starije dubrovake knjievnost Drieva Hekuba, kojuje29.sijenja1559.godinenaotvorenomprostoru,najvjerojatnijepredDvorom,izvela druinaOdBidzara.HekubajepremaKomboluEuripidovatragedijaprevedenastalijanske preradbeLodovicaDolceaiprikazana1559.oddruineBizara(Franievi1983:505).Osim Kombola svoju tezu iznosi i Miljenko Majet koji iste da je Hekuba blia Euripidu nego Dolceu, tobiznailodaseDrisluiooriginalomililatnskimprijevodom.Kasnijejeialezakljuio da se Hekuba, iako je rije o prijevodu, svojom tematkom, autentnim stlom i umjetnikom namjerom uklapau jedinstveni i moralnismisaoautorova teatra (Franievi 1983: 506). Ve su na samom poetku nastali problemi oko tragedije te ju je dubrovaka vlast zabranjivala ak dva puta. Prva se zabrana odnosila na to da druina koja je namjeravala izvest predstavu to ne smije uinit, u protvnom e se novano kaznit, kao ni nitko drugi u gradu (Novak 1984: 130). Druga se zabrana odnosila na tekst tragedije odnosno na klasini antki sadraj, koji je izazivao nemir dubrovakih vlast pa je kao takav mogao uznemirit javnost.Hekuba je sastavljena od pet inova. Prvi in poinje prologom koji izgovara Sjen Polidora, sin kraljice Hekube, koja je zarobljena u taboru tracijskoga kralja Polinesta. Polidor je na molbu Prijama, Polinestova brata, da ga zatt od rata trebao bit u Polinestovoj zatt, ali ga je on na kraju ubio zbog Prijamove ostavtne u zlatu. Hekubina ki Poliksena rtvovana je na Ahilejev zahtjev. Kad je Hekuba saznala za sinovu smrt, namamila je Polinesta u ator te ga oslijepila.U Hekubi dramska radnja zapoinje in medias res, odnosno u trenutku kada je Hekuba ve uzarobljenitvu,Poliksenajespremnazartvovanje,aPolidorjemrtav(Rafolt2007:131). Ulogu prologa preuzima Sjena Polidora koja iznosi pretpriu, obavjetava o dolasku novih likova na scenu i razjanjava osnovu zapleta u tragediji. Taj nam lik pomae da lake razumijemo daljnji razvoj tragike radnje (Rafolt 2007: 131). U Hekubi se mogu izdvojit dva motva:36 Zagreb, 2009.motvzlataa)pokretadramskogasukobakojiebitveomafunkcionalan uzavrnimscenamakadaHekubanjimenamamljujePolinestauatordabimuse osvetlamotv snab) vrlo je est u renesansnoj tragediji. Javlja se u prvom prizoru kada Hekuba sanja mrtvoga sina, to e se na kraju pokazat istnitm.U Drievu se stlu iste dominantna znaajka traginoga tona, tj. on esto u djelu upotrebljava rijeituga,tuna,pla,smrtisl.dabinaglasionjegovutragiku.Udjelusenalazeibrojne umanjenice (djetece, sanak, sunace, darak i dr.) kojima je Dri, kako smatra ale, elio razbit monotoniju dvanaesterakoga distha (ale 1987: 132).Slobodan Prosperov Novak navodi da se u tragediji Hekuba prvi put u hrvatskom teatru na sceni pojavljuje fgura kralja jer su se dotad u takvoj ulozi pojavljivali biblijski likovi poput Abrahama ili mitoloki likovi poput Parisa. Ti su kneevi na pozornici bili zaodjenut u pastrsko ruho i odslik kneeva iz publike, dok su u Hekubi zaogrnut stvarnim platem vlast. Zbog toga je, ponajprije, Hekuba bila zabranjivana (Novak 2006: 13).to se te komunikacijskih struktura u tragediji, ona je prepuna monologa i dijaloga veine likova koji su u potpunost retorizirani. Dramske su replike iznimno duge, a najvie informacija itatelj dobiva posredno od, primjerice, semikora ili glasnika-sluge. Osnovni su signali segmentacije Drieva dramskog teksta korske pjesme ili najee: semikor3, metrike osobitost teksta i, na kraju, kompozicijske granice (in i prizor) (Rafolt 2007: 132).5.1. Drievi tragini likoviU sreditu je Drieve Hekube lik nekadanje kraljice, koja dominira cijelim djelom i kao da jesveusmjerenonatodasepokaenjezinopsiholokostanjeiportretkojinajviedolazido izraaja kada iskazuje bol i bijes te na kraju okrutnost osvete. Ona predstavlja u knjievnost lik majke osvetnice. Drama se djela temelji na smrt njezine djece te na patnjama koje su Hekubi nanijeli.DramaseotvaraHekubinimsnomosmrtnjezinasinaPolidora,azavravatakoto jeHekuba,prijenegojepretvorenaukuju,iskopalaPolinestuoi(Novak2006:15).Hekuba jeglavniliktragedijetejekaoprotagonistiglavnienskilikautorskifavorizirana.Hekubaje viedimenzionalnidramskilikjeronasjednestranenastojisauvativotvlasttedjece,as druge strane nastoji ouvat vrijednost zajednice, trojanskoga naroda. Ona je dio manipuliranja perspektvom dramskih likova jer je Hekubina varka, u koju na kraju upada Polinesto, svojevrsna perspektvna varaka. Ona zapravo glumi, tj. pretvara se da ne zna nita o smrt svoga sina te govori Polinestu kako e Prijamovo zlato pripast upravo njemu te ga tako namamljuje u ator, gdje mu je iskopala oi. Polinesto je u jednom trenutku prepoznao Hekubinu dramaturku nadmo, ali je ve bilo prekasno.3Kor podijeljen na dva dijela kojim se nastoji iskazat suprotstavljenost dvaju razliith tabora i dvaju miljenja o nekom pitanju te se njime oznauje kraj odreene kompozicijske cjeline u dramskom tekstu. Prema Rafolt 2007: 132, biljeka 45.Godina II, Broj 2 37renesansaPolinesto:Hekuba i takoj smrt sina kad zau,s varkom e ovakoj u onu polaus sinovima inila da doem k njojzi sam,kako da bi odkrila ke skrovno zlato nam,i rijemi slatkima uvela hinbenoda mene s ovima rasini svreno. (Hekuba, V, 25262531)Kor esto u djelu iste vrijednost Hekube kao nekadanje kraljice Troje te staroga reima koji je vladao u njezino doba. Tako Hekubina osveta nije bila samo osveta za vlasttoga sina nego i za zarobljeni, potlaeni trojanski narod. Hekuba vie nije kraljica pa se ona moe samo sjeat svoje vladavine, dok najviu, stvarnu vlast imaju Agamemnon (koji joj na kraju i presuuje) te Ulise. Jedan je od najboljih dijelova u djelu oprotaj Hekube od Poliksena:Poliksena:Majko ma, ugodi, pust me neka grem,neka me ve vodi, - blaena smrt kom mrem! (Hekuba, II, 11091110)t ivi, ja u umrit, t e ivot bit moj! (Hekuba, II, 1120)Agamemnon se u Hekubi pojavljuje kao presuditelj Hekubi i Polinestu ime se spretno aktvira dramaturki princip klasinoga deus ex machina (Rafolt 2007: 135). Agamemnon s jedne strane opravdava Hekubin in ubojstva jer je to zapravo njezina osveta za ono to su joj uinili (privatni su interesi vaniji od dravnih), a s druge strane ne opravdava Polinestov in jer je to uinio zbog vlastte lakomost (dravni su interesi mnogo vaniji).Polinesto je lik koji je osramoto cijelu zajednicu zbog svoje lakomost, tj. nije radio za dobrobit grkoga naroda, ve je pokuao ostvarit dobit samo za sebe. On je oblikovan kao vrlo okrutan vladar, primjer je renesansnoga ubojice i lakomca. Polinesto je i specifan za sam kraj tragedije kada Agamemnon naredi da slijepomu Polinestu sklope usta, a Polinesto odgovara: to nee, bude toj! Tom se reenicom, zapravo, nagovjetava ono to slijedi, a to su Drieva urotnika pisma.Taltbijo je stalni lik iz antke i ranonovovjekovne tragediografje. On je Agamemnonov sluga koji ima dramske i naratvne funkcije pa je u djelu posrednik u scenama nasilja.38 Zagreb, 2009.6. MIHO BUNI BABULINOV I JOKASTAMiho Buni rodio se 1541. godine u Dubrovniku, a do svoje tridesete godine ivio je izvan Dubrovnika. Pisao je i lirske pjesme, ali je najpoznatji kao autor Jokaste koja je prepjev Euripidovih Fenianki u obradi Lodovica Dolcea (Giocasta) (Franievi 1983: 562). Smatra se da je Jokastu napisaoosamdesethgodinaesnaestogastoljea.SlobodanProsperovNovakmislikakoje Bunieva Jokasta dosta neovisna u odnosu na Dolceov predloak, ak vie od Drieve Hekube.Sadraj je radnje u Jokast prilino sloen: Eteoklo je za bratove odsutnost preuzeo tebansko prijestolje te je nagovorio Kreonta, Jokastna brata, da krenu u vojni pohod protv Polinika, Eteoklova brata. Tiresije je prorok koji predvia da e tebanska vojska bit poraena ako se Kreontov sin Meneo rtvuje na svettu boga Marsa. No, Kreont ga alje dalje od grada, ali se Meneo na kraju dobrovoljno vrat i rtvuje za korist zajednice. Braa Eteoklo i Polinik sukobljavaju se i meusobno ubiju, nakon ega Jokasta poini samoubojstvo. Na prijestolje tada dolazi njezin brat Kreont koji ne eli pokopat Polinikovo tjelo, to izaziva Antgonin bijes. Radnju ine tri isprepletene fabule: pria o sukobu Polinika i Eteokla, Kreontova pria o rtvovanju sina te zabrana Polinikova ukopa, daklepriaAntgoneiEdipa.SredinjijemomentutraginojradnjiJokastnapriaosukobu njezinih sinova.Tragedija poinje prologom u kojoj se naratvnim opisom iznose osnovne smjernice dramske radnje, odnosno ono to e se u tragediji dogodit. Nakon prologa slijedi odgovor boga Laju, kralju tebanskomu te Sfngina zagonetka, a to ne sadri Dolceov tekst, ve Euripidov. Buni je meu inove dodao i svojih sthova koji su neka vrsta moralistkoga komentara, a to su etri osmerake pjesmekojepjevajuAntfon(tvoracglazbe),Kadmo(boracprotvzmije),Sfnga(tvoriteljica zagonetke) i umetak koji govore vile od vode (Novak 2006: 21). Ima pet inova u kojima dominira dvostruko rimovani dvanaesterac uz osmeraki sth koji se uglavnom odnosi na korske pjesme. Buni Babulinov takoer otpoinje radnju tragedije in medias res; zbog toga su mnogi dijelovi pretprie itatelju/gledatelju nepoznat (primjerice Edipova prolost) pa ih je potrebno ispriat, naratvizirat (Rafolt 2007: 146). Tematka se odnosi na problematku antkoga grada Tebe, na probleme u obitelji, probleme masovnih ubojstava, samoubojstva i rtvovanja.I u ovoj tragediji, kao i u Hekubi, postoji u likovima sukob izmeu privatnoga i javnoga:Jokasta: dobrobit grada ivot vlastth sinova a) Kreont: ivot sina Menea prorotvo koje sina stavlja na rtvenik dravnih interesa b) Antgona: naklonost Poliniku ili sve vei antagonizam u odnosu prema Eteoklu obvezac) da, usprkos Kreontu, pokopa tjelo brata Polinika.Rafoltnavodidasetmelikovikarakterizirajukaootvoreni,dinaminitetranspsiholoki uvjetovani. Vrlo su vani i tzv. stalni likovi koji predstavljaju poveznicu izmeu tri, ranije spomenute fabule. Od stalnih se likova istu tri glasnika i slijepi prorok Tiresija. Prorok Tiresija donosi vijest o potrebnoj rtvi Kreontova sina Menea te govori i donosi zanimljive podatke o traginoj povijest tebanskih obitelji koja se moe prekinut jedino rtvovanjem Jokastnih sinova. On takoer posjeduje funkciju komentatora te zauzima nedvosmislen stav i staje na stranu dravnih interesa: Godina II, Broj 2 39renesansaTiresija:Vjeruj mi to u t rit: Eteoklu ja ne bihHoto vik otkrit otajnih stvari th! (Jokasta, III, 13301331)odkole imao Lajo kralj djecu jes,a nije hajao uredbu od nebes,ter mua materi Edipa porodi,prituan ki tjeri ivot zao i vodi (Jokasta, III, 13341337)Glasnici u djelu posreduju u nadnaravnim prizorima, primjerice u sukobu vojske, samoubojstvima, ubojstvima i scenama rtvovanja.Korikorskidijelovioznaavajupoveznicuizmeudramskeradnjeilikovatepripadaju monolokomu tpu diskurza. Kor se javlja ve u prvom inu, i to kao oblik izlazne pjesme u kojoj se govori o