Casopis KONTESA DORA PEJACEVIC, br. 2

* Daniel Kopri: ZAŠTO JAPANCI VOLE NAŠU DORU?

* Emin Osmanović, Nataša Bučić: 51. EUROBÖSEL

* Marina Kopri: NAŠIČKA GLAZBENA ŠKOLA I OVE GODINE ZATRPANA NAGRADAMA

* Silvija Lučevnjak, Siniša Zupčić: HKD LISINSKI - 125 GODINA RADA

* Marija Pepelko, Zvonimir Ljubljanović: 125 GODINA DVD-a NAŠICE

* Dean Kopri: ONCE I HAD A DREAM...

* GRADSKE I ŽUPANIJSKE NAGRADE

25 godina Odjela tambure

105 nagrada

KONTESA DORA PEJAČEVIĆ časopis TD Dora Pejačević Našice i OGŠ Kontesa Dora Našice

godište 2., broj 2

Nakladnici: TAMBURAŠKO DRUŠTVO DORA PEJAČEVIĆ NAŠICE

OSNOVNA GLAZBENA ŠKOLA KONTESA DORA NAŠICE

Za nakladnika: DANIEL KOPRI, prof. MARINA KOPRI, prof.

Urednik: DANIEL KOPRI, prof.

Lektorica: SANJA SILJANOSKA, prof.

Korektor: MARIJAN BAKAČ, prof. savjetnik

Tehnički urednik: ZVONKO PINTER

Fotografije: DRAGOLJUB SILJANOSKI

ROBERT RIGO DARIO PUHANIĆ

DRAGO MAJER KRISTINA BRKIĆ

Naslovnica: TAMBURAŠKI ORKESTAR I AD LIBITUM U BÖSELU

Autor: VATROSLAV KATIĆ Iris Croatica (perunika) - Hrvatski nacionalni cvijet

Tisak: TISAK d.o.o. Našice, Kralja Tomislava 4

Zahvaljujemo Osječko-baranjskoj županiji, Gradu Našicama i Mjesnom odboru Grada Našica

koji su omogućili tiskanje ovog izdanja.

Rujan 2014. godine

Do kojeg se izvorišta vlastitog smisla postojanja vratiti kako bi shvatio emocije koje te vode kroz ra-zumijevanje i prihvaćanje, i ovog projekta, zatitra-nog kroz frekvencije životnoga iskustva?

Pitanje postavljeno u prvom broju tiskovine Kon-tesa Dora Pejačević može poslužiti kao „okidač“ za naznaku tema koje želimo rasprostrijeti pred vama.

Sedam dana gradio sam mir u duši tražeći uvod-ne riječi i misli s kojima želim otvoriti i naznačiti tragove prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pe-jačević.

Drugi broj je pred nama, iako je iza prvog još ostalo novčanih repova koji se vuku.

Prebogata školska 2013./2014. godina pomalo je prešla u “znanstveno - fantastična” događanja, koja jednostavno moramo zabilježiti kako bi i o nama mogli jednoga dana pisati, pjevati pjesme, pričati le-gende, a možda skladati i mjuzikle.

Vratimo se godinu dana unazad - kada je grom točno u sedam sati udario u sat na Crkvi sv. Antuna Padovanskoga i zaustavio ga, a junačka tamburaška družina to prihvatila kao znak za početak rada tam-buraškog orkestra! Kroz cijeli kolovoz svakodnevno smo vježbali po najvećim ljetnim vrućinama, jer je natjecanje u njemačkom gradu Böselu bilo zacrtano za početak rujna. Treće mjesto i 103. nagradu krva-vo smo izvojevali o čemu više pišemo na sljedećim stranicama.

Povratak s tako zahtjevnog životnog sučeljavanja (3000 km), smislom sinkroniciteta bio je naravno predodređen savršenom harmonijom Svemira, dan prije rođendana naše Theodore Dore Pejačević. Uz lagani „boselski“ domjenak s Našičanima i medijima koji nas prate održano je predstavljanje prvog broja publikacije (ne volim ovu tuđicu kao i riječ prezenta-cija jer nisu u vibraciji hrvatskog svetog pisma).

Ljubav klavirista iz zemlje izlazećeg sunca - Japa-na za Dorinom pijanističkom literaturom također je nezaobilazna tema ovog broja - jer ako netko svira i promovira glazbu naše Dore po cijelom svijetu, di-gitalizira cijeli njezin opus i još bez putnih troškova i honorara doplovi u Našice - zasigurno mora imati našu potporu!

Cijela školska godina, pod motom 25. godina Odjela tambure – 105. nagrada bila je titrana pre-ma zaokruženom natjecateljskom kvintnom krugu. Energija koja je pokrenuta iz jedne točke materijali-zira se ako su sudionici svjesni projekta i ako nijed-

Osnovna glazbena škola Kontesa Dora NašiceTamburaško društvo Dora Pejačević Našice

Zavičajni muzej NašiceHrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice

3tragovima prve hrvatske skladateljice

Riječ urednika

Germanske legende uzdižu njemački nacionalni ponos, a naše

hrvatsko-povijesne još uvijek nas dijelenom mišlju, riječju ili dijelom ne ugroze harmoniju koja to podupire.

Tako je komorni tamburaški sastav naše škole ponovno osvojio prvu nagradu na državnom na-tjecanju u Opatiji. Uz 3. mjesto u Njemačkoj ovom uspješnicom materijalizirali smo 104. nagradu Odje-la tambure koja je bila „katapult“ prema MFHTG-e u Osijeku gdje smo i zaokružili natjecateljsku legendu 25. godina – 105. nagrada.

Dragoljub Siljanoski, neslužbeni fotograf naše škole i društva okitio se Godišnjom nagrada Johann Kohlhoffer za filantropa godine, a ravnateljica mu-zeja prof. Silvija Lučevnjak županijskom nagradom. Naša vokalna solistica i sopranistica Antonija Dunj-ko pobjedom je na natjecanju u Slovačkoj potvrdi-la kako s našim tamburaškim orkestrom nastupaju samo najbolji. Ponosni smo i na 1. mjesto naše ne-kadašnje učenice Ane Kozine na natjecanju „Europa u školi“. Sve je moralo završiti tamo gdje je i počelo - nagradama grada Našica u Odjelu tambure naše škole i Deanu Kopriju, djelatniku ovog odjela za uspješnice koje nadilaze razumske pedagoške okvire.

Veliki iskorak u natjecateljskim vodama učinili su svi odjeli o čemu detaljnije donosimo „štoriju“ u ovom broju.

Popis svih učenika koji su imali zadovoljstvo u pisanju povijesti 25 - 105 je također u ovom broju. Siguran sam kako njihova duša putem hrvatskih sve-tih tambura zatitrana prema višim frekvencijama i da je ljubav emocija koja ih vodi kroz život.

Nezaobilazno se moram prisjetiti početaka rada odjela tambure i sijedih kosa na glavama koje su imale intuiciju uvođenja tambure u djelatnost škole i prije službenih planova i programa koji su to trebali podupirati. Dva su čovjeka koje moram apostrofirati u cijeloj pripremi projekta razotkrivanja tambura, a to su stari kulturni djelatnik Zvonimir Brdarić i nje-gov bratić Radovan Brdarić - autor tamburaške po-četnice po kojoj još i danas djelomično radimo. Ne

smijem zaobići moju suprugu Marinu koja je prva, kao nekadašnja sviračica mandoline, pohađala tam-buraške seminare i prvu nastavnu godinu ih preda-vala. Moja malenkost uključila se tek drugu godinu, kada sam kao pasivna pratnja supruzi osvijestio u sebi moć i mogućnosti svetih tambura. Nastavili smo ih titrati u HKD - Lisinski Našice gdje je supruga pa-ralelno vodila pjevački zbor društva koji je dovela do vrha hrvatskog zbornog pjevanja, a ja sam kao tenor, voditelj orkestra i dopredsjednik vukao društvo u nezaboravne koncertne avanture koje je Zvonimir Brdarić u svojoj povjesnici „HPD - HKD Lisinski - Kronika rada društva“ apostrofirao kao najsadržaj-nije. HKD Lisinski je smješten u mojoj duši i nitko ga ne može iščupati van, jer sam u njemu krvario od 1986. do 1998. godine što se može pročitati u kronici neponovljivog Zvonimira.

Na kraju, kao zaključak, o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – nogometu.

Do 1986. godine aktivno sam igrao nogomet za selo mog odrastanja - Laslovo, a do prije godinu dana s mojim najboljim prijateljima rekreativno po-bjeđivao u nogometnim sučeljavanjima. Imam po-prilično nogometnog staža pa si uzimam za pravo analizirati junačku pobjedu njemačke reprezentacije na posljednjem Svjetskom prvenstvu, ali i drugim sportskim nadmetanjima, a još više u ekonomskim kulturnim i inim srazovima. Germanske legende uz-dižu njemački nacion, a naše hrvatsko - povijesne još uvijek nas dijele.

Povijest moramo zapisati, što je želja uredništva ove publikacije, a zatim se okrenuti građenju bolje-ga svijeta. Mi naravno kroz pedagoško, kulturno i umjetničko djelovanje jer ...

... “u početku bijaše Riječ”, a Riječ je ljubav, ener-gija, frekvencija, GLAZBA!

P.S. Riječ urednika pisana u titrajima hrvatskog Svetog pisma.

4 KONTESA DORA PEJAČEVIĆ

Daniel Kopri: MEMORIJAL DORE PEJAČEVIĆ I GLAZBA U MISIJI „OČOVJEČAVANJA“ LJUDI

Zašto Japanci vole našu Doru?Kako razumski objasniti nekadašnjim učenici-

ma našičke gimnazije ili slučajnim prolaznicima, koji s tugom u očima gledaju fasadu dvorca Marka Pejačevića, brata naše Dore, da je u njemu zatitran takav glazbeno – pedagoški život koji nadilazi ne samo njegov vanjski izgled 110-godišnjaka, nego i shvaćanje smisla postojanja dva našičko – slavonsko - hrvatska brenda: Osnovnu glazbenu školu Kontesa Dora i Tamburaško društvo Dora Pejačević Našice.

Kako je i zapisano u nekim medijima o ovim pedagoško – kulturnim fenomenima da „sva velika djela čovjeka nastaju u patnji, a ne blagostanju“, po-tvrđuju iste u životnoj praksi!

Uz redovitu glazbeno – pedagošku naobrazbu koja mladim naraštajima otvara prve svjesne doti-caje s „kraljicom“ svih umjetnosti – glazbom, stalna koncertna događanja zadivljuju sve koji prate našič-ku koncertnu scenu.

Školsku 2013./2014. godinu svojom su otvorenom ljubavi prema klavirskoj literaturi Dore Pejačević potvrdili i ispunili japanski pijanisti: Tomohiro Ada-chi, Keiko Nisitze i Yoko Mishi. Vjerujem kako su japanski glazbenici, kao i mnogi prije, ne samo pu-tem osam naslova pojedinih skladbi Dorinih mini-jatura iz ciklusa „Život cvijeća“, koje su svi i izvodili (Visibaba, Ljubice, Đurđice, Potočnice, Ruža, Crveni karanfil, Ljiljani i Krizanteme), nego i glazbeno – vi-bracijskim porukama dotaknuli sami smisao života koji nam je velika žena umjetnica ostavila u nasljeđe!

Sjediti u parku između dva hrasta s pogledom na oba dvorca, jezero s otokom ljubavi i paviljonom predstavlja božanski mir koji otvara spoznaje. Poni-znost prema Dorinoj glazbi s kojom su otvarali sva vrata u glazbenim prostorima dvoraca našega grada je škola iz koje trebamo svi učiti. Koncertna dvora-na u dvorcu Marka Pejačevića je u bolnom stanju. Novi koncertni klavir je jedina svjetla točka koja zamagljuje pravo stanje. Veliki umjetnik je jedno-stavan čovjek koji osjeti dušu sugovornika, pa nitko od prošlogodišnjih sudionika Memorijala Dore Pe-jačević nije imao zamjerke na ograničenja s kojima se susrećemo.

Treba li jednostavno pustiti neka kulturna de-volucija završi započeti posao ili se treba još žilavije oduprijeti u suženim nametnutim okvirima?

Toliko prekrasnih kulturnih sadržaja smo iznje-drili prošle godine unatoč financijskim i mnogim drugim ograničenjima koja su zasigurno za lokalne sportske udruge smiješne.


Uz već ponosno apostrofirane japanske pijaniste, zaljubljenike u glazbu naše Dore, neizostavno mora-mo „zaboldirati“ koncert našeg renomiranog violini-ste Anđelka Krpana i klaviristice Renate Hil, koji su Našičane zadivili nadahnutim interpretacijama Do-rine, ali i Beethovenove D – dur sonate, uz naravno nekoliko BIS skladbi.

Autorski koncert mladih osječkih skladatelja, učenika glazbene škole Franje Kuhača i studenata Umjetničke akademije Osijek bio je „šlag na torti“ čiji je smisao složen s motivom: „Budući skladatelji u posjetu prvoj hrvatskoj skladateljici“.

Mentor svim mladim skladateljima naš je emi-nentni profesor Davor Bobić, koji je ushićen našič-kom glazbenom scenom, predložio svoje sudjelova-nje u pripremi međunarodnog klavirskog natjecanja „Dora Pejačević“ o kojem sam pisao u prvom broju tiskovine.

Treba se postidjeti vanjskog izgleda dvorca i par-kinga ispred njega, koji je u kišnim vremenima sa-vršen za kupalište svinja, opasanog ciglastim zidom koji na vizualni kontakt dovodi u stanje depresije, koncertne dvorane s drvenarijom iz prošle države, otvorenim žaruljama koje ministarstvo više neće to-lerirati, tepisonom na podu koji nitko ne bi želio ni u svojoj kući… To su sve razlozi koje ne možemo nositi

sami na leđima, naravno uz financije, i upustiti se u predloženi nam sraz najboljih pijanista.

Dva velika koncerta su u pripremi – čuvenoga gi-tariste Viktora Vidovića i, ponovo, japanskog umjet-nika Tomohira Adachija koji je u samo godinu dana izrazio ponovnu želju susreta s Dorom, našičkim slušateljima i nama kao organizatorima.

Vjerujemo kako će Našičani koncertnu dvoranu OGŠ Kontesa Dora kao i na prijašnjim takvim sadr-žajima ispuniti do posljednjeg mjesta i zanemariti gore osviješten križ koji sve teže nosimo na leđima!

Predsjednik Tamburaškog društva i manifestacije Memorijal Dore Pejačević - Našice

Daniel Kopri

Djeca Marka i Marije Pejačević pred južnim pročeljem (danas ulaz u OGŠ Kontesa Dora), slikano 1912.


Povodom 20. godišnjice diplomatskih odno-sa Hrvatske i Japana u Koncertnoj dvorani Osnov-ne glazbene škole “Kontesa Dora” klavirski koncert održao je japanski pijanist Tomohiro Adachi. Bio je to još jedan sadržaj u sklopu ovogodišnjeg Memori-jala Dore Pejačević, a program je počeo u četvrtak u popodnevnim satima kada su gosti iz Japana, pred-stavnici Glazbene škole i drugih našičkih institucija posjetili Dorin grob gdje su položili cvijeće i upalili svijeće.

Obilazak Našica nastavljen je posjetom Dorinom paviljonu gdje je, na otvorenom, za goste bio orga-niziran ručak te razgledanje Zavičajnog muzeja Na-šice. Ravnateljica Silvija Lučevnjak goste je provela kroz Muzej, a posebno zanimljivo bilo je u Dorinoj spomen sobi. Tomohiro Adachi odsvirao je dvije

Dorine skladbe na njenom klaviru što je bio veliki doživljaj i za njega, ali i sve koji su se u to vrijeme zatekli u dvorcu.

Glavni događaj bio je svakako koncert u koncer-tnoj dvorani Osnovne glazbene škole. Sve uzvanike i posjetitelje, na početku je pozdravila ravnatelji-

ca Osnovne glazbene škole Kontesa Dora, Marina Kopri. Predstavila je ukratko Tomohira Adachija te pojasnila kako je došlo do ove suradnje i koncerta u Našicama. Na programu su bila djela Dore Pejačević, Božidara Kunca i Ive Josipovića te nekoliko japan-skih skladatelja. Kvalitetu Tomohirova muziciranja potvrdio je dugotrajan pljesak te bis kojeg je odsvi-rao na oduševljenje našičke publike. U sjećanje na našički koncert, ravnateljica Glazbene škole Marina

Robert Rigo: 20. obljetnica diplomatskih odnosa Japana i Republike Hrvatske

Klavirski koncert Tomohiro Adachi


Kopri Tomohiru je uručila poseban dar: vazu izrađe-nu u keramici, rad umjetnika u ovogodišnjem sazivu Kolonije umjetničke keramike Hinko Juhn. Na vazi su glagoljicom ispisana imena Tomohira Adachija i svih gostiju iz Japana koji su jučer bili u Našicama. Među uzvanicima bili su pročelnik za prosvjetu, kul-turu sport i tehničku kulturu Osječko-baranjske žu-panije Andrej Bičaki i potpredsjednik Gradskog vije-ća Grada Našica Hrvoje Šimić.

Program je završio koncertom Tamburaškog or-kestra u hotelu Park pod nazivom Sakura - trešnjin cvijet. Goste je pozdravila ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice Silvija Lučevnjak. Sakura je u Japanu blagdan prirode koji na poseban način slavi trešnjin cvijet. Posebna povezanost Japanaca i prirode je ne-što doista iznimno, ali i tu možemo potražiti pove-znicu prema nama, prema Hrvatskoj i Dori Pejačević - rekla je Silvija Lučevnjak. Dora je iza sebe ostavila sjajan ciklus ‘Život cvijeća’, i sama je doživljavala pri-rodu i cvijeće i zanimljivo je da je zadnji cvijet iz tog ciklusa krizantema - cvijet japanske carske kuće.

Tamburaški orkestar je gostima iz Japana pripre-mio malo iznenađenje odsviravši skladbu Sakura, a na programu su bile i druge pjesme iz poznatog repertoara našičkih zlatnih tamburaša: od klasike i rocka do slavonske tradicionalne glazbe.

U programu su nastupili solisti Antonia Dunjko, Kristina Brkić, Dubravka Pernicki, Mario Huj, Dean Kopri i Andrea Kopri Lončarić te članovi zbora Ad Libitum.


Silvija Lučevnjak

Uz koncert Yoko Nishii u Spomen-sobi Dore Pejačević

U Spomen-sobi Dore Pejačević u Zavičajnom muzeju Našice održala je u nedjelju, 13. srpnja 2014. godine cjelovečernji klavirski koncert japanska pi-janistica Yoko Nishii. Rođena je u gradu Ise, Japan. U dobi od četiri godine počela je učiti svirati klavir pohađajući privatne satove kod profesorice Mitsuko Tomio. Od 1986. godine učila je kod prof. Naofumija Kaneshigea, a od 1991. do 1996. godine kod profe-sorice Kyoko Ogawe. Od 1996. godine svoje znanje sviranja stjecala je kod prof. Hitoshija Kobayashi-ja, profesora na “Umjetničkoj akademiji” u Tokiju (Tokyo University of the Arts). Godine 1994. upisuje poznato privatno Sveučilište Keio u Tokiju, gdje je diplomirala studij francuskog jezika i književnosti 1998. godine.

Nakon toga dolazi u Hrvatsku, gdje upisuje Viso-ku školu za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lo-

vranu s punom stipendijom u trajanju od 2 godine. U samo dvije godine završava četverogodišnji studij u klasi prof. Evgenija Zarafiantsa. Diplomirala je u ruj-nu 2000. godine, a akademsku godinu 2000./2001. provela je na poslijediplomskom studiju kod istog profesora. Istovremeno radi kao asistentica obligat-nog klavira u istoj ustanovi, gdje često korepetira majstorske tečajeve flaute prof. Pierre-Yves Artauda iz Pariza. Magistrirala je u srpnju 2001. godine. Od 2001. do 2003. godine asistentica je prof. Zarafiantsa na Visokoj školi “Ino Mirković”, a od 2005. do 2007. usavršava se kao stipendistica japanske vlade na po-slijediplomskom studiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, također u klasi prof. Zarafiantsa.

Laureat je i finalistica brojnih međunarodnih natjecanja: Međunarodnog natjecanja mladih tale-nata u interpretaciji “Comune di Pianello Val Tido-


ne” u Italiji, 2000.(1. nagrada), Concorso Internazi-onale di Musica u Manerbiju, Brescia, Italija, 2000.(1. nagrada), 2. Međunarodnog natjecanja “Ignacio Cervantes” u Havani, Kuba, gdje je svirala s Kuban-skim nacionalnim simfonijskim orkestrom, 2003.(finalistica), 5. Međunarodnog glazbenog natjecanja “Johannes Brahms” u Alessandriji, Italija, 2003.(2. nagrada), 5. Međunarodnog pijanističkog natjeca-nja “Anton Rubinstein” u Alessandriji, Italija, 2003.(3. nagrada i posebna nagrada “Anton Rubinstein”), 1. Međunarodnog glazbenog natjecanja “Citta di Pa-dova” u Padovi, Italija, 2003.(1. nagrada), 13. Među-narodnog pijanističkog natjecanja “Sergei Rachma-ninov” u Morconeu, Italija, 2003.(3. nagrada), itd.

U Hrvatskoj je održala brojne zapažene solističke recitale, a nastupala je i u Italiji, Sloveniji i Japanu. U ožujku i lipnju 2001. godine nastupala je sa Zagre-bačkom filharmonijom u Opatiji i u Zagrebu.

Ustrajno radi na istraživanju i promoviranju skladatelja i glazbe iz Hrvatske te područja bivše Ju-goslavije. Godine 2012. održala je čitav niz recitala, na kojima je izvela cijelokupan klavirski opus Dore Pejačević, a u sklopu projekta Kulturni prijenos od Isa do svijeta, u japanskom gradu Ise.

Od 2014. godine predaje na “Umjetničkoj akade-miji” u Aichiju (Aichi University of the Arts), u Japa-nu.

Do njenoga je koncerta u Našicama došlo zahva-ljujući prvenstveno zalaganju g. Dražena Švagelja iz Vinkovaca, uglednom članu vinkovačkog Ogranka Matice hrvatske, koji je pijanistici dan ranije orga-nizirao i nastup u Vinkovcima. U Našicama je Yoko izvodila isključivo djela Dore Pejačević, a na progra-mu su bila njena Maštanja, Četiri skladbe za glaso-vir, Dva intermezza, Dvije skice za glasovir, Cvjetni vrtlog, Dva nokturna i Sonata za glasovir u b-molu. Čak su i dva bisa bila u znaku Dorine glazbe. Nakon uspjelog koncerta za umjetnicu i sve nazočne u pro-storu izložbenog salona Zavičajnog muzeja Našice organiziran je prigodni “glazbeni domjenak”, odno-sno kraći glazbeni program u izvođenju Tamburaš-kog orkestra “Dora Pejačević” i tako ostvaren još je-dan uspjeli spoj hrvatske i japanske kulture, a tako su se domaćini ujedino i zahvalili umjetnici na velikim naporima u promicanju lika i djela naše prve moder-ne hrvatske skladateljice u Japanu i svijetu.


Željka Povreslo: Uz koncert japanske pijanistice Keiko Nishizu

Postaju li Našice zanimljive gostima s dalekog istoka?

Mali slavonski gradić koji je svoje mjesto prona-šao na proplancima Krndije, živi svoj život. Ponekad smireno, a ponekad napeto. Svojski se ovaj grad tru-di pronaći svoje mjesto u moru većih i jačih gradova i/ili onih turističkih. I unatoč svih politika i državnih (ne)uspjeha, Našice uspijevaju pronaći smisao svoga postojanja.

Nije to neko turističko sjedište, ali svako malo neki putnik „zaluta“ ovamo, što zbog posla, spor-ta ili pak glazbe. Ima i onih koji u Našice „zalutaju“ namjerno, što je slučaj s našom gošćom iz dalekog Japana, Zemlje izlazećeg sunca. Nedavno su Našice posjetili japanski prijatelji u sklopu obilježavanja obljetnice Hrvatsko - japanskog prijateljstva. Mladi pijanist koji je studirao u Zagrebu, Tomohiro Adac-hi, tom je prilikom održao koncert u dvorani Osnov-ne glazbene škole Kontesa Dora.

Nekoliko tjedana kasnije u Našice stiže još jedna pijanistica izravno iz Tokya. Otkuda najednom zani-manje za Našice? Odgovor leži u Dori Pejačević, na-šičkoj skladateljici čija su djela sve poznatija diljem svijeta, pa tako i u Japanu. Samozatajna Keiko samo-inicijativno je odlučila doći posjetiti grad u kojem je rasla Dora Pejačević čija djela i sama svira. Najdraža joj je Dorina zvirka skladbi „Život cvijeća“.

Keiko svira klavir od svoje treće godine. Diplo-mirala je kao pijanist na „Tokyo University of Arts“.

Pobjedila je na glazbenom natjecanju Japanskog društva glazbenih umjetnika („All Japan Musician Association“). Prošla je audiciju „Japanske među-narodne lige umjetnika“ te je poznata kao solistica i korepetitorica. Osim klasične glazbe, Keiko svira i japansku suvremenu glazbu koja se našičkoj publici okupljenoj na njezinom koncertu posebno svidjela.

Da se vratim na početak i sam dolazak Keiko u Našice koji je isprva trebao biti isključivo turistički, a na kraju se pretvorio u više od pukog turističkog posjeta. Naime, Keiko je poželjela odsvirati nekoliko skladbi našičkoj publici, a da bismo joj tu želju ostva-rili angažirali smo Osnovnu glazbenu školu Konte-sa Dora, koja se svojski potrudila biti domaćin još jednom glazbenom gostu. Moram pohvaliti Keiko koja se usudila doći sama autom iz Zagreba u Našice. Dan ranije je dvanaest sati putovala iz Japana da bi prvi puta posjetila Hrvatsku i Našice. Nakon prijave u hotel upoznala se s gospođom Marinom Kopri i ostalima iz škole, te smo je odveli do Dorinog groba i kapelice. Uspjela je vidjeti i našički muzej te perivoj, nakon čega je uslijedila kratka priprema za koncert, a potom i sam koncert. Svirala je Bacha, s posebnim žarom skladbe Dore Pejačević, suvremenu japansku glazbu, nekoliko francuskih skladatelja te je za kraj kao iznenađenje ostavila „Claudine“ koju u originalu izvodi Maksim Mrvica.

Gospođa Marina Kopri joj je u ime Glazbene ško-le poklonila Dorin portret te dvije boce vina, a vje-rojatno i nezaboravan dan. Gospodin Srećko Perko-vić također je poklonio jedan suvenir za uspomenu. Nakon koncerta, Keiko je stigla i na otvorenje izlož-be stare foto opreme, računala i fotografija „Od cr-no-bijelog do digitalnog doba“. Probala je i jesenske grickalice (pečeno kestenje) koje su joj se svidjele te poznatu kremšnitu u još poznatijoj slastičarnici.

Nadam se da će Keiko upamtiti Našice i Hrvatsku samo po dobrome. Hvala Keiko na koncertu i svima koji su pomogli da se on ostvari.


Emin Osmanović i Nataša Bučić

51. Eurobösel – junački podvig – devet nastupa i treće mjesto na natjecanju

Na sam dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju - zajednicu kulturnih, ekonomskih i drugih teško spojivih posebnosti naroda, dobili smo poziv da kao jedini predstavnici Lijepe naše sudjelujemo na 51. po redu međunarodnom natjecanju na sjeveru Njemač-ke.

Prihvatiti tako složenu organizaciju, i to počet-kom ljeta kada su djelatnici institucija od kojih smo očekivali novčanu potporu na godišnjim odmorima, bilo je ravno nemogućem, ali ipak smo skupili snage i krenuli u taj junački pothvat. Nakon naše potvrde sudjelovanja na festivalu - od organizatora smo do-bili informaciju kako će upravo zbog našeg gostova-nja na otvorenje festivala biti pozvan zamjenik mi-nistrice kulture, gospodin Berislav Šipuš. To nam je bio vjetar u leđa i iskra koja nam je dala nadu i vjeru kako se moramo uputiti u ovu životnu avanturu i da će sve ostalo tijekom priprema sjesti na svoje mjesto.

Uvijek sam se divio prof. Danielu Kopriju, čija „intuitivna prosudba“ rješava nedoumice oko poje-dinih projekata koji uvijek „vise“ zbog pomankanja financija. Ova godina za naš orkestar je bila prebo-gata o čemu pišemo u ovome broju publikacije, a ja sam ponosan što sam sudjelovao i dao svoj doprinos gotovo u svemu.

Pa krenimo redom...

Gotovo cijeli kolovoz smo svakodnevnim proba-ma pripremali orkestar za natjecanje i revijalne na-stupe, a zbor „Ad libitum“ je s pripremama krenuo malo kasnije zbog godišnjih odmora.

U poslijepodnevnim satima, 4. rujna 2013. godine, 70-tak mladih ljudi, profesora i solista, s osmijehom na licu i uz ispraćaj roditelja i prijatelja, krenulo je velikim autobusom na putovanje dugo 1 500 kilometara...

U Njemačkoj, u predivnom malom gradu Böse-lu, imali smo smještaj u teniskoj dvorani gdje smo boravili tih dana i svi zajedno spavali na zračnim madracima i u vrećama za spavanje. Smještaj je bio zanimljiv jer smo stalno svi bili na okupu i družili se. Teniski tereni, velika gostinjska blagovaonica, kreve-tići na napuhavanje, natkrivena terasa sa stolovima i prekrasno prirodno okruženje je životno iskustvo koje ti daje samopouzdanje da u takvim uvjetima čo-vjeku otvorene duše može biti lijepo.

Prehrana tih dana i nije bila toliko loša unatoč tome što je svaki dan bila potpuno ista, pa smo već znali unaprijed što će biti za doručak, ručak i večeru. No nismo mi prevalili toliko kilometara da bi se žalili na hranu...


Naša misija bila je, kako i sam profesor Kopri uvi-jek ponavlja: „Hrvatske svete tambure u našoj duši“, želimo predstaviti i vama. Tako je i bilo...

Cjelovečernji koncert uklopljen u ceremoniju svečanog otvaranja 51. Eurobösela, uz nadahnut go-vor našeg doministra, glazbenika Berislava Šipuša čije su oči otkrivale zadovoljstvo našim nastupom, bio je prvi korak naših događanja. Atraktivni solisti: Antonia Dunjko, Kristina Brkić, Kristina Minarik, Tatjana Pernicki, Dean Kopri, Mario Huj, Kruno Mihaljević, Marko Galetić, Rajko Lončarić i Andrea Kopri-Lončarić, doslovno su zapalili slušatelje. Vr-hunac glazbenog programa bila je posljednja skladba „Ein bisschen Frieden“ s kojom su Njemci prije više od 30 godina pobijedili na Euroviziji.

Tako je sve započelo, a naše tambure su zatitrale dušu svakog prisutnog slušatelja te večeri.

Koncertom nacija u kojem su sudjelovali svi su-dionici festivala, ponovno smo ispraćeni ovacijama kao i zbor „Ad libitum“ koji je u tih nekoliko dana uknjižio čak pet nastupa.

Posebno emotivan nastup održali smo u katolič-koj crkvi u centru Bosela. „Ad libitum“ je izveo dva hita iz svjetske duhovne literature, a naš orkestar, naravno, dvije skladbe Dore Pejačević.

Biti na misi na njemačkom jeziku, a moliti se na hrvatskom, spoznaja je koja nas uvjerava da smo mi svi ljudi i djeca jednog Stvoritelja.

Zadnji dan našeg gostovanja, u poslijepodnev-nim satima, prije našeg povratka kući, odigravala su se natjecanja, ono zbog čega smo i došli. Bili smo vidno umorni pa čak ni generalna proba nije imala smisla što je dokazala izjava mladog tamburaša Luke Kolarića koji je u jednom trenutku zapitao profesora Koprija: “Da li smo mi svi poludjeli?”

Takvo pitanje iskrenog djeteta izazvalo je opći smijeh i to raspoloženje nas je držalo sve do kraja natjecanja.

Natjecati se u velikom prostoru bez akustične probe, s umornim tamburašima i osvojiti treće mje-sto u srazu s velikim orkestrima i drugim instrumen-tima pravi je podvig!


No ta nagrada nije jedina koju smo osvojili. Tako veliki broj orkestara okupio je i izvrsne dirigente, a naša profesorica Marina Kopri, treći je najbolji diri-gent na tom natjecanju!

Proglašenje rezultata dočekali smo, naravno, u svom elementu i s hrvatskom zastavom koju je Go-ran Ivanišević nosio na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni.

Nakon proslave rezultata i slikanja s peharom, euforični smo se vratili u “hotel s 5 zvjezdica” i po-čeli sa spremanjem stvari i utovarom instrumenata i putnih torbi u autobus i pored toga, psihički smo se pripremali na put dugačak 1 500 kilometara do Lije-pe naše.

“Je li to sve vrijedilo?“ - pitanje je svakog sudioni-ka ovako značajne promidžbe kulture našega naroda i našega grada. Svi se slažu da je vrijedilo otići i dati sve od sebe da uspijemo u namjeri da budemo što bolji na natjecanju u velikoj konkurenciji, i to nam se i ostvarilo.

Kakve smo reference utisnuli znaju samo organi-zatori i mi, a to dokazuje nova pozivnica na ovako veliki događaj i ove godine, ali junaci su umorni i ne-kad treba znati stati i smiriti dušu.

Zahvaljujemo se: Ministarstvu kulture RH, Osječko-baranjskoj županiji, Gradu Našicama i svim malim, ali velikim donatorima koji su potpomogli ovaj junački podvig - 51. Eurobösel.


Marina Kopri: Našička glazbena škola i ove godine zatrpana nagradama

Blještava uvertira za svečano obilježavanje Dorinog 130. rođendana i 30 godina glazbene škole

Glazbena škola u Našicama utemeljena je 1985. godine prilikom obilježavanja 100. godišnjice rođe-nja prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pejače-vić. Na čelu organizacijskog odbora proslave bio je naš uvaženi dirigent prof. Anton Petrušić koji je tada isticao da svaka ovakva manifestacija mora iza sebe ostaviti trajnu vrijednost, a to je upravo glazbena škola u Našicama.

Velike želje koje su tada bile proročki odaslane ostvarile su se samo kroz predani rad profesora škole i njihovih vrijednih učenika, dok je pitanje daljnjeg razvoja škole kroz otvaranje novih odjela i srednje škole ili rješavanja pitanja prostora pa i doma kultu-re zaustavljeno.

Učenici i profesori Osnovne glazbene škole Kon-tesa Dora iz Našica i ove su školske godine polučili pregršt nagrada na regionalnom, državnom i me-đunarodnom nivou natjecanja pa je po ustaljenoj praksi upriličena svečana dodjela diploma, pohval-nica i poklona. Podjelom svjedodžbi učenicima za-vršnog šestog razreda profesori su se oprostili s još jednom generacijom učenika i naravno fotografirali za uspomenu. Kao poklon za sjećanje na šest godina zajedničkog življenja dodijeljeno im je notno izdanje himne glazbene škole u kojoj su fotografije s njiho-vih nastupa. Svi učenici, korepetitori i mentori, kao i profesori koji su dodatno sudjelovali kao solisti uz tamburaški orkestar darivani su keramičkom šali-com na kojoj je otisnut logo glazbene škole. Skro-man poklon, ali primjeren financijskim mogućnosti-ma škole.

Natjecanje, ta iskonska potreba čovjeka za do-kazivanjem osobnih sposobnosti i statusa u društvu kroz povijest ljudskog roda je mjerilo uspješnosti koje je nerijetko popraćeno i adekvatnom nagra-dom. Mlada osoba stavlja osobnost naspram svoje nadarenosti i marljivosti, a emotivni nagon provjeri činom stvaralaštva i ocjene, ne samo umjetničkog dosega i učenja nego i izazovima života.

Tajnik ovogodišnjeg 51.i 52. natjecanja u orga-nizaciji HDGPP-a, Josip Burjan, piše: “Natjecanja upućuju sve sudionike na privikavanje stalnom usavršavanju… natjecanje je prilika za pobjeđivanje samoga sebe… natjecanje je revija izvrsnosti učeni-ka, studenata, pedagoga, koreografa i korepetito-ra… natjecanje je objava slobodne stvaralačke snage ljudskog uma… natjecanje je u neprocjenjivoj peda-goškoj koristi koju rad i priprema programa donosi svakom sudioniku… natjecanja su nove spoznaje, prijateljstva i druženja uz glazbu i ples… natjecanja su moćan poticaj te su znatno pridonijela poboljša-nju kvalitete školovanja… natjecanje je rasprava na okruglim stolovima, osobnim konzultacijama i pre-davanjima s pedagoško-didaktičkom tematikom… natjecanja su doprinos očuvanju kulturne baštine i upoznavanju hrvatske (i ne samo hrvatske) glazbene povijesti (skladbe hrvatskih skladatelja su obavezne za svako natjecanje u izboru programa)…. Natjecanja uvijek završavaju koncertom, Završnim koncertom najboljih na ponos glazbenom i plesnom obrazova-nju, perjanici javne djelatnosti”.

Prešućivanjem svih navedenih činjenica bio bi griješan propust jer odavno je općeprihvaćeno kao spoznaja da bez našeg područja, to jest bez glazbe-no-plesnog odgoja i obrazovanja ne bi bilo ničega: ni koncerata, ni opernih i baletnih predstava, ni glazbe-nih festivala bilo koje vrste, ni skladatelja, ni izdava-ča nota i tako dalje i tako dalje… I na ovogodišnjim natjecanjima i naši mali glazbenici otkrili su svoja postignuća u svojem izričaju, a to je najveća zahvala našim vrijednim pedagozima za ustrajnost i ljubav prema njihovom plemenitom pozivu.

Svim sudionicima regionalnog, državnog i me-đunarodnog natjecanja iskrene čestitke.

Osim na natjecanjima svi odjeli glazbene škole ove godine su uspješno predstavljali našu školu na smotrama, festivalima, susretima glazbenih škola, glazbenim tjednima…na Javnim satovima pred rodi-teljima…


51. EURO GLAZBENI DANI U BŐSELU - MEĐUNARODNO NATJECANJE ORKESTARA I MAŽORETKINJA

Bösel, Njemačka, 4. - 9. rujna 2013.

1. Tamburaški orkestar je osvojio 3. mjesto u A kategoriji orkestara sa ukupno osvojenih 107,2 boda (orkestar 53,4 / 8,5 bodova od mogućih 60/10); pehar

Dirigentica: Marina Kopri (dirigentica 53,8 / 8,9 bodova od 60/10)

Članovi Tamburaškog orkestra: Barbara Bistro-vić, Ivona Flam, Dora Kovačević, Tina Mikičić, Tiha Zupčić, Petra Stražanček, Filip Kasapović, Nina Vu-kmirović, Nikolina Pintarić, Katarina Vrekalović, Marin Hasanović, Alen Galinec, Filip Ćurić, Matea Miđić, Nives Lukačić, Kristijan Rajs, Benjamin Čej-ka, Luka Kolarić, Izidora Kovačević, Kristina Puha-nić, Bruno Zahirović, Renato Guljaš, Krunoslav Ive-šić, Ivan Vulić, Ana Jazbec, Emin Osmanović, Marija Benotić, Domagoj Pintarić, Vatroslav Katić, Mihael Katavić, Filip Suk, Krunoslav Mihaljević i Mihaela Bosak.

Pod motom ‘’DOBRODOŠLA HRVATSKA’’ na-stupili su u revijalnom dijelu Tamburaški orkestar OGŠ i TD “Dora Pejačević”, MPZbor “Ad libitum” i solisti: Kristina Brkić, Antonia Dunjko, Kristina Minarik, Dean Kopri, Andrea Kopri Lončarić, Rajko Lončarić, Marko Galetić, Mario Huj i Tatjana Per-nicki na 3 nastupa i na katoličkoj misi u crkvi St.Ce-cilia, Bösel.

Dirigentice: Marina Kopri i Andrea Kopri Lon-čarić

Voditelj orkestra: Daniel Kopri, prof.

51. HRVATSKO DRŽAVNO NATJECANJE UČENIKA I STUDENATA GLAZBE I PLESA

DISCIPLINA: TAMBURAŠKI KOMORNI SA-STAVI 5 – 12 ČLANOVA – I. kategorija, Opatija, 7. prosinca 2013.

2. Tamburaški komorni sastav osvojio je 1. nagra-du s 98,40 bodova

Mentor: Dean Kopri, mag. mus.

Učenici OGŠ – članovi komornog sastava: Ivona Flam, Dora Kovačević, Tina Mikičić, Nikolina Pinta-rić, Alen Galinec, Filip Ćurić, Marin Hasanović, Ma-tea Miđić, Kristina Puhanić, Isidora Kovačević, Ivan Vulić i Renato Guljaš.

52. HRVATSKO REGIONALNO NATJECANJE UČENIKA I STUDENATA GLAZBE I PLESA

DISCIPLINA: DJEČJI VIŠEGLASNI ZBOR – II. kategorija, Našice, 22. veljače 2014.

3. Dječji pjevački zbor osvojio je 1. nagradu sa 92,33 boda

Mentorica i dirigentica: Andrea Kopri Lončarić, mag. mus.

Korepetitor: Dean Kopri, mag.mus.

Učenici OGŠ – članovi dječjeg pjevačkog zbora: Lana Blažević, Lucija Drozd, Leona Čakić, Andrea Hulak, Magdalena Kubica, Luka Zidar, Fabijan Br-kić, Laura Špek, Lada Šteher, Ivan Damjanović, Karla Žiha, Stela Perković, Veronika Balentić, Ivan Gregu-rić, Helena Mendroš, Mia Ileš, Sonja Perković, Karla Komak, Lucija Vučemilović Jurić, David Drozdek, Petra Justić, Sara Mendroš, Šimun Nekić, Iva Mihalj, Andrea Rajs i Helena Horvatin.

DISCIPLINA: ROG solo uz pratnju glasovira, II. kategorija, 13. ožujka 2014., Vrbovec

4. JANA KRAJAČIĆ je osvojila 1. nagradu s 93 boda

Mentor: Teodor Sucala Matei,prof.

Korepetitor: Darija Vlajnić, mag.mus.


DISCIPLINA: TRUBA solo uz pratnju glasovira, III. kategorija, 14. ožujka 2014., Vrbovec

5. LUKA VLAJNIĆ je osvojio 1. nagradu s 90,60 bodova

Mentor: Teodor Sucala Matei,prof.


DISCIPLINA:VIOLINA solo uz pratnju glasovi-ra, III. kategorija, 8. ožujka 2014. Velika Gorica

6. LEONA ČAKIĆ je osvojila 2. nagradu s 87,60 bodova

Mentorica: Dubravka Balent, prof.

Korepetitor: Rajko Lončarić, mag.mus.

DISCIPLINA: KLARINET solo uz pratnju gla-sovira, II. kategorija, 10. ožujka 2014., Samobor

7. EJLA PLEMENITI je osvojila priznanje s 60,44 boda

Mentor: Ivan Krajačić, prof.


52. HRVATSKO DRŽAVNO NATJECANJE UČENIKA I STUDENATA GLAZBE I PLESA

DISCIPLINA: DJEČJI VIŠEGLASNI ZBOR – II. kategorija, Primošten, 29. ožujka 2014.

8. Dječji pjevački zbor osvojio je 3. nagradu s 94,33 boda


Mentorica: Andrea Kopri Lončarić, mag.mus.

Korepetitor: Dean Kopri, mag.mus.

Učenici OGŠ – članovi dječjeg pjevačkog zbora: Lana Blažević, Lucija Drozd, Leona Čakić, Andrea Hulak, Magdalena Kubica, Luka Zidar, Fabijan Br-kić, Laura Špek, Lada Šteher, Ivan Damjanović, Karla Žiha, Stela Perković, Veronika Balentić, Ivan Gregu-rić, Helena Mendroš, Mia Ileš, Sonja Perković, Karla Komak, Lucija Vučemilović Jurić, David Drozdek, Petra Justić, Sara Mendroš, Šimun Nekić, Iva Mihalj, Andrea Rajs i Helena Horvatin.

DISCIPLINA: TRUBA – III. kategorija, Samo-bor, 8. travnja 2014.

9. LUKA VLAJNIĆ je osvojio 2. nagradu s 96,20 bodova

Mentor: Teodor Sucala Matei, prof.


DISCIPLINA: ROG – II. kategorija, Samobor, 9. travnja 2014.

10. JANA KRAJAČIĆ je osvojila 2. nagradu s 95,75 bodova

Mentor: Teodor Sucala Matei, prof.

Korepetitor: Darija Vlajnić, mag. mus.

XXXVII. MEĐUNARODNI FESTIVAL HRVATSKE TAMBURAŠKE GLAZBE U OSIJEKU – MFHTG OSIJEK, 24. travnja 2014.

11. Tamburaški orkestar je osvojio Zlatnu plake-tu “Tambura Paje Kolarića” s 98 bodova

Dirigentica: Marina Kopri, prof.

Vokalni solist: Dean Kopri, mag.mus.

Voditelj orkestra: Daniel Kopri, prof.

Učenici i članovi tamburaškog orkestra: Barbara Bistrović, Ivona Flam, Dora Kovačević, Tina Miki-čić, Tiha Zupčić, Petra Stražanček, Filip Kasapović, Nina Vukmirović, Nikolina Pintarić, Katarina Vre-kalović, Marin Hasanović, Alen Galinec, Filip Ćurić, Matea Miđić, Nives Lukačić, Kristijan Rajs, Benja-min Čejka, Luka Kolarić, Izidora Kovačević, Kristina Puhanić, Renato Guljaš, Krunoslav Ivešić, Božidar Černava, Dino Drgalić, Petra Potolovec, Bruno Za-hirović, Mihael Katavić, Filip Suk, Domagoj Pintarić, Krunoslav Mihaljević, Emin Osmanović, Dražen Ko-privčić, Vatroslav Katić i Mihaela Bosak.

8. MEĐUNARODNO NATJECANJE MLADIH PIJANISTA ‘’ZLATKO GRGOŠEVIĆ’’

Sesvete, 12. i 13. svibnja 2014.

Klaviristi, učenici OGŠ Kontesa Dora ostvarili su sljedeće rezultate:

12. PAULA BIJUKLIĆ – 3. nagrada u B kategoriji s osvojenih 13,40 bodova

Mentorica: Darija Vlajnić, mag.mus.

13. SARA MENDROŠ – 3. nagrada u B kategoriji s osvojenih 13,70 bodova

Mentorica: Darija Valjnić, mag.mus.

14. HELENA MENDROŠ – 3. nagrada u B kate-goriji s osvojenih 13,70 bodova

Mentorica: Sanja Vazdar, prof.

15. LUKA ZIDAR – priznanje u C kategoriji

Mentorica: Sanja Vazdar, prof.

INTERNACIONAL MUSIC COMPETITION, “Musiekstraat” – Amsterdam, Niederland

(kao dio većeg umjetničkog udruženja “Broeden-straaten”): natjecanje u internetskom obliku na koji su svoj video uradak poslale učenice u travnju 2014.:

16. LEONA ČAKIĆ, violina, osvojila je Honour diplomu s 88,5 bodova

DISCIPLINA: “Virtuosen”


17. HELENA VULIĆ, violina, osvojila je 3. nagra-du s 90 bodova

DISCIPLINA: “Kleine virtuosen”



Čestitke svim sudionicima natjecanja, a roditelji-ma velika zahvala na podršci i razumijevanju.

Osnovna glazbena škola u Našicama utemeljena je 1985. godine, kao dio obilježavanja 100. obljetnice rođenja prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević čije ime i djela škola pronosi diljem Lijepe naše i šire. Učenici se obrazuju na 11 odjela-instrumenata: tam-bure, harmonika, glasovir, klarinet, saksofon, flauta, truba, eufonij, rog, gitara i violina. Najmlađi poha-đaju glazbenu igraonicu, djeluje dječji pjevački zbor,

tamburaški komorni sastav i orkestar. Ove školske godine nastavu pohađa 168 učenika uz 12 učitelja i 4 nenastavna osoblja.

Od 1993. godine Tamburaški orkestar Osnovne glazbene škole sudjeluje na svim značajnim natjeca-njima i smotrama tamburaške glazbe u Hrvatskoj. Orkestar je snimio tri nosača zvuka na kojima na-stupa s poznatim hrvatskim glazbenicima.

Sudjelujući na gotovo svim natjecanjima tambu-raša u Lijepoj našoj, u kategorijama solo tambura uz pratnju klavira, komornih sastava i tamburaških or-kestara, odjel je uknjižio 105 nagrada! Svakako treba izdvojiti 104. na natjecanju orkestara u Njemačkom gradu Böselu i osvojeno 3. mjesto.

Kao kruna ovako značajnom pedagoškom uspje-hu stigao je i HRT – ov prijedlog za snimanje tri glazbene emisije u ciklusu „Majstori svirači”, što se ostvarilo snimanjem cjelovečernjeg koncerta u maloj koncertnoj dvorani Lisinski u Zagrebu, 30. travnja 2014. „Ponosni smo na naše mlade učenike (sadašnje i nekadašnje učenike glazbene škole) i or-kestar koji zvuči u ponavljanjima svaki puta isto, kao jukebox, ali se u njega, ne ubacuje novac, a trebalo bi. Vokalni i instrumentalni solisti ustaljene su vredno-te našičkog profesorskog i učeničkog kadra koji u ra-zličitim stilovima uvijek iznenade slušatelje!” rekao nam je pročelnik odjela prof. Daniel Kopri!

Domjenak u predvorju dvorane za sve izvođa-če i oduševljene posjetitelje koncerta, u slavonskoj tradiciji, priredili su roditelji učenika Tamburaškog orkestra.


Silvija Lučevnjak, Siniša Zupčić

HKD LISINSKI - uz 125. obljetnicu postojanja i rada

Hrvatsko kulturno društvo „Lisinski“ Našice (dalje u tekstu: Društvo) ove godine obilježava 125. obljetnicu svoga postojanja i kontinuiranog djelova-nja. Može se slobodno reći da je upravo ovo Društvo bilo izvorište njegovanja glazbene kulture ne samo za grad Našice, već i čitav zavičaj. Utemeljeno je 1889. godine, na poticaj učitelja Adama Pakacija i Jo-sipa Štefanovića, općinskog bilježnika Stipe Kovače-vića starijeg te kotarskog pristava Dragutina Mura-ta. Nedavno je u Našičkom zborniku 9, publikaciji Ogranka Matice hrvatske u Našicama, objavljena za-nimljiva informacija da je još 1880. u našičkoj župnoj crkvi nastupilo pjevačko društvo Krndija, pod vod-stvom agilnog gvardijana i župnika Tvrtka (Firmana) Pletikapića. Time je početak organiziranog bavljenja zbornom glazbom u Našicama pomaknuto za jedno

desetljeće unazad, što potvrđuje da se osnutak „Li-sinskog“ dogodio u sredini koja je već imala razvi-jenu kulturu svjetovnog muziciranja. Kroz dugu i bogatu povijest ovoga Društva prelamale su se sve društvene, političke i kulturne promjene koje su obi-lježavale život ljudi na ovome prostoru. To je djelo-mično vidljivo i kroz promjene njegovoga naziva: od utemeljenja do 1950. godine pun je naziv Društva bio Hrvatsko pjevačko društvo „Lisinski“, od 1950. do 1971. godine Kulturno društvo „Vatroslav Lisinski“, od 1971. do 1990. godine Hrvatsko kulturno-umjet-ničko društvo „Lisinski“, a od 1990. do danas Hrvat-sko kulturno društvo „Lisinski“. Bez obzira na nazi-ve, u Društvu se uvijek posebna pažnja posvećivala njegovanju hrvatskog nacionalnog identiteta, a po-sebno zavičajne glazbene baštine. U tom je smislu


i baština prve hrvatske moderne skladateljice Dore Pejačević zauzimala posebno mjesto u djelatnosti Društva. Veza obitelji Pejačević i Društva je već ista-knuta u prikazima povijesti djelovanja „Lisinskog“. Na primjer, 1895. godine Društvo je nastupilo u na-šičkoj crkvi s Dorinom majkom, Elizabetom (Lilom) Pejačević kao solisticom, a 1899. godine zabilježen je nastup Društva u perivoju Dvorca Pejačević, povo-dom velike vrtne zabave u karitativne svrhe, koju su organizirale Lila i njena svekrva Gabrijela Pejačević. Društvo je bilo uz obitelj Pejačević i u najtužnijim trenucima, primjerice nastupilo je na Dorinoj spro-vodnoj svečanosti 1923. godine. Nakon njezine smrti proteklo je više desetljeća u kojima je Dorino stvara-laštvo gotovo potpuno palo u zaborav. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata „Lisinski“ je bilo jedino našičko pjevačko društvo koje je nastavilo s radom. Baština Dore Pejačević se postupno zaboravljala, no unutar Društva još je bilo osoba koje su osobno ili putem članova svojih obitelji njegovali uspomenu na našu prvu skladateljicu. Tako se npr. u dva broja Društvenog lista 1976. godine, posebno vrijedne po-lupublikacije koja je izlazila u okviru Društva, pro-fesor Branko Krmpotić, jedan od najuglednijih čla-nova kolektiva našičke Gimnazije, obratio javnosti s feljtonom o životu Lile Pejačević. Njegov se rad na istraživanju povijesti našičkih Pejačevića nastavljao i dalje, pa je u Društvenom listu iz 1977. (br. 8) obja-

vio i tekst: Dora Pejačević u povodu 50. obljetnice smrti. U skladu s tim nastojanjima, Društvo se ak-tivno uključilo u vrlo opsežne i temeljite pripreme za obilježavanje 100. obljetnice rođenja Dore Pejače-vić, koja se realizirala 1985. godine. U nizu različitih sadržaja Društvo je aktivno sudjelovalo u realizaciji otkrivanja poprsja Dore Pejačević ispred Dvorca te u glazbeno-scenskoj priredbi u perivoju pod nazi-vom Našičani Dori, gdje je nastupio mješoviti zbor i tamburaški orkestar Društva uz solisticu Šteficu Pe-

trušić iz Osijeka. Upravo na temeljima ove značajne manifestacije, u Našicama je zaživjela nova ustanova koja je razinu glazbene kulture u Našicama podigla na višu razinu. Bila je to osnovna glazbena škola, tada još u sastavu Osnovne škole „17. travnja“ u Na-šicama, čije je utemeljenje bilo jedan od ciljeva čel-nih ljudi „Lisinskoga“ duži niz godina (npr. Zvonimir Brdarić i Branko Plechinger). Tako je od 1985. godine počeo „suživot“ dviju najznačajnijih organizacija na području glazbene kulture u našem zavičaju, „Lisin-skog“ i osnovne glazbene škole. Prvi je profesor te škole, Marijan Slakić, uskoro preuzeo i vođenje mje-štovitog zbora Društva, a kasnije će se kao voditelji raznih sekcija Društva javljati i drugi profesori škole (Marina Kopri, Daniel Kopri, Andrea Kopri, Dolores Košćak, Sanja Vazdar).


Nastupi svih sekcija Društva u ovoj su godini po-svećeni značajnoj obljetnici Društva, a ističemo kao najznačajnije sljedeće:

- 13. travnja – župna crkva sv. Antuna Padovan-skog: Koncert korizmenih napjeva Slavonije, Bara-nje i Srijema – pjevačka skupina A sastava folklorne sekcije pod vodstvom Miroslava Šarića

- 11. lipnja – pozornica kod dvorca Pejačević: kon-cert povodom Dana grada – Puhački orkestar Grad-ske glazbe Našice i MPZ HKD-a “Lisinski” pod vod-stvom Ivana Krajačića i Sanje Vazdar

- 15. lipnja – pozornica kod dvorca Pejačević: Dječja smotra folklora i XX. Antunovska smotra fol-klora - nastup svih folklornih sekcija

- 27. lipnja – 46. Ljeto Valpovačko, kapelica sv. Trojstva: Koncert zborova – nastup mješovitog pje-vačkog zbora HKD-a “Lisinski”

- 25. - 27. srpnja – Krvavac /Metković: gostova-nje povodom proslave 25. godina postojanja i rada KUD-a “Župa Bagalović” Krvavac – A sastav folklor-ne sekcije pod vodstvom Miroslava Šarića

Uz ove je nastupe dana 30. travnja 2014. u Izlož-benom salonu Zavičajnog muzeja u Našicama bila otvorena i prigodna izložba povodom 125. godine postojanja i rada HKD “Lisinski”. Do kraja 2014. bit će realizirano još nekoliko aktivnosti u znaku ove obljetnice.


Marija Pepelko i Zvonimir Ljubljanović

DVD Našice - hrabro srce 125 godina kuca za bližnjegaNajuzvišeniji je poziv za

čovjeka ljubiti bližnjega svoga kao sebe samoga. Vatrogasci to najbolje znaju, a razvidno je ta poruka iz njihovog zaštitnog znaka i poslanja njihova zaštit-nika sv. Florijana. Oni su hero-ji u miru, ljudi posebnog kova. Tragom Dorinih riječi, to su

oni koji slušaju kucaje srca drugoga jer imaju osjećaj takta, imaju osjećaj za ljude u potrebi, za bližnjega. Težak je, zahtjevan i opasan njihov posao, ali uvijek su spremni izložiti se požrtvovno, spasilački i sebe-darno vatrenoj stihiji i drugim elementarnim nepo-godama koje ugrožavaju ljudske živote i materijalna dobra. Neki su posao vatrogasca izabrali za svoj ži-votni poziv i odazivaju se zvuku vatrogasne sirene u svako doba. To je zvuk koji nikoga ne ostavlja ravno-dušnim i već 125 godina vapi upomoć.

Zahvaljujući ugled-nim građanima i obrtni-cima, te obitelji Pejače-vić iz koje potječe i prvi predsjednik DVD-a grof Teodor, povijest našič-kog vatrogastva seže u davnu 1888. godinu, kada se Društvo javno-sti predstavilo organi-zirajući zabavu, čiji je prihod bio namijenjen nabavi vatrogasne opre-me, a Kraljevska hrvat-sko-slavonsko-dalma-tinska vlada odobrila je

Pravila Društva. Tako je zaživjela njihova djelatnost i djelotvorna ljubav. Vatrogasci su tihi i vrijedni ljudi koji svakog dana daruju svoje vrijeme, snagu, zdrav-lje, a katkada i život potpuno nepoznatim osobama, ne gledajući pritom na vjerske, nacionalne, rasne ili bilo kakve druge razlike. Oni rade za dobrobit svih

nas ustrajno vjerujući: dobro je činiti dobro! Njihov rad i predanost općem dobru nadilaze granice uma. Doista, samo je srcu vidljivo i znano ono nevidljivo, a sveobuhvatno. Takva je i glazba – nevidljiva lirska paučina između srca i mozga. To je snaga Duha i bo-žanske pronicljivosti, istinska oda životu.

Godine 1991. DVD Našice imalo je Ratno zapovjedništvo (Slavko Zec, Branko Matković, Mirko Hlavati, Jozo Ri-ger i Nikola Divjanović) koje je donijelo plan dje-lovanja u ratnim uvjeti-ma. Vatrogasci su u noći 20./21. rujna uspjeli uga-siti veliki požar na crkvi, nastao u borbi s pripad-nicima tzv. JNA. Gasili su i požar u vojnom sta-

nu punom oružja i streljiva te požar u vojarni. U to vrijeme požari su izbijali skoro svake večeri i pred-stavljali veliku opasnost za građane. Umjesto milo-zvučnih crkvenih zvona odzvanjao je zvuk sirene ko-jom su vatrogasci pozvani gasiti požar na svetinjama našega grada, u obiteljskim domovima. Bezbroj puta čuo se u ovih 125 godina zvuk koji odzvanja u duši tragom gesla: „Vatru gasi, brata spasi“. Svaki grad tre-ba vatrogasce, kao što treba umjetnike, znanstveni-ke, tehničare, radnike, profesionalce, svjedoke vjere,


učitelje, očeve i majke, koji jamče rast osobe i razvoj društva na korist općeg dobra. Pozvani smo na sve-tost i zajedništvo u dobru i u zlu. Različitost poziva određuje područje služenja, upućuje na zadatke koje treba prihvatiti, težak rad koji treba obaviti, odgo-vornost s kojom se treba suočiti. Ni poduzetnost, ni hrabrost ni umijeće nisu (i ne bi trebali biti) put do oholosti, traženje isprazne slave, popularnosti ili osobne koristi. DAR i RAD su anagrami - riječi sastavljene od istih fonema koji se upotpunjuju – povezuje ih ista misao ili jedinstven smisao. Dokaz tomu su i glazbeni počeci puhačke glazbe u okrilju DVD-a te izvrsni nastupi našičkih tamburaša OGŠ Kontesa Dora, Tamburaškog orkestra i glazbenih solista na prigodnim vatrogasnim svečanostima. Va-trogasci su, kao i glazbenici, dobro usklađen orke-star ili vojska spasa. Vodi ih jedinstvena misao: spa-

siti ljudski život i imovinu. Glazbenici su pak spas za našu dušu. Otimaju zaboravu i vremenu ljepotu koja traje vjekovima.

Tijekom 125-godišnjeg postojanja DVD-a Na-šice kao najsjajniji kamenčić u tom mozaiku zrcali se prepoznatljiva odvažnost i hrabrost vatrogasaca, ljudi koji uskaču u vatrenu stihiju, gase požar, za-ustavljaju krvarenja, nose ranjene na rukama, osi-guravaju prostor, doniraju krv, otvaraju svoj dom, dušu i srce nepoznatim ljudima da se spase, smire, oporave. Velika je to djelotvorna ljubav i sebedarje, dokaz organiziranog društva i požrtvovnih ljudi koji promiču poruke mira, samokontrole i solidarnosti. Svijetu je potrebna ljubav koju članovi DVD-a i ljudi dobre volje svjedoče vrlo konkretno. Služeći općem dobru, spremni su izgubiti život za drugoga. Oni su promicatelji kulture života, sabranosti, zajedništva


i predanosti, neovisno o strankama i ideologijama; krasi ih dragovoljnost povezana s inicijativom, pla-niranjem, predviđanjem i suradnjom s drugim slič-nim ustanovama i društvima. Kvaliteta vatrogasne opreme mijenjala se tijekom stoljeća, ali postojano je i prepoznatljivo hrabro srce časnih vatrogasaca.

DVD Našice već tradicionalno organizira Antu-novsku biciklijadu za djecu i mladež, proslavlja svoga zaštitnika sv. Florijana, sudjeluje na raznim natjeca-njima i osvaja zapažene uspjehe i priznanja, organi-zira izlete, školska predavanja za djecu te posjete dje-ce u prostorije Društva. Financiranje se ostvaruje iz Proračuna Grada Našica i iz prihoda od vlastite dje-latnosti. Sredstva se raspoređuju za usavršavanje ka-drova, obnavljanje članstva, razna predavanja, vjež-be, sudjelovanje u natjecanjima, nabavu i održavanje opreme, odlazak na dislokacije, obilježavanje Dana vatrogastva, provođenje mjera zaštite, sudjelovanje na obljetnicama drugih DVD-a, za priznanja, diplo-

me, zahvalnice, prigod-ne izložbe i spomenice.

Dugogodišnji je za-povjednik DVD-a Naši-ce Zvonko Ljubljanović. Zaposleno je sedam pro-fesionalnih vatrogasaca

koji čine Javnu vatrogasnu postrojbu (JVP) Našice. To su ljudi koje krase vrline pribranosti i hrabrosti. Spretno rukuju vatrogasnom opremom i sredstvi-ma, često se penju i ulaze na različita nepristupačna mjesta. Nekad su to dugotrajni poslovi: ne može se prestati raditi dok se požar ne ugasi, ili dok se voda ne kanalizira i ispumpa, dok se ne oslobodi zakrčeni prostor ili ne osiguraju ljudi i materijalna dobra ko-jima prijeti opasnost. Profesionalni vatrogasci dužni su provoditi Operativni plan gašenja požara i postu-pati u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima, pravilima vatrogasne struke. Iako ih se sjetimo samo kad su nam potrebni, za ove hrabre ljude nema pra-znika, oni su uvijek tu, spremni i dostupni. Profesio-

nalne vatrogasne jedinice su glavne snage u gašenju požara, spašavanja ljudi i materijalnih dobara ugro-ženih požarom ili poplavom. Njihova hrabrost nije odsustvo straha, nego pobjeda nad njim jer hrabar čovjek nije onaj koji se ne osjeća uplašeno, nego onaj koji nadvlada taj strah. Naravno, trud i hrabrost nisu dovoljni bez svrhe i cilja. Njihova hrabrost proizila-zi iz predanosti, zabrinutosti i humanosti. Onima koji su svoj život posvetili drugima Društvo redovno odaje priznanja i zahvale, a mlade vatrogasce bodri da ustraju u pozivu, hrabrosti, spremnosti i učinko-vitosti našičkoga DVD-a. Vatrogasna mladež prola-zi obrazovanje za zvanje koje trebaju imati kako bi stekli pravo nošenja vatrogasnih činova. Polaganje za činove traje dvadesetak dana kada ih njihovi vo-ditelji (Mijo Stojaković, Franjo Matasić…) poučavaju o vatrogasnoj preventivi kao i o drugim vatrogasnim zadacima koje bi trebali znati mladi vatrogasci.

Svake godine na Veliki petak i Veliku subotu čla-novi JVP i DVD-a Našice u crkvi Antuna Padovan-skog povodom Uskrsa organiziraju čuvanje Isusovog groba u vidu počasne straže, u spomen na Isusovu smrt i uskrsnuće. Prema vatrogasnom Vježbovniku iz 1932. godine, u Velikom tjednu postave se dva člana, jedan s lijeve, drugi s desne strane groba u svečanoj odori s kacigama na glavama u stavu mirno. Izmjena se vrši svaki sat (ili češće) uz vođu, koji je za tu svrhu određen.


Kup “Matković - Ivić” tradicionalno je vatrogasno natjecanje u organizaciji DVD-a Našice, koje se odr-žava u sklopu manifestacije “Dani slavonske šume” u velikom našičkom parku odnosno perivoju obitelji Pejačević. Na natjecanju sudjeluju ekipe iz gotovo cijele Hrvatske. Natječu se na dvije staze s po dvije vježbe svake ekipe, bez štafetne utrke. Atraktivnom pokaznom vježbom na trgu dr. Franje Tuđmana našički vatrogasci upotpunili su obilježavanje 125. obljetnice svoga rada. Izveli su simulaciju gašenja krovišta visokog objekta i ulaska unutarnje navale preko balkona. Za ovu je svrhu korištena zgrada Gol-dfinger. Drugi dio vježbe bila je simulacija prometne nezgode pri čemu su vatrogasci pokazali jedan od načina pružanja pomoći unesrećenom i oslobađanje iz automobila. Tijekom vježbe korišten je pravi au-tomobil s kojeg su vatrogasci skinuli sva vrata i krov. Osim DVD-a Našice, na vježbi su sudjelovali i djelat-nici JVP Našice te članovi DVD-a Zoljan, Markovac, Lila, Vukojevci, Velimirovac i Jelisavac. Koordinator vježbe, zapovjednik DVD-a Našice Danijel Matković zadovoljan je pokazanim znanjem i umijećem jer je vježba izvedena brzo i bez greške.

Umjesto uobičajenih učestalih intervencija ga-šenja požara, vatrogasci su tijekom ljeta 2014. češće gradili brane hrabrosti kako bi zaustavljali poplave straha. U obranu od poplava u Slavoniji i zbrinja-

vanje stradalih mještana uključili su se i vatrogasci DVD-a Našice, uz Crveni križ, Caritas i ostale huma-nitarno-volonterske udruge i pojedince u domovini i svijetu. Prikupljali su i odvozili kamione pune higi-jenskih potrepština, hrane, pića, namještaja, odjeće i obuće za ljude u potrebi, za stihijom ugrožene obite-lji smještene u prihvatne centre.

Uz već spomenute aktivnosti našički vatrogas-ci provode akcije na uređenju svoga doma, prevoze vodu u brdska naselja, ostvaruju razne vježbe i edu-kacije po školama i vrtićima. DVD Našice broji 121 člana. Vlastitim su radom i sredstvima završili preu-ređivanje autocisterne MAN kapaciteta 14.000 litara.

Marljivo uče i polažu ispite za različite specijalnosti: vatrogasni sudac, strojar, vezist, bolničar, ronilac, specijalnost za zaštitu dišnih organa, te osposoblja-vanje za rad pri intervencijama u radioaktivnoj sre-dini. Od suradnje s drugim institucijama i društvima prvenstveno se naglašava odlična suradnja s Gra-dom Našice, Gradskim vijećem i Mjesnim odborom. Suradnja s udrugama koje djeluju na području Gra-da Našica je izvrsna, a posebno se ističe suradnja s Udrugom za sport i rekreaciju „Sokol“, Planinarskim društvom „Krndija“, košarkaškim klubom Našice i ribičkim društvom „Šaran“. Mogu se pohvaliti i s od-ličnom suradnjom s osnovnim školama u Našicama, a svake godine održavaju pokaznu vježbu za učeni-ke. Na visokoj je razini i njihova suradnja s Vatro-gasnom zajednicom Našice, kao i suradnja s ostalim društvima i udrugama našičkoga kraja, ali i diljem lijepe naše domovine. Primjerenu suradnju ostvaru-ju i s Vatrogasnom zajednicom Osječko-baranjske županije, preko članova koji obnašaju razne funkcije u Zajednici. Zahvalni su svima koji na bilo koji na-čin pridonose napretku DVD-a Našice, u kojem su tijekom 125-godišnjeg postojanja zaživjela mnoga imena dostojna spomena u svakoj prigodi (Branko Matković, Branko Ivić, Viktor Lončarić…)


Kristijan Katarinček

Nagrade Grada NašicaPovodom 13. lipnja - Dana Grada Našica – blag-

dana sv. Antuna Padovanskoga održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Našica. Svečani pro-gram započeo je ispred zgrade Gradske uprave na-stupom Gradske glazbe Našice i našičkih mažoret-kinja “Dora”. Nakon toga su ispred spomen obilježja “Uskrsla Hrvatska” položeni vijenci, upaljene svijeće te je izrečena molitva za sve poginule hrvatske bra-nitelje. Okupljenim uvaženim gostima i okupljenim građanima prigodnim riječima obratio se gradona-čelnik Krešimir Žagar.

Poslije odane počasti svim hrvatskim branitelji-ma, u gradskoj vijećnici otvorena je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Našica, koju je vodio predsjed-nik Vijeća Josip Miletić. Uz pozdrave svim nazočni-ma, posebice izaslaniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu, generalu Mladenu Markaču, predsjedniku Skupštine Osječko-baranjske županije Antunu Ka-praljeviću te zamjeniku župana Osječko-baranjske županije Draganu Vulinu, pozvao je Krešimira Ža-gara, gradonačelnika Grada Našica, koji se obratio gostima u gradskoj vijećnici.

Nakon pozdravnih govora domaćina i gostiju, svečano su uručena Javna priznanja Grada Našica u 2014. godini, pa je tako ZAHVALNICA GRADA NA-ŠICA uručena gosp. Deanu Kopriju.

Dean Kopri rođen je 1986. godine u Našicama. Humanitarni koncerti su sastavni dio njegovog živo-ta i želje za pomoći onima kojima je pomoć potreb-na. Prvi humanitarni nastup imao je 1992. godine s bandom „Dora“ za hrvatske prognanike. S tamburaš-kim je orkestrom sudjelovao u brojnim osvajanjima državnih i županijskih nagrada. Iz posljednjih godi-na Deanova pedagoškog rada svakako treba izdvojiti prve tri nagrade u Opatiji s komornim tamburaškim sastavom, prvu regionalnu i treću državnu nagradu kao korepetitor pjevačkog zbora Osnovne glazbene škole Kontesa Dora, te pobjedu njegovih učenika tamburaškog orkestra na MFHTG-u u Osijeku.

Podnositelj inicijative, Tamburaško društvo „Dora Pejačević“ Našice, uz podršku Foto centra „Studio 8“ iz Našica, uz iscrpno obrazloženje smatra da će nagrada – Zahvalnica Grada Našica biti potvr-da i priznanje vrijednog doprinosa mladom, samo-zatajnom glazbeniku, koji je bez obzira na sve mo-gućnosti koje pruža otvoreni glazbeni svijet, odlučio ostati u svom rodnom gradu Našice.

NAGRADA GRADA NAŠICA uručena je gđici. Nikolini Pavlović, Osnovnoj glazbenoj školi Kontesa Dora Našice (Odjel tambure), Miroslavu Šariću, Mi-roslavu Čemeu i Ivici Perkoviću.

Osnovna glazbena škola Kontesa Dora Našice, Odjel tambure, ove školske godine slavi 25 godina svog aktivnog pedagoškog djelovanja. Svojim neu-mornim i ustrajnim radom Odjel je promicao ime svoga Grada, u cijeloj Hrvatskoj, i to u najuzvišenijoj


misiji glazbom i svetim hrvatskim glazbalom – Tam-burom. Tamburaški orkestar sudjelovao je i na eu-ropskim festivalima, kao i na gotovo svim natjeca-njima tamburaša u Hrvatskoj. Tamburaški orkestar snimio je tri reprezentativna nosača zvuka s eminen-tnim hrvatskim glazbenicima. Svoju nepobitnu pri-vrženost Našicama, Tamburaški orkestar, sa svojim voditeljima dva i po desetljeća dokazuje koncertima

u gotovo svim prigodama. Neprocjenjivi su huma-nitarni koncerti za pomoć sugrađanima u potrebi. Doprinos Našicama je također iskazan na uređenju Koncertne dvorane Osnovne glazbene škole Kontesa Dora koja je danas centar kulturnih događanja u na-šemu gradu, a u čijoj izgradnji su volonterski sudje-lovali tamburaši prvih generacija Odjela tambure. Gotovo je nemoguće pobrojati u koliko TV i radio glazbenih emisija i priloga je našički orkestar pro-micao uspješnice svoga rada, svoje škole i naravno svoga grada.

Podnositelj inicijative, Tamburaško društvo „Dora Pejačević“ Našice, uz podršku Foto centra „Studio 8“ iz Našica, predložio je Odjel tambure za Nagradu Grada Našica jer je 2014. godina jubilarna 25. godišnja obljetnica osnutka Odjela. Također je Odjel osvojio 105. nagradu zbog čega njihov rad izni-mno cijene i žele to na ovaj način obilježiti.

NAGRADA GRADA NAŠICA ZA ŽIVOTNO DJELO uručena je gosp. mr.sc. Josipu Dundoviću, dipl.ing.šum., koji se zahvalio u svoje osobno ime i u ime svih dobitnika Javnih priznanja.

POČASNIM GRAĐANINOM GRADA NAŠICA zbog nemjerljivog doprinosa u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao i obrani časti Domovinskog rata i svih hrvatskih branitelja, te kao ratnom zapo-vjedniku mnogih Našičana koji su ponosno nosili odoru Specijalne policije, proglašen je general Mla-den Markač, koji je svojim prigodnim govorom dir-nuo sve nazočne u Gradskoj vijećnici.


Zaključak o Nagradi Osječko-baranjske županije

Nagrada Osječko-baranjske županije Silviji Lučevnjak i dr. sc. Jasminki Najcer SabljakDr. sc. JASMINKA NAJCER SABLJAK i SILVIJA

LUČEVNJAK

Institucionalna integracija malih europskih naro-da u europsku zajednicu više nego ikada ranije otvara pitanje njihova nacionalnog i kulturnog identiteta. Tvrdnje o europskoj pripadnosti tom prostoru ostaju tek floskule bez argumentacije koja to potkrepljuje. To proučavanju vlastite prošlosti i prezentaciji rezul-tata tih istraživanja daje posebno značenje. U tom kontekstu studijsko-tematska izložba Likovna bašti-na obitelji Pejačević koju je Galerija likovnih umjet-nosti u Osijeku upriličila krajem protekle godine po-punjava ovu prazninu. Kao nikada ranije pratio ju je cijeli niz popratnih zbivanja praćenih osobitom me-dijskom pozornošću, gostovanja stranih stručnjaka, niz predavanja, edukativnih posjeta učenika, likovnih i drugih radionica, studijskih i turističkih obilazaka i konačno prijenos izložbe u Zagreb. Uz iznimno za-nimanje 7000 posjetitelja u Osijeku i Zagrebu, ova izložba odjeknula je i izvan hrvatskih granica.

No, usredotočeni na završni čin prezentacije, ne smijemo zaboraviti na aktivnosti koje su mu pretho-dile i omogućile ga. Izložbi, kao završnom činu rada prethodilo je deset godina istraživanja Jasminke Naj-cer Sabljak iz osječke Galerije i Silvije Lučevnjak iz Za-vičajnog muzeja u Našicama.

Zahvaljujući njihovom znanstvenom pristupu i njihovim suradnicima iz Sofije, Rume i Šoprona, re-konstruirane su najvažnije točke obiteljske povijesti Pejačevića i njihovo djelovanje na području likovne umjetnosti. Kao rezultat desetogodišnjeg istraživač-kog rada kataloški je obrađeno 179 umjetnina, pre-težno radova štafelajnog slikarstva, nastalih u europ-skim i domaćim umjetničkim ateljeima od početka 18. do sredine 20. stoljeća. Mnoga od tih djela nisu nikada izlagana, a okolnosti njihovog nastanka, au-torstva i datacije nisu bile poznate. Uz obradu djela iz obiteljskih zbirki sagledana je i mecenatska te kolek-cionarska uloga obitelji Pejačević. Poseban doprinos struci pronalazak je građe i prezentiranje ostavštine

iz danas nepostojećeg dvorca obitelji Pejačević u Po-dgoraču, te pronalazak gotovo kompletnog inventa-ra dvorca u Retfali koji se danas nalazi u Salzburgu. I konačno, rezultati tih istraživanja, u funkciji pre-zentacijskog dijela sažet je i predstavljen katalogom izložbe, koji je u naravi monografija likovne baštine obitelji Pejačević. Ovo djelo, znanstvene metodolo-gije, od danas je nezaobilazno vrelo izučavanja i va-lorizacije likovne i kulturne baštine ovoga područja, budući da su umjetničke zbirke ove obitelji, obrađene i predstavljene ovom izložbom dio ranijeg kolekcio-narskog postava dvoraca Pejačevića u Našicama, Pod-goraču i osječkoj Retfali.

Ovaj veliki projekt zahtijevao je cijeli niz surad-nika koje su uspješno koordinirale autorice izložbe i Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku kao pro-ducent. Ovdje osobito valja istaći da je dio izložaka u pripremi uspješno restauriran i u novom sjaju bio spreman svjedočiti o vremenu u kojem je nastao.

Studijsko-tematska izložba Likovna baština obite-lji Pejačević, kao samostalni projekt, ali i kao dio izlož-benog ciklusa Skriveno blago europskog plemstva, temelji se na građi galerijskih zbirki te na dugogodiš-njem radu njezinih stručnjaka. Na njoj se prikazuju vrhunski dometi kolekcionarskog duha jednog zna-čajnog razdoblja u nacionalnoj i europskoj povijesti. Ključna su poveznica svih izložaka obitelji Pejačević čije su zbirke umjetnina postale sastavni dio kulturne baštine hrvatskog naroda. Publici se umjetnine pred-stavljaju kao svjedoci vremena i prostora nastanka te kao dijelovi mozaika nacionalne i europske povijesti umjetnosti. S ovim spoznajama pripadnost ovoga po-dručja europskom prostoru dobila je nove uvjerljive potvrde.

Zahvaljujući na iznimnom trudu i značajnom do-prinosu spoznavanju vrijednosti jednog dijela hrvat-ske likovne baštine, Osječko-baranjska županija do-djeljuje svoju Nagradu dr.sc. Jasminki Najcer Sabljak i Silviji Lučevnjak za značajne rezultate u proučavanju, očuvanju i promicanju kulturne baštine.



Herman Hesse je nekoć napisao: „Sretni smo samo onda kada od sutrašnjega dana ništa ne traži-mo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.“ Godine truda, marljivog i predanog rada, donijele su u travnju 2014. godine, Dragoljubu Siljanoskom nagradu za filantropa godine Osječko - baranjske županije koju dodjeljuje zaklada Slagalica koja promiče razvoj lokalne zajednice.

On je svojim idejama, vremenom i trudom po-magao raznim udrugama i društvima u Našicama i Osijeku. Treba od srca zahvaliti predlagaču profe-soru Danielu Kopriju, voditelju Tamburaškog druš-tva „Dora Pejačević“ iz Našica, profesorici Marini Kopri, ravnateljici OGŠ „Kontesa Dora“, predsjedni-ku i predlagaču ispred SKUS-a „Franjo Strapač“ Mar-kovac Ivanu Hanižjaru i dosadašnjem predsjedniku

Sanja Siljanoska: Važno je pomoći onima koji društvo čine bogatijim

Godišnja nagrada Johann Kohlhoffer – Filantrop godine za Osječko-baranjsku županiju


Mirku Kubaši, te Brankici Janjić predsjednici Make-donskog kulturnog društva „Braća Miladinovci“ iz Osijeka kao i prijašnjoj predsjednici profesorici Ja-godi Treneskoj-Cvetičanin.

Dodjela nagrada za velika ostvarenja na područ-ju umjetnosti, znanosti, kulturi, sportu, kao i osta-lim disciplinama prilično je dobro organizirana i svi istinski velikani, svaki na svome području, vreme-nom će biti nagrađeni za svoj uspjeh i doprinos za-jednici kojoj pripadaju. Posebnost ove nagrade leži u tome što je Slagalica prepoznala potrebu da usta-novi i dodijeli nagradu obrtu koji je mali dio slagali-ce na putu ka ostvarenju velikih projekata, te time omogućila da u jednom trenutku i mali dio slagalice može postati velik.

Nama osobno, kao obitelji koja cijelo vrijeme stoji iza svoga oca i supruga, prolazi zajedno s njime kroz njegove uspjehe, sreću i tugu, ova nagrada simboli-zira priznanje da njegov uloženi rad, entuzijazam i vjera u dobre i sposobne ljude nisu bili uzaludni.

Cilj i smisao ove nagrade treba gledati kao poticaj i poziv ostalim obrtima, gospodarskim subjektima, lokalnoj samoupravi i svim pojedincima dobre vo-

lje da u skladu sa svojim mogućnostima prepoznaju prave projekte i odaberu sposobne ljude koji mogu realizirati projekte za koje se zalažu i to na dobrobit cijele zajednice. Neka svojim sudjelovanjem postanu mali dio slagalice koja će ih u određenom trenutku prerasti. Tada s ponosom i emocijama koji preplave dušu i tijelo, koji se javljaju na kraju uspješno realizi-ranog projekta, potisnu svakodnevne probleme koji čine životnu svakodnevnicu ponekad neizdrživom i daju nam predah i novu pozitivnu energiju koju ćemo podijeliti jedni s drugima i, možda tada, svi za-jedno počnemo kreirati bolju budućnost.


Franjo Pajrić

XII. Šopronski hrvatski dani 27. - 29. 6. 2014.

Ove godine smo dvanaesti put organizirali hr-vatske dane u Šopronu i to u suradnji s četiri civilne udruge i jedne zaklade. Šopronska Hrvatska narod-nosna samouprava zahvaljuje se svima – što smo opet uspješno završili tu našu najveću godišnju ma-nifestaciju.

O Pejačevićima, vjerovali to ili ne, čuli smo od jednog Mađara upravo na Glavnom trgu Ladislava Horvatha. Tako je započela priča koja traje već više od jednog desetljeća. Uspjeli smo doći do Silvije Lu-čevnjak, a vrlo brzo do Marine i Daniela Kopri, gra-donačelnika Krešimira Žagara i svih ostalih dragih ljudi.

Započeta suradnja počela se granati. Došli smo do novih saznanja o našoj zajedničkoj povijesti, o lo-kalnim specifičnostima, o vezama Slavonije, Srijema i Šoprona. Franz Storno je bio vjerojatno nepoznat većini Našičana prije naše priče, a sada bi svatko, tko se bavi prošlošću Našica morao za njega znati.

Kroz glazbenu školu prošle su već dvije genera-cije i svi su bili u našem kraju, u kojem se odvijao i znatan dio povijesti Hrvata. Ne smijemo zaboraviti da su tamo negdje u 6. stoljeću ovuda projurili ko-njanici sedam plemena Bijelih Hrvata predvođeni Hrvatom. Zanimljivo, ali valja znati, da su i Mađari imali isto sedam plemena, koja su uspostavila novu vlast u Panoniji, dolje prema jugu i organizirali drža-vu upravo na današnjim Ravnim Kotarima. Bilo je tu ratnika, konjanika, plemića, nositelja buduće vlasti...

Narod je već stoljećima tu, zato se i prepoznajemo kao vrlo slični ljudi istoga kulturnoga kruga.

Preko ovih prostora su prije i kasnije prolazili svi oni koji su željeli stići na zapad ili sjever.

Taj panonsko-jadranski kontekst nas veže i vezat će nas zauvijek. Ime velikog skladatelja i pijanista Franza Liszta nosi u sebi veliku simboliku (hrv. list, njem. Blatt, mađ. ív). Ova troznačna riječ na tri jezi-ka naroda koji ovdje već stoljećima zajedno žive, a u stvari su si braća po krvi. Tako i tambura, koja je tek 90 godina prisutna kod nas, nositelj je zajedničkih vibracija i osjećaja.

Saznavši tijekom ovih desetak godina druženja dosta jedni o drugima, započeli smo zajedničke pro-jekte koje ćemo nastaviti i u budućnosti. Kroz njih ćemo još više upoznavati i otkrivali koliko smo si za-pravo bliski.

Mađarski i hrvatski su dva potpuno različita je-zika, ali ako ih bolje analiziramo dolazimo do nevje-rojatnih otkrića. Tko je i zašto pomiješao riječi, izvr-nuo smisao i promijenio značenje?

Svi zajednički trenuci, sva zajednička druženja i nastupi su nam dali još malo utjehe, da je lijepo biti dio toga, da u ovom ubrzanom svijetu možemo na trenutke biti ponosni na to da smo Hrvati koji su očuvali svoju osobnost, svoj stari jezik, jezik koji će nam još puno toga otkriti, iako se maćehinski odno-


se prema njemu. I mi ovdje daleko od starih Domo-vina, a i dalje.

Kada smo u postupku organiziranja XII. Šopron-skih hrvatskih dana utvrdili ponovni susret naših prijatelja iz Našica ovdje kod nas u zapadnoj Mađar-skoj, već smo se unaprijed veselili jer smo znali da ćemo ponovo uživati u ljepotama glazbe i svekolikog druženja.

To se i dogodilo. Slušajući koncert mladih tale-nata muzičke škole Kontesa Dora u gotičkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja stao nam je dah, ponestalo riječi. Vjerujem da se i sam barun Juraj Drašković Trako-

šćanski, čiji se kip napokon vratio nakon 120 godina izbivanja na svoje staro mjesto u crkvu i on sam neg-dje ispod svetišta u sebi zadovoljno nasmiješio sluša-jući tonove tambura i glasove solista.

Ništa manji uspjeh i doživljaj nije bio ni na Glav-nom trgu grada Šoprona. Hvala vam Našičani što ste nam na kratak trenutak zaustavili vrijeme i upravo na trasi Stare staze Europe poručili Europi : ”Lijepo je biti svoj na svome i ugostiti svoje na svome!”

Tko je to shvatio - shvatio je bit svega i mi to mo-ramo širiti svim našim snagama, svim našim sku-pnim naporima, u zajedničkim projektima.

Projekt koji nas vodi s obitelji Pejačević kroz četi-ri države dio je tog razmišljanja i mi smo ponosni što

možemo biti makar i jedna kocka, dajući svoj dopri-nos u našem zbližavanju i da se što više ljudi upozna s našom zajedničkom baštinom.

Nije slučajno da je upravo prije deset godina ugledala svjetlo dana mala dvojezična brošurica: „Dva naroda, jedna obitelj.” Nakon toga izašlo je više radova vezanih za obitelj Pejačević i njihove zasluge u gradu Šopronu pa i šire.

Još imamo planova, još nam mozak radi. Ponovo će stasati jedna generacija koja će pogledati dvorce i palače Széchenyi, Esterházy, Nádasdy, čuti o Hayd-nu i to upravo u dvorani za koju je komponirao. Biti u Bečkom Novom Mjestu, prolaziti promenadama Beča ili pogledati Dunav sa stare utvrde Požuna.

Nas je malo i nažalost sve manje. Upravo otkriva-mo svoju zajedničku priču oduvijek zatajanu i od nas skrivanu, a mi smo djeca sunca. To ne zaboravite!


Marina Kopri

Humanitarni koncert za pomoć Ireni GrgićKoncert je održan 27. studenoga 2013. od 19.30

sati u Domu kulture u Našicama.

Tu večer su odlučili biti zajedno – jedno srce i jedna duša - za pomoć osobi koja je u potrebi našega sebedarja i ljubavi:

OGŠ Kontesa Dora – Tamburaški komorni sa-stav; Tamburaško društvo “Dora Pejačević” – sekcija Mješoviti pjevački zbor “Ad libitum” i Tamburaški orkestar; HKD “Lisinski” – folklorna skupina i Mje-šoviti pjevački zbor; Gradska glazba Našice; SKUS “Franjo Strapač” Markovac Našički; KUD “Ivan Br-njik Slovak” Jelisavac.

Voditeljica programa bila je učenica srednje škole Lucija Benić. Provodni tekst je napisala profesorica Marija Pepelko. Organizator koncerta je bila OGŠ Kontesa Dora u koordinaciji ravnateljice Marine Ko-pri. Sponzori: Tisak d.o.o. Našice, HDS-ZAMP; Pa-nonika - Đakovo, a medijski pokrovitelj Radio Na-šice d.o.o.

Živjeti nam je zajedno – u dobru i u zlu, u zdrav-lju i u bolesti slušajući kucaje srca drugoga i ljubeći bližnjega... Hvala svim sudionicima, sponzorima i publici, svim ljudima dobre volje na pokazanoj hu-manosti u ime Irene Grgić.

tragovima prve hrvatske skladateljice

Robert RigoSaša SokačKorana ReslerIvan KapetanovićAna VujčićLuka OstovićPetar DudjakHelena GrubačAna LukačićVedran ŠkoroAna SedlarSenad Haj BarakatHelena NovakAna OstroškiAna ŠpoljarićValentina KrajačićMarija ZupčićValentina HranićHrvoje PepelkoNatali MatoševićMatija JurčevićJosip ZupčićStjepan SukSiniša SolarSilvija ŠtimacSenka JantošikJasmina GrabovacIgor JakšićJosip ErgovićDubravka KovačKrešimir MauracMile GrahovacDejana DejićKrešimir RetihMirna ŽitnjakAndrea AmidžićAndrea DubaićDavor LešKristina KadićKrešimir TurkovićMarija PlazonićMarija Lukavski

Anton KatonaIvan StanićAntonio ArnoldDaliborka VukobratovićMatej TurkovićAntonio ZavadaBojana BortekDanko GuljašIvan MajerAdlan ČehobašićMartina BrišMaja NikolićAnamarija BosakIvan RukavinaIvana BaričevićKrešimir StražinacMarko ProleTamara ŠinkoJelena MašićMarko MatakovićIvan LovoševićAntun VukovićVitomir KajganaIvan NekićMarko KratofilJosip LedinšćakMatija AbičićTin BakačMartina PrišćVice BuljanovićMario PavićLucija PapacAndro OstovićDanijel OlbinaJasen FegerDanijel KnihaDamir ŠimunovićKruno BosakIvan DokoIvan JakelićJelena LukavskiDinko Mijić

Sanja SmiljanićDinko ŽigićIvan BrkićSlaven ZubakMarko VulićNikola BaričevićKristina PeršićIva PeršićIgor DudjakTena BuljanovićAna ČičakKristina VulićPetar HajekMarin TrošićDavid PetrovićVlatka MifkaBarbara RadanNikola MandićDejan VidovićIvan VidovićKarlo PapacJosip UremovićDražen KoprivčićMarko LončarevićTomislav ŠtimacTena ŠulentićMarija BenotićAna ŠolajaEmin OsmanovićMatko ČemeDiana PelinLucija BreskovacAlen WolfBenjamin BukvićDario TičićSabina PetrovićKrešimir StojanovićMartin ReslerNikolina VulićNikola VulićDinko AbramovićIvan Glova

Daniel Kopri

Popis članova Tamburaškog orkestra 1989. - 2014.

KONTESA DORA PEJAČEVIĆ

Ana-Marija VranaričićAlen GalinecTena BuljanovićTamara PavkovićMarko TomaševićMatej CindoriAna JazbecIvana JerkovićMarta ŠulentićZvonimir MiđićIvan MaslakDino BatracMatej PuhanićToni LončarDino PovarnikMarko KneževićDavorin SilađiMatej UmiljanovićMihael KatavićMartina KolarićMartina NikodemMislav VučinićVjekoslav RadanMarko KnezovićFilip HajekIvan KneževićKrunoslav MihaljevićAna KozinaLuka ŽagarJasmin RamićBarbara Bistrović

Ivona GašparićDomagoj PintarićMarta KneževićTatjana VulićIvan TeskeraIvan VulićKatarina BosakStela JavorčekTena DudjakEna HorvatSara JurićDora KurtekLara ŠušakTatijana LenartNikolina PintarićDora KovačevićTina MikičićAna JakšićNives LukačićMarko SertićMateja MikičićMiroslav FlegarIvona FlamMarin HasanovićBruno ZahirovićMatko MilanovićMirna LadnjakNera KnezovićIzidora KovačevićKristina PuhanićPetra Potolovec

Kristijan RajsFilip ĆurićPetra StražančekRenato GuljašFilip KasapovićNina VukmirovićKatarina VrekalovićBožidar ČernavaBenjamin ČejkaLuka KolarićKrunoslav IvešićDavor KovačNeven ŠkoroKrešimir StražanacDino DrgalićVatroslav KatićAna ZavadaAndrea LadnjakPetra MifkaMartina PetrovićNikola PuhanićFilip SukZoran KatonaZvonko PinterDean KopriDaniel KopriAndrea KopriMarina KopriMarko Vulić


bez komentara...

TAMBURAŠKI ORKESTAR

Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe Osijek - MFHTG

Redni br. natjecanja

Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Natjecateljska disciplina Dirigent/

dirigentica Nagrada (plasman) i broj bodova

1. XVI.Osijek, 1993.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriSrebrna plaketa’’Tambura Paje

Kolarića’’, 82,6 bodova

2. XVI.Osijek, 1993.

državnaNagrađena praizvedba:

‘’Notturno’’ autor: Julije Njikoš

Marina KopriSrebrna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’

3. XVII.Osijek, 1994.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’, 92 boda

4. XVIII.Osijek, 1995.


Kolarića’’, 95 bodova

5. XIX.Osijek, 1996.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriSrebrna plaketa ‘’Tambura Paje


6. XX.Osijek, 1997.



7. XX.Osijek, 1997.

državnaNagrađena

praizvedba:’’Majska ljubav’’autor: Božo Potočnik


Kolarića’’

8. XXI.Osijek, 1998.


Kolarića’’, 95,4 boda

9. XXII.Osijek, 1999.



10. XXII.Osijek, 1999.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba koncertne

skladbe hrvatskog skladatelja

‘’Melodija’’ za violinu i tamb.orkestar

autor: Adalbert Markovićviolina: Danijela Jelić

Marina KopriPlaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’

- dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja

11. XXIII.Osijek, 2000.



12. XXIV.Osijek . Našice, 2001.



25 godina Odjela tambure - 105 nagrada


13. XXIV.Osijek - Našice, 2001.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba - koncertne


‘’Koncertni stavak za klarinet i orkestar’’

autor: Adalbert Markovićklarinet: Ivan Krajačić

Marina KopriPlaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’


14. XXV.Osijek - Našice, 2002.

državna Tamburaški orkestar Marina Kopri Zlatna plaketa, 98,40 bodova

15. XXVI.Osijek - Našice, 2003.


16. XXVII.Osijek - Našice, 2004.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa, 96,20 bodova

Marini Kopri dodijeljena bisernica graditelja tambura Stevana Tatića

17. XXVIII.Osijek - Našice, 2005.


18. XXVIII.Osijek - Našice, 2005.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba - koncertne


‘’U spomen Dori’’autor: Adalbert Marković

Marina Kopri

Plaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’


19. XXIX.Osijek - Našice, 2006.


20. XXIX.Osijek - Našice, 2006.

državnaNagrađena praizvedba

‘’777’’Autor: Daniel Kopri


Kolarića’’

21. XXX.Osijek - Našice, 2007.


22. XXX.Osijek

-Našice, 2007.

državna

Nagrađena praizvedba‘’Fantazija za berdu i tamburaški orkestar’’Autor: Daniel KopriSolo berda: Dražen

Koprivčić

Marina Kopri

Zlatna plaketa skladatelju DanieluKopriju za autorski rad “Fantazija za berdu” u izvedbi TO TD “Dora

Pejačević” Našice

23. XXXI.

Osijek - Vukovar - Našice

2008.

državna Tamburaški orkestar Marina Kopri Zlatna plaketa, 98 bodova

24. XXXI.

Osijek -Vukovar - Našice,

2008.

državna

Nagrađena praizvedba‘’Ljubav uvijek pobjeđuje’’

Autor: Daniel KopriSolisti: Sabina Petrović,

brač iMatej Turković, akust.gitara

Marina KopriZlatna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’


25. XXXIIOsijek-Našice2009.

Državna imeđunarod.

Izvedena praizvedba Daniela Koprija

“Alla Corda”Solisti na braču: Tatijana

Lenart i DeanKopri, solistica na glasoviru:

JasminaKrha

Marina KopriSrebrna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

26. XXXIIOsijek-Našice2009.


Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”98,22 boda

27. XXXIIIOsijek-Našice2010.


Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića” 99 bodova

28. XXXIVOsijek-Našice2011.


Tamburaški orkestarSolisti u praizvedbi: Jasmin

Ramić- bisernica i Ivan Vulić- berde, a Kristina

Brkić solistica u vokalnoj kompoziciji “Dođi željo” Z.

Potočnika

Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića” 99 bodova

29. XXXIVOsijek-Našice2011.


Nagrađena praizvedba“Glazbena skica za bisernicu

i berde”Autor: Daniel Kopri

Solisti: Jasmin Ramić i Ivan Vulić

Marina KopriDanielu Kopriju za autorski rad Zlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

30. XXXV

Našice- Somborsvibanj 2012.


Tamburaški orkestar i solisti na bisernicama Barbara

Bistrović i Jasmin Ramić u praizvedbi “Tamburaška

pripetavanja” Daniel Kopria, Kristina Brkić – vokalna solistica u kompoziciji:

“Sjećaš se Đula”

Marina KopriZlatna plaketa “ Tambura Paje

Kolarića“99 bodova

31. XXXV

Našice- Somborsvibanj 2012.


Nagrađena praizvedba“Tamburaška pripetavanja”

Autor: Daniel KopriSolisti: Barbara Bistrović i

Jasmin Ramić

Marina KopriDanielu Kopriju za autorski rad Zlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

32. XXXVI

Vukovar, 12.

svibanj 2013.

Državno i međunarod.

Dječji Tamburaški orkestar Vokalna solistica: Antonia

DunjkoMarina Kopri

Zlatna plaketa “Tambura Paje Kolarića”

Prva nagrada - 99,00 bodova

33. XXXVII.

Osijek,27.

travnja 2014.

Državno imeđunarod.

Dječji Tamburaški orkestarVokalni solist: Dean Kopri

Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”Prva nagrada – 98 bodova



Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe - HDGPP


Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Natjecateljska disciplina Dirigent/

dirigentica Nagrada (plasman) i broj bodova

1. 29.Zagreb,

1993.državna Tamburaški orkestar Marina Kopri Diploma, 65 bodova

2. 33.Našice,

1995.državna Tamburaški orkestar Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj kategoriji 92,20 boda

3. 35. Sisak, 1997. državna Tamburaški orkestar Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

96,50 boda

4. 39.Našice, 2001.

regionalna Tamburaški orkestar Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

94,20 boda

5. 39.Dubrovnik,


Prva nagrada u drugoj kategoriji 98,64 boda

6. 41.Zagreb, 2003.


93,25 bodova

7. 41.Dubrovnik,


Prva nagrada u prvoj kategoriji 98,46 bodova

8. 43.Našice, 2005.


92,00 boda

9. 43.Dubrovnik,


Druga nagrada u prvoj kategoriji 97,65 bodova

10. 45.Našice, 2007.


94,00 bodova

11. 45.Dubrovnik,



12. 47.Našice, 2009.


94,00 bodova

13. 47.Dubrovnik,



14. 49.Našice,

2011.regionalna Tamburaški orkestar Marina Kopri


15. 49.Dubrovnik,



16. 51.Našice,

2013.regionalna Tamburaški orkestar Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj ketegoriji 92,00 bodova

17. 51.Primošten,


Druga nagrada u prvoj kategoriji 97,40 bodova


KOMORNI SASTAVI ( 5 -12 ČLANOVA )



Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Učenik/učenica Natjecateljska

disciplina Nastavnik/nastavnica

Nagrada (plasman) i br. bodova

1. 42.Zadar, 2004.

državna

Igor Dudjak, Matej Turković, Tena Buljanović, Kristina Peršić, Iva Peršić,

Martina Petrović, Petra Mifka, Nikola Mandić, Ana

Zavada, Karlo Papac, Dražen Koprivčić i Vatroslav Katić

Komorni sastavi

Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj kategoriji

98,38 bodova

2. 44.Opatija,

2006.državna

Sabina Petrović, Dario Tičić, Ana Jazbec, Matko Čeme, Nikolina Vulić, Krešimir Stojanović, Ana-Marija

Vranaričić, Toni Lončar, Ivan Glova, Domagoj Vulić i

Marko Tomašević

Komorni sastavi

Marina Kopri

Prva nagrada u drugoj kategoriji

98,02 bodova

3. 45.Opatija,

2007.državna

Ana Jazbec, Krunoslav Mihaljević, Ivan Knežević,

Sabina Petrović, Katarina Bosak, Ivan

Maslak, Miroslav Flegar, Dino Povarnik, Matej Umiljanović, Martina

Kolarić, Martina Nikodem, Zvonimir Miđić

Komorni sastavi

Marina Kopri


98 bodova

4. 46.Opatija,

2008.državna

Ana Jazbec, Krunoslav Mihaljević, Ivan Knežević,

Krešimir Turković, Ivan Maslak, Katarina Bosak, Miroslav Flegar, Martina

Nikodem, Martina Kolarić, Zvonimir Miđić, Matej

Umiljanović i Petra Tomac

Komorni sastavi

Marina Kopri


98,72 boda

5. 47.Opatija,

2009.državna

Krunoslav Mihaljević,Luka Žagar, Davorin Silađi,

Marko Knezović,Martina Kolarić, Vje-

koslav Radan, Ivan Knežević, Miroslav

Flegar, Matej Puhanić, Martina Nikodem,

Mihaek Katavić

Stariji Komorni

sastav

Daniel Kopri


98,12 bodova

6. 47. Opatija,

2009.državna

Jasmin Ramić, Ana Kozina, Domagoj

Pintarić, Mislav Vu-činić, Ivan Vulić,

Barbara Bistrović,Ivona Gašparić, MartaKnežević, Tajana Vulić,

Ivan Teskera

Mlađi Komorni

sastav

Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji

95,60 bodova


7. 48.Opatija

2010. državna

Jasmin Ramić, Luka Žagar, Ana Kozina,

Miroslav Flegar, MarkoKnezović, Marta Kneže-vić, Marko Sertić, TajanaVulić, Domagoj Pintarić,

Matko Milanović, Vjekoslav Radan.

Stariji Komorni

sastav

Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji

96,66 bodova

8. 48. Opatija 2010.

državna

Barbara Bistrović, Stela Javorček, Ena Horvat,

Lana Šušak, MislavVučinić, Alen Galinec,

Marin Hasanović, NeraKnezović, Ana Jakšić,Tena Dudjak, Mateja Mikičić, Ivan Vulić.

Mlađi Komorni

sastav

Daniel Kopri

Treća nagrada u prvoj kategoriji

94,70 bodova

9. 49. Opatija 2011.

državna

Jasmin Ramić, Barbara Bistrović, Stela Javorček,

Luka Žagar, Alen Galinec, Marko Sertić, Marin

Hasanović, Marta Knežević, Nera Knezović, Matko

Milanović, Tena Dudjak, Ivan Vulić

Komorni sastav

Dean Kopri,


99,26 bodova

- sudjelovali su na završnom koncertu

10. 49.Opatija 2011.

državna

Ivona Flam, Lara Šušak, Dora Kurtek, Dora

Kovačević, Mislav Vučinić, Nikolina Pintarić, Ana Jakšić, Mateja Mikičić, Matea Miđić, Izidora

Kovačević, Renato Guljaš, Kristina Puhanić

Komorni sastav

Daniel Kopri

Prva nagradau prvoj kategoriji

98,24 bodova

11. 50.Opatija 2012.

državna

Barbara Bistrović, Stela Javorček, Ivona Flam,

Dora Kovačević, Marin Hasanović, Alen Galinec, Nikolina Pintarić, Matea

Miđić, Matej Mikičić, Ana Jakšić, Ivan Vulić, Renato

Guljaš

Komorni sastav

Dean Kopri,


98,45 bodova

12. 51.Opatija

2013. državna

Ivona Flam, Dora Kovačević, Tina Mikičić, Nikolina

Pintarić, Alen Galinec, Filip Ćurić, Marin Hasanović, Matea Midžić, Kristina

Puhanić, Izidora Kovačević, Ivan Vulić, Renato Guljaš

Komorni sastav

Dean Kopri,


98,40 bodova


SOLO TAMBURE uz pratnju glasovira



Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja

Učenik/učenica

Natjecateljska disciplina

Nastavnik/nastavnica

Nagrada (plasman) i broj

bodova

1. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Mihaela Bosaksolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Daniel Kopri Druga nagrada u prvoj kategoriji

86 bodova

2. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Lucija Papacsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina Kopri Prva nagrada u

drugoj kategoriji91,8 bodova

3. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Igor Dudjaksolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

92 boda

4. 41.Dubrovnik,

2003.državna Lucija Papac

solo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina KopriDruga nagrada u drugoj kategoriji

97,36 bodova

5. 41.Dubrovnik,

2003.državna Igor Dudjak

solo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)


98,10 bodova

6. 43.Našice, 2005.

regionalna Sabina Petrovićsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)


92,50 bodova

7. 43.Našice, 2005.

regionalna Matej Turkovićsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina KopriDruga nagrada u drugoj kategoriji

89 bodova

8. 43.Našice, 2005.

regionalna Igor Dudjaksolo bisernica uz klavirsku pratnju

(Darija Vlajnić)Marina Kopri


89 bodova

9. 43.Dubrovnik,

2005.državna Sabina Petrović

solo bisernica uz klavirsku pratnju

(Darija Vlajnić) Marina Kopri


93,50 bodova

10. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Dario Tičić


(Darija Vlajnić) Andrea Kopri

Druga nagrada u drugoj kategoriji

89,80 bodova

11. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Ana Jazbec


(Darija Vlajnić)Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji89,20 bodova

12. 45.Vinkovci,

2007.regionalna

Krunoslav Mihaljević




92 boda

13. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Sabina Petrović



Prva nagrada u drugoj kategoriji

93,40 bodova

14. 45.Dubrovnik,

2007.državna




Druga nagrada u prvoj kategoriji97,80 bodova


15. 45.Dubrovnik,

2007.državna Sabina Petrović

solo brač uz klavirsku pratnju


Druga nagrada u II kategoriji

96,30 bodova

16. 47.Virovitica,

2009.regionalna Davorin Silađi



Druga nagradau II kategorij

88,60 bodova

17. 47.Virovitica,

2009.regionalna


solo bisernica uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriPrva nagrada u II

kategoriji93,00 boda

18. 47.Virovitica,

2009.regionalna Ivan Knežević


Daniel Kopri Druga nagrada u II

kategoriji88,88 bodova

19. 47.Virovitica,

2009.regionalna Miroslav Flegar



Prva nagrada u I. kategoriji

91,40

20. 47.Virovitica,

2009.regionalna Ivona Gašparić



Prva nagrada u I kategoriji

90,20 bodova

21. 47.Virovotica,

2009.regionalna

Barbara Bistrović


Daniel Kopri Druga nagrada u

II kategoriji89,13 bodova

22. 47. Virovitica,

2009.regionalna Ana Jazbec



Druga nagrada u II kategoriji

88,80 bodova

23. 47.Dubrovnik,

2009.državna



Andrea KopriDruga nagrada u II


24. 47.Dubrovnik,

2009.državna Miroslav Flegar



Druga nagrada u I kategoriji

97,70 bodova

25. 47.Dubrovnik,

2009.državna Ivona Gašparić



Druga nagrada u I kategoriji

96,56 bodova

26. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Stela Javorček

Solo bisernica uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriPrva nagrada u I


27. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna

Barbara Bistrović


Andrea KopriPrva nagrada u I


28. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Ivona Flam

Solo bisernica uz klavirsku pratnju (RajkoLončarić)

Andrea KopriDruga nagrada u I


29. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Jasmin Ramić


Andrea KopriPrva nagrada u II


30. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Ana Kozina


Dean KopriDruga nagrada u II



31. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna

Marin Hasanović

Solo brač uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriDruga nagrada u I


32. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Alen Galinec

Solo brač uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Dean Kopri.Druga nagrada u I


33. 49.Dubrovnik

2011. državna Stela Javorček

Solo bisernica uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Andrea Kopri.Druga nagrada u I


34. 49.Dubrovnik

2011. državna Jasmin Ramić

Solo bisernica uzklavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Andrea Kopri.Druga nagrada u II


35. 49.Dubrovnik

2011. državna

Barbara Bistrović


Andrea Kopri.Druga nagrada u I


36. 51.Našice

veljača 2013.regionalna

Petra Potolovec

Solo bisernica uz klavirska pratnju(Rajko Lončarić)

Andrea Kopri Lončarić

Treća nagrada u II kategoriji

76,40 bodova

37. 51.Našiceveljača2013.

regionalna Ivona FlamSolo bisernica uzklavirsku pratnju(Rajko Lončarić)


Druga nagrada u III kategoriji89,40 bodova


regionalna Dora

Kovačević



Druga nagrada u III kategoriji

89,00 bodova


regionalna Marin

Hasanović

Solo brač uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)


Prva nagrada u III kategoriji

90,60 bodova


regionalna Alen GalinecSolo brač uz

klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Dean Kopri,Druga nagrada u

III kategoriji89,16 bodova


regionalna Nikolina Pintarić

Solo brač uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Dean Kopri, Druga nagrada u

III kategoriji89,10 bodova

42. 51.Dubrovnik

ožujak2013.

državna Marin

Hasanović

solo brač uz pratnju glasovira(Rajko Lončarić)


Druga nagrada u III kategoriji96,56 bodova



Međunarodna natjecanja

Naziv festivala Mjesto i vrijeme Kategorija Dirigent / dirigenticaVoditelj / voditeljica Nagrada

1.XIV. međunarodno natjecanje glazbene

mladeži ‘’Lions Grand Prix’’

Hrvatska - Rijeka, ožujak 2008.

Tamburaški orkestarDirigentica: Marina

KopriVoditelj: Daniel Kopri

Guverner Borut – Borja Kopani

2007./08.

2. 51. EuroböselNjemačka - Bösel,

rujan 2013.Tamburaški orkestar

Dirigentica: Marina Kopri

Voditelj: Daniel Kopri3. mjesto


Međunarodni festivali

Naziv Festivala Mjesto i vrijeme Kategorija Dirigent/dirigentica:Voditelj/voditeljica: Nagrada

V. europski glazbeni festival mladihŠpanjolska – Barcelona,

svibanj 1998. Tamburaški

orkestar


Voditelj: Daniel Kopripriznanje

VI. europski glazbeni festival mladihNorveška – Trondheim,

svibanj 200.Tamburaški

orkestar



VII. europski glazbeni festival mladihŠvicarska – Zurich,

travanj 2002.Tamburaški

orkestar



II. međunarodni festival tamburaških orkestara i skupina

Slovenija – Dragatuš, lipanj 2007.

Tamburaški orkestar




U povodu Dana Grada Našica, u Izložbenom sa-lonu Zavičajnog muzeja Našice, u petak, 6. lipnja 2014., otvorena je izložba “Likovna baština obitelji Pejačević”, kojoj je prethodilo predstavljanje kata-loga u koncertnoj dvorani glazbene škole, u prosto-rijama malom dvorca. Priređen je prigodni glazbeni program Tamburaškog orkestra i solista, profesora glazbene škole:

1. Dora Pejačević – Daniel Kopri: CANZONETTA, violina: Dubravka Balent, prof.2. Pajo Kolarić – Julije Njikoš: MIRUJ, MIRUJ, SRCE MOJE… vokali: Donata Brkić (učenica 1. r. OGŠ) i Kristina Brkić, prof.3. Vanesa Mae - traditional - Daniel Kopri: MALA ŠKOTSKA FANTAZIJA violina: Dubravka Balent,prof4. P. Overstreet, D. Schlitz – Daniel Kopri: WHEN YOU SAY NOTHING AT ALL vokal/ak. gitara: Mario Huj, nast.5. Leonard Cohen – Daniel Kopri: HALLELUJAH vokal: Kristina Brkić, prof.6. D. Šostakovič – Daniel Kopri: VALCER instrumental - tamburaški orkestar

Autorice izložbe, Silvija Lučevnjak i Jasminka Najcer Sabljak, predstavile su izložbu u Osijeku i Za-grebu, dok je u Našicama postavljen samo manji broj umjetnina bogate i vrijedne likovne baštine obitelji Pejačević. Predsjednik Županijske skupštine, Antun Kapraljević, otvorio je izložbu za koju je rekao da je prepoznata kao najznačajniji događaj u prošloj godi-ni. Autorice su nagrađene Županijskom nagradom.

Izložba je otvorena pred velikim brojem posjeti-telja, a svojom nazočnošću uveličali su je i članovi obitelji Pejačević, grof Ladislav Pejačević sa supru-gom Mariom Annom (Sissi) i sinom Markusom koji žive u Beču. U predstavljanju izložbe i kataloga su-djelovale su i Leonilda Conti, ravnateljica Galerije likovnih umjetnosti, Osijek i Zlata Živaković Kerže, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povi-jest Slavonije, Srijema i Baranje. Svoje zadovoljstvo

postavljenom izložbom izrazio je i gradonačelnik Krešimir Žagar.

U Izložbenom salonu Zavičajnog muzeja Našice i u prostorijama HKD Lisinski, u petak, 20. lipnja 2014., s početkom u 18 sati, održano je predavanje “Članovi obitelji Pejačević i Adamović – vitezovi suvremenog malteškog reda” koje je održao barun Nikola Adamović Čepinski, a povodom održavanja izložbe “Likovna baština obitelji Pejačević”.

Marina Kopri

Muzicirali pred članovima obitelji Pejačević i Adamović

Na fotografiji je Zlata Živaković Kerže, obitelj Pejačević, Daniel i Marina Kopri, Mario Huj,

Donata i Kristina Brkić, gradonačelnik Krešimir Žagar, Silvija Lučevnjak te članovi tamburaškog orkestra.

Na fotografiji je barun Nikola Adamović sa suprugom, ravnateljice Silvija Lučevnjak i Marina Kopri te

Daniel Kopri sa članovima tamburaškog orkestra koji su se odazvali u vrijeme ljetnog odmora učenika i

priredili prigodni kratki glazbeni program nakon predavanja.


Zdravko Šljivac, skladatelj i dirigent: U povodu snimanja emisije Hrvatske televizije MAJSTORI SVIRAČI,

Mala koncertna dvorana Lisinski, Zagreb , 30. travnja 2014.

Duboka našička brazdaKada smo kretali sa serijalom Hrvatske radiotele-

vizije MAJSTORI SVIRAČI, meni kao umjetničkom direktoru i urednici Anamariji Simonelli Milković , jednom od među prvim željama bila je snimanje na-šičkih tamburaša. Kako nismo mogli u Našice, sni-manje smo obavili u KD Vatroslav Lisinski u Zagre-bu. Igrom slučaja sam tih dana kao član prosudbene komisije imao prigodu slušati orkestar i u Osijeku na Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe. Moram napomenuti da sjajan duo Marinu i Daniela Kopri nisam osobno ranije poznavao. Upo-znavši ih potvrdilo se sve ono što sam i zamišljao i očekivao. Stručnjaci i entuzijasti su zaorali NAJDU-BLJU MOGUĆU BRAZDU u Našicama. Vrhunac po-tvrde bio je na koncertu uoči Dana grada 13. 6. 2014. g. kada sam dirigirajući samo jednu skladbu osjetio da su svi, kako glazbeni tako i pedagoški parametri na najvišoj razini, tako da je kontakt s mladim našičkim izvođačima ostvaren odmah. Mi dirigenti to jako do-bro osjetimo i odmah prepoznamo. Vjerujući da ovo nije kraj naše suradnje, maestri Marini Kopri, ne-svakidašnjem kolegi Danielu, njihovim obiteljskim nasljednicima kao i prekrasnim mladim sviračima želim da nastave svojim nastupima proslavljati svoje ime, grad kao i dragu nam Lijepu našu .



Dean Kopri

Once I had a Dream…„Once I had a dream – this is it“ (Nekoć sam

imao san –ovo je taj) prvi je stih jedne od pjesama meni najdražeg finskog symhponic metal benda – Nightwish (u daljnjem tekstu NW). Bend koji je na-stao 1996. godine u malom gradiću Kitee u Finskoj koji se svakodnevno nalazi na mojoj playlisti glazbe koju slušam posljednjih godina, bend čije pjesme obrađujem za klavir te ih povremeno “uploadam” na Youtube… Čemu sve ovo nabrajanje? Zato što sva-ka priča, tako i ona koja se razvila iz jednog običnog dječjeg sna, zahtjeva svoj uvod – a ovo je moj!

Kroz nekoliko godina, na Internetu sam redovi-to objavljivao svoje klavirske obrade njihovih (NW) pjesama, polako „skupljajući“ druge fanove benda i sklapajući internet prijateljstva preko Facebook-a. Tada su se stvari postupno počele odvijati zanimlji-vim redoslijedom. Jedno od takvih je i sljedeće inter-net prijateljstvo. Djevojka iz Švedske poslala mi je u kolovozu prošle godine kratku poruku u kojoj je na-pisala da je sudjelovala u “Nightwish week in Kitee 2013 projektu” kao slikarica, te me preporučila orga-nizatoru (gosp. Plamenu Dimovu) kao neizostavnog člana sljedećeg susreta. Vrlo zbunjen porukom “go-oglao” sam tu osobu jer mi je njegovo ime bilo više nego poznato. Na moje iznenađenje, radilo se točno o tom Plamenu Dimovu koji je „otkrio“ Nightwish

na samom njihovom početku, te koji je i dan danas vrlo blizak s članovima benda… Tek sam kasnije ot-krio da se puno više nalazi ispod površine te reče-nice i da je povezanost Plamena i NW-a puno veća, te da će utjecati i na mene. U trenutku mog „prou-čavanja“ Dimova i njegove veze s bendom i projek-tom, u inbox mi dolazi njegova poruka: „Zdravo! I saw you are a very talented musician!“ (Vidim da si vrlo talentiran glazbenik!). Plamen, profesor glaz-be i svestrani glazbenik koji je rodom iz Bugarske, i pola života proveo je u Finskoj, zanimao se za moje obrade NW pjesama. U daljnjem razgovoru tražio je od mene popis pjesama koje znam svirati i playlistu mojih videa, a razgovarali smo i o Hrvatskoj koju je više puta posjetio te općenito o raznim stvarima… U tom trenutku činilo se kao obično dopisivanje, ali godinu dana kasnije, Plamen mi je rekao da je sve to bila vrsta testa kako bi me što bolje pokušao upozna-ti, te stvoriti mišljenje o meni i zaključiti jesam li, ne samo kao glazbenik već kao i osoba, sposoban biti dio projekta, a to je putem Interneta ponekad vrlo teško. Sljedeća rečenica promijenila je sve: „Pregle-davam tvoje obrade pjesama. I kažem ti da ćemo te sljedeće ljeto dovesti ovdje, za Nightwish week… To-liko za sada, ostani u kontaktu! “. U tom trenutku – osjećaj sreće, stotine raznih pitanja u mojoj glavi i lagana nervoza. I to je bio početak!


Tada sam shvatio da moram više saznati o sa-mom projektu. Nigthwish week je projekt koji oku-plja mlade ljude (umjetnike - glazbenike, slikare) iz cijelog svijeta, koji su voljni učiti o finskoj kulturi, a sve povezane glazbom Nightwish-a. Projekt se odvi-ja početkom srpnja u gradu Kitee, Finska, „rodnom“ gradu Nightwish-a i ovo mu je druga godina za re-dom. Za vrijeme tjedna (zapravo 10 dana) odvijaju se razne radionice – glazbene, likovne, jezične itd, pro-be s ostalim glazbenicima, te naravno i koncerti. Od trenutka kada sam dobio pozivnicu, kroz sljedeće mjesece upoznavao sam razne glazbenike iz cijelog svijeta (Australija, Kanada, Njemačka, Srbija, Engle-ska, Bugarska, Rumunjska…) i postupno sastavljao listu pjesama koju ću svirati na koncertima, te u toj grupi tražio pjevače s kojima bi mogao surađivati. Na mojoj listi se našlo oko dvadesetak pjesama – od Nightwish-a sve do Jeana Sibeliusa, koje sam sa zadovoljstvom pripremao. Na samom kraju pripre-mnog razdoblja projekt je okupio preko 30 mladih osoba iz cijelog svijeta.

Svoje putovanje pre-ma Finskoj započeo sam 4. srpnja 2014. Na leđi-ma 20 kilograma odjeće, note i naravno – boca rakije! Vožnja za Zagreb, avionom prema Helsin-kiju u kojem sam proveo jedno poslijepodne, te četiri sata vlakom prema istoku na sam rub Finske prema Rusiji. Sljedeći dan sam stigao na odre-

dište – finski gradić Kitee. Grad na jezeru s otprilike 10 000 stanovnika, ali površinom puno veći od na-ših gradova. Prva reakcija – trenutno je 22:20 sata, a sunce je vidljivo nisko na obzoru. Na željezničkoj stanici dočekao me Plamen s kojim sam, nakon go-dinu dana dopisivanja, napokon progovorio prve riječi i već tada sam se osjećao više nego dobrodo-šao! Slijedila je kratka vožnja autom do škole u kojoj smo bili smješteni te sam tamo upoznao dio sudio-nika koji je stigao prije mene. Na prvi pogled – hrpa smiješnih, komunikativnih i otvorenih ljudi ! Kroz sljedećih nekoliko dana napokon sam imao priliku razgovarati s osobama s kojima sam se mjesecima dopisivao, upoznavati sve te različite mlade ljude - od smirene Nizozemke, do smiješnih Rumunjki, Engleza, te razvijati kreativnost i osjetiti poveza-nost s njima pomoću glazbe koju svi toliko volimo. Osim vremena provedenog u radnoj atmosferi, na

probama i koncertima, iskusio sam prave čari Fin-ske – prekrasna priroda, jezera, šume, ukusna hrana (losos, sob, salata u kojoj se nalazi rajčica, krastavac te naranča i grožđe), Lonkero (piće koje je najčešće kombinacija gina i soka od grožđa), jabukovača i naravno – SAUNA! Zapravo se zbližavanje s ekipom najčešće događalo u sauni, svi zajedno na +80° s vrlo šokantnim rashlađivanjem u hladnom bazenu ili je-zeru! I tako iz dana u dan, sve do prvog koncerta. Nastup na otvorenju bejzbol utakmice gdje smo pje-vali prekrasnu Finlandiu (Sibelius) pred 2 500 ljudi. S obzirom da smo postigli ovacije, jasno je da Finci vole strance koji izvode njihove pjesme. Bez obzira koliko je finski jezik težak za izgovor i obzirom da smo imali samo tri probe prije nastupa, uspjeli smo! Neopisiv osjećaj adrenalina i sreće! Nakon nastupa, na tribinama smo pratili utakmicu, s Plamenom koji je sjedio kraj mene i objašnjavao mi pravila finskog bejzbola, i naravno dopuštenjem za navijanjem i vi-kanjem balkanskih psovki kad bi suprotna ekipa do-bila bod. Ostatak je ekipe bio vrlo „iznenađen“ pri-jevodom dotičnih psovki … Da, nitko nam nije ni blizu što se toga tiče, ali je vrlo jasno da se tijekom tih dana moglo čuti ponavljanje tih psovki (često kri-vo izgovorenih i s raznim naglascima) što bi uvijek izazvalo smijeh! Uglavnom, kasnije smo saznali da su na tribinama za vrijeme našeg nastupa i utakmi-ce također bili i članovi Nightwish-a, te slušali NAS, svoje obožavatelje dok pjevamo.

Kroz sljedećih nekoliko dana nastavili smo s pri-premama za koncerte, druženjem, kupanjem u jeze-ru, penjanjem na ski toranj (100 metara)... Između ostalog, imao sam priliku potpisati se na „Zid slav-nih“ u Kiteen Monttu studiju te se tako moj potpis našao na zidu s članovima Nightwish-a, bugarskim predsjednikom i drugim slavnim imenima. Tada sam također upoznao i roditelje Tuomasa Holopainena (skladatelja/pjesnika i „šefa“ Nightwish-a). Iznimno dragi ljudi koji su nas uveli u svoj dom gdje sam imao i priliku posjetiti dječju sobu u kojoj je Tuomas odra-stao - mala soba na gornjem katu s najljepšim pogle-dom na jedno od stotine finskih jezera, s otocima, mostićima, okruženim šumom… Trenutak u kojem su mi njegove pjesme, stihovi i inspiracija za njih po-stale puno jasnije.

Osim nastupa na utakmici, imali smo još četiri koncerta. Meni najdraži, dogodio se u crkvi gdje sam pratio nekoliko vrlo talentiranih pjevačica. Izveo sam tri pjesme J. Sibeliusa, te najpoznatiju NW pje-smu „Ghost Love Score“. To je bio posebno bitan trenutak u mom životu - u publici nasmijana lica,


glasan pljesak, publika na nogama, ekipa iz projek-ta zagrljena sa suznim očima, a u meni veliki osje-ćaj treme koji je u tom trenutku nestao, a ostao je osjećaj najvećeg zadovoljstva i ponosa! Poslije kon-certa Finci su došli čestitati, te među njima Tuo-masovi mama i tata. Čestitanje na izvedbi, zagrljaji i fotografiranje, a ja i dalje u glavi pokušavam ostati pribran, te najbitnije – skroman. U tom trenutku Plamen Dimov ima obavijest za nas – uzmite svoje stvari i idemo prema baru u centru grada! Njegove rečenice i prikriveni osmijeh otkrivaju da se nešto događa i tada nam postaje jasno – upravo ćemo upo-znati članove Nightwish benda. Za vrijeme hodanja prema centru, stalno sam razmišljao - naše privatno druženje s njima, fotografiranje… Tada dolazimo do ulaza u bar. Jedan po jedan ulazimo, zbunjeni blje-skanjem fotoaparata, brojem kamera, a nasuprot nas – NIGHTWISH (Tuomas Holopainen, Floor Jansen, Jukka Nevalainen, Emppu Vuorinen i Marco Hietala)!

Nestrpljivo ulazimo u prostoriju i „postrojavamo“ se nasuprot njih. Fotoaparati i dalje okrenuti prema nama, a mi nasmijani, nervozni i totalno tihi. Marco Hietala, basist i vokal benda u tom trenutku postav-lja pitanje: “Does anybody have something to say?“ (Ima li netko nešto za reći?), a ja, po prirodi brbljava i otvorena osoba ispucam glasni „HELLO!“. Bend, su-dionici projekta, organizatori i novinari počeli su se glasno smijati i osjećaj nelagode je nestao, a atmos-fera postala opuštenija. Slijedilo je naše predstavlja-

nje. Jedan po jedan izgovaramo svoje ime i prezime, državu koju predstavljamo te koja je naša uloga u projektu. Plamen me upitao da bendu nabrojim SVE njihove pjesme koje znam svirati, ali smo zaključi-li da bi to predugo trajalo! I dalje vrlo nestrpljivi, slažemo se u red kako bi svi imali priliku dobiti ka-lendar benda s autogramima, popričati s njima i fo-tografirati se. Za vrijeme čekanja u redu dajem izjavu za finski radio, o projektu, mojoj ulozi, emocijama… Napokon moj red, prilazim bendu i Tuomasu, a sa mnom i njegova mama, koja mu govori nešto na fin-skom, a ja razabirem riječi „klavir, Sibelius i Ghost Love Score“. Na njegovom licu iznenađenje, veliki osmijeh, pruža mi ruku i čestita, te se zahvaljuje za promoviranje njihove glazbe. Bez obzira što su čla-novi takvog benda isto kao i mi, zapravo obični ljudi, ovo je za mene bila velika stvar – dobiti priznanje od Tuomasa, glazbenog mastermind-a iza svih njihovih pjesama. Kroz sljedećih sat vremena slijedilo je još brbljanja, smijeha i fotografiranja s njima, te opra-štanje s nadom da ćemo se sresti i sljedeće godine.

Osim velikog zadovoljstva upoznavanja benda, Dimov je imao poslovni prijedlog za mene i još jed-nog glazbenika iz Australije – dobili smo autorsko pravo od strane Nightwish-a i Tuomasa Holopaine-na za rad na tzv. pjesmarici koja će sadržavati sve nji-hove pjesme s osam albuma. Iako trenutno ne mogu


ništa više napisati o tome, moram naglasiti da je ovo jako velika stvari i da imam godinu dana za rad na njoj.

Nekoliko dana do rastanka i odlaska kući, mije-njamo lokaciju smještaja – iz škole u gradu, selimo se izvan civilizacije, u veliku kolibu u šumi, na jezeru, četiri kilometra od granice s Rusijom. Priroda me i dalje oduševljava sa svakom šetnjom po šumi, sva-kom vožnjom čamcem po jezeru, uživanjem u tišini, vjetru i valovima. Ovdje sam doživio jedan od najljep-ših zalazaka sunca, smirenost u refleksiji vode, pra-ćenu šumom vjetra i dalekim glasanjem galebova. I tada shvaćam, ovo je poput nekog neočekivanog sna iz kojeg se ne želiš probuditi, mogao bi živjeti ovdje. Redoslijed „sauna – jezero – sauna – jezero“ nastav-lja se dugo kroz noć, dok polako postajemo svjesni da se uskoro moramo razići. Još nam ostaju dva kon-certa za odraditi, obaviti posljednje probe i pripreme za njih. Prvi koncert na otvorenom, na pozornici na trgu koja zapravo nije pozornica već kamion s otvorenom prikolicom u kojoj se nalaze instrumen-ti i ostala oprema, protekao je u opuštenom raspo-loženju. Tamo sam s Elmas Mehmet, talentiranom pjevačicom iz Rumunjske koja studira u Italiji, izveo autorsku kompoziciju „Across the Sea“ napisanu za ovogodišnje okupljanje i godišnjicu braka Plamena Dimova i njegove supruge Leene. Dugotrajni pljesak dovoljan je znak da smo to dobro izveli! Veliki osmi-jeh na licu Plamena i Leene te zahvala za „najbolji mogući poklon“. Posljednji, završni koncert, izveden je u velikoj dvorani, s izravnim prijenosom na You-tube-u. Kao i na dosadašnjim koncertima na ovom sam svirao 8-10 kompozicija. Naravno da sam sam sebi najveći kritičar i da smatram da uvijek može bo-lje, ali s obzirom na sve, ja sam zadovoljan! Plamen me na koncertima najavljivao kao talentiranog glaz-benika koji na klaviru svira napamet sve NW pjesme, a meni se na bugarsko-hrvatskom jeziku obraćao s „najvrjedniji Balkanac, bez tebe ovo ne bi uspje-li, moramo ti naći posao ovdje!“ Moje spominjanje Balkana u ovom tekstu dolazi iz šale, koja je nastala

okupljanjem glazbenika s područja Bugarske, Ru-munjske, Srbije i naravno Hrvatske pod nazivom „Balkan mafija.“ To je uvijek izazvalo glasan smijeh, i shvaćali smo da nas u ovome ipak spaja glazba, a to je trenutno jedino bitno. Nakon završenog posljed-njeg koncerta, slijedila je velika zabava na jezeru, u sauni, uz roštilj, pjevanje, puno, puno smijeha, ali i suza.

Probudio sam se 14. srpnja oko 9 ujutro i shvatio da je većina sudionika, članova ove nove čudne obitelji otiš-la. Od velike grupe od 30 ljudi, ostalo nas je osam. Osmero ljudi koji ostaju još jedan dan. Tada sam poželio da sam već na putu doma, jer sam se odjednom osjećao vrlo usamljen nakon deset dana provedenih u toli-koj gužvi, pričanju, raz-

mišljanju i sanjanju na engleskom jeziku. Posljednju večer proveli smo opet u sauni te kupanjem u jezeru za vrijeme ljetnog, olujnog nevremena i kiše pjevaju-ći „Last ride of the day“. Posebna atmosfera za pam-ćenje! Ta večer obilježena je podvojenim emocijama – tugom što napuštam Finsku i sve te divne ljude, te srećom jer sam ih upoznao i što idem kući s nadom da ćemo se ponovno vidjeti. Nikada ne bi pomislio da je moguće da će me objavljivanje obrada pjesama, veliki trud i ljubav prema tome što radim odvesti tamo! Tako je ostvaren jedan dugogodišnji san, za koji sam mislio da je neostvariv – odlazak u Finsku, upoznavanje Nightwish-a, i stvaranje još jedne, kako smo je nazvali „socially awkward familly“ (neuklo-pljena obitelj). Ne sumnjam da ću se jednoga dana vratiti u Finsku, jer je glazba umjetnost koja na pose-ban način okuplja ljude, ujedinjuje njihovu energiju i emocije, te sam siguran da ćemo se ponovo sresti jer kao i na početku „Once I had a dream – this is it!“, a ovaj san još nije završio.



Mjuzikl “Legenda Ružica grada”Projekt se odvija pod pokroviteljstvom Ureda

bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i uz sponzor-stvo Virovitičko - podravske županije, Osječko – baranjske županije, Primorsko – goranske županije, Grada Orahovice, Grada Našica i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata u koprodukciji sa Za-grebačkim gradskim kazalištem „Komedija“.

Nositelj projekta je Umjetnička organizacija Stu-dio „Kubus“ iz Zagreba.

Obzirom da se u okviru nastavnog programa, kroz predmet glazbena kultura u osnovnim školama i predmet glazbena umjetnost u srednjim školama, učenici upoznaju sa mjuziklom kao glazbeno-scen-skom formom, ovo je idealna prilika!

Priča, inspirirana djelima Marije Jurić Zagorke, i glazba, pisana filmskim, popularnim stilom, odgova-ra uzrastu od 5. razreda nadalje te prati rastući trend zaljubljenika u srednjovjekovno razdoblje i viteški svijet.

KRATKI SADRŽAJ:

Legenda Ružice grada mjuzikl je koji njeguje hr-vatsku legendu o srednjovjekovnom Ružica gradu na

obroncima Papuka, kod današnje Orahovice, hrvat-ske narodne običaje i tradiciju putem bezvremenske priče o Ružici, mladoj i hrabroj ljekarici, uvučenoj u spletke gramzivog vlastelina, priprostih, praznovjer-nih seljana i ostalih vlastodržaca. Ružica zbog svog ljekarskog talenta, ljepote i činjenice da je odabra-na od strane vila da prenosi njihovo znanje ljudima, biva optužena da je vještica.

Kroz priču se kao glavni lik pojavljuje i Marko, putujući graditelj instrumenata, koji postaje Ruži-čina prava ljubav. Važniji likovi su još i prijateljica Manda koja je, zbog djevojačkih ljubomornih osjeća-ja, pokretačica svih loših zbivanja koja su se odrazila na Ružici, zaljubljeni vlastelin koji bahato zloupo-trebljava svoju moć te župnik koji, u vjeri kako čini dobro za svoje „stado“, potiče glasine o vješticama te odigra veliku ulogu u Ružičinoj sudbini.

Vile i seljani su ostali likovi koji se pojavljuju u ovoj legendarnoj priči te svojom pjesmom i plesom upotpunjavaju mjuzikl u fantastičnu cjelinu.

Mnogobrojne priče i moralne poruke satkane su o ovo djelo, a najvažnija je upravo činjenica koja se, kako kroz povijest, tako i dan danas još uvijek doga-


đa - izopćivanje pojedinaca iz društva zbog njihove različitosti te snaga riječi, glasine, koja može sve to pokrenuti i uništiti nečiji život.

KREATIVNI TIM I SURADNICI:

AUTORI GLAZBE I LIBRETA: Andrea Kopri Lončarić, mag. mus. (Našice) Dean Kopri, mag. glazb. ped. (Našice)

REDATELJICA: Biljana Čakić Veselič (Zagreb)

SUPERVIZOR: Vlado Štefančić (Zagreb)

KOREOGRAFKINJE: Dolores Bugarin (Rijeka), Sanja Kocon Vranješ (Zagreb)

DIZAJN SVJETLA: Sven Kučinić - LumiLas d.o.o., Profesionalna rasvjeta

SURADNICI: RI – Dance Udruga (Rijeka)

NOSITELJ PROJEKTA: Studio Kubus (Zagreb)

VIZUALNI IDENTITET: Vanja Eberl (Osijek)

Pošto smo pričom u koju je upleten i vilinski svi-jet obvezani na stvaranje mističnog, fantastičnog i nepredvidivog, ponosno možemo predstaviti našeg suradnika za dizajn svjetla, trenutačno najbolju za-grebačku tvrtku za pro-fesionalnu ravjetu, Lu-miLas d.o.o.

ANSAMBL čine po-znata i uspješna pjevač-ka i glumačka imena kao što su Danijela Pin-tarić, Maksim Hozić – Max, Ines Mlinarić Sta-kić (Markiz), Lara Antić (Bang Bang), Dario Doš-lić, Ivan Šimatović, Ve-selin Krstovski, Jelena Ćosić, Barbara Suho-dolčan, Ivona Štajmin-ger, Tina Bukić, Stefano Surian, Ivana Mrduljaš, Dejan Roginić i mnogi drugi.


Dražen Mlakar, Marija Bilić-Prcić: Suradnja TO OGŠ Kontesa Dora i TD Dora Pejačević iz Našica i TO Joža Prosoli iz Popovače

Proljeće u Popovači - PUPTamburaška glazba je ukras hrvatskih kraje-

va, ona je lijek za dušu, milina za uho, a tijelu daje najljepše i najveselije pokrete, podiže zadovoljstvo i oduševljenje, grije srce.

To su shvatili mnogi ljubitelji glazbe diljem do-movine i oni su zaslužni da ona živi punim životom. Ona je bilo i našega moslavačkoga duha, i naše Po-povače.

Popovača je kucavica usred Moslavine. Oko nje se nakitila sela Osekovo, Stružec, Potok, Voloder, Gor-nja Jelenska, Donja Gračenica koja čuvaju tradicijsku kulturu, folklor, nošnju i pjesmu. Težnja za izvornim, tradicijskim bila je poticaj grupi entuzijasta i ljubi-telja tamburaškog milozvučja da pokrenu i osmisle tamburaške večeri kojima bi privukli pozornost ne samo Popovčana, nego i šire. To se ostvarilo u sim-bolici ideje sadržane u riječi PUP. U Popovaču smo dovodili tamburice iz cijele Lijepe Naše, a kasnije i iz okolnih europskih zemalja koje njeguju tamburašku glazbu, većinom kao potomci Hrvata.

U početku stidljivo smo skupljali orkestre iz okol-nih sela Volodera, Repušnice, Gračenice, Potoka, Strušca, Kutine, organizirali izložbe i književne veče-ri te večeri dječjega stvaralaštva, a onda smo se usu-dili pozvati sljedećih godina najpoznatije hrvatske orkestre iz Križevaca, Osijeka, Bedekovčine, Varaždi-na, Zagreba, Samobora, Siska, Grižane Belgrada, Kaštela Donjih.

Na jubilarnu petu godišnjicu počastio nas je svojim nastupom tamburaški orkestar iz Našica. OGŠ u Naši-cama djeluje u sastavu istoimene OŠ koja ima poseban odjel TAMBU-RE osnovan 1989. godi-ne i iz njega je izrastao

tamburaški orkestar sastavljen od najboljih mladih glazbenika uvježbanih prvoklasnim stručnjacima.

Koliko su uspješni pokazuje činjenica da su odr-žali koncert u Rimu 1998. godine u audijenciji kod Pape te na festivalu glazbene mladeži u Barceloni 1999. Osvojili su preko stotinu visokih nagrada, sni-mili CD-e, nastupili su u Norveškoj na festivalu eu-ropske mladeži, a mi smo te godine bili ponosni što su se odazvali pozivu KUD-a Popovača i nastupili uz rame naših najpoznatijih tamburaških uspješnica.

To je bio samo početak suradnje koji se tijekom godina sve više razvijao tako da je Popovača odlazila u Našice, Našice u Popovaču. Nastupi su se oboga-ćivali poznatim gostima iz svijeta zabavne i ozbiljne glazbe. S njima su u Popovači nastupali Goran Karan, Lidija Horvat Dunjkov, Danijela Pintarić, Ivana Ple-chinger i mnogi drugi. Osim pjevača nastupali su i drugi poznati solisti. I tako sve do danas.

Upravo smo ove godine proslavili DVADESE-TO, jubilarno Proljeće u Popovači koje je imalo svoja iznenađenja kako ne bi postalo dosadno i potrošeno. Iako u organizaciji sudjeluju skoro isti ljudi, osmišlja-vaju se novi sadržaji koji će ne samo privući nego i oduševiti i pobuditi interes za tamburašku glazbu i druge sadržaje kojih tih dana ima u izobilju. Našički tamburaši uvijek će biti naši dragi gosti.


Daniel Kopri

Zašto volim svoj grad?Biti na samom izvorištu utemeljenja glazbene škole u

Našicama i imati kreativnog prostora za njezino, poput „velikog praska“, račvanje na sve instrumentalne odjele, temelji su koje je ustrajno podupirao naš grad Našice.

Svaki čovjek voli grad u kojem je krštena njegova majka i sin, grad u kojem su njegova djeca imala sretno djetinjstvo i grad u kojem imaš iskrene prijatelje i kolege.

Glazbenik koji je spoznao umjetničku ostavštinu prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pejačević mora ljubiti Našice, grad u kojem je živjela i skladala. Hodati našičkim parkom – „u mirisu cvijeća, u šapatu vjetra i šumoru breza…“, njezinim tragovima, nadahnuće je sva-kom glazbeniku.

Grad u kojem žitelji poštuju tvoj rad i opetovano svo-jim dolaskom na sadržaje Memorijala Dore Pejačević,

koncerte Tamburaškog orkestra i učenika glazbene škole Kontesa Dora dokazuju otvorenu svijest za napore koje ulažemo u emocionalni razvoj djece i mladih ljudi. Ova-kve činjenice se moraju prepoznati kao dio tvoje duše.

Pola života radnog i kreativnog djelovanja u dvorcu Marka Pejačevića, upijanja energije prošlih vremena, civilizacije koju je „zameo vjetar“, zahtijeva zahvalnost Našičanima koji su glazbenoj školi otvorili vrata ulaska u grofovske odaje. Vjerujem kako će isti smoći snage i za trajno rješenje prostora naše glazbene škole Konte-sa Dora, Tamburaškog društva Dora Pejačević, a time i krovne kulturne manifestacije Memorijal Dore Pejače-vić Našice.

Dokučiti smisao života može samo čovjek koji voli svoj Grad!


Renata Bošnjaković

O povijesti Memorijala Dore Pejačević zbivanja 1984. i 1985. godine (1. dio)

Zavičajni muzej Našice sustavno skuplja i čuva dokumentaciju o Dori Pejačević te dostupnu doku-mentaciju o svim koncertima na kojima se izvode Dorina djela. Tekst donosi prikaz aktivnosti koje su prethodile osnivanju manifestacije „Memorijal Dore Pejačević u Našicama“ i popis svih sadržaja održanih u okviru „Memorijala“ od 1985. do 1999. godine. Pri korištenju navedene dokumentacije uočeni su razni problemi, poput kontradiktornih podataka o istome sadržaju, pa se nastojalo odabrati najvjerodostojniji podatak, a u pojedinim slučajevima konzultirani su suvremenici tih događaja. Ovo pokazuje koliko je važno pravovremeno i vjerodostojno dokumentirati svaki događaj kako bi se sačuvali za buduće naraštaje.

O životu i stvaralaštvu Dore Pejačević prvi se u našičkoj sredini zainteresirao srednjoškolski profe-sor Branko Krmpotić, koji je 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća objavljivao članke o njezinom stvaralaštvu. U Našicama se Dori počinje posvećivati sve više pa-žnje pa je 15. lipnja 1973. godine održan memorijal-ni koncert povodom 50. obljetnice njezine smrti, 17. prosinca 1977. održana je foto izložba „Dora Pejače-vić – život i djelo“, a 16. lipnja 1984. godine uz svečani koncert otvara se novoizgrađeni tzv. Dorin paviljon u našičkom parku. Ove aktivnosti mogu se povezati s činjenicom da u to vrijeme počinje s radom Zavičajni muzej Našice, koji je, uz Hrvatsko kulturno-umjet-ničko društvo “Lisinski”, postao središnja lokalna ustanova u promicanju i očuvanju baštine sklada-teljice Dore Pejačević. Sretna okolnost bilo je objav-ljivanje monografije o životu i djelu Dore Pejačević 1982. godine iz pera poznate muzikologinje prof. dr. sc. Koraljke Kos. Navedene aktivnosti bile su uvod u veliko obilježavanje 100. obljetnice njezina rođenja, koje je pokrenulo revitalizaciju Dorina imena, a Na-šice upisalo na glazbenu kartu Europe i svijeta.

Prije trideset godina, točnije 13. rujna 1984. godi-ne, Predsjedništvo samoupravne interesne zajednice kulture i tehničke kulture općine Našice (dalje: SIZ) i Komitet za društvene djelatnosti Zajednice općina

Osijek osnovali su Organizacioni odbor za obilježa-vanje 100. godišnjice rođenja Dore Pejačević (dalje: Odbor). Njegovu osnivanju prethodile su dvogodiš-nje pripreme u Zavičajnom muzeju Našice i SIZ-u te osnivanje Inicijativnog odbor početkom 1984. godi-ne. Predsjednik Odbora bio je maestro Antun Petru-šić, potpredsjednik Branko Plehinger, a tajnik Vladi-mir Erdeš. Odbor je poslove oko pripreme proslave podijelio u komisije: komisija za glazbeno-scenski program, komisija za informativno-propagandnu djelatnost, komisija za znanstveni skup, organizaciju likovnih priredaba, izradu i restauriranje umjetnič-kih djela, predmeta i prigodnih objekata, komisija za financijska pitanja, komisija za prihvat gostiju i protokol proslave i komisija za tehničku organiza-ciju proslave. Članovi su bili predstavnici lokalnih društvenih, kulturnih i privrednih udruga, ustanova i organizacija, ali i eminentna glazbeni stručnjaci, uz predsjednika Odbora maestra Antuna Petrušića, član je Odbora bio i prof. Ladislav Šaban koji je s prof. dr. sc. Koraljkom Kos bio i član komisije.

Odbor je izradio detaljan program proslave s ni-zom prigodnih aktivnosti (koncerti, izložbe, znan-stveni skup i promocija izdanja Dorinih djela) i ak-tivnosti trajnijeg karaktera (otkrivanje poprsja Dore Pejačević ispred Dvorca Pejačević, uređenje Dorina groba, otvorenje spomen soba Dore Pejačević, kom-pletna restauracija Dorinog klavira Blüthner, te otvo-renje i početak rada Osnovne muzičke škole „Dora Pejačević“ Našice pri Osnovnoj školi “17. travnja”, Našice). Program se studiozno pripremao narednih godinu dana o čemu svjedoče tri Biltena, koje je Od-bor izdao u siječnju, svibnju i 6. rujna 1985. Pripreme su tekle uz podršku i sudjelovanje niza najistaknu-tijih glazbenih umjetnika, muzikologa, znanstvenih radnika, te uz pomoć brojnih društveno-političkih organizacija, stručnih udruženja, institucija koje se profesionalno bave organizacijom i propagandom glazbene djelatnosti kao i od sredstava masovnih ko-munikacija i medija.


Obljetnicom se željelo potaknuti glazbenike i znanstvenike na otkrivanje glazbenog stvaralaštva Dore Pejačević te njezinu afirmaciju i popularizaciju u Jugoslaviju i Europi. Već tada se razmišljalo o bi-jenalnim ili trijenalnim glazbenim susretima posve-ćeni Dorinom glazbenom stvaralaštvu, što je u ka-snijim godinama preraslo u kulturnu manifestaciju „Memorijal Dore Pejačević.“

Proslava 100. godišnjice rođenja Dore Pejačević bila je uvrštena kao jedan od sadržaja programa ju-goslavenskih republika i pokrajina unutar projekta „Evropska godina muzike 1985., koji je proglasio Eu-ropski savjet i Europska ekonomska zajednica. O nje-zinom značaju govori i činjenica što se u programu proslave, kao stručni nositelj, navodi krovna znan-stvena ustanova Hrvatske Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb (danas HAZU). Direk-tor programa bio je mr. sc. Dionizije Švagelj, a vodi-teljica dr. sc. Koraljka Kos.

Proslava 100. godišnjice rođenja Dore Pejačević održana je 7. i 8. rujna 1985. godine. Tijekom trajanja u Našicama je održano niz aktivnosti koje su obilje-žile glazbeni život Našica i stvorili temelje ustanova i manifestacija koje su danas jedno od glavnih obiljež-ja našičke kulturne scene.

1985.

Proslava 100. godišnjice rođenja Dore Pejače-vić, 7. – 8. rujna 1985.

Organizator: Organizacioni odbor za obilježava-nje 100. godišnjice rođenja Dore Pejačević Našice

7. rujna 1985.

Svečano otvorenje proslave i otkrivanje poprsja Dore Pejačević ispred Dvorca Pejačević (sudjeluju: Mješoviti zbor HKUD „Lisinski“ Našice; Štefica Pe-trušić-sopran; dirigentica Mira Štajner)

Svečano otvorenje Spomen sobe Dore Pejačević u Zavičajnom muzeju Našice te otvorenje izložbi:

- Život i rad Dore Pejačević

- Albert Kinert – Grafička mapa na temu ljubavnih pjesama K. M. Rilkea

- Nevenka Arbanas – Grafička mapa „Dora Pejačević“

- Literatura iz muzičke baštine

Komorni koncert djela Dore Pejačević u Dvorcu Pejačević (sudjeluju: Zdenka Žabčić-sopran, Štefica Petrušić-sopran, Breda Kalef-mezzosopran, Josip

Klima-violina, Stjepan Radić-klavir, Gudački kvartet „Klima“ Zagreb, Antun Petrušić-klavirska pratnja)

Međunarodni znanstveni skup „Dora Pejačević – život, rad i značenje“ u organizaciji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti – Razred za muzič-ku umjetnost Zagreb (sudjeluju: dr.sc. Koraljka Kos, mr.sc. Ivan Balta, prof. Vesna Burić, prof. Gordana Gojković, dr.sc. Marianne Hassler, prof. Ida Horvat, prof. Ivana Jurković, prof. Eva Sedak, prof. Stjepan Radić, prof. Antun Petušić, dr.sc. Zdenka Veber)

„Našičani Dori“ – glazbeno-scenska priredba po-kraj Dorinog paviljona u parku (sudjeluju: Pjevački zbor HKUD „Lisinski“ Našice, Tamburaški orkestar HKUD „Lisinski“ Našice, Gradska glazba Našice, Tamburaški orkestar OŠ „17. travnja“ Našice, Pjevač-ki zbor OŠ „17. travnja“). U prostoru paviljona orga-nizirana izložba „Stare razglednice Našica“ (izlažu: Zavičajni muzej Našice i Drago Majer)

„Zovem se Dora“ – glazbeno-scenski prikaz živo-ta i stvaralaštva Dore Pejačević u našičkoj srednjoj školi (sudjeluju:dramske umjetnice Neva Rošić i Urša Raukar; glazbeni umjetnici Ksenija Kos-klavir, Dušanka Simonović-sopran, Josip Klima-violina, Neven Belamarić-bas, Mladen Raukar-klavir; Drago Majer-dijapozitivi; autor i redatelj: Mladen Raukar)

8. rujna 1985.

Komemoracija na grobu Dore Pejačević (sudjelu-ju: HKUD „Lisinski“ Našice i Gradska glazba Našice)

Nastavak rada Međunarodnog znanstvenog sku-pa „Dora Pejačević – život, rad i značenje“ u Dvorcu Pejačević

Promocija do tada neobjavljenih notnih izdanja Dore Pejačević:

- Pet minijatura za violinu

- Zbirka solo-pjesama

Otvorenje Centra za posudbu notnih materijala djela Dore Pejačević u Dvorcu Pejačević

Svečano otvorenje i početak rada Osnovne muzič-ke škole „Dora Pejačević“ Našice pri Osnovnoj ško-li “17. travnja” Našice u staroj zgradi Osnovne škole (danas srušeno, prostor u Ulici kralja Tomislava 14)

Simfonijski koncert djela Dore Pejačević u sport-skoj dvorani srednje škole u Našicama (sudjeluju: Orkestar Udruženja orkestara muzičara Hrvatske – Osijeka i Zagreba; Breda Kalef-mezzosopran, Pavica Gvozdić-klavir; dirigent Antun Petrušić)


Vedran Škoro je učenik četvrte generacije tambura-ša Odjela tambure našičke glazbene škole. Želja za novim životnim spoznajama uputila ga je daleko, ki-lometrima dalje od svih onih koji su ovih 25 godina Odjela tambure gradili svoju osobnost u titrajima hrvatskih svetih tambura. Prigodom jednog od rijet-kih povrataka u svoj grad, obavili smo i ovaj kratki razgovor s njime.

Q: Koje godine si upisao glazbenu školu?

A: U našičku glazbenu školu upisao sam se 1992. go-dine.

Q: Koliko godina si svirao u orkestru?

A: U tamburaškom orkestru svirao sam sedam godi-na. Nakon trećeg razreda srednje škole preselio sam se u Idaho.

Q: Gdje si sve putovao sa orkestrom?

A: Dok sam svirao u orkestru imali smo puno konce-rata u Hrvatskoj. Puno smo putovali izvan države: u Njemačku, Italiju i Španjolsku.

Q: Brat ima band?

A: Moj brat Neven i ja zajedno smo svirali u orkestru. On je svirao bisernicu, bugariju i bubnjeve. Svidje-lo mu se moje iskustvo pa je i on otišao u Ameriku završiti srednju školu nekoliko godina kasnije. Sada radi na Floridi i svira u bendu The Wallies. (www.facebook.com/bunchofwallies)

Q: Koji si instrument svirao?

A: Brač.

Q: Kako to da si nastupio na ovom humanitarnom koncertu?A: Sviranje u orkestru mi je jedno od najdražih us-pomena iz djetinjstva. Svaki put kad se vratim u Hr-vatsku javim se profesorima Danielu i Marini Kopri. Pitao sam ih mogu li doći na probe orkestra. Oni su me odmah prihvatili i dali mi priliku da sudjelujem na ovako velikom humanitarnom koncertu jer volim pomagati drugim ljudima. Ovo mi je bio prvi kon-cert u zadnjih 13 godina.

Q: Koju školu si završio?A: Završio sam informatiku na University of Idaho.

Q: Gdje živiš?A: Trenutno živim u Atlanti i radim za veliku infor-matičku firmu Fast Enterprises.

Q: Zašto si otišao u Ameriku?A: San mi je bio završiti srednju školu u Americi pa sam molio roditelje da me pošalju u Ameriku nakon trećeg razreda gimnazije. Preko jedne agencije su mi našli obitelj u Idahu pa sam tamo otišao.

Q: Kako sa ove distance vidiš svoje sudjelovanje u or-kestru?A: Sudjelovanje u orkestru je bilo ključno u mom ra-zvoju. Stekao sam doživotna prijateljstva i samopo-uzdanje da mogu postići što god želim ako na tome uporno radim. Probe u orkestru su nekad bile duge i naporne, ali smo zato bili među najboljim orkestri-ma u Hrvatskoj i postizali vrhunske rezultate.

Q: Što ti je ostalo najviše u sjećanju?A: Dok sam svirao brač 1, sjedio sam u orkestru ispred profesorice Marine. Volio sam svirati glasno, pa i onda kada nije trebalo. Zato me profesorica uvi-jek zvala Mr. Forte.

Q: Požališ li kada što si otišao?A: Možda ponekad. Imam veliku ljubav prema glaz-bi. Sviram katkad gitaru i bubnjeve, ali ne sviram na nivou kao kad smo se pripremali za natjecanja s or-kestrom. Originalne kompozicije za tamburaške or-kestre kao što su „Varijacije“ Emila Cossetta i „Do-hvati crvenu trešnju“ Bože Potočnika su bile zaista

Nekadašnji učenik:Vedran Škoro (razgovor vodila: Mihaela Bosak)

Hrvatski Amerikanac svirao u Našicama na humanitarnom koncertu za Irenu Grgić


Nekadašnja učenica: Mihaela Bosak

Nikad ne odustaj od glazbe... što god se dogodi

teške za izvođenje i testirale su moje sposobnosti, ali su kod mene izazivali ponos što sam dio orkestra.

Q: Prijateljske veze s nekadašnjim članovima orke-stra?

A: Većina mojih prijatelja je svirala u orkestru. Ta prijateljstva nikada neće prestati. Mi smo bilo kao velika obitelj. Svirali smo, putovali smo i družili se.

Q: Snimanja s orkestrom?

A: Dok sam svirao u orkestru snimili smo dva CD-a. Te CD-ove uvijek puštam Amerikancima kada me

pitaju u kakvom sam to orkestru svirao. Uvijek im se svide klasične, folklorne i pop-rock pjesme.

Q: Koliko često dolaziš u Hrvatsku?

A: Cijela obitelj, osim brata, živi u Hrvatskoj pa dola-zim u posjet barem jednom godišnje.

Q: Zašto se nikad nisi ženio?

A: Bio sam previše zaokupljen školom i poslom. Tre-nutno sam s jednom lijepom i dragom curom iz Ala-bame.

Za mene je glazba kao zrak. Nešto što je uvijek tu. Nešto bez čega ne mogu zamisliti život. Slušam glaz-bu što god radila neovisno o raspoloženju. Kada sam tužna ili napeta, glazba me smiruje. Kada sam sret-na, glazba upotpunjuje tu sreću. Glazba je za mene pozitivna energija koja mi je davala snage u svim životnim situacijama. Nešto što je davalo skladnost svemu što osjećam i doživljavam.

Vratimo se na početak…

Dok su druga djeca učila pravilno izgovarati rije-či i slagati rečenice, ja sam s dvije godine znala riječi jedne pjesme od početka do kraja. Ne, to nije „Pa-čja škola“ niti su „Leteći medvjedići“. Pjesma se zvala „Neće snaša tamburaša“ (Željko Lončarić Žec). To je vjerojatno bio početak ljubavi prema tamburaškoj glazbi.

U 3. razredu osnovne škole plesala sam u folkloru. Iako sam voljela plesati, to nije ono u čemu sam se pronašla. Krajem 3. razreda je stigla obavijest o upi-sima u glazbenu školu. Bez razmišljanja sam se od-lučila upisati. Roditelji su se naravno složili, ali uvjet je bio da biram između folklora i glazbene škole. Nije bilo teško odlučiti… Teža odluka je bila klavir ili tambura!? U vrijeme kad sam bila na upisima, u or-kestru je svirao moj brat Kruno, moja sestrična Ana-marija (koja živi pokraj nas), susjeda Maja koja živi preko puta mene, susjed Saša koji živi pokraj Maje te


susjeda Andrea koja živi pokraj Saše. Imala sam po-trebu spomenuti ovu činjenicu obzirom da živimo u maloj ulici. I tako je „pala“ i moja druga odluka. Voljela sam slušati koncerte orkestra i sviđalo mi se to kako se svi međusobno druže i idu na putovanja po cijeloj Europi. Znala sam da ću jednoga dana i ja biti dio toga. Nekoliko godina poslije mene počela je svirati i moja sestrična Katarina, Anamarijina sestra, a nedugo nakon nje i susjed Kruno, koji je bio prvi u drugom dijelu ulice.

Glazbena škola je bila moj drugi dom, a profesor i profesorica kao roditelji. Poslije škole, najviše vre-mena sam provodila u glazbenoj školi i na večernjim probama orkestra. Stekla sam puno novih prijatelja s kojima su s vremenom počeli i prvi izlasci. Tu su se rodile i prve ljubavi. Bit će da ipak hoće snaša tam-buraša.

Premalo je mjesta i vremena za nabrojati sve na-stupe i putovanja na kojima sam bila, a ni sama ne znam približan broj nastupa, koji je u svakom slučaju troznamenkast.

Prvo veće putovanje bilo je u Švicarsku 2002. go-dine kada je održan VII. festival europske glazbene mladeži. Tada sam bila najmlađa u orkestru. Iako je prošlo 12 godina, sjećam ga se kao da je bilo prošle godine. To mi je bilo jedno od najljepših putovanja. Jedan dan smo proveli u Europa-Parku u Njemačkoj, što mi se posebno svidjelo jer je to prvi veliki zabavni park u kojem sam bila.

Nastupala sam na osam Festivala hrvatske tam-buraške glazbe (8 osvojenih zlatnih plaketa “Tambu-ra Paje Kolarića”) te na tri hrvatska natjecanja učeni-ka i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku. Svirala sam i na solo natjecanju u Zagrebu 2003. godine. Profesor i dan-danas prepričava svim generacijama kako sam svirala pod temperaturom 39,8°C i kako su mi prije nastupa skidali temperaturu i što sam sve buncala, ali ja se toga ne sjećam.

Iako sam imala malo slobodnog vremena i često je bilo naporno, uvijek sam razmišljala kako bi mi ži-vot bio prazan bez glazbene škole, svih druženja, na-stupa i putovanja. To mi je bio bijeg od stvarnosti u teškim situacijama. Vjerujem da su svi koji su prošli kroz orkestar ranije sazreli nego ostali vršnjaci. Uz glazbu te uz pomoć profesora i svega što smo pro-lazili u orkestru, postupno smo nesvjesno oblikovali karakter. To je zasigurno kvalitetno utrošeno vrije-me i trud.

Mislila sam da sam do tada doživjela sve što bi trebalo psihički pripremiti osobu za svijet odraslih, ali pred kraj 3. razreda srednje škole, razbolio mi se prijatelj iz orkestra s kojim sam sjedila u istoj klupi u osnovnoj školi te išla u isti razred srednje škole. Nažalost, nakon nekoliko mjeseci borbe za život, sudbina je ipak htjela drugačije. Orkestar mu je na sprovodu svirao skladbu “Air” Johanna Sebastiana Bacha, ali ja nisam imala snage svirati. Za mene je to bio kraj sviranja i mislila sam da više nikada neću po-novo. Danas kad je sviramo prolazi mi bezbroj slika kroz glavu, pogledam nove generacije i nadam se da oni neće morati prolaziti kroz tu bol koja ni nakon sedam godina nije nestala.

Ljeto kada sam završila srednju školu, bila sam u školi animatora u Isusovačkoj klasičnoj gimna-ziji u osječkoj Tvrđi. Dok smo jednu večer stajali u dvorištu, začula sam zvuk tambure. Znatiželjno sam pogledala kroz prozor susjedne zgrade i vidjela orke-star. Svirali su drugačije pjesme nego što smo mi svi-rali. Baš onakve kakve ne volim. Svejedno mi je bilo drago vidjeti ih i uhvatila me nostalgija. Na trenutak sam pomislila da bi mogla doći tu svirati kada upi-šem fakultet, ali onda sam shvatila da to nisu ljudi s kojima sam prolazila sve ove godine niti je to glazba kakvu želim svirati i uživati.

Krenula sam na Građevinski fakultet u Osijeku spremna ispuniti sve ciljeve koje sam si isplanirala. Doselila sam u Osijek i zavoljela sam ga koliko i svoj rodni grad. Mislila sam da je to prekretnica u mom životu. Grad u kojem želim živjeti cijeli svoj život i u kojem želim potpune promjene. Nova poznanstva, novi hobiji, nov život. Prošlo je tako i godinu dana, ali nešto je nedostajalo u svemu tome.

Jednog dana me nazvao profesor i rekao mi da će njegov sin Dean voditi orkestar u Osijeku (Slavonsko tamburaško društvo “Pajo Kolarić”) i da bi volio da se okupi nas par osječkih studenata koji smo svirali u Našicama. Tako bi bilo i Deanu lakše, a i mi bi se ponovno okupili. Nisam nimalo dvoumila. Prvi sa-stanak smo imali u prostorijama orkestra. Samo sam se nasmijala kada sam čula gdje trebamo doći. Da, upravo u osječku Tvrđu. Prvo sam pomislila kako će Dean brzo odustati kad vidi i čuje kako oni sviraju, ali poznajući Deana znala sam da će on, uz našu pot-poru, pomalo uvesti neke promjene. Tako je i bilo. Svakom probom, orkestar je zvučao sve bolje, a i čla-novi orkestra su brzo prihvatili nas „pridošlice“. Čak smo počeli zajedno i izlaziti. Sljedeće godine smo


osvojili zlatnu plaketu “Tambura Paje Kolarića”, što, iskreno, nismo očekivali. Imali smo nekoliko na-stupa u Osijeku, Našicama i Mađarskoj, od kojih je uvjerljivo najbolji bio u osječkoj dvorani „Zrinjevac“ kada smo nastupali s klapom Intrade i nekoliko po-znatih pjevača tamburaške glazbe (među ostalima i Željko Lončarić Žec). Dvorana je bila puna, a kon-cert spektakularan. Nažalost, to je bio naš posljednji koncert. Zbog novčane situacije u Društvu ukinut je ˝_:juniorski orkestar, a mi ponovno prestali svirati.

Dvije i po godine nakon toga sam završila fakul-tet i vratila se u Našice. Bilo mi je čudno vratiti se. Ništa nije bilo kao prije pet godina kada sam krenula na fakultet. Imala sam osjećaj da su to samo praznici i da ću se uskoro vratiti u Osijek. Tada me opet na-zvao profesor i rekao da dođem u glazbenu školu, da će pokušati okupiti nas „starije“ tamburaše. Krenuli smo s probama.

Prošle godine smo bili u Njemačkoj na 51. EURO glazbenim danima u Bőselu. Putovanje je bilo neza-boravno, a emocije neopisive.

Dani su prolazili, a ja sam nastavila ići na pro-be. Nisam se zaposlila u Osijeku, kako sam željela, nego u Našicama. Teško mi je pala činjenica da se sada moram uozbiljiti, i da je, kako bi se reklo, đačko doba gotovo. Pitala sam se kako ću se prilagoditi na poslu, ali kao da me nešto uporno vraća glazbenoj školi i orkestru. Radim u malom poduzeću u kojem nas je trećina „nekadašnjih učenika“. Nema ništa ljepše nego kada radiš nešto što voliš okružen lju-dima koje voliš. Često se pod pauzama prisjećamo

lijepih trenutaka u orke-stru. Ne znam kako bih sada odselila iz Našica da moram. Vjerujem da bih se opet vraćala na probe, pa makar samo slušala orkestar.

Početkom ovog ljeta nastupali smo na XII. hrvatskim šopronskim danima u Mađarskoj. To mi je bilo treće putova-nje u Šopron i posebno sam mu se radovala jer nisam bila osam godi-na. Prva dva puta je bilo zabavno i htjela sam ba-

rem na tren vidjeti ponovo mjesta kojih se često sje-tim. Naravno, sada je sve bilo drugačije. Samo nas je troje bilo od generacije koja je bila prije osam godina. Više nije na prvom mjestu bila zabava. Prvi put sam zbilja slušala o znamenitostima šopronske okolice i povijesti gradišćanskih Hrvata. Lijepo je za vidjeti da izvan Hrvatske netko drži do hrvatske tradicije i kul-ture možda i više nego mi koji živimo ovdje. Pretpo-stavljam da ta znatiželjnost dođe s godinama.

Kad mi je profesor rekao da napišem članak, mi-slila sam da neću znati o čemu pisati, a sada ne znam kako sažeti 15 godina. Pisala bih o svim dragim lju-dima pojedinačno i o mnogo zanimljivih događaja koje smo prošli zajedno. Prepustit ću to svojim pri-jateljima, sljedećim „nekadašnjim učenicima“. Sada bih još samo zahvalila profesoru i profesorici Kopri te profesorici Brkić, jer vjerojatno nikada neće biti potpuno svjesni koliko su pomogli meni i svim svo-jim učenicima. Nedvojbeno su izvrsni učitelji glaz-be, ali prije svega su nam bili, i još uvijek su, životni učitelji. Naučili su nas da nije bitno ono materijal-no, već duhovno. Naučili su nas izražavati emocije i djelovati intuitivno. Naučili su nas kako da budemo samopouzdani, a u isto vrijeme i skromni. Pokazali su nam vrijednost dobrih međuljudskih odnosa. I još jedno hvala profesoru što je uvijek znao kada treba nazvati i pitati mogu li doći svirati.

Završila bih citatom iz filma August Rush:

„You never quit on your music. No matter what ha-ppens. Because anytime something bad happens to you, that’s the one place you can escape to and just let it go.“


Moje ime je Filip Kasapović. Učenik sam 5. razre-da OGŠ Kontesa Dora u Našicama.

Roditelji su mi predložili da se upišem u glazbe-nu školu. Prihvatio sam i krenuo u novi izazov. Hva-la im što su mi omogućili glazbenu naobrazbu i što me i dalje u tome prate i podržavaju.

Smatram da glazbena škola dobro utječe na mene. Puno mi pomaže zato što učim i neke nove stvari poput glazbene teorije, čitanja glazbenih to-nova i sviranja instrumenata.

Kada sam krenuo u glazbenu školu, svirao sam bisernicu. Bisernicu sam svirao tri godine, a onda sam prešao na brač. U početku je to bio problem za mene zato što mi je tambura bila velika ili mi se ba-rem tako činilo. Što sam ga više svirao, sve sam se više privikavao na njega. Brač sam svirao do sada, odnosno do petog razreda, a sad ću krenuti u još je-dan izazov, a to je sviranje bugarije. Ako mi je brač bio velik, kako ću onda s bugarijom? Ne znam, to ću

vidjeti u naredne dvije godine. Nadam se do-brom uspjehu.

Moje prvo veće puto-vanje bilo je u Njemač-ku u gradić Bösel. Tamo smo bili pet dana. U Bö-selu je bilo međunarod-no natjecanje orkestara te smo osvojili treće mje-sto. Atmosfera je bila od-lična. Svi smo spavali u teniskoj dvorani. Zadnji dan smo igrali tenis. Jelo u Böselu nije bilo baš do-bro jer smo svaki dan jeli istu hranu, ali to nije po-kvarilo dojam na organi-zaciju. Kad smo se vratili u Našice, profesor mi je predložio da krenem svi-rati brač, a ja sam sa za-

dovoljstvom prihvatio ponudu. Od toga dana kreću avanture s mojim novim instrumentom.

Sljedeće natjecanje bilo je u Osijeku. Na tom natjecanju smo bili prvi. Svirali smo u osječkom HNK-u.

„Majstori svirači“ - to je naslov emisije u kojoj smo sudjelovali. Iz Našica smo krenuli u 6:00 uju-tro, a u Zagreb smo stigli oko 10:30 sati. Raspremili smo se, te odmah jurnuli u dvoranu Lisinski. Dvo-rana je bila mala, ali lijepa. Nikad nisam vidio stalke sa svjetlima sve dok nisam došao u dvoranu Lisin-ski. Nakon probe koja je trajala sat i pol’, imali smo slobodno dva sata. To smo iskoristili za opuštanje. Poslije toga imali smo još jednu probu, a onda sni-manje. Bile su postavljene četiri kamere. Tri dolje i jedna gore. Snimanje je trajalo sat i pol’. Svirali smo devetnaest pjesama. Bilo je zanimljivo, ali i naporno.

Zadnji nastup u ovoj školskoj godini, i kao „šećer na kraju“, je Šopron. Šopron se nalazi u Mađarskoj uz austrijsku granicu. U Šopron smo išli održati kon-cert u čast gradišćanskim Hrvatima. Održali smo tri koncerta. Dva u crkvi i jedan na trgu. Spavali smo u apartmanima Levanda. Išli smo na predavanje o gradišćanskim Hrvatima. Poslije predavanja održa-li smo koncert u crkvi, a zatim smo imali slobodno. Idući dan smo išli u razgledavanje Šoprona, te smo poslije razgledavanja održali još dva koncerta. Jedan u crkvi, a drugi na trgu. Poslije koncerta na trgu išli smo u apartmane na večeru i onda krenuli kući. U Našice smo došli u četiri ujutro. Bilo je to još jedno lijepo iskustvo u kojem smo spojili ugodno s kori-snim.

Nikako ne mogu zaboraviti niti svoj prvi službeni nastup s orkestrom u Slatini koji će mi uvijek ostati u sjećanju.

Poslije završetka glazbene škole ostat ću u kon-taktu s profesorima i dolazit ću na orkestralne probe koliko budem mogao.

Hvala svima koji me usmjeravaju i poučavaju u glazbenom području jer glazba je stil života i postala je moja svakodnevica.

Od Bösela preko Zagreba do Šoprona - od bisernice preko brača do bugarije

Sadašnji učenik: Filip Kasapović


Daniel Kopri i Marina Kopri

Ana Kozina – tragovima Dore PejačevićEuropski dom Zagreb i Europski pokret Hrvat-

ska, uz potporu MZOS-a organizirali su na razini RH po 20. put natjecanje „Europa u školi.“ Tema ovogodišnjeg natjecanja nosila je naziv: „2014. EU-ROPSKA GODINA USKLAĐIVANJA RADNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA“.

Prvo mjesto u glazbenom izričaju dobne skupine od 1. do 4. razreda srednje škole osvojila je Ana Kozi-na, učenica 2. razreda Srednje glazbene škole Franje Kuhača Osijek, s autorskom skladbom “Jesen”, a pod mentorstvom profesora Davora Bobića.

Ana je rođena Našičanka i najranije djetinjstvo provela je igrajući se pored dvoraca obitelji Pejačević i u parku gdje se nalazi paviljon prve hrvatske skla-dateljice Dore Pejačević. Svakodnevno je sa svojim nerazdvojnim prijateljem psom Švrćom prolazila šetnicom ispred našičke Glazbene škole, što je zasi-gurno i rezultiralo njezinim ranim bavljenjem glaz-bom, prvo podukom iz klavira, a onda i upisom u OGŠ i tamburama.

„Volim našički park i dvorce i ponekad razmiš-ljam kako je naša Dora hodala ovim puteljcima“, re-kla je Ana i dodala, „da će njezinim tragovima tražiti i svoj glazbeni izričaj!“


Silvija Lučevnjak: Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru

Predstavljena publikacija “Kontesa Dora Pejačević”

Na poziv Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru 11. listopada 2013. održano je u Dvorcu Eltz u Vuko-varu predstavljanje rada Ogranka Matice hrvatske Našice. Ovaj je susret dvaju ogranaka upriličen po-vodom manifestacije Dani Matice hrvatske u Vuko-varsko-srijemskoj županiji. Nakon pozdravnih riječi predsjednika i potpredsjednice OMH u Vukovaru, Dražena Živića i Lidije Miletić, kroz videoprezenta-ciju je predsjednica OMH u Našicama, Silvija Lučev-njak, nazočnima približila rad našičkog ogranka.

Dio predavanja bio je posvećen Memorijalu Dore Pejačević u Našicama, u povodu 90. obljetnice skla-dateljičine smrti. O Dori i njenoj glazbenoj ostavšti-ni govorio je i član predsjedništva OMH Našice, Ma-rijan Bakač. On je predstavio i publikaciju „Kontesa Dora Pejačević – tragovima prve hrvatske skladate-

ljice“, časopis kojeg je pokrenula Osnovna glazbena škola „Kontesa Dora“ i Tamburaško društvo „Dora Pejačević“ u Našicama.

Nakon govornog dijela održan je i prigodni kon-cert Tamburaškog društva “Dora Pejačević” Našice. U glazbenom su programu izvođena i djela Dore Pe-jačević u aranžmanu za tamburaški orkestar, a kao solistica na violini nastupila je prof. Tatjana Per-nicki. Glazbeni je ugođaj u prostoru tzv. mramorne dvorane Dvorca Eltz bio iznimno ugodan, a u mno-gima od prisutnih probudio je nezaboravna sjeća-nja. Naime, u tom su prostoru svoje vjenčanje imali profesori Marina i Daniel Kopri! Tom je prigodom gosp. Živić izrekao i sljedeće riječi: „Pružili ste nam izuzetan užitak u riječi, slici i u zvukovima. Našice imaju jamstvo da će vrijeme koje dolazi biti oboga-


ćeno izuzetno kvalitetnim kulturnim radom na opći boljitak svih onih koji žive u tom gradu.“

Obogaćeni ljepotom glazbe i obnovljenom vuko-varskom baštinom, pun autobus članova i prijatelja Ogranka Matice hrvatske u Našicama vratio se u za-vičaj, s obećanjem da će se suradnja dvaju ogranaka nastaviti i dalje. Poziv za održavanje cjelovečernjeg koncerta našičkih tamburaša u Vukovaru već je upu-ćen i nadamo se da će se uskoro i realizirati!


Daniel Kopri: Tri koncerta na hrvatskim danima u Šopronu

Našički tamburaši proputovali 7000 km autobusom

Tamburaški orkestar Osnovne glazbene škole Kontesa Dora i Tamburaškog društva Dora Pejačević iz Našica je s tri atraktivna koncerta na 12. hrvatskim šopronskim danima u Mađarskoj uspješno završio ovu školsku godinu.

Moto cjelogodišnjih događanja bio je složen pod lajt motivom: 25 godina odjela tambure – 105. nagra-da, što je pobjedom na 36. Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku i ostvareno.

Sedam tisuća kilometara autobusom prokrstarili su našički tamburaši sa svojim profesorima Mari-nom i Danielom Kopri, Europom i Hrvatskom, po-kazujući svu raskoš našeg nacionalnog glazbala – svetih hrvatskih tambura.

Peti put smo sudjelovali na ovom značajnom festivalu naših gradišćanskih Hrvata i uvijek se vra-timo ispunjeni ponosom što smo imali braniti op-stojnost hrvatske tradicije i kulture našeg „naciona“ izvan Lijepe naše.

Iako umorni od cjelonoćnog putovanja, oduševi-li smo posjetitelje cjelovečernjim koncertom u aku-stički besprijekornoj crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Vrijeme između koncerata bilo je ispunjeno obi-lascima spomenika kulture grada Šoprona i bliže okolice. Dirljiv je bio doticaj sa „ŽELJEZNOM ZA-VJESOM“, preko koje su nezadovoljnici vršili prebjeg iz socijalizma u Austriju, tj. zapadno-kapitalističko društvo.

Povijesna izložba „Moda se mijenja, ali stil osta-je vječan“ pod znakovitim podnaslovom – „Njegovo veličanstvo KRAVATA“, bila je naše putovanje kroz povijest koja upotpunjuje vjeru u posebnost nas Hr-vata putem hrvatske kravate koja je postala neizo-stavni modni detalj ove civilizacije.

Nastupom na hrvatskoj svetoj misi u gotičkoj crkvi sv. Mihovila, s paterom dr. Antonom Kolićem, ponovno smo bili ispunjeni duhom starohrvatskog govora naših predaka, kojega ponosno čuvaju gradi-

šćanski Hrvati. Prigodni poklon za 45 godina sveće-nićkog službovanja uručio je dr. Koliću predsjednik zajednice gradišćanskih Hrvata dr. Franjo Pajrić. Prema nekima pater Kolić je posljednji glagoljaš koji osjeća „bilo“ svoga naroda: želje, radosti, tugu i te emocije proživljava s njim.

Skladbom „Krist na žalu“, pokojnog pape sv. Iva-na Pavla II., upotpunili smo slavljenički protokol i gotovo rasplakali slavljenika i prisutne vjernike.

Završna gala svečanost 12. hrvatskih šopronskih dana tradicionalno je upriličena na Glavnom trgu uz nastupe folklornih skupina i tamburaških sastava. Ponosni smo što je naš tamburaški orkestar Škole i Društva uz vokalne i instrumentalne bravure atrak-tivnih solista: sopranistice Antonije Dunjko, violini-stice Dubravke Balent, profesorice solfeggia Kristine Brkić, njezine kćerke Donate, nekadašnjih učenika škole Krunoslava Mihaljevića i Stele Javorček i si-gurne dirigentske ruke profesorice Marine Kopri, imao čast muzicirati na svečanom zatvaranju festi-vala. Kao i prethodna dva glazbena sadržaja i ovaj je posebnim izvanprogramskim skladbama upotpunio želje oduševljenih posjetitelja!

Povratak kući umornih junaka u jutarnjim sa-tima tradicionalno je obilježen dočekom ponosnih roditelja koji su nezaobilazna potpora u funkcioni-ranju ovog proslavljenog tamburaškog orkestra.


Marina Kopri

Komorni tamburaški sastav u Opatiji - ponovno prva nagrada

U Opatiji, na ne-tom završenom 51. hrvatskom natjeca-nju učenika i stude-nata glazbe i plesa, u disciplini ‘’Komorni sastavi 5 – 12 člano-va’’, tamburaši na-šičke Osnovne glaz-bene škole Kontesa Dora još jednom su osvojili prvu nagra-du (98,40 bodova). To je 104. nagrada matičnog odjela tambure.

Ovaj veliki uspjeh radosno su proslavili sa svo-jim mentorom, Deanom Koprijem, na klizalištu i na Opatijskom sajmu čokolade koji se tradicionalno or-ganizira prilikom blagdana sv. Nikole.

“Ovo je velik uspjeh učenika, junaka naše škole, koji su za manje od dva mjeseca pripremili natjeca-teljski program. Nažalost, nekim je učenicima ovo bio zadnji nastup na ovom natjecanju, i sigurno će se, kako i sami kažu, jednoga dana rado sjećati Opa-tije, svih natjecanja i druženja koja su obogatila život i oplemenila ih kao Čovjeka!”


Dean Kopri

Našički tamburaši u Osijeku na izložbi „Likovna baština obitelji Pejačević“

U organizaciji ogranka Matice hrvatske u Naši-cama i Udruge za hrvatsku povjesnicu u Našicama organiziran je posjet izložbi pod jednostavnim na-zivom „Likovna baština obitelji Pejačević“, koja od rujna ove godine svojom posebnošću privlači po-znavatelje ekonomske, političke, a posebno kulturne ostavštine velike austro - ugarske obitelji Pejačević.

Svoju želju za upoznavanjem s ovako povijesno značajnim kulturnim sadržajima ostvarili su učeni-ci i profesori Osnovne glazbene škole Kontesa Dora, koji su samo prije nekoliko dana u Opatiji na Držav-nom natjecanju učenika i studenata glazbe osvojili prvu nagradu.

Pročelnik našičkog odjela tambure prof. Daniel Kopri rekao nam je: „Ponosni smo što naša glazbena

škola nosi Dorino ime. Muzicirati uz jedini poznati portret koji je nastao još za njezinog života, ravno je sviranju pred samom našom Dorom.“

Portret je naslikao poznati hrvatski umjetnik Maksimilijan Vanka, a Modernoj galeriji u Zagrebu poklonio ga je, prije dvije godine, sam sin Dore Peja-čević – Lumbe, Theodor von Lumbe.

Kroz izložbu nas je vodila jedna od autorica izlož-be prof. Silvija Lučevnjak, a u Glazbenom domjenku uz tamburaški komorni sastav našičke glazbene ško-le nastupila je i violinistica Dubravka Balent, mag. mus., te izvela Canzonettu – prvu skladbu Dore Pe-jačević. Za nastup je učenike pripremio njihov men-tor, Dean Kopri, mag. glazb. pedagogije.

Na slici: Nikolina Pintarić, Dora Kovačević, Tina Mikičić, Matea Miđić, Ivona Flam, Daniel Kopri, prof., Dubravka Balent, mag. mus., Ivan Vulić, Kristina Puhanić,

Izidora Kovačević, Alen Galinec, Filip Ćurić, Renato Guljaš


Kristina Brkić: Gradonačelnik donirao milijun lipa

Ad libitum ponovno oduševioTradicionalni Božić-

ni koncert mješovitog pjevačkog zbora Ad libi-tum iz Našica ponovno je oduševio štovatelje glazbe. Koncertna dvo-rana našičke glazbene škole bila je dupkom puna. Prvi dio koncerta, kroz accappella nezaobi-lazne skladbe repertoara MPZ-a, proveo je sluša-telje, gotovo svim konti-

nentima i drevnim narodima čija je glazbena ostav-ština nezaobilazna na programima zborova koji žele biti dijelom svjetske kulturne baštine.

Posebno emotivan bio je početak drugog dijela koncerta kada se sadašnjoj postavi pjevačkog zbora priključilo desetak nekadašnjih pjevača, koji zbog svojih trudničkih ili studentskih obveza trenutno nisu aktivni, a sudjelovali su u HRT-ovoj uspješnici „Do posljednjeg zbora“.

Svakom sljedećom skladbom emocije pjevača prenosile su se i slušateljima, koji nisu skrivali suze u očima – unisono s pjevačkim zborom kroz hrvat-ske pučke pjesme potvrdili su zajedništvo božićnog Duha.

„Imati u ekipi supruga Rajka Lončarića (pjevača, aranžera, svirača), svestranog brata Deana Koprija, kolegu glazbenika Maria Huja i odabrane pjevače, moje prijatelje, put je ka zadovoljstvu bavljenja ad libitum - po volji glazbenim izričajem!“, rekla nam je dirigentica Andrea Kopri.

Svojim nastupom koncert su upotpunili i učenici Osnovne glazbene škole Kontesa Dora.

U koncert iznenađenja i darivanja raspoloženo se uklopio i našički gradonačelnik Krešimir Žagar koji je predsjedniku tamburaškog društva „Dora Pejače-vić“ Danielu Kopriju uručio rješenje o donaciji od 10 000 kuna ili jedan milijun lipa, kako je sam rekao „za osvojeno treće mjesto na rujanskom natjecanju u Njemačkoj“.


Daniel Kopri: Tekst iz programske knjižice XXXVII. MFHTG-a, 27. travnja 2014., Osijek

JOŠ JEDNA POBJEDA!Sudjelujući na gotovo svim natjecanjima tambu-

raša u Lijepoj našoj, učenici i profesori okitili su se u 25 godina odjela tambure sa 104. najviše nagrade.

Natjecanje, ta iskonska potreba čovjeka za doka-zivanjem osobnih sposobnosti i statusa u društvu, kroz povijest ljudskog roda mjerilo je uspješnosti koje je nerijetko popraćeno i adekvatnom nagra-dom. Životariti u statusu quo, bez svjetla na izlazu iz tunela višegodišnje je stanje u kojem, zbog povrata dvoraca zakonitim vlasnicima, djeluje glazbena ško-la i tamburaško društvo. Imati volje, snage i želje, bez obzira na sve negativnosti koje pritišću motiviranost djelatnika škole, učenika, a napose obitelji i uputiti se na 3 000 km junačku epopeju u njemački Bösel te pritom osvojiti treće mjesto i 104. nagradu, legenda je kojoj mediji nisu dali potreban značaj.

Dakle, na sam ulazak Hrvatske u Europsku uniju iz Njemačke je stigao dopis o želji organizatora za njihovim sudjelovanjem na 51. Euroböselu! Sedam-desetak odvažnih mladih ljudi, članova Tamburaš-kog orkestra, medijski proslavljenog Mješovitog pjevačkog zbora Ad libitum, sa svojom dirigenticom mag. mus. Andreom Kopri Lončarić, atraktivnim solistima - Antoniom Dunjko, Kristinom Brkić, Kri-stinom Minarik, Deanom Koprijem, Tatjanom Per-nicki, Marijom Hujem... kao jedinim predstavnikom Lijepe naše, sudjelovalo je u čak devet, ovacijama po-držanih, koncerata!

Kruna rujanske epopeje zablistala je peti - po-sljednji dan festivala, kada su u srazu s orkestrima drugih instrumentalnih sastava iz cijele Europe osvojili treće mjesto!

105. nagrada je pred njima! Vesele se njezinoj ma-terijalizaciji, a emotivni naboj koji eksplodira svakim takvim uspjehom žele podijeliti, kao i uvijek, s dru-gima! Ustaljene vrednote tamburaškog orkestra i nepobitne interpretacijske mogućnosti dirigentice prof. Marine Kopri, ponovno će ih vinuti iznad ma-terijalnih i tjelesnih ograničenja, da s novim titraji-ma svetog hrvatskog glazbala - Tambure - krenu put zvijezda!


Program:

Tomislav Uhlik: ČAROBNJAKOV ŠEŠIR

Branko Mihaljević: DAJTE MENI SEDAM KONJA

Stihovi: Mario Mihaljević

Izvodi: Dean Kopri

Daniel Kopri: VELIKA ZBRKA



Iako je naša, Srednja škola Josipa Kozarca Đurđe-novac, među najmanjima u Hrvatskoj, odano joj je veliko priznanje i čast, što je u samo nekoliko godina po drugi put dobila priliku organizirati državno na-tjecanje za učenike srednjih šumarskih škola. Ovom

organizacijom željeli smo popularizirati našu školu, ali ujedno i šumarsku struku u Osječko-baranjskoj županiji. Naša je škola, devedeset godina duge tra-dicije, zbog malog broja učenika u vrlo nezavidnoj situaciji i prijeti joj zatvaranje. Istodobno smo jedina šumarska škola u županiji, na potezu od Vinkovaca do Virovitice u kojoj se vrlo dobro radi, što smo do-kazali odličnom organizacijom ovog natjecanja, ali i uspjehom naših učenika. Svakako moram pohvaliti učenika Adama Erića koji je osvojio drugo mjesto na ovom državnom natjecanju, a također i Roberta Mi-halića, koji je zauzeo peto mjesto u natjecanju mo-tornom pilom.

Natjecanje je proteklo uz suorganizaciju Uprave šuma Našice koja je osigurala poligon, trupce, sudce i instruktore. Učenici su se natjecali u disciplinama: precizan prerez, kombinirani prerez, kresanje gra-na okretanje vodilice, obaranje na balon i promjenu lanca. U natjecanju je još bila i dendrometrija, odno-

sno mjerenje visine i obujma stabala, te test iz znanja dendrologije, odnosno poznavanja biljnih vrsta.

Agencija za odgoj i obrazovanje povjerila nam je natjecanje, a Uprava hrvatskih šuma Našice bila je suorganizator. Na pomoći u organizaciji natjecanja svakako moramo zahvaliti Osječko-baranjskoj župa-niji i dožupanu Draganu Vulinu, koji je otvorio na-tjecanje, predsjedniku Županijske skupštine Antunu Kapraljeviću, Općini Đurđenovac i Gradu Našicama.

Sve nas je posebno dojmilo otvaranje natjeca-nja i nastup zlatnog tamburaškog orkestra Osnovne glazbene škole Kontesa Dora Našice pod ravnanjem profesorice Marine Kopri. Prije svega „Lijepa naša“, nama Slavoncima ipak najljepše zvuči na tamburici, a bili su oduševljeni i svi ostali sudionici natjecanja. Nastup je bio zanimljiv i popraćen velikim pljeskom i vjerujem da će svima prisutnima ostati u neza-boravnom sjećanju.

Dražen Turza

Državno natjecanje srednjih šumarskih škola 24. i 25. travnja 2014. (Našice – Đurđenovac)


Silvija Lučevnjak

MATIJIN SAN – izložba Marijana Slakića u Hrvatskoj paneuropskoj uniji u Zagrebu

Tijekom mjeseca siječnja i veljače 2014. godine posjetitelji prostora Hrvatske paneuropske unije u samom središtu Zagreba imali su prigodu razgledati izložbu Marijana Slakića, profesora Osnovne glazbe-ne škole Kontesa Dora u Našicama. Bila je ovo osma samostalna izložba profesora Slakića, a druga u isto-me prostoru.

Marijan Slakić ro-đen je 1953. godine u Nijemcima kod Vinko-vaca. Srednju muzičku školu završio je u Tuzli, a Muzičku akademiju u Sarajevu. Godine 1985. došao je s obitelji u Na-šice, kao prvi profesor glazbe u novoosnova-noj glazbenoj školi u

našem gradu. Paralelno je radio i kao profesor glazbe u našičkoj srednjoj školi. U nekoliko je navrata bio zborovođa HKD „Lisinski“ Našice, a od 1994. do da-nas djeluje kao zborovođa i orguljaš u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Dugi niz go-dina aktivno sudjeluje u organizaciji i radu Kolonije umjetničke keramike „Hinko Juhn“ u Našicama, u okviru čijih je saziva ovladao različitim tehnikama rada u keramici. Likovnom umjetnošću bavi se od ranih školskih dana, a njegovu je ljubav prema um-jetnosti naslijedila i kći Anja ud. Alpeza, akademska slikarica.

U Zagrebu se Marijan Slakić predstavio nizom kolaža inspiriranih nastupom našeg uglednog glaz-benika Matije Dedića u Našicama, na sam Dorin ro-đendan (10. rujna 2008.), kada je na glasoviru u Spo-men-sobi Dore Pejačević u nezaboravnom nastupu interpretirao Dorin opus. Kroz njegove se kolaže po-kušava uprizoriti susret ovih dvaju izuzetnih umjet-ničkih i glazbenih ličnosti. On duhovito varira temu Dorinog i Matijinog portreta i kroz likovnu dimen-ziju otvara pogled u svijet glazbe „baziran na isklju-čivo transcendentalnim tonskim dodirima“, kako o izložbi nadahunto piše naša poznata književnica Ne-venka Nekić, ujedino i organizatorica ove izložbe. U nastavku njenog teksta u ovoj izložbi iščitavamo još nekoliko važnih rečenica:

„Duh (Dore Pejačević, op. a.) koji daleko nadma-šuje skromnu sredinu možebitnoga rođenja, ostao je do danas dominantan, kao i njena glazba, živa, origi-nalna i lijepa u svojoj zagonetnoj težini. Iz nje su cr-pili sve te vrline mnogi reproduktivni umjetnici, ali i kompozitori novijeg doba. Ona je poput kamenolo-ma, lomljenjem se širi. Kako je Matija Dedić preveo njenu glazbu u svoj mediji i koliko će u svemu biti i Dora i svi njeni uzori, vidjeti je. Jer, nitko nije iznikao sam bez utjecaja, svatko nosi u sebi mnoštvo pret-hodnika i moguće nasljednike.“

O ovoj je izložbi u časopisu Hrvatske paneurop-ske unije „Glas Paneurope“ (br. 29. iz lipnja 2014.) objavljen prikaz, također iz pera Nevenke Nekić.


Jozo Flegar

Udruga stvaratelja u kulturi RIMA Našice

Pisati o radu udruge... uz zgužvanu hrpu papira s početkom teksta... osnivanju... dosadašnjem radu... suradnji s drugim udrugama, društvima, građanima i pojedincima koji izgaraju u svom stvarateljskom radu bez imalo razumijevanja same društvene zajed-nice u današnje vrijeme veoma je teško i bolno za emotivca.

Dirigentska palica u ruci mlade osobe, svira dječ-ji tamburaški orkestar izvodeći po programu „Val-cer“ Dimitrija Šostakovića u obradi Daniela Koprija. Sjedeći u sali i slušajući glazbu počinju mi navirati misli uz duhovnu ljepotu glazbe tražeći u mislima istinski smisao života, ljubavi prema gradu u kojem živiš, odnos građana u ova teška vremena prema umjetnosti, umjetnicima i drugim lijepim vrijedno-stima ostavljajući i ne mareći na životne probleme životnog materijalizma gdje se u dubini bitka unje-drila životno egzistencijalna politika bez imalo smi-sla za duhovnom ljepotom već golom materijalnom stranom neumoljivog političara.

Književni susret u Našicama od 1992. godine postao je tradicionalni kulturni sadržaj kroz koji su prošle mnoge mlade generacije pjesnika, kao i afir-mirani književnici našeg kraja, regije i Lijepe nam naše. Samim programom predviđeno je obilježava-nje MASK-a (Mjeseca amaterskog stvarateljstva u kulturi) s kulturnim dosezima stvarateljstva, učeni-ka, studenata, od radnih građana do umirovljenika gdje će iz istinskog bitka svoje duše iznjedriti kroz poeziju, glazbu, slikarstvo i druge kulturne vidove našu vjekovnu tradiciju, običaje i životne osjećaje današnjega vremena. Sam Grad Našice obiluje izu-zetno bogatom kulturnom tradicijom koja se preno-si s naraštaja na naraštaj prenoseći iz usmenog ka-zivanja starijih na mlade koji je u raznim prigodnim sadržajima obilježavaju i žele sačuvati za buduće generacije, kako usmenom predajom tako i pisanim izdanjima, prateći sadašnje trendove razvoja tehno-logije kako bi što bolje utrli put u naše postojanje na ovim prostorima, jer ako riječ nije zapisana onda ni ne postoji, kao i ako nema istinskih povijesnih či-

njenica o tradicijama i običajima prostora na kojima ljudi žive, onda nema ni tog naroda.

Sama ljepota duhovnih dosega nalazi se u mla-dim naraštajima koji ulažu ogroman trud u du-hovnom i kulturnom napretku njih samih gdje im udruge i društvo daju nesebičnu podršku prateći ih u tom nastojanju. Zbog toga je i Udruga stvaratelja u kulturi “RIMA” Našice objavila nekoliko književnih izdanja dječje poezije gdje su bile zastupljene i na-cionalne manjine, a njihovi radovi objavljeni su na hrvatskom i njihovom materinjem jeziku.

Ne mogu, a i ne bih smio, ne osvrnuti se na De-ana i Andreu Kopri koji su bili zastupljeni u jednom od tih izdanja s dobivenim priznanjem naše udru-ge. Sam razlog tog iznošenja je očit i vidljiv kroz rad naše udruge, Osnovne glazbene škole Kontesa Dora Našice, Tamburaškog orkestra i drugih udruga gra-da gdje je svoj obol dalo i HKUD „Lisinski“ Našice radeći i pružajući im kroz programe mogućnost napredovati u kreativno-duhovnom stvarateljskom radu, da od učenika postanu vrsni profesori glazbe i ujedno djelatnici svoje škole. Jedna od bitnih stvari na koju se moramo osvrnuti jest roditeljska podrška oca Daniela i majke Marine koji su svojim dolaskom u Našice zaposleni u osnovnoj glazbenoj školi. Kao vrhunski pedagozi prenosili su svoje glazbeno umi-jeće na mnoge mlade glazbenike koje nastavljaju s mnogo žara i entuzijazma daljnje se usavršavati od-laskom na fakultet i svojim trudom uspjevaju postići zavidne državne i međunarodne rezultate.


Veoma teško je u današnje recesijsko vrijeme biti kritičan živeći na samom rubu životne egzistencije, nad ponorom društveno kataklizmičkog stanja kada se kroz materijalno dobro počinju zatirati duhovna dobra i sve duhovne vrijednosti koje gube određe-ni smisao života nad materijalnom stranom gubeći društvene, a kroz njih i nacionalne interese, proda-jući se kao Juda za dukate i materijalne vrijednosti. Gdje su tu ljudi, društvo općenito, ljudski i među-ljudski odnosi koji se trenutno zrcale samo kroz su-rovi materijalizam ne dajući šansu duhovnoj ljepoti, duši svog naroda da iznjedre iz njega sve njegove lje-pote kojima obiluje i ovaj Grad kroz svoje sljedbe-nike na koje se vole pozivati, a to su Dora Pejačević, Isidor Kršnjavi, Hinko Juhn, Anto Gardaš i mnogi drugi. Ovo društvo trebalo bi dati šansu svim stvara-teljima koji rade i stvaraju nove kulturne vrijednosti da iznjedre i ugledaju svjetlo dana kroz nova izdanja, kulturne programe koji trebaju tradicionalno biti i uvršteni u turističku ponudu kao javno dobro kako bi se mogle vidjeti sve vrijednosti naše društvene ra-zličitosti kroz koje se zrcali kulturna vrijednost Eu-ropske unije kao njene baštine. U toj surovoj stvarno-sti i dalje će umjetnici zrcaliti iskrenu ljubav i snagu stvarateljskog uma kroz glazbu, poeziju, slikarstvo i mnoge druge opuse kulturnog stvarateljstva.

Kakav smo mi to grad kad nemamo ustrojeno priznanje za postignute umjetničke dosege živih

stvaratelja, a djelimo priznanja za najboljeg špor-taša godine i neka druga priznanja i nagrade. Veli-kom većinom uz mnoge humanitarne akcije bili su uključeni umjetnici i davali svoj doprinos, a kad im se treba pružiti samo topla i iskrena riječ za njihova postignuća, ona izostaje i zakida ih se nemilice kao i djelatnike škola.

Voljeti svoj grad i ljude oko sebe ne može se kroz prizmu materijalizma, već kroz razumijevanje i is-tinsko pružanje svih duhovnih ljudskih vrijednosti i društvenih aktivnosti u kojima leži snaga suradnje, razumijevanja i tolerancije prema svakom građani-nu pojedincu dajući svima jednaku šansu bez ikak-vih favoriziranja po porijeklu ili materijalnom statu-su već prema njegovoj sposobnosti, iskrenoj ljubavi prema društvu i cijeloj društvenoj zajednici.

Narod bez umjetnika je narod bez svoje duše, a narod bez duše je narod bez svog osobnog indentite-ta, bez prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Duboko se nadam da ćemo se sretati i ubuduće na našim zajedničkim kulturnim sadržajima koje ćemo organizirati uz suradnju sa svim udrugama ovoga grada kroz određene partnerske odnose koje gaje Udruga stvaratelja u kulturi “RIMA” Našice i Osnovna glazbena škola Kontesa Dora sa svojim Tamburaškim orkestrom i mnogim umjetnicima pojedincima.


UPITI POSLJEDNJEG DREVNOG ČOVJEKA

Što pilot radi na krovu dvorca? Tko to voli našu Doru?

Tko je tko?


Zaključak: EMOCIONALNA EVOLUCIJA!

Što majstor radi s ravnateljicom na krovu dvorca? Kakav je to zbor kojeg vode časna i Fantom iz opere?

Pjevaju li “Zeku i potočić”? Tko više od nas voli Hrvatsku, Dinamo i Pjetlovu šetnju?

Sve maske su pale. Uhvaćene na djelu!

* fotomontaža: Dean Kopri

Documents

Casopis KONTESA DORA PEJACEVIC, br. 2