(sic!)^asopis za po-eti~ka

istra`ivanja i djelovanja

Sarajevo/januar/februar/10 broj 3

Kritika: Karlaš, Drakuli}, Staniši}, Avdi}, Maluf

Interview: Saša Staniši}

TEMA broja: Kultura,tranzicija, utopija

Satira: @ivanovi}, Sokolovi}, Sal~inovi}

sic!itat: Ugreši}, Sontag, Butler, Arendt

sic!iranje: Enes Durakovi}

Proza: Staniši}, Bulatovi}, Grebo

Poezija: Mrši}

Suvremene kulture proizvode mitove o sebi: medijski najja~e proizvodenajsna`nije mitove. Kada mit za`ivi teško je razlikovati proizvodi li zbilja kulturnimit ili pak mit proizvodi zbilju. Za`ivjeli kulturni mit postaje objektom osporavanja i potvr|ivanja,odbacivanja i ponavljanja, ukratko, postaje temeljnom premisom u kulturnomsustavu, on poput `anra generira sam sebe i nastavlja svoj `ivot u novimkulturnim proizvodima, modi, muzici, umjetnosti. Kulturni mitovi nastaju, ~ini se, na plodnom stjecištu veza izme|u umjetnosti, politike, ideologije,popularne kulture, svakidašnjeg `ivota, politike, ideologije, na~ina `ivota. I upravo te duboke veze ~ine od njih mitove, a ne tek kulturni korpuspovezan sli~nom tematikom.

(Dubravka Ugreši}, Ameri~ki fikcionar)

Potreba za anga`ovanoš}u knji`evnostiAnketa Sic!-a o preokupacijama ulozi knji`evnosti danas

Kenan Efendi}Ugoizam i ava(n)zansa / O jednoj intelektualnoj slu`bi novom mo}niku

Intervju sa Sa{om Stani{i}em, mladim romansijerom Svojatanja su mi postala draga

Zabilje{ke iz tranzicijeOsman Zuki}Kriju lu pisci kartu u rukavu?

Anela Hakalovi}

Trivijalna ~udovi{ta postmodernizma

Amer Tikve{a Feminizam u tranziciji

Mirnes Sokolovi}

Bosanski jezik za po~etnike

420

3056

7082

102

sadr`aj...

4

Potreba za anga`ovanoš}u knji`evnostiAnketa Sic!-a o preokupacijamai ulozi knji`evnosti danas

Petoro mladih knji`evnika/ica pišu o izostanku stvarnosti u savremenoj knji`evnoj produkciji, opotrebi za re-etizacijom spisateljskog ~ina, o interkulturalnosti, o redefiniciji spisateljskog polo`aja,odaju}i svoje temeljne preokupacije i promišljaju}i ulogu knji`evnsoti u epohi koju `ivimo

1. Zašto pišete? Po Vašem mišljenju koja je uloga knji`evnosti u savremenom bosansko-hercegova~kom društvu?

Tanja Stupar Trifunovi} (Banja Luka): Teško je odgovoriti zašto ~ovjek nešto radi, topodrazumijeva stalna preispitivanja. Zašto pije, zašto puši, zašto je sre}an, ljut, ovakav ilionakav. Sve povla~i ~itav niz uzro~no-posljedi~nih veza i za svakog pojedinca razli~itihuzroka. Tako je i sa pisanjem. U meni se nešto opire da na to odgovorim, na to ispituju}ezašto, taj otpor naprosto govori da nemam pojma zašto to radim. Radim, ne znam kako, nizašto ni koliko dobro, ali to radim. Ili ipak znam. Ali se opirem tom stalnom i napornompreispitivanju koje je u svojoj suštini dobro i va`nije od odgovora. Ili ta~nije, ono je samodgovor, pišem jer se stalno preispitujem.A drugi dio pitanja mogu prilijepiti zaklju~ku iz prvog dijela jer mi se ~ini da bi korisnauloga knji`evnosti u bh. društvu mogla biti upravo ta: uloga stalnog preispitivanja.

Sr|an Mrši} (Isto~no Sarajevo): Ne znam za druge, ali kod mene je u pitanju ~ist nagonkoji me povremeno obuzme, potreba za stvaralaštvom koju moram da zadovoljim. Upitanju su veoma jake emocije koje jednostavno tra`e da budu kanalisane i definisane krozpoeziju. Pisanje me osloba|a viška kreativnosti koji mo`e da se pretvori u destrukciju akose blagovremeno ne izbaci iz organizma.Mislim da je velika razlika izme|u onoga šta bi trebalo da bude uloga knji`evnosti u našemdruštvu od onoga što ona ustvari jeste. Odgovor na pitanje zašto je to tako zahtijeva analizuu koju se ja ovom prilikom ne `elim upuštati. Mogu samo re}i da savremeno društvo jednos-tavno nema vremena za knji`evnost, a društvo je jedini faktor koji joj odre|uje ulogu.

Dinko Kreho (Sarajevo): Pisanje - u koje }emo ovom prilikom ubrojiti poeziju, fiction prozu,esejistiku i tzv. rubne `anrove, a bez knji`evne teorije ili kritike - na~in je da uvijek iznovadovedemo u pitanje predrasude o svijetu i dobu u kojem `ivimo. O jednoj i jedinstvenoj “uloziknji`evnosti”, me|utim, nije mogu}e govoriti niti u globalnim razmjerama niti u bosansko-hercegova~kom kontekstu. U potonjem je prisutan i paradoks o kojem je na primjeru Hrvatskepisao Borislav Mikuli}: s jedne strane, mediji su ti koji su u potpunosti na sebe preuzeliproizvodnju pisaca, intelektualaca i mislilaca svih fela; s druge strane, vrlo je ̀ iv kult knjige kaoutjelovljenja neke ~iste, nepatvorene emocije, i knji`evnosti kao jednog od potpornih stubovakolektivnoga (nacionalnog) duhovnog prostora. Kad ka`emo kultura, mi tu još uvijek prije svegapodrazumijevamo knji`evnost, odnosno trijadu nacija-jezik-knji`evnost, pri ~emu se pisacpojavljuje kao identity manager prvog reda. Medijska revolucija u posljednjih petnaestak godi-na definitivno je detronirala pisca s pozicije povlaštenog tuma~a stvarnosti, tj. vlasnika pret-politi~kih ili nadpoliti~kih istina. No, ~ini mi se da bi veliki broj bh. pisaca - poput isto toliko bro-jnih njihovih kolega u drugim postsocijalisti~kim sredinama - htio odr`ati privid neposrednogi neposredovanog dodira sa stvarnoš}u, a istodobno zadr`ati neporecivo pravo na vlastitimedijski prostor i mjesto u tr`išnoj hijerarhiji, dakle na vrlo opipljivo ekonomsko zale|e.

1. Mirko S. Bo`i} (Mostar): Pišem jer imam potrebu za pisanjem. To bi bilo najjednostavnijemogu}e objašnjenje. Meni je pisanje poput fotografije – ~ini mi se ponekad da pišem iz strahaod zaborava, da }e taj trenutak ostati nezabilje`en ako ga ne stavim na papir. Tako|er pišem jerimam potrebu reagirati na stvari koje se dešavaju oko mene. Uloga knji`evnosti u suvremenombh. društvu pomalo je naslije|ena iz socijalizma u smislu forme i infrastrukture. Iako bi ulogaknji`evnosti mogla biti mnogo ve}a, u smislu kulturne promocije zemlje na me|unarodnomplanu izme|u ostalog, poprili~na okoštalost knji`evne scene u BiH sprje~ava takav efekt.

(sic!) 5

!boldirano

1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Pišem samo onda kada osje}am da se u meni neštopokrenulo, da postoji nešto što od mene tra`i da bude zabilje`eno. Nekad, to je sasvimobi~an `ivotni trenutak u kojem posve nehoti~no prepoznam sintezu raznih iskustava, anekad, to je doga|aj pred kojim jednostavno zanijemim, nešto što me (svojom surovoš}uili ljepotom) protrese iz temelja... Nisam pristalica mišljenja kako knji`evnost danas mo`epromijeniti bilo šta bilo gdje u svijetu, pa tako i u BiH... Knjiga je u BiH, danas, tek “nu`nozlo”, puka zabava u kojoj, zbog PDV-a, ne mogu u`ivati ni oni kojima je namijenjena.

2. Šta moraju biti preokupacije savremenih pisaca sa naših prostora?

Tanja Stupar Trifunovi} (Banja Luka): Kada je samo pitanje postavljeno pod “moranje” ili pre-ciznije, kako pi{e – “{ta moraju”, onda nam odmah postaje jasno da ne moraju ni{ta jer ih osimnaravno njihove savjesti niko ni na šta ne obavezuje. Ukoliko pitanje sugeriše na to šta bi bilepo`eljne preokupacije i ~ega nam u našoj literaturi nedostaje, onda bih opet prema subjektivnomsudu, i bez `elje da se nekom ista name}e, mogla re}i da meni nedostaje stvarnosti u našoj liter-aturi ali ne stvarnosti kao puke bilješke dešavanja oko nas nego jedne suštinske stvarnosti iotvorenosti za nju, koja je usljed dominiraju}e površnosti zanemarena i u `ivotu, ali i u literaturi.

Sr|an Mrši} (Isto~no Sarajevo): O~igledno je da mi kao društvo generalno volimo da pretje-rujemo i idemo iz krajnosti u krajnost. Tako da imamo savremene pisce koji bje`e od realnos-ti i bave se nekim imaginarnim svijetovima i pišu o stvarima koje nemaju nikakav dodir saovozemaljskim svijetom, dok na drugoj strani ovi anga`ovani pisci lome zube sa prevelikimzalogajima pokušavaju}i da se izbore sa odgovorima na velika pitanja koja niko nije ni posta-vio. ^emu tolika odgovornost ili bje`anje od iste? Mnogo ljepše bi bilo kada bi se svi vratili sa-mi sebi i pisali o sopstvenim osje}anjima, svijetu koji ih okru`uje, unutrašnjem do`ivljaju togautenti~nog, malog univerzuma. Zbir tih opisa bi kroz izvjesno vrijeme mogao da ~ini jednuzaokru`enu cjelinu postapokalipti~ne balkanske knji`evnosti sa po~etka 21. vijeka, u kojoj bisvako našao svoj udio. I mo`da, ali mo`da, to nekada nekome bude i zanimljivo za ~itanje iizu~avanje, mada veoma teško, jer je knji`evnost, kao i ve}ina drugih ogranaka umjetnosti, navrlo niskim granama u ovom kapitalisti~kom svijetu sa poreme}enim sistemom vrijednosti.

Dinko Kreho (Sarajevo): Ono što vidim kao kapitalni izazov za opisivanoga bosanskoherce-gova~kog pisca, a o ~emu se, rekao bih, ne piše puno, nazna~io sam ve} u odgovoru naprethodno pitanje. Naime, njemu tek valja dovesti u pitanje vlastiti simboli~ki kapitalSubjekta-za-kojeg-se-pretpostavlja-da-zna, i uhvatiti se u koštac sa spoznajom o partiku-larnosti vlastite (politi~ke, intelektualne, umjetni~ke...) pozicije. Implicira li to i relativizaciju, ili~ak dokidanje eti~ke dimenzije spisateljskog poziva? ^ini mi se upravo suprotno: osvijestitipartikularnost pozicije pisca kao pojedinca uvijek-ve} odre|enog izvjesnim ideološkim,eti~kim i politi~kim uvjerenjima zna~i otvoriti prostor za svojevrsnu re-etizaciju spisateljskog~ina. Drugim rije~ima, pisac svoju intervenciju u (najšire shva}eno) polje društvenog ne izvo-di kao nadzemaljsku gestu tuma~enja “istinske” stvarnosti smrtnicima, nego, promoviraju}iodre|ene stavove i vrijednosti, nu`no poti~e konflikt i antagonizam u istom tom polju,(raz)otkrivaju}i se kao subjekt i predmet kritike.

Mirko S. Bo`i} ( Mostar): Preokupacije autorima ne treba proskribirati jer je to karakteristi-ka totalitarnih sustava. No autori bi se kona~no trebali posvetiti više samom knji`evnomstvaralaštvu a manje prepucavanju s neistomišljenicima putem medija (kao u slu~ajuSidranove tu`be protiv Veselina Gatala). Osim toga, bilo bi dobro kona~no se odmaknuti odteme rata, jer je završio prije 20-ak godina i baviti se stvarnoš}u koja je rezultat tog rata, aliga ne evocira neprestano. Tema koja je vrlo bitna na ovim prostorima je interkulturalnostrazli~itih kulturoloških/civilizacijskih modela koja je ovdje evidentna ve} stotinama godinai samim time se name}e kao jedna zanimljiva i raznolika pri~a. Umjesto da se neprestancebavimo drugima, bilo bi dobro da se kona~no po~nemo baviti samima sobom.

Elvedin Nezirovi} (Mostar): Dr`im da je piscu jako teško govoriti o “tematskim preokupaci-jama” u ne~emu što je za njega tako li~no i intimno, pa ~esto ~ak i nepredvidivo, kao što je toknji`evnost koju sam stvara... Istina je da dobar pisac dugo “mjerka” i bira temu, no, ni ondakada mu se ~ini da je najsigurniji, zapravo ne zna kuda }e ga sve to odvesti... S druge strane,ako postoji nešto ~emu bi pisci s ovih prostora trebali te`iti, onda je to osvajanje “novog-starog” jezi~kog prostora, stvaranje što šire jezi~ke i kulturološke matrice na ~ijim dodirnimta~kama treba graditi budu}nost ne samo knji`evnosti ve} i savremenog društva “na ovijemprostorima”, da citiram Ramba Amadeusa.

!infospjev

Politi~ki infospjev (specijalno guslanje)Kula Fahre kapetanaPoletjeli orle i sokole,preletjeli gore i gudure,doletjeli šeher Sarajevu,priletjeli tornju zmajevomu,da u~ine asu kapetanu,Fahrudinu, zmajskome sultanu.Dobru kulu na~inio Fahro,radilo mu petsta neimara,izvodili }oške na sokake,udarali boje svakojake,udarili staklene pend`ere,na pend`ere od zlata jabuke,niz jabuke srmali-sind`ire,niz sind`ire od zlata cekine,niz cekine crvene zmajeve,završi je `e`enijem zlatom,na vrh kule izdi`e jabuku,kada sunce nad Saraj'vom sine,prel'jeva se kula Radon~i}a.Sad u kuli sjede poglavice,sve je sjeo ekram do ekrama,a veliki ajan do ajana,u vrh kola Fahro kapetane.Kad na kuli poletješe vrata,a upade glasnik u odaje,pa agama turski selam vi~e,sve mu age selam prihvatile,tad izvadi knjigu iz njedara,doturi je Fahri kapetanu.Prou~io Fahro sitnu knjigu,anlajiso haber šaroliki:“Vlah turio u Bosnu je ruku,pa razbija bale i tovare,a sve vješa hod`e i had`ije,ne da kaur }abi prolaziti,a pred svima Duška kaurka,opanjkala pola Bosne silne.”Kad prou~i na noge sko~io,

pa na svome srcu pomislio:“Ja }u s vlahom sefer otvoriti,I posje}u Duški glavu rusu.”Kad pomisli za sablju se maši,pa uzjaha rogata |ogata,za njim jaše silna ~eta aga,a za njima trista zmaja ljutih.Jaše ~eta niz polje zeleno,projahala kraj begluk mehane,vihori se zelen alaj bajrak,zveka stoji rahta i pusata,a sjaje se toke i ~elenke,a svijetle se srebrni enami,a pucaju vezene kubure.Dojahala ~eta u planinu,rasturila hajdu~iju ljutu,sve udara junak na kaura,a Fahro }e na Dušku kaurku.Raširio rogat |ogat krila,vinuo se nebu pod oblake,Dušku tra`i Fahro kapetane,ugleda je pa isuka sablju,rogat |ogat s visine se stušti,sijevnu sablja kano munja svijetla,pade Duški glava sa ramena.Sade ~eta tolu zametnula,pir piruju, slave se junaci,silan eglen izgovori Fahro,sve sasluša juna~ka bratija,pa udari pjesmu i veselje.Gajde klik}u orle i sokole,odjekuju gore i gudure,posjekli smo vlaš~ad i kaure,Saraj'vo je gdje je nekad bilo.

Edo Me|edovi} (okolina Sarajeva, po~etak 21. vijeka)

Prikupila i pribilje`ila redakcija (sic!)-a.

(sic!) 7

!prikazi

Jasmina Bajramovi} / Dramatika svjedo~anstvai reafirmacija esencije

(Radmila Karlaš: ^etvorolisna djetelina, Art-Print, Banjaluka, 2009.)

Ocrtavaju}i na ovaj na~in emotivno i moralnoosaka}ene individue, kao puke marionete van-jskih i unutrašnjih lomova, ostaje se na površin-skom psihologiziranju i nedovoljno uvjerljivojmotivaciji postupaka. Time se poimanje Dobra iZla, kao kosmogonski ustanovljenih principame|u kojima se dešava neprestana oscilacija,svodi na vanjske nadra`aje koji se manifestirajusvojevoljno i za koje princip slobodne volje i izb-ora nema bitnog zna~aja.

U okvirima postapokalipti~nog društva, ~ijem ras-lojavanju neprestano svjedo~imo, uloga figure Pis-ca/Autora postala je motivirana eti~kim i moralnimuzusima koji diktiraju njegovu obavezu svjedo~enja,odnosno materijalizacije glasova onih koji nisu umogu}nosti da posvjedo~e, sami za sebe i sami o sebi,o tragedijama proisteklim iz epohalnih rezova do nepre-poznatljivosti promijenjenog poretka (R. Lachmann).Autorica Radmila Karlaš se, svojim romanom-prvi-jencem „^etvorolisna djetelina” kontekstualiziraprvenstveno u poetiku svjedo~enja, promatraju}iiskaz individue u sferi moralnih i eti~kih zakona injeno osloba|anje od nagomilanih Istina.

Narativno konstruirano po principu klasicisti~kipostavljene drame, pripovijedanje/pri~anje se mate-rijalizira kroz glasove triju protagonistkinja (Hane,Mije i `ene iz magle), uklju~uju}i i figuru Re`isera.Njihov je eti~ki patos temeljito definiran mogu}no-š}u svjedo~enja kao vida katarzi~nog (pr)o~iš}enjaunutar koncepta realiziranja kosmi~ke ideje Istinekoja (otimaju}i se od zatomljenih, nijemih sudbinauguranih u sveopštu ravnodušnost svakodnevnice)kakofoni~no odzvanja na sceni pometafizi~ene poz-ornice. Stoga su njihova pripovijedanja (de)fragmen-tirana i asocijativno motivirana, izmjenjuju}i se odnostalgi~nih slika idili~nog hrvatskog primorja igodišnjih porodi~nih odmora (u Haninoj ispovijesti),do mikro-detalja koji se smještaju u simboli~ki imag-inarij sveopšte materijalne destrukcije.

Tako funkcioniraju slike prijeratnih sitnih obreda,poput odlaska na pitu kod Envere i pam}enja oku-sa i mirisa hrane, koje se raspršuju ratnim dešavan-jima i prikazuju nakaznu simboliku aktualnog por-etka vrijednosti; tako }e na Hanin upit za Enver-inom sudbinom biti odgovoreno da mjesta za jednuEnveru u drevnom hrvatskom gradu nema. Niz sli~nihsimbola uspješno funkcioniraju i u drugim svje-do~anstvima; kroz drugi dio dramatizirane ispovi-jesti provla~i se slika Fatiminog kreveta kao pred-meta koji, poput mnogih drugih (sli~nih), bivaju

ostavljeni kao tragi~no nijemi svjedok opustošenih`ivota njihovih vlasnika.

Na taj na~in autorica efektno izdvaja mikroskop-ske slike koje, transformiraju}i se iz puke materije,postaju nosioci zna~enja. Nadalje, na fonu dramskikonceptualizirane naracije, javlja se figura Re`iserakoje ~italac postaje svjestan pri scenskim intervenci-jama, izmjenama glumaca ili njegovim vlastitim filo-zofskim premišljanjima. Stoga se izmještanje recep-cije dešava na relaciji monološke ispovijesti i koma-da koji do`ivljava svoju praizvedbu, stvaraju}i simu-lakrum bezvremenske pozornice na kojoj se odvijasveljudska drama poetike svjedo~anstva; njeni glum-ci ne mogu utjecati na ishod, ve} postaju puke ma-rionete repetitivnog obesmišljavanja egzistencije sa-dr`ane u historijskim prevratima. Iako Re`iser napo~etku romana prividno dr`i konce u svojim ruka-ma, i sam formalno umire kao figura mo}i, te se timpostupkom smješta u sudionike, svjedoke i naratore– prepušta se igri osloba|anja rije~i. Stoga se i samapredstava ostvaruje kao fragment ljudskog u`asa ak-umuliranog u taloge svjedo~anstava, funkcioniraju}i~as u konkretnom hronotopu, ~as u pometafizi~enojslici svijeta postavljenoj u dramskim okvirima.

@anrovska višeslojnost i polifonijska strukturaromana uspješno funkcioniraju kombiniraju}i dra-mu, iskaz i bajkovite pripovijesti (poput ekskursa oFatiminom krevetu) na fonu metapri~e o ~etvero-lisnoj djetelini i njenoj simbolici. ^etverolisna dje-telina se, u ovoj bajkovitoj pripovijesti, iš~itava kaosimbol humanisti~ke vizije i izgubljenih moralnih ieti~kih vrijednosti, koje su, poput same djeteline sa~etiri lista, teško uo~ljive i prepoznatljive u moruistih, koje kao da su htjele da tu rijetkost prirode što višezaklone, pa su se stiskale oko nje u velikom broju... Štamislite, da li su ostale djeteline to radile iz `elje da jezaštite, ili im je mo`da smetala zato što je raskošnija,razli~itija.1 Ovako shva}ena i objašnjena, djetelina

1Karlaš, Radmila: ~etverolisna djetelina, Art-Print, Banjaluka, 2009, 89. str.

8

postaje svojevrsnom etiketom po kojoj se prepoz-naju ljudi ~ista srca.

Me|utim, po~ivaju}i na principima klasicisti~kedrame, ne misle}i pritom samo na trilogiju zastup-ljenu u narativnoj strukturi, roman upada u zamkustereotipne tipologizacije likova i uopštenosti me-tafizi~kih kategorija Dobra i Zla. Na taj je na~in kon-struirana i figura Mladena, mladi}a iz Mijine ispo-vijesti, tupog i neosjetljivog, ~iji su postupci u ratumotivirani upravo i isklju~ivo pomanjkanjem inteli-gencije, fizi~ki vidljivim u njegovom u~estalom, tupa-stom poluosmijehu. (...) Pravi razlog (...) bio je negdjeunutar mladi}a, kao nedostatak ili ta~nije mana da sepraznina u mozgu, nastala iznenada, bez njegovog htijen-ja, popuni.2 Ocrtavaju}i na ovaj na~in emotivno i mo-ralno osaka}ene individue, kao puke marionete va-njskih i unutrašnjih lomova, ostaje se na površin-skom psihologiziranju i nedovoljno uvjerljivoj moti-vaciji postupaka. Time se poimanje Dobra i Zla, kaokosmogonski ustanovljenih principa me|u kojimase dešava neprestana oscilacija, svodi na vanjske na-dra`aje koji se manifestiraju svojevoljno i na kojeprincip slobodne volje i izbora nema bitnog zna~aja.Tako su protagonisti preindisponirani da uvijek od-abiru pravi/krivi put, bez mogu}nosti racionalizacijesvojih postupaka, a ~iji me|usobni susreti i ukršta-nja rezultiraju posvemašnjom pobjedom onoga štose percipira kao Dobro (unutar navedene crno-bijelepolarizacije); tako }e Mladen na kraju izgubiti raz-um zarad po~injenih zlodjela, a pukovnik koji je sp-avao na Fatiminom krevetu skon~at }e misterioz-nom smr}u. Prate}i sudbine ovih likova, postavlja sepitanje prijem~ivosti pristupa koji dopušta stvaranjesvojevrsne utopijske projekcije svijeta, gdje su zlo~ini kazna jasno izdiferencirane, a ne individualno per-spektivizirane kategorije. Stoga je i simptomati~ansusret Re`isera i Sjena, koje su manifestacije kon-centriranog Zla, a koji se mo`e poimati i kao ko-munikacija materije i anti-materije. U njihovom raz-govoru primjetna je igrarija svjetlosti i tame, tipi~-nih/tipiziranih predstavnika ve} spomenutih prin-cipa; svijetlo }e nadvladati mrak, a razgovor }e po-entirati sam Re`iser, objašnjavaju}i zašto prikazemoraju izgubiti:

Mo`da je tih tvojih, kako ka`eš, više, ali ovi drugi uto-liko ja~e sjaje, ne sumnjaj.

Poeti~ki okvir u kojem se razra|uje i name}e ovavrsta bajkovite po(d)uke nu`no simplificira temelje(be)smislenosti egzistencije i njenih modusa kao dis-funkcionalnog sistema koji, ipak, ovdje razmatranekoncepte zlo~ina, kazne i odgovornosti prevrtljivomijenja u skladu sa aktualnim zahtjevima i prekodi-ranim pravilima. Time Pravda van dramskih okviraipak ostaje samo blijeda projekcija nekadašnje sve-ukupnosti moralnih i eti~kih nazora, a ostvaruje se

proizvoljno i paradoksalno, uvijek ostaje iznevjerenoo~ekivanje. Dakle, tamo gdje roman dobiva zahvalju-ju}i `anrovskoj pluralizaciji ukomponovanoj unutarkonteksta postmodernog romana, gubi zarad esen-cijalizacije vladaju}ih principa koji vode idejnuokosnicu romana, ~ime i glasovi individua, kojesvjedo~e opiru}i se šutnji, postaju oru`je esencijeIstine, Pravde i Dobrote. Mo`da je ponajbolje ironi-ju savremenih konteksta zlo~ina i kazne opisalaSlavenka Drakuli}, opisuju}i mu~ne tamni~ke `ivotehaških optu`enika unutar zatvora:

Ali, ako je „bratstvo i jedinstvo” me|u doju~erašnjimzakletim neprijateljima epilog ovog rata, zašto je onda dosvega toga došlo? Gledaju}i vesele momke u schevenigen-skom pritvoru, odgovor je jasan: nizašto.3

Jasna Kovo / Postkomunisti~ka `ivotinjska farma

(Slavenka Drakuli}: Basne o komunizmu, Profil, Zagreb, 2009.)

“Basne o komunizmu” `anrovski iznevjeravajusvoju politi~ko-alegorijsku sentencu. Koncipira-ne oko šest bivših komunisti~kih zemalja, one sv-jedo~anstvo o bivšim komunisti~kim vremenimai prezentnim “demokratskim” vremenima pripo-vijedaju kroz likove šest `ivotinja, izbjegavaju}ikliše o basnoslovnim (isklju~ivo alegorijski) pos-tuliranim likovima, uvode}i i poetiku svjedo~an-stva neprepoznatu u `ivotinjskome svijetu.

Pad Berlinskoga zida u povijesnome i politi~ko-me smislu ozna~io je i pad oštre simboli~ke, stvarneali i nestvarne podjele svijeta na dva bloka, isto~ni izapadni. Ili u oštrom premjeravanju prostora staro-ga kontinenta, poraz neuspjeloga pokušaja st-varanja “humanijeg” lica omra`enoga komunizma,ono što je jednome Gorba~ovu bio poraz, na drugojoduvijek “humanijoj” polovici Evrope i svijeta biloje pokli~om kona~ne pobjede nad komunizmom.

Slu~ajno ili pak namjerno zeleno svjetlo za kona-~ni prelazak stvarnoga i simboli~koga zida u Ber-

2Karlaš, Radmila: navedeno djelo, 47. str.

3Drakuli}, Slavenka: Oni ne bi ni mrava zgazili, Samizdat B92, Beograd, 2004, 134. str.

(sic!) 9

!prikazi

linu, 1989. godine, pokrenut }e svrgavanje svih ko-munisti~kih lidera i sistema u isto~nim i jugoisto-~nim zemljama. U tranzicijskome, globalno-tr`išno-me sistemu, novonastale dr`ave premjeravat }e pro-stor novoizdiferenciranim instrumentima, klerona-cionalizmima i neoliberalizmima - tim novopostuli-ranim idolima i hramovima klanjanja. Iako je biopoliti~kim sistemom dulje od pedeset godina, kom-unizam je omra`eno naslje|e, kako isti~e Todorova,posebice me|u “konvertitima”, omra`enim partija-šima, graditeljima ~eli~noga komunizma, onima kojisu ponovno udomljeni u sigurnoj strukuri novihMo}i - graditelji tranzicije, kapitalisti i nacionalisti.Usprkos politi~kim intencijama potiranja ovognaslje|a, svako ko je `iveo u isto~noj Evropi pre 1989.potvrdi}e vam da je ovaj pojam prosto bio politi~ki sinon-im za komunisti~ku Evropu, tj. onaj dio Evrope koji je biou Varšavskome paktu (M.Todorova). Naslje|e, a netradicija koju stari/novi lideri zagovaraju u ideologi-jskim konstrukcijama danas, uistinu ne obavezujena “dopadljivost” sa~uvane prošlosti, mada }e se ko-munisti~ko ili pomodno socijalisti~ko naslije|e refl-ektirati na dvojakom fonu, onako kako naslije|esvojom definicijom i odre|uje: od “strahopoštovan-ja” „istrošenih” kultova do omra`ivanja istoga. Višesli~nost a manje razlikovnost, ujedinjuje postkomu-nisti~ke zemlje u su~eljavanju sa prošloš}u kao iprezentnom nostalgi~noš}u za “boljim” vremenima.Nostalgiju, kako predla`e Mitja Velikonja, neshvatamo samo kao “defanzivni” romanti~arski di-skurs okrenut ka prošlosti nego pomalo i kao kriti~kinapad na postoje}e, nove hegemonijske diskurse i prakse.

U simboli~koj preraspodjeli evropskoga prosto-ra, nakon pada Berlinskoga zida, i isto~na Evropa upoliti~kome smislu sve više blijedi i, barem u “poli-ti~koj korektnosti” ameri~ke politike, postaje “imag-inarnim” prostorom srednje Evrope.. Uistinu, sud-bina politi~kog diskursa komunizma i postkomuniz-ma iš~ezava iz “rje~nika” mapiranja teritorija..

Zidovi su pali, ili?Ili mogu li nas basne “spasiti”?

Zid je pao; gvozdena zavjesa je kona~no razmak-nuta sa isto~nih zemalja; novo, tranzicijsko društvoi tr`ište ne zabranjuju nam da o komunizmu brbl-jamo šta ho}emo; niti }e Staljin svoje u Sibir niti }eTito svoje na Goli. No, kako narativno prevladatipostkomunisti~ki diskurs, postamentirati pri~e a nepribje}i klišeu?

Ako negdašnji isto~ni blok s drugim komunisti-~kim zemljama baštini komunizam, i taj iš~ezli ko-munisti~ki svijet ponosno je baštinio naslje|eantifašisti~ke borbe koje je u spomeni~koj i pisanojkulturi postamentirano sukladno vladaju}oj ide-ologijskoj matrici.

“Basne o komunizmu” `anrovski iznevjeravajusvoju politi~ko-alegorijsku sentencu. Koncipiraneoko šest bivših komunisti~kih zemalja, one svjedo-

~anstvo o bivšim komunisti~kim vremenima i pre-zentnim “demokratskim” vremenima pripovijedajukroz likove šest `ivotinja, izbjegavaju}i kliše o bas-noslovnim (isklju~ivo alegorijski) postuliranim liko-vima, uvode}i i poetiku svjedo~anstva neprepoz-natu u `ivotinjskome svijetu. Iznevjeravanje klasi~-noga alegorijskoga okvira intencionalno upu}uje naprevladavanje “naslje|a” komunizma, ali i na mo-gu}nost druge/ih perspektive/a, zašto ne i iz `ivotin-jskoga svijeta. Sukladno mauzolejskim praksamapostkomunisti~kih društava, ali i medijskom “doga-|anju”, prašnjavi suvenirski ostaci, bezvrijedneikonografije i istrošena spomeni~ka kultura postajuop}im simulakrumom nove hiperrealnosti.

Ni pad Berlinskoga zida, barem u “krti~ijem”gnijezdu, nema svoju ~injeni~nu vrijednost negopak status “legende”. Krti~ino obra}anje znanstven-ome skupu ima za cilj krajnje dokumentaristi~kiutvr|ivanje ~injenica i obrnutu logiku prosu|ivanjasimboli~kih mapa Onih Izvan i Onih Iza. Izvrnutomlogikom Isto~no nije ono U, nego Izvan zida, a zatvorje Zapad, stoga je njegovo pitanje zašto ljudi idu uzatvor?, postavljeno o~u|avaju}e, kao efekat iznev-jeravanja ustaljenih kodova u~itavanja u simboli~kiimaginarij. Postavlja se osnovno pitanje zašto je/suZid/ovi uopšte podignut/i, da li zbog “banana” kojezbog pošasti komunizma nisu mogle rasti u isto~nomedijelu Nadzemlja, ili, kako je krtica nakon dugog raz-mišljanja zaklju~ila: da odgovor mo`e biti samo je-dan: Ljudi koji su `ivjeli na strani bez banana, izgradilisu zidove kako bi zatvorenike i banane zaštitili od “socijal-izma”. Autorica se poigrava pojmovima zatvora izidova upravo najbanalnijim rješenjima - banana-ma, konzumeristi~kim kultovima, koji }e padom Zi-da stvoriti nove ideologijske sustave i religije otjelo-tvorene u konzumerizmu i novoj hiperrealnosti, alii osvješ}ivanju novoga poretka, demokratije, ~i-njenicom da svim ideologijama rukovodi “strukturaMo}i”. Berlinski je srušen, ali su u bliskoisto~nojpustinji, kao i u zemlji Nedo|iji zvanoj Amerika na grani-cama nedavno podignuti novi zidovi.

Kroz simulakrum stare ideologije, ~eškom republ-ikom prolazi miš, vode}i nas kroz “muzej komuniz-ma”, svjedo~e}i o la`nom simulakrumu komunisti~k-im “ikonama”, ali i pripovijedaju}i o ljudskim sudbi-nama, i sudbinama njih miševa u “mra~nja~ka” vre-mena. Muzej je ispra`njen individualnom poviješ}u,a ispunjen kolektivnom, ~ime je uostalom i “pogodiobit”, jer mo`da izostanak individualnih sudbina najboljeilustrira ~injenica da je individualizam bio najve}i grijehkoji je ~ovjek mogao po~initi u komunisti~kome sistemu.Istovremeno se kroz strah, tjeskobu, skrivanje pok-ušavaju usporediti mišje i ljudske istovjetnosti.

Bukureštom i padom ~aušeskuovog totalitarnogare`ima u formi intervjua pripovijeda pas, prevas-hodno o svojoj “pasjoj” sudbini za koju je naravnokriv ljudski faktor (surovim planovima istrebljenjapasa sa ulica Bukurešta i pse}im bjesnilom na ljude),su~eljavaju}i nas sa novim ideologijskim postulati-ma otjelotvorenim u “politi~koj korektnosti”, toj “ilu-

10

ziji postmodernizma”. Kroz Varšavu i Poljsku i njenuulogu u Varšavskome paktu, kompleksnome odnosusa Sovjetima, pomo}i u gušenju Praškoga prolje}a,progovara “pismom” britka ma~ka u udomiteljsko-me domu Generala. Ma~ka }e pokušati izbalansiratilošu i dobru stranu Generala, tra`e}i priliku za su~e-ljavanjem sa odgovornoš}u svih Poljaka. Apoliti~ar-ka-psihologonja ma~ka skida masku sa Generaloveli~nosti suprotstavljaju}i njegovu ulogu u komuniz-mu, ali i u pokretu Solidarnosti. Njegova krivica upr-avo i le`i u njegovom nepokajanju: Drugim rije~ima,nije u~inio ono najva`nije što je trebao u~initi da ga ne biizveli pred sud: priznao je poraz, ali se nije i pokajao. A toje neoprostivo, barem za polovicu poljskih gra|ana. Ili }ekona~nu odluku donijeti povijest?!?

Pri~u o Tirani ne pripovijeda `ivotinjski lik, negoljudski, razobli~avaju}i tipi~ni alegorijsko-politi~kiokvir komunisti~kih basni, potkazuju}i njihov sub-verzijalni zna~aj. Psihoti~ni lik “ptice” ili “DrugaGavrana” dešifrira se u albanskoj mitologiji kao “sv-jedok” ili pronositelj stravi~nih doga|aja. Psihoana-lizom se dešifrira njegova svjedo~anska uloga, sub-verzivna i prijete}a u diktaturi koliko i sama psi-hoanaliza - zapadnja~ka “rabota”. I na kraju, sa Bri-ona ili Brijuna, Titov papagaj Koko donosi pri~u otragi~nosti promjena sistema, i sam transponovanod Titovog ljubimca do obi~nog turisti~koga radnikau potroša~kom sistemu, svjedo~e}i o Titovoj li~nostisa svim ambivalentnim karakteristikama njegovalika - od selja~koga porijekla do dr`avnika sa najve-}im manirima ali i destruktivnoga kulta li~nosti isamoga diktatora koji je ipak Staljinu rekao Ne.Diktator, kao i drugi komunisti~ki lideri, vjerovao jeu “besmrtnost” svoga lika. Kult vo|e u novim na-cionalnim dr`avama zamijenjen je kultom naroda(Ivan ^olovi}), koji je unato~ dvadesetogodišnjicipada Berlinskoga zida uspio umno`iti nove zidovegetoiziraju}i postkomunisti~ko tranzicijsko društvou novim ideologijama.

Drakuli}kinu knjigu, nastalu uostalom “narud`-bom” povodom dvadesetogodišnjice od pada Zida,mogli bismo okarakterisati prevashodno britkimrje~ni~kim hodom po ostacima bivših komunisti~kihzemalja, obilatu povijesnim podacima, likovima imjestima. Ona se uistinu ne koncentriše oko razob-li~avanja ustaljenih kodova, prije kao vodi~ ka nji-hovom iš~itavanju, pokušavaju}i prevashodno bitizabavnim štivom.

“Basne”, razoru`ane svog tradicijskoga okviraprogovaraju ~injeni~no, ~esto ironijski, o stereotipn-im i uvrije`enim stavovima o polarizaciji svijeta naIstok i Zapad, dobro i loše, ipak ne doku~uju}i su-štinsku vrijednost svjedo~anstva u dezideologizacijipomenutoga svijeta.

Stoga je logi~no pitanje je li mogu}a, i napose po-trebna, postkomunisti~ka `ivotinjska farma koja }euprkos promjeni ideologija posvjedo~iti i prokazatida su i dalje svinje jednakije od drugih.

Maja Abad`ija/ Trijumf imaginacije nad u`asom rata

(Saša Staniši}, Kako vojnik popravlja gramofon,Buybook, Sarajevo, 2009.)

Stilski originalno, pjesni~ki jezgrovito i meta-fori~no, eksperimentalno do granice nadrealiz-ma, humoristi~no i tragi~no u isto vrijeme, noipak, knji`evno klatno koje kod ve}ine autoraneprekidno neodlu~no oscilira izme|u pola es-tetike i pola etike, kod Saše Staniši}a ima ~vrsti siguran ritam – sa svake stranice o~ituje sesna`na antiratna poruka.

Ime višegradsko-hajdelberškog mladog autoraSaše Staniši}a na našim je prostorima relativno ne-poznato. Njegova djelatnost je vezana uglavnom zaNjema~ku, zemlju u koju je zajedno sa porodicomtokom rata u BiH emigrirao, a gdje je njegov talenatza pisanje polu~io brojne nagrade, od kojih je odposebnog zna~aja nagrada publike na knji`evnomnatje~aju Ingeborg-Bachmann, te nominacija za Deut-scher Buchpreis, koja se dodjeljuje za najbolji romanna njema~kom jeziku. Uspjeh ovog miljenika pub-like, ali i kritike, u njegovu domovinu je, kao što jeusud ve}ine pisaca koji `ive i rade u inostranstvu,došao tek kao eho, a istinski je zapa`en tek objavlji-vanjem njegovog romana prvijenca pod naslovom“Kako vojnik popravlja gramofon”.

Kako vojnik popravlja gramofon se mo`e okarakter-isati kao roman društvenog preloma, o~itovanogkroz pustoše}i ratni vihor, a oslikanog kroz 'su`enifokus' male, intimne pri~e, što i jeste stvarala~ka for-mula ~itave plejade prozaista tzv. (anti)ratnog pisma.No, ono što ovaj roman unutar te knji`evnopoeti~keodrednice ~ini, u izvjesnom smislu, originalnim i sv-je`im štivom, jeste odabir infantilizirane perspektivepripovijedanja. Autor je svoju pri~u 'povjerio' glav-nom junaku, hipersenzibilnom dje~aku koji unutarsvog malog svijeta ispreda osnovni narativni tok, akoji je opet sav premre`en lokalnim poreme}ajimaustaljenog slijeda stvari, kao rezultatima jedne ve}e,globalne promjene na društvenom planu. Lišen sv-ake patetike, ali ne i tragike, Vojnik na ovaj na~inuobli~enom naracijom ostvaruje potrebnu distancuspram ratne apokalipse, da bi, djetinje pronicljivo i

(sic!) 11

!prikazi

maštovito, secirao jednu dramati~nu epohu šire dru-štvene, ali i u`e porodi~ne zajednice, te povrh svega,unutrašnja previranja same individue.

Strukturalno govore}i, roman je mogu}e podijeli-ti u dvije cjeline, na ~ijem razme|u se nalazi “romanunutar romana”, zbirka crtica iz sje}anja mladog Ale-ksandra Krsmanovi}a, baš kao što su i njegovo soci-jalisti~ko djetinjstvo i postratna adolescencija oštropodijeljeni traumom rata. Ovaj kontrapunkt cjelo-kupne pri~e poja~ava i kontrast onog prije spramonoga poslije: vedro djetinjstvo uljuljkano u toplujugoslovensku iluziju, doduše, ne bez povremenog'pucanja' šavova kojima je se anticipira njegova kata-klizma, naspram ratnim sukobom razlomljene stva-rnosti koju dje~ija svijest i dalje pokušava sastaviti ucjelinu koja }e dati ospokojavaju}i odraz. ^itatelj nasamom po~etku ima utisak da u rukama dr`i nekuosebujnu ina~icu bildungsromana u ich-formi, nove} u drugom poglavlju rije~ je data, unutar umet-nutih epizodnih pri~a, pojedinim likovima; do`ivlja-vanje i pre`ivljavanje ratnog vihora nastavlja se uepistolarnoj formi tokom izbjeglištva, da bi se, u sa-mom središtu, emotivno nabijeni dje~a~ki memoaritransformirali u neku vrstu dnevnika-ispovijesti,kroz koju glavni junak pokušava rekonstruirati svojasje}anja i u odnosu na njih pozicionirati svoj nepos-tojani identitet izbjeglice. Postmodernisti~kim rje-~nikom re~eno, u pitanju je istinski `anrovski hibrid,koji obiluje nekonvencionalnim tekstovima uspješnoutkanim u sebe, poput školskog sastava, telefonskihrazgovora (i poruka na telefonskoj sekretarici) ili paktoka svijesti organizovanog poput spiska.

Prvi dio romana bavi se ranim djetinjstvom mla-dog Aleksandra u Višegradu, kraj Drine, u okriljujedne prosje~ne jugoslavenske porodice: dijete izmješovitog braka prezauzete majke i flegmati~nogoca - amaterskog umjetnika, miljenik bake i njenihuz-kafu-komšinica, te uz monumentalnu figuru dj-eda Slavka, za kojeg je dje~ak najviše vezan. Romanotpo~inje djedovom smr}u, koja simboli~no ozn-a~ava i po~etak dezintegriranja Istine na kojoj jepo~ivao ~itav djetetov svijet. Neposredno prije smr-ti, djed dje~aku daruje ma|ioni~arski šešir od kar-tona i ~arobni štapi} od gran~ice drveta, to, i mnogoviše, jedno “ezoterijsko” znanje: da svijetu uvijekprilazi oslobo|ene mašte.

Najvredniji dar je izum, najve}e bogatstvo mašta. Za-pamti to Aleksandre, rekao mi je deda ozbiljno dok mi jestavljao šešir, zapamti to, i zamišljaj svijet ljepšim.

Ma|ioni~ar sposobnosti nevi|ene širom nesvrstanihzemalja bit }e djedovom smr}u ba~en u okrutnostirealnog svijeta, ali djedov dar }e mu dati volju daneprestano pokušava prevazi}i traumu i spre~avasvoj svijet da se raspadne unutar ratnog pakla koji}e uskoro uslijediti – i to putem pri~e i pri~anja.

Slika mitskog jedinstva prirode i ljudi, unutar bli-skog familijarnog kruga, koja se razvija u poglavljuberbe šljiva na selu, kod pradjeda i prabake, otkrivase kao krhki privid, i to u trenutku kada ~etni~kinastrojeni komšija vadi pištolj i zahtijeva pjesme iz

slavnog doba koje je bilo i koje }e biti! I u školi se situaci-ja mijenja: slika druga Tita skinuta je sa zida, a drugnastavnik je postao gospodin nastavnik. Glavnijunak duhovito primje}uje da je zid bijel samo naonom mjestu gdje je stajala slika, te sljede}eg danadolazi u školu u punoj pionirskoj uniformi i citiraodjeljak Kapitala; ~ak i u pismenim vje`bama, onodbija da se pokori novom poretku, koji sve višenagriza njegov mali, ure|eni svijet.

Zato što svako sve smije re}i, i misliti, i ne re}i, alimnogo toga ne bude izgovoreno, ne bude slušano. I kakobi izgledali navodnici za neizre~ene misli ili za izre~enela`i ili za misao koja nije dovoljno va`na da se ka`e ili zanešto što je va`no i izre~eno, a niko nije ~uo?

Odbijanje pisanja navodnika je simboli~ni aktodbijanja da se u~estvuje u 'konvencionalnom gov-oru', te davanje za pravo svakom glasu da ispri~asvoju pri~u, a ujedno, i još jedan pokušaj odr`avan-ja cjelovitosti stvarnosti i pri~e unutar raspadaju}egsvijeta. No, ništa ne mo`e sprije~iti da nacionalist-i~ke nemani rastrgnu Jugoslaviju, vo|ene zahuktal-im vihorom rata, koji u svom u`asu zatvara Višegra-|ane u podrume, oduzima djeci igrališta, a odrasli-ma svaku nadu. U dugim, memljivim satima podru-mske igre, Aleksandar se zbli`ava sa Asijom, djevo-j~icom izbjeglom iz sela u kojem su ~etnici napravilimasakr, a njihova igra sa haustorskim svjetlima kojase svako malo gase postaje simbol duhovnog opi-ranja bezna|u, odbijanje da se prihvati rastu}i mraku kojem ~etnik mo`e silovati `enu koja mijesi najboljihljeb na svijetu, upadati u stanove i lomiti namještaj,parati posteljine, ubijati one s pogrešnim imenom,rušiti Višegrad i prljati lijepu Drinu. Mo`da najpot-resnija epizoda u ovom djelu jeste ona koja je dalanaslov romanu – ~etni~ki vojnik ne uspijeva popr-aviti gramofon na|en u nekom od razrušenih stano-va, te, iznerviran, gura cijev puške u njegov lijevak,na što gramofon po~inje da svira veselu melodiju, ijezivo kolo uniformisanih ubojica se hvata usred za-prepaštenih stanovnika zgrade... Aleksandar kome-ntira: Da sam ma|ioni~ar nevi|enih sposobnosti. Stvaribi mogle prkositi: puške, plo~e, pjesme, pletenice.

U op}oj pomami iseljavanja iz `arišta sukoba, iAleksandrova porodica odlazi, najprije u Beograd,zatim kod rodbine u Essen, što je dokumentovanokroz Aleksandrova pisma Asiji. Izbjegli~ka dramadoti~e svakog ~lana porodice, a glavni junak je per-cipira sa dozom suosje}anja i humora, paralelno.Imigrantske muke sa tra`enjem posla i u~enjem jezi-ka, tijesni izbjegli~ki stanovi, kulturni šok uve}antragikom rata koji bjesni u domovini, a jedina vezasa Bosnom je baka, koja se tamo vratila, i ~iji telefon-ski pozivi u svima bude gorka sje}anja na slatkuprošlost. Aleksandar, koji u školi tako|er ne nailazina razumijevanje, samo se prividno uklapa u novusredinu, dok u njemu raste otu|enje, ~ak i kad su upitanju ~lanovi njegove porodice, te on utjehu, idalje, nalazi u pisanju i pri~anju, i povla~i se u imag-inaciju gdje samo ponekad, kroz mre`u sje}anja

12

prodre no` imigrantske stvarnosti. Jedino maštaomogu}ava Aleksandru da pre`ivi, kroz pisma dje-voj~ici ~iju adresu, pa ~ak ni prezime, sa sigurnoš}une zna, i kroz “roman” koji je naslovio Kad sve bješedobro i koji, oko figure djeda okuplja fragmente raz-lomljenog svijeta i na poznatom, doma}em terenuVišegrada, kraj }udljive rijeke Drine, o`ivljava uto-piju djetinjstva.

Draga Asija, jesam li te izmislio? Da li sam našeruke stavio na prekida~ za svjetlo zbog jedne dirljivepri~e o djeci i ratu?

Izmaštana stvarnost blijedi za junaka, stasalog uizgubljenu individuu koja ~ezne za istinskim obna-vljanjem sje}anja i fiksiranjem svog identiteta. Po-kušaj evociranja uspomena sa ve}om ta~noš}u io~ajni~ko traganje za Asijom putem interneta i tele-fona ne daje nikakav rezultat osim osje}anjanemo}i. Podsvijest se pokušava asocijativno dozvatispiskovima svega što bi moglo ukazati na lijepu pla-vokosu djevoj~icu iz podruma, a sama forma volše-bno podsje}a na spiskove `rtava masovnih grobni-ca. ^ini se da je jedino rješenje povratak u Bosnu, noVišegrad dje~aštva više ne postoji. Rastojanja koja jenekadašnji dje~ak mjerio u koracima sada više nevrijede, no to nije jedino što se promijenilo.

Povratak donosi neobi~ne susrete, kao što je onajsa poznanikom iz školskih dana, vrsnim fudbaleromKikom koji je u ratu izgubio nogu: njegova pri~a odvije suprotstavljene ~ete koje negdje na Igmanu, utoku primirja igraju fudbal, naro~ito je potresna.Otkriva se cijela galerija likova ~ije prije- i postratneinkarnacije Aleksandar jedva mo`e da spoji, a rasc-jep izme|u sje}anjem idealizirane prošlosti i trau-mom okrnjenog prezenta svakim je trenutkom svedublji. Vrativši se u svijet svog dje~aštva kao stra-nac, on i dalje te`i da dosegne pravu bit svega onogšto se desilo, a tome se ne uspijeva pribli`iti ni krozpotresni razgovor sa stricem Mikijem, koji nakonrata nosi oreol ubojice, ni kroz dovršavanje svojihdje~a~kih crte`a, iz vremena kada se kao drug šefnedovršenog, opirao svakoj kona~nosti. Tek povra-tkom na selo, u idili~ni ambijent kojim i dalje suv-ereno vladaju mitski, vje~iti pradjed i prabaka, Ale-ksandar, na grobu svog djeda, spoznaje prolaznost iapsurd, krši obe}anje o 'nastavku pripovijedanja'koje mu je dao – jer previše toga što je rat odnionedostaje da bi pri~a bila potpuna. Ipak, maestralnizavršetak romana u središtu pobješnjele oluje, satelefonskim pozivom od misteriozne `enske osobe,pokazuje da ipak nije sve izgubljeno, jer potraga zaAsijom koja je, zapravo, potraga za identitetom,nikad i ne mo`e biti završena.

Stilski originalno, pjesni~ki jezgrovito i metafori-~no, eksperimentalno do granice nadrealizma, hu-moristi~no i tragi~no u isto vrijeme, no ipak, knji-`evno klatno koje kod ve}ine autora neprekidnoneodlu~no oscilira izme|u pola estetike i pola etike,kod Saše Staniši}a ima ~vrst i siguran ritam – sasvake stranice o~ituje se sna`na antiratna poruka.

Kako vojnik popravlja gramofon jeste, kona~no, romanpotrage za identitetom, te u tome ostaje vjeran omil-jenoj temi savremene knji`evnosti. Ispisuju}i pri~uo subjektu koji se odrastanjem i udaljavanjem odzavi~ajne matice sve više udaljava i od svake fiksnedefinicije samog sebe, Saša Staniši} daje 'recept' pre-vazila`enja te traume, u jednoj bazi~noj ideji savre-menog ~ovjeka kao identitarne lutalice, mornara ~i-je sidro nije mogu}e zaka~iti ni za kakvo tlo, ali ~ijasu lutanja ipak lišena o~aja besciljnosti – jer cilj jepri~a i pri~anje, svjedo~enje koje naposljetku bivajedini trag postojanja.

Almir Kljuno / Perkman u rudniku knji`evnosti

(Selvedin Avdi}: Sedam strahova, Algoritam, Zagreb, 2009.)

Dakle, strukturalno i stilski, roman Sedam stra-hova u jednu cjelinu uobli~uje pripovjeda~evuispovijest nekome ko nije gadni cinik, Aleksindnevnik i pri~u o bra}i Pegaz, uz neprakti~nidodatak bilješki i zapisa pri samom kraju bilje`-nice/knjige. Višedimenzionalni Avdi}ev psiho-influentni narativ mogao je biti potpuno i nanajbolji na~in ostvaren u posljednih sedam pra-znih stranica, i ne bi bilo nepravedno re}i da suupravo tih sedam stranica, onakve kakve jesu,ono najbolje u lapidarnosintagmi~ki naslovlje-nom debitantskom romanu.

Kao veliki majstor meditativno-kontemplativnihdepresija emotivnog i fizi~kog tipa, nakon supru`-inog kona~nog napuštanja njihovog dotadašnjeg de-setogodišnjeg bra~nog jedinstva, Avdi}ev se nesig-urni pripovjeda~, kukavi~ki i usamljeni~ki, apsolutnokriv za njen odlazak, u strahu od potpuno novog na~i-na `ivota lišenog takve smisaone motiviranosti, po-vukao u krevetne, ~ajnopecivne, masturbatorske, so-mni~ke i nesretne sfere intelektualnog, društvenog,emotivnog, fizi~kog i egzistencijalnog mrtvila. Utakvom je stanju po~inio i ~inio (najmanje) jedan odsedam smrtnih grijeha – lijenost. U njemu je proveodevet mjeseci, da bi se sedmog marta 2005. godinepo`elio vratiti me|u `ive, izašavši iz utrobe svojeg

(sic!) 13

!prikazi

stana kao istinskog toposa rutiniranog lamentiranja iautolamentiranja, iz zlokobnih i besmislenih usta divas pokvarenim zubima. Tada se, kao plod devetomje-se~nog razvitka, pra}ena iznenadnim i dobrodošlimgeneriranjem novih motiva, kod pripovjeda~a rodila`elja za novim `ivotom, uz selektivno regeneriranje}elija onoga starog, koje ne uklju~uje suprugu o kojojon ipak o~igledno i pateti~no ovisi: Sve `ene upo-re|ujem sa svojom odbjeglom suprugom. Kao što religioznifanatici u svakoj mrlji vide prorokovo lice, ja sam u svakoj`eni prepoznavao svoju. Taj novi `ivot nao~igled ne bitrebao biti osobito teško ostvariv za ~ovjeka koji vje-ruje ne samo u duhove, nego i u vampire, vukodlake, pri-kaze, vile, vještice, d`ine, ~arobnjake, astrologe, d`inove,patuljke, meleke i an|ele, a`dahe i zmajeve, Satanu, Lucif-era, Iblisa, Behemota, Belzebuba, Astarota, Gabrijela,Azraila, Asmodeja, D`ibrila, Sveti Graal, sirene, satire, jed-noroge, kentaure, minotaure, ~itav Borgesov fantasti~niZoo park, Mrakonju, Golema, Macu papu~aricu, Baba Ro-gu, u zagrobni `ivot, d`ennet i raj, d`ehennem i pakao, usedam aste~kih neba, u Wallhalu, Ragnarok, Vje~na lovišta,Had, Boshove slike, ne sumnja u korisnost derviških ritu-ala, egzorcizma, spiritizma, alhemije, hod`inih zapisa,kabale, pokore, saljevanja strave, gatanja u grah, kašike,kafu, `ivotinjsku utrobu, dlan, koji tako|er vjeruje svimma|ioni~arskim trikovima, u levitaciju, presijecanje `enana dvije polovine, materijalizaciju legla ze~eva iz šešira,masovnu hipnozu, sugestiju... a, naro~ito, svim srcem, du-šom i ostatkom razuma, naposljetku, bezrezervnovjeruje u reinkarnaciju! No, pripovjeda~ }e tu borbuza novim normalnim i nepateti~nim `ivotom nesvo-jevoljno retardirati, što je posebno bitno za radnjuovoga romana.

Kada se u stanu njegove ustajale i kaoti~ne sam-o}e pojavljuje Mirna, neobi~no lijepa i ugodna ratnaemigrantica, pripovjeda~eva (koji niti u jednomtrenutku ne spominje svoje ime) `elja dobija dodat-nu energiju i biva spoljašnjim uticajima znatnoosna`ena. Mirna je k}erka Aleksandra Rankovi}a,njegovog ve} zaboravljenog prijeratnog prijatelja,nomada alkoholizma, glavnog junaka znameniteodisejske alkoholne pustolovine Aleksin put loze, biv-šeg popularnog reportera na lokalnoj radio stanici,kojemu se svaki trag gubi u ratu, drugog avgusta1993, nedugo poslije privilegiranog i fantasti~nogsusreta sa Perkmanom, duhom rudnika, a potom isusreta sa bra}om Pegaz, vode}im kriminalcima ugradu (radnja romana je delokalizirana unutarBosne i Hercegovine, ali se da primijetiti da se do-ga|a u Zenici, rodnom gradu Selvedina Avdi}a).Ona se, kako to tada uvjerljivo govori, doma vratilanakon smrti An|ele, njene majke, sa `eljom daprona|e oca, te od pripovjeda~a tra`i da joj u tomesvesrdno pomogne. Naravno, on tu molbu ne mo`eodbiti. Pored toga, pripovjeda~ je u Mirni tako|ervidio i seksualno-emotivno-relacijsku priliku. Kad sesmije cijelim tijelom, narod u`iva. Tada po~inje radnjaovog romana, radnja ~iji skelet, metafori~ki re~eno,~ini potraga za Aleksom a meso (kakvo god onobilo) sve ono što se tokom te potrage doga|a: intrig-

antnosti, nevjerovatni (ali nerijetko i neuvjerljivi)susreti sa neovosvjetovnim, prevrati, retrospektivniprikazi uzaludnosti pripovjeda~evog `ivota, njegovisukobi sa društvom, sa Mirnom, sa crvenokosomkriminalnom bra}om Pegaz, sa njegovim emotivnimi egzistencijskim Ja. Pa`nja ~itaoca je od tog trenut-ka zadobijena do kraja romana.

Mirna je sa sobom kao jedini trag donijela dnev-nik svojeg oca kojeg je (sasvim slu~ajno) pronašla ujednoj biblioteci u Švedskoj. Od ostalih Aleksinihcrnih bilje`nica, ova se razlikovala po tome što je onu nju vrlo uredno i knji`evni~ki dotjerano zapisivaoneobi~ne doga|aje raspore|ene u vremenu oddesetog jula do drugog avgusta 1993, kada je pot-puno nestao, o svojim planovima ne obavijestivšinikoga. Tog desetog jula je, nakon što je posjetio ru-darsko okno i do`ivio uznemiruju}u nesre}u u rud-niku, vidio Perkmana, jamskog duha koji pokazujegde ima zlata i najavljuje nekakvu nesre}u. Situiran uhorori~nom paklu ratnog destruiranja `ivota obi~n-og ~ovjeka, na vrhuncu dekadentnog razobli~ava-nja prijeratnog prividnoga sklada, fizi~ki odvojenod k}erke i supruge koje su emigrantskim ~inom sp-asile sigurnost svojih `ivota i predale se nesigurnos-ti izgnanstva, zbog svojeg ekavskog izgovora ~estoegaliziran sa agresorom, Aleksa se odlu~io za rizi~noi avanturisti~no istra`ivanje o perkmanu, o demo-nologiji, o bi}ima zarobljenim u spregu svjetova, nediskvalificiraju}i niti jedno tuma~enje, objašnjenje ipodatak, vjeruju}u svemu onome metafizi~kom štomu do tada njegovi ateisti~ki principi nisu dozvol-javali: tuma~enju monoteisti~kih doktrina, pagan-skim vjerovanjima, rudarima lokalnog rudnika. Po-kušao je ponovno vidjeti perkmana, shvatiti zna-~enje onoga što mu je perkman rekao, tra`iti od nje-ga informacije o Mirni i An|eli, pomo} u odlasku kanjima. Naposljetku se obratio bra}i Pegaz.

Bra}a Pegaz su crvenokosi Albin i Aldin kojiAhmeda podsje}aju na Je'd`ud`a i Me'd`ud`a, ~ija poja-va }e najaviti dolazak sudnjeg dana. ^itav grad je znaopri~u o njima, o njihovom odrastanju i mo}i po-mo}u koje plaše taj isti grad. Oni sura|uju sa polici-jom, upravljaju svim kriminalom u gradu, `ivotom ismr}u, kao što su to kao dje~aci radili sa raznim`ivotinjama. Oni su lokalni demoni, ali i bogovi,koje se zajednica plaši i koje je zajednica upravokreirala, u mladosti izop}ivši ih iz sebe zajedno sanjihovim roditeljima. Zajednica je stvorila ~udoviš-ta, demone i bogove. Ovom potresnom pri~om Avd-i} kao tematski akrobata, tako|er, pored izlišne iogoljene ljubavne i metafizi~ke tematike koje pre-ovladavaju romanom, pored analiziranja uticaja Vo-guea na savremenu `enu, suptilno obra|uje temuodnosa subjekta spram zajednice i zajednice spramsubjekta: u ovom konkretnom slu~aju nemo}ne zaj-ednice spram junaka ratnog profiterstva, ratnih zlo-~inaca u logoru u muzi~koj školi. Svoju su mo}Albin i Aldin potvrdili komandiranim ubistvomAlekse na površinskom kopu rudnika, što je pripov-jeda~ od njih li~no saznao, ali i kontroliranjem i nje-

14

govog `ivota, materijalnim ucjenjivanjem sa Roma-nom, bivšom pripovjeda~evom suprugom. Samroman misteriozno završava ritmom koraka koji sepribli`avaju njegovim vratima.

Aleksin je dnevnik pripovjeda~evoj egzistenci-jalno-lamentiraju}oj naraciji inkorporiran kao stra-no narativno tijelo: Avdi} je uspio stilski kontrasti-rati ova dva narativa, izbjegavaju}i zamku piš~evesubjektivnosti. Dakle, strukturalno i stilski, romanSedam strahova u jednu cjelinu uobli~uje pripovje-da~evu ispovijest nekome ko nije gadni cinik,Aleksin dnevnik i pri~u o bra}i Pegaz, uz nepra-kti~ni dodatak bilješki i zapisa pri samom krajubilje`nice/knjige. Višedimenzionalni Avdi}ev psi-hoinfluentni narativ mogao je biti potpuno i nanajbolji na~in ostvaren u posljednih sedam praznihstranica, i ne bi bilo nepravedno re}i da su upravotih sedam stranica, onakve kakve jesu, ono najboljeu lapidarnosintagmi~ki naslovljenom debitantskomromanu. Avdi}ev jezi~ki i narativni talenat u ritmi-~nim, psihodeli~nim i tematskim akrobacijama ~ita-ocu pru`a ushi}enje u o~ima, ~isto, stoprocentno, ni~impomu}eno, multivitaminsko, multimineralno, apsolutnoprirodno, superadrenalinsko zadovoljstvo, ali umnogo-me distanciran od ratnog pisma (iako njegovi likoviu dubinskoj strukturi svojih psiholoških profilaimaju traume ratnog iskustva) ne postavlja velikapitanja i ne daje odgovore. Kao Perkman u rudnikuknji`evnosti, on pokazuje gde ima zlata ili najavljujenekakvu nesre}u. Glück auf!

Osman Zuki} / Poreme}enost – dijagnoza našeg vremena

Amin Maluf, Poreme}enost sveta, Laguna, Beograd, 2009.

Uplovivši u posljedice nau~nih otkri}a koje su es-kalirale posljednjih nekoliko godina pri~ama odapokalipiti~nom globalnom zagrijavanju, Malufuspijeva uspostaviti dijagnozu XXI vijeka, s jed-ne strane ironi~nom, sa druge strane bolno isti-nitom sintagmom poreme}enost sveta.

Nakon što je svoju esejisti~ko umije}e pokazaosada ve} ~uvenim i na više od trideset jezika preve-denim esejom Ubila~ki identiteti, Amin Maluf je isto

potvrdio, te davno zapo~etu pri~u nastavio i unajnovijoj knjizi-eseju Poreme}enost sveta. Knjiga,iako struktuirana u nekoliko poglavlja, zaista fun-kcionira kao jedan esej o nevoljama u koje je uplo-vio novi svijet obilje`en (ponekad) nevjerovatnimnau~nim otkri}ima koja (~esto) prijete opstankuplanete. Davno iznesene teze o pitanju identiteta,njegovom oblikovanju, sukobljavanju sa drugim,kao i o njegovom ubila~kom potencijalu, prisutnesu u Poreme}enosti sveta uz mnoštvo sli~nih, ilipotpuno druga~ijih opaski. Odgovorivši na aktuel-ne debate o identitetima i kulturama, te na taj na~inupustivši se u polje javnog i u isto vrijeme odogov-ornog poziva intelektualca u jednom istorijskomtrenutku, Maluf nije dozvolio da mu promaknu iza-zovi novog vremena, naprotiv, usudio je objaviti ite-kako provokativan esej ~ije ironi~ne, nau~ne, po-nekad skandalozne `aoke zatiru svaki osje}aj rav-nodušnosti. Ukoliko je to mogu}e. Sa druge strane,pomenuti tekst mo`da je tek blijedi pokušaj da sezadovolji ljudska savjest.

Uplovivši u posljedice nau~nih otkri}a koje sueskalirale posljednjih nekoliko godina pri~ama oapokalipiti~nom globalnom zagrijavanju, Malufuspijeva uspostaviti dijagnozu XXI vijeka, s jednestrane ironi~nom, sa druge strane bolno istinitomsintagmom Poreme}nost sveta. Tako on, primjerice,navodi nevjerovatno brzi protok informacija ~ije jenapredovanje, rekli bismo, do vrhunca dovedeno,kao jedan od uzroka smrti ljudskog bi}a. U isto vri-jeme se dijagnoza o poreme}enosti svijeta ostvarujeironijski kroz igru sa nau~nim otkri}ima, ali i do kra-ja ta~nom što se ilustruje kroz doga|aj ~ija }e pogrešnainterpretacija u medijma prouzrokovati smrt na drugomkraju planete. Na ovakav ili sli~an na~in, pomalo slo-bodno i bez nau~ne odgovornosti, ponekad krozbanalnosti i vlastita iskustva, Maluf pristupa posta-vkama našeg vremena koje su svoj legitimitet ost-varile nakon 11. septembra.

Okon~anjem hladnog rata, demokratizacijomdruštava, padom totalitarnih re`ima, kao i svakomdrugom manifestacijom ljudskih sloboda, ~ovjek jena trenutak pomislio kako je došao kraj teroru kojije svoj vrhunac ostvario u XX vijeku. Vjetar nade jeduvao svega nekoliko godina nakon rušenja Berli-nskog zida. Evropa je svjedo~ila novim ratovima,Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave novim totalitarizmima.Kako u jednom, tako i u drugom slu~aju, demokrati-ja je bila nemo}na. Ili je novim razaranjima dalalegitimitet. O novim ratovima i totalitarizmima, odemokratiji, terorizmu, medijma, etc. piše autor uPoreme}enosti sveta iznose}i teze o pogubnosti na-u~nog uzleta ~ovje~anstva, o legitimizaciji zlo~ina,kao i o moralnim krizama našeg vremena nepre-stano listaju}i stranice povijesti u kojima pokušavaprona}i uporišta za pomenute postavke. TakoMaluf, u uvodu svog izlaganja, esejisti~ki napomin-je na sadr`inu knjige. Na stranicama koje slede, razli~itiporeme}aji ne}e biti obra|eni kao odvojeni eseji, niti nasistemati~an na~in. Postupa}u pre kao no}ni ~uvar koji

(sic!) 15

!prikazi

obilazi vrt nakon razorne oluje, dok se sprema još ve}enevrijeme. Opskrbljen lampom, ~ovek šara opreznim ko-rakom, usmerava snop svetlosti ka jednom cve}njaku, paka drugom, pregleda jednu aleju, vra}a se unatrag, nagin-je se nad jednim starim iš~upanim drvetom; zatim seupu}uje ka jednom uzvišenju, gasi svjetlo i nastoji daobuhvati pogledom celu panoramu.4

Metaforom vrta koju je ve} rabio u jednom odsvojih romana (Vrtovi svjetlosti), Maluf sagledava sv-ijet u epohi u koju je ušao sa svim posljedicama ka-ko moralnog pada, tako i nau~nog uzleta. Pona-šaju}i se do kraja slobodno, ne dozvolivši da budeograni~en jednom nau~nom disciplinom, jedniminterpretativnim modelom, autor odgovara novimizazovima konstatiraju}i, u samom startu svog izla-ganja, kako smo u novi vijek ušli bez kompasa. Dezorij-entiranost o kojoj govori odvija se izme|u razli~itihfrakcija, politi~kih, religijskih, ideoloških itd., uzmoralnu krizu, što je izazvalo poreme}enost svijetana više podru~ja istovremeno – intelektualnom, fi-nansijskom, klimatskom. Na svakom od ovih po-dru~ja, uz raznovsne komparacije, Maluf se zadr`a-va kako bi odgovorio na pitanje da li je naša vrstamo`da dosegla prag svoje moralne nekompetencije, ide liona još uvek napred, nije li upravo zapo~ela kretanjeunazad koje preti da dovede u pitanje sve što je toliko uza-stopnih generacija mukotrpno gradilo.

Podijelivši svoju knjigu na tri dijela (Varljivost po-bede, Zabludeli legitimiteti, Uobra`ene istine), te je za-vršivši epilogom Jedna preduga praistorija, Maluf sav-remenost analizira kroz tri teze. Prva je posve}enapobjedi demokratije, odnosno trijumfu Zapada islomu totalitarnih ideologija. Druga se odnosi nalegitimitet koji su pridobili novi totalitarizmi kakobi opravdali vlastiti teror (to je ono što omogu}uje nar-odima i pojedincima da prihvate, bez preterane prinude,autoritet neke institucije personifikovan ljudima i sma-tran nosiocem opšteprihva}enih vrednosti). Tokom izla-ganja teze ~ija su opravdanja zasnovana na borbiprotiv terorizma i ratu u Iraku, autor neprestanonavodi slu~ajeve iz istorije kako bi shvatio ipredo~io sadašnji trenutak. Posljednje poglavlje

poslu`it }e kao balans izme|u krajnje zabrinutosti inade. Maluf }e u epilogu, ponovo ironi~no, zapo~etipri~u o poreme}enosti sveta kao o utemeljiva~koj,odnosno o njenim turbulencijama kao kona~nomizlasku iz preduge praistorije. To što se odvija prednašim o~ima po~etkom ovog veka nije obi~na turbulenci-ja. Za globalizovani svet ro|en iz ruševina hladnog rata,to je mo`da utemeljiva~ka turbulencija, ona koja }e pre-tresti naše savesti i naše inteligencije da bismo najzadizašli iz jedne preduge praistorije: ali ona bi se tako|ermogla pokazati destruktivnom, dezintegrišu}om, iozna~iti po~etak regresije, naglasio je on.

Tako|er, Maluf se u novom eseju bavi pitanjemDrugog i Druga~ijeg, kao i marginalnim zajednica-ma koje svojim politi~kim ure|enjem podrivaju do-minantnim te`njama Zapada da uspostave kontrolunad ostatkom svijeta, te da provedu proces vestern-izacije. O tome francuski romansijer i esejista govoriosvjetljavaju}i svoj `ivotni put od Libana do Fran-cuske, neprestano se osvr}u}i na hibridnost iden-titeta, kao i na istorijsku pozadinu koja je prethodilaoblikovanju jednog identieta. Maluf je u novoj knjiziiskoristio mnogo ranije pokazano interesovanje zaistoriju civilizacija i znanje o njoj. Pripovijedaju}i uromanima Lav Afri~ki, Levantski |erdan, Baldasaroveputešestvije romansijer je ispitao istorijska pregiban-ja kroz koja je prošla ljudska vrsta što mu je jednimdijelom poslu`ilo u esejisti~kom razmatranju i ~itan-ju novog doba. Pored toga, Poreme}enost sveta u poje-dinim pasa`ima prerasta u pripovijedni tekst kojisvoj esejisti~ki naboj crpi iz autorovog širokog ~i-tala~kog iskustva na koje se neprestano referira i skojima uspostavlja dijalogizaciju.

Posljednja Malufova knjiga zapravo funkcionirakao sistem koji uklju~uje najraznovrsnija filozofska,istorijska, kriti~ka, biografska, autobiografska, publici-sti~ka, moralna i nau~no-popularna razmišljanja. Za-to i jeste odrediva samo kao esej jer nije odre|ena nije-dnim od navedenih diskursa, nego ih sa`ima u cjelinune donose}i kona~an zaklju~ak o pitanjima koja prob-lematizira. Svjesno ili ne, Maluf nam je dao sloboduda odgovorimo novim izazovima našeg vremena.

4Maluf, Amin, Poreme}enost sveta, Laguna, Begorad, 2009. (sa fra. prev. Vesna Cakaljevi}

Intelektualce kao klasu nikada u velikoj mjeri nisu ~inili disidenti, niti

buntovnici. Ve}ina intelektualaca su konformisti, jednako spremni da

podr`e vo|enje nepravednih ratova, koliko i ve}ina onih koji se

smatraju obrazovanim profesionalcima. Broj onih koji su

intelektualcima podarili dobar (zavisno od ta~ke gledišta), odnosno loš

glas buntovnika, glas savjesti, uvijek je bio vrlo mali.

(Susan Sontag, Stilovi radikalne volje)

FOTO: ANNIE LEIBOVITZ

(sic!) 17

!interpretacija

Admir Jamakovi}Interpretacija poezije Vaska PopeDruga pjesma @ivot Svetog SaveU ovoj pjesmi Popa opisuje odlazak svetog Save iz rodnog mjesta u Svetu Goru, njegovo stupanje uslu`bu, a zatim povratak me|u ljude i prakti~no primjenjivanje nau~enog. Pjesma hronološki pratizapo~eto u prvoj pjesmi i u potpunosti je historijski relevantna.

@IVOT SVETOGA SAVE

Gladan i `edan svetostiNapustio je zemljuI svoje i sebe

Stupio je u slu`buKrilate gospode

^uvao im zlatorune oblakeI timario gromove i munjeSapete u knji`urinama

Potrošio je sve svoje godineZaradio zmijoglavi štap

Uzjahao je štapVratio se na zemljuI tu našao i svoje i sebe

@ivi bez godina bez smrtiOkru`en svojim vukovima

Folklorno-mitološki kontekstU “@itiju sv. Save”, od Teodosija, ovako je opisana `elja Savina za odlaskom u Svetu

goru: „Kad u|e u sedamnaestu godinu uzrasta, roditelji njegovi savetovahu se kako }e gapo zakonu o`eniti. A po molitvi Bogom dani bo`anstveni mladi} neprestano `eljaše kakobi i na koji na~in izbegao svet, i da se odvoji od svih i prione Bogu. Jer beše slušao o svetoj

Atonskoj gori i o isposnicima u njoj i u drugim pustinjskim mestima.”1

Nebeske pojave. Legendarni sv. Sava je ne samo bo`anstvo koje putuju}i po srpskim zem-ljama ~ini ~uda, prosvje}uje i štiti narod ve} i nebesnik koji po nebu vodi stado gromova.Ta uloga gromovnika, koja ga zbli`ava sa Perunovim nasljednikom u hriš}anskoj religiji, sv.Ilijom, odnosno, po kojoj je i sv. Sava nasljednik slovenskog boga groma, u Popinoj poezi-ji postaje prvostepena. “Perun u nizu slovenskih dijalekata ozna~ava snagu, udar koji ~inegrom i munja. Taj udar, po narodnim vjerovanjima, ostvaruje se kamenim projektilom – ka-

menom, koji se naziva gromovna ili Perunova strelica.”1a

Iako je mnogo bogova bilo u

1 Teodosije, @itije Svetoga Save, Beograd, 1983. 1a Slovenska mitologija - enciklopedijski re~nik, Beograd, Zepter Book World, 2001.

18

paganstvu, a podaci o njihovoj hijerarhiji su skromni, ~ini se da je Perun, tvorac munje, bioprvi me|u bogovima. Hriš}anstvo je prema Perunu iskazivalo naro~ito neprijateljstvo zbogopasnosti da ga doskorašnji pagani ne izjedna~e s hriš}anskim Bogom. Zlato. Zlato i “zlatan”, kao atribut i znak u tradicionalnoj kulturi, imaju neposrednu vezus Bogom, an|elima, svecima. U folklornim tekstovima koji su slavili ili veli~ali ovog ili on-og ~ovjeka, ~esto je korišten epitet “zlatan”. Zlato je obilje`je i atribut onoga svijeta, kojimse karakterišu sve `ivotinje i biljke, u vezi sa zlatom. Mo`e se re}i da su i zlatoruni oblaciiz pjesme ustvari oblaci sa onoga svijeta. Tako su u isto~noj Srbiji zamišljali zagrobni svi-jet kao mjesto gdje je sve od zlata. U gr~koj mitologiji zlatno runo, koje su tra`ili Argona-uti, ~uva zmaj, koji bljuje plamen i nikada ne spava. Spas i blagostanje je zavisilo od togada li imaju runo ili ne.2

Štap. Kao jedan od glavnih atributa u~esnika razli~itih obreda je štap. Posebna mo} pri-davala se štapu koji je bio u dodiru sa zmijom. U Bibliji prorok Mojsije nosi štap koji sepretvara u zmiju, njime otvara izvor u stijeni. Štap postaje sredstvo tjeranja ne~istih sila,izaziva~a prirodnih nepogoda, bolesti. Polodonosna funkcija štapa zastupljena je u rituali-ma iskazivanja blagoslova, kada se njime dodiruju ljudi, stoka, obezbje|uju}i svima plod-nost. Kod Srba, posebna mo} pripisivana je štapu kojim bi ubili zmiju uo~i \ur|evdana: natakav štap bi natakli zmijsku ko`u i njime tjerali stoku na prodaju.3 Cijela religija biljaka idrve}a po~iva na uvjerenju da se eliksir besmrtnosti nalazi u biljkama. Po legendi za“travku `ivota” zna zmija. Jahanje na štapu mo`emo dovesti u vezu sa vješticama koje, po legendama, jašu magi~numetlu. Pored metle, one u mitologiji jašu i na lopati, brani, brezovom štapu. Vještica je unarodnoj demonologiji poznata kao `ena koja u sebi sadr`i crte realnog i demonskog bi}a.Bliska je kategoriji „znaju}ih” ljudi, odnosno, ljudi koji posjeduju neko “nadznanje”.4 Kakojahanje na konju asocira na vojsku, osvajanje, svjetovnu mo} tako i jahanje na štapuukazuje na Savinu religijsku, duhovno-prosvjetiteljsku mo} koju donosi. Zemlja. U slovenskim vjerovanjima, zemlja ima obilje`ja svetosti i ritualne ~istote.

U molitvama i basmama5 obra}ali su joj se istim molbama kao i bo`anskim silama. Pre-dstave o zemlji kao mjestu na kojem ~ovjek boravi, tijesno su vezane za pojam svogroda i otad`bine. Svetost rodne zemlje odre|ivalo je i to što je ona „svoja” i što su u njojsahranjeni rodovski preci, roditelji.

Istakli smo ve} da je Sava prevashodno bio bog sto~arstva te da su odnosi izme|u Savei vuka intimni i prijateljski. Evo jedne narodne pri~e, iz “Venca svetoga Save”, o tome kakoje postao vuk:

“Kada je Sveti Sava ~uvao ovce onda je imao i jednu ovcu razbludnicu, koja mu je bilaveoma mila, a imao je i jednog psa. Sveti Sava ka`e psu: “Hajde mi povrati ovce”. Pas odeda mu povrati ovce, pa uhvati onu razbludnicu, te je zakolje. Sveti Sava kad vi|e to ra`ljutise, pa kako je imao uza se vazda duduk, udari onog psa dudukom preko le|a i ka`e mu:“Hajde, nesiti vu~e, da Bog da vazda jeo, a nikada sit ne bio.” Pas onda pobjegne u plan-inu i od njega postanu vuci.”6

2Goran Bud`ak, Antologija gr~kih mitova, Beograd, Dom i škola, 2006.

3 Slovenska mitologija - enciklopedijski re~nik, Beograd, Zepter Book World, 2001.4

Isto5 Basma - verbalni dio tajne bajanja, koju bajalice (`ene koje bajaju) izgovaraju pri bajanju. Basma jeshva}ana kao “instrument” posebne vrste, koji iz pradavnog vremena nosi ~udotvornu snagu, i ~ijije zadatak da vrati narušeni poredak. Po namjeni, basme se mogu podijeliti na medicinske, privrednei basme za društveni `ivot. Po strukturi, mogu imati oblik ustaljenih fraza, molitava, zaklinjanja ilirazvijenu si`ejnu shemu. Po pravilu, za svaku priliku postoji posebna basma, ali ima i slu~ajeva dabajalice isti tekst prilago|avaju razli~itim namjenama, ili ga improvizuju. (Slovenska mitologija-enciklopedijski re~nik, Beograd, 2001.)6 Dragan Anti}, Ljiljana Cveki}, Venac Svetoga Save, Biblioteka “Glas Crkve”, posebno izdanje, knji-ga VII, Šabac 1988.

(sic!) 19

!esej

Interpretacija:Pjesnik u prvoj strofi ka`e: Gladan i `edan svetosti / Napustio je zemlju / I svoje i sebe.

Pridjevima “gladan” i “`edan” istaknuta je ogromna `elja i volja Savina za ulogom svetite-lja, duhovnog ~ovjeka, ~ovjeka posve}enog Bogu. Na tom putu mu nije bila prepreka ninjegova porodica, a ni vlastiti dotadašnji `ivot. Napuštanje zemlje Srbije i odlazak u SvetuGoru, ali i napuštanje svega zemaljskog i tra`enje smisla u uzdizanju, u nebeskom, je onona ~emu je Sava ustrajao.

Sintagma iz druge strofe - Krilata gospoda - govori o vrsti Savine slu`be. Krila sim-boliziraju an|ele, Bo`ije ljude, duhovno uspinjanje. Napuštanje zemlje i pristupanje nebuje mogu}e uz pomo} krila. Stupaju}i u slu`bu krilatih ljudi i sam postaje jedan od njih.Onaj ko ima krila je “duhovno lagan”, tj. mo`e se uzdi}i sa zemlje na nebo. Krila otkrivajuspoznajnu sposobnost, onaj ko ima krila – “shva}a”.6a Udaljuje li se ~ovjek od Boga, gubisvoja krila, pribli`uje li mu se – dobiva ih. ^uvao im zlatorune oblake / I timario gromove i munje / Sapete u knji`urinama - su sti-hovi o Savinoj ulozi u toj slu`bi. U~io je o tradiciji napisanoj u “knji`urinama”, zaboravljenu,neprimjenjivanu tradiciju. Zlatna boja je bo`anska boja, a oblaci zlatoruni su oblaci doSunca, bo`anski oblaci. Savino ~uvanje takvih oblaka predstavlja njegovu bo`ansku slu`bu,ulogu zastupnika Bo`ije rije~i na Zemlji. Svjetovni simbol zlatnog runa je vlast i samim timšto Sava ~uva takve oblake on zastupa Bo`iju vlast na zemlji, dok je misti~ki simbol prosv-jetljenje (putovanje Argonauta, u gr~koj mitologiji, za svetim runom posve}enom Zeusuradi sigurnosti u `ivotu).7 ^uvaju}i zlatno runo Sava ustvari ~uva sponu izme|u ljudi iBoga. U njegovim rukama je klju~ bo`anskoga prosvjetljenja. Biblijski bog je bog bljeska iognja. Gromovi i munje su, tako|er, bo`anski atributi, Perun je, u mitologiji, bog gro-movnik, Zeus, tako|er, ga|a munjama. Timarenje je ~iš}enje konja od prljavštine i vrši seradi regeneriranja dlake. Sava timare}i gromove i munje iz knji`urina ustvari ~isti ih odsuvišnih i pretjeranih stvari. Pretvara te stare knjige, koje nikom nisu slu`ile, u nešto koris-no. Ponovo ih aktivira, ovaj put u hriš}anski, pravoslavni, kontekst. Ti tekstovi iz dobapaganstva sada postaju tekstovi priznati od Srpske pravoslavne crkve. Potrošio je sve svoje godine / Zaradio zmijoglavi štap, odnosno, nau~io je dosta toga, ~itav`ivot je proveo slu`e}i Bogu. Štap sa zmijskom glavom simbolizira mudrost. ^itav `ivot,bolje re~eno, najbolje godine `ivota, Sava je proveo u~e}i da bi na kraju dobio štap kaoatribut u~itelja, vodi~a, autoriteta. Zaradivši zmijoglavi štap Sava postaje duhovni vo|asvoga naroda, svetac. Uzjahao je štap / Vratio se na zemlju / I tu našao i svoje i sebe, - u folklorno-mitološkomdijelu je opisano zna~enje jahanja metle, ili štapa u ovom slu~aju. Tim ~inom se isti~u Sa-vine natprirodne mogu}nosti. Povratak na zemlju i pronalazak svojih i sebe jeste ustvaridokaz primjene Savinih dotadašnjih u~enja na Svetoj Gori. Tek primjenjuju}i nau~enome|u svojima Sava pronalazi sebe, odnosno, ispunjava svoju `ivotnu misiju. Zadnjom strofom pjesnik ukazuje na Savinu besmrtnost, odnosno, `ivot i nakon prirodnesmrti, jer }e njegova djela primjenjivati njegovi sljedbenici: `ivi bez godina bez smrti /Okru`en svojim vukovima.U ovoj pjesmi Popa opisuje odlazak svetog Save iz rodnog mjesta u Svetu Goru, njegovostupanje u slu`bu, a zatim povratak me|u ljude i prakti~no primjenjivanje nau~enog. Pjes-ma hronološki prati zapo~eto u prvoj pjesmi i u potpunosti je historijski relevantna.

6a J. Chevalier-A. Gheerbrant, Rje~nik simbola, Zagreb, 1989.7 Goran Bud`ak, Antologija gr~kih mitova, Beograd, Dom i škola, 2006.

20

Kenan Efendi}Ugoizam i ava(n)zansaO jednoj intelektualnoj slu`binovom mo}nikuMedijski tajkun, vlasnik kompanije „Avaz”, koja mu je postala sinonim, te predsjednik-os-niva~ bošnja~ke nacional-socijalisti~ke partije Fahrudin Radon~i} dvaput1 je izjavio, skoropa istovjetnim iskazom, da onaj novinar ili novinarka koji nije musliman/ka, „u vjerskomsmislu te rije~i”, ne mogu putem ure|ivanja informativnog programa, ure|ivati i „odnoseu našoj islamskoj zajednici”.Naravno, misli se na sramno smijenjenu Dušku Juriši}, a odnosi se na svakog budu}egurednika informativnog programa na Federalnoj, dakle javnoj, televiziji. Poruka je nedvos-misleno jasna: Ako nisi musliman, a smatraš da treba izvještavati o pedofiliji i kriminaluuposlenika Islamske zajednice, onda ure|uješ odnose u Islamskoj zajednici, i smjesta tomoraš prestati ~initi.

Druga li~nost Führerove situacije

„Imamo situaciju da jedna gospo|a koja je glavni urednik na jednom našem javnomservisu, koja nije Bošnjakinja, radi taj posao”, `ali se bošnja~ki nacional-socijalista, premdaje „nama (Bošnjacima ili rukovodstvu partije?, K. E.) drago da smo multietni~ka zemlja”.

Uvod u „situaciju” koja mu~i novog bošnja~kog führera ne govori, iskreni budimo, ništanaro~ito novo nego samo još jednom dokazuje kakav „ur-fašizam” (Umberto Eco, „Ur-fašizam”) po~inje gušiti bosanskohercegova~ko društvo na kraju prve decenije XXI stolje}a.

Druga bitna li~nost renesanse nacional-socijalizma i ja~anja ur-fašizma u Bosni iHercegovini, poslije bošnja~kog Führera nije poglavar Islamske zajednice Mustafa Ceri},niti bilo ko od drugih politi~kih lidera u Bošnjaka, niti kojekakve akademsko-tezgaroškenacionalisti~ke protuhe a la Filipovi}, Sidran ili bra}a Lati}i.

Druga bitna, klju~na štaviše, li~nost u cijeloj „situaciji”, da se poslu`im Führerovim reg-istrom, jeste profesor ontologije i epistemologije na sarajevskom Filozofskom fakultetu ipredsjednik PEN Centra Bosne i Hercegovine – Ugo Vlaisavljevi}.

Jedan od rijetkih bosanskohercegova~kih intelektualaca i akademskih radnika kojem bise opravdano mogla zalijepiti odrednica „filozof”, bez imalo ironije, klju~na je li~nost„situacije” jer nije `elio komentirati fašisti~ku izjavu Führera ni u svojstvu predsjednika (uostavci, ispostavit }e se) PEN-a niti u svojstvu samostalnog (ispitat }e se) intelektualca.

Na pitanje novinarke portala Radiosarajevo.ba2 da li }e PEN Centar, kao institucija ~ijicilj izme|u ostalog i zaštita slobode i borba protiv fašizma, javno osuditi bestidni fašizamRadon~i}a, filozof Vlaisavljevi} tek je rekao da je on predsjednik u ostavci te da, zbog nes-laganja ~lanstva, ne mo`e iznijeti neusaglašen stav. Predsjednik PEN-a }e, kako ka`e, ~ekatinarednu sjednicu Skupštine Centra i zatim o tome obavijestiti javnost.

Dok predsjednik PEN-a ~eka narednu sjednicu Skupštine, Führer bez imalo sustezanjai stida, sude}i po glasu – ponosno, u intervjuu na spomenutom portalu, brani svoje fašis-ti~ko stajalište, opet na „nas” i „vas” dijele}i valjda bosanskohercegova~ko društvo.

Jasni simptomi ur-fašizma

Spomenuta podjela te anatemisanje drugog kao neprijateljskog, d? se, prema spo-menutom Eccovom eseju, podvesti pod nekoliko strukturnih odrednica ur-fašizma: Strahod razlika, Neslaganje kao izdaja („mi” i „vi”, koji ste izdali), Opsesija zavjerom (neki opasni

1 Fahrudin Radon~i}: Sporno je da nemuslimani ure|uju odnose u Islamskoj zajednici, http://www.radiosaraje-vo.ba/con tent/view/19746/30/http://www.radiosarajevo.ba/content/view/19746/30/2 O urednici koja nije Bošnjakinja, http://www.radiosarajevo.ba/content/view/19752/60/

(sic!) 21

!esej

„vi” ili „oni”), Machizam („gospo|a koja je glavni urednik” – ne samo da nije Bošnjakinjano nije ni muškarac)... Mo`da ~ak i Ecoova teza da Ur-fašizam govori novogovorom imamjesta u Führerovoj situaciji, gdje su u optu`bama i napadima ~este odrednice „anti-bošnjaštvo” ili „islamofobija”, koje su zapravo mla|e ili starije kovanice jedva poznateširoj javnosti, koja pripada Führeru.

Desetak dana prije nego što je Führer opet „nas” optu`io da napadamo „njih” (ili obrat-no, zavisi od pozicije), sarajevski ontolog i epistemolog je, govore}i na javnoj tribini „Ateisti– nova manjina?”, ustvrdio da unutar bosanskohercegova~kog javnog prostora „tinja nekavrsta sukoba” izme|u vjernika i ateista. Govoriti o tinjanju neke vrste sukoba izme|uateista i vjernika u bosanskohercegova~kom javnom prostoru odve} je degutantno ako seu obzir uzme ~injenica da je najve}i dio javnog prostora okupiran od strane vjerskih zajed-nica putem medijskih i partijskih mo}nika, a da je Vlaisavljevi} „sukob” pametnije i moral-nije okarakterizirati kao jednostranu agresiju ve}ine nad manjinom.

Kad se filozofima pri~injavaju frontovi

Na pitanje novinara sedmi~nika Dani kako je mogu}e ustvrditi postojanje ateisti~ko-vjerni~kog fronta, Vlaisavljevi} je pomalo ljutito i u maniru partijskog ~inovnika bezo-brazno odgovorio: „Meni se u~inilo da postoji takav front. Mo`da u dubljoj analizi i nepostoji.”3 Toliko od Vlaisavljevi}a.

Kada se filozofima i akademskim djelatnicima pri~injavaju frontovi, onda medijskitajkuni i nacional-socijalisti~ki politi~ari zaista ne moraju brinuti ni o kakvim granicamaili principima.

I Leopoldu Pötschu, Hitlerovom profesoru historije, vjerovatno se u~inilo da je arijevs-ka rasa nadmo}na i vrhunaravna te da su Jevreji i Slaveni, s kojima je u Ju`noj Austrijigrani~io, genetsko sme}e koje nije nikakav grijeh istrijebiti ili porobiti.

Ne nalazi li bošnja~ki Führer opravdanost svojih javnih fašisti~kih napada i vrije|anjamo`da u ~injenici postojanja i tinjanja sukoba izme|u vjernika i ateista? Kao vjernik, i kaodeklarirani zaštitnik Islamske zajednice, Führer, onda, kao ugro`ena strana u sukobu -koga ateisti svakodnevno napadaju preko katedri, televizijskih ekrana, silnih televizija, ra-dija, internet portala, dnevnika, sedmi~nika, mjese~nika, ateisti~kih mimbera i predikaon-ica, munara i zvonika... – ima legitimno pravo braniti se, uzvratiti vatru, pa ~ak i prvinapasti u cilju dostatne juna~ke odbrane.

Ta~no i jasno je tako ako se prihvati Vlaisavljevi}eva teza, do koje nije došao „dubin-skom analizom”, a ugled i obimna i zaista inspirativna bibliografija profesora Vlaisavlje-vi}a, samo mogu doprinijeti ~vrstini i opravdanosti teze o „tinjanju sukoba”.

Jedna naizgled banalna ~injenica nedostaje dosadašnjem prenapregnutom povezi-vanju Vlaisavljevi}a sa Führerom kako bi se prenapregnutost prometnula u ironi~nigovor stvarnosti.

Tre}i pik Fahrudina Radon~i}a

Fahrudin Radon~i} vlasnik je nekoliko medija, od kojih su najpoznatiji „Dnevni Av-az”, TV Alfa, Express i sedmi~ni magazin znakovitog naslova „Global”, kojim je ovajtipi~ni tranzicijski medijski tajkun pokušao svoje medijsko carstvo proširiti i na„sedmi~no” medijsko tr`ište.

U svrhu širenja svog medijskog carstva ja~anjem „Globala”, kojem je data i populisti~kiispodprosje~na cijena, Radon~i} se potrudio anga`irati nekoliko uglednih „javnih radni-ka”. Prvi Führerov pik, sude}i prema tome što je u~estvovao i u reklamiranju „Globala”, bioje akademik, `ivu}i bošnja~ki bard i klasik, te op}inski odbornik – Abdulah Sidran. UzSidrana je mjesto dobio i ugledni profesor Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i predsjednikGlavnog odbora jedne, vidi ~uda, mlade socijal-liberalne stranke Vjekoslav Domljan.

Tre}i i najva`niji pik bio je i ostao, gle ~uda velikoga, Ugo Vlaisavljevi}, sarajevski pro-fesor ontologije i epistemologije, predsjednik PEN Centra BiH, autor znakovitih naslova„Ontologija i njeno naslije|e”, „Fenomenološka konstitucija Evropske zajednice”, „Izvorgeometrije i transcendentalna fenomenologija povijesti – ~itanje Derridinog ~itanja Hu-sserla”, „Merleau-Pontyjeva semiotika percepcije. Fenomenološki put u dekonstrukciju”,

3 Vuk Ba~anovi}, Ateisti su u prvim safovima, BH Dani, broj 658, 22. 1. 2010.

22

„Etnopoliti~ke konstitucije”, „Lepoglava i univerzitet”, „Rat kao najve}i kulturni doga|aj”,„Etnopolitika i gra|anstvo”, te najnoviji – „Metamorfoze etnopolitike”.

Bibliografija je mo`e biti i obimnija, ali zbog totalne nestandardiziranosti pristupa infor-macijama o radu akademske zajednice, nemogu}e je, primjerice, na stranici sarajevskogFilozofskog fakulteta prona}i kompletnu Vlaisavljevi}evu bibliografiju , koja bi uklju~ivalai nekoliko vrsnih eseja i nau~nih radova. Vlaisavljevi} je (bio) jedan od rijetkih pozitivnihizuzetaka iz nestru~nosti, neznanja, korumpiranosti i desni~arstva bosanskohercegova~keakademske i univerzitetske zajednice i tim ve}i je njegov grijeh koketiranja s nacional-soci-jalisti~kim medijskim tajkunom.

Muhamedu Filipovi}u, naprimjer, polupismenom4 akademsko-filozofskom kameleonui gadu, zaista više ne treba ništa zamjeriti, upravo zbog njegove polupismenosti, neobrazo-vanosti i nestru~nosti, ali pristajanje Uge Vlaisavljevi}a, filozofa koji je do kraja dekonstru-irao bosanskohercegova~ke etnopolitike i politi~ke prakse, te politike bosanskohercego-va~kih identiteta, da piše za glasilo jednog mo}nog neofašiste i da pri~injenim tezamaopravdava njegove sukobe – naprosto je neoprostivo.

Za Saidovski shva}enog intelektualca

„Kao intelektualac, ja svoje brige dijelim sa odre|enim auditorijem ili publikom. Ali, nijestvar samo u tome kako }u ja te brige artikulirati. Tako|er, veoma je va`no šta ja predstavl-jam kao neko ko pokušava unaprijediti principe slobode i pravde. Govorim i pišem o ovimstvarima jer nakon dugog promišljanja one postaju nešto u što vjerujem. Isto tako, ja `elimto uvjerenje podijeliti sa drugima. Usljed toga, ovo je poprili~no komplikovan spoj privatnihi javnih svjetova, moje li~ne povijesti, vrijednosti, pisanja i polo`aja, jer oni proizilaze izmojih iskustava. S druge strane, sve to ulazi u društveni svijet gdje ljudi raspravljaju idonose odluke o ratu, slobodi i pravdi. Ne postoji nešto što bismo mogli imenovati kao pri-vatni intelektualac, jer od momenta kada se nešto ka`e i objavi, ulazi se u javni svijet.”5

Ovako neponovljivi Edward Said u svom eseju „Predstavljanja intelektualca” objašnja-va i predstavlja ulogu intelektualca i svrhu intelektualnog djelovanja u društvu, ili u javnomprostoru, da se vratim, na Vlaisavljevi}ev registar.

Said u spomenutom glasovitom eseju polazi od dva suprotstavljena koncepta intelek-tualca i intelektualnog djelovanja, gdje je na jednoj strani anga`irani i odgovorni intelek-tualac Antonia Gramscija, a na drugoj blazirani, samozadovoljavaju}i, „privatni”, daparafraziram Saida, intelektualac Juliena Bende.

Vlaisavljevi}evo dekonstruiranje etnopolitike, rata kao najve}eg kulturnog doga|aja, tepolitika (kolektivnih) identiteta svakako je vid brige koju treba artikulirati, i svakako jejedan tako iscrpan nau~ni i intelektualni anga`man hvalevrijedan u pokušajuunaprje|ivanja slobode i pravde.

Problem svakako nastaje u promjeni mjesta govora: dok Vlaisavljevi} piše svoje knjigeu`iva poprili~no visoku dozu neovisnosti u artikuliranju briga koju mu niko ne napla}uje ikojima ga niko ne uslovljava; me|utim, ~im Vlaisavljevi} na stranicama Führerova „Glo-bala” postavke iznešene u svojim vrsnim knjigama popularizira i artikulira prema zahtje-vima publicisti~kog `anra, ali svakako i prema zahtjevima precizno naciljane publike, nje-govo mjesto govora, njegova (auto)legitimacija se mijenja. Na stranicama „Globala” Ugo Vla-isavljevi} više nije relativno anga`irani predsjednik PEN Centra, niti filozof i epistemologkoji je ponajbolje uhvatio duh epohe, niti urednik ~asopisa „Dijalog” i „Transeuropeennes”...

Dobro pla}eni sluga medijskog tajkuna

Ugo Vlaisavljevi} sa svojim kolumnarskim tekstovima na stranicama „Globala” postajedobro pla}eni sluga tranzicijskog medijskog tajkuna i slu`i jednom od najvještijih trikovaonih rasisti~ko-nacionalisti~ki mo}nika: potkupi nekog etabliranog i dokazanog borca zaslobodu i pravdu da ne piše ono što misli i što je neophodno za duhovnu i intelektualnu

4 Vidi: Tarik Haveri}, ^as lobotomije - prikaz jednog kulturnog skandala, Rabic, Sarajevo, 2007.5 Edward Said, Predstavljanja intelektualca, Odjek, jesen 2009., prijevod: Mirza Sarajki}.

(sic!) 23

!stav

6 Abdulah Sidran u intervjuu za zagreba~ki tjednik “Globus”, broj 979, 11. 9. 2009.

obnovu društva, ali da kao simbol i kao lutka u izlogu slu`i u dokazivanju slobodarske idemokratske orijentiranosti Mo}nika.

Iskrenost Abdulaha Sidrana

„Principijelno gledano, mi ovdje `ivimo tako teško i tako loše da ne bismo trebali imati nimoralnih ni patriotskih obzira.”6

Ako iz gore navedenog iskaza antieti~kog oportunizma izbacimo „patriotske” a ostavi-mo tek moralne obzire, onda bi, u jednoj iskrenoj i eti~koj gesti, Ugo Vlaisavljevi} mogaobez imalo sustezanja potpisati ga umjesto Sidrana.

S obzirom na finansijsku ugodnost koju u`iva bosanskohercegova~ka akademskazajednica, motiv teškog i lošeg `ivota u Vlaisavljevi}evoj „situaciji” prije bi se mogao pretvo-riti u motiv zarade i ušuškavanja u ugodnost i sigurnost politi~ko-medijske mo}i. Spome-nuti Antonio Gramsci u svojim zatvorskim djelima one koji intelektualno djeluju u društvusvrstao je u dvije grupe: prvu Gramscijevu grupu ~ine intelektualno-društveni radnicikakvi su u~itelji i sve}enici, koji generacijama rade iste stvari na skoro pa isti na~in, dokdrugu grupu predstavljaju „zvani~ni” intelektualci za koje Gramsci smatra da su direktnopovezani sa klasnim strukturama ili korporacijama koje pak koriste intelektualce kako biostvarili svoje interese, te stekli što više mo}i i kontrole.

“Kapitalisti~ki poduzetnik pored sebe postavlja industrijskog tehni~ara, specijalistu zapoliti~ku ekonomiju, organizatora nove kulture, novog pravnog poretka i tako dalje...”,piše italijanski marksista, a ameri~ki sociolog Alvin Gouldner govorio je, pišu}i u kontek-stu ve} multinacionalnog korporacijskog kapitalizma, kako se stvara nova klasa intelektual-nih menad`era, koji – nasuprot specijaliziranim intelektualcima koji djeluju tek unutar svoje„kulture kriti~kog diskursa” i obra}aju se su`enoj javnosti sebi sli~nih – izlaze u šire poljejavnosti pri ~emu je nu`na redefinicija diskursa, registra i principa.

Tako i Vlaisavljevi} koji piše u svojim knjigama mora tek poštovati principe nau~nograda, principe filozofskog promišljanja i pisanja, te principe humanisti~ke etike koja je filo-zofskom djelovanju valjda imanentna. Me|utim, kada se filozof i univerzitetski profesorVlaisavljevi} spusti sa katedre i kada iskora~i iz „kulture kriti~kog diskursa” u ograni~eniprostor sedmi~ne kolumne u tiskovini medijskog tranzicijskog tajkuna i vo|e nacional-socijalisti~ke partije, onda mora uva`avati principe ideološke prakse bošnja~kog Führera teprincipe etni~ki i tr`išno sku~ene etike jednog medijsko-politi~kog satrapa.

Ugoizam i ava(n)zansa

Shodno svojoj dekonstrukciji etnopolitike, shodno, zapravo ~injenici da je upravo Vlai-savljevi} teorijski detektirao etnopolitiku i sva njena obli~ja i sve njene prakse, logi~no bibilo onda da upravo Vlaisavljevi} bude prvi koji }e precizno i argumentirano, kako i ~ini usvojim knjigama, prokazati novi oblik prekodiranja socijalizma u etnopolitiku. Radon~i}evSavez za bolju budu}nost, a pri~a o boljoj budu}nosti je dio ur-fašisti~kih praksi obmane,kada se on u prvoj fazi pokazuje kao utopija, jeste ništa drugo do savršen primjerkona~nog dovršavanja preobli~avanja i prilagodbe etnopolitike.

Umjesto da u~ini nešto takvo, što se od njega o~ekuje shodno njegovom nau~nom idotadašnjem javnom djelovanju, Vlaisavljevi} prelazi ili u šutnju, ili u apstraktno ponavl-janje postavki teorije etnopolitike i njenih sukoba s gra|anstvom, ili mu se pri~injavaju tezei frontovi, na kojima njegov poslodavac ubrzo po~inje apsolutno prakti~no djelovatibrane}i se od strašnog neprijatelja unaprijed ga napadaju}i.

Pad minimuma eti~kih principa i ograni~enja u intelektualnom, akademskom i javnomdjelovanju ne}emo teorijski kvalificirati kao sidranizam ili sidranovštinu, iako je upravo Sid-ran apsolutno iskreno i neposredno definirao i pokušao opravdati sve svoje eti~ke suno-vrate, a puno ih ima. Sidranova vje~ita nedosljednost – koja se najbolje oslikava u pisanjupjesme o Brozu koji ne jede vrapce u '70-tim godinama XX stolje}a te u pisanju pjesme o sara-jevskom graditelju krajem 2009. godine, što se odnosi upravo na Führera Radon~i}a, koji po

24

Sarajevu gradi babilonske kule novcem dobivenim povoljnim dr`avnim kreditima – nije,dakle, ništa novo u povijesti intelektualnog djelovanja i intelektualnog beš~aš}a.

Pad minimuma eti~kih principa u intelektualnom djelovanju nazvat }emo, stoga, ugoiz-mom, zato što se Ugo Vlaisavljevi} sunovratio u ono što je teorijski i nau~no dekonstruiraoi na šta je više puta javno upozoravao – preobli~avanje i mutiranje etnopolitike, u ur-fašizam i nacional-socijalizam, dakako, dodajmo. Praksa ugoizma, koja }e zasigurno posta-ti boljkom desetkovanog i raspršenog malog nepotkupljenog i nerasprodatog dijela bosan-skohercegova~ke intelektualne zajednice, a ostaje tek nadati se da }e ugoizam povu}i štoš-ta iz sidranizma, te u svojoj mogu}oj iskrenosti ne dozvoliti pri~injavanje frontova, koji seupravo iznošenjem teza koju se u~inile – zapravo stvaraju.

Praksa intelektualne šutnje kombinirane s bestidnim cinizmom i upornim pokušavan-jem samoopravdavanja – za dobro budu}ih generacija, jer je i cijelo ovo pisanje borba zabudu}nost druk~iju od Führerove bolje – nazvat }emo ava(n)zansom. Ava(n)zansa je neza-misliva bez ugoizma koji joj prethodi, zapravo je neminovan rezultat ugoisti~ke prakse, apredstavlja, kako rekosmo, intelektualnu šutnju kombiniranu s bestidnim cinizmom ipokušavanjem samoopravdavanja u vremenu ur-fašisti~ke obnove nacional-socijalizma ujednom osiromašenom i u svakom pogledu razbijenom društvu.

Ugoizam je gola izdaja minimuma eti~kih principa koje humanisti~ko intelektualnodjelovanje per se zapovijeda, a njemu sljedstvena ava(n)zansa praksa je samonegacijeintelektualca u pokušaju opravdavanja o~itog beš~aš}a.

Sarajevo, 30. 1. 2010.

(sic!) 25

!stav

Mirnes Sokolovi}Da li se nešto u me|uvremenu promijenilo:pripovjeda~ka Bosna od po~etka20. do po~etka 21. vijeka?

(prikaz Antologije nove bosanskohercegova~ke pripovijetke Rat i pri~e iz cijelog svijeta, prir. Enver Kazaz i Ivan Lovrenovi}, Liber, Zagreb, 2009.)

Izostanak histori~nosti konteksta

Strukture pripovjedaštva, kult pripovjeda~a i pri~anja, poeti~ka datost tkanja pri~e, uKazazovom razmatranju7 unekoliko su umaknuli histori~nosti konteksta i dinami~nostigibanja koje su te strukture pripovijedanja trpjele na povijesnopoeti~kom planu, i to pre-vashodno blagodare}i svojoj kanoniziranosti kojom su poimane kao dominanta unutarbosanske tradicije, pogotovo u odre|enim periodima njena razvoja, te blagodare}i stabil-nosti i zatvorenosti povijesnopoeti~kog konstrukta pripovjeda~ke Bosne koji Kazaz provo-di do današnjih dana nasljeduju}i ga od Krši}a i Leši}a; taj konstrukt pripovjeda~ke Bosneu knji`evnoj kritici i kulturnom pam}enju egzistira gotovo kao netaknut, kao da se ume|uvremenu ništa nije dogodilo s njim, te stoga s po~etka 20. vijeka nedirnut i itekakorelevantan dobacuje u kontekst po~etka 21. vijeka.

Gubitak tradicije i mo}i usmenog pripovijedanja Valter Benjamin u svom eseju Pripo-vjeda~8 locira ve} u kontekst nakon Prvog svjetskog rata, pronalaze}i u traumati~nom rat-nom okru`ju razlog zašto se umjetnost pripovijedanja bli`i svom kraju, konstatuju}i da seljudi s bojišta vra}aju nijemi, budu}i da je iskustvo izgubilo na cijeni u kontekstu nevi|enefalsifikacije unutar ratnih ideoloških strategija: „jer iskustva nikada nisu bila natjerana u la`temeljitije nego što je pozicioni rat natjerao u la` strateška iskustva, inflacija privredna,borba materijala tjelesna, vlastodršci moralna. Generacija koja se još konjskim tramvajemvozila u školu, stajala je pod vedrim nebom u predjelu u kojemu nije ostalo ništa nepromi-jenjeno osim oblaka i pod njima, u polju razornih sila i eksplozija, si}ušno, lomno ljudskotijelo.”9 Ratno iskustvo koje transponirano kasnije u kulturi jama~no nije bilo ono koje ideod usta do usta, piše Benjamin. Leši} i Krši} su navodili da su upravo narativne strategijeusmenog pripovijedanja zapravo dominantne narativne prakse autora pripovjeda~keBosne do 1918. No, nešto se nakon Prvog svjetskog rata moralo promijeniti u povijesnojpoetici, ili barem u knji`evnokriti~kom razmatranju.

Nadalje, Benjamin dezintegraciju struktura usmenog pripovijedanja vidi u raz-dru`ivanju kolektivisti~ke recepcije teksta i povla~enju u osamu prigodom recipiranja tek-sta; tako|er, dekonstrukciju kulta usmenog pripovijedanja i njegovog transponiranja upisanoj knji`evnosti Benjamin prepoznaje i u sveprisustvu novinskog diskursa i u dina-miziranju protoka informacija, kao novog vida priop}avanja koji sve `eli objasniti, koji us-postavlja informacije iz bliske okoline kao jedine relevantne, koji sve izla`e brzom prov-jeravanju, što je sve škodilo pripovijedanju; nadalje, svijet se u me|uvremenu tehnolo-gizacijom toliko uslo`nio i dinamizirao da je izmakao ~ovjekovoj percepciji, pa se epskekategorije mudrosti i savjetodavnosti kao dominante u pripovijedanju nikako nisu mogle

7 Enver Kazaz. Nova pripovjeda~ka Bosna. U: Antologija nove bosanskohercegova~ke pripovijetke Rat i pri~e iz cijelog svijeta (prir. Enver Kazaz i Ivan Lovrenovi}), Liber, Zagreb, 2009.

8 Walter Benjamin. Pripovjeda~. U: Esteti~ki ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986.9 Isto, str. 167.

26

realizirati. Tako|er, dekonstrukciju struktura usmenog pripovijedanja i pripovjeda~a Be-njamin pronalazi i u transformaciji kategorije smrti, ponajprije samrti, koja je kao autoriteti legitimizacija stajala na iskonu pripovijedanja; smrt se, kako piše Benjamin, povukla iz jav-nog prostora, iz ~ovjekova vidokruga, gra|ani `ive u prostorima koji su ~isti od smrti, a vrh-unac te redefinicije kategorija smrti i samrti jeste u strategijama totalitaristi~kih i ratnihumorstava, u mehanizmu logora koji tako lako ubrzavaju samrt, sasvim eliminišu}i i iscr-pljuju}i njeno zna~enje iz ~ovjekova `ivota, a uvid u smrt miliona ljudi biva totalno one-mogu}en širem javnom prostoru.

Dezintegracija pripovjeda~ke Bosne u antiratnom pismuKazazova koncepcija nove pripovjeda~ke Bosne previ|a ~itav taj mehanizam dezintegraci-

je i redefinisanja struktura usmenog pripovjeda~a i pripovijedanja, koje su bile temeljekrši}evsko-leši}evski shva}ene pripovjeda~ke Bosne. Imamo li na umu da Kazazov kon-cept prepokriva poeti~ke prakse antiratnog pisma i tranzicijske bh. literature, onda se tajpovijesnopoeti~ki konstrukt pripovjeda~ke Bosne u tom kontekstu nikako ne mo`e obno-viti, dapa~e: on se temeljito dezintegrira i otkriva u nemogu}nosti svoga ostvarenja. Vidlji-vo je to i na tragu navedene benjaminovske dekonstrukcije usmenih struktura.

Me|utim, tu nemogu}nost obnavljanja koncepta pripovjeda~ke Bosne uzrokovalo je inekoliko društvenih i povijesnopoeti~kih datosti. U kontekstu antiratnog pisma obnovljenje koncept nesju`etnaje proze koja ozna~ava prozu van zapleta, prozu koja ne stremi poen-ti, fikcionalnom zapletu, konstelaciji izmišljenih osoba (Šklovski). Kako piše R. Lahmann, zapletse u toj prozi realizira sredstvima poput monta`e i ulan~avanja scena. Naravno, takvo šta jestrano tkanju i pletenju pri~e, strategijama skaza utemeljnog na evokativnoj leksici, koja jeprenijevši se iz usmene proze bila dominantom pripovjeda~ke Bosne.10 @anrovi su se ukontekstu antiratnog pisma, ali i tranzicijske literature koja je anticipirana tim pismom,posvema fakcionalizirali, te se neprestano doga|aju prekora~enja granica izme|u „proze,romana i sudskog spisa, novinskog izvještaja ili reporta`e i niza drugih formi i `anrova...Poetika svjedo~enja odjednom se otkriva ne kao redukcija literature, nego upravo obrnu-to – njeno proširenje, pri ~emu knji`evni tekst guta u sebe ukupnu tekstualnu praksu.”11

Kako je više puta pisao i sam Kazaz, ta se proza hibridizirala i novinskim registrom, a tajdiskurs je dezintegrativno usmjeren prema koncepciji usmenog pripovijedanja, i to je ela-

10 Isp. Jovan Krši}. Pripovjeda~ka Bosna. U: Sabrana djela, knj. I, Svjetlost, Sarajevo, 1979. i Zdenko Leši}.Pripovjeda~ka Bosna I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1991. Narator u djelima pripovjeda~ke Bosne, kako primje}ujeLeši}, posvema podra`ava usmenog pripovjeda~a, koriste}i idiom ljudi o kojima pri~a govori, upotrebljavaju}iregistar skaza, a u poeti~kom razvoju radnje i doga|anja svejednako je oprisutnjen epski narativ (Krši}), što jeuvjetovalo da se epska završenost i zaokru`enost ne narušava do kraja; nadalje, perspektiva kojom se poimajuzbivanja u autorovoj aspektualizaciji otkriva se kao komšijska (Leši}), a sevdalinski senzibilitet ostaje dominan-tom u poeti~koj konstelaciji bosanskih pripovjeda~a. Dakle, poetika pripovjeda~ke Bosne - koliko god sveprisutnim konceptom deherojizacije dekonstruirala epskekodove - zadr`ava epsko-folklorno jedinstvo vremena unutar kojeg je usmeni pripovjeda~ zaokru`avao i zat-varao narative svoje pri~e, istorijsko vrijeme u toj poeti~koj praksi još uvijek nije definitivno prodrlo, individu-alni nizovi `ivota se još uvijek nisu do kraja osamostalili; kako primje}uje Leši}, u ]orovi}evoj poetici izostalisu narativi koji bi istaknuli realisti~ki totalitet društvenog stanja, }orovi}ev pripovjeda~ prevashodnije pose`eza opri~avanjam datosti i biografija koji bi trebali poslu`iti kao amblematski obrasci miljea kojeg ]orovi} prob-lematizira spašavaju}i ga u kulturnoj memoriji i sugestivnosti jezika kojim gradi narativni iskaz, koriste}i se inarativnim staretegijama skaza.Osim toga, koliko god da su se razli~iti jezici ili idiomi u Ko~i}evoj pripovijetci, kako primje}uje Leši}, diferen-cirali - sva ta društvena raslojenost pripovjednog jezika u toj poetici ali i ukupnoj konstelaciji pripovjeda~keBosne nije iskorištena u zasnivanju bahtinovski shva}enih, romanesknih verbalno-ideoloških vidokruga, kojizapravo i zasnivaju svaku vrstu polifonije koja je izrazito relevantna u raš~injavanju i tuma~enju pa i spaša-vanju odre|enog socijalnog konteksta, ali i dohvatanju duha epohe i problematike odre|enog društveno-ide-ološkog totaliteta. Knji`evna tehnika u poetici pripovjeda~ke Bosne, vrativši se na tradicionalne obrasce skazakoji je sa~uvao iz usmene pri~e, umaknuvši narativnim izazovima grafi~ke ere (ne treba zaboraviti da je u evrop-skom okviru to doba joyceovskih jezi~kih bravura i dezintegrativnog prosedea), ostala je zauzlana i udohva}anju i formiranju performativnosti narativa, koji bi hermeneuti~ki prera|ivao dati kontekst i spašavaoritam i osebujnost duha vremena i epohe. Sad sve ovo treba vratiti u kontekst antiratne i tranzicijske literature,pa vidjeti koliko je koncept pripovjeda~ke Bosne necjelishodan u prepokrivanju tih poeti~kih praksi, koje mu segotovo uspostavljaju kao opozicija.11Enver Kazaz. Iznad prizora uhodanog u`asa. U: Neprijatelj ili susjed u ku}i, Rabic, Sarajevo, 2008.

(sic!) 27

borirao Benjamin. Koncept biografije, ma koliko bio fragmentaran, ipak se završeno real-izira u prozi pripovjeda~ke Bosne; antiratnu literaturu svagda karakterizira stalnaotvorenost formi, njena usmjerenost na nezavršenost raskrhotinjene stvarnosti, na ras-par~anu biografiju, koju pokušava dohvatiti razu|uju}i formu, ali to joj gotovo nikad nepolazi za rukom. Prosede antiratnog pisma se formira u stalnom diskontinuitetu, u ukidan-ju fabule, što svjedo~i o potresenosti i nijemosti temeljne narativne instance toga pisma –ponajve}ma svjedoka u`asa, ratnika ili povratnika iz rata. Ratna i tranzicijska literatura je iliteratura byta, literatura svakodnevnice, te umi~e isticanju amblematskih obrazaca miljea ilikova, kojim je zaokupljena proza pripovjeda~ke Bosne. Osim toga, te dvije koncepcije lit-erature su distopijske, te ne treba ni naglašavati koliko se funkcija knji`evnosti promijeni-la u me|uvremenu: ta knji`evnost na svom ishodištu zapravo polemiše sa eskapizmomestetskog utopizma kojeg pripovjeda~ka Bosna gradi. Nadalje, dok pripovjeda~ka Bosnasvojom opsjednutoš}u narativnim nukleusima usmene literature tvori koncepciju kul-turnog pam}enja, antiratna i tranzicijska literatura fakcionalnim inoviranjem `anrovafavorizira komunikativno sje}anje.12

Bosansko kulturno pam}enjeU Kazazovom konceptu nove pripovjeda~ke Bosne, nisu problemati~ni samo kvalifika-

tivi novo i pripovjeda~ka, nego i sam pojam Bosne. Kako je i sam dobro primijetio, rat je utje-cao na „raspršavanje bosanskohercegova~ke proze, na naracije bezdomnosti, iskorijen-jenosti, dvo- i polikulturalnosti, imigrantskoj sudbini i stanju egzila, kulturalnom nomadiz-mu i apatridstvu”, te na ukazanje „morala nepripadanja bilo kojem obliku ideološkog kon-struiranog kolektivnog identiteta”; otud je paradoksalno da svu tu prozu prepokriva povi-jesnopoeti~ki koncept koji sadr`ava kvalifikativ Bosna, jer u tom slu~aju proizilazi damlada bh. proza ne pripada nijednom ideološki konstruiranom kolektivnom identitetu – osimbosanskom... No, o~ito je da su i Bosna i bosanski ideološki konstruiran kolektivisti~ki identi-tet. Sli~nu zamku ne mimoilazi ni Davor Beganovi} u novoj knjizi Poetika melankolije:13 pro-u~avaju}i suvremenu bosanskohercegova~ku knji`evnost koja mu se otkriva raznolikimmodusima transponovanja melankolije, Beganovi} uspostavlja kontinuitet od srednjov-jekovne bosanske knji`evnosti preko sevdalinke do savremene literature: takvo kulturnopam}enje formira upravo na osnovu melankoli~nog potencijala koji je „sadr`an u najdubljimslojevima bosanske kulture”, u toj kulturi iznikloj iz grobova, u kojoj je upisan usud jedneduboko nesretne zemlje. Kako izrijekom naglašava Beganovi} (a takvo što insinuira i Kazaz),takav projekt bi trebao poslu`iti kao utopija u današnjem vremenu toliko okupiranom razdioba-ma – no ne treba zaboraviti da takva utopija istovremeno skriva dobro namještenu zamku:uspostavljanjem bosanskog kulturnog pam}enja kao protute`e stanju zara}enih kanona,mogu}e se konstituirati kao la`na alternativa koja }e otjelotvoriti na sliku i priliku zlo}udnenacionalisti~ke protuteze, koja }e baš tu oplemenjuju}u sintetiziraju}u alternativu legit-imizirati sopstvenim strategijama esencijaliziranja kulture (melankolija kao esencija iz naj-dubljih slojeva bosanske kulture protegnuta do danas), ili }e vratiti povijesnu poetiku natradicionalne obrasce (pripovjeda~ka Bosna), kao da se u gibanjima s knji`evnoš}u ume|uvremenu nije dogodilo ništa, ~ime se poništava histori~nost društvenog i kulturnogloma kakav je bio rat. Tako|er, takva poimanja kanonizacijskom gestom isklju~uju literatu-ru iz širih postjugoslovenskih i srednjo/isto~noevropskih okvira, u kojima su aktualnipoeti~ki tokovi itekako relevantni.

Jasno je da koncepcijom nove pripovjeda~ke Bosne Kazaz umi~e nacionalnom poimanjuknji`evnosti koje zapravo i predstavlja najozbiljniji problem savremene nauke i knji`evne his-torije, no interkulturalnost nu`no podrazumijeva poimanje knji`evnosti u-uvijek-širim okvir-ima, stalno dijalogiziranje i dekonstrukciju identiteta... A pripovjeda~ka Bosna, ma koliko bilasinteti~an pojam, ma koliko se otkrivala kao blagotvoran lijek u zara}enosti nacional-kanona,jeste strukturalisti~ki konstrukt, koji multikulturalisti~ki poima bh. tradiciju.

Bezdomna i avangardisti~ka ratna i tranzicijska proza podrazumijeva prevrednovanjetradicije i nepripadništvo maticama.14 Uzmemo li osnovne poeti~ke odlike pripovjeda~keBosne koje nabraja Leši} – narativni diskurs kao narodni govor, reafirmacija pri~anja, skaz,

12 O distinkciji ova dva koncepta v. Jan Assmann. Kulturno pam}enje. Vrijeme, Zenica, 2005.13 Davor Beganovi}. Poetika melankolije, Rabic, Sarajevo, 2009.

28

elementi folklora, deherojizacija, kult `ivotne snage15 – zaklju~i}emo da antiratno pismojedino donekle baštini deherojizaciju, mada u znatno druga~ijem modusu koji je utemel-jen na fakcionalnim strukturama; kult pri~anja se dezintegrirao u montiranju narativnihisje~aka; narodni govor, kult `ivotne snage, elementi folklora su jama~no sasma izostali.Jednostavno, nakon ratnog u`asa, neke stvari spram tretiranja tradicije su se u povijesnojpoetici morale promijeniti.

Kanonizacija – eklekticizam?Kona~no, problematika Kazazove nove pripovjeda~ke Bosne iscrpljuje se u eklekticiz-

mu pripovjeda~kog konstrukta, u njegovoj muzealnosti, koja ho}e prepokriti raznorodnuprozu u skladu sa tradicionalnim obrascem; tako taj pojam usisava i apatridsku i nomad-isti~ku i fakcionalnu prozu, sla`u}i je uz prozu zaokupljenju moderniziranjem tradicije i trad-icionalizacijom postmodernog u okvirima jednog polja. Dalje, problem je i u neosjetljivosti naraznolikost i razlikovanje ideoloških i politi~kih aktualnih anga`mana samih autora koji seeklekticisti~ki svrstavaju pod jedan pojam koji je konstruisan prevashodnije na osnovukulturnih iskustava i obrazaca, nego na bazi politi~kih i ideoloških vidokruga i perspekti-va. A, potreba da se (nakon svih u`asa 20. vijeka) razvije osjetljivost povijesne poetike naideološke i politi~ke modele, na zapa`anje povijesnopoeti~kog ra|anja i anticipiranja bu-du}ih historijskih i politi~kih entiteta, mo`da nikad nije bila ja~a nego danas i ovdje.

Osim toga, u fokusu takvog konstrukta izostali su svaka hijerarhizacija i vrednovanje,pa su tako autori ~ija su djela razli~ite estetsko-eti~ke vrijednosti poimaju kao ravnopravnei istovrsne figure jednog monofonog i relativiziraju}eg polja.

Kazazovom kanonizacijskom gestom se, me|utim, promovira i povijesnopoeti~ki kon-cept koji favorizira jedan `anr otjelotvoravaju}i aktualnu poeti~ku praksu na sliku i prilikutradicije. A, na kraju potrebno se upitati, nekanonski, odgovaraju}i na jedan izazov epohe:ne `udi li mo`da kontekst socijalne bijede i ~ovjekove tragi~ne situacije u njemu, kontekstbezna|a bosanskog tranzicijskog prezenta, koji Kazaz sugerira pripovjeda~ima koji dolaze, pre-vashodnije za hermeneuti~nim romanom, koji }e raznolikoš}u jezika i verbalno-ideološk-ih vidokruga razviti polifoniju koja }e biti u stanju preraditi traumati~nost ratne epohe nasamrti i problem ra|anja nove epohe zarobljenosti koja se konstituiše i legitimiše u tranzi-cijskom kontekstu koji se name}e kao izazov epohe?

14 Od svih pisaca zastupljenih u Antologiji, jedino bi se Jergovi} svojom zbirkom Inšallah, Madona, inšallahmogao uklopiti u koncept pripovjeda~ke Bosne, i to strukturama usmene tradicije koje preoblikuje u svojimpri~ama. Tom Jergovi}evom postupku moderniziranja tradicije i tradicionalizacije modernog i postmodernog(Kazaz), suprotstavlja se npr. soc-artovski Hemonov postupak u pri~i Lik i djelo Alfonsa Kaudersa, koji svekodove tradicije usvaja kako bi se poigravao s njima iscrpljuju}i im zna~enja, izme}u}i ih u grotesku. Ta dva takoraznorodna prosedea su, me|utim, kod Kazaza prepokrivena jednim povijesnopoeti~kim konstruktom.15 Zdenko Leši}. Pripovjeda~ka Bosna I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1991.

(sic!) 29

sic!iranjeMirnes Sokolovi}

1 “Durakovi} Enes, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. RO\. 14. 8. 1947. u Polju, Derventa. ROD. Abid i Fatima. Udovac.DJECA: k}i. OBR.: Filozofski fakultet u Sarajevu (1971.), magisterij (1975.)., doktorat (1978.). KARIJ.: docent Filozofskog fakulteteta uSarajevu (1978.), vanr. profesor (1983), red. prof. (1988.). Zamjenik i ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi RBiH (1993.-1994.).Tokom 1995. direktor i urednik Izdava~ke ku}e “Preporod”. Iste godine osnovao Izdava~ku ku}u “Alef”. Predsjednik BZK “Preporod” (1993.),~lan Izvršnog odbora VKBI. DJELA: veliki broj nau~nih i stru~nih radova, me|u kojima i knjige: “Govor io šutnja tajanstva” (1979.),“Pjesništvo Skendera Kulenovi}a” (1983.), “Antologija bošnja~ke poezije XX vijeka” (1996.), “Antologija bošnja~ke pripovijetke XX vijeka”(1995.). Priredio veliki broj zna~ajnih izdanja, sudjelovao u radu znanstvenih simpozija. ODL./NAGR.: nagrada za esej “Bra}a Šimi}”...”(Izvor: Ko je ko u Bošnjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vije}e kongresa bošnja~kih intelektualaca, Sarajevo, 2000. )

Demontiranje poetsko-kriti~kih vrhunaca

u Bo{njakaMoja mala esenciana ili vrijes-tomatija bo{nja~ke

knji`evne kritike No. 1

“Ali, Hamza Humo je pripovjeda~~iji se panteisti~ki misticizam uobli~avao impre-

sionisti~kim postupkom eterizacije (sic!) ~ulno-materi-jalne slike hercegova~kog pejza`a, ~ime on erotizira atmosferu

(sic!), dok }e se taj isti misticizam kod Hasana Kiki}a, kao i kodSkendera Kulenovi}a, knji`evno uobli~avati u ekspresivnoj naraciji koja je

zagrcnuta (sic!) materijom (sic!), so~noš}u (sic!) i hranjivoš}u (sic!) bosansko-

posavskog pejza`a (sic!).” (Enes Durakovi}: Bošnja~ka pripovijetka XX. Vijeka)1

Oprostite, kako to pripovjeda~ Hamza Humo erotizira atmosferu?Postupkom eterizacije ~ulno-materijalne slike hercegova~kog pejza`a.

Aha. A kakva je ekspresivna naracija kod Hasana Kiki}a?Ona je zagrcnuta. Kao i kod Skendera Kulenovi}a.

Izvinite, kakva je ona?Ona je zagrcnuta, gospodine, materijom, so~noš}u i hranjivoš}u

bosansko-posavskog pejza`a.Aha. To onda mora da je u pitanju uobli~enje misticizma.

Naravno. U toj eterizaciji, hranjivosti i so~nosti slika i naracije je uobli~en panteisti~ki misticizam.

Vje`ba: Pokušajte napisati jedinicu Zagrcnutost naracije i hra-njivost pejza`a za neki budu}i rje~nik knji`evnih termina.

Razmislite koliko je odre|ena naracija hranjiva i kolikose puta u datom tekstu naracija zagrcne.

Sve ispitati na primjerima.

30

sic!: Vaš debitantski romanKako vojnik popravlja gramo-fon preveden je na bosanskijezik tek tri godine nakon nje-govog prvobitnog izdanja nanjema~kom. Štaviše, sarajev-ska izdava~ka ku}a Buybookuvrstila je Vašu knjigu u bib-lioteku Savremena bosansko-hercegova~ka knji`evnost. Ka-kvo je Vaše mišljenje o tome,znaju}i da bje`ite od etiketir-anja, posebno kao imigrants-kog pisca?

Staniši}: Takve kategorizacije}e se (na`alost) uvijek koristiti, iako~esto nisu korisne. Valjda postoji taneka potreba (iluzija) pojašnjav-anja i reduciranja na jednostavnije,da li zbog ekonomskih razloga -egzoti~no se bolje prodaje, da li zb-og uzimanja ~itaoca za ruku da seon, jadan, ne bi slu~ajno mu~io samdo}i do zaklju~ka kakve estetske iliterarne oznake dr`i u rukama.Buybook naravno ne “griješi” for-malno kad me svrstava u bh. knji-`evnost ako se - eto - po boji pasoša

gleda. A meni je sve to svejedno. Ida vam pravo ka`em ova svojata-nja su mi postala draga. To jakobitno (a u stvari tragi~no i pomalosmiješno) pitanje na našim pros-torima, taj biološki defetizam, kokome i ~emu pripada, ono se nameni - mojoj osobi i knjizi - lomina konstruktivan na~in. Ro|en uzemlji koja samo emocionalnopostoji, ali je politi~ki i geografskiviše nema, s bosanskohercegova-~kim pasošem i D`ekovim Wolfs-burg-dresom kad igram s rajom

Svojatanjasu mi postala draga

Intervju sa Sašom Staniši}em, mladim romansijerom

Razgovarali: Krystyna @ukovska-Efendi}, Mirnes Sokolovi}

FOTO: JULIANE HENRICH

!intervju

fudbal, sa socijalnim strukturama`ivota u Njema~koj u kojoj samproveo više vremena nego u Bos-ni, ali s bakom u Višegradu i tetk-om u Zavidovi}ima, niti sam zaSrbe kako treba Srbin, niti sam zaBošnjake u stvari Bošnjak, a obojejesam jer ho}u to biti i jer volimbogatstva i veze i prelamanja svihnaših kultura, a onda - da jošstvari zamutim - ne pišem na na-šem i ne volim grah. Sve ja to je-sam i nisam i mogu i ho}u i ne}u ivolim i ne volim biti - i neka birako šta ho}e, identitet bi uvijek itrebao biti to - slobodan za biran-je, a ime i mjesto ro|enja su zamene samo blijede dijagonale ko-je tu|e predrasude ukrštaju.

sic!: Kako gledate na recepci-ju svoje knjige u Bosni i Her-cegovini te u regionu, sobzirom na to da je Vaš romandaleko poznatiji i zapa`enijina zapadu nego na Balkanu?

Staniši}: Naravno da me zbogteme romana i njene blizine Bosnirecepcija romana kod nas intere-suje, ali me je ta napetost i podos-ta napustila - ve} su ~etiri godineprošle od kada sam završio pisan-je. A i da budemo iskreni: O koj-em mi tira`u pri~amo? Koliko }eljudi ~itati o vampirima od Steph-enie Meyer, a koliko o vampirimanaše prošlosti u “Vojniku”? A on-da - koliko }e njih biti oni kojih seto ti~e? Koji nisu u `ivotu prišliknjizi (jer da jesu, vjerovatno binam dr`ava manje patila)?

sic!: Vaš roman, bez obzira nato kako }emo ga nazvati – imi-grantski, autobiografski, me-moarski, (anti)ratni i kakavgod još – mo`emo gledati kaoobra~un s intimnom prošloš-}u, porodi~nom historijom,sje}anjima iz djetinjstva i im-aginarnim prostorom koji vi-še ne postoji. Knjigu mo`emotako|er, mo`da pogrešno, sm-atrati kao osloba|anje od ne-ke vrste tereta s kojim ste god-inama `ivjeli. Da li je uobli~e-nje stvarnog iskustva u roma-nu bilo zapravo ono što je tre-balo djelovati osloba|aju}e uVašem pojedina~nom slu~aju;

jesu li strukture stvarnog is-kustva bile u toj slu`bi? Ili jenešto drugo posrijedi? I akomo`ete objasniti taj odnos fik-cije i fakcije (fiction and fac-tion), kako je teklo to preobli-kovanje ~injenica – ili, kolikije doista udio stvarnog ili svj-edo~enja u romanu?

Staniši}: Stvarna iskustva suza mene uvijek samo arhiv ideja itema za stvaranje pri~anog, ali ipri~anja - perspektive i drugih, vi-še tehni~kih stvari. “Privatnog” os-loba|aju}eg u mom romanu mo-`da tek toliko ima da sam sve tepri~e u tom mom arhivu nosio pr-edugo neispri~ane u sebi i eto ro-man mi je dao tu priliku da ih iz-bacim iz sistema. Psihološki zamene u tome nema nikakve magi-je. Posmatram literaturu na prag-mati~an na~in: Imaš dobru pri~u?Super, piši. Do`ivio si je? Odli~no,znaš kako miriše. Nisi je do`ivio?Idi tamo i istra`i kako miriše.

sic!: U toku rada na romanu,ako mo`ete re}i, koja je Vašanamjera bila: da li je to prven-stveno knjiga koja je, kakorekosmo, trebala spasiti, raz-jasniti, promisliti jedan trau-mati~ni dio Vašeg `ivota; ili steimali na umu i da Vaš roman uokvirima društvenog konteks-ta (pogotovo u postjugosloven-skim okvirima) mo`e djelovatidetraumatizacijski, da mo`esvjedo~iti, da mo`e dati svojdoprinos u interpretaciji (ilibilje`enju) posljednjih krvav-ih doga|aja, osu|uju}i nacio-nalisti~ko stanje. Da li, dakle,dopuštate i takvo zna~enje Va-šeg romana, kojim bi se pri-

klju~io pokušaju postjugoslo-venske kulture da se oslobodiaveti nacional-kolektivizma; ida li vjerujete da su literatura ikultura uopšte za takvo štosposobne?

Staniši}: E kad bi to knjige stv-arno mogle - “osloboditi” nas od“aveti nacional-kolektivizma” - vj-erujte mi, ja, a i mnogi drugi, bismosvaki drugi mjesec napisali po jed-nu. Mislim da se diskurs i recepcijane mogu a mo`da ~ak i ne smijuplanirati od strane autora. Lite-rat-ura je u prvom koraku uvijek samobanalno povezivanje iskustva, ist-rage, stila i teksta. To je to - a sve do~ega produkt tog koraka i tog po-

Ro|en u zemlji koja samo emocionalno postoji, ali je politi~ki i geografski više nema, s bosanskohercegova~kimpasošem i D`ekovim Wolfsburg-dresom kad igram s rajom fudbal, sa socijalnimstrukturama `ivota u Njema~koj u kojoj sam proveoviše vremena nego u Bosni, ali sbakom u Višegradu i tetkom uZavidovi}ima, niti sam za Srbekako treba Srbin, niti sam zaBošnjake u stvari Bošnjak, aoboje jesam jer ho}u to biti i jervolim bogatstva i veze i prela-manja svih naših kultura, a onda- da još stvari zamutim - ne

pišem na našem i ne volim grah

32

vezivanja vodi, to po meni treba bi-ti oslobo|eno od nekog daljeg aut-orsko-diktatorskog plana. Dovolj-no je što diktiramo našim figuramašta }e re}i i šta prešutiti.

Ali ja sam ipak pri tome ubje-|en da na našim prostorima posto-je mnoge pri~e koje se i dalje mo-raju pri~ati. Pri~e o vremenu i ne-vremenu koje bi sada mnogi htjeli ida zaborave ili da ga bar u svojukorist ideološki prepri~aju. Knjigakoja se protiv toga bori - protiv šo-vinizma i nacionalizma - mo`e kr-oz estetske i investigativne ~inovepostati neki otvara~ o~iju ili otkriv-a~ sakrivenog. Ali da to ne bi ostalautopija (a ostaje), literatura bi mo-rala imati ~vrš}i status kod nas i stim jednostavno više ~itaoca negoovih par stotina koji su `eljni ~itatii mogu si priuštiti kupovinu knjige.

sic!: Mo`ete li unekoliko oz-na~iti Vašu li~nu tradiciju, Va-še rodoslovno stablo kao au-tora, Vaš imaginarij pisaca ko-ji Vam li~no zna~e, koje volite~itati ili od kojih ste u~ili, biloda su klasici ili savremenici. Ida li postoji danas neki trendu (njema~koj ili svjetskoj) lit-eraturi u koji biste se voljeliunekoliko svrstati, koji Vam jeblizak. Kako Vi vidite svojedjelo u ukupnim kulturnimkretanjima? Jasno je da ste odtzv. imigrantske literature na-pravili distancu.

Staniši}: Dobro, naravno And-ri} i naravno Kiš, ali ve} i Jergovi}i Veli~kovi}. Ali mnogo dublje odnjih, Eduardo Galeano, Kurt Vo-nnegut, Cormac McCarthy, Mir-anda July, a onda Isaac Babel, ma-lo Death Cab for Cutie i Sufjan St-evens, Sophie Calle i u Njema~kojRainald Goetz i stari predivniE.T.A Hoffmann. U trendove sene bih niti mogao, niti volio svrst-ati, to je vjerujem posao onih kojiprate moje zareze i rad na razini

slika i ideja. Sigurno imam nekimalo ja~i postmodernisti~ki nag-on, ali vjerujte mi, nije iza toga ni-kakva ideologija nego eto jedanmalo kaoti~an Frame of Mind.

sic!: U svom eseju Tri mita oimigrantskoj literaturi – persp-ektiva Njema~ke ka`ete da po-sebnu pa`nju posve}ujete dr-ugim ili tre}im publikacijamaimigrantskih pisaca koje suobi~no oslobo|ene egzilantskepri~e (exil-story). Znamo da ra-dite na drugom projektu, kojitako|er, kako ste rekli u jed-nom intervjuu, zahtijeva istr-a`iva~ki metod. Mo`ete li ma-lo pribli`iti taj koncept pisan-ja i re}i ho}e li sljede}a knjigabiti povezana s bosanskoherc-egova~kim odnosno imagina-rnim jugoslavenskim pros-torom ili se ne}ete više vra}atitim temama?

Staniši}: Drugi roman ide supr-otnim smjerom od prvog. U prv-om sam uzeo sebe i svoja iskustva iiskustva drugih oko mene kao šab-lon za pri~e. U drugom sam prvostvorio figuru koja na po~etku nijeimala nikakve sli~nosti sa mnom i~ija iskustva sam potpuno izmislio,da bih ih sada, zna~i naknadno,po~eo sam pro`ivljavati. Pokušav-am zna~i primorati sebe u kostimsopstvenog protagoniste i kroz tumasku pro}i neke - dosta ~udne -stvari. Zvu~i mo`da nekako mist-i~no, ~ini mi se, ali u stvari je skrozbanalno - pravim se ponekad dasam neko ko nisam i o tome pišemroman o pitanjima intimnosti i pri-vatne sfere. Bosna se spominje dosada (strana 120) jednom.

sic!: Pisanje o ratu je uvijek po-liti~ko pitanje, ~ak ako je rat vi-|en iz perspektive djeteta iima intimnu, privatnu dimenz-iju. No, kako ste jednom prizn-ali, knjiga je neo~ekivano dob-

ila svoj geopoliti~ki aspekt i po-krenula pitanja za koja se neosje}ate stru~njakom. Ne}emoVas onda pitati za politi~ku sit-uaciju u BiH, rat i njegove pol-iti~ke posljedice. Recite namsamo koliko ste upoznati s tre-nutnom bh. (i uopšte postjugo-slovenskom) kulturnom i knji-`evnom scenom, da li pratitemlade pisce, da li ~itate na sred-njoju`noslavenskom jeziku i uko-liko da, kako izgleda bh. (i po-stjugoslovenska) knji`evnostvi|ena iz zapadne, ali istovre-meno familijarne perspektive?

Staniši}: Znam dosta o našojfudbalskoj reprezentaciji i o nesre-}i u vezi s njom. Ozbiljno: osim to-ga sve skoro iz druge ruke. Nekimediji, neki prijatelji. Ipak mi jecentar `ivota negdje drugo, zna~iproblemi i uopšte društvena zbiv-anja koja se dešavaju oko mene da-leko su od Bosne. Borim se kolikomogu protiv ovog vakuuma kojiEvropa na Balkanu trenutno stv-a-ra, i pokušavam usmjeravati po-gled na naše literature u Njema-~koj - i to je to. Biti dobar gra|anin(to jest kriti~an gra|anin) po menizna~i biti konstruktivan i stalni diosredine koju intelektualno ili prak-ti~nom akcijom `elim dotaknuti.Iskustvo, razgovor, a i osje}aji nasopstvenoj ko`i, va`ni su za dubljipogled i diskurs u sadašnjost dru-štva. Ako u ovome ~itate i pomalotuge da ja sve to u Bosni trenutnone mogu biti - onda ~itate ta~no.

A što se literature ti~e, mislimda sam “OK” upu}en, a sigurnouvijek mo`e biti bolje; ~itam kolikomogu sti}i i pokušavam ostati info-rmisan (ina~e i o hrvatskim i srpsk-im autorima/ knjigama). Njema~katrenutno ne prevodi toliko kolikobismo mi mo`da i zaslu`ili, ali mis-lim da to nije povezano s kvalite-tom literature nego više s trendom.A trend su ovdje Amerika i Skan-dinavija (krimi}i).

Drugi roman ide suprotnim smjerom od prvog.U prvom sam uzeo sebe i svoja iskustva iiskustva drugih oko mene kao šablon za pri~e.U drugom sam prvo stvorio figuru koja napo~etku nije imala nikakve sli~nosti sa mnom i~ija iskustva sam potpuno izmislio, da bih ihsada, zna~i naknadno, po~eo sam pro`ivljavati

(sic!) 33

!proza

Saša Staniši}

Tri mita o imigrantskom pisanju

(Pogled iz Njema~ke)Migrantska, imigrantska, interkulturna ili multikulturna knji`ev-nost danas se (u Njema~koj, ali i drugdje u svijetu) smatra knji`ev-noš}u autora koji pišu iz perspektive prelomljene izme|u minimalnodvije kulture, odnosno dva nacionalna identiteta ili dva jezika. “Imi-grantska pozadina” postala je simptom današnjeg svijeta koji patikako od poreme}aja hiperaktivnosti i deficita pa`nje (ADHD) tako iod impulsivnosti i bijesa. Ratovi, društvena erozija pa i problemzaštite okoliša proizvode hroni~no stanje permanentne dijaspore imigracije, kojem nema politi~kog lijeka jer ga se ne mo`e konzumira-ti niti putem sirupa kojeg nazivamo fundamentalizmom niti u vidutablete zvane demokratija.

U Njema~koj, svoju zloslutnu imigrantsku pozadinu nosim u svom imenu i svompasošu, u svom kvrgavom nosu, u sklonosti prema hrani s dosta bijelog luka, ali najvišeipak u svojoj prošlosti.

Pribjegao sam druk~ijim aromatskim i kulinarskim kvalitetima, vozovima koji iz nekogdivnog razloga nose imena jezera, nau~nika ili dvoraca, a ~ak sam morao pristati i na to dafrizer makaze dr`i na druk~iji na~in. Povrh svega, napisao sam roman na jeziku druk~ijemod onog kojeg sam nau~io kada sam izgubio mlije~ne zube te naišao na mnoga mišljenja osvom “imigrantskom” djelu, kako u pojedina~nim prikazima tako i u uopštenim razma-tranjima o “imigrantskoj knji`evnosti”.

Dok sam ~itao djela svojih drugarskih imigrantskih pisaca otkrio sam nekoliko predra-suda o tome šta (ali i šta ne) treba biti i kako (ali i kako ne) ima funkcionirati knji`evnostkoju pišu stranci. Tako, primjerice, moje “imigrantske kolege” i ja nemamo toliko togazajedni~kog koliko bi neki kriti~ari i filolozi htjeli e da bi bilo lakše staviti nas jednog poreddrugog na polici za knjige. (Mogao bih ovdje dokazivati da je boja korica relevantnija negoli naše biografske pozadine.) No, pored toga, upisivanjem posebne vrijednosti u navodnooboga}ivanje knji`evnog jezika stvoreni su odre|eni mitovi: postoji tako nastran pritisakda se pojednostavi egzotika stila i vještine imigranata koji su, eto, “dovoljno hrabri” da“eksperimentiraju”, pri ~emu ispada da je ova sposobnost poseban talent kojeg je nekodonio iz svoje domovine.

Naposljetku, najviše uznemiruje to što se imigrantskom svjetonazoru (ako takav svjet-onazor uistinu postoji) dodjeljuje previše kredita, tek opravdanog pukom ~injenicomiskustva multikulturalizma koji je postojaniji nego multikulturalizam ve~ere u tajlandskomrestoranu svakog utorka.

Mit 1: Imigrantska knji`evnost je samostalna filološka kategorija pa tako predstavlja plodnu anomaliju naspram nacionalnih knji`evnosti

Govoriti o jednoj “imigrantskoj knji`evnosti” je naprosto pogrešno zašto što je to po-grešno prosto. Priroda migracije i nivo integracije stranih pisaca toliko varira da se ne mo-

FOTO: PETER VON FELBER

34

`e skupiti u jednu kategoriju, a o jedinstvenim biografskim pozadinama i razli~itim kul-turnim, religijskim i društvenim navikama da i ne govorim. Ipak i ove vanknji`evne kara-kteristike ukazuju na veliku raznolikost iskustava, mogu}ih tema i intelektualnih utjecajakoji u dosta slu~ajeva postaju dijelom teksta ili barem predo~avaju tekst kao cjelinu. Ciljobjektivnog suda trebalo bi biti prevazila`enje fiksacije na piš~evu biografiju i prestroja-vanje na tematski orijentirano sagledavanje djela.

Ruskinja jevrejskog porijekla dolazi u Njema~ku, zaljubljuje se u njema~kog studenta ipiše knjigu o Ruskinji jevrejskog porijekla koja dolazi u Njema~ku i zaljubljuje se unjema~kog studenta. Zabavna, stilski i strukturalno “~ista” knjiga, puna bezazlenih ironi-jskih `aoka izmiješanih sa ruskim i njema~kim klišeima.

Bugarin ro|en u Sofiji i odrastao u Keniji studira na njema~kom univerzitetu i pišeroman o Sir Richardu Burtonu, britanskom kolonijalnom oficiru iz XIX vijeka. @ivopisan ivišeglasan portret ekscentri~nog putnika i avanturiste.

Ova dva djela savremene njema~ke knji`evnosti, ~iji su autori Lena Gorelik i IlijaTrojanow, dokazuju da izraz “imigrantska knji`evnost” odve} ~vrsto i jasno uokvirujemnoštvo knjiga povezanih tek labavim i manje va`nim ~injenicama iz piš~evog `ivotaili društvenog polo`aja.

Ako neko baš mora misliti u kategorijama, onda bi, u mno`ini, mogao govoriti o imi-grantskim knji`evnostima i opisati nove, manje sklopove, kakvi bi, primjerice, bili: “Knji-`evnost imigrantskih radnika u 60-tim” ili “Njema~ko-turska knji`evnost” ili “Knji`evnostdruge generacije poljskih imigrantica njema~kog etni~kog porijekla koje su se, budu}idoma}icama, na smrt dosa|ivale i napisale roman o dlakama na grudima svog susjeda”. Alitakvo razvrstavanje bi se suprotstavilo jednoj od glavnih funkcija knji`evnosti, koja trebabiti djelo (najradije) neograni~ene kreativnosti i inventivnosti, na jednoj, i igre referencija iodnosa, na drugoj strani.

Stoga vjerujem da se o imigrantskoj knji`evnosti u~inkovito mo`e raspravljati samo u sv-jetlu tema i u odnosu prema pravilima `anra, stila, tradicije itd. Problematiziranje estetskogpristupa temi ili ta~ke gledišta, posebice u kontekstu nacionalnih knji`evnosti, osvjetljavakvalitet djela i njegovo razumijevanje više nego što }e privatni `ivot pisca to ikada mo}i.

U zemljama visoke stope imigracije, kakvom je Njema~ka danas, manjinska kultura jedavno postala jedan od konstitutivnih društvenih elemenata. Imigrantski pisci više nisumarginalni fenomen ve} zna~ajna ta~ka referencije sa skoro pa mainstream kvalitetima (štoje dobro, jer osloba|a djelo egzotike). Imigrantske knji`evnosti nisu ostrvo u moru naci-onalne knji`evnosti nego komponenta, kako u dubinama, gdje obitavaju arhai~ne lignjetradicije, tako i na površini, gdje pop-kulturni valovi zapljuskuju obalu.

Mit 2: Imigrantska knji`evnost se jednotematski bavi imigracijom i multikulturalnim temama,a imigrantski pisci imaju bli`i i time autenti~niji uvid u odre|ene probleme.

Malo prije dolaska u Iowu pri~ao sam sa poljsko-njema~kim piscem Arturom Beckerom,koji je upravo bio završio svoj osmi roman. Rekao mi je da kru`i isklju~ivo oko jedne kakoestetske tako i metafizi~ke teme: pri~e postavljenje izme|u dvije kulture. Lako bi se njegovoeuvre mogao ozna~iti kao knji`evnost kulturalne sinteze. Druga karakteristi~na tema imi-grantskih pisaca jesu pitanja identiteta, doma i prelaska kulturnih granica, što proizvoditako zanimljive zaplete kakvi su “Kravo sveta! K}erka mi se `eli udati za Nijemca! Radije}u umrijeti nego ga u~iti da su krave svete pa ga - na kraju, kada nau~i na hinduu re}i 'Kakosi?' i spasi mi `ivot na njema~kom autoputu - prihvatiti kao svog zeta.”

Zapravo se ve}ina djela imigrantskih pisaca koje sam pro~itao bavi na ovaj ili onajna~in jednim (~esto autobiografskim) iskustvom migracije. Ovo osnovno statisti~kozapa`anje samo za sebe dovoljno govori. Mislim da nešto takvo vodi prenagljenim ioskudnim pretpostavkama o temama koje su “rezervirane” za pisca s odre|enom pozadi-nom. Trebalo bi da svaki “dobar” pisac u bilo kojem trenutku mo`e napisati “dobru” fik-ciju o djetetu koje boluje od raka, o psu s tri noge ili pse}oj nozi koja pri~a pri~u o imi-grantskom piscu, a da nikada nije razgovarao sa djetetom oboljelim od raka, da nikadanije imao psa ili da nikada nije bio moj li~ni prijatelj.

Pisanje fikcije podrazumijeva, tako|er, izmišljanje svjetova koji nisu dio vlastitog svije-ta pisca. Svaki pisac kroz istra`ivanje, putovanje, razgovaranje i druge metode otkrivanjanepoznatog mo`e posti}i nešto takvo, ili mo`e, pak, postati svjestan novih aspekata `ivota

(sic!) 35

!intervju

i iz toga konstruirati ono što se da ispri~ati, biraju}i perspektivu ili glas koji ~ak ni pisac kojije u temi na svom terenu nikada nije ni predvidio. Li~no su mi ne-imigrantski pisci kojipokušavaju prodrijeti u pitanja rezervirana za imigrante jednako zna~ajni.

Uvijek sam skloniji ~itati drugu ili tre}u knjigu imigrantskog pisca, onu knjigu koju jenapisao nakon što je ispri~ao svoju egzilantsku pri~u. Po meni je provokativnije svjedo~itio tome kako neko iz jedne kulturne sfere vidi svoje novo okru`enje bez fokusiranja “no-vog”. Vrijedno je svakog napora pripovijedati svakodnevnu pri~u glasom lokalnom nje-ma~kog ~inovnika, ispri~ati ljubavnu pri~u bez egzoti~nog njuškanja po interkulturnomzagrljaju ili pisati o ratu koji nije vo|en u zemlji iz koje je pisac pobjegao.

Biti imigrant za vrijednost knji`evne fikcije esencijalno je isto toliko koliko i biti~ovjek zvani Jeff koji `ivi u gradi}u s tri hiljade stanovnika u Ju`noj Carolini i u gara`iima Fordovog Moustanga coupe iz 1967. Što }e re}i, potpuno je irelevantno. Ne ~iniknji`evno djelo ništa više posebnim niti zaslu`uje iole pa`ljiviju kritiku. Vrijednost knji-`evnog djela ne raste automatski zbog ~injenice da je njegov autor imigrant koji je pre-`ivio pet ratova o kojima pripovijeda. Biografske ~injenice i legende }e se uvijek doimatikako ~itatelja tako i kriti~ara. Smatram ih bitnima, ma koliko uzbudljive bile, tek uraspravama o nefikcionalnim biografskim djelima.

Mit 3: Pisac koji ne piše na svom maternjem jezikuoboga}uje jezik na kojem je izabrao pisati

Upitan o tome da li je teško pisati na jeziku koji sam nau~io tako kasno (imao sam ~e-trnaest godina), odgovaram da nije. Nikada nije kasno nau~iti jezik, ka`em, samo uzimamnogo više vremena kojeg biste u starosti potrošili na pecanje. I dodajem: Nema ni~egposebnog u pisanju na stranom jeziku sve dok misliš da ga mo`eš koristiti na dostatani produktivan na~in.

Za mene je pisanje samo strani jezik. Za svaku sam pri~u, svaku dramu, svaki uradakmorao nau~iti novi jezik: moram prona}i pripovjeda~ev glas, moram odlu~iti o posebnimverbalnim karakteristikama svog lika i moram nau~iti ~uvati ritam i tok cjeline.

Mnogi pisci koji pišu danas kroz taj filter stranog jezika moraju u jednom trenutku svojekarijere izabrati koji }e jezik koristiti. Kako nikada nisam bio pametan koliko Nabokov iKundera, tako nikada nisam ~ak ni razmislio o mogu}nosti knji`evne dvojezi~nosti. Meni jeto poprili~no pragmati~na stvar. Izabrao sam svoj “bolji” jezik - njema~ki.

U prikazu mog romana jedan veoma poznat kriti~ar je napisao: “Staniši} je našemstarom njema~kom stavio masku s kisikom!” Naravno, prihvatio sam to kao kompliment ihvalisao se time poprili~no, baš kao i sada. Ipak, jako sam sumnji~av, glede knji`evnogkvaliteta, kada ~injenica pisanja na drugom ili ~ak tre}em jeziku rezultira povoljnijim kriti-~arskim ocjenama, pa ~ak i onda kada je naglašena “nesvakodnevna” upotreba lingvis-ti~kih konstrukta. Davanje kredita imigrantskom piscu za svaku malu jezi~ku igricu u kojuse upusti (da malo pretjeram) nije ništa više nego drugi na~in da se ka`e: “E, vidi što jedobro ovaj stranac njema~ki nau~io!” Naravno, namjerno neoprezno prebacivanje u drugijezik mo`e uroditi predivnim plodovima, kroz direktno prevo|enje fraza i izraza, krozstrukturne transformacije i ritmi~ke imitacije, pa ~ak i kroz neologizme nadahnute prvimjezikom. To je dobra spisateljska strategija, ali samo onda ako je postavljena suvislo ilogi~no a ne tek da bi se stvorio “zvuk” ili “osje}aj”.

Iako kriti~ari mogu biti nepovjerljivi prema imigrantskom autoru koji piše na doma}emjeziku (ili prema doma}im umjetni~kim tradicijama) a koristi rije~i i slike koje su neuobi~ajene,bogate ili jedinstvene, nije ipak ni nemogu}e ni zabranjeno doma}em autoru da eksperimen-tiše, da proizvodi nestandardne jezi~ke strukture ili da se uklju~uje u drugi folklor.

Jezik je jedina zemlja bez granica. Pisci mogu i trebaju (a mo`e, zapravo, svako) koristi-ti privilegiju mogu}nosti pove}avanja, poboljšavanja i uljepšavanja jezika zasa|ivanjem tui tamo drvorije~i, a jedna evo tek izraste.

Tekst je objavljen u online magazinu za me|unarodnu knji`evnost “Words Without Borders”,a donosimo ga u prijevodu sa engleskog uz dozvolu autora.

Prijevod: Kenan Efendi}

36

sic!iranje

Demontiranje poetsko-kriti~kih vrhunaca

u Bo{njaka

Mirnes Sokolovi}

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bo{nja~ke

knji`evne kritike No. 2

“U stihovima ZilhadaKlju~anina “^istota duhovnoga

stava” (sic!) misti~ne inspiracije (sic!) utrenu se preobra`ava u senzualnoš}u natopljenu

sliku (sic!) panerotske opsesije (sic!), sli~no poezijiSkendera Kulenovi}a...”

(Enes Durakovi}: Bosanskohercegova~ka poezija XX. Vijeka)1

Doma}i rad: Pokušajte ~istotu duhovnoga stava i misti~nu insp-iraciju izlu~iti i iz Klju~aninova romana Šehid: usredsredite se nadio romana izme|u sintagmi krme}i sinovi i troprsti šejtani i dijelanjihova-novoro|en~ad-}e-se-ra|ati-s-krvavim-zanokticama. Po-sebnu ~istotu duhovnog stava prona}i u dijelu u kome se šehidprevodi u mitsko-kolektivisti~ki imaginarij. Analizu provesti i uzbirci kolumni Da, ja prezirem Srbe.

2. zadatak: napisati jedinicu knji`evnog termina podnazivom Poetska slika panerotske opsesije natoplje-

na senzualnoš}u. Posebnu pa`nju usmjeriti nadefinisanje figure natopa. Razmislite o

procesu natapanja poetskeslike.

Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzicije: Predstava o tranziciji sa`eta je u nekoliko dagerotipskih klišeja:

olovnosivi horizont, sumorna izmaglica guta vrhove zagušenih fabri~kih dimnjaka, sablasnu tišinu ispra`njenih

skladišta remete duhovi besku}nika, krune se fasade na oronulim zgradama, razlomljen svijet u odbljesku sr~e, neza-

posleni radnici sjede na gomilicama šuta.

Haris Imamovi}/ Istost, razlika, sli~nost: Autor ne mo`e pretpostaviti interpretativnu historiju svog djela

ali dobar pisac mora pretpostaviti šta sve djelo mo`e zna~iti u kontekstu u kojem se javlja.

Mirnes Sokolovi}/ San o totalitetu nad fragmentima |ubrišta: Taj val romana bi trebao spasiti ono

od istorijskog iskustva što historiografija i javni diskurs falsifikuju, spajaju}i fragmente |ubrišta u simboli~ki totalitet

svijeta kao humanog historijskog i ideološkog postojanja u ~ije okvire treba vratiti ~ovjeka

Kenan Efendi}/ Tri skice za teku}i Potop: Neophodno je, dakle, svojevrsno prosvjetiteljstvo koje identitete poje-

dinaca ne}e temeljiti na epskoj prošlosti, za šta je, opet, neophodna objektivna arhivarska historiografija pra}ena eti~nim

prosvjetiteljskim radom humanista, koji su, na`alost, duboko umiješani u ratove, koliko prije, toliko u ratu i poslije

Osman Zuki}/ Zabilješke iz tranzicije: Podmitljivost pisaca koji su sretni izašli iz komunisti~kog mraka i ušli

u prostrane odaje Novog svijeta (honorari, izdava~ke ku}e, promocije, prevodi) prouzrokovala je pad moralnih principa.

Kultura, tranzicija, utopija

38

Svi svetitranzicijeIzostanak tranzicije u kulturi

Edin Sal~inovi}

Tranzicija je iz kulture uklonila svijest o klasama, klas-nom pripadništvu i klasnoj ekonomiji. Rekli biste glob-alni trend. Jeste, onoliko koliko je i tranzicija globalnidoga|aj. Taj postupak pranja svijesti u~inio je pojamtranzicije apstraktnim, kao da tranzicija i nije stvar-nosni doga|aj. Predstava o tranziciji sa`eta je u neko-liko dagerotipskih klišeja: olovnosivi horizont, sumor-na izmaglica guta vrhove zagušenih fabri~kih dimnja-ka, sablasnu tišinu ispra`njenih skladišta remete duh-ovi besku}nika, krune se fasade na oronulim zgrada-ma, razlomljen svijet u odbljesku sr~e, nezaposleniradnici sjede na gomilicama šuta.

Tranzicija i ideologijaPad gvozdene zavjese zametnuo je proces prekra-

janja kartografije Stare Evrope, koja je, još od XIX vije-ka, prema na~elu me|usobne pojmovne i vrijednosnesuprotnosti, na skorene pergamente bri`ljivo ucrtavalateritorijalne granice, kreiraju}i tim postupkom jedin-stvene prostore simboli~ke geografije. Scenarij kojim jepredo~en taj momenat isuviše je poznat. Makar njego-va mainstreamerska varijanta, sazdana medijskiminterpretiranjima, strogo arbitriranim podmuklo oda-branim ~injenicama, sve prema na~elu pro domo sua.Zanemarivši njih, ~injeni~no je da se po okon~anjuhladnog rata, na evropskom tlu, za~inje proces global-izacije, kojim se stare granice „velikih politi~kih bloko-va” precrtavaju na razmjer šengenskih limesa, definira-ju}i tim ~inom, kao negativno odre|enja sopstva,tranzicijsku terram incognitam1.

Uslijed takvog kolopleta silnica na polju socijal-no-ekonomskih odnosa, doima se paradoksalnim daintegralno jugoslavensko društvo biva razoreno tri-

jumfom politi~kih partikularizama, instanciranih uideologijama etno-nacionalisti~kih unitarizama. Ap-straktno slije|enje logi~ke progresije dovelo bi dobesmislene slike sprovo|enja administrativno-teri-torijalne partikularizacije u sred nabujale matice pr-ocesa globalizacije. Takvo razmišljanje zanemarujeekonomske faktore, potrebne za ostvarenje prelaskaiz sistema komandnog gospodarstva u društvo slo-bodnog tr`išnog gospodarstva2. Negativno odre-|e-nje nacionalizma u takvom kontekstu, ~in je podc-jenjivanja njegovih prakti~nih mô}i. Kulturne teks-ture nacionalizma nude la`nu istinu, privid ~vrstemonumentalne identitarnosti utemeljene doktri-nom opriro|enja kulture, svijest o tobo`njim esenci-jama vlastitog naciona, esencijama koje uvijek ud-omljuju u sigurnost pripadanja. Trijumfom banal-nosti javni mizanscen postaje hram bizarnog, nakojem su ~imbenici molitvene predstave: kult ki~a,teologija relativnog, ritual inicijacije našosti. Nacion-alizam ima tu navadu da kreira situacije kod kojih se svakiishod ~ini dobrodošlim. Stvarnost nije definirana ~injeni-cama, nego perspektivom iz koje se promatra, a ona je uvi-jek mu~eni~ka. Nacionalizam i nije ništa drugo nego re-ligija patništva, ideološka kapitalizacija univerzalne i his-torijski nepotrošene `rtvene poze3. Pa ko onda mo`ebolje od nacionalista da brine o korporativnom kap-italnom dobru. Tamo gdje sve vrijednosti padaju urelativno stanje bratime se nacionalizam i liberalnikapitalizam. Dakle, umno`avaju se koekstenzivno.

Nacionalizam je obilato pogodovao razvoju div-ljeg liberal-kapitalisti~kog tr`išta. Hranio ga je slije-pom vjerom svojih sljedbenika, pojio nadom u bla-`eni spas. Nacionalizam i liberal-kapitalizam sraslisu kao sijamski blizanci, razdvajanje je fatalno. Na-cionalizam je poslao gladno stado potroša~a u vrt-ove liberal-kapitalisti~kog instant raja. Kapitalizammu se blagodarno revanširao, vra}aju}i na nacional-nu frontu sito stado ratnika za krv i ~ast.

Nacionalizam je munjevito zagospodario kanal-nom mre`om protoka informacija, usmjeravaju}i svediskurzivne tokove na vlastito kolo. Ubrzano je izb-risao stare i u jezik instalirao nove semanti~ke barijere,re`iraju}i na svoju ruku teatar javnog dijaloga. Napo-kon je iz teatra iluzija uklonjena predstava o tr`ištu4. Tr-`ište, sa svim elementima koji ga sa~injavaju, propalo

1 Vidjeti: Aleš Debeljak, Evropa: san o jedinstvu, realnost podjela, u Razgovori i vizija, izabrani eseji (str. 82 - 101), Otvoreni kul-turni forum, Cetinje, 2006.2 Vidjeti: Michael Chossudovsky: The Globalization of Poverty; Chapter 13: Dismantaling Former Yugoslavia, Recolonising Bosnia-Herzegovina (str, 243 - 263), Zed Books Ltd., London and New Jersey, 2003.3 Viktor Ivan~i}, Robovi grobova, na: http://www.e-novine.com/stav/33701-Robovi-grobova.html)4 Tr`ište. Tr`ištem nazivamo odre|eno podru~je, na kojem robni proizvo|a~i razmjenjuju svoje robe. Robe dolaze na tr`ište s vrijed-noš}u, stvorenom u procesu proizvodnje, a na tr`ištu se formira njihova tr`išna vrijednost, ~ija osnova nije individualno radno vri-jeme pojedinih proizvo|a~a, nego društveno-potrebno radno vrijeme. U kapitalisti~koj proizvodnji tr`ište predstavlja jedini oblikdruštvene veze izme|u individualnih robnih proizvo|a~a. Na tr`ištu se vrši upore|ivanje radova pojedinih proizvo|a~a, te se njihovindividualni rad svodi na društveni rad. Tek na tr`ištu se pokazuje, da li koli~ina rada, utrošena na proizvodnju jedne vrste robe,odgovara društvenim potrebama, da li je taj rad bio stvarno društveno potreban. Širenje kapitalisti~ke proizvodnje, a naro~ito indus-trije, dovodi do stalnog proširenja tr`išta. Ali širenje tr`išta ne mo`e i}i u korak sa širenjem proizvodnje, jer je širenje tr`ištaograni~eno plate`nom sposobnoš}u stanovništva, t. j. u krajnjoj liniji, kapitalisti~kim odnosima proizvodnje. U toj nesrazmjeriizme|u širenja proizvodnje i širenja tr`išta le`i jedan od uzroka kriza hiperprodukcije. U uvjetima kapitalizma unutrašnja (nacional-na) tr`išta povezana su posredstvom svjetskog tr`išta i me|unarodne razmjene robe. Na svjetskom tr`ištu dolazi do izra`aja podjelerada izme|u nacionalnih privreda i raznih dijelova zemlje. N. ^. K.; Mali ekonomski rje~nik, Glas rada, Zagreb, 1953.

(sic!) 39

je u idejni zape}ak. Dok intelektualna elita, metodomkulturnog dijaloga, polemi~ki odlu~uje koji je najpo-desniji modus operandi za ostvarivanje dogme pro patriamori, tr`ište odumire zaglavljeno u dijalekti~kom }ors-okaku. Za to vrijeme, svi se svesrdno nasla|ujemoobiljem blagodeti, kojim nas je obasuo truli bog, gos-podar na tr`ištu liberal-kapitalizma.

Odnos tranzicije i ideologije (u Bosni i Hercego-vini) besprijekorno je monoton. Prevlast ideologijanacionalizma – osim etno-nacionalizama (bošnja~k-og, hrvatskog, srpskog) ovdje bi se moglo otvoriti pi-tanje bosansko-hercegova~kog nacionalizma – ni~i-me nije ozbiljno ugro`ena. Nacionalizam je, isklju-~ivo on i niko sem njega, diktirao proces tranzicije.

Tranzicija i kulturaParalelno sa tranzicijskim procesom reafrmicaje

etno-nacionalisti~kih politika transformiše se i main-streamerski kulturni obrazac, reformišu}i ukupnostkulturnih prilika kroz šablone etno-nacionalnog ki-~a. Takve kulturne strategije predstavljale su više ne-go pogodnu bazu za sprovo|enje kulturnih politikaarhaizacije identiteta. Folklor je postao generi~ka sn-aga svih kulturnih formacija. Ljudi su postali bi}a fo-lklora, folklor njihova priroda, smisao i pobuda. Ki~i folklor, folklorni ki~, ako vam se tako više svi|a, nisu ni-šta drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje naci-onalisti~ke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u sve-tu, nije antropološke prirode, nego nacionalisti~ke5. Vlad-aju}e ideologije poslu`ile su se folklorom kako bi po-vukle konstantne determinante me|ukulturne raz-like. U folkloru primordijalne pe}ine prepoznat jeesencijalni duh kulturnog identiteta etnije.

Postupak arhaizacije identiteta, besramno mani-puliraju}i stravom ratne istine, stabilizirao je utvar-ne istine o „našoj, uvijek našoj” kulturi, zarobljene ucrno-bijele granice lokalnog kolorita. Zanimljivo daiz takvog stanja tranzicija nije izrodila niti jednu ~v-rstu kontrakulturu. Oficijelna kulturna oporba etno-nacionalisti~kim formacijama su pseudoantina-cionalisti~ke multikulturne grupacije koje u tradicijii folkloru prepoznaju su`ivot, mir i toleranciju. Dru-gim rije~ima, njihova teza je da nas folklor i tradicijaspajaju. Takvim stavom oni idu na ruku etno-naci-onalista legitimiraju}i povlaštenost postoje}ih pozi-cija koje dr`e ~vrste kulturne diskriminante. Osimmultikulturalista, koji se ~vrsto dr`e mainstreama,dominantnim kulturnim politikama ne suprotstavljase niko. Postojanje subkultura, ili nekakvih oblikamikrokulturne prakse margine, svedeno je na am-blemati~ne performative. Ne postoje koherentna je-zgra u kojim bi se generirala progresivna energijazaklju~no artikuliraju}i jasne kontrastavove. Ne pos-toje stoga što su svetinje folklora i tradicije svojomapsorbiraju}om mo}i usisale svaku artikulaciju kon-trakulture. Folklor i tradicija nude topao osje}aj sap-ripadanja u kojem nikome nizašta niste odgovorni.

Tranzicija je iz kulture uklonila svijest o klasama,klasnom pripadništvu i klasnoj ekonomiji. Rekli bisteglobalni trend. Jeste, onoliko koliko je i tranzicija glo-balni doga|aj. Taj postupak pranja svijesti u~inio jepojam tranzicije apstraktnim, kao da tranzicija i nijestvarnosni doga|aj. Predstava o tranziciji sa`eta je unekoliko dagerotipskih klišeja: olovnosivi horizont,sumorna izmaglica guta vrhove zagušenih fabri~kihdimnjaka, sablasnu tišinu ispra`njenih skladišta re-

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

5 Danilo Kiš, Doba sumnje (str. 258), u: Homo poeticus, Prosveta, Beograd, 2006.

40

mete duhovi besku}nika, krune se fasade na oronu-lim zgradama, razlomljen svijet u odbljesku sr~e, ne-zaposleni radnici sjede na gomilicama šuta. Sve onošto se doga|a van izlo`be klišeja nema nikakve veze satranzicijom. Kultura se ogradila od tranzicije. Rije~tranzicija sugeriše prostotu, ne zavodi tonovima, pri-gušuje metafizi~ku sonornost kojom je~i tradicija.Tranzicija ne dovodi u zanosna stanja epske veli~ine,nema heroje i ne}e nas u~initi najboljim na svijetu.Tranzicija tra`i od nas odgovornost odlu~ivanja, atradicija nas ugodno usmjerava pravim putem. Pri-hvatit }emo tradiciju, to nam je zaviještano, to nas jeodr`alo, to nam je jedino preostalo.

Mo`e li kultura odgovoriti izazovima tradicije? Na-ravno. Ali to zahtijeva temeljite kulturne promjene.

Tranzicija i utopijaZnanost o knji`evnosti nalazi da je postmodern-

izam raspršio iluzije estetskog utopizma. E pa, rat jesravnio postmodernizam. Anti/ratno pismo (svagibanja i kolanja u knji`evnosti ekvivalenta su i u os-talim umjetnostima) vratilo se stvaronosnoj prozi ipoetici svjedo~enja, tematiziraju}i monstruoznu st-varnost u koju se pretopio svijet. Horor stvarnostiprimorao je autore da progovore o njemu, lišavaju}i~ovjeka svake iluzije o smislenosti njegovog `ivota.Stvarnost strave i u`asa prekinula je svaku nit utopi-je. Iako rat kao literarna tema nikada ne mo`e dokraja biti iscrpljen, ~ini se da je došao kraj epohe an-ti/ratnog pisma6. Odgovoriti izazovima duha epohedanas ve} zna~i odgovoriti izazovima tranzicije. Me-|utim, ~ini se da do sada još niko nije niti pokušaouraditi nešto takvo.

Sve je u~injeno tako da se nikada ne suo~imo satranzicijom. Pri~e o tranziciji su zataškane, još se po-

negdje mo`e ~uti sintagma zemlje u tranziciji (a koje suto), ali tranzicija nije nešto o ~emu se razgovara. Tran-zicija nije ponudila izbor utopije, tranzicija je namet-nula ~vrst okvir pripadanja. Šutnja o tranziciji sprije-~ila je svako mogu}e tematiziranje tranzicije.

Pristajanje na šutnju literaturu ~ini slabom, bole-`ljivom, anahronom, na ishodišnom koncu nepotre-bnom. Kada šuti literatura postaje slušnjika vladaju-}ih, onih koji kr~me šutnju tranzicije. Bezdom-ni~ka,apatridska priroda literature nagoni ju da pre|egranicu društvenih svetinja, i postavi pitanja o onomešto se prešu}uje. Gledati opskurnu igru u predvorjupakla, gledati trijumf primitivizma, i šutjeti, poraz je lit-erature. Autorima koji šute ili pišu pro domo sua, pre-ostaje tek da se zapitaju, jesmo li ~udovišta?.

Odgovoriti izazovima duha epohe, odgovoriti iza-zovima tranzicije, zahtjeva negiranje konformnog eti-~kog i esteti~kog relativizma. Na~elo hijerarhije liter-arnih vrijednosti zna~i obavezuju}u suodgovornost, apristajanje na suodgovornost zna~i ne mo}i govoritineistinu. Autor je odgovoran za ono što piše, on oda-bire semanti~ke podra`aje, on ih organizira u si`ejedinstvene semanti~ke bremenitosti, on odlu~uje o~emu }e da govori i kako }e o tome da govori. Niti jepisanje metafizi~ki ~in, niti su pisci svete krave. Iz-bacivanje mediokriteta iz literature bio bi krajnje eti~angest, kojim se literatura ratosilja ketmena, oportunistai skorojevi}a što se bogate tu|om nesre}om.

Odgovoriti izazovima tranzicije potrebuje po-vratak malih utopija koje zna~e univerzalne ljud-ske vrijednosti. Vratiti ~ovjeku dostojanstvo, priz-nati suodgovornost i govoriti istinu, banalno je sa-mo za one koji odbijaju da vide. Jer, knjige ipakne~emu slu`e.

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

6 Upotrebom pojma anti/ratno pismo misli se na jasno definirani pojam koji ozna~ava jedna knji`eni model, i koji nauka o knji`evnos-ti rabi kao znanstveni termin u svom terminološkom registru. Za više vidjeti: Sarajevske sveske (Sarajevo Notebook), issuse: 05/2004,MEDIACENTAR SARAJEVO, Sarajevo. 2004.

Nacionalizam je obilato pogodovaorazvoju divljeg liberal-kapitalisti~kogtr`išta. Hranio ga je slijepom vjeromsvojih sljedbenika, pojio nadom u bla`eni spas. Nacionalizam i liberal-kapitalizam srasli su kaosijamski blizanci, razdvajanje je fatalno. Nacionalizam je poslao gladno stado potroša~a u vrtove liberal-kapitalisti~kog instant raja.Kapitalizam mu se blagodarno revanširao, vra}aju}i na nacionalnufrontu sito stado ratnika za krv i ~ast.

(sic!) 41

temat

Istost, razli~itost,sli~nostU potrazi zaizgubljenimzna~enjimaHaris Imamovi}

“Ono što je postalo upitno ostavlja se prije svegamišljenju kao ono o ~emu treba da se misli, i ni ukom slu~aju nije hrana ispraznom skepticizmu.”

M.H.

Slijede}i logiku sli~nosti mogu}e je pobje}i od nefunkci-onalnih i ekstremnih pozicija univerzalizma i hiperhis-torizma i formirati funkcionalan i teorijski ispravan in-terpretativni model. ^itanjem prije svega posmatramoodnos teksta prema kulturalnom kontekstu u kojem nas-taje ili tradicionalnije kazano odnos autora prema stvar-nosti u kojoj `ivi. Ka`u kako autor ne vlada budu}iminterpretacijama: Rable objašnjava da Homer nije mog-ao zamisliti šta }e mu sve prišiti tuma~i od Plutarha panadalje. Sla`em se: autor ne mo`e pretpostaviti interp-retativnu historiju svog djela ali dobar pisac mora pret-postaviti šta sve djelo mo`e zna~iti u kontekstu u kojemse javlja. Vra}anje autoru i njegovom odnosu prema st-varnosti u kojoj piše, jeste ono što ovakav interpreta-tivni model sa sobom donosi.

“Zašto se uop}e baviš time? Toliko je teorija ~itanjaa nijedna nije uspjela 'uhvatiti' sve mogu}nosti kojeomogu}ava ~itanje knji`evnosti. Zar nije i savremenateorija dozvolila ~itaocu da tuma~i djelo onako kako`eli?” – Ovim drugim pitanjem mog implicitnog ~itao-ca ili imaginarnog sugovornika, ustvari bih odgovoriona njegovo prvo pitanje. Savremena teorija ~itanja,prije svega mislim na teoriju (estetiku) recepcije i nanjezinu radikaliziranu verziju u SAD-u (reader-res-ponse criticism), uspostavila je pravu diktaturu zna-~enjske anarhije. Pokušaj kazati da postoje bolja i loši-ja tuma~enja i osjetit }eš Fishovu panopti~ku mo}; po-kušaj uspostaviti bilo kakve kriterije i osjetit }eš kakoje bilo marksistima u SAD-u za vrijeme Hladnog rata.Posvuda se ~uju šezdesetosmaški povici studenataknji`evnosti: “Uostalom, ko odre|uje koje ~itanje jesteta~no, nakon što smo 'sahranili' Autora?”. Barthesu jepripala ~ast da usmrti Autora. U~inio je to hladno-krvno. Ne treba tugovati, objašnjava ex-Semiolog, tre-ba u`ivati u jedinstvenom osje}aju: le plaisir du texte.Derrida nam je podario revolucionarno otkri}e: svakismisao je duboko logocentri~an, svi naši do`ivljaji su

logocentri~ni, jezik je logocentri~an, sve je logocentri-~no. Logocentrizam se ne mo`e prevazi}i. Jedino rje-šenje je - dekonstrukcija. Tako je Derrida dekonstru-isao sve što je stigao. Ostale su samo ruine smisla ukojima dekonstruktivisti tra`e nove “binarne oprekekarakteristi~ne za zapadnu metafiziku” koje treba raz-graditi, novi “totalitarizam logocentrizma” koji trebadekonstruisati. I šta onda? Derrida objašnjava kakodekontrukcija nije negativan pojam (nije destrukcija),ali njegovo “rješenje” je postalo puka akademska igrame|usobnog dekonstruisanja u kojoj je pobjednikonaj ~iji tekst ne posjeduje nikakav smisaoni kon-strukt koji se mo`e razgraditi. Igra ponovo po~injekada se kod nekog primijeti prisustvo smisla. Dekon-struktivisti svaki pokušaj izgradnje smisla (ne-dekon-strukcije) proglašavaju “fonocentrizmom”, “falocen-trizmom”, “logocentrizmom”, “falogocentrizmom”,“etnocentrizmom”, “metafizikom prisustva” i mnogimdrugim deridijanskim etiketama. Atmosfera nimalopo`eljna za traganje za smislom. Stanley Fish pomnoprati taj put i postavlja novu teoriju: teoriju tekstu-alnog besmisla. Htiju}i prevladati jednan autokratskisistem, Fiš je uspostavio drugi - autokratiju ~itaoca.Svako ~itanje je ispravno, nema hijerarhije zna~enja,~italac je jedini kreator smisla, autor je potpunorazvlaš}en, u tekst se sve mo`e u~itati; autor i tekst susamo formalni ~inioci djela. Kad bi fišovci bili konsek-ventni, morali bi priznati da nema razlike izme|u ~i-tanja Andri}a i praznog lista papira. Ako je autor pot-puno neva`na ~injenica, ako je ~italac slobodan da u~-ita bilo koji smisao, ako su sva ta tuma~enja jednakovalidna, ako novi ~italac treba da bude aktivan (“~ita-lac s olovkom u ruci”), ako ~italac iznova ispisuje djelo;tristo praznih listova se ~ine mnogo boljim knji`evnimdjelom negoli Na Drini }uprija. Fishova teorija ~itanjaje samo ogranak obimnijeg postmodernisti~kog pro-jekta potiranja razlika izme|u gore i dolje: Feyera-bend objašnjava kako je neophodno što prije izraditinacrt “anarhisti~ke teorije spoznaje”. Fish je, tobo`e, s

Posvuda se ~uju šezdesetosmaški povici studenata knji`evnosti: “Uostalom, ko odre|ujekoje ~itanje jeste ta~no, nakon što smo'sahranili' Autora?”. Barthesu je pripala ~ast dausmrti Autora. U~inio je to hladnokrvno. Ne treba tugovati, treba u`ivati u jedinstvenom osje}aju: le plaisir du texte,objašnjava nam ex-semiolog. Derrida nam jepodario revolucionarno otkri}e: svaki smisao jeduboko logocentri~an, svi naši do`ivljaji su logocentri~ni, jezik je logocentri~an, sve jelogocentri~no. Logocentrizam se ne mo`e prevazi}i. Jedino rješenje je - dekonstrukcija.Tako je Derrida dekonstruisao sve što je stigao.

42

“interpretativnim zajednicama” i “interpretativnim st-rategijama” sprije~io mogu}nost krajnjeg subjektiviz-ma. Interpretativna zajednica odre|uje interpreta-tivnu strategiju koja upravlja individualnim reakcija-ma. Nema hijerarhije me|u interpretativnim strategi-jama zato što nema hijerarhije izme|u vrijednosti ra-zli~itih interpretativnih zajednica, tj. razli~itih kultura.Postmodernisti objašnjavaju kako su istine kulturalnorelativne i zagovaraju potpunu jednakost svih kul-tura. Postavka u kojoj je unaprijed priznata svaka vri-jednost svake kulture. Puki formalizam: npr.izjedna~avaju se vrijednosti boraca za ljudska prava uKini i njema~kih neonacista. Eagleton: “Za postmod-ernu teoriju va`nija je formalna ~injenica pluralnosttih kultura nego njihov sadr`aj”. Umjesto suspendira-nog koncepta kriterija i argumentacije postmodernateorija (~itanja) nudi hermeneuti~ki i eti~ki nihilizam~iji je krajnji rezultat intelektualna paraliza i diktaturarelativizma. Dok me postmodernisti i dalje ubje|ujukako je to jedini put ka slobodi od totalitarizma , ja idalje `ivim totalitarizam (vjerski i/ili nacionalni fun-damentalizam i divljanje globalnog kapitala). Posta-vim sebi pitanje: kako mi “u`ivanje u tekstu”, dekon-strukcija ili “neograni~ena interpretativna igra” mo`epomo}i u svijetu ovakvom kakav je danas? Nikako.Onda shvatim da je teorija koja je potpuno defun-kcionalizirala znanje i koja proglašava “izostanak pot-rebe za stvaranjem novih cjelinskih filozofskih sis-tema, jer bi to bilo neproduktivno”, postala najsna`ni-ja ideologija trenutnog ekonomskog, politi~kog i kul-turalnog poretka. Ali da bi se nešto osporavalo mora senešto i tvrditi. Moram razmišljati o nekom ~itanju kojebi bilo funkcionalnije ~itanje i ~itanje s ispravni(ji)mteoretskim polazištima. – “Teorija! Zašto nam trebaju'ispravna teoretska polazišta'? Zar ne mo`emo ~itatibez (predrasuda) teorije? Zar nije intuitivno ~itanjenajbolji na~in da se djelu pri|e?” - Rasprava izme|utuma~a-teoreti~ara i tuma~a-intuicioniste je jedna odnajzanimljivijih mogu}ih rasprava. Intuicionisti sma-traju da teoreti~ari vrše nasilje nad umjetni~kim tek-stom i da time ubijaju “jedinstveni do`ivljaj pri susre-tu s pravom umjetnoš}u”. Na to im Schlegel odgo-vara: “Ako bi poneki misti~ki ljubitelji umjetnosti kojisvaku kritiku smatraju razlaganjem i svako razlaganjerazaranjem u`ivanja bili konsekventni, onda bi moralida ka`u da je uzvik iznena|enja najbolji umjetni~kisud o najvrednijem djelu. A postoje i kritike koje i nekazuju mnogo više.” Intuicionisti objašnjavaju kakoteorija formira predrasude koje onemogu}avaju pravipristup umjetni~kom djelu. Teoreti~ari objašnjavajukako intuicionisti previše mistificiraju i umjetnika iumjetnost. Rasprava mo`e trajati po nekoliko sati:sam sam ih nekoliko pre`ivio. Kako riješiti problem?Neophodan nam je arbitar. Šta ovdje mo`e biti arbi-tar? Argumenti. Prizovimo Heideggera u pomo}. He-idegger: “Spoznaja je modus tubivstvovanja zasno-van na bivstvovanju-u-svijetu. Stoga bivstvovanje-u-svijetu kao temeljno ustrojstvo tubivstvovanja zahtije-va prethodnu interpretaciju.” Heidegger objašnjavada svako razumijevanje pretpostavlja i odre|eno pre-

drazumijevanje: interpretaciju tubivstvovanja (~ovje-ka). Kasnije }e ta Heideggerovo otkri}e biti razvijenou objašnjenje prema kojem su naše mišljenje i govor mo-gu}i tek u horizontu jednog reda znakova, i baš zbog togami ne mo`emo da se smatramo njihovim tvorcima. Misao seformira u mre`i zna~enja jedne kulture; kulturaproizvodi niz-predrazumijevanja koja omogu}ujuspoznaju. Teza intuicionista o mogu}nosti neposred-nog pristupa umjetni~kom djelu bez predrasuda nijeta~no. Intuicionisti samo nisu svjesni ~injenice kakomoraju imati pred(ra)sud(e) da bi uop}e mogli ~itati.^isti pristup djelu je ~ista iluzija. Intuitivno ~itanje (ne-biti-svjestan-vlastitog-objašnjenja-~ovjeka-i-jezika)efekat je teoretskog nesvjesnog. Prije nego što pristupi-mo ~itanju (autor-tekst-~italac) moramo imati dvatemeljna pred-suda: objašnjenje ~ovjeka (teorija sub-jekta) i objašnjenje jezika (teorija teksta). Na~in ~itan-ja (interpretativna strategija) je potpuno odre|en timosnovnim pred-sudovima. Pošto postoji hijerarhijarazli~itih teorija subjekta i teksta onda je mogu}a i hi-jerarhija interpretativnih strategija i samih interpre-tacija. Va`no je prije svega vratiti se Schleiermacher-ovoj ideji hermeneutike kao “umješnosti izbjegavanjapogrešnog razumijevanja” i argumentirati zašto suneka tuma~enja bolja a neka lošija . -”Koja su to lošijarazumijevanja i zašto su loša?” Na prvom mjestu to jeesencijalizam kao neka kombinacija fenomenološkoginterpretativnog modela, angloameri~ke nove kritike inekih elemenata strukturalizma. Temeljna postavkatog interpretativnog modela je razlika izme|u suštin-skog i pojavnog. Esencijalist u tuma~enju je usmjerenka prepoznavanju vanvremenskih i vanprostornihsuština i zakona u pojavnom. Taj model ima dva osno-vna nedostatka: nefunkcionalan je i teorijsko-metodo-loški neutemljen. Kad ka`em da je takvo ~itanje ne-funkcionalno, mislim prije svega na esencijalisti~kibijeg od stvarnosti. “Umjetnost je opasno ugro`ena udruštvu koje joj se divi samo u aukcijskim dvoranamai ~ija apstraktna logika lišava svijet osjetilnosti” (Eag-leton). Isti autor je rekao da je za estetu ljepota umjet-nosti upravo u njezinoj neuporabljivosti. Esencijalistase bavi kosmi~kim suštinama a ne dosadnom svaki-dašnjicom, on spoznaje vanvremenske i vanprostornesuštine, zakone i vrijednosti a ne vremensko-prostor-ne. Pitam se da li mi to lebdimo u kosmosu, da li smou nekoj vanvremenskoj i vanprostornoj stati~noj di-menziji ili smo pak povijesna bi}a koja `ive (pre`i-vljavaju) u vremenu i prostoru. Defunkcionalizacija li-terature kroz taj interpretativni model posljedica jezastarjelih teoretskih pretpostavki. Esencijalizam jeinterpretativni model sa teoretskim nesvjesnim; esenci-jalisti nemaju eksplicitnih teoretskih postavki ali pos-matraju}i esencijalisti~ke interpretacije jasno se ocrta-va karakter dva temeljna pred-suda esencijalisti~kog~itanja. Insistira se na autonomiji (umjetni~kog) sub-jekta koji “transcendira povijesne i kulturne okvire ukojima egzistira” (lebdi u zraku?) i na autonomiji tek-sta u koji je “umjetnik pohranio misli i emocije”. Ob-jašnjavati esencijalisti da ideje ne prethode jeziku, dazna~enja nisu “skrivena” ispod teksta i da ih on ne ot-

(sic!) 43

kriva (prodiru}i u dubine teksta) ve} da kontekstua-lizira i formira intertekstualne odnose sa semioti~kommre`om kulture, bilo bi jednako onom što su Heleninazvali “odsijecanje glave hidri”. Kad smo ve} kodHelena mo`emo napraviti jednu zanimljivu analogi-ju. Mislim da su temeljne pretpostavke esencijalisti~k-og ~itanja sli~ne temeljnim postavkama filozofa ele-jske škole. Elejci pori~u raznolikost i promjenljivost itvrde kako je iskustvo uvijek – istost. Esencijalisti sli~-no elejcima tvrde kako vremena prolaze a vrijednosti(univerzalne ljudske vrijednosti) ostaju iste. Protivistosti: Iskustvo pokazuje da prilikom svake prave promjenenastaje i nešto što se ne mo`e u potpunosti svesti na ono štomu je prethodilo. U prepoznavanju univerzalnih ljud-skih vrijednosti esencijalisti se oslanjaju na svojistan~ani estetski ukus. “Ako je išta, onda je ukus svje-do~anstvo promjenljivosti svih ljudskih stvari i rela-tivnosti svih ljudskih vrijednosti” (Gadamer). Svakipokušaj generalizacije, pa i nacrt univerzalnih ljud-skih vrijednosti, ne mo`e pokriti sve kontekstualnemogu}nosti. Svaki univerzalizam mo`e se podvrgnu-ti kontekstualnoj relativizaciji. Bogatstvo individual-nih pojava je odlika povijesnog `ivota, i to je ono što~ini vrijednost i smisao povijesti. Povijest za razliku odprirode uklju~uje momenat vremena. Esencijalizamizjedna~ava povijest sa prirodom i insistira na suština-ma, vrijednostima i zakonima “otpornim” na vrijeme.To bi zna~ilo da je knji`evno djelo isto što i Gausovateorema u matematici. Gadamer opominje: “Pojedina-~ni slu~aj na koji djeluje mo} su|enja, nije nikad samopuki slu~aj; on se ne iscrpljuje u tome da bude pose-bi~nost nekog op}eg zakona ili pojma. On je, naprotiv,uvijek 'individualni slu~aj' i ozna~avaju}i ga mika`emo: poseban slu~aj, osobit slu~aj, jer ga ne obuh-vata pravilo.” Za dalje osporavanje esencijalizma mo-gu}e je upotrijebiti filozofiju, filozofiju jezika, lingvis-tiku, antropologiju i knji`evnu teoriju od druge po-lovine prošlog stolje}a. - “Da li je onda rješenje u ovimsavremenim opozicionim ~itanjima?” - Opoziciona ilikosa ~itanja svakako su najzna~ajnija pojava u suvre-menoj nauci o knji`evnosti. Posebno se to odnosi nafeministi~ku i postkolonijalnu teoriju koje razobli~a-vaju šovinisti~ke dimenzije prije svega zapadne kul-ture. Novi historicizam, kulturni materijalizam imašreovski model marksisti~ke kritike zna~ajni suintepretativni modeli zato što otkrivaju ozbiljne poli-

ti~ke implikacije knji`evnih tekstova. Sva opoziciona~itanja su usmjerena ka transformaciji postoje}e kul-ture koja opravdava raznovrsne oblike diskriminacijei nepravde. Motivacija tih interpretativnih strategijapotpuno je opravdana ali prakti~na upotreba opozi-cionih ~itanja donosi sa sobom nove probleme.U nas-tojanju da se odupre ideologizaciji ~italac odbija bilokakvo djelovanje teksta, ~ime sam knji`evni tekstostaje bez sadr`aja: sadr`aj poezije jest njezin efekat na~itaoca. U kona~nici, sva interpretacija svede se naprovjeru: da li je autor patrijarhalan ili nije (ginokriti-ka), da li je imperijalista ili nije (postkolonijalna kriti-ka), da li je politi~ki disident ili nije (novi historicizam,kulturni materijalizam i marksisti~ka kritika). Topostaju ve}-znam-šta-}u-na}i-u-tekstu modeli ~itanja iotpada mogu}nost da ~italac sazna nešto drugo iz tek-sta. ^itanje jednostavno više nije ~in spoznaje i dobi-va karakter kviza na lokalnoj televiziji: odabir izme|udva ponu|ena odgovora bez ikakve koristi za onogkoji u~estvuje. Moraš se slo`iti s ~injenicom da je ~itan-je funkcionalno samo kada djeluje na ~itaoca. Ve} jeAristotel u odre|enje biti tragedije uklju~io djelovanjena gledaoca Gadamer djelovanju daje primat u odre-|enju umjetnosti: “Pravi bitak umjetni~kog djela je,naprotiv, u tome da postaje iskustvo koje preobra}aonoga koji iskušava.” Svaki novi model morao bi inko-rporirati u sebe ove na~ine ~itanja kao svojevrsnueti~ku inspekciju teksta, ali samo ~itanje se ne smijesvesti na jedna od njih. Od takvog oblika teorijskogapriorizma koristi mo`e imati samo esencijalizam usvojoj antiteorijskoj propagandi, i tada s pravom teori-ju mo`e nazivati terorijom. I, da li stvarno misliš daknji`evnici pišu i da li }e nastaviti pisati da bi smisaobio otkriven (samo) u posveti ili fusnoti? -”Ali niko nijedokazao da Derrida nije u krivu, iako su mnogi neza-dovoljni. Kako uspostaviti hijerarhiju zna~enja akoDerrida tvrdi da nema ~istih slobodnostoje}ih zna-~enja i da zna~enja stalno 'kli`u' ?” Gotovo da su se lju-di po~eli dijeliti na Derridine obo`avaoce i na one kojehvata panika na svaki njegov pomen. Teško da dekon-strukcija mo`e biti funkcionalna u kontekstu koji `ivi-mo ali mnoga Derridina zapa`anja o jeziku su i dan-danas va`e}a. Derrida je razvio De Saussureove po-stavke i uzdigao diferencijalni model do sveobuhvat-nog na~ela. Jasne su osnovne Derridine postavke. Ne-ma neposredne veze izme|u svijesti i stvarnosti: jezik

Umjesto suspendiranog koncepta kriterija i argumentacije postmoderna teorija(~itanja) nudi hermeneuti~ki i eti~ki nihilizam ~iji je krajnji rezultat intelektualnaparaliza i diktatura relativizma. Dok me postmodernisti i dalje ubje|uju kako je tojedini put ka slobodi, mi i dalje `ivimo totalitarizam - vjerski i/ili nacionalni funda-mentalizam i divljanje globalnog kapitala. Postavim sebi pitanje kako mi u`ivanje utekstu, dekonstrukcija ili neograni~ena interpretativna igra mo`e pomo}i u svijetu ukojem `ivim. Nikako. Onda shvatim da je teorija koja je potpuno defunkcionaliziralaznanje i koja proglašava “izostanak potrebe za stvaranjem novih cjelinskih filozofskihsistema, jer bi to bilo neproduktivno”, postala najsna`nija ideologija trenutnogekonomskog, politi~kog i kulturalnog poretka.

temat

44

posreduje izme|u mentalnih i fizi~kih fenomena. Po-kušaj odre|ivanja zna~enja je put u beskrajni lanacozna~itelja: igra ozna~avanja odla`e prisustvo zna-~enja (pojava koju Derrida zove “differance”). Svakiozna~itelj zna~enje tvori svojim izdvajanjem iz nizasvih ostalih ozna~itelja jednog jezika. Ozna~iteljijednog jezika nisu izbrojivi (broj jedinica se stalnomijenja). Semanti~ka izmjena jednog od ozna~iteljamijenja semantiku svih ostalih ozna~itelja u sistemu(domino efekat). Tako u jeziku vlada stalni procesklizanja zna~enja i nijedan znak nema stalan identitet.Od sada pa ubudu}e mo`e sve i svašta da se ka`e o svemu isva~emu. Tako bi se otprilike mogla opisati i Fishovateorija ~itanja. Prihvatam tezu da tekst nema jednojedino zna~enje ali nikako mi ne izgleda istinitomderidijansko-fišovska tvrdnja da je pripisivanje zna-~enja proizvoljno i da tekst u svako doba mo`e zna~itibilo šta. Ipak moram se pridr`avati vlastitih kriterija itvrditi nešto da bih mogao osporavati. Pomo}i }e miManfred Frank: “Derrida u svakom slu~aju ide pre-daleko: ako bi ono što on naziva differance (naime, ne-predvidljivo otvoreno zbivanje diferenciranja znaka)bilo totalno, onda se ~ak više ne bi moglo re}i ni onošto on ka`e - da se smisao uvijek realizuje kao jedandrugi (jer je zato potreban jedan minimalan identitetsmisla kao usmjeravaju}e mjerilo promene). Tvrditida jedan znak u svako doba mo`e da zna~i bilo šta,performativno je protivrje~no.”. Na drugom mjestuFrank objašnjava “da znaci jednog teksta moraju daposjeduju minimalni semanti~ki identitet. Kada bi tobilo druga~ije, onda bi Deridina tvrdnja da svako pon-avljanje jednog znaka implicira promenu smisla bila

lišena svoje pronicljivosti. Ako nema minimalnog id-eniteta smisla znakova, onda promena postaje neštobez kriterijuma. To zapravo zna~i da je više ne bihmogao ni da je utvrdim”. Sada imamo i argumente da,iako nema kona~nog zna~enja, sklop ozna~itelja nemo`e zna~iti bilo šta. Iz navedenog se mo`e formiratitvrdnja da tekst ima odre|ene semanti~ke potencijale(ograni~enu polisemiju). Svaki smisao nastaje iz radakonteksta pa tako i smisao knji`evnog teksta. Kontekstsu`ava polisemiju teksta: znakovi motivišu i privilegišu udatim kontekstima jedno odre|eno razlaganje i odbacujuneko drugo. Bez konteksta nema smisla: “ideja komu-nikacije pretpostavlja odnos a ne pretpostavlja sup-stancijaliziran pojam teksta kao zatvorenog i ograni~-enog predmeta analize” (Solar). ^itanje-tuma~enje jezapravo kontekstualiziranje knji`evnog teksta. Tako jeglavni problem teorije ~itanja - problem konteksta. Štaje to kontekst? Milivoj Solar objašnjava kako kontekstnije “kona~na smislena cjelina koja bi sama sobom osi-guravala poput neke vanjske ~injenice to~nost deši-friranja, ali je kontekst ipak sasvim odre|ena smislenacjelina, smislena cjelina koja je jedino i sama rezultatinterpretacije, te kao takva podlije`e stanovitim vri-jednosnim sudovima me|u kojima se nu`no pojavlju-ju relacije izme|u boljeg i lošijeg.”. Ako postoji hijer-arhija modela kontekstualizacije, ako postoji hijerarhi-ja teorija subjekta i teksta, onda postoji i hijerarhijaizme|u interpretativnih modela, zar ne? - “Koji bi toonda bio privilegovani model kontekstualizacije za~itanje knji`evnog djela i koja bi to bila najbolja inter-pretativna strategija?” To pitanje koji je kontekstualnimodel privilegovan je stara dilema. S jedne strane,

FOTO: S.J.

(sic!) 45

temat

Schleiermacher tra`i da se djelo tuma~i ponovnimuspostavljanjem izvornog svijeta u kojem je djelo nasta-lo. S druge strane, Hegel ne vjeruje u mogu}nost ali ikorisnost restitucije prošlosti i tvrdi: djela muze su onošto za nas jesu. I Schleiermacher i Hegel su upravu:umjetni~ko djelo govori prije svega nešto o svijetu ukojem je nastalo, ali ako ~itaocu ne govori ništa o svi-jetu u kojem `ivi onda je umjetnost nefunkcionalna.Kako pomiriti ova dva stava? I sa stanovišta savre-mene teorije subjekta i teorije teksta Schleiermacher-ov zahtjev je sasvim opravdan: subjekt (pisac ili ~ita-lac) je odre|en kulturom u kojoj spoznaje i zna~enjateksta su kulturalno-povijesno uvjetovana. Heideggerobjašnjava kako nema razumijevanja bez pred-razu-mijevanja. Francuska kulturalna teorija (poststruktu-ralizam) objašnjava kako je mišljenje mogu}e samo uzna~enjskog mre`i kulture (simboli~kom poretku). Bašzbog toga što su naše mišljenje i govor mogu}i tek u horizon-tu jednog reda znakova, mi ne mo`emo da se smatramo nji-hovim tvorcima. Kultura bi se mogla odrediti kao nizpredrazumijevanja koja omogu}avaju spoznaju. Takoje svako saznanje (i autorovo i ~itao~evo) saznanje ukulturi. Kulturalna odre|enost subjekta ne zna~i da jesubjekt zarobljen u vlastitoj kulturi (da jest, onda bibilo nemogu}e nadi}i vidokrug sopstvene kulture aiskustvo pokazuje da je mogu}e), niti da je ~ovjekisklju~ivo proizvod kulture (da jeste, onda bi kulturamogla proizvoljno upravljati njegovim nagonima aiskustvo pokazuje da je to nemogu}e). Kako ka`eLacan, subjekt je organizam-u-kulturi, kultura je Otackoji zabranjuje. Pripadati kulturi zna~i biti dijelomkonteksta (semioti~ke mre`e kulture). PrevedimoSchleiermachera na jezik kulturalne teorije i kazat}emo svako pisanje je pisanje-u-kulturi. Ili kako ka`eCatherine Belsey: “Tekst je posljedica zna~enja i vri-jednosti koje cirkulišu u trenutku njegova nastanka”.Zna~i da se tekst treba razumijevati kako Schleiermac-her ka`e u njegovom izvornom svijetu. Od struktural-izma stoji teza kako je takav kontekst uvijek-ve}-tekst.Ta teza nije sporna ali je sporna tvrdnja da zbog tek-stualnosti konteksta nije mogu}e rekonstruisati kon-tekst produkcije teksta. Ve} je re~eno da je kulturasemioti~ka mre`a i da tekst tek u intertekstualnom

odnosu sa kulturom dobiva zna~enje. Belsey kulturushvata kao “zna~enja koja cirkulišu u odre|eno vri-jeme i na odre|enom mjestu upisana u pri~e, rituale,obi~aje, predmete i prakse.”- Zna~i kultura egzistira uvidu zna~enja na odre|enom vremenu i prostoru.Eagleton ka`e kako se kultura mo`e sa`eto odreditikao “skup vrijednosti, obi~aja, vjerovanja i praksi kojesa~injavaju `ivot neke posebne skupine”. Kultura jezna~i i skup vrijednosti koje oblikuju ponašanje ljudikoji ih usvoje. Eagleton i Belsey, kao i mnogi drugi teo-reti~ari kulture, sla`u se u tome da je kultura semio-ti~ka mre`a koja se proizvodi i reproducira kroz ozna-~iteljske (diskurzivne) prakse. Zna~i presudni mom-enti koji odre|uju kulturu u njenom antropološkomzna~enju su: zna~enja, vrijednosti i ozna~iteljske pra-kse. Ozna~iteljske prakse proizvode zna~enja i vrijed-nosti. A zna~enja i vrijednosti su, ako se dobro sje}am,ono što u najve}oj mjeri oblikuje stvarnost. Teza novihhistoricista i kulturnih materijalista o nehomogenostikulture i o djelovanju dominantnih i disidentskih dis-kurzivnih praksi je ta~na, ali je ~injenica da kulturukao semioti~ku mre`u presudno oblikuju dominantnediskurzivne prakse. Rekonstrukcija kulture jest rekon-strukcija dominantnih ozna~iteljskih praksi kojeoblikuju kulturu kao semioti~ku mre`u. Kultura jezna~i nešto što oblikuje stvarnost ali i nešto što egzis-tira na nivou ozna~itelja. Tako tekstualnost kontekstanije problem za kulturalnu rekonstrukciju ili tradicio-nalno kazano za shvatanje stvarnosti u kojoj nastajeknji`evno djelo. Eagleton u Ideji kulture napominje dasu politi~ki i ekonomski odnosi glavna motivacija kul-turalne prakse. Tako je neophodna i rekonstrukcijapoliti~ko-ekonomskih odnosa za pravilnije shvatanjekulturalnog konteksta koji je motivisao nastanak knji-`evnog djela i dao mu prva zna~enja. Tako i dolazimdo modela kontekstualizacije za koji se ja zala`em: ku-lturalno-povijesni model kontekstualizacije, tj. rekon-strukcija kulturalnog i politi~ko-ekonomskog kon-teksta tekstualne produkcije. Time je omogu}eno pos-matranje knji`evnog djela u schleiermacherovskire~eno njegovom izvornom svijetu. Maštom i uz do-voljno ulaznih informacija mogu}e je prokr~iti put dodruge kulture. No sad dolazi ona hegelovska opome-

Esencijalist u tuma~enju je usmjeren ka prepoznavanju vanvremenskih i vanpros-tornih suština i zakona u pojavnom. Taj model ima dva osnovna nedostatka:nefunkcionalan je i teorijsko-metodološki neutemljen. Kad ka`em da je takvo ~itanjenefunkcionalno, mislim prije svega na esencijalisti~ki bijeg od stvarnosti. “Umjetnostje opasno ugro`ena u društvu koje joj se divi samo u aukcijskim dvoranama i ~ijaapstraktna logika lišava svijet osjetilnosti” (Eagleton). Isti autor je rekao da je zaestetu ljepota umjetnosti upravo u njezinoj neuporabljivosti. Esencijalista se bavikosmi~kim suštinama a ne dosadnom svakidašnjicom, on spoznaje vanvremenske ivanprostorne suštine, zakone i vrijednosti a ne vremensko-prostorne. Ja se pitam dali mi lebdimo u kosmosu, da li smo u nekoj vanvremenskoj i vanprostornoj stati~nojdimenziji ili smo pak povijesna bi}a koja `ive u vremenu i prostoru.

46

na: ~emu slu`i knji`evnost ako je samo restitucijaprošlosti i ako ne mo`e ostvariti misaono posredovan-je sa ~itao~evom sadašnjoš}u. Kako prevazi}i taj rasp-on izme|u autorove i ~itao~eve stvarnosti? Ekstremnepozicije vode ra~una o samo jednoj dimenziji. S jednestrane, esencijalizam slijede}i elejsku logiku uvijek-istosti potpuno zanemaruje autorov kontekst i realnopostoje}e sli~nosti autorove i ~itao~eve stvarnosti pret-vara u istovjetnosti i “dokazuje” postojanje vanvre-menskih i vanprostornih suština. S druge strane, bio-grafizam, pozitivizam i diltajevski koncept “duhovnepovijesti” zanemaruju svaku sli~nost za ra~un razno-likosti i raznovrsnosti. Oba koncepta zarad svojihholisti~kih koncepcija zanemaruju iskustvo koje poka-zuje sli~nost izme|u razli~itih pojava. Slijede}i logikusli~nosti mogu}e je pobje}i od nefunkcionalnih iekstremnih pozicija univerzalizma i hiperhistorizma iformirati funkcionalan i teorijski ispravan interpreta-tivni model. ^itanjem prije svega posmatramo odnosteksta prema kulturalnom kontekstu u kojem nastajeili tradicionalnije kazano odnos autora prema stvar-nosti u kojoj `ivi. Ka`u kako autor ne vlada budu}iminterpretacijama: Rable objašnjava da Homer nijemogao zamisliti šta }e mu sve prišiti tuma~i od Plutar-ha pa nadalje. Sla`em se: autor ne mo`e pretpostavitiinterpretativnu historiju svog djela ali dobar pisacmora pretpostaviti šta sve djelo (kao cjelina) mo`ezna~iti u kontekstu u kojem se javlja. Vra}anje autoru

i njegovom odnosu prema stvarnosti u kojoj piše, jesteono što ovakav interpretativni model sa sobomdonosi. Autor je ponovo ro|en. Ali ne zaboravimo daje i ~italac odre|en svojom stvarnoš}u i da ne mo`ezauzeti neku arhimedovsku ta~ku s koje }e objektivnoposmatrati, nego posmatra iz konkretnih uvjetavlastite egzistencije. Temeljni ~ovjekovi egzistencijalniproblemi bili bi isti da nisu postavljeni u razli~ite kul-turalno-povijesne uvjete. Otud je odnos autorovih i~itao~evih egzistencijalnih problema odnos sli~nosti ane istosti. Ve} je Lukacs objasnio kako interpretacijanije odre|ena toliko djelom koliko `ivotom koji udjelu tra`i odgovore na svoja pitanja. ^italac pos-matra autorov odnos prema stvarnosti (u kultural-no-povijesnom kontekstu) u kojoj ovaj piše i prepo-znaje sli~nosti autorove i svoje situacije: što višesli~nosti na|e, toliko }e djelo biti zanimljivije i vred-nije za njega. Prihvata ili odbija autorovu interpre-taciju stvarnosti i autorove vrijednosti, ali u svakomslu~aju razmišlja o (kulturalnim i povijesnim) uvje-tima vlastite egzistencije; mijenja ili utvr|uje svojvidokrug, ali u svakom slu~aju produbljuje svoje isku-stvo o svijetu. Ove termine – “egzistencijalni prob-lemi”, “iskustvo”, “svijet” i sl. – shvatam u svjetlusavremenih lingvisti~kih, filozofskih i kulturološkihteoretskih postavki i pokušavam pobje}i od misti-fikacija, ali istina da knji`evnost ne podu~ava ve} tj-era na razmišljanje ne da se kazati drugim rije~ima.

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

(sic!) 47

San o totalitetunad fragmentima\UBRIŠTAZapisi s puta: varijacije jednognomada na relaciji S.- H.

Mirnes Sokolovi}

Nadalje, vra}aju}i spoznaju kao knji`evnu kategoriju,otjelotvoravaju}i istinitost fikcionalne tvorevine, tajval romana bi trebao spasiti ono od istorijskog iskust-va što historiografija i javni diskurs falsifikuju, spaja-ju}i fragmente |ubrišta u simboli~ki totalitet svijetakao humanog historijskog i ideološkog postojanja u ~ijeokvire treba vratiti ~ovjeka; knji`evnost bi takvim rom-anima vratila svoju mo} da djeluje detraumatizacijski,prepokrivaju}i ratnu i tranzicijsku epohu, slu`e}i svo-jim mehanizmima utjehe i analiti~nosti ~ovjeku koji st-oji prestrašen pred ~udovišnoš}u aktualnog svijeta; is-tovremeno, obuhva}aju}i postjugoslovenski tranzicijs-ki društveni prostor, takav val romana bi mogao izgra-diti novi jugo-imaginarij usisavaju}i i analiziraju}iukupnost politi~ke situacije koja se gibala tim pros-torom u protekle dvije decenije.

1. Putovanje onkraj historijeSubjekt je odlu~io da se ponovo uka`e na ide-

ološkom i kulturnom obzoru. Evo kako je to bilo:Sve je po~elo tako što si se u sumraku tih godina našao

zalutao (kao odagnan) u nekom zaba~enom i nepoznatompredjelu tonu}eg grada, dok su te posvema i odasvud skol-javale ponurene i ispra`njene ruševine iz ~ijih je poloml-jenih prozora hrlila strahoba, miješaju}i se s pomr~inomkoja je ubrzano, kao na filmu, padala pritiskaju}i sve, uli-vaju}i ti gorko predosje}anje da }e sve što postoji danas(ve} sutra) biti jama~no odneseno u bolni nepovrat. To st-anje besmislenog i banalnog lutalaštva sku~enim pred-jelom na kojem je minuciozno koncentrisana strahoba, tostanje stalnog krunjenja postoje}eg i vje~itog opustošenja,taj strah da }e sljede}eg jutra sve postoje}e i utješno nesta-ti, sa~injavali su tih godina u tebi i ljudima melan` ~uvs-tava i datosti, s kojim si se morao pomiriti kao sa ozra~jemsvakidašnjeg bivanja.

U pokušaju da nadvladaš taj horizont strepnje i neizv-jesnosti, zaokupljen raznolikim modusima osmišljenja,sve pod pritiskom pitanja šta da se radi, svratio si teve~eri u napuštenu `eljezni~ku stanicu i ukrcao se naposljednji voz koji je upravo kretao s perona.

Naravno, sve vrijeme govorimo o subjektu kojise tako ponovo pojavio u politi~kom i kulturnomkontekstu, nastoje}i svojim idejama dinamizirati tra-nzicijski tonu}i predio i ozra~je straha, volšebno seprometnuvši u pikara koji je krenuo za dijalogizaci-jom sopstvenih ideja, ovaplotivši se u nomada koji –evo, gledamo ga – upravo odlazi u susret duhovnojavanturi, usko~ivši u posljednji voz koji svejednakokasni na kraj historije.

2. Dezintegracija postmodernisti~ke muzealnostiPostmodernisti~ka muzealnost u kontekstu rata i

pora}a morala se dezintegrirati budu}i da je gran-diozni jugoslovenski sinteti~ki model naprosto ostaorazoren, preveden u gomilu otpada, u raspadanje, upustoš masivnih ruševina, u pakao razbacanih pred-meta koji trunu na deponiji.

Dok je postsovjetska kultura sa~uvala socijalisti~kiimaginarij u nostalgi~nim i arheloškim formama post-modernisti~ke muzealnosti, postjugoslovenska anti-ratna i tranzicijska literatura stoji razbijena u dezinte-griranosti svoje forme, koja se realizira u punom av-angardisti~nom diskontinuitetu i fragmentarnosti jerneprestano pokušava dohvatiti paklenu nezavrše-nost i kaoti~nost sadašnjice i svakodnevnice.

Otuda se postjugoslovensko okru`je nikada nebi moglo upodobiti u postmodernisti~koj muzealnojmetafori skladišta; jer se to stanje prevashodnije otk-riva u metafori |ubrišta odaju}i, kako bi to rekao Jov-ica A}in, prisustvo mašine koja je revno mljela ~etirigodine rastere}uju}i skladište, ispunjavaju}i svojimzlogukim zvukovima prekretni~ku epohu u toku ko-je se jugoslovenski imaginarij rasto~io; dakako, ma-šina je proizvodila i `ive ljudske jauke. S tom po-st-modernisti~kom slikom gnjilosti i vriska nije bilonešto uredu, i ona je morala biti dezintegrirana; lud-izam i relativizam zaista nisu bili cjelishodni u uo-bli~enju takve stvarnosti.

Ta metafora |ubrišta, dakle, prevashodnije osvjet-ljava datosti oko nas ukazuju}i na nepreglednu de-poniju sadašnjice koja polako trune, na masivneruševine grandioznog jugo-projekta koje tonu, naostatke ljudi koji nestaju na deponiji sme}a dok ihuzaludno nastoje prevesti u banalnost vje~nosti. Pro-za zadnje dvije decenije, dakle, sva se raspršila u po-kušaju da dohvati tu raskrhotinjenu stvarnost, dapopiše sve te datosti osaka}enog svijeta, da spasi po-jedinosti raskomadane slike; bila je to, stoga, literatu-ra kratkog daha, nepatvorena literatura iscrpljenosti,koja je ostala razbijena pred eti~kim imperativom dapopiše i razlu~i sve detalje na Velikom |ubrištu: darazdvoji ljudske od `ivotinjskih otpadaka: da izdvojiiz ostalog otpada nokte, `enske kose koje su pucketale podelektri~nim dodirom ~ešlja, liskune `uljeva zasecanih `ile-tom, mrke lišajeve rana, dlake s nogu, iz nosa, iz uva, mir-išljavu mahovinu `enskih pazuha, fotografije snimljene primese~ini, pau~inu najlon ~arapa...

Veliko |ubrište danas natkriva sve figuriraju}i kaoVeliki ozna~itelj, a ljudi i stvari kao sablasti velikihizdanih ideja obitavaju u njegovoj hladnoj sjenci.

temat

48

(Naš povratnik, nomadski subjekt – vidimo ga kako seozbiljan trucka pored prozora - koji je kona~no nešto odlu-~io mimo diskurzivnih praksi koje su ga bile zarobile, u do-ba malo nakon pada postmodernizma, vozi se sporo, vo-zom koji gmi`e periferijskim predjelima tonu}eg grada.)

2. Tranzicijsko plus poststrukturalisti~ko bezna|eStanje idejne oskudnosti, stanje mo}i i poroblje-

nosti koji su uspostavljeni revnim djelanjem tranzi-cijskih nacional-elita, dodatno legitimizira i alterna-tiva koja je posve}ena variranju postmodernisti~k-ih/poststrukturalisti~kih praksi mišljenja. Pojavnostintelektualac, intelektualna odgovornost, najednomsu derridijanski proskribovani kao logocentri~ke ka-tegorije, a borba protiv mo}nika se relativizira stal-nom i svejednakom zarobljenoš}u uma kojeg sucentri mo}i uvijek i unaprijed otjelotvorili na sopst-venu sliku i priliku. Kako bi rekao Foucault, situacijas mo}i je beznade`na: oni koji su bili prvi, sutra }ebiti drugi, a oni drugi }e biti prvi...Strategije nadzo-ra i ka`njavanja se prote`u sveudilj, i prije~e i obes-mišljavaju u korijenu svaku anticipaciju po-eti~koganga`mana. Poststrukturalisti~ka alternativa nijeprava protuteza esencijalisti~koj misli, koja je etabli-rana na univerzitetima gdje imaginira konstruktekoji uvezuju stolje}a nacionalnih kulturnih nemi-novnosti, legitimiziraju}i se kao izistinska kritika ko-ja rekonstruiše datosti teksta, pri tom ne profanizira-ju}i knji`evnost jer tekst tobo`e sagledava unutarnjegove prvotne i iskonske larpurlartisti~ke pojav-nosti; ta esencijalisti~ka praksa je ve} pobijedila, ako}emo suditi po masovnosti i institucionalnoj mo}i, tojest po svakogodišnjoj proizvodnji podanika kojionda odlaze u škole i fakultete da pronose ~asnumisiju mitiziranja nacional-kulture – dakle, pobijedi-la je, iako je u okvirima teorijske misli pala, ako neprije, onda sigurno u drugoj polovini dvadesetogvijeka, ali to u bh. okvirima ništa ne zna~i; stoga, nepostoji samo potreba da se ta ideološka praksa de-konstruira, proka`e i ocrta u punoj pogubnosti svo-ga politi~kog djelanja, nego takvom projektu valjasuprotstaviti sistem koja }e svojim instrumentari-jem, ~injenicama i metodologijom (te politi~komkonotativnoš}u i ideologijom) biti bli`i minimumuzna~enja teksta i svijeta.

U poststrukturalisti~kom kontekstu, me|utim,istina se ne mo`e uspostaviti budu}i da je relativizo-vana; naprosto, svaki put se ispostavi da je broj legit-imnih istina jednak broju o~evidaca i u~esnika Dog-a|aja, – ili koliko je i interpretatora, toliko je i zna~-enja teksta: jer ko }e odrediti pravo zna~enje?. Postmode-rnisti~ke prakse mišljenja zaista su našle pogodnookru`je unutar postratnog tranzicijskog prostora:samo su uskovitlale ustajalo okru`je stvaraju}i prividda se unutar ukupne misli nešto ipak kre}e, a kako-fonija razli~itih diskursa opravdavanja zlo~ina i vik-timizacije, zrakopraznost merituma koji }e utvrditi is-tinu istorijskih doga|anja (~ime sve nacional-eliteprofitiraju), sve te strategije, dakle, koje je anticipiraorat nametnuvši ih kao izazove epohe, samo su spro-vedene na banalnu vrtešku kojom je savremena mi-

FOTO: KENAN EFENDI]

Otuda se postjugoslovensko okru`jenikada ne bi moglo upodobiti u post-modernisti~koj muzealnoj metaforiskladišta; jer se to stanje prevashod-nije otkriva u metafori |ubrištaodaju}i, kako bi to rekao Jovica A}in,prisustvo mašine koja je revno mljela~etiri godine rastere}uju}i skladište,ispunjavaju}i svojim zlogukimzvukovima prekretni~ku epohu utoku koje se jugoslovenski imaginarijrasto~io; dakako, mašina jeproizvodila i `ive ljudske jauke.

(sic!) 49

sao na trenutak ostala zadivljena. Vrlo lako je zamisl-iti poststrukturalisti~kog intelektualca koji relativizu-je sopstvenu odgovornost: na primjedbu: - Gospodine, ljudi su porobljeni!, on spremno odgovara:Vaš se iskaz, gospodine, otvoreno diferencira, ve} vidim tootvoreno zbivanje diferenciranja Vašeg znaka, pitanje je dali mi govorimo o istoj stvari.- Ali, gospodine, Vi snosite odgovornost!- Vidite, ve} Vas ne razumijem. Ozna~itelji su definitivnoproklizali.

Prakse dekonstrukcije daju prilog grandioznos-ti i praznini Velikog |ubrišta kao totalno ispra`njen-og sveozna~itelja.

(Nomadski subjekt koji je zurio u no} najednom osup-nut ustaje sa stolice, protestvuje u sebi, prislanja se uzprozor, otpuhuje dimove cigarete, voz još uvijek nije izašaoiz grada – on promatra periferijske ruševine koje tonu.)

3. Prihva}anje ~ina kao alternativaTa~no je da je u današnjem kontekstu potreba za

badiouvski shva}enim Doga|ajem Istine, kao iznim-nim upadom traumatskog Stvarnog koje uzdrmava sim-boli~ku prevladavaju}u strukturu (@i`ek), iznimno veli-ka; osim toga, potreba da se partikularni prosvjed-ni~ki zahtjevi radnika metaforiziraju i univerzalizirajuu globalnoj situaciji borbe protiv Njih, onih na vlasti, ta-ko|er je od presudne va`nosti (@i`ek). No zasta-jemo pred pitanjem prihva}anja ~ina – to jest @i`ek-ovskog zazivanja Gospodara, koji }e realizirati Do-ga|aj Istine, prihvativši sve konsekvencije, pa i okr-vavljivanje ruku, iznalaze}i moduse dobrog terora.

Zagovaranje Revolucije u ime ~ijeg je koncepta op-ravdano `rtvovati ljude, u ime koncepcije svijetle bu-du}nosti, u posttraumati~nom kontekstu koji danas`ivimo, u najmanju ruku jeste zazorno. Kako vrijemebude odmicalo, a kulturni i politi~ki kontekst bude po-stajao sve zlokobniji i oskudniji (na ~emu revno radefundamentali~ke i liberalnokapitalisti~ke elite), mo-gu}e je da }e se prihva}anje ~ina u postjugoslovenskomokru`ju nametati kao imperativ, jer potreba za Revo-lucijom }e se omasovljavati; kako antitotalitaristi~katradicija nije kanonizirana, ne}e iznenaditi ako se kon-cepti opravdanja zlo~ina u ime revolucionarnih i kole-ktivisti~kih modela budu, u najboljoj maniri dvadese-tog vijeka, vra}ali poput grozomornog refrena pro-du`avaju}i isto~noevropsku agoniju.

(Nomadisti~ki subjekt – smješe}i se – bezazleno poz-dravlja radnike koji izlaze iz neke periferijske fabrike naizdisaju, klize}i dalje u no}.)

4. Povratak utopijaDa, u zastajanju pred `i`ekovskim prihva}anjem

~ina, primjetan je i nadasve o~it bijeg pred politikom uetiku i kulturu. Antitotalitaristi~ka tradicija dvadese-tog vijeka tako autenti~no je uobli~ila glas `rtve, da seprigodom svakog daljeg razmatranja, pogotovo tran-zicijskog obzora koji anticipira nove totalitaristi~ke en-titete za budu}nost, nikako ne mo`e previdjeti; cijelajedna etika koja bi mogla razriješiti nesvladivosti inepreradivosti tranzicijske epohe se umnogome osla-nja na po-eti~ku antitotalitaristi~ku tradiciju. U pogle-

du rada na dolasku Doga|aja Istine na politi~ko polje,stoga uvijek valja ostati na odga|anju, na o~ekivanjubez o~ekivanja, na performativu, na stalnom i nezavr-šenom pomjeranju istoga za budu}nost (i tu je povr-atak Derridi neminovan), jer svaki pokušaj realizacijeprojekta (ma koliko utemeljen bio, i ma koliko svijetlubudu}nost predvi|ao) zahtijevao bi ljudske `rtve, štoautomatski, nakon dvadesetovjekovnih traumati~nihiskustava i tragova koji su ostavili u teorijskoj misli iumjetnosti, zahtijeva odbacivanje takve realizacije;sve drugo bi bilo neshvatljiv moralni ignorantizam iinauguracija intelektualne neodgovornosti u najboljojmaniri dvadesetog vijeka.

Za takvo odga|anje, za takvo o~ekivanje, jama~-no su najcjelishodnije strukture kulturnih formi, jerDoga|aj Istine, kako ga definiše Badiou, mo`e se zb-iti i u ~udu umjetni~ke inovacije koja }e potresti pos-toje}e strukture izazivaju}i povijesnopoeti~ki prevrati raskid s tradicijom. U tom smislu, u povijesnopoeti-~kim i teorijskim obzorima, mo`da je došlo vrijemeda se autor prestane poimati kao puki skriptor, kaonosilac rje~nika citata i tragova na osnovu kojih gener-ira svoje tekstove, da vrati svoje pravo na }ud i doj-move, svoju intelektualnu i politi~ku odgovornost uzna~enju teksta, koje se ima konstituisati.

Strukture antiratnog pisma i prvog vala tranzici-jske literature koja tapka u mjestu, koje su se posve-ma dezintegrirale pokušavaju}i dohvatiti i spasitifragmente |ubrišta, mo`da bi unutar povijesne po-etike kona~no trebale biti prevazi|ene, ostavivši tra-gove za anticipaciju nekog novog povijesnopoeti~-kog i kulturnog projekta.

U tom smislu, u okvirima kulturnih formi, ma ko-liko to bilo besmisleno i uzaludno, u posttraumat-i~nodoba unutar kojeg su sveukupnost tranzicijskog bez-na|a umno`ile strukture poststrukturalisti~ke misli,vode}i se po-eti~noš}u uma koji je odlu~io proizvodi-ti zna~enje (odbijaju}i vjeru da je svako djelanje u tompogledu otjelotvoreno sredstvima kontrole, i u tomsmislu kancerozno proizvo|enje zna~enja), kona~nopredla`emo konkretnu stvar, pokušavaju}i anticipiratibudu}i povijesnopoeti~ki projekt, pokušavaju}i usm-jeriti kulturne forme ka osluškivanju budu}nosti kaostanja obe}anja: dakle, razmišljamo o potrebi za rom-anima koji }e jakim gnoseološkim strukturama, svomsnagom otjelotvorenih verbalno-ideoloških vidokru-ga i polifoni~nih struktura, vode}i se gla|u za ~injeni-cama i njihovim uobli~enjem pod vrhovnim vodstv-om Istine, sjedinjuju}i sve racionalne i iracionalne da-tosti tranzicijskog `ivota, kona~no odgovoriti na izaz-ove epohe koju ̀ ivimo prera|uju}i ~itav krug trauma-ti~nih i zatornih entiteta koji skoljavaju pojedinca; raz-mišljamo, dakle, o novom valu romana koji }e sveuku-pnom raspadu supostaviti svoje vrijednosti, vratiti uteorijski opticaj stabilan meritum koji }e upamtiti cjel-okupnost politi~kog i kulturnog iskustva, koji literatu-ru ne}e vrednovati parcijalno na osnovu teorijskih eg-zoti~nosti (postkolonijalnih, novohistorijskih, feminis-ti~kih), nego }e imati u vidu cjelokupnu strukturu, odpostupka do ideoloških implikacija; taj teorijski in-strumentarij koji se tek ima konstituisati suo~io bi aut-

temat

50

ora sa odgovornoš}u, ne opraštaju}i mu neeti~nostprojekata koje anticipira – a nakon što bi se zna~enjeteksta uspostavilo i priznalo, zlokobnost pojedinihautorovih projekata se ne bi mogla pripisivati gledištuinterpretatora .

Nadalje, vra}aju}i spoznaju kao knji`evnu katego-riju, otjelotvoravaju}i istinitost fikcionalne tvorevine,taj val romana bi trebao spasiti ono od istorijskogiskustva što historiografija i javni diskurs falsifikuju,spajaju}i fragmente |ubrišta u simboli~ki totalitet svi-jeta kao humanog historijskog i ideološkog postojanjau ~ije okvire treba vratiti ~ovjeka; knji`evnost bi tak-vim romanima vratila svoju mo} da djeluje detraum-atizacijski, prepokrivaju}i ratnu i tranzicijsku epohu,slu`e}i svojim mehanizmima utjehe i analiti~nosti ~o-vjeku koji stoji prestrašen pred ~udovišnoš}u aktual-nog svijeta; istovremeno, obuhva}aju}i postjugoslo-venski tranzicijski društveni prostor, takav val romanabi mogao izgraditi novi jugo-imaginarij usisavaju}i ianaliziraju}i ukupnost politi~ke situacije koja se gibalatim prostorom u protekle dvije decenije.

Nije bjelodano da li teorijska epistema treba antici-pirati takve romane, ili }e oni svojom pojavom i gno-seološkom mo}i dozvati takav mjerodavan meritum;no, jasno je da bi ukupnost tih zbivanja bio odgovorkulture na liberalnokapitalisti~ke i fundamentalisti~ketotalitaristi~ke strukture koji su zarobili i tranzicijskikontekst u tim postjugoslovenskim okvirima.

Dotada, dok se ne oku}imo u toj utopiji novog os-mišljenja, postjugoslovenskom okviru ostaje da se od-r`ava u epohi nove zarobljenosti ili dirigovane oskud-nosti i kaosa. Ali svagda, unato~ svemu, ostaje pitanjeda li jedan val romana i stvaranje jake kriti~ke paradi-gme uopšte mogu nešto tu promijeniti – ~ini se da nakraju jedino preostaje da se u takvu utopiju vjeruje.

5. Kraj putovanja – kraj historijeSada voz dohva}a posljednju ta~ku tonu}eg grada, i tu

je kraj putovanju našeg nomada, upodobljenog pikara, su-bjekta-povratnika. Dok voz usporava, on spretno iska~e našljun~ani nasip, podi`e se, namješta nao~ale i pred njim jeve} raspadaju}e predgra|e porinuto u sumrak. ^uje kakovoz klopara prijeko, pragove što odlaze dalje. Sva današn-

ja misao, svako dijalogiziranje ideje, sav naš nomadizam,jesu `eljezni~ki kao u dobra stara vremena, jer imajuritam i domet i takt kloparaju}eg voza koji prolazi deseto-kilometarskom relacijom S.-H., uvezuju}i ustvari dva dij-ela jednog grada. Po~inje sumnjati u istorijsku hitnju ivozove istorije, te odlu~uje da više ne}e uskakati u njih,jer je to samo glupava metafora. Je li mogu}e da je krajhistorije prevladao našavši se u mraku ovog napuštenogpredgra|a? – pita se sav zaokupljen a potom se samozado-voljno smiješi jer mu nije preostalo ništa drugo.

@eljezni~ka je i naša aktualna proza, kao u stara avan-gardisti~ka vremena: naš nomad, pikaro, stoga, prijateljskimpodizanjem ruke pozdravlja našu savremenu prozu dok onasuprotnim kolosijekom kloparaju}im vozom hrli gradu, kakobi što prije dohvatila svoj vrhunac našavši se na ispra`nj-enom peronu na kojem }e je umiti razlivena svjetla šehera.

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

U pogledu rada na dolasku Doga|ajaIstine na politi~ko polje, stoga uvijekvalja ostati na odga|anju, na o~eki-vanju bez o~ekivanja, na performa-tivu, na stalnom i nezavršenompomjeranju istoga za budu}nost (i tuje povratak Derridi neminovan), jersvaki pokušaj realizacije projekta (makoliko utemeljen bio, i ma koliko svi-jetlu budu}nost predvi|ao) zahtije-vao bi ljudske `rtve, što automatski,nakon dvadesetovjekovnih trau-mati~nih iskustava i tragova koji suostavili u teorijskoj misli i umjetnos-ti, zahtijeva odbacivanje takve real-izacije; sve drugo bi bilo neshvatljivmoralni ignorantizam i inauguracijaintelektualne neodgovornosti unajboljoj maniri dvadesetog vijeka.

temat

Tri skice za teku}i PotopKulturno naslije|e,prosvjetiteljstvo, hibridnost

Kenan Efendi}

Neophodno je, dakle, svojevrsno prosvjetiteljstvo kojeidentitete pojedinaca ne}e temeljiti na epskoj prošlosti,za šta je, opet, neophodna objektivna arhivarska histo-riografija pra}ena eti~nim prosvjetiteljskim radom hu-manista, koji su, na`alost, duboko umiješani u ratove,koliko prije, toliko u ratu i poslije.

Skica 1: Kako tradicija pre`ivljava modernizaciju?

Iako u bitnome odre|uje naše `ivote i tokove dru-štava i svijeta u kojem `ivimo, tradicija nikome pona-osob i individualno ne pripada, jer ono što jeste tradi-cija nijedan `ivi pojedinac (a valjda su oni bitni?) nijeiskusio, do`ivio i `ivio. Tradicija je prošlost koja vje~nopre`ivljava svaku sadašnjost pri tome ja~aju}i i šire}ise, usisavaju}i ono što je datom centru mo}i i datomdruštveno-politi~kom kontekstu potrebno.

Tako shva}ena, tradicija je, dakle, skup odsje~akaprošlosti koje `ivu}i pojedinci nisu iskusili ali koja seupravo njih najviše ti~e, jer se tradicija, posebice ukonzervativnim i kolektivisti~ki postamentiranim dr-uštvima, kakvo je naše, jednoj zajednici name}e kaoskup vrhunaravnih vrijednosti, propisa i kodeksa, ~ijekriti~ko promišljanje nikada ne prolazi bez kazne odstrane centra mo}i i ~ije nepoštivanje i neizvršavanjerezultira prijekorom ve}ine i obilje`avanjem anti-tradicionalnog i ne-tradicionalnog pojedinca.

Tradicija i kulturno naslije|eOvakva definicija bila bi nekovrsnim sveobuhvat-

nim poimanjem tradicije, gdje nije isklju~en niti jed-an aspekt djelovanja tradicije u društvu. Me|utim,ako iznesemo tezu da tradicija per se ne mora zna~itiloše, neproduktivno i anahrono djelovanje, onda ip-ak ne pri~amo o tradiciji nego o onome što bi se daloozna~iti kao kulturno naslije|e ili kulturna baština.Distingviranje tradicije i naslije|a koje je zasnovaokulturni materijalista Raymond Williams upozorava-ju}i, prije svega, da je tradicija sporna i kontamini-rana rije~ i da uvijek podrazumijeva društvenu oba-vezu i kontrolu, a da naslije|e, historijsko, kulturno isvako drugo jeste slobodno kolanje društvene i kul-turne energije kroz prostor i vrijeme.

Kulturno naslije|e bi, dakle, bio sav onaj nezvani-~ni sistem vrijednosti, konteksta, obi~aja, naslaga ko-jeg društvo upra`njava bez obaveze i bez programainstitucija mo}i i represije. Primjerice, tradicija kojusavremeno bosanskohercegova~ko društvo, bolje re}ijedan njegov dio, crpi iz vremena otomanske koloni-jalne vladavine, apsurdno, jeste svijest o Turcima kaoo~inskom narodu, dok bi, orijentalna kuhinja i kul-tura akšamluka bili kulturno naslije|e. Visoka fre-kvencija turcizama i orijentalizama u ju`noslavensk-im jezicima tako|er nam mo`e poslu`iti kao primjerdistingviranja tradicije i kulturnog naslije|a: srpski,crnogorski i bosanski, na prvom mjestu, hrvatski rij-etko, makedonski i bugarski ne toliko rijetko, naslje-|uju ili baštine veliki broj turcizama. Turcizmi jesudio kulturnog naslije|a ~ak i onda kada su jezi~komnormom standardizirani, ali nisu kulturnim naslije|-em nego tradicijom onda kada jezi~ka norma na nji-ma insistira kao na distinktivnog obilje`ju jezika, štoje slu~aj sa bosanskim/bošnja~kim savremenim stan-dardnim jezikom. Naravno, primjeri jesu banalni, alimogu zrcaliti Williamsovu tezu koja nam mo`e bitiod koristi u osvjetljavanju uloge, tipologije i mehani-zama tradicije u sukobu s tzv. modernim u našoj sa-dašnjosti. Tradicija, dakle, uvijek zna~i neku standar-

FOTO: KENAN EFENDI]

52

dizaciju koju prati obaveza, ~ije nepoštivanje opet zn-a~i kaznu i `igosanje, dok kulturno naslije|e prije sv-ega zna~i neobaveznost i nestandardiziranost, odno-sno slobodu izbora.

Tradicionalno i modernoTradicija, kao sistem vrijednosti, odnosno diskur-

zivna praksa zasnovana na prošlosti – ili štaviše:prošlost sama kao prezentna `iva diskurzivna praksa– uvijek ho}e postoje}e društveno stanje konzerviratii smanjiti mogu}nost promjene, pa ~ak i vratiti ga uneko prošlo stanje. U tom svjetlu zanimljivim se ~iniodnos tradicije i modernizacijskog (tranzicijskog) us-mjerenja bosanskohercegova~kog društva, gdje seukupne modernizatorske i progresivne snage, bez

obzira na ideološka, politi~ka i klasna razila`enja, os-lanjaju na eventualno fizi~ko otvaranje granica pre-ma Evropskoj uniji, digitalizaciju i informatizacijudruštva, bolji protok informacija u globalnoj kiber-neti~koj mre`i... Me|utim, koliko i ~emu (!) je zaistadoprinijela još uvijek niska digitaliziranost i informa-tiziranost društva, otvorenost mladih prema pop-kulturnim trendovima visokorazvijenog Zapada,kapitalisti~ka reforma privrede i radnih (me|uljud-skih) odnosa?

Modernizatorske i progresivne snage, koje kolo-kvijalno pogrešno nazivamo ljevi~arima, u svomhumanisti~kom esencijalizmu ne vide banalnu i otu-`nu ~injenicu da se društvo mijenja i pokre}e vla-š}u, pa je tako i doista neophodna modernizacija i

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

Kulturno naslije|e bi, dakle, bio sav onaj nezvani~ni sistem vrijednosti, konteks-ta, obi~aja, naslaga kojeg društvo upra`njava bez obaveze i bez programa instituci-ja mo}i i represije. Primjerice, tradicija koju savremeno bosanskohercegova~kodruštvo, bolje re}i jedan njegov dio, crpi iz vremena otomanske kolonijalne vla-davine, apsurdno, jeste svijest o Turcima kao o~inskom narodu, dok bi, orijentalnakuhinja i kultura akšamluka bili kulturno naslije|e. Visoka frekvencija turcizama iorijentalizama u ju`noslavenskim jezicima tako|er nam mo`e poslu`iti kao prim-jer distingviranja tradicije i kulturnog naslije|a: srpski, crnogorski i bosanski, naprvom mjestu, hrvatski rijetko, makedonski i bugarski ne toliko rijetko, naslje|ujuili baštine veliki broj turcizama.

(sic!) 53

temat

detradicionalizacija društva mogu}a tek preko polu-ga sistema i institucija mo}i. Modernizacija kretanji-ma u društvu daje onu notu koja je potrebna odre-|enim centrima politi~ke i društvene mo}i, a ne onajsmjer i dimenziju koju bi neka modernizatorska kre-tanja sama po sebi trebala podrazumijevati.

U prilog ovoj tezi mo`emo nizati mnoge otu`neprimjere iz savremene stvarnosti: internet, socijalnoinformati~ko umre`avanje i ukupna digitalizacijadruštva doveli su do toga da konzervativne snage,pokreti, udru`enja i asocijacije koje grani~e s fašiz-mom i nasiljem imaju bolju mogu}nosti vrbovanjasljedbenika, aktivista i finansijera; ki~asti koncerti tzv.duhovne muzike iskorištavaju scenografska, market-inška pa ~ak i muzi~ka rješenja pop muzike (vidi pod:Halal-pop, Thompson); bolji protok informacija omo-gu}ava sve ~eš}u selekciju i ideološku interpretacijuinformacija, pri ~emu smo, dakle, na istom...

Tradicija, kako vidimo, pre`ivljava tranziciju i ul-azak u provalije kapitalisti~kog potroša~kog društvazato što je štite institucije mo}i, a sve ono što bi, eto,kao, modernizacija trebala suštinski donijeti i pro-mijeniti gubi se u neorganiziranosti i površno-s-ti/birokratiziranosti gra|anskog društva. Nije liupravo turbo-folk, kao najva`nija i najutjecajnijakulturna ~injenica i energija u današnjoj Bosni i He-rcegovini, pokazatelj tradicije koja pre`ivljava mod-ernizaciju, i štaviše iskorištava modernizaciju upravcu ja~anja i tr`išne prilagodbe. Istina, turbo-folknosi sa sobom neke elemente koji su tradicional-isti~ki gledano neprihvatljivi (razgoli}enost, govor oseksu...), ali ipak je njegova uloga u o~uvanju i pot-hranjivanju tradicije umnogome bitnija jer ne rede-finira odnose muškarca i `ene i ne osloba|a pojedi-nca stega patrijarhalne porodice (što valjda jesu osn-ove nekakve modernizacije). Tako ono što je istinskii suštinski tradicionalno i anahrono, upakirano upuku ambala`u modernog i progresivnog, ustvari isamo postaje moderno, ~ime tradicija vampirskipre`ivljava sva društvena kretanja zato što je podzaštitom politi~ko-društvenog sistema.

Bilo kakav vid modernizacije u Bosni i Hercego-vini, pri ~emu bi modernizacija u prvom redu zna~i-la slobodu individue, denacifikaciju društva/društa-va, dearhaizaciju i dekonfliktizaciju etni~kih iden-titeta i osiguravanje prava svih manjina, ni u komslu~aju ne}e biti rezultat seminarskih, okruglostol-ovskih i radioni~kih tlapnji i šupljiranja, pa ni rez-ultat ovakvih pisanija, niti rezultat protesta, demo-nstracija i apela... Za svaku suštinsku promjenu dru-štva neophodna je mo}. Na`alost!

Skica 2: Pomirenje, viktimizacija, budu}nost

Savremeno tranzicijsko bosanskohercegova~kodruštvo bolno pati od problema rata koji fizi~ki,odnosno vojno, jeste završen, ali traje i obnavljase u javnostima, javnim diskursima, identitetima,politi~kim i društvenim institucijama, ku}nim na-racijama i bogomoljama. Osnovno pitanje o budu-}nosti bosanskohercegova~kog društva moglo bi

se sa`eti na sljede}i iskaz: Kako kona~no zaus-taviti rat?

Spašavanje bosanskohercegova~ke budu}nostiNaizgled apsurdno pitanje da se prevoditi i raš~l-

anjivati na mnoga potpitanja od kojih bi se ona naj-va`nija i najmu~nija mogla odrediti ovako: Kako vra-titi ljudsko dostojanstvo `rtvi? Kako kazniti zlo~ince?Kako prokazati i zaustaviti ideologije koje su proiz-vele rat? Kako i gdje prona}i minimume zajedni~kogneophodne za istinsko pomirenje? Kako temeljiti bu-du}nosti bez rata kao osnovne odrednice? Kako zau-staviti poricanje, preuveli~avanje i umanjivanje po-~injenih zlo~ina? Kako `rtvi ne dopustiti da mr`njugleda kao legitimno eti~ko pravo?

Opet, ovaj niz veoma teških pitanja kojima je od-govor neophodan, mo`e se prevesti u još, površnogledano, banalnije pitanje: Kako spasiti budu}nostnovih generacija, odnosno kako djecu oslobodititraume i prošlosti roditelja, ili – u kona~nici – kakobudu}nost ne zasnovati na ratu i na sukobljenim et-ni~kim identitetima, koje etnonacionalisti~ki centrimo}i konstruišu na osnovi konfliktne razlike?

Epski zasnovani etnonacionalizmiJaka i duboka patrijarhalna i patrocentri~na zasno-

vanost bosanskohercegova~ke porodice, a time i uku-pnog društva i društvenih procesa, ote`ava svaki po-kušaj povla~enja debele generacijske crte izme|u o~-eva koji su ratovali, na jednoj, i sinova koji bi rat mo-rali pamtiti, na drugoj strani, tj. izme|u majki koji sura|ale topovsko meso i u ratu bivale obeš~aš}ene, najednoj, i k}eri koje bi morale nastaviti šutjeti slušaju}imušku pri~u o svijetu i `ivotu i ra|aju}i novu `ivumuniciju za potrebe prljavih ratova.

Sve poluge koje pokre}u ili pak ko~e društvo aposebice pojedinca u današnjoj Bosni i Hercegovinijesu upravo u muškim rukama, što }e re}i da druš-tvom upravlja muška epska svijest koja tek svakioblik rata vidi kao istinsku mogu}nost egzistencije ipostvarenja. Ideologije koje su proizvele i pre`ivjeleratove u zemljama SFR Jugoslavije ideologije su ep-ski postamentiranih etnonacionalizama ~ija je ukup-na slika svijeta i `ivota tek slika sukoba izme|u Nasi Njih, koje bi trebalo eliminirati kako bismo Mi upotpunosti egzistirali.

Infantilizam i viktimologijaJasno je da epski postamentirani etnonacionaliz-

mi kao totalitaristi~ke ideologije i diskurzivne pra-kse apsolutno isklju~uju i štaviše guše svaku mogu}-nost individualnog djelovanja i identiteta, odnosnosvaku mogu}nost redefiniranja i otpora na relacijiOtac – Sin, ili Staro – Novo, što se da podvesti podProšlost – Budu}nost, a upravo je to relacija, odnos-no sukob i opreka, od ~ijeg kona~nog ishoda i zavisibudu}nost i suština Bosne i Hercegovine.

Me|utim, postkonfliktni etnonacionalizmi pod-razumijevaju dva dodatna ote`avaju}a i destruktiv-na elementa, koje, na osnovi eseja „Kušnja nedu`-nosti” Pascala Brucknera, ozna~avamo kao infan-

54

tilizam i viktimizaciju. Infantilizam nacionalisti~koguma, onako kako ga Bruckner vidi, o~ituje se u tomeda se kako kolektiv tako i pojedinac u svemu ponaša-ju kao djeca: ni za šta nisu krivi, sve im se mora op-rostiti, ništa im se ne mo`e zamjeriti jer imaju suštin-sko pravo na to. Me|utim, otkud kolektivima, a zap-ravo centrima mo}i koji podra`avaju i uzurpirajumjesto govora kolektiva, pravo na brucknerovskunedu`nost, iliti nevinost, pitanje je na koje odgovordaje upravo viktimizacija.

Jasno je da je najbolniji proizvod rata `rtva i nje-na trauma, ali je trauma uvijek pojedina~na i `rtvaje uvijek pojedina~na, no etnonacionalisti~ki centrimo}i traumu izdi`u na nivo zajednice/kolektiva, pri~emu je pojedina~na `rtva depersonalizirana i obe-spravljena, jer je upravo njoj potrebna psihi~ka i eg-zistencijalna rehabilitacija i pravna i pravedna zado-voljština. Usporedno s procesom izdizanja traume ibola sa pojedinca na kolektiv i odgovornost za zlo-~in podi`e se s nivoa pojedinca i politi~ko-vojne in-stitucije na nivou drugog, njihovog kolektiva, a to jeništa drugo do nastavljanje rata u formalnom miru.

Bosanskohercegova~ko prosvjetiteljstvoSavremeno bosanskohercegova~ko društvo vapi,

dakle, za deviktimizacijom, za osloba|anjem od ide-ologija koje su rat proizvele i pre`ivjele ga, za razbi-janjem totalitaristi~ki konstruiranih etni~kih kolek-tivnih identiteta, što }e pojedinca osloboditi kako za-glupljuju}e stege zajednice i konzervativne etike nep-rijateljstva tako i tereta prošlosti za koju nije odgovo-ran i na kojoj ne smije zasnivati svoju budu}nost.

S druge strane, neophodna je apsolutna dekon-strukcija, prokazivanje i demaskiranje ideologija ra-ta koje si proizvode prostor i objekte u formalnommiru; neophodno je pravedno pravno procesuiran-je svakog po~injenog zlo~ina, pri ~emu se odgov-ornost ne smije zaustaviti na pojedina~noj odgov-ornosti izvršioca zlo~ina, nego je neophodno proka-zivanje kako ideologija tako i politi~kih sistema kojisu logisti~ki i politi~ki osiguravali zlo~in. Neophod-no je, dakle, svojevrsno prosvjetiteljstvo koje iden-titete pojedinaca ne}e temeljiti na epskoj prošlosti,za šta je, opet, neophodna objektivna arhivarskahistoriografija pra}ena eti~nim prosvjetiteljskim ra-dom humanista, koji su, na`alost, duboko umiješaniu ratove, koliko prije, toliko u ratu i poslije.

Skica 3: Nasilje kolektivnih identiteta

Identitet se nikada ne bi smio poimati i konstrui-rati kao jedinstvena i ~vrsta cjelina, u kojoj se, nak-on tobo`e apsolutno završenog procesa stvara-nja/nastajanja identiteta, jedan aspekt, jedna stranaili jedna perspektiva identiteta nadaje kao vrhunar-avna i natkrovna. Tako identitete poimaju totalitari-sti~ke ideologije i totalitaristi~ki umovi, koji individ-uu svode na ono što im od nje treba, tj. identitet in-dividue zaokru`uju i zaustavljaju na onom aspektukoji je neophodan ostvarenjima njihovih ciljeva.

Identitet i identitemeMorali bismo identitet postaviti kao nedovršivi i

nedovršeni proces nastajanja slike i predstave o sub-jektu/objektu, slike koja je jednaka, eto, sama sebi,kako identitet definiramo školski. Morali bismoidentitet vidjeti kao nesavršeni i nezatvoreni skup,zajednicu niz... tzv. identitema, koje me|usobnopreklapaju}i, razlikuju}i i nadopunjuju}i u suštini isa~injavaju identitet, ali ne kao savršenu i centrira-nu kategoriju nego kao otvoreni proces.

Uzmimo, primjera radi, subjekta A, koji se zoveJasmin i koji `ivi u Sarajevu; studira, recimo, elek-trotehniku; sluša prete`ito turbo-folk i halal-pop;ima oca, majku, brata, sestru, mnogo prijatelja i dje-vojku; nije posebice religiozan ali se deklarira kaomusliman... Ko je Jasmin, kako definirati Jasmina, ilida odemo do kraja, kakav je identitet Jasmina na os-novu ovih nekoliko informacija. Zapravo, koje iden-titeme sa~injavaju identitet našeg subjekta: student,student elektrotehnike; ljubitelj turbo-folka i halal-popa; sin oca, sin majke, brat sestre, brat brata, pri-jatelj, momak; vjernik, vjernik musliman...

Gorenavedeni niz identitema sa~injava identitetsubjekta A, ali onako kako ga vidimo, usudimo se re-}i, iz najobjektivnije perspektive, ali ipak iz perspek-tive Drugog i Vanjskog, što autor teksta jeste u odno-su na subjekt A, bez obzira bio Jasmin stvarna li~nostili ne. Tu se otvara novi i mo`da najte`i aspekt iden-titeta: je li on onakav kakvim ga poima sam subjektidentiteta, ili je identitet ono što se vidi u ogledalu,odnosno je li identitet onakav kakvim ga vidi Drugii Vanjski. Najradije }emo se slo`iti da je i jedno i dr-ugo, pri ~emu i jedno i drugo jesu konstitutivni ele-menti identiteta, ali šta ako su, recimo, sticajem ok-olnosti prva i druga varijanta identiteta sukobljene...

Jaka i duboka patrijarhalna i patrocentri~na zasnovanost bosanskohercegova~keporodice, a time i ukupnog društva i društvenih procesa, ote`ava svaki pokušajpovla~enja debele generacijske crte izme|u o~eva koji su ratovali, na jednoj, isinova koji bi rat morali pamtiti, na drugoj strani, tj. izme|u majki koje sura|ale topovsko meso i u ratu bivale obeš~aš}ene, na jednoj, i k}eri koji bi moralenastaviti šutjeti slušaju}i mušku pri~u o svijetu i `ivotu i ra|aju}i novu `ivumuniciju za potrebe prljavih ratova.

(sic!) 55

Ho}e li subjekt Druge i Vanjske, odnosno sve onekojima on nikako nije, uvjeravati da on jeste ono štoupravo on misli da jeste a ne ono što oni vide? Ho}eli Drugi prihvatiti subjekta u onom njegovom obli~juza koje on dr`i da je istinsko, ho}e li Drugi ikadamo}i vidjeti subjekta njegovim o~ima...

Drugi ne}e da slušaju SubjektaPogledajmo stoga kako našeg umornog subjekta A

gledaju Drugi i u odnosu na njega Vanjski subjekti i,ne zaboravimo, institucije: za majku i oca subjekt jeSin; za brata i sestru je Brat; za profesora na fakultetuje u najboljem slu~aju student, a uglavnom klijent; naulici je prolaznik ili onaj kreten; u tramvaju je putnik,koji karte uglavnom nema, ili je onaj što se gura i izlazina ulaznim vratima; za vlasnika supermarketa naš jesubjekt, sli~no kao i na fakultetu, obi~ni klijent; vlas-nik stana u kojem subjekt obitava poima ga kao pod-stanara... Dr`ava ga poima kao poreznog obveznikakojeg treba isisati do posljednje kapi krvi i vrijednos-ti, na koju }e se dodati porez... U tom nizanju razli~itihidentitema zavisnih od perspektive, potreba i o~eki-vanja Drugog, onog koji subjekta izvana gleda i po-ima, ne bi bilo ništa sporno kada svaki Drugi poi-ma-ju}i našeg jadnog subjekta ne bi apsolutno isklju~ivaonjegove druge identiteme, odnosno kada bi, prim-jerice, dr`ava bila svjesna da je naš subjekt, poredtoga što je poreski obveznik, istovremeno i klijent usupermarketu i klijent na fakultetu...

Dovodi nas ta ~injenica do zaklju~ka da su total-isti~ki, ~vrsto i jednoobrazno zasnovani identiteti zap-ravo nasilje nad individuom i nasilje nad slobodom,gdje individua svako malo mora prestajati biti jednomi postajati drugom od mnogih svojih identitema.

Nasilje kolektivnih identitetaNajve}i problem i najve}e nasilje, me|utim, jav-

lja se onda kada su posrijedi kolektivne identiteme,ili pak cijeli identiteti, gdje centri i institucije mo}iapsolutno isklju~uju mogu}nosti i potrebe drugihidentitema osim one koju dr`e vrhunaravnom i go-tovo svetom. Tako, naprimjer, našeg subjekta etno-nacionalisti~ki centri i institucije mo}i poimaju kaoBošnjaka, na osnovi imena, imena i prezimena rod-itelja, pa ~ak i mjesta stanovanja, a da ga, ustvari,nikada nisu upitali je li on zaista Bošnjak... Opet, nebi ni tu bilo ništa posebno loše i opasno kada centrii institucije mo}i ne bi od subjekta samog tra`ili dase osje}a tako kako ga oni poimaju i kada od drugihsubjekta ne bi zahtijevali da našeg jadnog raš~ere-~enog subjekta poimaju isklju~ivo tako, odnosnokada bi dopuštali da druge identiteme subjekta Aisplivavaju na identitarnu površinu i slobodno `ive.Štaviše, centri mo}i i institucije mo}i sebi daju zapravo anatemisati i ka`njavati subjekta, poslati gavan granica ~iste zajednice, ukoliko on odbija bitiono ~ime bi oni htjeli da bude `ele}i biti onim za štaon dr`i da jeste.

Posrijedi je dakle ubila~ki, da se prisjetimo Am-ina Maloufa, totalitarizam kolektivnog identiteta,gdje su bosanskohercegova~ki etni~ki identiteti je-dan od najboljih primjera. Postavljen pod moranje,isklju~iv, naredbodavan i ograni~avaju}i, kolektivniidentitet danas u Bosni i Hercegovini postaje jednimod društveno najdestruktivnijih faktora.

Našem jadnom i ve} izmu~enom subjektu osta-je na kraju da tek poluglasno i umorno uzvikneodve} izlizanu i ispranu parolu: Smrt kolektivu,sloboda individui!

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

56

Zabilješke iz tranzicije:Kriju li pisci kartu u rukavuOsman Zuki}

Podmitljivost pisaca koji su sretni izašli iz komuni-sti~kog mraka i ušli u prostrane odaje Novog svijeta(honorari, izdava~ke ku}e, promocije, prevodi) prouzro-kovala je pad moralnih principa. Postkomunisti~ka ipostsovjetska (u Makanjinovu slu~aju) era natjerala jeizvjesnog gospodina Petrovi~a (pisca) da luta hodnicimapodzemlja non-stop koketiraju}i sa velikanima ruskeknji`evnosti (Gogolj, Dostojevski, ^ehov, Ljermontov),uz to pišu}i u uslovima koji su mnogo pogodniji zapisca nego su bili u vrijeme totalitarizma, da trijumfu-je priznanjem kako je nemogu}e sa~uvati svoj ego (po-etiku) u doba posttotalitaristi~ke „~udovišnosti”.

Prošlo je više od deset godina od kada su knji`ariotkupili i objavili roman Andergraud, ili: junak našeg

doba ruskog pisca Vladimira Makanjina. Makanjin jeuspio, deset godina nakon pada gvozdene zavjese iurušavanja komunizma, kao i Sovjetskog saveza, kr-oz naraciju i perspektivu glavnog protagoniste u ro-manu, izvjesnog gospodina Petrovi~a, sa`eti duhnovog vremena i odgovoriti izazovima novog totalita-rizma koji je svoju legitimizaciju sproveo opšteprih-va}enom naracijom liberalizma i ljudskih sloboda.

Sli~na situacija se desila i u drugim zemljama tzv.Isto~nog bloka u kojima je proces tranzicije kroz kojije obavljena vesternizacija društava ušao u knji-`evni prostor i na taj na~in ga obilje`io. Hod tranzi-cije koji je za posljedicu imao urušavanje sistemavrijednosti na ra~un novog društvenog poretka koji}e, tobo`e, izjedna~iti prava društvima, kako s jed-ne, tako i sa druge strane Berlinskog zida, osjetilo jei bosanskohercegova~ko društvo zajedno sa ostalimzemljama nastalim raspadom Jugoslavije. Samo,razlika izme|u knji`evnosti eks-jugoslavenskih pro-stora i npr. poljske, ruske ili ~eške knji`evne produk-cije7 ogleda se u tome što pisci ju`noslavenskih jezi-ka nisu, ili su u neznatnoj mjeri iznjedrili knji`ev-nost koja bi prekinula, i iz druge perspektive se ob-ra~unala sa totalitarnim silama, naglašavaju}i pro-blem tranzicijske ere u koju su ušli.

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

7Isp. Otvoreno suo~enje s tranzicijom. U: Endru Baruh Vahtel, Knji`evnost Isto~ne Evrope u doba postkomunizma, Stubovi kulture,Beograd, 2006. (prev. Ivan Radosavljevi})

(sic!) 57

temat

1. Podmitljivost pisaca (bez obzira na tako davnovrijeme u kojem je podmitljivost bila izvrgnuta ruglui satiri) koji su sretni izašli iz komunisti~kog mraka iušli u prostrane odaje Novog svijeta (honorari, izda-va~ke ku}e, promocije, prevodi) prouzrokovala jepad moralnih principa. Postkomunisti~ka i postsov-jetska (u Makanjinovu slu~aju) era natjerala je izv-jesnog gospodina Petrovi~a (pisca) da luta hodnicimapodzemlja non-stop koketiraju}i sa velikanima ruskeknji`evnosti (Gogolj, Dostojevski, ^ehov, Ljermont-ov), uz to pišu}i u uslovima koji su mnogo pogodnijiza pisca nego su bili u vrijeme totalitarizma, da triju-mfuje priznanjem kako je nemogu}e sa~uvati svoj ego(po-etiku) u doba posttotalitaristi~ke „~udovišnosti”.Valjalo bi, u tom pogledu, uspostaviti nove utopijezasnovane na po-eti~kim na~elima, te dekonstrukcijiizlo`iti nacionalne bardove i njihove generacijske fra-ze kako bi se, na kraju, izvrnuli njihovi, podmitljivo-sti skloni, d`epovi.

Ekspanzija medijskih nastupa, zauzimanja stava uodnosu na drugi stav u debatnim emisijama, nemjerivirast pop-kulture i trivijalnosti, konzumeristi~ka halap-ljivost, etc. kojima svjedo~imo u zadnjih nekoliko go-dina, stjerale su intelektualce i akademce u oskudneretke kolumni u kojima nu`no, u ime honorara, spuš-taju svoje teorijsko sidro na društveno pristanište kap-itala. Takav, tobo`e analiti~ki odnos prema kulturi utranziciji, zauzimanje stava i govor u ime neke ide-ološke grupe koja raspola`e odre|enim kapitalom iz-nevjerava eti~ke principe, uz to, pravdaju}i se uvo-|enjem kriti~kog diskursa u javni prostor. Taj isti javniprostor je nu`no ispolitiziran i kao takav nije plodo-tvoran za polemiku kojom bi iznjedrio nova rješenje uprevazila`enju tranzicijskogtraumati~nog mira.

2. Da li je mogu}e primjetiti radikalne društvenepromjene uslovljenje procesom tranzicije, te ih uknji`evnim ostvarenjima (re)prezentirati? Ukolikojeste, koju poziciju u sagledavanju i interpretiranjutih promjena zauzeti? Postaje li jedan takav poduh-vat u kontekstu koji `ivimo utopija? Da li su savre-meni eks-jugoslavenski pisci prinu|eni da svoja du-go pisana djela ne objavljuju, i na taj na~in, kao izv-jesni gospodin Petrovi~ sa~uvaju svoj ego?

3. Bosanskohercegova~ka tranzicija obilje`ena jepostratnim traumatiziranim subjektom koji tapka umjestu tragaju}i za egzistencijalnim mirom. Sa dru-ge strane, bh. tranzicijska stvarnost pogodna je za

pisanje knji`evnosti i oblikovanje kulture ~iji autoriimaju zadatak da konstruiraju novi mit prema kojemje društvena scena postkomunizma ljepša i ugla|e-nija jer svojoj publici nudi metafizi~ku smirenost.Na taj na~in savremeni autori u kulturi, po narud`bipoliti~kih i religijskih elita, manipulišu svojim audi-torijem name}u}i stanje kolektivnog bla`enstva. Izazavjese, svjedoci smo, religijske vo|e i zloglasni kri-minalni milje stupaju u kumstva. (U još dubljim po-rama bh. društva, susrest }emo se sa zvijezdama po-pularne kulture, zvijezdama reality show-a, ubicamai maloljetnim delikventima.)

Uprkos svemu, knji`evnost na sve to ima odgov-or, primjerice, e-korespondencijom dvojice sarajev-skih pisaca u egzilu.

4. Savremena knji`evnost ovih prostora ne samoda nije uspjela upratiti turbulentne kulturne i društ-vene promjene i odgovoriti na njih, nego su njeni au-tori iz pozicije disidenstva (što je bilo obilje`je njiho-vih starijih kolega u komunizmu) odjezdili u toplupostelju politike, da li to bilo javno (nastupaju}i nastrana~kim tribinama) ili potajno (forsiraju}i povrataku prošlost, odnosno pri~anjem kolektivne pri~e kojomzapo~inje proces bigbrotherizacije knji`evnosti).

Ma|arska tranzicija je proizvela nekoliko pisaca(Attila Bartis, László Darvasi, Péter Esterházy) koji suuspjeli sa`eti radikalne promjene, kako u kulturi takoi u politici. Njih nekoliko je obavilo zada}u, zgu`vali suduh svog vremena i raš~inili stanje tranzicijske epohe.

Savremeni pisci koji objavljuju, pišu i rade naprostorima bivše Jugoslavije, izuzev pojedinaca, ni-su nastavili tradiciju o~uvanja po-eti~kih vrijednostikoje zasnovala tzv. srednja ili rezervna generacijajugoslovenskih pisaca (Kiš, Peki}, David, Kova~).Mo`da je zbunjenost nastala kao posljedica postmo-derne koja je na ovim prostorima bila kratkog daha,ili je rije~ o bole}ivosti prema jednom ili drugom na-cionalnom kolektivu.

5. Putovanje se name}e kao spas za pisce ju`no-slavenskih jezika. Naprosto, putovanje }e omogu}itisusret sa Drugim što }e prekinuti višegodišnju op-sjednutost porijeklom, vrijednostima vlastitih (priz-najmo!) malih kultura, kao i opsjednutost identite-tom koja je trijumfovala nacionalizmom, rasizmom,šovinizmom, itd. Spas se name}e u promjeni pozici-je iz koje se sagledava društvena scena, u nu`nostitemeljnih promjena kriti~kih i analiti~kih perspekti-

Da li je mogu}e primijetiti radikalne društvene promjene uslovljenjeprocesom tranzicije, te ih u knji`evnim ostvarenjima (re)prezentirati?Ukoliko jeste, koju poziciju u sagledavanju i interpretiranju tih prom-jena zauzeti? Postaje li jedan takav poduhvat u kontekstu koji `ivimoutopija? Da li su savremeni eks-jugoslavenski pisci prinu|eni da svojadugo pisana djela ne objavljuju, i na taj na~in, kao izvjesni gospodinPetrovi~ sa~uvaju svoj ego?

58

va u kojima trenutno u`ivaju intelektualni i kulturnislu`benici. Postaje jasno da aktuelni, nazovimo ga,kriti~ki diskurs nepodnošljivo lako svoje kreatoreizla`e slatkom samo`rtvovanju svetim honorarima.U tom pogledu, polako nestaje nada da }emo jed-nom uspjeti vratiti univerzalne ljudske vrijednostikoje je sama, vidjeli smo, knji`evnost iznevjerila.

Još uvijek nismo dobili roman koji bi uspio sa`etiiskustva ~itave generacije (kao što je to slu~aj saMakanjinovim Junakom našeg doba) nakon pada jug-oslavenskog komunizma i posljedica koje je pro-izveo, od ratnih grozota do u`asnog tranzicijskogprezenta. U svom romanu Berlinsko okno Saša Ili} jeuspio pokrenuti jednu lavinu savremenosti poslavšisvog junaka u Berlin odakle on sagledava muke kr-oz koje prolaze savremenici ju`noslavenskih tranzi-cijskih društava. Takvih slu~ajeva sigurno ima još.Pogotovo u poeziji, onoj koja je prekinula tradiciju(anti)ratne poetike, okrenuvši se izrugivanju konz-umeristi~kih i popularnih kultura i `anrova.

6. Petnaest godina od kraja krvavog bosanskograta, intelektualna i akademska zajednica uvelikoprofitira radom na istoriji. Dakle, aktuelne studije (uko-liko ugledaju svjetlo dana) nastaju na kvazi-nau~nimistra`ivanjima kojima uspotavljaju nove mitove koji }e,ponovo, ~ekati generacije spremne da ih razaraju.

Nomadizam je uveliko postao in u savremenim irazvijenim kulturnim zajednicama.8 Nomadi su se ve}odavno ozna~ili prestupaju}i granice dr`ave, putuju}ii razmjenjuju}i iskustva, intelektualna i kulturna.

Savremeni bh. intelektualci i pisci sebi ne mogupriuštiti takav na~in intelektualnog sazrijevanja.Njihovi nau~ni i umjetni~ki projekti su`eni su ukorita ome|ena li~nim i politi~kim interesima. Nji-hovi glasovi se uglavnom svode na mudra gun|a-nja na ra~un prošlih totalitarizama, ili su kol-umnis-ti koji svake sedmice nostalgi~no skre}u pa`nju nasvoje vrijeme u kojem su filigranski precizno znalirazdvojiti papke i raju. Nigdje se u njihovim radovi-ma ne ukazuje na prezent u kojem je društvoosu|eno na strah. Nepodnošljivi metafizi~ki strahili strah od nadolaze}e bijede. Dapa~e, njima suva`ni antologi~ari, va`na im je povijest i debele knj-ige u kojima }e se preštampavati njihove pri~e, esejii kolumne. Tobo`nji disidenti u ugodnim foteljama,skloni podmitljivosti i razonodi. Teritorijalna i poli-ti~ka izoliranost postjugoslavenskih društava, kao iegzistencijalni nemiri, ne dozvoljavaju potencijal-

nom (mladom) istra`iva~u mogu}nost da odgovoriizazovima nomadizma. Napustiti prostor Zapad-nog Balkana i prepustiti se avanturama s kojima sesusre}e nomad jednako je zavodljiva vrsta istra`i-vanja s kakvom su se susretali etnografi, kulturoloziili antropolozi osamdesetih godina dok su prodiraliiza `eljezne zavjese tragaju}i za posebnim predme-tom istra`ivanja.

Ameri~ka nau~nica, Katherine Verdery, pisala jekasnije o svojim iskustivima, o svom istra`iva~komradu u komunisti~kim dr`avama.

Dok smo prelazi preko divnih imena mjesta u Ma|arsk-oj, ^ehoslova~koj i Rumunjskoj, moje je uzbu|enje raslo. Ka-ko smo se pogledom pribli`avali Crnom moru bila sam sveushi}enija, istinski me radovala mogu}nost rada (istra`iv-anje za doktorsku disertaciju) u „komunisti~koj dr`avi” sasvim tim sjajnim imenima. Bez nekog posebnog predmetaistra`ivanja na umu (jednostavno sam ̀ eljela vidjeti kakav je`ivot iza `eljezne zavjese). Ništa nije predodre|ivalo mojizbor zemlje u kojoj bih radila (Verdery, Katherine, 1996.)9

Tako }e naš potencijalni (mladi) istra`iva~ no-vog kulturnog identiteta, novih medija i global-izacije, transkulturalnosti i kozmopolitizma, susretsa zapadnim Drugim, htjeli mi to priznati ili ne, do-`ivjeti sa ushi}enjem, njegov nau~ni rad bi}e obil-je`en aurom egzoti~nog.

Ili }e ostati da tapka u jednom mjestu, za~u|enpred strašilima postjugoslavenske tranzicijske zbiljekoja mu je nametnuta.

7. Pitanje je da li }emo dobiti roman ~iji }e autor,barem pokušati, da rekonstruiše ne toliko svest kolikosvet u kojem `ivi, duh epohe, sve one elemente od kojih jetaj svet sa~injen, paru oblaka koji je taj svet okru`ivao ikoji je nestao. Nije li postalo jasno da ju`noslavenskeknji`evne zajednice pate od viška istorije, one potrebeza teškim i mra~nim prodiranjem u sve pore istori-jskog uz to, što je najgore, ne podrivaju}i, ne supro-tstavljaju}i se zvani~nom. Okupiranost istorijom da-nas zna~i pad u stvarnost. Valjalo bi uhvatiti detalj,ta~ku koja je usisala ljudskost, uspostaviti novu ut-opiju, vratiti se vrijednostima. (Ima li knji`evnostsnage za to?) Ili je lakše spustiti svoje sidru u naše ilinjihovo pristanište kapitala.

Mo`da smo shvatili da nismo više u represivnomre`imu (kona~no!), da smo slobodni i da nam nijepotreban glas savjesti. Ovdje je stvarnost postalashow ~iji smo nijemi posmatra~i.

8 Isp. Sarajevske sveske br. 23.-24, Mediacentar, Sarajevo, 2009. 9 Citirano prema: Ines Prica, Na tlu trivijalnog: pismo iz tranzicije, Narodna umjetnost br. 2. Hrvatski ~asopis za etnologiju i pub-licistiku, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2004.

(sic!) 59

sic!iranje

Demontiranje poetsko-kriti~kih vrhunaca

u Bo{njaka

Mirnes Sokolovi}

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bo{nja~ke

knji`evne kritike No. 3

“Valja, me|utim, odmahnaglasiti da ni Humo a ni Muradbegovi}

nisu ekspresionizam prihvatili kao vlastitiknji`evni program (sic!). Prije bi se moglo re}i da su oni

u najzrelijim ostvarenjima nastavljali ali i preobra`avali iskust-va tradicionalne bošnja~ke proze (sic!), tako da su njihove pripovi-

jetke bitno oboga}ene i stanovitim ideo-afektivnim sadr`ajima i stil-skim iskustvima ekspresionisti~kog narativnog postupka (sic!).” (Enes

Durakovi}:Bošnja~ka pripovijetka XX. Vijeka)- Oprostite, šta nisu uradili Muradbegovi} i Humo?- Oni nisu prihvatili ekspresionizam kao vlastiti knji`evni program.- A, da. A šta su oni uradili?- Oni su nastavljali i preobra`avali iskustva tradicionalne bošnja~ke proze.- A zna~i tradicionalna bošnja~ka proza je bila ekspresionisti~ka i prijeekspresionizma? Jer njihova proza je oboga}ena i stanovitimsadr`ajima ekspresionizma.

- Ma, ne. Oni nisu prihvatili ekspresionizam kao vlastiti knji`evni pro-gram. Prije bi se moglo re}i da su oni nastavljali iskustva tradi-

cionalne bošnja~ke proze, tako da su njihove pripovijetkebitno oboga}ene i stanovitim ideo-afektivnim sadr`ajima

i stilskim iskustvima ekspresionisti~kog nara-tivnog postupka.

- Ah, da. Sad mi je jasno.

60

Galerija

(sic!) 61

Galerija - Almedin Zuki}

62

Almir Kolar Kijevski/ Sirenski sindrom: Da je sirenski karakter ili sirenski sindrom u aktuelnom vremenu kroz

koje smo prinu|eni da putujemo, najdominantniji u habitusima što institucija kao predstavnika kolektiviteta, što poje-

dinaca ili pojedinki, kao, naizgled svjesnih jedinki, više je nego evidentno.

Damir Šaboti}/ Strah od stvarnosti: Pisati o tranzicijskom kontekstu, uz sva intimna iskustva prošlosti i

sadašnjosti, ali i uz neizbje`na iskustva literature, nije samo duhovna potreba za kreativnim izra`avanjem ve} svo-

jevrsni strah od stvarnosti.

Autopoeti~ni ogledi

(sic!) 63

podtemat

Sirenski sindrom

O zavodljivom pojuostrva koja prijete

Almir Kolar Kijevski

„Ponosan na jednu samo, meni poznatu vrlinu:šibanja sebe mnogorukom disciplinom”.

(Czeslaw Milosz,”Pred kraj XX vijeka”)

Da je sirenski karakter ili sirenski sindrom u aktuel-nom vremenu kroz koje smo prinu|eni da putujemonajdominantniji u habitusima, što institucija kao pre-dstavnika kolektiviteta, što pojedinaca ili pojedinki,kao, naizgled svjesnih jedinki, više je nego evidentno.Ponekad ih prepoznajemo tako što se odazivaju na imekoje im ne pripada, što se kriju iza pateti~nih formu-lacija ili krilatica, ili, u ve}ini, posu|enog, ali povjes-no potvr|enog znakovlja kojeg ni po sjenama najproz-ra~nijih slutnji, nisu dostojni. Ponekad po kolektivn-om šablonskom promišljanju, me|usobnom perfektnodotjeranom nadopunjavanju licemjernih ali ip-ak o~i-tih navala bijesa i ozloje|enosti. Uvijek u ~oporu, bezimalo individualnosti.

Kao što sam i slutio, fanati~no ne htiju}i da obz-nanim, prije svega, samome sebi, istinsku prirodu teslutnje: nisam nikoga sreo, jer, ispostavilo se, nisamni imao koga sresti. Naravno da ovu formulaciju iz-nosim kao svojevrsnu igru rije~ima i „zatvaranje je-dnog kruga” koji u interpretaciji zna~i, ~ak i kada jeteatralno-pokrovno pojmljeno: „sve sam vas sreo”, a os-je}aj gor~ine i one plemenite samotnosti ni najma-nje nije klonuo pred saznanjima poro|enim u tom~inu. Istini za volju, bespotrebno i naivno je bilo ipokušati, ali barem te ludosti, kroz skoro cijelu pos-ljednju deceniju, mi nije nikada nedostajalo; te na-sušne potrebe, i nadmenog htijenja za „hodo-~aš}em”. Od padinskih naseobina u krilu okolnihplanina, preko utihlih mjesta u unutrašnjosti, velik-ih, svjetloš}u umivenih gradova, do razme|a rural-nih, pija~nih, yeni-pazarskih, stanica iz isto~nog ilizapadnog susjedstva.

Vrijednost je, što se pri susretima, pri površnimpro`imanjima, ona pretpostavka o ljudskoj kvar-no-sti i rigidnoj ukalupljenosti egzaktno potvrdi ne os-tavljaju}i nedoumice o izgubljenosti potencijalnogsugovornika, kojoj, i uz najbolje htijenje, nije mogu-}e pomo}i da napravi korak u sebi i iskorak iz sebe.Vrijednost gor~ine kao zaslu`ena naknada, opori ho-norar lave`a sa dna, nakon otkrovenja poro|enogsusretom, jer }e jaz ili ponor koji nas dijeli ipak izno-va da potvrdi svoju nezaobilaznost i legitimitet iza-zova pred duhom, ~ija je, opet svrha da, u neku ru-ku, iznova natkriljuje taj ambis od ~ovjeka do ~ovje-

ka. Krivica pripada meni, u onoj mjeri u kojoj je ikrivica putnika u tome što putuje. Ako bismo pro-govorili poput Jaspersa, to bi otprilike zna~ilo da bitiljubitelj mudrosti zna~i biti na putu, ili, `eljeti spoznajuzna~i biti `igosan grijehom-krivnjom probu|enog,usudom budnog. Bez bojazni za gubitak edena, jerta epizoda je ve} povijesno odigrana više puta.

Poslu`imo li se metafori~ki, ili neudobno metafori-~ki, mitskom gra|om pri analizi ovog usuda: krivicaOdiseja je u njegovom htjenju za povratkom ku}i.Zato kod mitskog junaka ne postoji (i ako postoji,zanemariva je), srd`ba na ine zvjerinjake na tom pu-tovanju, na podmuklu Scilu, ~iji je danak ogoljenjabrojka i potmulu Haribdu, od ~ijeg, opet smrtnogzagrljaja mo`e da spasi samo predanost i utoplj-enost u vlastitu vrlinu neodustajanja. Niti je srd`baprisutna na, po kosi raznobojne Sirene-zvijeri (odcrne, purpurne, blještavo crvene, zlatne, pa u po-sljednje vrijeme i one umotane u, isto tako raznobo-jne marame ~ednosti) naizgled skladnog lika i glasa.Te mitske personifikacije hipokrizije koje neumornodozivaju pojem brodolomlja kada postanu svjesne(a to se konstantno opetuje) da baš u putnicima kojiprolaze, neo~ekivano, otkrivaju, nedoku~ivu imsuštinu slobode. Oslobo|enost ili slobodu odabraneplovidbe koja opet, sama po sebi, za krajnji svoj ciljima uvijek neko kopno – neke domovine, nekogkraljevstva. Posmatrano iz današnje perspektive umitu o naj~uvenijem putniku, ne radi se, nu`no, oslijepom prihvatanju sudbine, svih neda}a i kušnjikoje je ~ine tek voljom narciosidnih bogova, ili, on-ako kavafijevski re~eno: put ka Itaci ne bi imao vri-jednost, bez mu~nine i pogroma koji vrebaju, neostavljaju}i baš mnogo prostora za manevar.

Ne bez razloga ovdje navodim da izme|u svihizazova o kojima nas izvještava kazivanje o pome-nutom mitskom putniku, (od sedmogodišnjeg rop-stva kod nimfe Klipse, kiklopove pe}ine, jezive bra-tije Lestrigonaca, magije Kirke, silaska do strašnogkraljevstva smrti, pa do mu~nog puta izme|u Har-ibde i Scile) prolazak kraj ostrva Sirena jeste najs-likovitiji prikaz ukombinovanog testa izazova iprijetnje. Svakako, u pogledu da najdjelotvornijedoprinosi pomenutom kavafijevskom oboga}enju iistinskoj svrsi samog putovanja. Iz kojih razloga?

Mit nam, dakle, kazuje, da je Odisej, nakon po-vratka iz kraljevstva Hada, upozoren, ta~nije, posa-vjetovan kako da postupi pri prolasku uz obalufamoznog sirenskog ostrva. Od vjernih pratilaca jezatra`io da uši ispune voskom, a za sebe, da bude~vrsto privezan za brodski jarbol, te da bez obzira naeventualne zapovijedi i vapaje, ni u kojem slu~ajune bude oslobo|en dok u potpunosti ne mine kobnaprijetnja. Tako saputnici ne}e ~uti zavodljivi i pod-mukli poj zvjeradi skrivene iza perfektne mimikrije.Da ne bude zabune: saputnici }e uistinu biti akteri,ali tek kao nijemi prolaznici utopljeni u vješta~kutišinu, posve pasivne jedinke protoka, statisti, obo-galjeni i za sam ulazak u borbu s kušnjom – sa so-bom. I to je sasvim legitiman postupak, u jednom,doduše, drugom kontekstu, koji }e se kroz sve povi-

64

jesne pustolovine i u svim vremenima pojavljivati,ne kao iznimka ve} kao nepisano, op}e pravilo. Od-isej }e slušati, Odisej }e sebe darovati ili, ta~nije, se-be }e prisiliti da sluša vo|en, kako nam mit govori,savjetom blagonaklone ~arobnice Kirke – svojenesu|ene tamni~arke. Mo`emo li govoriti o neprav-di koju putnik u ovom slu~aju nanosi sam sebi, opritajenom mazohizmu ili je zna~aj tog iskušenjanešto prefinjeniji i pora|a ili treba da porodi mnogokvalitetnijim plodom.

No, na drugoj strani, šta znamo o sirenama, osimpar opštih uputa i stereotipnom predstavljanju, ta~-nije, dvjema vizurama predstavljanja: onoj izvornoji onoj koja je vremenom oblikovana u svijesti dana-šnjeg putnika. Mitologija nas obavještava da susirene polu-`ene, polu-ptice. Kombinacija ljudskog i`ivotinjskog, te da je njihov udes, prema nekim mi-tološkim izvorima, odre|ena kazna zbog nepošt-ivanja bogova i stanovite oholosti. Etim-ološko jezna~enje imena gr~. sirene = u`e, tj. poveziva~ice, iprema toj analogiji i zna~enje odoma}enog termina„sirena” odnosi se na upozoravaju}i zvuk kao izvo-rna povezanost mitskih sirena sa zlokobnom pje-smom. U drugoj vizuri, naša današnja, skoro op-}eprihva}ena asocijacija je `ena-riba, i ta evolucijskapromjena je posve pogodna za zapo~etu interpre-taciju. Tako poimaju}i je razumljivo da je svijetSirena, svijet vode, te beskrajna plovidba (besplodnaekskurzija) nije svrha one `udnje za slobodom. Svrhaje kopno, u mitskom slu~aju – kraljevstvo Itaka.Ozloje|enost zbog vlastite nemogu}nosti ili nemo}i

kod takvih kreatura pora|a to htjenje destruktiv-nosti i samodestruktivnosti. Barem ga time, logikommodernog Uliksa, mo`emo donekle opravdati.

Da je sirenski karakter ili sirenski sindrom u aktuel-nom vremenu kroz koje smo prinu|eni da putujemo,najdominantniji u habitusima, što institucija kaopredstavnika kolektiviteta, što pojedinaca ili poje-dinki, kao, naizgled svjesnih jedinki, više je negoevidentno. Ponekad ih prepoznajemo tako što seodazivaju na ime koje im ne pripada, što se kriju izapateti~nih formulacija ili krilatica, ili, u ve}ini, posu-|enog, ali povjesno potvr|enog znakovlja kojeg nipo sjenama najprozra~nijih slutnji, nisu dostojni.Ponekad po kolektivnom šablonskom promišljanju,me|usobnom perfektno dotjeranom nadopunjava-nju licemjernih ali ipak o~itih navala bijesa i ozlo-je|enosti. Uvijek u ~oporu, bez imalo individual-nosti. Uvijek pod plaštom la`i kao jedinog na~inasmiraja. Zato se i pri mojim skromnim dosadašnjim„putovanjima”, (kao i što }e, izvjesno, i u onima kojapredstoje), ~esto nametala problematika, pateti~noiskazano: ostrva koja prijete. Trebamo li, u tom kon-tekstu, sirene smatrati za nešto više od prepreke,nešto više od epizodnih strašila. Mo`da kao tipoveli~nosti, kao univerzalne tipove koji predstavljajuaktere u našem svakodnevnom bitisanju kroz svavremena i sve epohe „`ivotarenja smrtnika”. U mit-u, kao što znamo, one, (u aktuelnom kontekstu nakoji upu}ujem, sasvim slobodno mo`e stajati i oni,jer spolnost je samo poslu`ila u tehnici drevnog pr-ipovjeda~a; u onom kristalisanju efekta šoka), zavo-

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

(sic!) 65

podtemat

dljivim pojem obe}avaju znanje i ~arobno otkroven-je tajni onima koji im se pribli`e; onima koji im priprvom susretu daruju zagrljaj. Neobuzdano bogat-stvo spoznaje tik nakon posjete ukletom ostrvu,ku`nom domu s prostirkom protkanom kostima naivnih.„Instant mudrost” ili „Kako do istine i potpune sre}eu par koraka.” Shodno tome, donekle sa sigurnoš}umo`emo formulisati da je njihov usud da svrhovi-tost vlastitog bitisanja pronalaze u stalnom pokuša-ju da putnike zavode i navode na podmuklu hridsunovrata; njihova je ukletost u praznini koja samona trenutak mo`e biti ispunjena kricima opijenihmornara. Ako, kao što smo naveli, iz današnje per-spektive pokušamo se poistovjetiti sa drevnim put-nikom, mo`emo li sebi dopustiti luksuz i kombino-vati sve mogu}nosti u manevrisanju metodom„alternativnog slijeda doga|aja”. Vratimo se opetdrevnom kazivanju. Nakon upozorenja svojih sa-putnika i podjele instrukcija u vezi postupanja priprolaska pored ostrva Sirena, more se iznenadaumirilo. Skoro bez daška vjetra. Razumljivo, taj ambi-jent ima funkciju u što jasnijem efektu podmuklogpoja. Šta bi mi mogli, s današnje ta~ke gledišta, o~-ekivati od „junaka” koji je definisan u našem,aktuelnom, zapadnom, vrijednosnom sustavu. Od id-ealnog, beskompromisnog heroja. Da je, po-misli}emo, s tim karakteristikama pojmljen Odisej,mogao i svoje uši zapušiti voskom, sko~iti u takosmireno more, doplivati do Sirenskog zvjerinjaka i po-kušati oštricom ma~a okon~ati jezive kliktaje. Da jemogao tim ~inom poštedjeti sve kasnije putnike, ihrabro rizikovati mogu}nost srd`be bogova, prkose}ii njihovim pravilima igre. Mogao je, doduše, donekleodbaciti savjet i barem za~epiti voskom uši, ali nije.Jer je bespotrebno. Prema samom mitskom pripov-jeda~u, Odisej je tra`io dozvolu da sluša sirene i tomu je, kao što znamo, savjetnica Kirka i dozvolila,naravno pod pomenutim uslovom vezivanja za jar-bol! Promislimo li malo dublje, s posve opravdanimrazlogom je priroda njegovih postupaka takva,kakva jeste. Ne zbog same logike kazivanja o pu-tešestviji, što se mo`e uzeti kao argument, ve} i zbogjedne druge, univerzalnije poruke i poduke. Ma~ jeu upotrebi tek po prispje}u u ita~ku palatu, u uzur-pirano kraljevstvo. Ma~ je upotrebljiv tek na ok-on~anju putovanja, na kopnu. Pobjeda, dakle, morabiti dvostruka da bi bila potpuna. Mora biti ustrojentj. pora`en i um i tijelo – jednim udarcem. Odisej je,da bi provjerio i potvrdio vlastitu ~istotu i superi-ornost, trebao posve mirno saslušati horsko suglasjelave`a, ve} dovoljno ka`njenih nesre}nica koje }emanifestacijom vlastite nemo}nosti da ispune`eljeni perfidni naum, (još jednom same sebi), veri-fikovati bo`ansku presudu. Dodatni trud putnikamo`e biti istrajnost u tome da ubijedi zvjerinjak daje zate~en tokom susreta te ga da što du`e ostavi uubje|enju kako je uspješna (njihova pre-lako pro-zreta) mimikrija. I ako u pojedinim etapama povrat-ka, zlurado mo`emo pomisliti da kod Odiseja posto-ji odre|eno kolebanje u odlukama, sigurno je da

izbora izme|u Penelope i ubogog sirenskog ~opora,nema, niti smije biti, ~ak ni u naznakama. S drugestrane, najve}a kazna polu-ljudskim i polu-`ivotin-jskim kreaturama je navedena kazna od besmrtnihbogova: vje~ita usamljenost u ~oporu i konstantnaisfrustiranost, uporno skrivana iza plasti~nih osmi-jeha, me|usobnih samoobmanjivanja i jalovih poet-skih performansa. Da li se trebalo o~ekivati da (iaktuelni) sirenski isprazni duh do`ivi katarzu? Danakon odre|ene dionice puta, u kojoj je putnik svjes-no dopustio jalovi lave`, nude}i, na neki na~in, timešansu koja se iz milosti nudi i takvim ka`njenicama,do|e do, makar naknadnog bu|enja svjesti, savjestii kajanja? Ne zbog Uliksa, koji ne pripada tom svije-tu, ve} zarad sebe. Nemogu}e!?. Na`alost, uistinuna`alost, kao i u drevnom kazivanju, tako i na mo-jim dosadašnjim putovanjima, ostaje da samo prov-jerimo i potvrdimo vlastitu ~istotu i ispravnoststavova, a sirenskoj krhkosti i nevinosti da guta onosjeme kojeg je dostojna. To je istinski ishod kratkeepizodne egzibicije i Odisej je beskrajno zahvalan (akako i ne bi) na ukazanoj mogu}nosti. Postojidoduše jedna dimenzija razo~aranosti, ne u etiku~opora koju i ne o~ekujemo, ve} inteligenciju kojaje, kada se ogoli, komi~na i treba ulo`iti poprili~annapor da se opravda njeno postojanje, makar i ufragmentima. Na koncu, ovom, kao i svakom put-niku nakon plodonosnog suo~enja ostaju tek dva,duboko utkana u svijest, osje}anja spram Sirena:duboko sa`aljenje i dostojanstveni prezir, nipoštomr`nja, ogor~enje ili nedoumica.

Uzgred da napomenem opštepoznatu ~injenicu,da se saga sa mitskim putnikom okon~ava tako štojedini pre`ivljava desetogodišnju putešestviju i samsti`e u domovinu. Sudbina putnika je uvijek sudbi-na individue, usud pojedinca naspram usuda kolik-tiveta. I, tek kada kazivanje posmatramo i sa te pozi-cije, pozicije izvjesne cjeline poente, analiza dobijana zna~aju specifi~nih usmjerenja referencije naklju~ne karike i njihove reinterpretacije u novomsvjetlu. „Ne udru`uj se ni s kim”, u duhu podukeKirke savjetova}e Kiš:, „pisac je sam”, kao i putnik.

Zbog toga, iznova se samoislje|uju}i, igra rij-e~ima koja „zatvara krug” u formulaciji „nikoganisam sreo” nije krug-om~a iz neke mrske, namet-nute presude ili smrtonosnog izazova za „putni-ka”; taj krug ili preciznije: taj obru~ je plameniobru~, jedan u nizu plamenih obru~a u svjesnobiranom `ivotnom cirkusu. Nešto što }e preispitativještinu, dosljednost i spremnost aktera. Kalje-njem ~elika doprinijeti njegovoj ~vrstini. Brojnost iopetovanje performansa sa ta~kom koja uklju~ujepomenutu formulaciju, krajnje je nezahvalnoprognozirati.

Prepoznavati i analizirati ja~inu, domet i priroduplamena sada spada u sekundarnu zada}u, nar-avno, nimalo zanemarljivu i prijeko potrebnu. Krozimenovanje i detaljno empirijsko obrazlaganje.

Dok, kona~no, izme|u dva putovanja, brod nepristane uz obalu.

66

Strah odstvarnostiO uobli~enju zastrašuju}ih tranzicijskih fragmenata

Damir [aboti}

Kad stvarnosti ne bismo pridodali golemu dozumašte, ona bi stala.

T. Eagleton

Pisati o tranzicijskom kontekstu, uz sva intimna isku-stva prošlosti i sadašnjosti, ali i uz neizbje`na iskustvaliterature, nije samo duhovna potrebe za kreativnim iz-ra`avanjem ve} svojevrsni strah od stvarnosti. A strahod nje kao da stvara najbolju knji`evnost. Trebalo je dase dogodi ~itav rat kako bi se otkrili potencijali genera-cije naših pisaca koja je u njemu stasavala, trebalo je daprogovore traume kako bi se knji`evnost pribli`ila real-nosti postratnog haosa; trebalo je, na kraju krajeva, os-tati krajnja ta~ka Evrope, da bi se imalo o ~emu pisatikad se jednom odavde ode.

U savremenom kontekstu, kada su traume poz-ne postmoderne ve} uobli~ile misao o svijetu kaozaludnom ali i jedinom mjestu za ~ovjeka, bavljenjepisanjem ima u sebi neku skoro dirljivu, donkiho-tovsku iluziju da se taj svijet, ako se ve} ne mo`epopraviti, mo`e barem u~initi snošljivijim. Li~no ne-mam tu vitešku potrebu da uljepšavam svijet pisan-jem bilo proze, bilo poezije, prije bih rekao da sepisanjem spašavam od stvarnosti koja mi se pone-kad u~ini za~u|uju}e goropadnom, a ponekad is-pra`njenom do te mjere da izgleda invalidno. Zapr-avo, trudim se da uhvatim u jezik, biraju}i rije~i štobri`ljivije mogu, one pri~e, ili barem detalje, koje tustvarnost neprestano konstituiraju i neprestano jemijenjaju. Govorim o stvarnosti kroz koju se kre}emi koju oblikuje duh tranzicije, o aktuelnoj zbilji ukojoj se pisac mora osje}ati kao da je u egzilu, nesamo zbog ukupnog socijalnog, politi~ko-ideološ-kog, kulturnog konteksta ve} i zbog same ~injeniceda govori iz jednog malog jezika, s ruba Evrope,~ak, izvan nje. U takvim okolnostima, i u vje~itomiš~ekivanju odga|ane budu}nosti, mogu samo da seprepustim nadi, jer u svijetu koji je indeterminiranni o~aj nije mogu}, kako re~e Eagleton.

Biti pisac u bosanskohercegova~koj, nadasveinspirativnoj, ali i otu`no depresivnoj realnosti,privilegija je onih koji ne mogu, ili ne `ele, iz njeda odu kako bi je iz druge kulture sagledali s nos-talgijom i pronašli u njoj skrivenu i surovu poezi-ju. Oni pisci koji još uvijek `ive ovdje po~esto su

hendikepirani viškom poezije koja ih zna mu~kizasko~iti i na tramvajskoj stanici u vidu trenutnogprizora solidarnosti kad ruke jedna drugoj pru-`aju sitne kovanice.

Knji`evnost u egzilu, što je sintagma koja ve} po-malo zvu~i pomodno, nastaje u opuštenijim okolno-stima. Njeni pisci nemaju problema s kojim se suo-~avaju oni u našoj kulturi. Prije svega nemaju sv-ak-odnevnih egzistencijalnih muka; ne moraju mašto-vitoš}u zavaravati vlasitu zbilju; oni, napose, ne `iveu okru`enju stalnog epskog naboja koji vješto inst-alira ubila~ku nesnošljivost prema drugom i druga~-ijem... No zato je njihova drama višeg reda, ontološ-ka i metafizi~ka, moglo bi se re}i, a samim tim dale-ko zna~ajnija, budu}i da su kao slobodni apatridiprimorani da pristanu na toliko omra`en i obesmi-šljen liberalno-kapitalisti~ki poredak gdje se ipak sa-svim lagodno mo`e `ivjeti od pisanja knjiga kojenerijetko i stereotipno predo~avaju balkanske pri-like zapadnja~kom ~itaocu.

Jasno mi je da postoji opasnost da se ovakav stavmo`e protuma~iti i kao osu|ivanje, što mi nije nam-jera, ili kao ostraš}enost koja izlazi iz okvira akade-mskog istan~anog ukusa, što je mo`da ta~no, ali mo-ju ironiju ne legitimira samo ukupan socijalni i kul-turni kontekst iz kojeg govorim ve} i svjesno pozi-cioniranje mjesta govora kao rubnog i u odnosu nastvarnost pisca u egzilu i u odnosu na institucional-nu, centraliziraju}u diskurzivnu praksu etno-nacio-nalnog i arhai~no-romanti~arskog kanoniziranja bh.knji`evnosti i njene kulture.

No neka to bude shva}eno tek kao uzgrednaopaska. Jer ono što me navodi na misao da pisanjeu ovakvom okru`enju i nije toliko besmislen i uza-ludan posao ima sasvim druga~iji povod – jednost-avno pitanje koje pisac po~esto postavlja samomesebi: ~emu uopšte pisanje i kakav odnos uopšte za-uzeti prema stvarnosti koja ~esto plaši? To mo`enekom zvu~ati i kao banalnost. Pa iako pisci radeistu stvar, tj. pišu, ~ine to iz razli~itih pobuda i narazne na~ine, od kojih ni jedan nije opšteva`e}i. Noovdje mislim na mla|e pisce i spisateljice, one kojise tek afirmiraju i kojima takva pitanja mogu bitizna~ajna. Onim nešto starijim i odavno afirmiranimznalcima zanata to ne mora biti va`no, jer njih jeve} kanonizirala nacionalna knji`evnost i to jedovoljan razlog da se i dalje dr`e pera. Vjerujem dase mnogi od njih, shodno narcisoidnoj nadmenostimalih kultura, ne bi mogli ni sjetiti kad su ni zaštosu uopšte postali pisci.

Tranzicijske teme postaju izgleda najzanimljivemla|im stvaraocima kojima je naslje|e postmod-ernog relativizma olakšalo da u|u u knji`evnost, alikoje je i zagušilo njen prostor tzv. light-literaturomod koje oni prave zna~ajan otklon. Valjalo bi ovdjespomenuti da je upravo postmoderna osvijestila ka-ko je tr`išna ekonomija afirmisala knji`evnost tre-tiraju}i je kao robnu proizvodnju. Knji`evnost se„otvorila”; ona modernisti~ka figura umjetnosti –kula od bjelokosti – postala je kula od ebanovine, bez

(sic!) 67

~vrstih temelja, skoro bez konvencija. Istinu gov-ore}i, postmodernisti~ko „ukidanje” granica izme|utzv. trivijalne i elitne knji`evnosti doista jeste otvo-rilo prostor i zanimljivim pripovijestima o tradicio-nalno marginalnim temama iz svakodnevice, ali jepostavila i nove vrijednosne kriterije tako da su knji-ge o~ajnih ku}anica, samoproglašenih magova i ko-jekakvih prodava~a magle privukle pa`nju ~itala~kepublike i zauzele mjesto na policama bibloteka od-mah uz Dostojevskog. Što ne zna~i da prema takvojliteraturi treba apriorno zauzeti negativan i omalo-va`avaju}i stav, ali njene modele ne treba ni nu`noobnavljati. Konvencije su promjenljive, a jezik kji`e-vnosti ne mora biti uskla|en s njima.

Ponekad mi se ~ini da u našem tranzicijskomkontekstu, obilje`enom ote`alim nacionalizmom,etni~kom segregacijom, arhaizacijom kulture, kon-stantnom medijskom torturom ubita~nim primi-tivizmom, itd, pisati o stvarnosti isto je što i pisatiprotiv nje. U vrijeme kada proleterske revolucije,na`alost, nisu mogu}e u svom romanti~arskom ob-liku, pisanje postaje jedina vrsta sabota`e one slu-`bene, hegemonijske, institucionalno produciraneslike stvarnosti. Situira li pisac/spisateljica svoju po-ziciju, svjesno ili ne, kao marginalnu, njegovo/njenopisanje samim tim tuma~i}e se kao vrsta otpora uodnosu na vladaju}e kanone i u odnosu na agre-sivno nacionaliziranje tradicije. Tada bi se moraliprihvatiti i izvjesni rizici: egzistencijalna neizvjes-

nost, recimo, osvetoljubivost akademskih institucijai njenih zvani~nih moralista. Ali tu postoji mogu-}nost da se jedan bizaran paradoks uplete u logikukao spasonosna okolnost: ~injenica da se ovdje odpisanja svakako ne mo`e `ivjeti, ostavlja dojam daspomenuti rizici kao takvi zapravo i ne postoje. Utom smislu našim mla|im piscima i spisateljicamakao izazov stoje brojne alternative, me|u njima iona, mo`da i najprofitabilnija, da uopšte ne pišu.

Objasniti samu potrebu za pisanjem, nije sasvimlako, pogotovo ako se uzmu u obzir posljedice kojeono mo`e da prouzro~i. Prastare humanisti~ke flosku-le, koje ka`u da je to duhovna potreba za kreativnimizra`avanjem, ne govore zapravo ništa. I rješavanjekomplikovanih matemati~kih jedna~ina u tom bislu~aju bila umjetnost par excellence. Kad ovo pitanjesvedem u li~nu ravan, zaklju~ujem da potreba što go-vorim o stvarnosti, onoj u kojoj postojim i koje se po-nekad plašim pa je nadopunjujem maštom kad godto mogu, nema ni~eg magijskog u sebi, osim ako neodbacim magijski potencijal samoga jezika, naravno.Mnogi pisci ~esto i sami objašnjavaju svoje umjetni~-ke nagone, koji se svi odreda razlikuju. Ako se ne va-ram, maštoviti Orwell je tvrdio da, izme|u ostalog,pisci pišu i iz ~iste sujete ili zato što to smatraju prest-i`nim poslom, a ~u}emo i ishan|ale izjave da umjetni-ci stvaraju zato što ne znaju ništa drugo da rade.

Marquez u jednom svom ~lanku1 navodi da jeBorges u nekom intervjuu rekao kako je problem

FOTO: KENAN EFENDI]

1 G. G Markes: U redu, govorimo o literaturi; u: Riba je crvena, Narodna knjiga, Alfa, Beograd, 1999.

68

mladih pisaca u tome što u trenutku kada pišu mi-sle o uspjehu ili neuspjehu. Umjesto toga, Bor-gesje pisao kao da piše za samoga sebe. Vargas Ljosaje, me|utim, tvrdio da svaki pisac, ~im sjedne zapisa}i sto, zna da li }e biti dobar ili ne. Bez obzirakako shvatili ove autoreferencijalne natuknice iopa`anja, a svi ih uspješni pisci imaju kao amajli-je, one ipak, makar i implicitno, `ele da odgovorena pitanje o smislu samog pisanja. Ako bih slijedioBorgesovu logiku i pisao kao da pišem za sebe, on-da bih se potrudio da napišem knjigu kakvu samoduvijek `elio da pro~itam, a nju nikada ne bihmogao da završim. No pisanje nije usmjereno naautora samog, (iako je mo`da Borges `elio doistada piše za sebe), ve} na pretpostavljenog konzum-enta, i to su teorije recepcije podrobno objasnile.Kad bi svi pisci pisali za sebe, knji`evnost u jav-nom prostoru ne bi postojala.

S druge strane, Andri} je u jednoj napomeni zapisca, (koja više zvu~i kao opomena), otkrio sljede}uopasnost: „Ako se ~ovek potpuno preda pisanju pri-~a, njegova je sudbina nezavidna. Pre ili posle, najedan ili na drugi na~in, potpuno ili delimi~no, ongubi svoj put i svoje mesto u svetu.” Uprkos tome,pisci uporno sebi i drugima predo~avaju svoje pri~ei opa`anja, kao da je put i `ivot literature bitniji odpiš~evog „mesta u svetu”. Savremeni pisac, onajzapadnja~ki, prihvatio bi Andri}evu izjavu samo uzironijski otklon, kao modernisti~ku mistifikaciju spi-sateljstva uopšte, ali onaj ovdašnji morao bi da sezamisli nad njom kao da je izvjesnost u koju ne tre-ba sumnjati, tim manje što su naše kulture sklonenepredvidivim prevratima.

Ma koliko zvu~alo otrcano, smatram da ovdje ni-je naodmet re}i da ono što pisca odre|uje nije samoto što napiše ve} i ono što ne napiše, ne samo onošto govori ve} i ono što propusti da ka`e. Nerijetkose i velikim piscima spo~itavalo što nisu reagovali uodre|enom povijesnom trenutku onako kako su to~inili neki drugi. Pisac je odgovoran i za vlastitu šut-nju. Ovim doma}im bi se ~esto moglo spo~itati i tošto govore i onda kada bi bilo bolje i po njih i poknji`evnost da su šutjeli, jer njihove rije~i u javnomprostoru postaju mo}ni znakovi iz više razloga. Dokje na Zapadu pisac odavno izgubio mitsku auruprosvjetitelja i nacionalnog gurua i u javnosti se po-javljuje kao nezavisni komentator prilika, bez ambi-cija da uti~e na mase, a još manje na ukupnu naciju,u ju`noslavenskom kulturnom prostoru piscu i

dalje pripada posebno mjesto, ~ak privilegirano uodnosu na druge umjetnike, (kao uostalom i u od-nosu na spisateljice i umjetnice). To je zato što seknji`evnost (ili bolje: Knji`evnost) oduvijek sma-trala identitarnom i identifikacijskom kartom nacije.Otuda je svaki istup pisca, pogotovo onog ~ije jedjelo ve} kanonizirano, znakovit ~in. Ne mogu da seotmem dojmu da je takva predstava o piscu, da nijetragi~nih iskustava prošlosti, u kojoj su neki svesrd-no sudjelovali svojim anga`manom, bila zapravokomi~na u svojoj teatralnosti.

Da je stvarnost ponekad naprosto izazovna i da jeteško ne reagirati na ono što ona nudi, ponekad svje-do~e prizori koji se sami po sebi name}u kao dovol-jan razlog za pisanje. Pogotovo oni koji metonimijskivrlo precizno predstavljaju svijet u kome obitavamo.Nisam pristalica pukog mimetizma, ali pojedine slikesvakodnevice znaju biti toliko upe~atljive da ih pone-kad po`elim prenijeti u rije~i ta~no onakve kakve ihu tom trenutku vidim i do`ivim, ali to nikad ne uspi-jeva. Mo`da je Aristotel, govore}i o mimezi kao onajsavršenijem umjetni~kom dostignu}u, imao naumu tu distorzionu prirodu jezika koji nikada nedopušta da se do`ivljaji, ili ono što zovemo realnoš-}u, jednostavno prepišu.

Pisati o tranzicijskom kontekstu, uz sva intimna is-kustva prošlosti i sadašnjosti, ali i uz neizbje`na isku-stva literature, nije samo duhovna potreba za kreativ-nim izra`avanjem ve} svojevrsni strah od stvarnosti.A strah od nje kao da stvara najbolju knji`evnost. Tre-balo je da se dogodi ~itav rat kako bi se otkrili poten-cijali generacije naših pisaca koja je u njemu stasavala,trebalo je da progovore traume kako bi se knji`evnostpribli`ila realnosti postratnog haosa; trebalo je, na kr-aju krajeva, ostati krajnja ta~ka Evrope, da bi se imaloo ~emu pisati kad se jednom odavde ode.

Htio-ne htio, i u zavisnosti od svog talenta, vje-štine, ili dosjetljivosti, pisac ili nadogra|uje stvar-nost ili je sakati. Strah da }e ona stati, što bi rekaoEagleton, neprestano podsti~e maštu kao da svijetpostoji samo zahvaljuju}i njoj. I što je fikcija maš-tovitija, stvarnost kao da se više goropadi. Kad bise ispisali svi njeni za~u|uju}i doga|aji, neko bimogao da zaklju~i da je to najmaštovitija imagina-cija, što }e re}i da u odnosu na fikciju stvarnostima i izvjesne prednosti. U pore|enju s njom, pi-sanje ispada jednostavan posao, jer, kako duhovi-to re~e jedan pisac: potrebno je samo poredati rije-~i na pravi na~in.

Biti pisac u bosanskohercegova~koj, nadasve inspirativnoj, ali i otu`no depre-sivnoj realnosti, privilegija je onih koji ne mogu, ili ne `ele, iz nje da odu kako bi

je iz druge kulture sagledali s nostalgijom i pronašli u njoj skrivenu i surovupoeziju. Oni pisci koji još uvijek `ive ovdje po~esto su hendikepirani viškom

poezije koja ih zna mu~ki zasko~iti i na tramvajskoj stanici u vidu trenutnog pri-zora solidarnosti kad ruke jedna drugoj pru`aju sitne kovanice.

Tekstovi koji slijede predstavljaju svojevrsnu dijalogizaciju prethodno donesenih stavovai ideologije u tematu, otkrivaju}i tragove koje su ostavili postmodernisti~ka i poststruktu-ralisti~ka misao u strukturi osje}anja mla|e generacije istra`iva~a/-ica; bave}i se poststruk-turalisti~kim iš~itavanjem i otkrivaju}i ideološka preimu}stva postmodernisti~ke poetike,autori/-ce otjelotvoravaju autenti~an glas koji propituje prethodno eksplicirane stavovekoji su postmodernizam posvema optu`ili za eklekticizam i relativizam, ozna~ivši ga kaojednog od krivaca za stanje u postjugoslovenskim društvima; nasuprot tome, naredniautori u postjugoslovenskim društvima, kulturi i povijesnoj poetici vide nedovoljnosproveden postmodernisti~ki i postrukturalisti~ki projekt, detektiraju}i krizu upravo unedovoljno sprovedenoj pluralnosti ili izostanku temeljnih postavki poststrukturalisti~-kog mišljenja i postmodernisti~ke poetike u sociokulturnim datostima.

Cilj rubrike protutemat jeste taj da pru`aju}i prostora druga~ijem verbalno-ideološkomvidokrugu, da svoj doprinos u kona~nom spoznajnom kretanju ka ocrtanju stanja koje`ivimo, u kona~nom konstituisanju odgovora na sadašnje pitanje šta da se radi – cilj overubrike nikako nije taj da podr`i pluralnost mišljenja, da istakne mlakost misli niti uvjeren-je kako je istina uvijek negdje u sredini, odnosno konstelaciju unutar koje obje stranemogu biti u pravu; dapa~e, cilj ove rubrike jeste da pru`i prostor za ekspliciranje razli~itihmišljenja u ime kona~ne konstitucije istine, odnosno episteme koja }e biti djelotvorna ukontekstu koji `ivimo

Za postmodernizam i poststrukturalizam

70

Trivijalna ~udovištapostmodernizma:Hazarski re~nik ili o paradoksuPavi}eve “po-etike”

Anela Hakalovi}

Odre|ena na ovaj na~in, historiografska metafikcijapojavljuje se kao jasan oblik antitotalitarne i antiide-ologijske naravi postmodernizma, ali i kao produktnjegovog skepticizma. Postmodernizam, izme|u osta-log karakteriše i povratak, ali i redefiniranje pojmovapovijesti i politike, koji sada zahtijevaju jedan posebanme|uodnos, kriti~ko propitivanje lišeno esencijal-isti~kih utemeljenja i ontološke prtljage.

I.

Tridesetog novembra prošle godine umro jeMilorad Pavi}; pisac koji je, prema stavovima (po-st)jugoslovenske kritike, na naša podru~ja na velikavrata uveo postmodernu knji`evnost. Postmodernis-ti~ka paradigma, koja se pripisuje poetici ov-og pis-ca, najviše se vezuje za formu, prvenstveno njegov-og Hazarskog re~nika (1984) koji, kao roman-leksikonu 100 000 rije~i, dosljedno provodi postmodernist-i~ke pripovjedne strategije fragmentarnosti, igre, rel-ativizacije, slu~ajnosti, protuslovlja; one strategijekoje se ve`u prvenstveno za na~ine postmodernogpisanja1. Pavi}ev roman ubraja se i u okvir takozvanehistoriografske metafikcije ~iji je osnovni cilj dovo-|enje u bliski susret dva, tradicionalno suprotstavlje-na diskursa, historiografije i fikcije, da bi se zatimosporila logika na kojoj spomenuti diskursi uteme-ljuju svoje istine. Cilj ovog postupka jeste i svojevrs-na skepsa koja dovodi u pitanje naše povjerenje uove diskurse. Historiografska metafikcija je u okvirupoetike postmodernizma mo`da najoptimalniji izrazpostmodernisti~ke politi~nosti, jer kroz skepsu i rela-tivizam osporava svaki oblik ideologijskog promiš-ljanja i pokušaja zasnivanja “velike pri~e”.

Bez obzira na odbijanje postmodernizma da seobuhvati nekom jasnom i preciznom definicijom, ip-

ak mnogi teoreti~ari odre|uju zemljovid postmoderno-ga (Andreas Huyssen) ili ga pokušavaju svrstati ujasan kulturni, politi~ki kontekst, odre|uju}i ga kaokulturnu dominantu kasnog kapitalizma (Frederic Jame-son), vezuju}i ga na taj na~in za jedan duhovni, poli-ti~ki i kulturni obzor nastao pod okriljem liberalnoghumanizma. U tom smislu, `elim postaviti i pokušatiodgovoriti na pitanje kako se u prostorima koji senalaze izvan spomenutog obzora realizira postmod-ernisti~ka paradigma, da li prostor koji poznaje samoodjeke postmodernizma mo`e proizvesti roman koji}e biti reprezentativan primjerak poetike postmod-ernizma i da li u tom ne-prostoru postmodernizmamo`e nastati njegov optimalni izraz koji }e bitiproglašen prvim romanom 21. vijeka.

Namjera ovog rada nije pokušaj dislegitimacijePavi}evog djela niti opovrgavanje njegove knji`-evno-umjetni~ke vrijednosti, nego tek ukazivanjena to da poetika postmodernizma jasno iskazuje toda je Zapad zakora~io u svijet u kojem modernaforma nije bila primjerena postmodernom stanju, teda Hazarski re~nik, ako se u njegovu interpretacijuuklju~e ne samo literarni kodovi (njegova tekstual-na stvarnost), nego i izvanliterarni koji podrazumi-jevaju kod produkcije, ali i kod recepcije, predstavl-ja svojevrsni paradoks, jer iskazuje nemogu}nostpavi}evske postmodernisti~ke poetike koja se ogle-da u stalnoj subverziji ovog djela prema njegovomautoru, ali i obrnuto. Pavi}evi stavovi u pogledutadašnje politi~ke situacije smještaju se u jasan ref-erentni okvir koji mo`e biti nazvan nacionalizmom2.Stav da su Srbi onaj izgubljeni hazarski narod izHazarskog re~nika stvara jednu paradoksalnu situaci-ju u kojoj tekst romana, njegova forma i poeti~kaorijentacija bivaju osporeni od samog pisca i njegov-og naknadnog interpretiranja vlastitog teksta. Bezobzira na barthesovsko postmodernisti~ko progla-šenje smrti Autora, ovakvo naknadno dopisivanjezna~enja jasno povla~i jedno pitanje, ali i stav: da lije postmodernisti~ka (filozofska) paradigma dobilasvoju trivijaliziranu verziju u prostorima koji nisubili spremni za nju? Da li je zapadno (postmoderno)stanje u svojim ne-prostorima proizvelo trivijalna~udovišta (tekstove) koja nisu bila sposobna za svi-jet bez metanarativa?

Današnje promišljanje o pojmu postmodernizma,koji je prema opštem konsenzusu ve}ine savremenihteoreti~ara na svom zalasku, mogu}e je iz dva osnov-na rakursa; s jedne strane, postmodernizam se

1 David Lodge u svojoj studiji Na~ini modernog pisanja izdvaja šest postupaka koji, prema njegovom stajalištu karakterizirajuknji`evnost postmodernizma (bitno je spomenuti da od tih šest postupaka, ~etiri se mogu primjeniti i na modernu prozu); to su pos-tupci: protuslovlja, permutacije, prekinutog slijeda, slu~ajnosti, prekomjernosti i kratkog spoja. Lodge, David. Na~ini modernogpisanja. Ljubljana: GP: Delo. 1988. str. 280. Ove postupke mo`emo prona}i i u Hazarskom re~niku, tako se mo`e tvrditi da je to, posvojoj pripovjednoj formi, tipi~an roman postmodernisti~ke poetike. Me|utim, pripovjedne strategije koje navodi Lodge nemaju svrhui cilj u sebi samima, nisu samo literarna ~injenica koja pronalazi isklju~ivo estetsko opravdanje, nego se`u dalje od toga i imaju zacilj i narušavanje odre|enih struktura, ne samo fikcionalnog, nego i objektivno egzistiraju}eg svijeta.2 O Pavi}evom prislanjanju ideološkim (nacionalisti~kim) obrascima duhovito govori Mirko Kova~ u svojoj polemi~koj knjizi podnaslovom Elita gora od rulje (2009), gdje isti~e da su slavu Pavi}evog najuspješnijeg romana gradili “oni koji ga nisu razumjeli”, teda je za njegovu slavu upravo presudno Pavi}evo agitiranje o tome da su Hazari 'srpska sudbina' Kova~, Mirko. Elita gora od rulje(polemika). Zagreb: Fraktura. 2009. str. 45.

(sic!) 71

protutemat

optu`uje sa stilski eklekticizam, za plošnost ipovršnost, za relativizam i trivijalizaciju koja vodi kakrajnjoj amoralnosti, a s druge strane, još uvijek se~uju glasovi koji brane postmodernizam kao konc-ept/teoriju/poeti~ku paradigmu koja je duboko zapi-tana o stanju koje karakteriše (prvenstveno) zapadnisvijet, te u tom smislu, pokazuje se dvostruka priro-da postmodernizma, a njegova dijagnoza, kako toisti~e Viktor @mega~, vidljiva je u dvije osnovnedimenzije, pri ~emu se prva mo`e nazvati “pop-ulisti~kom”, dok druga ima “sasvim druga~ije misa-ono uporište” i ona bi se mogla nazvati “meta-fizi~kom”3. U eseju pod naslovom Odgovor na pitanje:šta je postmoderna?, Jean-François Lyotard izri~eimperativ koji promovira “rat cjelini” i “aktiviranjerazlika”, a na drugim mjestima iskazuje i zahtjev naneprestanim umjetni~kim protivljenjem totalitetukoji je i omogu}io teror dvadesetog stolje}a; a ono štootvara postmodernu je zlo~in koji se desio u Aušvicu,i u tom smislu postmodernizam je nu`no politi~kiosvješten jer postavlja pitanje “kako }e pod tim uvje-tima vjerodostojne ostati velike pripovijesti o poza-konjenju?”4. Ideje teoreti~ara postmodernizma svojodjek našle su i umjetni~koj praksi druge polovinedvadesetog stolje}a koja iskazuje svojevrsni prezirprema realisti~koj paradigmi, te se, nasuprot tome,te`i ka denaturalizaciji diskursa koji pretendiraju naobjektivnost. S tim u vezi, posebno mjesto u post-modernisti~kom osporavanju dobio je diskurs histo-riografije, gdje se pokazuje da je “pojam objektivnerekonstrukcije zasnovane na dokazima puki mit”5.Interes postmodernisti~ke knji`evne, ali i teorijskemisli za redefiniranje logike na osnovu koje seutemeljuju istine dva, kao što se pokazuje, sli~nadiskursa, iniciran je upravo postmodernisti~kimnepovjerenjem u objektivitet i istinosnu vrijednostrazli~itih legitimiziraju}ih praksi. Umjetni~ko protiv-

ljenje i osporavanje ima za cilj pokazati da se “prob-lemi pisanja istorije ne razlikuju od istine pisanja fik-cije”6. Historiografska metafikcija tematizira problemreference fikcije i historiografije, a sintetiziraju}i ref-erentna polja ova dva diskursa ona ukazuje na kon-tekstualnu uslovljenost i “neprirodnost” pri selekcijikoja je bitno svojstvo pri konstruiranju pri~a ova dvadiskursa. Ukazivanjem na selektivnu prirodu i ~estuideologijsku zasnovanost historiografske naracije,postmodernizam te`i ka preispisivanju prošlosti, s ja-snim naglaskom na pitanje o tome ~ija je to prošlost,a ta te`nja se ujedno mo`e shvatiti i kao “povrataketi~kog u estetsko i `udnja za moralizacijom stvarno-sti”7. Odre|ena na ovaj na~in, historiografska meta-fikcija pojavljuje se kao jasan oblik antitotalitarne iantiideologijske naravi postmodernizma, ali i kaoprodukt njegovog skepticizma. Postmodernizam,izme|u ostalog karakteriše i povratak, ali i redefini-ranje pojmova povijesti i politike, koji sada zahtijeva-ju jedan poseban me|uodnos, kriti~ko propitivanjelišeno esencijalisti~kih utemeljenja i ontološke prtl-jage. Jedan ovakav povratak povijesti i politici ne}eosiguravati sebi ideologijske temelje koje osporava,nego }e istinski “kriti~ki povratak povijesti i politici”morati sebe “preispitati pod istim uvjetima kojeupotrebljava da bi preispitao razli~ite formalizmekojima stoji nasuprot”8. U tom smislu, postmoderni-sti~ko osporavanje naracije historiografije pokazujedvostruk subverzivni odnos; s jedne strane, ospo-ravaju se ideologijske i ~esto totalitarne pretenzijehistoriografskog diskursa na pravo istine, dok sdruge strane postmodernisti~ka paradigma, real-izirana u polju takozvane historiografske metafikcije,osporava i samu sebe, ometaju}i uspostavu ~vrstih,stalnih i rigidnih ozna~itelja te, nasuprot tome,uspostavlja strukture, odnose i istine koje nisu ute-meljene, nego su u stalnom procesu utemeljenja i

Bez obzira na odbijanje postmodernizma da se obuhvati nekom jasnom i preciznomdefinicijom, ipak mnogi teoreti~ari odre|uju zemljovid postmodernoga (AndreasHuyssen) ili ga pokušavaju svrstati u jasan kulturni, politi~ki kontekst, odre|uju}iga kao kulturnu dominantu kasnog kapitalizma (Frederic Jameson), vezuju}i ga nataj na~in za jedan duhovni, politi~ki i kulturni obzor nastao pod okriljem liberalnoghumanizma. U tom smislu, `elim postaviti i pokušati odgovoriti na pitanje kako se uprostorima koji se nalaze izvan spomenutog obzora realizira postmodernisti~ka para-digma, da li prostor koji poznaje samo odjeke postmodernizma mo`e proizvestiroman koji }e biti reprezentativan primjerak poetike postmodernizma i da li u tomne-prostoru postmodernizma mo`e nastati njegov optimalni izraz koji }e bitiproglašen prvim romanom 21. vijeka.

3 @mega~, Viktor. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafi~ki zavod Hrvatske. 1991. str. 393.4 Lyotard, Jean-François. Postmoderna protuma~ena djeci. Zagreb: August Cesarec. 190. str. 35.5 Butler, Christopher. Postmodernizam. Sarajevo: Šahinpaši}. 2007. str. 34.6 Ha~ion, Linda. Poetika postmodernizma: istorija, teorija i fikcija. Novi Sad: Svetovi. 1996. str.182.7 Moranjak-Bambura~, Nirman. Retorika tekstualnosti. Sarajevo: Buybook. 2003. str. 227.8 Carroll, David. ''Povratak povijesti i politici''. U: Biti, Vladimir. Bahtin i drugi (ur.). Zagreb: Naklada MD. 1992. str. 159-160.

72

stalnog preispitivanju svojih temelja. Ovakva teori-jska promišljanja i propitivanja su referentni okvir ukojem se mo`e (ili bi trebao, po stavovimaknji`evno-kriti~ke misli) ~itati i roman MiloradaPavi}a-Hazarski re~nik. Napisan 1984. godine, ovajroman je, ubrzo nakon svog pojavljivanja, u kru-govima ovdašnje knji`evno-kriti~ke misli proglašenremek-djelom, ne samo srpske, nego i svjetskeknji`evnosti, posebno one koja spada u poetikupostmodernizma. Roman “bez središta” koji se sas-toji od tri razli~ite knjige o jednom izgubljenom naro-du, pri ~emu sve tri knjige “postoje naporedo, ume|usobnoj polemici, ali nijedna nije dobila pravona kona~nu istinu”, dosljedno provodi postmod-ernisti~ke pripovjedne strategije, od kojih su najo-~itije: uvo|enje figure ~itatelja i ~itateljice u tekst,fikcionaliziranje historiografskog i nau~nog diskur-sa, decentralizirana struktura teksta itd.9. Hazarskire~nik10 se naj~eš}e opisuje ecoovskom sintagmomotvorenog djela, pri ~emu se naglašava kako decen-tralizirana i fragmentirana tekstualna strukturaušutkava glas Autora, otvaraju}i prostor za~itateljsku promišljanje i realizaciju zna~enja upravona recepcijskom planu. Postmodernisti~ka formapripovijedanja, vo|ena principom igre, koja bi,prema postmodernisti~kim teorijskim “receptima”trebala imati prije svega kognitivnu ulogu, proizvo-di jednu misao koja usko korespondira sa glavnimtokovima postmodernisti~ke filozofske misli, a real-izira se u odupiranju totalitarizmu lyotardovskih“metanarativa”, otvaraju}i vrata ka poljima beskon-a~ne interpretacije i uspostavi pomi~nih struktura iplasti~nih zna~enja. Me|utim, pomi~nost i artifici-jalnost uspostavljenih zna~enja osporena je u ovomslu~aju figurom samog autora, koji se sada, pojavlju-je u formi Autora, kao barthesovske neprijateljskekategorije. Na ovom mjestu postaje bitno jedno odklju~nih pitanja savremene (post)teorijske scene, aono se mo`e izraziti na sljede}i na~in: da li je va`nijeono što sam tekst ka`e ili je pak bitnije ono što jeautor namjeravao da ka`e i ono što je eksplicirao daje rekao? Sasvim je sigurno da se niti jedan tekst nemo`e posmatrati kao isklju~ivo tekstualnu ~injen-icu, neodvojivu od polova produkcije, recepcije, pri~emu se u pol recepcije svakako ubraja i pol inter-pretacije. Bez obzira na privla~nost Barthesovogimperativa “ra|anja ~itatelja” kao klju~nog genera-tora zna~enja koje se mora desiti uz neizbje`nu“cijenu smrti Autora”11, Hazarski re~nik je kanon-iziran kao vrhunsko djelo srpske postmodernisti~keknji`evnosti, ali i kao izraz tragi~ke sudbine srpskognaroda kojeg ovaj Autor identificira sa fikcionalnimHazarima, jer dijele istu sudbinu velikog naroda

potla~enog totalitarizmu malih naroda, a aluzije naanalognosti izme|u Hazara i Srba bivaju provedenekroz Pavi}eve intervjue, autobiografske zapise, ali ikroz naknadna tuma~enja pojedinih pasa`a djela. Utom smislu, Autorovi implicitni i ekplicitni kodovipomo}u kojih je mogu}e da nad tekstom Hazarskogre~nika 'lebdi” zna~enje o historiji srpskog narodaispri~anoj u pri~i o Hazarima stvaraju paradoksalnusituaciju i stvaranje jednog trivijaliziranog postmod-ernizma koji prividno provodi formu postmod-ernisti~kog pisanja, dok s druge strane, uspostavomjedne jedinstvene i totalitariziraju}e interpretacije,koja je upravo omogu}ila kanoniziranje djela ovogpisca, navodno potenciranje pozicije ~itatelja sepokazuje kao vješta retori~ka igra, koja u svojoj po-zadini nema neko metafizi~ko ili kognitivno uteme-ljenje, nego se javlja tek kao puka forma citiranja os-novnih strategija jednog poeti~ke paradigme. Stilskieklekticizam, za koji se ~esto optu`uje postmodern-izam, ovdje biva prepoznat u svom punom sjaju, adruga dimenzija postmodernizma, ona metafizi~kao kojoj govori @mega~, biva potpuno potisnuta ionemogu}ena figurom autora. Na ovaj na~instvoreno je jedno “trivijalno ~udovište postmodern-izma”, koje svakako nije karakteristi~no samo zaPavi}evu poetiku ili poetiku autora/autorica sa našihprostora, nego je to pojava prisutna i na svjetskojknji`evnoj sceni, me|utim, u ovom slu~aju to se po-kazuje kao jasan i simptomati~an znak za to dapodru~je koje nije iskusilo svijest postmodernog sta-nja nije ni sposobno za jedno umjetni~ko protivljen-je iskazano kroz lyotardovsko “aktiviranje razlika” iproglašavanja rata cjelini i totalitarnosti. Ako se vra-timo izvornim tekstovima postmodernisti~kih/pos-trukturalisti~kih teoreti~ara, tu prvenstveno mislimna školu francuskih mislilaca, mo`emo uvidjeti da jenjihova teorija izraz jedne specifi~ne politi~ke situ-acije (neuspjeha studentskog pokreta iz 1968 go-dine), te da osnovne umjetni~ke strategije, koje pro-moviraju ovi autori, osim poeti~kog, imaju i svojepoliti~ko i eti~ko zna~enje i smisao. Kako se jednatotalitarna interpretacija koja se ve`e uz ovo djelomo`e povezati za postmodernisti~kim “aktiviran-jem razlika” i otporom totalitetu? Na prvi pogled,veza izme|u postmodernizma i eti~nosti biva para-doksalna, jer relativizacija kao bitno svojstvo post-modernisti~kog diskursa onemogu}ava bilo kakvokonstituisanje nekog obavezuju}eg sistema vrijed-nosti. Me|utim, uprkos tom naizgled o~iglednomparadoksu, mnogi postmodernisti~ki tekstovi ipakpromovišu odre|enu vrstu odgovornosti ili potrebeza etikom; ne radi se tu o alternativnim dominiraju-}im diskurzivnim praksama, nego o njihovom ospo-

9 Deli}, Jovan. Hazarska prizma: tuma~enje proze Milorada Pavi}a. Beograd: Izdava~ko preduze}e Prosveta. 1991. str. 94.10 U ovom radu nemam namjeru ulaziti u interpretaciju samog teksta Hazarskog re~nika, jer prije svega `elim ispitati (više ukazati)ekstralingvisti~ki kontekst teksta, prije svega kontekst produkcije i kontekst recepcije, te ideologijske konotacije koje cjelokupnoPavi}evo ''djelo'' proizvodi. 11 Roland, Barthes. ''Smrt autora'', U: Beker, Miroslav. Suvremene knji`evne teorije. Zagreb: Sveu~ilišna naklada Liber. 1986. str. 201.

(sic!) 73

ravanju, pa tako dekonstrukcija, kao jedna od te-meljnih “metoda” postmodernisti~kog diskursa, kaošto tvrdi Catherine Belsey, “indirektno tvrdi dazna~enja nisu unaprijed data i nepromjenljiva” ne-go da ona “mogu biti izmijenjena”12. Upravo mo-gu}nost osporavanja postoje}ih struktura i potenci-jalitet njihove transformacije koju promovira post-modernizam, dozvoljava da o postmodernizmugovorimo kao o po-etici13, u njenom dvostrukomzna~enju, a vra}aju}i se njenoj metafizi~koj i polit-i~koj dimenziji. U tom smislu, Hazarski re~nik, uz zn-a~enjsku nadopunu njegovog autora, nu`no izlaziiz okvira postmodernisti~ke po-etike, jer trivijaliziraono što postmodernizam aktualizira i promovirakao “slavljenje razlika” i antitotalitarizam u inter-pretaciji. Samo kanoniziranje jednog djela postm-odernisti~kog uklona protivi se logici ove poetike,me|utim, i to je uspjelo ovom djelu14, te je postalo

ne samo slavnim mjestom u kanonu srpske knji`ev-nosti, nego i sredstvom instrumentalizacije odre-|enih ideoloških strategija u proteklih dvadeset go-dina na post-jugoslovenskom prostoru.

Na kraju, da li odre|eni tekst ima obavezu dabude dosljedan poetici koja ga prisvaja ili kojoj se onpriklanja? Paradoks Hazarskog re~nika jeste upravo utoj dvostrukosti; s jedne strane insistira se na njegov-oj postmodernisti~koj orijentaciji, dok s druge strane,djelo Hazarski re~nik, ali i njegov Autor ubijaju prostor~itateljske invencije nametanjem jednog apriornogtotalitarnog zna~enja, tako da ~itatelj, baš kao što seka`e na po~etku ovog romana le`i mrtav i nepokretanu sistemu definitornog i nepomi~nog zna~enja:

“Na ovom mestu le`i onaj ~italacKoji ne}e nikada otvoriti ovu knjigu On je ovde zauvek mrtav.”15

12 Belsey, Catherine. Postrukturalizam. Sarajevo: Šahinpaši}. 2003. str. 91.13 Govoriti o postmodernisti~koj po-etici svakako izgleda kao paradoks, ako se uzme u obzir na~elo relativizacije koje ona promovira,me|utim, vjerujem, da je jedna ovakva interpretacija mogu}a, posebno ako se vratimo izvorištima postmodernisti~ke misli, a njene,~esto banalizirane i trivijalizirane rezultate, stavimo u zagrade.14 U tekstu namjerno upotrebljavam rije~ djelo umjesto postrukturalisti~ki postulirane alternative u pojmu teksta, jer `elim naglasitiideologijski aspekt koji je karakteristi~an upravo za ''djelo'' ovog pisca. 15 Pavi}, Milorad. Hazarski re~nik: roman leksinkon u 100 000 re~i. Beograd: izdava~ko preduze}e Prosveta. 1989. str. 8.

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

Poetika kaleidoskopa u Knjizi o TariZdenka Leši}a(Zalazi li pomo}nica BoginjeMilosti ikad na Balkan?)

Aida Gavri}

“Ukratko, roman je ona ~udesna stvarnost s onestrane Alisinog ogledala.” Zdenko Leši}

Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurno nijejedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinuiranosti.Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kako onda dasmisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon16, navodi Leši},a svaka povijest je pripovijest. “Rašomon” prepoznajemoi u pri~i mi/drugi, svojstvenoj postkolonijalnim teorija-ma. Dok su za nas “bijele” svi Koreanci isti, crnih kosa,kosih o~iju i malih noseva, sa jezikom nalik zujanju p~ela,tako smo mi, za njih “`ute” svi “mi-guk' (Amerikanci) i“ka-jong” (Dugi Nosevi ili Nosonje)17. Šta od navedenogje istina? Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?

Rije~ kaleidoskop dolazi od gr~kih rije~i kalos -lijepo, eidos - oblik i scopeo - gledati, posmatrati. Isp-rva je potrebno ukloniti jednu dilemu. U knjizi o ko-joj je rije~ i eseju povodom nje ne}e biti mnogo gov-ora o lijepom kakvo pomo}u perlica, staklenih zrn-aca i šarenih papiri}a do~arava jedna mala spravicanamijenjena privremenom odlasku u druga~iji svi-jet, ali }e biti govora o druga~ijem svijetu i skokovi-ma iz jednog u drugi svijet, tehnikom sje}anja,onom, koja nas mo`e vratiti u najljepše dvoranenaših `ivota i uspomena, ali jednako tako raskrvari-ti mnemograme i prikazati oblike nastale od crvenihi crnih perlica, nalik na krvna zrnca naših bli`njih, ina njihove i naše sopstvene sudbine.

Roman je ona ~udesna stvarnost s one strane Alisinogogledala, ili mo`da 'stvarnost' u ogledalima postavljen-im na 45, 60 ili 90 stepeni, ovisno o tome ̀ elimo li slikuuduplati osam puta, šest puta ili ~etiri?! Nebitno kojaod mogu}nosti nam zvu~i poeti~nije, ~injenica jejedna: ~udesna stvarnost nije nu`no ~udesno lijepa.

Mo`da ima onih (a sigurna sam da ima) koji bi ili

su ve} na prvoj stranici sasjekli Leši}a i 'trsili' se nje-govog romansijerskog ogleda, prepadnuti da sunaišli na još jednog beznade`nog jugonostalgi~ara.Njima savjetujem: ne zgra`ajte se i ne drhtite! Akose toga plašite, 'plavo-bijelo-crvena trobojka s crven-om zvijezdom u sredini' se na daljnjim stranicamane}e ukazivati kao utvara.

“Davno je eksplodirala i ve} se ugasila ta zvijezda”, na-vodi Leši}, a neki od nas u to upisuju i piš~ev tu`ni iz-raz lica povodom tegobne istine o jednoj 'utvari'. (No,nisam više sigurna da li oni koje sam upravo savjeto-vala uop}e zavre|uju da se na njih troši toner iz štam-pa~a, pa ~ak niti za jednu jedinu re~enicu. Ipak, budi-mo milosrdni, “halalimo” im ove dvije!)

Nerijetko se sam autor vra}a pitanju povoda stv-aranja ovog ili romana uop}e, pa bismo se, poštuju}iga, i usput rješavaju}i stalnu dilemu 'odakle po~eti?'trebali na samom po~etku osvrnuti i na pitanje:'~emu roman u ovo oskudno vrijeme?'

“Romaaan ti je jaaako komplikovaaanaaastvaaar! (Sijari})

Istina. Mo`da se iz tog razloga Leši} odlu~io i danam to demonstrira, opisno i na primjeru.

Opisnim putem doznajemo kako je teško pisatiroman, kako nije sve u pri~i, koje vrste ta~aka glediš-ta razlikujemo prema Genettu, koje vrste pripovje-da~a je mogu}e uvesti, kako gra|u mo`emo crpiti izmašte ili iz prethodnih tekstova, koje tipove romanaimamo, o distinkciji Autor/Tekst, da junak nijeneophodan, o fabuli i si`eu, o mogu}nosti uvo|enjaskokova i paralelnih svjetova, o svemu što nam jepotrebno, ali ne i neophodno kako bismo ~itali “kla-si~ni” roman - o svemu što nam je neophodno kakobismo ~itali jedan potpuno osobit, 'neklasi~ni', ali nei “antiklasi~ni” roman. Na primjeru opa`amo sveovo na što je opisnim putem ukazano, jer ovajroman je splet svega prethodno datog.

Nije sve u pri~i – fabuli, sve je u mnogostrukosti,mnogim pri~ama i mnogim fabulama, na ~ije isp-replitanje i posrednu povezanost nailazimo pušta-ju}i roman da se oslika u nas. Na dvadeset i prvojstranici Leši}u se javlja ohrabruju}a misao: treba pu-stiti pri~u da te~e. No, njegova pri~a neprestano “za-pinje”, ne zbog toga jer je “te~nost” pri~e vještinakoju ne mo`e dose}i, nego stoga jer je on doista puš-ta da te~e, ne poma`u}i se izvješta~enoš}u, nego da-ju}i joj njen nepatvoreni prirodni tok i oblik, a on jefragmentaran. U takvom prirodnom obli~ju ne-mogu}e je imati jednog glavnog junaka, a kamoli dase taj junak ogleda u li~nosti. Nu`an je princip ili mi-saona vodilja, koja }e ispuniti krater formiran eks-plozijom izvješta~enosti nastalom stolje}ima gajen-im iluzijama o li~nostima kao nosiocima roma-

16 Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an iz ~etiri ta~ke gledišta.17 U vezi sa nazivom “ka-jong”, kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o “nosocentriz-mu”. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremenikriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o “nosocentrizmu” , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, premakojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)

74

(sic!) 75

protutemat

neskne forme. Prava proza nije prozai~na, rekao biHeidegger, prava proza je poeti~na. Ako nam u po-eziji nije nu`an glavni junak (lik), naprotiv, ondanam u pravoj prozi on, tako|er, ne}e nedostajati. Po-red neprestanih upadica u vidu autorovih razmišl-janja o potrebi/ne-potrebi za glavnim junakom,demonstriranje istih je mnogo o~itije. Postavimo tona sljede}i na~in: Ko je glavni junak Leši}evog ro-mana? On sam? Seong-Hwan? Jeremy? Belinda?Ka}a? Bra}a: Josip i Tomislav? Ch'on Sang-Pyong?Mok Sun-Ok? Da i ne. Sve su to junaci, ~as glavni,~as sporedni. Svaki glavni u svom fragmentu pri~e,sporedni u drugom. Neki 'glavniji' autoru, nekisporedniji, neki lebde u vazduhu svakog fragmenta.Da li je to mo`da Tara? Ka`u, naslov romana ~estoupu}uje na glavnog lika ili temeljnu radnju. Uzmi-mo da je i ovaj put tako. No, šta }emo ako Tara nijeniti lik niti junak? Šta }emo ako je ona apstrakcija,princip, bit? Da li takvo što roman ~ini manje roma-nom ili mu pak smisao prenosi u prvi plan iz po-zadinskog na koji smo navikli? Da li je prebacivanjeakcenta na diskontinuiranu pri~u ujedno i postupakdecentralizacije mo}i - nosioca mo}i, bilo da se radio glavnom junaku, pripovjeda~u ili autoru? Akomalo bolje razmislimo: da li je neophodan umje-tni~ki postupak 'strpati' smisao u dublje pore kako bismodu`e iskopavali, kako bi nam pri~a izgledala fascinantnijai ve}a? I, mora li, u skladu s tim, izbacivanje iste napovršinu biti odba~eno kao nevješt umjetni~ki pos-tupak ili obi~ni postmodernisti~ki eksperiment?Griješim. Upotrebom jednine u ovom slu~aju gri-ješim. Ovaj roman ili knjiga, kako je kome dra`e,nema smisao, on/ona posjeduje smislove.

Kada Leši} preuzima feministi~ku postavkuunutar koje se ka`e: zadr`at }emo samo ono što namaodgovara (Leši} 21 : 2004), on to mo`da uvodi kao su-gestiju za preovladavanje traume (zanimljivo je dase mi koji smo bili djeca u ratu 1992.-1995. prilikomprepri~avanja uspomena sje}amo naj~eš}e igre,vragolija i lijepih momenata, a zanemarujemomasakre, granate i snajperiste koji su nas nišanili sakrovova), me|utim, kada ja to ponovim, uvodim to,kako bih na najli~niji na~in dekonstruisala postoje}itekst, jer svaka analiza, ako se ne radi o egzaktnimnaukama, nu`no je li~na.

O ~emu to sve, dakle, govori “Knjiga o Tari”? Kojise to sve “junaci” nadme}u za glavnog?

U igri su: skepsa, `ivot, smrt, milost/odsustvo mi-losti, rat, vje~ni mir, teorije, šutnja, mi/oni, kibun(obraz), kulture, “mentaliteti”, istina/istine, `rt-va/krvnik, zlo~in, ljudskost itd.

Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sop-stvenim upisivanjima naspram autorovih izri~itihstavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je uviše navrata bio u dilemi), prvo }emo navesti onogjunaka kojeg je autor na posljetku izdvojio kao

glavnog – sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, sobzirom da nama to nije dovoljno, jer se kao ~itateljijoš uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svojeprste, ne osporavaju}i sje}anje kao princip-vodiljuovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put jeprostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa kreni-mo! Mo`da }e se i moje misli rasuti kao suhi grah

18,

no kada pri~a te~e prirodno, fragmentirano, ni mislio njoj ne mogu izbje}i datoj nu`nosti.

Prvi 'junak' koji se nazire na samom po~etku jesmrt – smrt kao promjena u postojanju, kao jedna odmijena u `ivotu koji je beskrajni proces stalnih transfor-macija. Leši} time uspostavlja prvu od mnogih dis-tinkcija Istok/Zapad. Za razliku od zapadnja~kogpoimanja smrti, koje je uprkos raznim religijama isvetim knjigama, zasnovano na mislima o kraju,isto~nja~ko poimanje smrti zasniva se na mislima opo~etku i pustolovini.

“Nema radosti sastanka bez tuge rastanka. Nemauop}e sastanka bez rastanka.” (Leši} 11: 2004), izgovaraautor na usta Koreanca Seong Hwana. “Me|utim, zarazliku od isto~njaka, zapadnjaci o smrti misle tek kad seona pribli`i.” (Leši} 11: 2004) Da li je smrt, kao junakovdje došla sama i nepozvana ili je ona kao takvave} prije nastanka romana osigurala svoje mjesto?Pogriješit }ete ako pomislite da je ja (ovim putem) ilipisac (pišu}i) isti~emo zbog pri~e o smrti autora.

Njeno prisustvo je uvijek zagarantovano, pogoto-vo ako se ne~ija smrt osje}a izme|u redova svakog odfragmenata djela. Ona hu~i i bu~i u svakom slovu,premda neizgovorena. Krije se u ta~kama na i i j, ušupljinama krugova o, a i g, kosim linijama k i pravimi zakrivljenim linijama svih ostalih slova. Ne radi se nio strahu od sopstvene smrti. Rije~ je o smrti kojunajte`e zaboravljamo i prihvatamo – smrti našihkrvno i duševno najbli`ih, smrti naše bra}e.

Smrt bra}e je sr`na trauma koju je autor ovimromanom nastojao osvijestiti u nadi pronalaska smi-raja, bez zablude da }e je prevazi}i. Radi se o vje-~nom tra`enju pravog puta i nadi da }emo gaprona}i, pa ~ak ako je ona i nepobitno la`na.

“Moja skepsa je bila ja~a od moje vjere” – navodiLeši}. Ali potreba za vjerom se ~itav `ivot nadvijalanad njim kao mutni oblak kojeg ne mo`emo odag-nati. Da nije rije~ o otrcanosti upotrebe vjere u religi-jskom kontekstu lako }emo pokazati navode}i kratkiprimjer u kojem pisac rastjeruje sve naše dileme otom pitanju i pri tome postavlja još jednu savršenudistinkciju izme|u Istoka i Zapada. Radi se opiš~evom do`ivljaju i doga|aju iz djetinjstva vezan-im za religijsku ustanovu i njene slu`benike. Pot-puno je neva`no da li je to bila crkva, d`amija ili sin-agoga, princip je isti. Dogodilo se to da se dje~akZdenko u toku jedne mise nešto spetljao, što je rezul-tiralo naknadnim šamarima nanesenim “debelim dla-novima” vele~asnog. Bez mnogo rije~i, pomo}u samo

18 (Pore|enje preuzeto iz ''Knjige o Tari'', 12. str.)

76

jedne slike, pisac nam do~arava ~itav jedan svijetla`ne posve}enosti i vjere. Ti 'debeli dlanovi' su slikasvjetovnosti zapadne crkve i crkvenjaka, njihovenezaja`ljivosti i pro`drljivosti, nasuprot isposni~kog`ivota koji propovijedaju (ili da ka`em 'reklamiraju'u skladu sa modernizacijom svega, pa ~ak i'duhovnih' ustanova). Tada malenog Zdenka nisuzabolili šamari, ka`e on, koliko neo~ekivano odsust-vo milosti. Šta da se radi kada se spozna da je onaustanova ili onaj 'princip' (recimo crkva, religija isveštenici) koji propovijedaju milosr|e i od kojihsmo u~eni da je o~ekujemo postanu oni prvi koji istiprincip iznevjere? Tada potra`imo utjehu u istimprincipima koji se negdje daleko doista poštuju.Bitno je da napomenem kako ne tvrdim da u zapad-nom svijetu ne postoje istinski sveštenici kao što jeonaj u filmu Roberta Bressona “Dnevnik seoskogsveštenika” (1951.) Ne imputirajte mi ironiju, jer kaoprimjer navodim film i to iz godine 1951. – no, ko zna- mo`da se podsvjesno o tome i radi.

Ako bih uzela primjer iz naše najbli`e sredine ivremenskog konteksta, jednog '~ednog', 'pravednog' ibogu(ne)dragog vlasnika studentskih kredit-stipendi-ja s kamatama, bogomoljca prof.dr. Franju Topi}a odzapadnog svijeta bih napravila beznade`nu crnurupu, a i to mi nije cilj. Mislim da ne bi bio ni ZdenkuLeši}u, pa }emo taj posao prepustiti `utoj štampi.

Radije }emo uvesti distinkciju o kojoj je gov-oreno. Naime, Leši} suprotstavlja odsustvo milosti ipro`drljivost duhovnjaka Zapada i milosr|e (Taru)u korijenu duhovnosti Istoka (sjetimo se Seong-Hwana u hramu s kraja knjige: on doista 'posti').Nimalo slu~ajno, Leši} kao sliku isto~nja~ke milostiuvodi pri~u o tigrici i kraljevi}u koji se `rtvovao zanju i njene mlade. Premda se radi o pri~i koju jepri~ao Buddha, ne smijemo je odbaciti svode}i je nabudizam kao nešto što nas se “ne ti~e”. Pri~a govorio vrhuncu samilosti, o bitnoj ideji koja nas u~i dapremostimo našu li~nu sre}u ili nesre}u kao jedinuvrijednost `ivota. U~i nas ideji koja je otjelotvorenau Tari – bo`anstvu milosr|a. Kontekstualizirajmo!Ovdje se ne radi samo o površnom promoviranjuideje milosr|a. Ovo promišljanje ima svoj dubokiprethode}i kontekst, krajnje li~an i za pisca i za našepodneblje, dakle nas li~no. Nasuprot onome što smo~itaju}i nau~ili o jednoj druga~ijoj kulturi: o sirovojribi, ~ajevima ukusa kakvih ne mo`emo ni zamisliti,o praksi spavanja na dušecima i zagrijanim podovi-ma, radoznalosti koja nije sramotna (kao kod nas), osusretljivim ljudima koji vas bez mnogo suzdr`a-nosti primaju na konak, ali i onima koji vas ignorišu,jer niste formalno predstavljeni, u romanneprestano prodire i jedna tegobna pri~a o našoj ku-lturi utemeljenoj na bratoubila~kim ratovima. 'Bra-toubila~kim' na ovom mjestu u dva smisla: 1) bra}ase me|udobno ubijaju, 2) ubijaju vam bra}u (kao štosu ih ubili i našem piscu).

Leši} govori o našoj kulturi govore}i o jesenjimpjesmama naših pjesnika kao arhetipskim slikama ukojima se odslikava cijeli jedan “nestabilni mentalitet” ,podlo`an svakojakom utjecaju, pa ~ak i utjecaju at-

mosferskih promjena. Istina je, re}i }emo, da atmos-ferske prilike uti~u na sve ljude, ne samo na nasBalkance, ali imajmo na umu da ovo nije naš roman.Pisac progovara li~no, ogor~eno i samouvjereno, spravom na kritiku svog sopstvenog naroda, a to mumoramo dopustiti. Kada nai|emo na stereotipepoput: “Svakako si s Balkana! Drzak i neu~tiv!” (Leši} 52:2004) nemojmo lin~ovati pisca osje}aju}i se napadnu-tim, jer napad stranca na drugog nije ista stvar kaonapad nekoga na svoju zemlju. Radi se o autokritici ini o ~emu drugom. Rije~ je o autokritici iste vrstepoput one kod našeg Ive Andri}a, koji je mrtav pretr-pio drvlje i kamenje jer je iz ogromne ljubavi bioiznutra prisiljen da poka`e ogor~enje i razo~arenje, aznamo da je ono najve}e onda kada nam je do nekogili ne~eg stalo. Uprkos tome, mo`da svjesno, a mo`dai ne, Leši} citira Andri}a: “Sve što je nade, utjehe i ljepotena svijetu otkriva se o~ima pobije|enih, a pobjednici su sli-jepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plameneradosti iza koje ostaje pepeo.” Mnogo je ~asnije biti nastrani `rtve, nego na strani krvnika, zaklju~uje Leši}.Me|utim, ovdje se ne radi o uzdizanju viktimizacijekao novog mita za prevazila`enje postratne traume,radi se o uzgred navedenoj ~injenici bez ponu|enogrecepta za samosa`aljenje. Leši} }e nam ponuditinešto mnogo bolje, o ~emu }u docnije govoriti.

Kada Leši} piše kako je Vije}nica sagra|ena upseudomavarskom, a spaljena u barbarskom stilu,on ne ismijava. To je humor proizišao iz teške du-ševne patnje ~ovjeka kojemu je ta ustanova neštozna~ila, koji ju je osje}ao svojom. Suvišno je o tomegovoriti, to se naprosto osje}a u svakom glasu temu~ne igre s jezikom.

Leši} govori o ratu našeg podneblja, izvanred-no opisuju}i njegove osnovne zna~ajke podsvakim 'nebom'.

“Seoska propalica, neradnik i besposli~ar, bez škole izanata, mutivoda i prelivoda, špekulant i švercer, spremanna najraznovrsnije ujdurme i mu}ke, ~ovjek kome je moti-ka teška a knjiga mrska, do~ekao je u ovom nacionalisti~-kom bezumlju svojih pet minuta, digao se visoko – on jesve, i štap i vlast, i pop i popadija, niko kao on i niko iznadnjega. (...) Na udaru njegove nacionalne budnosti i oda-nosti posebno su obilje`eni (za prismotru i odstrijel) onirijetki od “druge vjere”, ta ku`na gamad, taj kukolj u ~is-tom srpskom `itu.” (Leši} 168: 2004)

Ovo je naša stvarnost – nju i sada `ivimo, samošto se ne radi uvijek o “kukolju u srpskom `itu”; `itaje sve više. “Rodoljupci” koji su se 1948. godine, kao i1992. godine pretvorili u “kesoljupce” i sada su nasnazi, zauzimaju najviše pozicije, centri su mo}i.Zdenko Leši} uvodi još jednu izvrsnu sliku okretan-ja poretka u ratu, smještaju}i je u kontekst zatvora'Kule'. Rije~ je o tri lika smještena u jedan prostor:dva profesora (zarobljenika) i stra`ara }ene (bivšegraznosa~a hljebova).

“Reci ti meni, profesore, je li istina da je i ovaj naš nes-retni Vladimir neki profesor?

'Jeste, profesor i moj kolega! ...''I pjesnik je, ka`u?', pita ]ena.'I pjesnik je, gospodine!', potvr|uje profesor. 'I

(sic!) 77

knji`evno kriti~ar!', dodaje, kao da }e to podi}i moj ugledu o~ima }ene.

]ena }uti. Laska mu ono 'gospodine'. Glas profesorovje nekako ravan za njegove uši i ne ose}a prikrivenu ironi-ju. ^uo sam ko je ]ena. Prije rata raznosio je hleb poSarajevu. A sad je 'mali car'.” (Leši} 189: 2004)

Ne mo`emo da ne pomisilimo na sve 'nosa~ehljebova' koji su nakon rata od stra`ara i nosa~a po-stali i profesori.Istina, pisac navodi svog brata kao'nacionalno nepodobnog stanovnika', ali tu sud-binu su dijelili mnogi.

Smrt koju sam spominjala kao onu koja hu~iizme|u svih redova romana je smrt upravo piš~evebra}e – Josipa i Tomislava. Premda je jedan ubijen, adrugi umro, ~itaju}i shvatamo da se u oba slu~ajaradi o ubistvu, jer, postoje dvije vrste zlo~ina,objašnjava Leši} kroz “dnevni~ke zapise” svogabrata: 1) ubijanje granatama, no`em, revolverom(kako je ubijen prvi brat), 2) ubijanje duše (kako jeubijen drugi brat).

Ova smrt se u romanu javlja kao lajtmotiv, sim-boli~ki predstavljena `utim taksijem, koji se nep-restano javlja kao iz druge dimenzije, što nam ispr-va tako djeluje, sve dok u vezu s navedenim nedovedemo glavnog junaka – sje}anje i spoznamo dase radi o taksiju iz piš~eve prošlosti, o taksiju u

kojem je posljednji put ~uo glas svoga brata. Prošlosti sadašnjost se u ovom romanu prepli}u do zbunju-ju}e mjere. Da li time pisac mo`da demonstrira onajmit naše civilizacije, o kojem u više navrata govori?Mit o kontinuiranosti. “Ne postoji kontinuirani ego. Toje mit naše civilizacije. Ja od ju~er nisam ja od danas.Ju~erašnji ~ovjek je mrtav u današnjem ~ovjeku, a današn-ji umire u sutrašnjem...” (Leši} 216: 2004)

Kako onda za glavnog junaka uzeti jedan lik?Kako uzeti uop}e lik kada on nikada ne mo`e bitijedan? Jednost lika bila bi vješta~ka tvorevina. Akosmo odbacili vjeru u kontinuiranost ega, prihvatit}emo da je jedini mogu}i junak romana njegovsmisao. “Smisao dr`i roman na okupu. Njegovi se dije-lovi dr`e zajedno baš zato što ih , kao neki metafizi~kiljepak, povezuje njegov smisao.” (Leši} 192: 2004)Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurnonije jedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinu-iranosti. Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kakoonda da smisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon19,navodi Leši}, a svaka povijest je pripovijest. “Rašo-mon” prepoznajemo i u pri~i mi/drugi, svojstvenojpostkolonijalnim teorijama. Dok su za nas 'bijele' sviKoreanci isti, crnih kosa, kosih o~iju i malih noseva,sa jezikom nalik zujanju p~ela, tako smo mi, za njih'`ute' svi 'mi-guk' (Amerikanci) i 'ka-jong' (Dugi

19 Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an s ~etiri ta~ke gledišta.20 U vezi sa nazivom 'ka-jong', kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o ''nosocentriz-mu''. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremenikriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o 'nosocentrizmu' , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, premakojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

78

Nosevi ili Nosonje). Šta od navedenog je istina?Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?

Nije li onda najbolje prihvatiti tezu da tekstsam sebe piše, ako je pri~a ve} op}enito uzevšinepouzdana stvar?

Da li je vjera u autora staromodnost, nakon što jeBarthes “dokazao” njegovu smrt? Da li je izvorumjetni~kog djela mašta romansijera ili prethodnagra|a? Da li je ispravno tra`iti gra|u u dalekim kra-jevima ili u sebi i oko sebe? Da li nam je potrebnadistinkcija fabula/si`e? Uostalom, šta je danasnajviše u modi? – pita se Leši}. Ovakvim i sli~nimdilemama je pro`et cjelokupni roman. Buni nas. Dali je ovo zagovaranje postmodernisti~kih postavki ilipotreba za njihovim prevazilaskom? Pisac seneprestano preispituje, razla`e i razobli~uje teorije isvoja sopstvena stanovišta, bje`e}i iz jednog udrugo, a potom se vra}aju}i u potrazi za tre}im. Onse neprestano tra`i. Razobli~avaju}i i dekonstruira-ju}i svoj sopstveni pripovijedni postupak, Leši} sepojavljuje ujedno i kao romansijer i kao svoj sop-stveni kriti~ar i teoreti~ar.

U stvarala~kom smislu, Leši} pronalazi utjehu upostmodernisti~kim postavkama, ali ih ujedno idekonstruiše.”Zato mi je preostalo samo da se priklonimpostmodernisti~kom uvjerenju da je tekst samosvrhovitadinami~ka struktura koja sama sebe modelira. Tješio samse time da je Derrida mo`da ipak u pravu, te da mojroman mo`e sam sebe struktuirati. Zato sam pustio dasame od sebe teku rije~i, slike, misli, sje}anja, snovi.”(Leši} 219: 2004)

Bitan sloj ovog romana, koji ne smijemo izostavi-ti, jeste sloj šutnje. “Daleka goro, jedina veli~ino u his-toriji, mi, ljudi, bismo morali u~iti od tvoje šutnje!” (Leši}67: 2004) Govore}i o va`nosti kibuna (obraza) kod

Koreanaca, Leši} mo`da, aludira upravo na ono pre-šu}eno o obrazu naših naroda i našoj ~asti. Sjetimose sljede}eg pasusa: “Ali zašto napuštamo polo`aj kojimo`emo braniti?, pitao sam. 'Tebi }u re}i: takav je dogov-or.” (Leši} 58: 2004)

Više od toga nije re~eno. ^itaoci neka presude koi zašto se dogovarao, kada je napuštena Herceg-ovina, koja se mogla braniti ili mo`da Srebrenica?Da li i danas postoje krvlju potpisani dogovori u ko-jima u~estvuju dvije, tri ili ~etiri strane? (Jasno je daje za dogovor potrebno minimalno dvoje.) Kakopobje}i iz ovakve stvarnosti?

U stvarnosnom smislu, Leši} pronalazi utjehu uutopiji/utopijama:

1. Treba prona}i mir u sebi, jer sre}a je u nama.2. Treba posti}i Samadhi – “To stanje duha nastaje

kad ~ovjek u sebi zatomi sve `udnje, kad sve zaboravi, kadse ni~ega više ne sje}a, kad mu se smiri mašta i kad seizgube snovi, kad se uznese nad brige svoga Ja. Tada je onono što je u svojoj biti. I jedino tada vidi svijet onakvimkakav on u suštini jeste: kao Tihi okean, koji zna da uza-vri i prevrne se, ali koji i tada te`i da se smiri i utiša i dašto du`e ostane takav.” (Leši} 206 : 2004) i...

3. Treba prepoznati Taru, pomo}nicu BoginjeMilosti.

“Kao bit ona ne zna za oblik, ni za zvuk, miris, okusi dodir, niti za ikakvu misao. Ona je darivanje koje nepodrazumijeva ni darodavca ni dar. Jer ona obitava upraznini u kojoj nema likova ni oblika, ni osjeta niosje}anja, ni poriva ni samosvjesti, ni materije ni duha.I odatle se vra}a u postojanje navla~e}i na sebe ma kojilik, da ga, kao odje}u, odbaci ~im ispuni svoj zadatak.”(Leši} 35: 2004)

A zalazi li Tara na Balkan? Ili nam preostaje samoda ~ekamo “misti~ni dodir Beskraja”?

Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sopstvenim upisivanjima naspramautorovih izri~itih stavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je u više navratabio u dilemi), prvo }emo navesti onog junaka kojeg je autor naposljetku izdvojio kaoglavnog - sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, s obzirom da nama to nije dovoljno, jerse kao ~itatelji još uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svoje prste, ne osporava-ju}i sje}anje kao princip-vodilju ovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put jeprostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa krenimo!

(sic!) 79

protutemat

Postmodernitotalitarizam, šta je to?(ili zašto je potrebno aveti izbosanskohercegova~kog društvaprotjerati u krdo svinja i potopiti ih u jezeru)

Marko Ragu`

Pluralnost prisutna u bosanskohercegova~kom društvuse ne zasniva na “osloba|anju zagušenih glasova”, naotvaranju javnoga prostora za marginalne perspektive,nego su nosioci “postmodernoga stanja” upravo etnona-cionalisti~ke strukture. To se uspostavlja gra|enjem pa-ralelnih stvarnosti, koje nisu zasnovane na ~injenicama,na stvarnome i fakti~kom stanju, nego na imaginarnoj iideološkoj predstavi istine. Izvana i formalno je bosan-skohercegova~ko društvo izrazito “pluralno”, ali suštin-ski bosanskohercegova~ko društvo uop}e i ne postoji, ve}se nudi samo jedan privid postojanja.

Da li se ve} sada mo`emo barem nadati skorompropadanju “starog svijeta” u ex-jugoslavenskimdruštvima, jednom univerzalnom procesu, sadr`-anom u logici društvenog `ivota svake zajednice.Kao i u brojnim prijašnjim slu~ajevima, zbog svojespecifi~ne strukture, bosanskohercegova~ko društ-vo je tim promjenama najviše izlo`eno, one su tu usvojoj biti najvidljivije. Kao i obi~no u povijesti, pro-padanje “starih svjetova” se ostvarivalo u formi je-dnog – du`eg ili kra}eg – procesa, u formi postepe-nog urušavanja metafizi~ke katedrale u samu sebe.To urušavanje je uvjetovano brojnim i vrlo slo`enimunutrašnjim i vanjskim razlozima, ali oni temeljni sunaj~eš}e ekonomske prirode, s jedne strane, a s dru-ge, ti razlozi se ti~u duhovne “starosti” ili “bolesti”ideoloških nosilaca zajednice. Upravo takve okolno-sti “ra|aju” neke sasvim nove okolnosti, one u ~ijojsu osnovi upisane te`nje ka “obnavljanju”, “novompo~etku”. Uspostavljanje novoga stanja se tako|erostvaruje u formi procesa, a ne odjedanput nitiiznenada. Sada je potrebno obrazlo`iti na koji su tona~in spomenuti procesi polo`eni u bosanskoherce-gova~ku stvarnost koju `ivimo. ^esto se, u razli~itimkontekstima, govorilo i govori o “smrti” komunisti-~ke Jugoslavije. Kao datum te smrti se obi~no navo-di promjena ideološke paradigme, prelazak iz jedn-opartijskog, komunisti~kog u višepartijski, etnona-cionalisti~ki sistem. Ta promjena nipošto u pravomsmislu ne mo`e biti stvarni datum “smrti” jednogsna`nog poretka koji je gra|en tokom nekoliko de-cenija – to po logici stvari nije mogu}e. Promjenaideološke paradigme je samo jedna prividna prom-jena, promjena koja nije zasnovana na sopstvenim

temeljima. Barbarski etnonacionalizmi, kojima jemjesto u davnoj prošlosti, samo su forme poste-penog urušavanja starog, komunisti~kog poretka.Zapravo, to je jedno me|ustanje, koje traje i danas,ali bez ozbiljnog osnova da mo`e postati bilo štoosim to što jeste. “Me|ustanje” jest jednako fiksira-no stanje, status quo, društvena situacija u kojojdruštveni mehanizmi onemogu}avaju napredak,stupanje u zdrave i ravnopravne odnose (ekonom-ske i kulturne) sa drugim zemljama. Šta je to štogradi spomenuto me|ustanje u bosanskohercego-va~kom društvu? Slabljenjem komunisti~ke ide-ologije na površinu su “isplivale” davno prevazi-|ene, devetnaestovjekovne, etnonacionalisti~ke ide-ološke koncepcije zato što nikada i nije izgra|enajedna zdrava alternativa komunisti~kom poretku.Etnonacionalizmi po svojoj prirodi ne mogu proiz-vesti “zdravu” društvenu hijerarhiju vrijedno-sti. Iztoga razloga u bosanskohercegova~kom društvu nepostoji “zdrava” hijerarhija vrijednosti, što onemo-gu}ava duhovnu, kulturnu obnovu zemlje, a jedinoona mo`e biti pokreta~ ekonomskog razvoja, terazvoja svih društveno bitnih institucija. Odsustvohijerarhije vrijednosti podrazumijeva to da onaj koposjeduje ekonomsku, politi~ku ili vojnu mo} posje-duje i pravo da gradi hijerarhiju vrijednosti, odnos-no da prema vlastitim `eljama i interesima definirapojmove kao što je “istina”, “povijest” i tome sli~no.Posljedica toga je da se u Bosni i Hercegovini (ali i narazini ex-jugoslavenskih zajednica) falsificiranjemgrade paralelne stvarnosti. U taj proces se nastojiuklju~iti sve ono što posjeduje kapacitete za obliko-vanje kolektivne svijesti društva. Upravo je na tomezasnovano spomenuto “me|ustanje” u društvu, tojest stanje u kojem nije mogu}e uspostaviti ozbiljneodnose sa drugim dr`avama. Da bi ex jugoslavenskezajednice mogle pristupiti evropskim integracijamaone moraju izme|u sebe uspostaviti saradnju nasvim “poljima” od društvenoga zna~aja. Bez takvesaradnje se ne mo`e prevazi}i status quo ili me|u-stanje, a etnonacionalizmi se direktno kose sa tak-vim potrebama. U Bosni i Hercegovini je takvo stan-je naro~ito kompleksno zato što Bosna i Herce-govina uop}e i ne posjeduje fundamentalne karak-teristike dr`ave – niti na razini ideologija niti na razi-ni sistema. Problem društvenog sistema ne mo`e bitiriješen prije problema etnonacionalisti~kih ideologi-ja zato što one taj sistem degenerišu. U naslovu ov-oga teksta je sadr`ava glavna osobina etnonacional-izma. Etnonacionalizam je isklju~ivo zasnovan naka`njavanju nedu`nih ljudi. A radi ~ega se ljudi bezistinske krivice ka`njavaju? O tome najbolje govoriizjava jednog od etnonacionalisti~kih ideologa (upitanju je Rajko Petrov Nogo): “Zar se naši nepri-jatelji ne boje naše krvi neizmirene. Mi moramo po-kusati svoju porciju krvi.” Kakav je smisao ove iz-jave? Navedena izjava zasnovana je na biološkom ilikrvnom prenošenju nepravde. To zna~i da potomaknekoga nad kojim je izvršena nepravda ima pravokazniti potomka onoga ko je tu nepravdu izvršio(samo što je to u navedenoj izjavi podignuto na raz-

80

inu kolektiva). To u stvari nije ništa drugo nego ve-nedetta ili krvna osveta. Francuski romanti~ar Pr-osper Mérimée je tematizirao korzikansku venedet-tu u svome djelu “Colomba” – rije~ je o sukobimaizme|u porodica. Etnonacionalizam je venedettakoja se zasniva na sukobu etnija. S tim da postojijedna bitna razlika. Etnija po sebi nije zajednicaljudi koji su krvno povezani, nego se ideologizaci-jom stvara iluzija ne~ega što je blisko krvnoj vezi,dok krvni, porodi~ni odnosi, kao nešto na ~emu jezasnovana zajednica, imaju nimalo nebitan zna~ajza ono što se doga|a na razini zajednice, jer u teodnose bivaju uklju~eni (npr. na na~in da nekovlastitu nesre}u ili nesre}u nekoga s kojim je krvnopovezan u javnom prostoru di`e na razinu ideologi-je ili dogme, a zanemaruje sudski sistem). Na koji sena~in taj sukob ostvaruje? Etnonacionalisti~komideologijom se suspendira postoje}i dr`avni zakon,dok se kao društvena norma uspostavlja zakonvenedette ili krvne osvete. Na taj na~in se zlo~iniopravdavaju pred masom i time se zlo~ini amnesti-raju jer su usmjereni na “izmirivanje” krvi koja je“neizmirena”. Funkcija medija, tj. javnog prostora utakvim slu~ajevima biva isklju~ivo podre|enatakvim aktivnostima, pa i to postaje na~in na koji sesuspendira zakon. Na kraju dolazi do toga da sestvara iluzija o nepostojanju zlo~ina i zlo~inca, te sene traga za onima koji su vršili zlo~ine, jer su ih vršiliu ime kolektiva, a kolektiv je sam po sebi jedna kon-struisana ideološka tvorevina, pa time ne mo`e sud-ski odgovarati za zlo~ine, s jedne strane, a s druge,kolektiv kao ideološka tvorevina se tako|er amne-stira od zlo~ina tako što se oni opravdavaju “izmiri-vanjem” davnih nepravdi, ~ija je ideološka egzisten-cija tako|er ideološki konstrukt projektovan uprošlost. Vrlo je jasno da je naslov ovoga tekstadirektna aluzija na tekst jednog od etnonacional-isti~kih ideologa (u pitanju je Muhamed Filipovi}), anaslov teksta glasi – “Bosanski duh u knji`evnosti,šta je to?” Upravo se na takvoj logici zasniva izgrad-nja etnonacionalisti~ke ideologije, a materijalizacijaistoga, spuštanje u realne društvene okolnosti, neproizvodi ništa drugo nego venedettu, tj. krvnuosvetu. Da li se mo`e re}i da se spomenuta venedet-ta razvijala “odozdo”, iz etnija, artikuliraju}i se nakraju u etnonacionalizam? To se ne mo`e kazati, jernije istinito. A da li se mo`e re}i da u povijesti ex-jugoslavenskih zajednica postoji mnogo “plodnogtla” za razvijanje venedette? To se mo`e kazati, anajbolji literarni odraz toga sadr`an je u romanu“Na Drini }uprija”, Ive Andri}a (a to je vidljivo jedi-no ako se taj roman ne ideologizira s neke odetnonacionalisti~kih pozicija). To }e kazati da seetnonacionalisti~ka ideologija spušta “odozgo”, izpoliti~kih, akademskih, kulturnih i medijskih cen-tara mo}i, aktiviranjem STRAHA u ljudima. Taj strahje zasnovan na ugro`enosti krvnoga srodstva, apreko osje}aja ugro`enosti krvnih veza ljudi se naneprirodan na~in identificiraju sa ideologijom kojaim obe}ava sigurnost, te su spremni istu na bilo koji

na~in podr`avati (~ime postaju ideološki “uklju-~enim”). Dakle, ono što i danas uvezuje etnije jeSTRAH. Šta je posljedica takvog straha? Posljedica je“zatvaranje”, te kulturno i ekonomsko atrofiranje.Bosanskohercegova~ki etnonacionalizmi se, dakle,na razli~ite na~ine (posredno ili neposredno) zasni-vaju upravo na krvnoj osveti. To zna~i da ljudi ide-ološki `ive u vremenima od prije par stolje}a. Kakose onda na ozbiljan na~in mo`e govoriti o razvojudr`avnog sistema, o evropskim integracijama, kadaje i dr`avni sistem i javni prostor ideološki opte-re}en i blokiran. Sve ovo o ~emu je prethodno bilogovora ti~e se prije svega ratnog i poslijeratnog vre-mena. Iako je danas društvena situacija druga~ija,ona je ipak i dalje samo logi~an nastavak stanjauspostavljenog ratom. Ukratko, kakva je to društve-na situacija danas? Današnje stanje u bosansko-hercegova~kom društvu jeste jedan mehani~kiuvezan sklop mikrohijerarhija koje se zasnivaju na“proizvodnji iluzija”. Samim time dolazi do toga dau ovoj dr`avi postoje tri vi|enja istine, tri koncepci-je povijesti itd., koje su me|usobno suprotstavljene.One nisu zasnovane na ~injenicama, nego slu`eisklju~ivo tome da ja~aju etnonacionalisti~ke pozici-je. Politi~ke institucije i mediji su, tako|er, funkci-onalizirani sukobima izme|u politi~kih predstavni-ka etnija, koji taj prostor koriste, ne za ja~anje irazvoj društvenoga sistema, nego za ja~anje vlastitepoliti~ko-ideološke pozicije (one koju zastupaju).Takvom se aktivnoš}u zaista pove}ava snaga etno-nacionalisti~ke politi~ke stranke, a akumulirana mo}se tada usmjerava na ja~anje pozicija jednog po-vlaštenog sloja ljudi. Prema tome, dr`avne instituci-je u Bosni i Hercegovini uop}e ne funkcionišu uskladu sa onim što je njihova stvarna svrha. Ne pos-toji niti jedan op}i dr`avni projekat (onaj koji nadi-lazi interese etnonacionalizama, to jest politi~kihstruktura), koji je zasnovan na op}em društvenomprogresu. Zar to samo po sebi ne odra`ava paralizi-rano stanje u kojem se društvo nalazi? A niti jedanop}i dr`avni projekat i ne mo`e postojati zato što bion na vrlo direktan na~in ugro`avao pozicije etn-onacionalisti~kih politi~kih struktura. Na kojem jeprimjeru to najvidljivije. U politi~kom smislu, poje-dinac u Bosni i Hercegovini nikome nije potreban,ve} je predmet interesa samo onaj ko prihvata ko-lektivni etnonacionalisti~ki identitet. Stoga u dr`a-vnim institucijama i medijima niko ne predstavljagra|ane, niti preko njih promoviše ideje koje se ti~uop}eg društvenoga progresa. Kako piše Max Ho-rkeimer u knjizi “Pomra~enje uma”: „Primijenjenona konkretnu stvarnost, to zna~i da samo onadefinicija objektivnih ciljeva društva zaslu`uje da senazove objektivnom koja uklju~uje svrhu samo-odr`anja subjekta i poštivanje individualnog `i-vota.” Objektivni ciljevi društva, o kojima piše MaxHorkheimer, u Bosni i Hercegovini uop}e ne posto-je, kao što i ne postoji poštivanje individualnog `iv-ota. Samim time Bosna i Hercegovina se i ne mo`enazivati dr`avom, ve} je dr`ava samo servis, pro-

(sic!) 81

jekat finansiran od me|unarodne zajednice, koji je,o~igledno, blokiran: kao da svako dobronamjeran~eka neko ^UDO, dok se u me|uvremenu doga|aekonomsko i kulturno nazadovanje. Postmodernapluralnost na Zapadu (premda je i tamo zloupotre-bljena od strane kapitalizma, tj. “ide niz dlaku”ekspanzionisti~kim te`njama kapitalizma – “poštu-jemo probijanje granica i Drugost, ali }emo tamoinstalirati vojne trupe i banke”) u bosanskohercego-va~koj stvarnosti posjeduje svoj krvavi, a sada igroteskni odraz. Na koji je to na~in postmodernapluralnost prisutna u bosanskohercegova~komdruštvu (ali na sli~an na~in i u drugim ex-jugosla-venskim zajednicama)? Ona se ne zasniva na “oslo-ba|anju zagušenih glasova”, na otvaranju javnogaprostora za marginalne perspektive, nego su nosio-ci “postmodernoga stanja” upravo etnonacionalist-i~ke strukture. To se uspostavlja gra|enjem paralel-nih stvarnosti, koje nisu zasnovane na ~injenicama,na stvarnome i fakti~kom stanju, nego na imagi-narnoj i ideološkoj predstavi istine. Izvana i formal-no je bosanskohercegova~ko društvo izrazito “plu-ralno”, ali suštinski bosanskohercegova~ko društvouop}e i ne postoji, ve} se nudi samo jedan prividpostojanja. Zbog svega navedenog na razini društva(u javnom prostoru) ve}inom nije mogu}e znati štaje istina. Kako je zapisano u pripovijeci “Simon~udotvorac”, Danila Kiša: “Gdje svi la`u, niko nela`e. Gdje je sve la` ništa nije la`”. Radi se o tome daje la`iranje, falsificiranje ono na ~emu se zasnivajuetnonacionalizmi i zvani~na politika u društvu. Tosamo po sebi uzrokuje status quo ili fiksirano me-|ustanje, o ~emu je prethodno bilo rije~i. Ako se jošuzmu u obzir elementi kapitalisti~kog sistema kojise bezuspješno nastoji instalirati, onda groteskapostaje još i izra`enija. U sadašnjem vremenu etno-nacionalisti~ka propaganda nije usmjerena na oti-

ma~inu teritorije, ve} na manipulacije koje su usm-jerene na raspodjelu kapitala. Hannah Arendt je ukontekstu organizacije totalitarizama (prije sveganacisti~kog, ali na druga~iji na~in i staljinisti~kog),govorila o prividnom haosu, tj. kontroliranom ha-osu (u smislu da nosioci totalitarnog re`ima neznaju ko od njih posjeduje stvarnu mo} kako nekiod nosilaca ne bi oja~ao i ugrozio poredak). Upravoje to na sceni u bosanskohercegova~kom društvu, aliu svom postmodernom/grotesknom obliku. Kod nasje kontrolirani haos usmjeren na odr`anje paral-iziranog stanja kako bi se betonirale uspostavljenestrukture, dok se u me|uvremenu odvija kulturno iekonomsko atrofiranje – takav proces sam po sebisprovodi u realnost etnonacionalisti~ko grupisanjestanovništva, odnosno svojevrsni nastavak rata iratnih ciljeva. Šta da se radi, tj. da li je u okolnostimakakve jesu mogu}e raditi na gra|enju nove utopije,one koja bi bila utemeljena na pravoj hijerarhiji vri-jednosti? Da bi se na to pitanje odgovorilo, potreb-no je odgovoriti na to šta je najsna`nije što uvezujeljude u Bosni i Hercegovini (one koji ne nose na sebiodgovornost, ve} su bez svoje volje uklju~eni: a to seprije svega ti~e mladih ljudi)? Ono što bi ihnajsna`nije moglo uvezati je bol zbog nanesenihnepravdi, te svjesnost o tome šta je sve izgubljeno,propušteno – nizašto. Kroz takva se saznanja ljudimogu ujediniti, te pokušati da naprave protute`uaktuelnom stanju. Ako je i to u navedenim okolnos-tima nemogu}e, onda se takvi ljudi barem mogupisati, sa vlastitim stajalištima zauzeti dio javnogprostora, što bi moglo potpomo}i neke budu}epokušaje promjene društvenoga stanja. Me|utim,na mnogo se na~ina manifestuje “starost” ideološk-ih nosilaca zajednice, pa to mo`e biti dobar signalbarem za sna`niju artikulaciju progresivnih dru-štvenih koncepcija.

protutemat

82

Feminizam u tranzicijiO klasnim implikacijama rodnog osvještenja

Amer Tikveša

Gender hijerarhizacija izme|u ostalog slu`i i kao modusza klasnu i nacionalnu hijerarhizaciju. Ovdje se radi ofeminizaciji siromaštva kroz feminizaciju siromašnih,bez obzira na njihov spol, a zarad njihovog pot~injavan-ja i stvaranja ovisnosti od bogatih, nacionalizmom priv-ilegovanih individua, bez obzira na spol, koje su do svo-jih polo`aja došle nelegalnim putem. Tako|er, jedna odgrešaka feminizma u BiH, ta~nije, feministi~kog ne-vladinog sektora je ta što je on uspostavio vezu i udubokoj je ovisnosti od neoliberalnog kapitalizma.

Feminizam u BiH, uprkos brojnosti svoje sljedbe iiako je baštinik relativno duge tradicije `enske eman-cipacije, u~inio je relativno malo na poboljšanju po-lo`aja `ene u bh. društvu, kao i uopšte na unaprije-|enju `ivotne sredine u smislu poboljšanja `ivotnihuslova, demokratizacije društva i sl. Ne treba nispominjati da je to sve, ako ne eksplicitno navedeno,onda podrazumijevano u statutima feministi~kih ili`enskih udruga koje djeluju na nivou mjesnih zajed-nica, pa do onih koje su aktivne na nivou cijeledr`ave. Kada spominjem brojnost sljedbe, onda mis-lim upravo na te organizacije koje u centru pa`njeimaju `enu, a koje, bar po jedna, postoje u svim bh.opštinama. Tome treba dodati entitetske gender cen-tre, tj. Gender centar Federacije BiH i Gender centarRepublike Srpske, kao i Agenciju za ravnopravnostspolova Bosne i Hercegovine. Kada je rije~ o tradicijikoju feministi~ki pokret u BiH baštini, treba krenutiod 1919. kada je osnovano feministi~ko udru`enje„Društvo za prosvje}ivanje `ena i zaštitu njihovihprava”. Me|utim, ono što je najzna~ajnije i dosadnenadmašeno kada je rije~ o `enskim pokretima uBiH jest Antifašisti~ki front `ena koji je nastao 1942., azahvaljuju}i kojem }e `ene nakon Drugog svjetskograta imati ista prava u pristupu gotovo svakoj profe-siji, platu kao muškarci, godinu dana porodiljskogodsustva, legalan prekid trudno}e i razvod koji semogao posti}i me|usobnim sporazumom supru-`nika. Ono što nije samo zasluga `ena, nego zaslugasocijalizma samog po sebi jest besplatno obrazovanje,zdravstvo, predškolski odgoj djece, a što je uvelikokoristilo i `enama i umnogome smanjivalo njihovu„duplu optere}enost” koja se danas nerijetko spo~-itava socijalizmu a pod kojom se misli na to da zapo-šljavanje `ena u firmama nije smanjilo njihovu op-tere}enost kad su ku}ni poslovi u pitanju. Pitanje ješta danas nakon socijalizma i petnaest godina iza rata`ene imaju više od toga i koliko je uopšte to naslije|edanas `ivo, koliko postoji u praksi ili je u velikoj mjerisamo mrtvo slovo na papiru. Ono što je sigurno je toda više ništa od navedenog nije besplatno, da je mn-ogo manje zaposlenih, do posla se te`e dolazi, mno-ge su `ene `rtve rada na crno, njihova je zarada ne-rijetko manja nego što je cijena potroša~ke korpe, dase stoga mora raditi više, nerijetko i na dva posla, a uzto su ku}ne obaveze ostale iste. Mobing i seksualnouznemiravanje su postali gotovo sveprisutni, jerkorupcija, nemogu}nost nala`enja drugog posla,poslodavcima, uglavnom privatnicima, daje gotovoneograni~enu vlast nad radnom snagom. U mnogimslu~ajevima mo`emo govoriti o višestrukoj, a ne dv-ostrukoj optere}enosti kod `ena, ali i kod muškaraca.Feminizam u BiH na to danas nema odgovora. Ne-postojanje odgovora uslovljeno je feministi~kim raz-vojnim i politi~kim strategijama. Velika greška femi-nizma u bh. kontekstu, ali bez koje bi sam naziv fem-inizam bio obesmišljen, jest njegova gotovo isklju~ivaskoncentriranost na `enu. Ono što je neophodno jeuklju~enje što ve}eg broja muškaraca u feministi~kupri~u. Naime, spolni identitet je disperziran kroz mn-oštvo drugih kolektivnih identiteta tako da je samo u

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

(sic!) 83

njemu nemogu}e vidjeti kohezivnu snagu koja biobjedinjavala mnoštvo individua i usmjeravala ih kadruštvenim promjenama. Kada je BiH u pitanju,problem postaje slo`eniji jer se radi o zemlji izgr-a|enoj na nedemokratskim osnovama. Zemlji koja jekreirana prema slici koju je stvorio rat i povampirenifašizam koji je produkovao genocid, aparthejd,etni~ko ~iš}enje i brojne druge negativne civilizaci-jske tekovine za koje se mislilo, bar kada je o Evropirije~, da su stvar prošlosti sahranjene sa Drugimsvjetskim ratom. Istrajavanje Bosne i Hercegovine natim osnovama, svom tom zlu dalo je legitimitet, aistovremeno i stvara strah od ponavljanja istog. Kakose u ratu stradalo gotovo isklju~ivo zbog nacionalnepripadnosti, nacionalni identitet je postao najve}aasimilacijska snaga na ovim prostorima, te polje iden-tifikacija koje on propisuje kod mnogih ljudi ima pri-oritet nad svim drugim identifikacijama. Feminizam,stoga, mora ozbiljno uzeti u obzir nacionalizam, nesamo kao ideologiju koja je krivac za repatrijarhal-izaciju i retradicionalizaciju, ve} i u smislu vlastitoganga`mana protiv diskriminacije na nacionalnojosnovi. Pokušat }u kroz hipotezu ilustrirati zašto. Uzsvijest o neostvarivosti takvog ~ega, pokušajmozamisliti tri predsjednice koje predstavljaju bosan-skohercegova~ko tro~lano predsjedništvo. Te tri `ene,samim tim što su tri, ve} ukazuju na partikularnost„`enskog” subjekta koji zbog svoje disperziranostinije u mogu}nosti da sebe pojmi kao cjelinu. One bitu bile prije svega jedna Srpkinja, jedna Hrvatica,jedna Bošnjakinja i zastupale bi interese naroda koji-ma pripadaju. S druge strane stoje pripadnicenacionalnih manjina, koje se opet ne mogu posma-trati kao jedinstvena kategorija, jer nisu na isti na~inopresirane pripadnice romske nacionalne manjine ipripadnice slovenske ili rumunske nacionalne man-jine. Naime, jedna od rijetkih njima zajedni~kihstvari je vjerovatno ta što kao pripadnice nacionalnihmanjina ni hipoteti~ki ne mogu biti predsjedniceBiH. Tu du`nost mogu obnašati samo pripadnici kon-stitutivnih naroda.

Dakle, kada se govori o diskriminaciji `ena, nemo`e se govoriti isklju~ivo o diskriminaciji na osno-vu spola, jer teško je zaklju~iti da li je neka, npr.Bošnjakinja u Republici Srpskoj diskriminirana višena nacionalnoj ili spolnoj/rodnoj osnovi. Ho}u daka`em da cilj feminizma u BiH ne bi trebao biti samojednakost me|u spolovima, nego društvo bezisklju~ivanja po bilo kojoj osnovi i bilo koga.Prilikom izrade bilo kakvih razvojnih strategija mo-raju se uzeti u obzir presijecanja razli~itih vidovadiskriminacije bez potcjenjivanja bilo kojeg od njih.Bh. društvo po~iva na isklju~ivanju. Naveo sam „vri-jednosti” na kojima je utemeljeno, treba još samoista}i da su korupcija, nepotizam, kriminal, do te

mjere ukorijenjeni u sistem da boriti se za u~eš}e udonošenju odluka unutar njega, ne zna~i samodjelovati unutar nacionalizmom i fašizmom zadatogokvira, nego i veliku mogu}nost za primoranost navlastitu povezanost sa kriminalnim miljeom zbogostanka na izborenom polo`aju. Bh. feministicedjeluju u takvom društvu, doduše, ne zna~ajnijeprisutne ni na jednom od nivoa vlasti, ali bore}i seza ravnopravnost spolova, bore se i za politi~ki seg-ment te ravnopravnosti, tj. za ravnopravno u~eš}e`ena, izme|u ostalog, i u vlasti. Na~ini ulaska `enau vlast su naj~eš}e: „ili sa alternativne politi~kescene - iz `enskih organizacija i grupa koje se boreza `enska prava - ili iz `enskih sekcija oformljenihunutar politi~kih partija.”21 Ako osmotrimo pro-grame politi~kih partija koje imaju najve}e bira~kotijelo u BiH, a to su uglavnom nacionalne stranke(pri ~emu ne mislim samo na stranke s nacionalnimpredznakom ve} mislim i na bh. socijaldemokratskepartije, SBiH, PDP i sl.), opravdano je postavitipitanje, šta bilo ko, ko se zala`e za sprovo|enje idejai zahtjeva tih stranaka mo`e dobrog doprinijeti bh.društvu, pa i `enama? Zašto se boriti za ve}i proce-nat `ena u vlasti ako one dolaze iz partija s domi-nantnim bira~kim tijelom? Šta su konkretno dobrogdonijele Amila Alikadi}-Husovi}, Meliha Ali}, Duš-anka Majki} i sl. Tako npr. @enski ogranci SDA `enuprije svega vide kao majku. U deklaraciji jednogogranka stoji: „Insistiramo da pravo na porodiljskoodsustvo traje najmanje 12 mjeseci neprekidno, a zablizance i svako tre}e dijete 18 mjeseci neprekidno(sredstva na ime naknade obezbijediti na entites-kom ili dr`avnom nivou)”.22 Iz navedenog citata jas-an je stav o afirmiranju maj~instva nad ostalim ulo-gama koje `ene u društvu mogu imati. To potvr|ujei stav drugog ogranka `ena koje djeluju u okviruSDA, a to je Asocijacija Fatma: Asocijacija poseban zna~aj daje svakoj djevojci, `eni,majci kroz edukaciona predavanja, ohrabruju}i ihda steknu što ve}i stupanj naobrazbe, da su im dos-tupna sva radna mjesta koja ne}e povrijediti nji-hovu `enstvenost, da se uklju~uju u politi~ke aktiv-nosti, jer to nije stvar presti`a, to je naša obaveza, akada postanu majke, da im ispred svih aktivnostibude odgoj djeteta, jer samo tako mo`e prosperirati`ena, dijete i društvo u kome `ive.

Ako je suština `enskog postojanja na svijetu odgojdjece, kakva je razlika izme|u toga ko }e se boriti dase `ene „osvještavaju” u tom pravcu? Moja teza je dase ne treba boriti za ve}i procenat `ena u vlasti, ve} zapromjenu kompletnog sistema, treba, dakle, mijenjatidruštvo, a ne fizionomije na vladaju}im polo`ajima.Ako je nacionalizam glavni uzro~nik retradicional-izacije i repatrijarhalizacije, onda je on taj protiv kojegtreba usmjeriti djelovanje. Pri tome treba imati u vidu

protutemat

21 Jasna Bakši}-Mufti}: Politi~ka prava kao `enska prava-otvorena pitanja i izazovi u Izazovi feminizma. Ed. Nirman MoranjakBambura}, Forum Bosna Sarajevo, br 26, 2004.22 Deklaracija. http://az-vogosca.org/deklaracija.html. Posje}eno: 13. 7. 2009.23 Asocijacija Fatma http://sdamostar.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=28&Itemid=43. Posje}eno: 12. 4. 2009.

84

da: „Nacionalisti~ki lideri sa prostora bivše Jugoslavijekoji su ovu zemlju uveli u krvavi rat, masovno osiro-mašenje i o~aj (pre svega `ena), za svoj dolazak navlast, treba izme|u ostalog da zahvale `enama kojepredstavljaju polovinu njihovog bira~kog tela”.24

Mo`e se re}i da brojnost te sljedbe nije ni danasmanja. To svakako ne umanjuje potrebu za borbomprotiv spolne diskriminacije, ali opravdava pitanje: dali obespravljenost postoji dok svijest o njoj kao takvojne postoji? Tu se sada doti~emo pitanja osvještavanjakoje svakako spada u opis djelovanja feministi~kogpokreta, ali ono što je njegov problem je to što onote~e jednosmjerno, tj. usmjereno je isklju~ivo na `ene,te na njihovo spolno/rodno osvještavanje. Polazi se odpretpostavke da su one najve}e `rtve repatrijarhal-izacije, retradicionalzacije, rata i tranzicije, ~ak i akosvjesno pristaju na polo`aj `rtve ili su sau~esnice uafirmaciji ideologija koje promoviraju `ensku subor-diniranost. To je vidljivo i u prethodno iznesenomcitatu. Takav stav je pogrešan, ako ne i opasan. Kakoisti~e Marina Blagojevi} komentarišu}i odnoszapadnog GAD (Gender and Development) diskursaprema problemu tranzicije u zemljama Balkana: Jakoje teško, s nau~ne ta~ke gledišta, i ~esto je kontrapro-duktivno na politi~kom nivou, tvrditi da su `enenajve}e `rtve tranzicije i da je rodna nejednakostnajozbiljnija nejednakost u pore|enju sa socijalnom,ekonomskom ili etni~kom nejednakoš}u.25

Tranzicija, kroz koju dominira ideologija naciona-lizma obilje`ena repatrijarhalizacijom i retradicional-izacijom, koliko god štete nanosi `enama, nanosi imuškarcima. Mahom su osiromašeni, u mnogim as-pektima `ivota obespravljeni, ratom i egzilom fizi~kii emotivno osaka}eni, a o~ekivanja koja pred njihstavlja patrijarhat nesrazmjerna su njihovim mo-gu}nostima. Radi se o tome da u trci za novcem, nakojoj insistira ideologija neoliberalnog kapitalizmakoja sve više za`ivljava i u BiH, nemaju šta da tra`e,jer startne pozicije ve}ine muškaraca isklju~uju ih izkompeticije, što se kosi sa zahtjevima patrijarhata zamuškarcem kao izdr`avateljem porodice, a što ukona~nici za rezultat ima krizu maskuliniteta. Uzim-aju}i to u obzir, feminizam se mora pozabaviti i osv-ještavanjem i pridobijanjem što ve}eg brojamuškaraca. Kada je rije~ o osvještavanju, radilo se o`enama ili muškarcima, ono ne smije biti samorodno, ve} i klasno. Samo klasnim osvještavanjemmogu}e je iskorijeniti strah od drugog kojim propa-gatori nacionalizma manipulišu zarad vlastitih klas-nih interesa. Sva ta pri~a o nacionalnim identitetima,njihova izgradnja, potreba za pripadanjem njima, usvojoj pozadini ima boga}enje glavnih njenih pokre-ta~a. Vlast je u njihovim rukama, privatizacijom onirukovode, a i Zakon o restituciji vratit }e dr`avnuimovinu potomcima nekadašnjih nacionalnih elita

koja je nacionalizovana dolaskom komunista na vlastposlije Drugog svjetskog rata. Potpuno ista kritikakoju Ema Goldman uputila ameri~kom patrotizmuprimjenljiva je i na bosanski: „borbeni šovinisti i ratnišpekulanti pune atmosferu sentimentalnim slogani-ma licemjernog nacionalizma: 'Amerika Amerik-ancima!'. Ovakvi pokli~i su uhvatili dobro tlo diljemzemlje. Kako bi odr`ali Ameriku, vojna pripreml-jenost mora biti trenuta~no postignuta. Milijardedolara dobivene iz znoja i krvi radnika se troše nabojne brodove i podmornice za vojsku i mornaricu, asve to kako bi zaštitili svoju dragocjenu Ameriku.Najironi~nije u svom tom zanosu jest to što Amerika,koju }e štititi ta ogromna vojna sila, nije Amerika svo-jih gra|ana, nego Amerika privilegirane klase, klasekoja plja~ka i iskorištava mase i kontrolira njihov`ivote od ro|enja pa sve do groba”.26

Samo što je u BiH slu~aj da se novci više ne trošena vojnu pripremljenost, ali razlozi upotrebe sin-tagmi „Ne damo Srpsku” ili “100% BiH” su isti.Gender hijerarhizacija izme|u ostalog slu`i i kaomodus za klasnu i nacionalnu hijerarhizaciju.Ovdje se radi o feminizaciji siromaštva kroz femi-nizaciju siromašnih, bez obzira na njihov spol, azarad njihovog pot~injavanja i stvaranja ovisnostiod bogatih, nacionalizmom privilegovanih individ-ua, bez obzira na spol, koje su do svojih polo`ajadošle nelegalnim putem. Tako|er, jedna od grešakafeminizma u BiH, ta~nije, feministi~kog nevladinogsektora je ta što je on uspostavio vezu i u dubokojje ovisnosti od neoliberalnog kapitalizma. To prim-je}uje i Nada Ler-Sofroni} koja piše: Danas je, izgleda, još uvijek dominantna anakro-ni~na preokupacija ve}ine `enskih NVO-a, koji suuglavnom dizajnirani i formatirani prema mjeri pro-jekta zapadne pomo}i demokratizaciji u tranzici-jskim zemljama, što }e raditi i od ~ega }e `ivjeti kadase strani donator povu~e (Ler-Sofroni} 266).27

Djelovati u okvirima zadatim neoliberalnimkapitalizmom, zna~i pristati na legitimizaciju nele-galno ste~enih klasnih pozicija. Ta ideologija, sanjoj imanentnim individualizmom i njenim kom-petitivnim karakterom, na margini društva ostavljamilione obespravljenih koji ne mogu u}i u kom-peticiju zarad svojih nepovoljnih startnih pozicijaza koje nisu oni krivi, ve} rat i postratni tranzicijskihaos. Stoga ona ide ruku pod ruku sa lokalnim na-cionalizmima i kao takvu treba je izbjegavati, a sav-ezništvo tra `iti u socijalizmu koji je zarad njemuimanentnog komunitarizma i kooperativnostimnogo bli`i humanisti~kim na~elima feminizma. Uprotivnom, feminizmu prijeti opasnost da postanebljedunjava opozicija koja više slu`i u~vrš}ivanjupozicije negoli njenoj kritici.

24 Nada Ler Sofroni}. “Kontroverze savremenog feminizma: iskustvo identitet, mo}.” U Druga~ija mo} je mogu}a. ̀ ene u crnom, Beograd, 2004.25 Marina Blagojevi}: Mapping Misogyny in the Balkans: Local/Global Hybrids in Culture and Media26 Emma Goldman: Pripremljenost, put ka sveop}em pokoljuhttp://www.zamirnet.hr/stocitas/emma%20goldman.htm. Posje}eno: 5. 2. 2010.27 Nada Ler Sofroni}. “Kontroverze savremenog feminizma: iskustvo identitet, mo}.” U Druga~ija mo} je mogu}a. @ene u crnom

Borba za opstanak zbilja nije odvojiva od kulturalnog `ivota fantazije, a isklju~ivanje mogu}nosti fantazije - kroz cenzuru, degradaciju ilidrugim sredstvima - samo je jedna od strategija za ostvarenje društvenesmrti osoba. Fantazija nije opre~na stvarnosti; ona je ono što stvarnostisklju~uje u njenoj mogu}nosti, a kao rezultat, fantazija definira limitestvarnosti, konstituiraju}i je kao njeno konstitutivno izvanjsko. Kriti~koobe}anje fantazije, kada i gdje ona postoji, jeste postavljanje izazovauvjetovanim ograni~enjima na ono što }e ili ne}e biti nazvanostvarnoš}u. Fantazija je ono što nam dozvoljava da zamišljamo sebe i druge drugoja~ije; ona uspostavlja mogu}e kao suvišak i prekora~enjerealnog; ona pokazuje drugamo i ka drugdje, a onda kada je otjelotvorena, onda ona to drugdje i dovodi k nama.

(Judith Butler, Raš~injavanje roda)

FOTO: HENDRIK SPECK

86

Sr|an Mr{i}

Teška industrija

Jata mrtvih ptica lebde u toksi~nom oblakuiznad komunisti~ki istrule termoelektrane,koja je davno pala pod ste~aj, dok mra~ne ~eljusti kotlovnice štrajkuju gla|u, uzalud `edne znoja ropskih košulja.

Hladnim i pustim jutromradnici i dalje ustaju rano ugašenog pogleda, srca oteklog,kao da ih na stolu ~eka doru~akuz svenuli korov potomstva.

Ovdje su teške smrti, dru`e, za sve crne fabri~ke ruke! Ovdje, gdje je polje suviše široko,ovdje, gdje se nebo grdno uzdiglo visoko umorno od nesanice.

Intro

Osje}aš li getoizirani strah?Izbija iz svakog zida,iz svakog pogleda...

Ljubav je projekcijanaših nadanja,`ivot samo skica,stvar privida.

Još samo da nau~imoda se mrzimo,civilizovano,politi~ki korektno,demokratski.

'85

Raspar~an sa svakim novim jutromTako sam umoranRazbijam se u bezbroj detalja

Usidren u pogrešnu lukuŠamara me oštar vjetarMraz mi li`e zanoktice

Teške su ove decenije što ih nosimo na ki~miVelike su nade zamenili sitni `uljeviA djeca su najzad porasla

S kodiranom greškomIznova su odraslaSazrela

I Sklopila O~i

Iznova evoluiraju}i u viši oblik toksikomanije.

Cancer City 2

znojni uzdasi po parkingujalovim sjemenom zasuta nutrinazamrznute djevi~anske matericeu polovnim automobilima

nema više otpora u preponamapsi re`e na sirove udovepo betonskim pla`ama no}unjuše komadi}e crne ~ipke

kurve u gradskim lokalimaplešu u balskim haljinamaposlednji valcer okovane na stubovima srama

moglo bi biti zabavnopraviti djecu u Bosni

Rezervati

^ini mi se da prestaje da djelujeAnestezija polako prolaziKo je `iv neka se probudiOvdje, gdje smo svi stješnjeniKlini~ki mrtviSabijeniOsje}am rove kroz zidoveCrvi u šljemovimaOaze mira u inkubatorimaSamo su rezervatiPoslednje uto~išteŠto daljeŠto dubljeU sebe

Protiv infekcija, kontejnera i semafora^ekamo u kordonimaPogrešno formiraniNa silu formatiraniMoji i tvojiNovi poraziDok matica podivljala koti zarazne larveI tvoji }e okoti biti moji ratoviLjigave zmije i ~eli~ne gusjenice

Crta}emo kartu svijeta bodljikavom `icomRo|a~e

Trenutak, molim

pijani d`anki se u kišnoj no}istravi~nom brzinom d`ipazakucao u studenta na trotoaru

glava je pukla kao lubenicadijelovi mozga su se rasuli svuda po mokrom asfaltu

pitam se u kojem se komadi}unalazila posljednja misaoo boljoj budu}nosti

(sic!) 87

poezija

Dobrinja

Betonski hematomIzvršena ekshumacijaPovu~ena je granicaNovi ispit zrelostiParaf proteklih godinaAleja kontejneraTopografska greškaNovo groblje Sarajeva treperi u sunovrat.

Sirovi nagon

UIijepljene sluzave misli,što na sred grudi se kote,ubijaju svaki talas razumnog ludila.Dok pla~em krvavo mlijekoosloba|am umorni duh,izmu~en veli~inom svemira,osaka}en kompleksom jedinkenaspram širokog mora vje~nosti.

Peku me iskre u`arenog ludila iiznemogla ~vrstina dlakavog falusa,kad plod zarobljen provri u testisimai po~ne da pršti vatromet pomame,predaju}i se kliskom znoju golotinje.

Bezglavi krik darujem no}nom nebu.

Hvala na pa`nji iprijatno.

Ona

Zaurlao košmar nedjeljnim jutrom,ja se ne budim.Privezan sam za svoje nebo(mo`da i nisam lud)i nije me stidove tame.

Nadam se da razumiješkad stenjem nad tobom,istresaju}i u tebe sav svoj bol,poput o~ajnika što govori la`.

O~aj je naš putokaz. Ne vidim kraj.Sami smo u zvjerskom svijetu.

Sami, dadiljo, ̀ eno, krvnice, pokajnice, rugobo,sestro, ljubavnice, prokletnice, izdajice,

pjesmo moja.

Moja Golgota

Vratio sam se na GolgotuStajao sam na samom vrhu Oko sebe posmatrao Sodomu i Gomoru Vjetar mi se igrao sa kosom i Donosio miris krvi i znojaSa oštrih ~eli~nih ma~eva i sjekira Što stajaše na jednoj gomili

Neki Rimljani su donijeli šah i karte Da prekrate ~ekanje@derali su kvalitetno polukrvavo meso Komadali ga gladnim vilicama@ene su rasplele kose i tiho pjevale nekeTu`baliceO rosi u travi, o slavi `ivota i strahu od smrtiNjihove suzne o~i su gasile sunce na horizontuNjihove ~vrste grudi bijelile su se u sumraku~ovje~anstva

Iskren da budemMene je najmanje interesovao onaj što je triDana izdisaoNa drvenom krstu iznad mene

Bo`e, oprosti mi,Imao sam i svojih problema

Entropija

Entropija jeunutrašnje krvarenje organizma,nada spermatozoida da postane fetus,dream fetusa da postane predsjednik.

Entropija jekad glasaš na izborima iz zajebancije,kancerogena ideologija nacionalizma,varijanta u kojoj Balkan ho}e u Europu.

Entropija jemogu}nost zjenice da zaluta u o~noj duplji,usamljena suza što iskri u oku.

Entropija jeKad imaš groznicu dok vani pada snijeg,Kad ljubavnu energiju nemaš kome dati.

Entropija /obrt ka unutraEntropija /idealan sistem

Epitaf za grad

sarajevo je pupak europezašiven iznutrabodljikavom`icom

88

Vladimir Bulatovi}

PasuljMoj dobri prijatelj Andrej je, malo je re}i, lud za automobilima. On je stariji od mene

nekoliko godina. Znamo se još od osnovne škole. Njegov brat i ja smo išli zajedno u razredi najbolji smo drugovi, što smo krunisali i bo`jom vezom tj. kumstvom.

Andrejeva zalu|enost i opsednutost automobilima se`e još od njegove tre}e godine`ivota. Pri~u o tome nam je sam ispri~ao barem dvadesetak puta. Istu pri~u smo ~uli i odnjegovog ujke, velikog reli voza~a iz stare dr`ave, poznatog Bate Staki}a Munje. NadimakMunja je stekao na svom trka~kom fijatu, sada ve} legendarnom automobilu, mestuAndrejevog “ponovnog ro|enja”. Hvalio se iznad svega, kako je u krilu svog ujaka dr`aovolan i osetio još tada strujanje voza~ke krvi u svojim mladim venama.

Munja je zaista bio legenda. Posle ~etiri uzastopna rekorda, na trkama po Košutnjaku,imao je reputaciju najhrabrijeg i najsmelijeg voza~a stare dr`ave. Slavu koju je stekao natrka~kim stazama nije mogao da pomuti ni njegov duga~ki jezik, kojim je sekao protivnike,mahom iz automobilskog saveza. ~esto je voleo da opsuje pred nama, izvesnog Burenceta,koji je u njegovo vreme, kako nam je rekao Munja, la`irao trke, a poznat je i po proneveriizvesnog novca iz kase neke banke. “Sve go šljam”, završavao je svoje pri~e o “uglednojgospodi”, kako ih je nazivao, uz neizbe`no pljuvanje na kraju svake veoma kratke ali jasnere~enice, zbog ~ega je kod nas imao nadimak Lakonac.

Munja je posle “slave” izabrao nešto mirniji `ivot, i posvetio se proizvodnji okova zavrata. Od novca koji je zaradio na relijima širom sveta otvorio je mali pogon za proizvod-nju tih gore navedenih okova. Taj zanat je nasledio i nau~io od svog pokojnog strica.Stri~evo zaveštanje ga je obavezalo, kako je ~esto pri~ao Andrej, da se posveti jednom,nama naizgled, dosadnom poslu. Me|utim, osmeh s Munjinog lica nije silazio, iako jeznao da njegov `ivot više nikada ne}e biti uzbudljiv kao sedamdesetih. U jednoj od svo-jih velikih trka do`iveo je veliki udes, u kojem je jedva sa~uvo `ivu glavu. Obe noge sumu bile amputirane, te ga ja znam samo u kolicima, koja sam i sam ~esto gurao. Njegovnovi `ivot mu je izgledao kao nešto nepredvidivo i vredno novog i novog dokazivanja.Govorio nam je svima da se ne brinemo, jer nikada ne}emo ostati gladni, uvek }e bitiposla u njegovoj maloj radionici.

Pored svog toliko hvaljenog posla Munja je imao i jedan hobi. To je mo`da i bila njego-va druga velika strast posle trka. Manje hobi a više `ivotna preokupacija, tako|e zaostavšti-na, od njegove bake. To je bilo gledanje u pasulj.

Mi smo se, dok smo bili klinci, ~esto sprdali s njegovom pasijom, me|utim, vremenomsmo sve ozbiljnije shvatali Munjinu `elju da sve pojave oko nas, kao i mnoge sudbine,objasni i uopšti gledanjem u pasulj tetovac. Tetovac je bio obavezan. Nijedan drugi nijemogao da da jasnu sliku jer je, kako je govorio Munja, imao procenat uspešnosti svega okodeset posto. Zato je tetovac imao oko ~etrdeset procenata uspešnosti.

Kada se nije bavio svojim pravim poslom Munja je voleo da na bilo kojoj ravnoj površi-ni rasprostre svilenu maramu svoje bake, za koju je kazao da dodaje još onih šezdesetposto koji fale, pa da gledanje u pasulj ne bude samo narodno sujeverje, ve} ozbiljan pred-skazatelj sudbine. Zatim bi izbacio pasulj, a sve ostalo je bila legenda.

Kod Munje su u po~etku dolazili kartaroši, ina~e njegovi stari poznanici, pokojakomšinica i poneki neznanac, po preporuci komšinica. Me|utim, vremenom se njegovasposobnost pro~ula po okolnim kvartovima, pa po celom bloku, pa po opštini, i tako dalje,dok nije postao jedini pravi majstor gledanja u pasulj u novoj dr`avi, priznat ~ak i odAsocijacije proro~ica i magova.

Njegov hobi se mogao pretvoriti u ozbiljan posao, s neverovatnom zaradom, jer su kodnjega dolazile sve novope~ene zvezde, ljudi iz d`et-seta, novinari, propali politi~ari,manekenke na raznim drogama, kao i voditeljke komercijalnog, naj~eš}eg propagandnogprograma. Sve je prekinuo jedan, naizgled naivan doga|aj, koji je kasnije promenio moj iAndrejev `ivot, iliti, prekinuo ih.

(sic!) 89

Proza

Ni sam se ne se}am kako smo došli na ideju da nam Munja gleda u pasulj. Ja sam poprirodi bio slavoljubiv i od malena sam `eleo da postanem golman ili predsednik dr`ave,dok je Andrej `eleo da bude dostojni naslednik svog velikog ujke. Valjda smo hteli da~ujemo ono što smo `eleli, a to je da pasulj velikog Munje ka`e: Da, vas dvojicu o~ekujevelika budu}nost. Istina je bila mnogo sumornija.

Munja nije `eleo da gleda u pasulj nikome od svojih bliskih poznanika, kao ni njemudragim ljudima. Jednostavno, on se bojao sudbine. Gledao je na nju kao na nepredvidivo~udovište koje guta svoju decu i odnosi im `ivot ispred nosa.

Dobro je znao to po sebi. Pogotovo ga je uznemiravala Andrejeva opsednutost brzomvo`njom. Andrej je bio student, i to veoma dobar. Za dobro u~enje je dobio od oca opelakalibru, i to metalik crveni, sa šiberom i novim uglancanim felnama. Stalno je govorio onovim širim gumama uz koje je trebalo da dostigne oko sto devedeset na otvorenom putu.Bio je na ujku, neustrašiv, i voleo je da luduje po gradu; da se zavla~i izme|u kamiona, dapro|e na crveno, da se trka sa svim ja~im mašinama od svoje kalibre. Mnogo puta sam,sede}i pored njega, ko~io nogama neke nevidljive ko~nice, po instiktu, i video neizbe`ansudar, ali Andrej je bio hladan i siguran u sebe. Sve probleme je rešavao u deli}u sekunde.Njegovim venama je stvarno takla vrela ujkina krv.

Munja nije bio spreman za saradnju s nama dvojicom. Tvrdoglavo je odbijao danam ispuni `elju i predska`e našu “veliku” budu}nost. Ube|ivali smo ga nekoliko dana.Bili smo uporni i rešeni da ga nagovorimo. Me|utim, Munja je bio izri~it. Nikakvoube|ivanje ga nije moglo navesti na nešto u šta se zakleo. A zakleo se, nije da nije.Bezobrazluk kod mladih ljudi, kada ho}e da do|u do nekog cilja, mo`e da bude veomaneprijatan. Takvi smo, sada, bili ja i Andrej. Na najperfidnije na~ine smo po~eli da ucen-jujemo našeg Munju. Pretili smo mu da nikada više ne}e i}i s nama na Adu, da šetnjepored Save ne dolaze u obzir. Zapretili smo mu i ukidanjem redovnog raporta o stanjuu gradskim diskotekama, što je, ina~e, bila Munjina omiljena tema, kao i s još nekolikositnica, nama bezna~ajnih, ali za njega od `ivotne va`nosti. Plan je u potpunosti uspeo,te nam je Munja zakazao seansu u Andrejevom stanu.

Kasnio je gotovo dva sata i, kada smo ve} pomislili da ne}e ni do}i, pojavio se s namadobro poznatom negovateljicom Saškom, koja je zakasnila. Izvinila nam se i ostavila namMunju. Munja je u svoj toj gu`vi zaboravio svilenu bakinu maramu. Bili smo besni nanjega, jer je o~igledna bila opstrukcija s njegove strane. Sada je nastupilo ube|ivanje daprihvatimo seansu bez marame. Objasnio nam je da je i ~etrdeset posto bolje od ni~eg. Mismo se neko vreme kao kolebali, ali smo bili rešeni da se zabavimo.

Posedali smo za veliki trpezarijski sto. Munja je bio elegantan i s puno stila je izvodiopar uvodnih rituala. Prelazio je polako u neki svoj svet, samo njemu pojmljiv. Nešto je~avrljao. Napravio je nekoliko neobi~nih pokreta rukama i pogledao nas. O~ima nas jemolio da odustanemo od svega ovog, ali nismo mogli da propustimo priliku da se hvalimodrugovima kako nam je veliki Munja odr`ao seansu, za d`abe! Na~inio je još par smešnihgestikulacija i zatim izvadio svoju platnenu vre}icu, punu tetovca. Prosuo je pasulj postolu. Sama veština gledanja u pasulj se sastojala iz veštine posmatranja i iz onog kratkogrituala pomo}u kojeg je Munja dolazio u kontakt sa “~uvarima vremena”. Najavio im jedva posetioca, mene i Andreja.

Najbitniji je bio izba~aj. Munja nam je kazivao da “~uvari vremena” preuzimaju nje-gove ruke na trenutak i da on ustvari nikad ne ose}a kojom je snagom i na koji na~in izba-cio pasulj. Kako bi se pasulj postavio na stolu bila je volja i znanje tih ~uvara, koji su znalisudbinu svakog ~oveka na ovoj planeti. Na ujki je bilo samo da protuma~i to što mu Onigovore, a od Munje to niko nije bolje znao.

Zabava koju nam je priredio Munja samo što je po~ela, kada se pretvorila u nekuneobjašnjivu zapanjenost. Pasulj je bio razbacan ispred nas, a Munja je govorio o nekojnesre}i koja }e biti kobna po obojicu. Nismo mogli da se povratimo. Kako da ga pitam zakarijeru, kada mi predvi|a još pet-šest godina `ivota. Mo`da da ga pitam za tih nekolikopreostalih godina. Ne, situacija je bila previše ozbiljna da bismo se šalili na sopstven ra~un.Andrej je bio ble|i od bele krpe po kojoj je pasulj tetovac bio raspore|en u samrtnoj for-maciji. Nismo smeli da se pogledamo u o~i. Munja je i dalje bio u transu. Govorio je i ta~novreme nesre}e i opisao mesto i situaciju. Po~eo je s detaljima, govorio je mirno i sugestivno.Nismo uopšte više slušali šta je govorio. Ti detalji nas nisu mnogo zanimali, valjda zato štonismo bili dovoljno maštoviti.

Gutao sam teško pljuva~ku i molio “~uvare vremena” da prekinu pomahnitalog ujku.Andrej nije mogao da podnese više ovu mu~ninu. Ustao je naglo i povukao krpu ispred

90

nas. Još dugo posle toga mi je u glavi bio tup i sitan udarac pasulja koji se prosuo po podu.Andrej je pojurio ka vratima od stana, zalupio ih za sobom i vratio se tek sutra ujutru, kakomi je rekao njegov brat.

Munja nas je pozvao slede}i dan da do|emo kod njega i da porazgovaramo o onomešto se desilo. Andrej nije hteo ni da ~uje za to, spustio je ujki slušalicu ~im mu je ~uo glas.Ja sam se bio obavezao da ga nagovorim da po|e sa mnom kod Munje, ali i mene jeignorisao i rekao, ironi~no, da sa mrtvacem kakav je on nema o ~emu da se razgovara.

Andrej je bio razo~aran. Ali ne zbog svoje “prerane smrti”, ve} zbog toga što ništa odnjegovih maštanja njegov dragi ujka nije video me|u tim prokletim zrnima pasulja.

Rekao mi je da mrzi svoga ujaka i da ga se stidi. Da je on samo jedan obi~an prevarant,bez imalo emocija i da }e mu li~no tra`iti da nam se izvine za duševnu patnju koju nam jenaneo. Slike s ujkom je pocepao i zakleo se da dok je `iv ne}e po`eleti da ~uje za njega.Meni je zabranio da u njegovom prisustvu govorimo o nemilom doga|aju. Rekao je da gane zanimaju prababina sujeverja i da }e se, dok god je `iv, truditi da ostvari svoje snove.

Ceo taj doga|aj nas je samo još više zbli`io. Govorio je da smo kao bra}a, a posle svegame je terao i da se pobratimimo.To smo i u~inili, nepun mesec nakon svega. Njegovaenergija je uticala na mene pozitivno, pa sam se i ja zarekao da }u se, dok god sam `iv, tru-diti da `ivim kao ~ovek i da ne}u posustati pred `ivotnim problemima.

Postali smo nerazdvojni. Samo što nismo išli zajedno i u toalet. Bili smo rešeni dapobedimo predskazanu smrt i da `ivimo punim plu}ima. Potisnuli smo duboko u sebisvaku pomisao na nesre}u. Sve nam je to izgledalo kao kakva de~ja budalaština, koju mikao zreli ljudi treba da zaboravimo.

Munja je prestao da nam se javlja i nije više svra}ao u kraj. Andrejeva majka nije ništaslutila, niti je razmišljala o Munjinom osamljivanju. I dalje ga je pose}ivala redovno i uvekga pitala zašto ih više ne pose}uje kao ranije. Kada god je Andreja slala kod ujke da munešto odnese, ovaj je izbegavao odlazak Munji, pravdaju}i se nekim iznenadnim, veomabitnim poslovima.

Primetila je sestra da joj brat nije više radostan kao ranije. Znala je da se bori sa samimsobom, iz dana u dan, a borba sa samim sobom je najte`a od svih borbi. Na njena zapitki-vanja o njegovom mrzovoljnom izrazu lica, on je pravio još mrzovoljniji izraz i izbegavaoda da bilo kakav odgovor na sestrinsku tj. maj~insku brigu.

Vreme je prolazilo, a ja i Andrej smo `iveli svoje `ivote, uz što više bure. Išli smo zajed-no na letovanje, u grad, na predavanja, što moja, što njegova. Disali smo kao jedan.Vremenom je Andrej kupio nove gume, one široke, i stalno me vozio na auto-put, gde smodostizali brzinu svetlosti. Mogli smo da putujemo u neistra`ene delove galaksije, i to zasamo nekoliko trenutaka. Maštali smo o još ve}im brzinama i još udaljenijim krajevima. Taneverovatna brzina nam je otvarala neke nove vidike i mi smo sanjali na javi. Dogovorilismo se da, kad po~nemo da zara|ujemo, skupimo novac i kupimo najbr`i auto koji se budeprodavao na našem tr`ištu.

Iz dana u dan neke nove ideje su nam padale na pamet. Nismo bili svesni kolike sumogu}nosti koje nam pru`a `ivot. Sve je bilo na javi, ali se nije mnogo razlikovalo odnajlepšeg sna koji mo`e da se zamisli.

Krenuli smo, naravno zajedno, na nekakve treninge, sli~ne teretani. Morali smo daidemo do grada, pa smo koristili “kalibru”. Ta~no u 17.30 Andrej je bio ispred moje zgradei trubio mi da bih po`urio. Iz kola se ~ula glasna muzika koja je skrenula pa`nju nekih“opasnih” devojaka. Andrej mi je rekao da posle treninga idemo na neku `urku i da trebada se upoznamo s neke dve “strava” devojke. U mislima sam ve} bio na `urci. Osetio sambasove kako lupaju o zidove i kako se nas dvojica polupijani vra}amo iz grada s one dveobe}ane devojke.

Andrej mi je pri~ao o nekakvom novom automobilu, koji treba da po~ne da se proda-je za koji dan. Imao je divan osmeh na licu i govorio je s puno `ara, kao što je radio sve u`ivotu. Vozio je polako. Prozori su bili širom otvoreni i spolja je dopirao suv semptembars-ki vazduh, pomešan s mirisom pe~enih paprika. Ja sam slušao Andreja kako nadja~ava pre-glasnu muziku i razmišljao o radostima koje pru`a priroda u pozno leto.

Došli smo do poslednje raskrsnice i stali na crveno svetlo. Rekao sam da utiša muzikujer sam na~isto ogluveo. On me je ignorisao. Krenuo je na zeleno svetlo, a ja sam se sagn-uo da utišam muziku sam. To je bilo poslednje što sam uradio u `ivotu. Sve je nestalo utrenutku. Neko nam se prikucao s Andrejeve strane u vrata i odneo nas deset metaradaleko. Od “kalibre” je ostala strašna olupina, iz koje nije moglo da se izvadi ni moje ni

(sic!) 91

proza

Andrejevo telo. Bili smo smrskani i u isti mah zgnje~eni. Odmah po smrti, Andrej i ja smo shvatili da je sve ono što su nam govorili i u~ili nas

o `ivotu posle smrti delimi~no ta~no. Istina je mnogo druga~ija i, vide}ete, zaprepaš}uju}a.Došli smo pred Veliku skupštinu ~uvara vremena. Dobili smo jasan zadatak: da

napišemo kratku pri~u i damo je na uvid Velikom savetu ~uvara vremena. Tako sam janapisao ovu pri~u, a Andrej svoju, koju }ete, uz malo sre}e, pro~itati jednog lepog dana.Jer, nisu li svi dani podjednako lepi i divni?!

Predali smo radove i seli na neke drvene stolice. Od tada nisam video Andreja. Višega se i ne se}am. Ne se}am se više ni sebe, ni Munje, ni mnoštva ljudi iz svoje neposredneblizine. Ne znam ni ko su mi otac i majka, sestra, drugovi... Sve je izgubilo smisao, kao danikada nisam ni postojao.

Dobio sam novi oblik i novo radno mesto. Postao sam poslanik Velike skupštine ~uvaravremena. Kona~no mogu da uti~em na sudbine drugih ljudi. Za svoju više ne marim jersam izgubio svoj raniji identitet. Ovde svi mi, zajedno, rešavamo tu|e sudbine.

Tu sam upoznao mnoštvo divnih, bivših ljudi, s kojima ~esto }askam, onakoneobavezno. Jedan od njih mi je kazao da mu je krivo što za vreme svog ljudskog `ivotanije imao mo} da uti~e na svoju sudbinu. Ja sam ga pogledao odsutnim i tupim pogledom,okrenuo se prema ne~emu i shvatio da u celom svom prethodnom `ivotu nisam mogao~uti ve}u glupost!

92

Lamija Grebo

Crvene cipele

Ime mi je Malik. Imam 43 godine. Koje su prošle u treptaju oka i ostavile me umornim.Preumornim. Kondukter sam u vozu. Napla}ujem i pregledam karte i nosim stari d`epni satna kojem je vrijeme stalo ta~no, ka`u, kada je djed umro. Poma`em dobrim seljacima dautovare ono što su rukama uzgojili i što kane prodati za male pare u gradu. Studentima iomladini gledam kroz prste kad nemaju kartu i puštam ih da se voze za marku-dvije, neo-visno o destinaciji. Dragi su. Imaju iskre u o~ima, mašu indeksima i uvale mi limenku pivau znak zahvalnosti što ih nekad pripazim. Na nekim linijama imam i svoje “redovne stu-dente”. Bistre umove i srca puna nade. Znam ih po imenu, ali i po malom tmurnom oblakukoji se svako malo prolomi i ostavi ih mokre i za najvedrijeg dana. Mladost je to, ista k'omoja, a opet druga~ija. Isti ̀ ar, isti zanos, a, opet, taj oblak što ih prati… Ne bi trebao biti takovelik u tim godinama. Begpekerima iz raznih zemalja pokušavam na išaret-engleskom daobjasnim da }e im i ga}e s guzice ukrasti ukoliko ne budu pazili svoje stvari. Ali jok. To svalione torbetine gdje stigne, a onda se uzjebe po vozu, k'o da crve u guzici ima. Svakakvog svi-jeta bude u vozu. P'jane, kurve, budale, oni siromašnog d`epa i oni siromašnih duša, izda-jnici, ubice, djevice, bo`iji ljudi, samoubice, izgubljeni i prona|eni, zaljubljeni, zaboravljeni,`ivi i mrtvi. Svi pro|u pred mojim o~ima. Nisu mi mrski ljudi, ali nekako najviše volim bitisam. Volim da zapalim cigaru, pa uz tutnjavu voza pustim pogled po planinama i ravnica-ma, po rijekama i šumama. Napamet im znam oblike. Usred no}i me probudi i rukama krozzrak }u ti nacrtati sve te oblike i ispri~ati kako je ova zemlja lijepa a kako joj je pogan narod.Voz i dalje mili po prugama napravljenim u radnim akcijama za vrijeme onoga što ga psuju,a u isto vrijeme se u njeg' kunu i zazivaju ga. A ja gledam. Promi~u sela i gradovi, ljudi bezimena, bez lica i pokoje šugavo štene. Promi~u nasmijane mladenke na vjen~anjima iuplakane udovice na sahranama. Tegle slatka od dunja i puknuta usna nakon dje~ije sva|e.Sve promakne u toj jednoj cigari. A ja ostajem isti. Svaki sat i svaki dan ve} godinama.Prazan i umoran. Dok na jednom satu ne stane vrijeme.

A onda jednog jutra na|oh nju u zadimljenom kupeu. Na prvi mah mi se u~ini da senešto zapalilo. Djevoj~e je sjedilo, štiklalo jednu na drugu cigaru i trzala glavom kao da seraspravlja s nekim.

- “Otvori prozor. Ho'š da se ugušiš, jadna?”- “Ne mo`e.”- “Kako ne mo`e, jebo te?!” - dreknem, pa stanem ~upati i tegliti onaj prozor koliko sam

mogao. Nije se dao otvoriti.- “Pa, onda iza|i tamo kod vrata pa puši”- rekao sam i pokazao na kraj vagona.Zgrabila je tašnu i ustala prave}i grimasu. Tek tad sam je i vidio. Omanjeg rasta, tamne

kovr~ave kose i bijele puti. Nije mogla imati više od 21-22 godine. Na le|ima je imala mališkolski ruksak, a na nogama crvene lakirane cipele.

-”Zar se to još uvijek nosi!?”- pomislio sam, kao da sam odjednom postao modni kriti~ar.U tri koraka se našla kraj vrata i po~ela histeri~no roviti po tašni. Izvukla je kutiju ciga-

ra i otvorila je. Bila je prazna. Frknula je k'o ma~ka, zgu`vala kutiju i bacila je ponovo utašnu. Onda je digla pogled prema meni. Dva krupna tamna oka me zaustaviše u namjerida pro|em pored nje i nastavim svojim poslom.

- “Imaš cigaru?”- drsko je pitala. Pru`io sam cigaru i stavio kutiju u d`ep.- “Mogu li dobiti još jednu?”- “Pa, nisi ni tu zapalila.”- “Da imam za kasnije.”- nasmiješila se na silu i zatreptala onako `enski.Tu`no je gledati `ensko kako se usiljeno smije i dodvorava. Usta razvu~ena u kaladont

osmijeh, a u o~ima se vrisak zaledio. Zahladi mi nešto oko srca, pa posegnuh za d`ep.Izvadio sam jednu cigaru, stavio je u usta, a kutiju pru`io tom malom stvorenju.

(sic!) 93

proza

- “Ja sam Indira.”- re~e nešto toplijom bojom glasa.- “Jah!” - otpuhnuo sam.- “Kako je tebi ime?” - ignorisala je moju o~iglednu `elju za prekidom razgovora.- “Malik.”- ignorisao sam je sad i ja sam.- “Dokle ide ovaj voz?”- “Još malo, pa smo na zadnjoj stanici. Imaš li ti kartu uopšte?”- “Nemam.”- “A šta para?”- “Ništa.”- “Znaš li bar gdje ideš?”- “Tamo gdje stignem.”Ne mogu re}i da me iznenadio njen odgovor. Navikao sam ja na svakakv svijet i

svakakve pri~e. Gledala je u one crvene cipele i puhala dim na sve strane, povremeno tr-ljaju}i o~i s gustim trepavicama. Spadala je u one koji `ele da se izgube, u one što bje`e, štolutaju. Prepoznam ja takve odmah.

- “Jesi li o`enjen?”- nastavila je ispitivati.- “Nisam.”- iznenadilo me da uopšte odgovaram.- “@iviš li sam?”- “@ivim.”- “Malik”- napravila je malu pauzu kao da skuplja hrabrost za dalje - “a bil' ti mene

vodio svojoj ku}i?”Ovo još nisam bio ~uo i zagrcnuh se, ma mal ne udavih.- “Bje`i, bona, mogu ti otac biti. Šta je tebi, dijete drago?”- “Samo koju no}”- po~ela je brzo govoriti i mole}ivo onim o~ima udarati na moje suos-

je}anje.- “Nemam gdje”- nastavi - “rekli su mi da idem. Stvarno nemam gdje.”- “Ko ti je, bona, rek'o?”- “Mati. Doktori. Ka`u nema više mjesta za mene. Teret sam. Znaš, nisam ja dobro”- pa

naišareti da joj fali koja daska u glavi.- “Šizofrenija”- namignu k'o da je bla`i oblik gripe. Danas, doduše, šizofrenija mo`e

komotno kao takva i pro}i. Svi smo mi mentalno oboljeli, neko manje, neko više, nekoovako zvani~no. Izvadio sam 20 KM, pru`io joj i produ`io dalje. ^uo sam je kako me zove,ali se nisam okrenuo. Mislio sam da je to posljednje što }u vidjeti od nje. Nadao sam se.

Nekoliko mjeseci nakon toga, tek koji dan pred Novu godinu, ~ekao sam da svi putniciu|u u voz i pokušavao ugrijati ruke po kijametskom vremenu. Snijeg je šibao na sve strane, aminus steg'o srce da pukne. Za~ulo se neko posebno tapkanje cipelica na stanici. Osjetio samda ide ona. Ne pitajte me kako, jednostavno sam osjetio. Dah mi je stao od iš~ekivanja. Ondasam je ugledao. I one njene crvene cipele. Palila je cigaru i objašnjavala nekome nešto. Njusam vidio, ali ne i toga kome je objašnjavala. Mahnula mi je, pozdravila se sa svojim imagi-narnim poznanikom i prišla sitnim koracima da se ne oklizne. Bila je promrzla, ali nasmijana.

- “Znaš li što sam došla?”- upitala je.Slegnuo sam ramenima.- “Da ti vratim ovo.”- re~e i izvadi kutiju cigara.- “Ne treba mi. Uzmi je sebi.”- odgurnuo sam onu kutiju.Prostrijelila me pogledom, ali nije ništa rekla. Bilo je vrijeme za polazak. Ušao sam u

voz, ostavivši je onako promrzlu na stanici. Ne pamtim kada sam se gluplje osje}ao.Promolio sam glavu.

- “Pa, kontaš ti više u}i?”- dobacio sam.Poklonila mi je veliki osmijeh i utr~ala u voz.- “A, znaš li ti stvarno što sam ja došla?”Znao sam. Opet me ne pitajte kako, jer mi ni samom do dana današnjeg nije jasno, ali

sam u tom trenutku znao.- “Nemaš gdje, nego kod mene.”- izleti mi iz usta na vlastito zaprepaštenje. Veselo je

klimnula glavom, tapkaju}i crvenom cipelicom od moju ~izmu.Godine }e pro}i prije nego shvatim da je tek u tom trenutku moje vrijeme po~elo da

curi. Bila je tu da me podsjeti da sam `iv, a ja da rastjeram njeno imaginarno sijelo kadjoj dojadi. Svakog jutra bi mahala s prozora, a onda pila kafu razgovorušu. Ona sama itri fild`ana ispred nje. Nije ovo ljubavna pri~a, tek soba puna smijeha pred spavanje,mala stopala koja se griju na mojima i crvene cipelice ispod kreveta. Ovo je pri~a odo~ekanom miru.

94

Demontiranje poetsko-kriti~kih vrhunaca

u Bo{njakaMoja mala esenciana ili vrijes-tomatija bo{nja~ke

knji`evne kritike No. 4

Nagradnopitanje broja: gdje unutar

bošnja~ke knji`evnosti ne mo`emo na}i oznakevitalisti~kog panerotizma i vizije sveop}e plotske `udnje?

-”Dizdarev pjesni~ki do`ivljaj ljubavi u poemi Pliva~ica nosi sve oznakevitalisti~kog panerotizma (sic!), intenzivno strasnog vi|enja svijeta u vizijama

sveop}e plotske `udnje (sic!).” (Enes Durakovi}: Govor i šutnja tajanstva)-”Erotska `udnja za oplodnjom (sic!) (u Skenderovoj Ševi, op.aut.) i ova nezatomljiva

snaga što kola u krvotoku zemlje pojavljuje se ne samo kao odjek Spinozinog u~enja, negoi kao vid vitalisti~kog panerotizma (sic!), intenzivno strasnog vi|enja svijeta u vizijama

sveop}e plotske `udnje... Erotska strast (sic!) ukazuje se, naime, kao temeljni pokreta~~ovjekove ~e`nje za stapanjem sa iskonskom elementarnoš}u prirode (sic!). Ova naglašena

~ulnost (sic!) u duhu isto~nja~kog panteisti~kog misticizma (sic!) istodobno je i trajna karakteristikabosansko-muslimanske lirike, narodne i umjetni~ke podjednako.” (Enes Durakovi}: Pjesnik ekstaze iapoteoze `ivota)-”Istu ovu silinu panerotskog senzibiliteta (sic!) susre}emo i u prozama Skendera Kulenovi}a i AlijeNametka, Huseina Muradbegovi}a i Hamida Dizdara, ali i Meše Selimovi}a i ]amila Sijari}a,Muhameda Kond`i}a ili Derviša Suši}a.” (Enes Durakovi}:Bošnja~ka pripovijetka XX. Vijeka)-”U stihovima Zilhada Klju~anina “~istota duhovnoga stava” misti~ne inspiracije (sic!) u trenu sepreobra`ava u senzualnoš}u natopljenu sliku panerotske opsesije (sic!)...” (Enes Durakovi}:Bosanskohercegova~ka poezija XX. Vijeka)1

-”Ali, Hamza Humo je pripovjeda~ ~iji se panteisti~ki misticizam (sic!) uobli~avao impre-sionisti~kim postupkom eterizacije ~ulno-materijalne slike hercegova~kog pejza`a, ~ime

on erotizira atmosferu (sic!).” (Enes Durakovi}:Bošnja~ka pripovijetka XX. Vijeka)-”Ve} u ovlašnoj usporedbi, recimo, Huminih i Kiki}evih pripovijetki struktural-

no zasnovanim na motivima karakteristi~nim za sevdalinku i baladu,osje}a se ista lirska intonacija pripovjeda~kog prosedea i, s druge

strane, izrazit panerotski do`ivljaj prirode (sic!).” (EnesDurakovi}:Bošnja~ka pripovijetka XX. Vijeka)

sic!iranjeMirnes Sokolovi}

(sic!) 95

Homesic!

KUDA IDE OVAJ TRAMVAJHipoteti~ki slu~aj

Dobrica, Milorad i Goran sedeli u tramvaju.U tramvaju je vladao veliki smrad, ali su njihova lica bilamirna.Dobrica: Mogli bismo da krenemo, kahkah.Milorad: Mogli bismo, kah.Goran: Trebalo bi da krenemo, kašljuc.Tramvaj uporno stoji.Dobrica: Kah-kah.Milorad: Kah.Goran: Kašljuc.Milorad izvadi lulu.Dobrica: Skloni tu lulu, dovoljno si nas usmrdeo.(namešta nao~are)Milorad: Ja nas usmrdeo?! (mrda brkovima)Goran: Ja stvarno nisam... (kiselo mu lice)Milorad: Izvadio sam lulu da se zaštitim od smrada,ako baš ho}eš da znaš. Dugo sam te trpeo. Ti si prvipo~eo da smrdiš!Dobrica: Kako se usu|uješ?! Pa vas dvojica meubiste, magli mi se cviker.Goran: Ja stvarno nisam...Milorad: Ma šta ti nisi? Nemoj da se praviš lud.Dobrica: Jeste mali, nemoj da se praviš mutav.Mo}no mirišeš.Goran: Ma šta ho}ete vi... vi... dedice!Milorad: Uh!Dobrica: Uh!Goran: Jeste. Mo`da sam i ja malo, pa šta. Koliko stesamo vi...Dobrica: Kah-kah.Milorad: Kah.Goran: Kašljuc.Tramvaj se pokrene, ali odmah stane.Goran: Tako mi lete}e pruge, opet stojimo.Taman su napunili plu}a da nastave diskurs, kad eto tiakademika Nogoa.Nogo: Bra}o, pomagajte, tramvaj mi zgazio pingv-ina! O, tugo nebeska.

SNOID OSVETNIK U NEJASNOJ POLJANI

Hipoteti~ki slu~aj

Zabasao opaki Snoid Osvetnik u Nejasnu Poljanu.Neprijatni zadah gliba opteretio je njegove napa}ene`ivce, te je Snoid nervozno stenjao i stenju}i psovao.Onda je ušao u oblak plavi~astog dlakavog dima. Otkudovaj dim i kakve su ovo dlake, misli se ljutiti Snoid, a podno`icama mu puca sa blatom, fekalijama i plastikom

izmešana istorija, puca li puca. Kad, kraj kamenogbunara spazi on dvojicu beloglavih ~ika. Jedan purnjaveliku plemensku lulu i pravi dlakavi dim, drugi }uti ikroz nao~are sa debelim okvirom gleda u bunar.

Snoid Osvetnik: Je li ~iko, što praviš dlakavi dim?Milorad H: Zato što Hazar sam Milorad, interaktivnišaman srpske budu}nosti.Snoid Osvetnik: A ti ~iko, što buljiš u taj bunar?ArhiOtac D: Zato što ArhiOtac sam Dobrica, Filosofistorije. Bacio sam cipele u... u... pravo u lice istoriji!I sad }u da idem bos!

Najednom, na daskama oštrim poput se~iva preko glibadojezdiše dve furije, mašu}i strašnim kanonskim tekstovi-ma. Dvojica ~ika pokriše ru~icama o~i i nao~are.Snoid Osvetnik (prvoj furiji): Ko si ti, o surferu, o pilo-tu sudbine?Miodrag Stanisavljevi}: Miša sam, dramaturg,istra`iva~ Nejasne Poljane.Snoid Osvetnik (drugoj furiji): A ti ko si, o hrabrijaha~u, neimenovana brzino?Branislav Jakovljevi}: Bata sam, teoreti~ar, lovac natrule metafore.

Miša osmotri beloglave ~ike, pa iz d`epa izvadi drvenustoli~icu na sklapanje, rasklopi je i pravo ArhiOca poglavi!Miodrag Stanisavljevi}: A tu si, ArhiO~e, dvorskimudracu! Da vidiš kakve sam divne stoli~ice pravio!ArhiOtac D: Nemoj me, bos hodam prema cilju,NACionalnom INTeresu.Miodrag Stanisavljevi}: A je l’ ti i glad NACINT1 ?ArhiOtac D: Glad je ~isto sitnosopstveni~koose}anje. Pravi, istorijski osveš}en Srbin, nikada neose}a glad nego veliki Nad. U dovršenje velikogdela.

Bata osmotri drugog ~iku, pa iz d`epa izvadi mašinu zaseciranje magle i zak zak obrije mu dim. ^ika skloni rukesa lica i zinu da se buni, a Bata zak i ode ~ikin brk.Branislav Jakovljevi}: Tu li si Hazaru, seješ trulemetafore, ~ekaš šta }e da ti nikne iz NejasnePoljane!Milorad H: Nemoj me, ja sam ve} 50 godina u 21.veku! Napravi}u ti interaktivnu natalnu kartu,gleda}u ti u dlan. Iz moje knjige mo`e dr`ava kaodrvo da nikne!

A Bata zak i ode i drugi brk.Branislav Jakovljevi}: Evo ti sad, stavi brk u lulu, emi-griraj u svoju knjigu-dr`avu, pa gataj u glistinuple}ku.

Iz Betona/ Miloš @ivanovi}

96

Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~ike, pa vi ste... vi stetrudni od mandragole... pa ja nemam teksta ubalon~i}u...ArhiOtac D i Milorad H: Jao nama, Snoid ostao bezteksta!Gnev Snoidov postajao je preveliki za njega tako malog inervoznog. Snoid je po~eo da crveni.Snoid Osvetnik: ~ike! Jeli ste mandragolu iz glibaNejasne Poljane?! Pa zašto se jednostavno nistenajeli bunike i odigrali tabli}?! Pa ja }u vas...Miodrag Stanisavljevi} i Branislav Jakovljevi}: Nesamo da su jeli, nego su i preprodavali!Snoid Osvetnik: ~ikeee!

Snoidov urlik sevnu do neba, a odozgo se na NejasnuPoljanu proli glas crta~a.Robert Kramb: Ko je to iznervirao mog malogSnoida?^ike se uzmuvaše, tr~i tamo tr~i amo, pa pravo u bunar!A Snoid Osvetnik šutnu svoj balon~i} sa tekstom pajurnu za njima.Miodrag Stanisavljevi} i Branislav Jakovljevi}: Crta~u,jesi li ti onaj za kog te smatramo?Robert Kramb: Da, to sam ja, Robi K.Njih ~etvorica se prijateljski zagrliše (zaboravih daka`em da se u poslednjem trenutku pojavio i DanilIvanovi~ - dosad je jurcao za }era~em, jer mu ovaj, tektako, bez povoda zdipi teško ste~eni Šerlokov imid` isakri se u gu`vi na nekom koncertu).

PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA

Hipoteti~ki slu~aj (s muzikom)

Šerlok }era~ i Goran~e sede u centrali. Ophrvala ihsvetska dosada. Omorina.Šerlok }era~: Nego... je l’ vidiš ti, ~oe~e, da se izlivabeton. Po ovoj vru}ini, tako mi anitua manitoga!Goran~e: Pih, komesari! Zidaju lansirnu rampu.Sovjeti platili, znam ja.Ulazi ~ika Brana, sav znojav, nosi flašu rakije i neki veli-ki papir.Šerlok i Goran~e: Šta ima po Srbijici, Brano ~oe~e?Brana: Blurp... igam, Blurp... igam.Goran~e: Je l’ vidite Vi, ~ika Brano, da komesariispaljuju sovjetske rakete?Brana: Blurp... Pusti sad rakete, moje Goran~e, vidiovu lepotu.^ika Brana zalepi na zid veliki poster Sarajeva.Šerlok }era~: Au, Brano, brate maniti, kakva emocija!Goran~e potegne iz flaše i ustane, sve~ano.Ulazi hor `enske gimnazije i stane iza njih.Brana i Goran~e (zagrljeni): Sarajevo ljuubaavimooja! (hor prati, Šerlok }era iz baritona.).

VIZIJA ŠERLOKA ]ERA^AHipoteti~ki slu~aj

Popeo se Šerlok }era~ na planinu, na stenu na gro-movnu, na šiljatu, negde kod SANU.Šerlok }era~: Stone between the worlds! Kamen zakupus, kakvog nema na severnim škotskim obalama.}uti stenje pod štapom rezbarenim Šerloka }era~a.Šerlok }era~: O, planino! Manita! Usamljena! Re~i ukozmozu!

^ami Šerlok na visini, na samini, a }era mu se.Kad sevnu tamna sena, od stenja tamnija još, mnogo.Šerlok }era~: Vladiko! I Kralju! Pomiluj me i oprosti,Vladaru duha i dr`ave. Vladiko, `murim od stra’, aznam da si ti, i drš}em.

Panu tamna sena na stenu osamljenu kraj }era~a Šer-loka.

Betmen: Nije vladika, nesre}o, no sam ja, Slepi MišManiti.Šerlok }era~: Vladiko i Vladaru, ne mu~i mi ~ula i dušu.Betmen: Ne}u more da ti mu~im dušu, no da te ba~imdole do bode`a, okle si i došo.Šerlok }era~: Nemo Vladiko, ja sam ti samo osto, usamo}i na visini na promociji i antologiji, kad za Bo`i}treba da se pokolje i popeva, ja sam samo osto i drNogo akademik ti s pingvinom.Betmen: E, muko mudrice, a šta }eš mi ti, kariran, satopuzinom skupocenom. Da mi spopadaš princeze?Šerlok }era~: Mogu odma’ da ti pevam, bode`om inaliv-zlatnim-perom utvinim. I na romskom mogu dati pevam.Betmen: Nemo da mi gudiš, molim te. Nego, eventual-no... Ajd ulazi u betmobil.Šerlok }era~: Moljim?Betmen: Talk to me, like lovers do.I bi Stone between the worlds.

(sic!) 97

VREME BETONAHipoteti~ki slu~aj

Tri puta sam se sreo sa Betonom, dolazili sukod mene na njihov poziv. Prvi put došli su u leto2006. Primio sam ih na kanabe, se}am ih se kakosede tu, jadni, gladni i `eljni svega. Pitaju meiznemoglim glasom šta mislim o njihovoj ideji daprave Beton. Podsetio sam ih na moje soci-jaldemokratske trudove, uzaludne, na sve mojetragi~ne greške. Rekao sam: Pravite Beton, buditemoj bi~ i moja pokora, to je neophodno. Rasporiosam se pred njima, u suzama (i ja i oni). Onda samih pozvao da sednu na koleno za dijalog. Jedankoraknu neodlu~no, ali ga ostali prostrelišepogledima, ah deco, sve Rankovi} do Rankovi}a, ion ustuknu. Šteta. Ali, poslušaše me.Drugi put me pozvaše kad šljam proglasi nezavis-nost Kosova. U tom trenutku bio sam na crvenojliniji sa Patrijarhom, raspri~ao se starac pa ne znaza dosta. K’o da je mene briga što mu je Pukovnikdoneo neko slatko ~udnog ukusa. A ova decazapoma`u: ^ika Dobrice, pa kako }emo bez teri-torije, pa kako }emo bez duše, bez Muratovihcreva, pa šljam Balkana nam iš~upa srce, pa ~ikaDobrice... Rekoh im: Deco, zadr`ite suze, savlada-jte gnev, ne nari~ite i ne kunite, budite hladneglave. Pre pola veka sam rekao da je podelaKosova rešenje. I humana razmena stanovništva.Deco, ne palite bogomolje, rekoh im, ne prepušta-jte se osvetni~kom `udu. Samo hladnokrvno imudro, da otkinemo Mitrovicu. Handke }epomo}i, ako drugi ne}e. I onda zapevasmo DankeHandke über alles. ’Ajde sad, rekoh posle pesme,pišite i pravite se da se ništa nije dogodilo, da sedoma}i šljam ne doseti da ste bili kod mene. I onime poslušaše.Tre}i put me posetiše na dan kada je došaoBajden. Bilo je dramati~no. Povikaše u glas sa kan-abeta: ~ika Dobrice, sad }emo da ga ubijemo! Ja setrgoh uplašeno i rekoh kroz suze: Nemojte, deco,

golim dupetom u koprive. Nemojte, Ged`e mojemale, sa glavom se ne igrajte. A oni }e, kroz suze:Ma da ga ustrelimo, sunce mu njegovo `arko! Ne,uzviknuh, to nisu socijaldemokratski putovi. Gde}e vam duša od metafizi~ke krivice, soroševci mojislatki. Ne beše im svejedno, vrpolje se na kana-betu. A i Boris bi loše izgledao u o~ima sveta,ka`em. Ne, vi~em odlu~no, vratite tetejce upodrum, kumim vas Bogom i Knjigom! Oni megledaju, vidim lome se. Zaklinjem vas Bogom iKnjigom! Zagrlim ih svu ~etvoricu i tiho zapevamoBesame mucho. Malo se umiriše. U to mi zazvonicrveni telefon. Ili je Kosovo ili je opet Paja ili Borisjavlja šta mi je poru~io crnac iz Bele ku}e, mislimse ja i krenem da se javim. Kad, nešto me pogodi upotiljak. Ja pipnem, ono metak. Pa što sad to, deco,pitam ih, znate valjda da to kod mene ne deluje.Ma znamo, ~ika Dobrice, nego da se malo i našal-imo u teško vreme. I nasmejasmo se svi šeretski.Dobro, principaši moji, ka`em veselo, ’ajd sad tete-jce u podrum, do slede}e prilike. Tre}i put Bogpoma`e, i oni me poslušaše.Triput sam video Beton.

98

Hodo~aš}e

Kako su Had`iMurat, Had`iTolstoj i Had`iRo}ko obavilipetu islamskudu`nostEdin Sal~inovi}

Prema `elji glavnog urednika

Putovanje Ima ljudi koji su ovladali elementima, pronikli u nebe-sku utrinu, i spoznali tajnu postanja. Njihove tragovematerija ne raspoznaje, njihov duh izmi~e vremenu, ismrt za njih nema mjeru. Ruh je njihova priroda, stihi-je njihove sluge, a beskraj domaja njihova. Njihovoputovanje golemo je koliko treptaj oka ljudskog, a ljud-sko oko je la`ljivo i ono što pokazuje blijeda je slika šej-tana. Grješni ljudi nisu kadri prepoznati veli~anstveneodabranike, ~ovjekoljubive pravednike, misionare Bo`jemilosti. Jedan od tih odabranih je i Had`ija Ro}ko,bla`eni duhovni putnik, koji se 1304. godine po Hid`rizaputi na had`iluk sa još dvojicom ~uvenih velikana,Had`i Muratom i Had`i Tolstojem.

Dan prvi: 8. zul-hid`d`e (jevmut-tervijeh – dan napajanja)

Prva slika prikazuje nam trojicu velikodostojnikana mikatu zaokupljene odijevanjem ihrama.

Zaslijepljen bjelinom bogumilog hodo~asni~kogruha Had`ija Tolstoj ne mogaše suspregnuti suze.Rasto~i se u pustinjski pijesak, iz njega se opet zas-nova, pa usko~i u izar i ridu, sad ve} nali~e}i galsk-om druidu. Rasplinu se, ponese ga blagi dašak, pa sekondenzira, pa se sublimira, pa zahvati blagotvornevodice zlatnim |ugumom.

Podozrivi Had`ija Murat polagahno odijevašeihram, sumnji~avo pogledaju}i na strane. Plašio semunafikluka, lukavstva neprijateljskog, i nikome nijevjerovao. Strpljivo je pri~vrš}ivao dijelove odje}e,~vrsto se stegnuo opasa~em, ne propustivši osjetiti ninajmanji drhtaj pustinje. Osluškivao je pti~ji cvrkut,njuškao po bud`acima, zagledao sjenovite izbe, pip-kao zidove, razgovarao sa stablima. Uspokojen, sm-jerno je obavio dolazni obilazak Kabe. Nakon sedamkrugova prišao je crnom kamenu, nje`no na njpolo`io ruku, prepustio se zanosnoj pri~i. Kamen jegovorio opojno, a on opijen slušao.

^estiti Had`ija Ro}ko zapetljao se u halje, panikako da se iskobelja. Izvrnuo se na le|a, mlataraudovima i psuje:”Jebem ti narod i obi~aje kad suvaki. Navla~i ove drolje baško zadnja sjerotinja. Pati pripusti njima da rede oko ]abe. Jebem ti buda-laš~inu.” A ne pada blagoglagoljivom Had`iji teš-ko nosit ode`du Bo`jih gostiju, ve} mu teško padarastat se s ~almom, ~akširama, kaputom, debelimvunenim ~arapa i gumenim opancima. Nije njemuteško tu|e, ve} ga boli za svoje, pa mu do|e k'o dase s dušom rastaje. Elem, kad vidješe doma}iniBo`jeg ugodnika i mudrozborca kako se u nevoljikoprca priletiše mu u pomo}, po~aš}eni što im seukaza Bo`ja milost, jer milost je Bo`ja pru`it po-mo} takvom prvaku i bla`eniku. A kad se Had`ijaRo}ko povrati i dozva, po|e se okrijepit ~udot-vornom vodom s had`iluka.

Predve~e, dok se jošte zgrušnjavao mrak, tribogougodinka i plemenitaša, zaputiše se na mjestoMina, gdje }e, s Bo`jom pomo}i, probdjeti no}.

Dan drugi: 9. zul-hid`d`e (jevmul-vukuf – dan stajanja)

Druga slika prikazuje trojicu bogobojaznih dos-tojanstvenika u blagopo~ivaju}em stanju stajanja namjestu Arefat.

Had`ija Tolstoj se prepustio blagom milovanjusun~evih zraka, pretapa se, rasprši se, zatvori se usun~ev trak kao ~estice prašine, iznikne iz zemljekao vilina vlas, i opet bude kost i meso. „Kolika`ivotna energija i snaga”, pomisli. To ga sjeti jednogcvijeta na Kavkazu, koji se silovati opirao dok ga jepokušavao ubrati. Tu se raspla~e, pretvori se u oblaki obilnom kišom napoji pustinju. Onda se sjetinekog „malog kaplara” iz Francuske i do kraja danane prestane misliti o njemu.

Promu}urni Had`ija Murat spartanski odolijevaizazovu. Prstima tare razdrobljeni pješ~ar, u vjetru~uje pustinjsku magiju, op}i s materijom. Materijamu kazuje špijune, denuncira zavjere, raskrinkavazle slutnje i spletke sihirbaza. Had`ija Murat nedir-nut, dr`i sa kao da ništa i ne sluti i kao da ga ne dr`inikakva obligacija. A tajnu njegovih misli ni svezna-ju}i narator ne mo`e doku~it.

Had`ija Ro}ko se nešto uzvrpoljio. Znoj ga ob-lio, kolje ga svrbe`, mora ga pritisla, tmuša mu di-sat ne da. Od cijele ujdurme mu pozlilo. „E pa lju-di ljucki. \e ima da insan povazdan staji. Prilegnei hajvan, a kamoli insan. Velahavle velakuvete”. Anije ~estitom Had`iji zor od stajanja, ve} se on sje-tio svog mindera i hlada poda takišom na baš~i, pamu došla neka tuga na dušu. Proradio u njemudert, pa ga `iga pod srcem i bol u sevdah zanosi.Ispotiha zapjeva: „Haj ja zagrizoh šareniku jabu-ku...”. Od pjesme mu se razgali i spade s duše olo-vo k'o rukom odneseno.

Nakon zalaska sunca }udoredni hodo~asniciodoše zano}iti na Muzdelifi.

(sic!) 99

homesic!

Dan tre}i: 10. zul-hid`d`e (jevmun-nahr – dan `rtvovanja)

Tre}a slika prikazuje trojicu bogougodnih pro-tagonista na Mini, spremne za bacanje kamen~i}a iprinošenje `rtve.

Grofovski elegantno dr`e}i tijelo Had`ija Tolstojje ga|ao D`emretul-akabu. Transformisao se u ka-men~i}e, prštao, rasprskavao se, spajao u sudaru, se-dam puta pogodio šejtana, u srce, u o~i, u stegna,pod ple}ke, izme|u rogova. Ustreptao je, nestao uambisu, stvorio se no`em i pretvorio u kurbanskukrv. Prianjao je za zrnca pijeska, bio topla ljepljivalimfa, plakao i radovao se s dušom `ivotinje. „Kolika`ivotna energija i snaga”, mislio je. Onda se prisjetiotragedije nekog velmo`e. Do kraja dana um mu jebio zarobljen.

Posve}eno biraju}i kamenje Had`ija Murat je os-luškivao vjetar, srse i svemirske `marce. Odabravšisedam oblutaka sve~ano je prišao stubu. Bacao jesedam puta i ubio sedam šejtana. Tiho je izgovoriomolitvu zahvale i otišao prinijeti `rtvu. Muklo je ub-io ovna, pustivši mlaz krvi da prska po u`eglompijesku. Sada je bio spokojan. Po~inuo je prepustivšise milozvu~nom romorenju materije.

Bo`ji ugodnik Had`ija Ro}ko rasijano jegrabio kamenje. Obradovalo ga je što }enišanit i šicat, sjetio se svih onih vojni što ihje nevoljan vojevao, osokolio se i nekasnaga mu napojila juna~ku des-nicu. Obodren tim napajanjempošao je ubit šejtana. Pozadugoje obilazio oko stuba, tra`e}ipogodno mjesto s kojeg }edejstvovat. Kona~no se odlu-~io za jednu plohu, zauzeo po-zoran stav i ~vrsto stegnuo pr-vi kamen. Podigavši glavu ugl-eda jednog sudanskog crnca,pa problijedi k'o Grof Drakula.„Šejtan” poviknu, pa obasu raf-alnu paljbu. Nesretni ~ovjek uprvi mah nije znao šta ga je sn-ašlo, a kad ugleda zapjenjenogHad`iju, nadade se u takvustrku da umalo osta bez daha.Neke ensarije ga prihvatiše isakriše u duboku jamu, dokse Had`ija malo ne ohladi.Unezvijereni Had`ija tra`ioga je još neko vrijeme, i kakoga ne mogaše na}i ubjedi seda ga je ubio, pa po|e zak-lat kurbana. Izvedoše prednjega golema ovna rog-onju, Had`ija ga izaziva~kipogleda, ispru`i ruku ire~e: „Duc bekane duc”.Ov-an spusti glavu, za-puhlja niz nozdrve, pa raspali Ha-d`iju svom silinom hajvanskog kuve-ta. Tu ti se Had`iji malo zamanta,

neka ga slabost obuze. Iza|e mu na o~i kako je s rah-metli babom pod orahom na baš~i klao kurbane još uonaj vakat, pa se ra`ali i rasplaka. Doma}ini gapo~eše sokolit, te me opri~aše kako ono ubi šejtana.Od junaštva Had`iju bol minu, smo`e snage da šej-tanu opsuje mater crnu. A nije Had`ija Ro}ko mrziocrnce, jest Cigane, i Jevreje je mrzio, al' crnce nije.Mo`da nesvjesno, ispotiha, nipošto namjerno. Negose Had`iji na zvjezdanu zamantalo, slike mu sepomutile, izd'o ga vid o~inji. A jazuk, k'o da šejtaninisu crni.

Sa ovim danom isteklo je vrijeme ihrama, aveli~anstvena trojka se vratila u Meku.

Posljednji dani hodo~aš}a: 11., 12., i 13. zul-hid`d`e (ejjamut-tešrik – dani sušenja mesa)

Posljednja slika prikazuje trojicu bla`enih hodo-~asnika na rastanku.

Još tri dana provele su ~estite Had`ije na Mini,svako bacaju}i po sedam kamen~i}a na tri d`emreta.Obavili su oprosni obilazak, opremili se i prije zalas-ka sunca napustili grad.

Had`ija Tolstoj suza ne krije, sav se pretvorio uruke, pa grli drugu dvojicu. Došlo mu teško, postao

je bolest, postao je tuga, lice mu resi pe~alba.Pod o~i se nakupila sjen, drhti, pa te~e, paopet drhti. Pa se pretvori u poljupce, ljubi ijednog i drugog, cjeliva im tjeme, ~elo i obr-

aze. Onda se pretvori u šapat, zavu~eim su u uši, opri~a nevolje na duši.

Na kraju bude odlazak, i on ode.Gordi Had`ija Murat dosto-

janstveno se oprašta. Pru`i ru-ku, izgrli se, izljubi se, a o~ima

tra`i urokljive poglede. Jer ovo jeprilika dušmanu, kad su velikod-

ostojnici slabi i razdra`eni. A duš-man nikad ne spava. Stalno pre`a.

Zato je Had`ija Murat uvijek na opre-zu, zato je uvijek u lovu, zato se ne daemocijama. Jer najve}i d`ihad je po-bijedit samog sebe. Još jednom sepozdravi, pa ode kroz šumu simbo-la ova sinestezija vi~na logici uni-verzalnih analogija.

^estitom Had`iji Ro}ku došlo i`ao i drago. @ao mu se rastat s jara-nima, opet drago što se vra}a ku}i izavi~aju. Razapet, ne zna za šta biprije. Prepušta se Had`i Tolstoju,oprašta se s Had`i Muratom, a svemisli kakav li }e do~ek u selu bit.Misli ga zanesu, opet se oprašta, svezaboravi, opet se ku}e sjeti, pa proz-bori: „Eee, jah. Svuda pro|i ku}i do|i.Tako je govorio moj rahmetli babo”.Onda se još jednom oprosti i ode. Op-ere noge u rijekama, zagazi na }ilim, izapjeva: „Bosno moja, divna, mila,

lijepa, gizdava...”.

100

Edin Sal~inovi}

Multilateralno Sarajevo

(filosofski nauk Tunje Filipovi}a, pronalaza~a duha bosanskoga)

Di`e se Bistrik i VratnikBudi se Malta i StupHabere donio glasnikU stranku ko nije glup

Di`u se poslovni centriDi`e se toranj k'o zmajJedno su naroda sve triBosna je zemaljski raj

Stranka sve ja~a i ja~aNe damo bošnja~ku ~astJuna~ka ~eta glasa~aDonijet }e narodu vlast

Zeleni barjak vihoriStat }emo pod njega sviBosanski duh neka horiMultikultura smo mi.

Mirnes Sokolovi}

Teško vrijeme

(radni ~ovjek moli prvog nau~nika da muka`e nešto o Osmanskoj carevini)

teško vrijeme za Bošnjane, prijatelju mojna zidovima su drevni tragovia sad tu`imo ko psiEvropejke se ne obaziru za namanjihovi novci bude sjetuDuh je prut do vje~nostia mi ga prenosimo šutke i u miruhej Tunjo sjeti se i reci mi nešto o Njojhej Tunjo vrati feud, spahija si mojteško vrijeme za Bošnjane, prijatelju mojvize su davno podijeljenei svak ide svojim putemsrbi piju i sapli}u dok putujuhrvati nas zaobilaze na mahbezi ih rasturaše zbijene u timareradiše slasno a sad urlaju ko zvijerihej Tunjo sjeti se i reci mi nešto o Njojhej Tunjo vrati feud, spahija si mojteško vrijeme za Bošnjane, prijatelju moj}ate postaju vrh naše ološislabo vide i mnogo la`u a jutrom `ure na pla}anjeprde}i o krivdi Otomanamozgova usukanih od gnjeva šefovaprelaze tamo i bre furaju {tos.hej Stari sjeti se i reci mi nešto o Njojhej Stari vrati feud, spahija si moj

(sic!) 101

„Nije rijetkost da se u svakodnevnom `ivotu u BiH susre}emo smiješanjem i nepravilnom upotrebom hrvatskog, srpskog i bosanskogjezika u slu`benim dokumentima, medijima, knjigama... Jedan od najboljihprimjera su i bankomati. Tako je, ka`u, došlo do greške i na bankomatimaHypo Alpe Adria banke. Naime, nakon odabira bosanskog kao jezi~keopcije, daljnje upute, odnosno obavijesti koje se pojavljuju na displejubankomata su na hrvatskom jeziku, poput rije~i 'to~no' i 'neto~no'.”

(Dnevni avaz, Bankomati: Obavijesti korisnicima na hrvatskom jeziku.Autor: E. G., 27.01.2010.)

Edin Sal~inovi}The Battle for CashAndroid Bošnja~ki knji`evnik SBB01 dolazi uzeti honorar.

Zazuja munjina, kvrcnu jednom, kvrcnu dvaput, i pu~e diskurs.

Bankomat: Odaberite jezi~ku opciju.

BKSBB01: Bosanski.Bankomat: Ispostavite to~nu sumu.

BKSBB01: Hiljadu mu maraka, pa ti mene zajebavaš, robote.

Bankomat: Iznos neto~an. ACCES DENIED!

BKSBB01: O, drzak li si robote. Sa'}u ti prekratit diskurs. Štuka-raketa!

BOOOM!Dok se preko mizanscena razvla~i dim,

BKSBB01 iznosi trostruki jack-pot.

102

Bosanski jezik za po~etnikeMirnes Sokolovi}

tre}a lekcija: Maternji jezik i mije{ani brak

Sic!: Naravno, telad govori kr-avljim jezikom, janjad ov~ijimjezikom, jarad pak ko-zjim, paako biste nam mogli, s lingvi-sti~kog stanovišta, objasnitida li su stvari s ~ovjekom naistom tragu - to jest, kako tostoji s ~ovje~ijim maternjimjezikom, kako ga definišemo? Maternji jezik se tako zove jer

prve rije~i dijete ~uje, pretpostavljase, od svoje majke, sebi najbli`egbi}a. I prve rije~i koje dijete izgov-ori rije~i su iz maternjeg jezika,kojima se ono obra}a okolini (jošuvijek samo instinktivno). U vezisa maternjim jezikom postavlja sepitanje jezi~ke pripadnosti govor-nika ro|enog u miješanom braku,tj. kod kojeg otac i majka ne pri-padaju jednom narodu, te prematome “ne govore ni istim jezikom”(imadu “razli~ite” maternje jezike).Suš-tinski je problem u tome zakoji jezik se (kao maternji) opred-jeljuje takvo dijete.

Sic!: Pa da, taj suštinski prob-lem obi~no se rješava time da jedijete dvojezi~no: ako je, reci-mo, otac Rus a majka Francu-skinja, dijete obi~no govori obajezika, to jest dvojezi~no je...Pitanje se javlja naro~ito aktue-

lnim u Bosni i Hercegovini, gdje seproblem više svodi na naziv mater-njeg jezika, a manje (ili nimalo) nasuštinske razlike me|u “jezicima”oca i majke. U tak-vom pogledu zanas je ovdje na~elno interesantnokako se uop}e bosanski jezik kaomaternji prima kad se radi o mije-šanim brakovima, koji su ~esta po-java u Bosni i Hercegovini.

Sic!: Ah, da, izvinjavam se,to je ve}i vidite poseban pr-oblem...To je zaista suštinskiproblem...Teorijsko pitanje je da li je ma-

ternji jezik zaista “jezik majke”, ilito mo`e biti i “o~ev jezik”, tj. “o~i-nski jezik”? Postoji li, zapravo, na-poredan pojam “o~inski jezik” i dali ga je mogu}e definirati?

Sic!: Pa to je, molim Vas, po-jam od presudne va`nosti,ako ga nema, jama~no bi gatrebalo izmisliti; dajte, mol-im Vas da ga konstruiramo...Ako je npr. otac Bošnjak, a

majka “bosanska Hrvatica”, kako}e dijete iz takvog miješanog br-aka nazivati svoj maternji jezik?Ho}e li ga zvati bosanskim (i neo-visno od toga da li }e ga u školiu~iti kao bosanski ili hrvatski)?

Sic!: Da, da, i ja se pitam...Stvarno je teško izna}i odg-ovor na to pitanje; molim Vasda ga Vi riješite?Kad bi se bukvalno primijenilo

pravilo “maternjeg” jezika, to di-jete bi za maternji imalo hrvatski,jer mu je majka Hrvatica, bez ob-zira što se taj “hrvatski” ne bi mn-ogo razlikovao od “bosanskog” (ukonkretnom slu~aju mo`da se nebi uop}e razlikovao).

Sic!: Svejedno što se ne bi raz-likovao, mislim da je u tomslu~aju taj koncept maternjegjezika nedopustiv, neodlo`ivoga je potrebno dekonstruirati...U takvim slu~ajevima name}e

se pojam “o~inskog jezika” (ili

“babinog jezika”, kako se to uhistoriji bosanskog jezika katkadnazvalo). Taj pojam je principi-jelno neobjašnjen, sa nedefini-ranim odnosom prema pojmumaternji jezik.

Sic!: Eh to!, zaista je potrebnonaslijediti taj koncept babinogjezika iz historije bosanskogjezika. Pogotovo što nam jeva`no da djeca iz miješanihbrakova ~iji je otac Bošnjakusvoje bosanski. Kako to da jetaj babin jezik relativno nepo-znat, koja su nau~na uteme-ljenja tog koncepta? U `ivotu se dešava da je ma-

ternji jezik u stvari “o~inski”, ali sepo navici (~isto terminološki) odre-|uje kao “maternji”, mada eti-mo-logijsko-zna~enjski on to uvijek inije. Kad se radi o odnosu me|unašim “nominacijskim jezicima”(jezicima koji se me|u sobom višerazlikuju po nazivu-nominaciji ne-go po stvarnim osobinama, a kojisu donedavno i po nazivu pripa-dali jednom jeziku), na prvi pogl-ed nam se ~ini da tu nema naro~it-ih nejasno}a. To nam izgleda zatošto komunikacija nije ugro`ena;me|u sobom se potpuno razumijugovornici jezika koji je prakti~nojedan (ali nije jedinstven) i koji(prema nacionalnom kriteriju) imarazli~ite nazive za jezi~ke tradicijesrpsku, hrvatsku, bosansku.

Sic!: Ali ipak dajte da se dub-lje zagledamo u problem, ne-mojmo dopustiti da nas zav-ara komunikacija - to su, po-bogu, tri razli~ite jezi~ke tra-dicije, sjetite se toga!

(sic!) 103

Ipak, kad se dublje zagledamou problem, otkrivamo neke na~e-lne nejasno}e. Maternji jezik do-`ivljava se kao duboka emociona-lna veza sa porijeklom, tako da sedijete iz miješanog braka uslijedsvojih emocionalnih razloga “od-lu~uje” za maj~in ili o~ev matern-ji jezik, u zavisnosti od (tako|eremocionalnog) odnosa premajednom ili drugom roditelju. Tako}e biti slu~ajeva da ~ovjek svojmaternji jezik smatra “srpskim”,mada mu je majka, recimo, Boš-njakinja. Za njega je maternji je-zik u stvari “o~inski”; u takvom“opredjeljivanju” odlu~uje o~evanacionalna pripadnost.

Sic!: E pa jeste, vidite da nasi taj koncept babinog jezikanekad baš zna jebati u kon-cepciju. No jama~no je da tonisu jedine opasnosti i zamkekoje su nedobronamjernopostavljene, koje stalno vreb-aju i podme}u nam nogu ka-da je u pitanju o~uvanje na-ših vrijednosti. Mo`ete li mo-`da navesti neki slu~aj gdjeje takvo šta bjelodano, mo`eto biti neki slu~aj iz svakod-nevnog `ivota, neki slu~aj izVaše mahale i sl.Kod pitanja bosanskog jezika

u miješanim brakovima ima jošjedna pojava (koja nam se, opet,~ini specifi~no bosanskom). Na-vest }emo konkretan primjer.

Sic!: E, baš da ~ujemo. Uvijek

je na takve pri~e zanimljivonai}i u dosadnim nau~nimraspravama. A bi}e zanimlji-vo i našim ~itaocima.U vrijeme pisanja ovog dijela

teksta nazvao me telefonom mojmoskovski sabesjednik FahrudinImamovi}, ina~e mašinski in`injer,koji `ivi u miješanom braku(supruga mu je porijeklom “bosa-nska Srpkinja”) i ~iji se sin zoveBenjamin. Iskoristio sam priliku daga priupitam kako on gleda na“jezi~ku pripadnost” svog sina, tj.na njegov maternji jezik. Nakonizvjesne zbunjenosti rekao je dadosad o tome nije razmišljao. A ida je razmišljao, ka`e, situacija jejasna: otac mu je “Bosanac”, majka“Bosanka”, pa valjda je i on “Bo-sanac”, a jezik mu je, koji druginego - “bosanski”.

Sic!: Kakva zbunjenost ineiskustvo, nadasve - kakavizostanak takta i kakvo nez-nanje kod Fahrudina!Takav Imamovi}ev odgovor

odra`ava jednu tendenciju, u Bo-sni od ranije poznatu, da se nazivbosanski jezik nerijetko otimaonom svome u`em zna~enju(zna~enju jezika Bošnjaka), pa sehvata svoga šireg (mogu}eg) zna-~enja; zna~enja jezika svih Bosa-naca, više sa regionalnim negonacionalnim obilje`jem. I baš uslu~ajevima mije-šanih brakovatakvo šire zna~enje primjenjujese na naziv bosanski jezik, pri ~e-mu to nije samo jezik Bošnjaka

ve} i jezik Bosanaca, tj. “jezik Bo-sne”. U tom smislu ovom drugomzna~enju nedostaje ~vrš}a nau~-na podloga. To je zna~enje razv-odnjeno, neprecizno i upu}uje naregionalni, a ne nacionalni jezik.

Sic!: To je stvarno nedopus-tivo! Takvoj nau~noj neute-meljenosti potrebno je samosuprotstaviti Vaš konceptbabinog jezika kao odrazaduboke emocionalne veze saporijeklom!U slu~aju Bosne to je shvatlji-

vo, jer se u njojzi regionalno ina-cionalno na svojevrstan na-~in isprepli}u. Otuda i takvepojave “ispreplitanih” zna~enjanaziva bosanski jezik, koje sukarakteristi~ne baš za jezi~kesituacije u miješanim, odnosno“isprepletenim” brakovima.

Sic!: Znamo da ste merhame-tli i da su Vam svakojake op-a~ine shvatljive. No samo jeva`no da se takvo isprepli-tanje zna~enja bosanskog je-zika ali i ti ispreplitani bra-kovi dokinu. U svakom slu-~aju, gospodine Jahi}u, hvalaVam na razgovoru!

(Svi odgovori prof. dr.D`evada Jahi}a su iz knjige: D`evad Jahi}, “Bosanski jezik

u 100 pitanja i 100 odgovora”,Ljiljan, Sarajevo, 1999., str. 65.)

104

Demontiranje poetsko-kriti~kih vrhunaca

u Bo{njakaMoja mala esenciana ili vrijes-tomatija bo{nja~ke

knji`evne kritike No. 5

Zadatak:uzmite Mehmedalijinu

(Makovu) pjesmu Brotnjice, raspolovite jekao hranjivu jabuku, (osjetit }ete pri tom prskanje

sokova!), izostavite veliku ve}inu stihova, i pokušajtenapisati kriti~ki odlomak koji }e se svojim smislom što više

odma}i od same teme pjesme. U pisanju budite maštoviti kaosam pjesnik, kujte sintagme kao i on, uvjerite sebe da ste i vi

Mehmedalija. Sanjajte, kao što i sam pjesnik sanja “jer nigdje, ~ini namse, kao uz Makovu poeziju ne pristaju tako uvjerljivo rije~i španskog san-

jara Miguela de Unamuna: “Pustite me da sanjam; ako je taj san moj `ivotne budite me.” (Enes Durakovi}: Govor i šutnja tajanstva)Nakon tog zadatka probajte sli~no uraditi sa ~itavom zbirkom pjesama;uvedite svekosmi~ki instrumentarij, pjesni~ki planetarij u tuma~enje poezije,pripustite svekosmi~kim silama da vam pro`mu tekst, kako bi on potekaosokovitoš}u i astralnim rafinmanom. Naprimjer: “Makovoj poetskoj kosmološkoj viziji (sic!), mra~nim tma~ama (sic!)

zemaljskih prostora i neumitnoj prolaznosti i rastvornosti `ivota stalnoje kontrastirana plotinovska staza uspona (sic!) i katarkti~kog

o~iš}enja (sic!) istrajnom vjerom (sic!) pjesni~kog subjekta uiskru (sic!) svoje iskonske svjetlosti (sic!), koja se iz

stiha u stih razgara (sic!) u sun~ani stub smisla(sic!).” (Enes Durakovi}:

Govor i šutnja tajanstva)

sic!iranjeMirnes Sokolovi}

(sic!) 105

sic!omantija

X-File no. 2: Slu~ajFatmira Barbarina

Edin Sal~inovi}

„Srbi plivaju u krvi. Od ro|enja. Ljubi~aste `ilekoje vire iz prerezanog krme}eg vrata za njih sulikovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normal-no da se krv gleda, u krvi u`iva, da se krv jede, kao uonim nekakvim krvavicama što su suhomesnatiproizvod. Mali Srbin iz Be~a ne}e osjetiti nikakvunelagodu dok bezveze kolje zeca. ^ak štaviše, mali }eSrbin poletiti od ushi}enja, kao što se moje dijeteushiti kad ~uje cvrkut ptica. Teško je re}i da je tajmali Srbin otporniji na krv od mene. On uop}e nijeotporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojamotpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavl-jati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne mo`e sebiti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na `alost,nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje,hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda upolovici svoje protuprirodnosti.” (Fatmir Alispahi},Narod od krvi i no`a, u: Marketing Tragedije)

Znaj, o Mu'mine, da je bilo vrijeme u kojemje zaboravljen grijeh Atlanti|ana i stanovnikazemlje Mu, i kazna koja je spuštena s nebesakada su okeani progutali drevne narode. Biloje to vrijeme Sinova Arija, nevoljnih ratnikaotvorenih svim stranama slova. Doba satrap-skih imperija, silnika, bogohulnika, munafika imušrika - Nemedia, Ophir, Brythunia, Zamo-ra sa zanosnim tamnoputim `enama i misti-~nim kulama koje su krile otrovne pauke, Zin-gara, postojbina plemenitog viteštva, Koth,zemlja surih litica i dubokih klisura na granicis pitomom zemljom Shema, Stygia prepuna sablasnih gradova, Hyrkania, domovina krilatih jaha~a što sunosili ~elik i svilu i zlato. Ali najopasnije kraljevstvo na svijetu bilo je Bosansko Kraljevstvo, zemlja nevi|b-oga, zuluma i tlapnje. Tamo je došao Fatmir, odva`an i jak, prezrivog pogleda, s ma~em u ruci, ratnik, pro-povjednik, osvetnik, s bla`enim gnjevom i volšebnim prkosom, da bi zgazio krvlju opto~ene despotske tro-nove i spasio ropstva narod svoj, narod Dobrih Bošnjana. Ro|en je na bojnom polju, kada su raške plja-~kaške horde poklale pleme njegovo, i odrastao u sufijskoj samo}i ilirske prašume. Postao je usamljenik,zaštitnik nemo}nih i siromašnih, avanturist bez prijatelja. Ašikovao je s mnogim `enama, ali njegovo srcepripalo je domovini i narodu. Bog je na njega spustio milost i darovao ga iz riznice svojih obilja, snagom zaodstrel. Prore~eno je da }e donijeti mir i u slavi do~ekati Velikog Imama. Njegovo pero je njegov ma~, nje-gov ma~ je pero njegovo. On }e uzburkati duhove i probuditi mrtve. On }e voditi osvetu svoga naroda,osvetu ognja i ma~a, osvetu krvi i tla. I kada bude izvršena osveta, i bude na zemlji mir Bo`ji, i bude vrijemeumeta, bit }e Kraljevstvo blagog naroda. A narod njegov je blag, nevin i mudar, i poznaje drevna znanja, izbog znanja njegovog dušman ga raspinje na kvrgama. A Fatmir je ime odabranog i on }e od neznabo`aca,i onih koji la`no Boga predstavljaju, i onih koji se krste, i onih koji jedu svinje, odvojiti narod svoj. Njegovput je osveta, njegova staza je vatra, a svjetlost vodilja vjera. Onaj koji se usudi stati na Fatmirov put, bio~ovjek ili ifrit, bio sihirbaz ili ratnik, osjetit }e snagu odabranika i pogledat u lice smrti. A smrt je njegovasluškinja i ona prati njegov trag. O Mu'mine, prisjeti se Fatmira u bolu svom i ne dopusti da ti srce zavedurije~i munafika, niti da ti vjeru pomute bogati darovi Anamona.

106

Antitotalitarno pismo Kadera Abdolaha

Politi~ko ~itanjeKlinastog pisma i Ku}e imama

Harun Dinarevi}

^itanjem Abdolahovih romana uvi|aju se odre|enesli~nosti mehanizama koje je primijenio Homeini pre-ma protivnicima, sa onima karakteristi~nim za sovjet-ski socijalizam, ali i sli~an odnos disidentske knji-`evnosti prema totalitarizmu. Kao što se Lenjin nak-on revolucije obra~unao sa menjševicima, na isti na~inje Homeini postupio sa komunistima, a poslije i mu-d`ahedinima koji su bili prijetnja za uspostavljenuvlast. ^eslav Miloš komunisti~ku ideologiju nazivaNovom Vjerom1 zato što je totalitarist~ki sovjetski so-cijalizam svojoj ideologiji dao status dogme, pa ako jetako politi~ki model postao neka vrsta religijske do-gme, onda je u Iranu religija (onakva kakvu je pro-pisao Homeinijev re`im) postala politi~ka dogma.

Kontekst Islamske revolucijeSigurno je da je savremeni Iran najviše odre|en

doga|ajem koji se desio prije više od trideset godina -Islamskom revolucijom iz 1979. godine. Politi~kimodel koji je nametnut ovim prevratom još uvijek jeaktuelan. Prelazak iz autokratske diktature šaha, uteokratski totalitarizam sve}enstva traumati~no jeartikuliran u djelima holandsko-iranskog pisca Ka-dera Abdolaha, ponajprije u romanima Klinasto pi-smoi Ku}a imama. Stoga, u ovom kratkom ogledu pa`nja}e prvenstveno biti usmjerena na politi~ke implikaci-je upravo ova dva romana, ali i na odre|ene analogi-je sa isto~noeuropskim antitolitarnim pismom.

Šta je, dakle, zajedni~ko za ova dva romana? Akokrenemo od `anrovskih odrednica vidjet }emo daoba fungiraju na dvije razine: kao politi~ki romani ikao porodi~ne hronike. Obje ove razine se prepli}utokom naracije, upravo na na~in na koji je sama rev-olucija kao politi~ki doga|aj odredila previranja uiranskoj porodici kao osnovnom društvenom entite-tu, toliko hermeti~nom da sve što se dešava pojed-incu ima ogromne reperkusije na ~lanove cijeleporodice. Pojedinac je, dakle, u oba romana dubokovezan za porodicu..

Klinasto pismo je sastavljeno iz dvije fikcionalneknjige; Knjiga prva: Špilja koju pripovijeda svezna-

ju}i pripovjeda~ i Knjiga Druga: Novo tlo koju pri-povijeda Ismael, iranski emigrant u Holandiji, bivšikomunisti~ki revolucionar. Zanimljiva narativnastrategija u kojoj sveznaju}i pripovjeda~ ka`e dazna sve, osim da tuma~i klinasto pismo, u~inila je dadrugi, ispovijedni dio romana uvjerljivije funkcio-niše. Istovremeno, dešifruju}i zapise svog gluhoni-jemog oca Aga Akbara, zapisane na klinastom pis-mu koje je ovaj nau~io prilikom stalnih posjeta špiljiu kojoj se nalaze drevni natpisi ispisani na ovompismu, Ismael istovremeno govori o svom djelovan-ju unutar komunisti~ke partije, ali sa hronotopskedistance Da bi izbjegao politi~ki apologetizam,Abdolah Ismaelu daje prvenstveno ulogu sina koji}e dešifrovati zapise svoga oca. Aga Akbar kao glu-honijema osoba, neupu}ena u politi~ke igre, bilje`isamo “gole” fenomene unutar porodice. Njegovi za-pisi postaju neka vrsta apokrifa naspram postoje}egpoliti~kog poretka, upravo zato što on nesvjesnobilje`i represivne mehanizme islamista. Iz takve mi-nimalisti~ke pozicije javlja se svjedo~anstvo bez po-liti~kih intencija, a ipak politi~ki determinisano.Naracija romana stalno prelazi iz polja dominantnokulturnog u polje dominanto politi~kog, i obratno.Isti je slu~aj sa romanom Ku}a imama. Ovaj romandonosi pri~u o porodici nastanjenoj u imamskoj ku}ikoja je stolje}ima bila mjesto `ivljenja imamoveporodice, a imamska funkcija se tradicionalnoprenosila sa oca na sina. Za razliku od Klinastog pis-ma, Ku}a imama je u cjelosti ispripovjedana iz pozici-je sveznaju}eg naratora, što je i razumljivo s ob-zirom na mnogo širi spektar likova koji imaju svojemale pri~e unutar romana.

Ako je islam, kao i judaizam i krš}anstvo, u po~et-ku bio neka vrsta politi~kog pokreta2, onda se u ovadva romana artikulira upravo taj politi~ki potencijalislama, mobilisan imamskim pokretom koji je doveodo revolucije. Me|utim, karakteristika šiizma kaodominantnog pravca islama u Iranu je velika mo}sve}enstva prisutna stolje}ima, što je svakako na-glašeno u Ku}i imama. Šah je represivno djeluju}i pr-ema sve}enstvu pokušao ugušiti instituciju koja jestolje}ima u~estvovala u mo}i, balansiraju}i tako svj-etovnu i imamsku vlast. Ne samo da je imamet dir-ektno u~estvovao u politici, nego se integrisao sa cje-lokupnom kulturom, što je i omogu}ilo uspjeh rev-olucije. Abdolahovi romani stoga obiluju mitskim iritualnim epizodama, specifi~nim za perzijsku kultu-ru - mješavinu folklornog i religijskog, u kojem sereligijsko stopilo u folklorno. Tako ~vrsta veza poli-tike i religije ogleda se u sceni iz Klinastog pisma ukojoj ajatolah Homeini dolazi do bunara blizuIsmaelovog sela da bi pred okupljenom svjetinomtra`io savjet od mesije Mahdija, za kojeg se vjerujeda stanuje u tom bunaru. Prije toga je šah naredio da

1 Vidjeti: Miloš, ^eslav, Zarobljeni um, BIGZ, Beograd, 19872 Ali, Tariq, Sukob fundamentalizama, Bemust Publishing, Sarajevo, 2009, str. 55

(sic!) 107

sic!esej

se bunar zazida, ali je neposredno pred revolucijubunar osvanuo odzidan, sa stopama koje vode pre-ma Komu, svetom gradu. Na taj na~in Homeini sim-boli~ki postaje utjelovljenje mesije, a milenaristi~kišiitski mit postaje politi~ko sredstvo. Dramati~no izbi-janje svetoga u svijetu3 Abdolah prepoznaje kao dra-mati~no izbijanje kulturnog u politi~kom. Prvopoglavlje Ku}e Imama završava Aga Djanovim ritual-nim performativom ~itanja kur'anskih stihova usljednajezde mrava, da bi ih na taj na~in otjerao. Tako~itav roman obiluje citatima iz Kur'ana, usmenimpri~ama i narodnim vjerovanjima, potenciraju}iambivalentnost kulture u odnosu na politiku. Ne sa-mo da prikazuje onu kulturu ~vrsto vezanu za poli-ti~ko, nego i drugu, alternativnu, iskazanu kroz poe-ziju, pušenje opijuma ili seksualna iskustva zastran-jena u odnosu na normu, dakle, kulturu nabijenuErosom. Ako je sveto sila sa Janusovim licem, u isti mah`ivotodajna i smrtonosna4, onda se u Abdolahovim ro-manima ta ambivalentnost svetog manifestuje krozstalni sukob politi~ke mobilizacije svetog i njegovehumanisti~ke strane koja staje u zaštitu obi~nog~ovjeka. Otpor prema totalitarnom pravu na istinu,uspostavljenom Islamskom revolucijom, Abdolahiskazuje kroz opise mehanizama preko kojih jeuspostavljeno takvo pravo, ne samo preko Homeini-jevog obra~una sa komunistima koji su tako|er u~e-stvovali u svrgavanju šahove diktature, nego i prekomnogo širih implikacija koje je paranodini totalitarnisistem ostavio i na ljudima koji nisu direktnou~estvovali u politici, kao što je slu~aj sa ~lanovimaporodica koje se me|u sobom imale komunistu.Uspostavljeni kult vo|e je doveo do nu`ne antihijer-hizacije društva5, pa tako u ovim romanima nekinezapa`eni likovi postaju fanati~ni u~esnici revoluci-je, ostvaruju}i preko svoje nove uloge ono što dotada nisu imali. Zinat Ganoem, supruga umrlog im-ama Alsaberija, do revolucije neprimjetna `ena, po-staje vatrena u~esnica nasilnog pokrivanja `en?,primjenjuju}i u tom procesu i metode mu~enja. Utakvom haoti~nom stanju stvari, Aga Djan, Zinatindjever, obra}aju}i se svojoj ̀ eni Fagri Sadat konstatu-je: Osvrni se naokolo, svi su se promjenili. Više skoro niko-

ga ne mo`eš prepoznati. Nejasno je jesu li to sad mnogiskinuli maske, ili ih upravo navla~e6. Totalitarna politi-zacija religijskog je itekako u~inila mogu}om sintag-mu Islamska revolucija, u kojoj odrednica islamskazapravo nosi samo politi~ke konotacije, gdje osno-vno, teološko, postaje samo puka maska za politi~ko.

Sli~nosti totalitarizama^itanjem Abdolahovih romana uvi|aju se odre-

|ene sli~nosti mehanizama koje je primijenioHomeini prema protivnicima, sa onima karakteris-ti~nim za sovjetski socijalizam, ali i sli~an odnos disi-dentske knji`evnosti prema totalitarizmu. Kao što seLenjin nakon revolucije obra~unao sa menjševicima,na isti na~in je Homeini postupio sa komunistima, aposlije i mud`ehedinima koji su bili prijetnja zauspostavljenu vlast. ^eslav Miloš komunisti~ku ide-ologiju naziva Novom Vjerom7 zato što je totali-tarist~ki sovjetski socijalizam svojoj ideologiji dao sta-tus dogme, pa ako je tako politi~ki model postao nekavrsta religijske dogme, onda je u Iranu religija (onak-va kakvu je propisao Homeinijev re`im) postala poli-ti~ka dogma. U Klinastom pismu Ismael nas obavješta-va da je šah sve radio u svoje ime, a sveštenici vladali u imeBo`ije. Homeini se li~no pojavio na TV-u i rekao da jeBo`ije kraljevstvo bilo u opasnosti. Dao je sljedbenicimanalog da komšije dr`e na oku8. Takvo uspostavljanjeparanoidnosti u društvu Home-iniju je dalo ve}emanipulativne mogu}nosti9 pomo}u kojih bi odr`aototalitaristi~ki re`im. Osim toga, ako je uspostavljan-je Bo`ijeg kraljevstva ozna~avalo politi~ko ispunjenjemilenaristi~kog mita, onda je svakako na sli~an na~ini sovjetski socijalizam sebi obezbijedio ulogu mesijeutjelovljenog u proletarijatu10 koji }e kroz socijalizamdovesti društvo do kumunizma.

Ako se vratimo na ulogu porodice u Abdolahovimromanima o kojoj sam prethodno govorio i njenomrazaranju u vrijeme, i poslije revolucije uvidjet }emoda se takav kolaps dešava ne samo zbog u~estvovan-ja u komunisti~koj partiji pojedinih likova, nego izbog praznog prostora mo}i koji se ostvario rušenjemstarog poretka. Pojedinci, poput Zinat Ganoem, neu~estvuju više u porodi~nom krugu, nego su okrenu-

3 Elijade, Mir~a, Sveto i profano, Knji`evna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1986, str. 1044 Eagleton, Terry, Sveti teror, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2006, str. 1105 Ali, Tariq, Sukob fundamentalizama, BemustPublishing, Sarajevo, 2009, str. 555 Hana Arendt u Izvorima Totalitarizma tvrdi da su staljinizam i nacizam bili radikalno antihijerarhijski sustavi, gdje mo} nije bilastupnjevana, nego usredoto~ena u Vo|i spram kojeg su ostali gra|ani stajali u formalno jednakom odnosu. Citirano prema: Eagleton,Terry, Sveti teror, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2006, str. 156 Abdolah, Kader, Ku}a imama, Buybook, Sarajevo, 2009, str. 2847 Vidjeti: Miloš, ^eslav, Zarobljeni um, BIGZ, Beograd, 1987. Bemust Publishing, Sarajevo, 2009, str. 558 Abdolah, Kader, Klinasto pismo, Naklada ZORO, Sarajevo-zagreb, 2007, str. 2219 Upravo Miloš u Zarobljenom umu primje}uje da je prokazivanje bilo poznato u raznim civilizijama, ali da se nikada nije dizalo dodostojanstva vrline, osim u civilizaciji Nove Vjere gdje se preporu~uje kao vrlina dobrog gra|anina. Ono je osnov na kojem se temeljiStrah svih od svih. Ipak, kako vidimo, i u Homeinijevom Iranu je dobilo status vrline.10 Elijade smatra da je Marksovo besklasno društvo i tome shodno iš~ezavanje istorijskih napetosti samo dalji izraz mita o ZlatnomDobu, koje po mnogim predajama, odlikuje po~etak i kraj Historije. Vidjeti u: Elijade, Mir~a, Sveto i profano, Književna zajednicaNovog Sada, Novi Sad, 1986.

108

ti ka politi~ki anga`ovanom djelovanju u periodurevolucije. Profesor Gil, lik iz romana Osvajanje vlasti,u svom dnevniku iz neposredno predsocijalisti~kogvremena Poljske konstatuje: Partijske veze bile sumnogo ja~e od rodbinskih, jer su dopuštale da se, prakti~no,sve ~ini bez i najmanjeg osje}aja krivice. Kod takvih veza,naravno, manje se radilo o ostvarivanju zakonski dop-uštenih ciljeva, a mnogo više o zadovoljavanju `elje za mo}iu borbi protiv postoje}ih zakona11.

Najreprezentativniji primjer totalitaristi~ke mani-festacije mo}i Abdolah nam otkriva u su|enju mlad-om komunisti~kom revolucionaru Djawadu, Aga Dja-novom sinu, koje se odvija u improviziranoj sudnici:

“Prvo moje pitanje. jesi li komunista ili vjeruješ uislam?” Djawad nije shvatio ozbiljnost Galgalovih rije~i.Proklju~ao je od bijesa:”Ne}u vam odgovorit na ovo pitan-je. Kao sudija mi ne smijete postavljat ovakva pitanja!Povrh toga, ovo ovdje nije sudnica, nego obi~na štala”.

“Dobro razmisli šta govoriš”, rekao je Galgal vidnorazo~aran.”Drugo pitanje: ho}eš li se, ako ti smanjimkaznu, u zatvoru zajedno sa ostalima moliti sedam putadnevno?”

“Molitva je li~na stvar. Na to vam ne dajem odgovor”,re~e Djawad.

“Tre}e pitanje: ho}eš li potpisati ovaj dokument, nakome piše da se kaješ?”

“Zašto bih trebao da se kajem kad ništa loše nisamu~inio? Ne, to ne}u uraditi”12.

Ovako radikalizirano heteroglosije prouzroko-vano inkvizitorskim, totalitaristi~kim su|enjem13,

predstavlja ~itav odnos koji je totalitaristi~ki sistemuspostavio prema pojedincu, u kojem se glas pojed-inca zapravo i ne ~uje. Kontekst Šalamovljeve pri~ei ovog fragmenta iz Abdolahovog romana je sasvimrazli~it, ali posve je jasna identi~na suština totali-taristi~kih mehanizama. Kao što je Staljin postaometonimija za sovjetski socijalizam, tako Ku}a imamapostaje metonimija za Iran kao ku}u Homeinija.

Abdolah i EuropaAbdolah je iz Irana emigrirao u Holandiju 1988.

godine, upravo iz politi~kih razloga. Sam pisac je zaroman Ku}a imama priznao da je pisan za Europu, štoje implicirano strukturom naracije ovog romana. Uv-o|enjem nekog vida `urnalisti~ko-deskriptivnog dis-kursa, koji prekida glavni narativni tok, on se vidljivoobra}a europskom ~itaocu, pretpostavljaju}i da je taj~italac neupu}en u kontekst glavnog narativnog toka.Takvo uspostavljanje implicitnog ~itaoca kao apriornoneupu}enog mo`da i jeste najve}a mana Ku}e imama,ali i Klinastog pisma. Stereotip o Europi kao vrhovnogarbitru ipak ne umanjuje zna~aj Abdolahovog anga-`mana, iako ovaj pisac još uvijek ~eka da se njegovadjela prevedu u rodnom mu Iranu.

Na kraju opet valja napomenuti da sam o ovomogledu `elio sagledati prevenstveno politi~ku di-menziju ova dva romana, što svakako ostavljavelike mogu}nosti nekih drugih ~itanja.

11 Miloš, ^eslav, Osvajanje vlasti, Narodna Knjiga, Beograd, 1983.12 Abdolah, Kader, Ku}a imama, Buybook, Sarajevo, 2009, str. 320-32113 Usporediti ovaj dijalog sa npr. sudskim dijalogom u Šalamovljevoj pri~i Moje su|enje:-Ima li pitanja za sud?

-Ima. Kako to da iz rudnika D`elgala pred vojni sud izlazi ve} tre}i optu`eni po ~lanu pedeset osam, a svedoci su stalno isti?-Vaše pitanje se ne odnosi na predmet.Šalamov, Varlam, Pri~e sa Kolime, BIGZ, Beograd, 1985.

(sic!) 109

sic!ORA

Mar(k)sovci

Filozofskašutnja o MarKSUArmin Methad`evi}

Od ovog broja pokre}emo Sic!ORA-u, novu rubrikuotvorenu svim ~itateljkama i ~itateljima koja }e bitisvojevrsni mali odmor Sica: primamo mini eseje (skep-ti~ne ili neskepti~ne), fikciju, crtice, humoresku, isti-nite ili poluistinite dogodovštine ... No politics, nohard times, tek variranje i promišljanje ideja koje neobavezuje nikoga. Istovremeno, ta rubrika bi trebalapotaknuti ~itatelje na kriti~ko promišljanje društvenihdatosti, odaju}i svojevrsni aktivizam ~iji se za~eci,kako }emo vidjeti, unekoliko naziru u mogu}oj ma-sovnosti; primamo i kriti~ke i polemi~ke tekstove kojipropituju i osporavaju koncept našeg ~asopisa

Zahvaljujem se kolegama sa Odsjeka za knji`evnost(triju) naroda Bosne i Hercegovine što su mi omogu}ili dadopišem koje slovo ovoj njihovoj zb(i)rci i istovreme-no ih molim da mi oproste – umjesto ethosom i patho-som, primoran sam da se (kao filozofil – ljubitelj lju-bitelja mudrosti) u pisanju vodim siromašnim logosomi tek ponekad slatkorje~ivoš}u. Istovremeno se izvi-njavam i kolegama sa Odsjeka za filozofiju i sociologiju,jer „nisam došao donijeti mir, nego ma~” pa }e unajboljem slu~aju profesori da nam natovare još jedanpredmet na nesigurna studentska ple}a.

Studij filozofije, kao i svaki drugi studij, vremens-ki je ograni~en pa se i gradivo mora ograni~iti na pri-kaz onoga što se smatra najbitnijim u filozofiji. Stogase tokom trogodišnjeg studija ne posve}uje posebnapa`nja Hrizipovoj logici, Malebrancheovom oka-zionalizmu, Santayaninom materijalizmu ili Meinon-govoj teoriji predmeta. Daleko od toga da se ovi filo-zofi smatraju nebitnim, ali njihova u~enja ne mogu semjeriti sa Aristotelovim, Descartesovim ili Russellov-im. Ko `eli, djela Hrizipa, Malebranchea, Santayane iMeinonga mo`e prou~avati u slobodno vrijeme.

A kako se to odre|uje va`nost filozofskog u~enja?Obi~no je presudan utjecaj koji je ono imalo na daljn-ji razvoj filozofije ili mišljenja uop}e – npr. Locke je bi-tan jer je osniva~ jedne filozofske discipline, Kant jerje izvršio jedan epistemološki obrat, Heidegger jer jeimao ogroman utjecaj na evropsku misao, itd. Slije-de}i propisani kriterij, prili~no je jednostavno utvrditi

va`nost nekog u~enja, bez da se odluka donosi u ko-rist ili nauštrb neke filozofske tradicije - tako ne}emoodustati od prou~avanja Hegela, samo zato što on nijeanaliti~ki filozof, a mi jesmo; niti }emo odustati odprou~avanja Platonovih spisa, jer volimo umjetnost.To uostalom nije ništa neobi~no, jer isti se princip pri-mjenjuje i u znanosti i knji`evnosti – teško je zamislitida tokom studija fizike više pa`nje bude posve}enoteorijama Erica Drexlera, nego Wernera Heisenberga,ili da se tokom studija knji`evnosti više izu~ava Edh-em Mulabdi} od Ive Andri}a (doduše, prijatelji sa Od-sjeka za knji`evnost (triju) naroda Bosne i Hercegovine meuvjeravaju da ova situacija i nije toliko nezamisliva).Jasno da ovo nije objektivna metoda, ali u ve}ini slu-~ajeva postoji suglasnost oko toga da li je neki filozofbitan ili manje bitan, odnosno da li je neko u~enje utj-ecajno ili nije. Naj~eš}e, najva`nija u~enja se samaname}u. Ukoliko je ta~no išta od gore navedenog,nemogu}e je ne postaviti sljede}e pitanje – kako toda tokom studija filozofije niko ne posveti pa`njuMarxu? Ne samo da se ne izla`u elementi njegovefilozofije, ve} se njegovo ime uop}e ne spominje, nanastavi ili izvan nje (samo ime „Marx” je tako zave}inu naših filozofa postalo neka vrsta tetragrama-tona). Suvišno je raspravljati o tome da li je Marxutjecajan ili ne - upravo zahvaljuju}i nastavlja~imanjegovog u~enja Czeslaw Milosz }e mo}i napisati dasu tek sredinom XX vijeka „normalni jeda~i hleba”došli „na uopšte neprijatan na~in do svesti da filo-zofske knjige, slo`ene i previše teške za prose~nogsmrtnika, sasvim neposredno uti~u na njihovu sud-binu.” Tako je Marx jedan od malobrojnih filozofa~ija je va`nost op}epoznata, a sve (zlo)upotrebe Ma-rxovog u~enja samo još više naglašavaju va`nostprou~avanja njegovog djela. Problem se mo`e i pre-formulisati – besmisleno je prikazivati duhovnusliku Evrope i istovremeno ignorisati u~enje koje jeu ogromnoj mjeri pozitivnim ili negativnim utjeca-jem oblikovalo tu sliku.

Odnos prema Marxu govori mnogo o nama kojismo zainteresirani za filozofiju, jer kao što vidimo pot-reban je prili~an napor da bi se u potpunosti izbjeglapri~a o Marxu, pa se stoga ne mo`e govoriti o slu-~ajnosti ili nenamjernoj pogreški – o bezazlenom pro-pustu. To je odluka koja je donesena svjesno i odlukakoju svako od nas donosi pojedina~no, jer prije ili kas-nije to znanje nam je neophodno. Nije potrebno istra-`ivati uzroke ovog potiskivanja, jer su nam oni savrše-no dobro poznati, ali se o njima šuti (neki duhovitipoznavalac ovdašnjih historijskih prilika bi mogaoprimijetiti da se naši pojedini filozofi ponašaju kao dasu pali s Mar(k)sa). Danas je teško baviti se filozofijom,upravo zbog te šutnje i stoga je taj problem izuzetnobitan. Prigovoriti, dakle, treba šutnji.

Ovdje se stoga uop}e ne radi o Marxu, ve} ostrahu – naši filozofi plaše se vlastitog zanimanja, aprimjer s Marxom samo najbolje ilustrira taj strah. Nastrah se reagira razli~ito – jedni se odlu~uju na kon-formizam misli (ispostavilo se da je filozofija idealnaza šutnju – samo je potrebno useliti u kulu od slono-va~e i proglasiti se (fah-)idiotom), a drugi na kon-

110

formizam djela (i za to se filozofija pokazala ideal-nom, jer kao što znamo ona stvara najbolje školnike).Doduše, mo`e biti da sam ja sasvim pogrešno shvatioulogu filozofa, jer kad neko izgovori tu rije~ ja pomis-lim na onog danskog grobara pred kojim „treba dapaziš na svako slovo, jer }eš ina~e poginuti od nesug-lasice.” Mo`e biti da je pravi filozof više nalik Osricukoji se „naklonio … prsima svoje matere prije nego ihje sisao”, jer takvi su upravo ovi naši filozofi.

Ovo nije pokušaj neke apologije marksizma bazi-rane na ad hominem argumentima (kako Engels pr-enosi u jednom pismu Conradu Schmidtu, sam Marxje za sebe rekao da nije marksista, a hvala bogu – ne za-mjerite na šali – nisam ni ja), a još manje je podsje-}anje na bivšu nam „realnu utopiju”, jer sre}om pre-

više sam zelen (opet ne zamjerite na šali) da bih biojugonostalgi~ar – mada priznajem da bih volio vidjetipojedince kako u stavu mirno opet pjevaju Internac-ionalu. Stvar je mnogo bezazlenija, ali i va`nija –nemogu}e se baviti filozofijom u okru`enju straha.Svaki argument protiv toga, ustvari je ili odbrananove dogme ili ponavljanje onog istog totalitarizmakoji je i proizveo strah i od filozofije na~inio „uto~išteza nitkove” (svaka sli~nost sa izjavama o patriotizmuje nu`na). Ukoliko ̀ elimo da se zaštitimo od novih/st-arih izama izgleda da nam ne preostaje ništa drugonego da se dr`imo Twainovog zlatnog pravila i da,barem zasada, ne dopustimo da naše obrazovanjeutje~e na našu obrazovanost

(sic!) 111

sic!ORA

Triput sam hvalio Sic! (a jednom Sveske)

MeakulpovanjeGlavnog urednika

Mirnes Sokolovi}

Specijalno za prvi broj novootvorene rubrike Sic!ORA,Glavni urednik piše analiti~nu ispovijed o mehanizmi-ma javnog prostora, o sopstvenom u~esništvu u tomsistemu, o svom iskustvu prijema i dosadašnje medi-jske promocije Sic!-a i Sarajevskih sveski s kojim jesura|ivao; iako je pobjegao u interverziju lica, izbje-gavaju}i iskaz u prvom licu kojim bi posvjedo~io osvom u~esništvu na promociji Sarajevskih svesaka(što je ustvari povod i potka ovog teksta), nit i registarispovijedi je zapravo jasan, jer strukturu nove rubrike– koja dozvoljava izravne i li~ne registre – koristi zasopstveno podmirivanje ra~una, za samospaljivanjepred svekolikim svjetlima javnosti, za upokoj savjestikoja mori, sve ne mogu}i prihvatiti jednostavnu kri-laticu: poslije promoviranja, nema kajanja

1. Mo`da je upravo slu~aj Sarajevskih sveskinajpouzdaniji dokaz kako se u ime svijetle kulturedijaloga, u ime prevladavanja stalne tegobe s opstan-kom jedne alternativne strukture, prihvataju}i kom-promis po kompromis, urušava jedan projekt koji bisistemom ideja koje varira mogao kona~no uspo-staviti jedan stabilan meritum u postjugoslovenskomkontekstu; koji bi mogao konstruisati jednu ideologi-ju i model koji }e uistinu demontirati totalitaristi~kestrukture koje su obuzele društvo i kulturu.

Doista, iluzija je da se jedan takav zatorni sistemkoji po~iva na nacionalisti~kim i liberalkapitalisti~kimstrukturama mo`e uzdrmati a da se pri tom koristite~itavim mehanizmom njegovih struktura i strategija,po~evši od frazerskog samoreklamiranja u medijimapreko okupljanja intelektualaca i pisaca koji se nisuizjasnili u bitnim pitanjima izazova epohe do nekriti~-kog prihvatanja i podr`avanja liberalkapitalisti~kihcentara mo}i, na ~iji se novac u ime opstankaneizostavno ra~una.

^itav sistem jakih ideja koje se demonstriraju nastranicama ~asopisa u tom slu~aju jesu nepovratnoinstrumentalizirane: teorijske hermeneuti~ne ideje seprevedu u kritizerske formule koje proizvode medijikako bi nahranili svoje blazirano gledateljstvo, astrukture ~asopisa se (auto)cenzuriraju u ime što bol-jeg imid`a u javnom prostoru – tako npr. sic!ovcimakoji su u sklopu antologije mlade poezije i proze uposljednjem broju Sarajevskih svesaka (br. 25-26)objavili nac-artovsku poeziju na promociji budezabranjeno da ~itaju svoju plakatski anga`iranu poli-ti~ku poeziju, koja se ti~e najva`nijih figura bošnja~-

kog nacionalisti~kog miljea; nadalje, ~asopis svojimkonceptom postane stjecište eklekticizma jer promo-vira razli~ite strukture osje}anja, totalno politi~ki neos-jetljivo i relativisti~ki okupljaju}i autore razli~itih ang-a`mana i verbalno-ideoloških vidokruga – tako jemogu}e da se jedan uz drugi, bez ikakvog signala iautorefleksije, sla`u tekstovi Karahasana, Mahmut}-ehaji}a, N. Ibrišimovi}a, M. Panti}a (koji su svojimpostavkama i anga`manima kompromitirani predizazovima epohe) uz tekstove Saše ]iri}a, Saše Ili}a,Aleša Debeljaka, @arka Pai}a, M. Mio~inovi}, etc.

Dalje, sistem ideja koji djelomi~no ~asopis pro-mi~e jasno se omalova`ava u trenutku kada se napolju intelektualnog djelovanja u javnom prostoru,konkretno u ~inu promocije ~asopisa, podr`e vrijed-nosti liberalnog kapitalizma a svekolikoj promid`biu medijima se pristupi nekriti~ki, tako da je mogu}eda se na stranicama nacionalisti~kog Dnevnogavaza pojavi afirmativan ~lanak o Sarajevskim sves-kama. Sve dok je to mogu}e, sam koncept ~asopisa,grupu intelektualaca koju okuplja, sistem djelovan-ja, potrebno je preispitivati.

Valja još naglasiti iluziju postjugoslovenske alter-native: a odnosi se na intelektualno djelovanje u ~ijeime disidentski intelektualci uplivavaju u mainstreamstrukture: tako je mogu}e da isti predaju na fakulteti-ma legitimiraju}i nacional-nastavne planove i pro-grame, da se pojavljuju kao prire|iva~i ~itanki kojepoštuju uzuse nacional programa, da pišu za naci-onal-podobne ~asopise; a sve to u ime tobo`njeg širegjavnog disidentskog djelovanja, u ime što sna`nijegefekta u narodnim masama, u ime što ja~eg nastupa ujavnosti, koja po pravilu `udi za disidentskim i opozi-cionim glasom. Da li je potrebno naglašavati da sutakvi anga`mani jedino djelotvorni u stvaranju kul-ture javnog dijaloga, kojim se legitimizira postoje}isistem koji olako sve kriti~ke disidentske impulsetransponuje u popularisti~ku retoriku, prema kojojobrazuje klanove koji zara}eni svakodnevno pole-mišu, skre}u}i pa`nju sa izazova epohe?

Alternativa takvom stanju, umaknu}e takvom sis-temu koji sve olako raspoznaje i razvrstava, koji sveideje prevodi u nekoliko formula koje je proizveonovinski diskurs u ime tira`a, mogu}e je konstituisatijedino bijegom na marginu, u isposništvo, u anonim-nost, u underground diskurs, u utemeljenu teorijskuanalizu koja }e baratati ~injenicama, u stalni konfliktsa svim postoje}im strukturama, gdje pipci kapitala ijavnog diskursa intelektualca ne mogu dohvatiti; –jedino tamo je mogu}e oslobo|enje i ja~anje uma(godinama u teorijskoj poststrukturalisti~koj mislidiskreditiranog) koji bi – kona~no vrativši svoje dosto-janstvo – mogao proizvesti stabilan model koji bi senametnuo kao stvarna alternativa.1

Kao kona~an argument protiv današnje alterna-tive, mogli bismo upotrijebiti aktualno društveno ikulturno stanje, pitaju}i njih same: Djelovali ste ipisali dvije decenije a stanje zarobljenosti umanikad nije bilo ja~e, da li to nešto govori?

Povla~enje na marginu, u neprofit, u prilje`ni teo-rijski rad, u stvaranje alternativnog modela, jedini je

112

modus kojim bi se sistem koji `ivimo mogao urušiti.2. (S promocije Sarajevskih svesaka, 25 1. 2010):

On (urednik) na promociji je govorio o epohi novezarobljenosti i dirigovane oskudnosti, govorio je o po-etici; on je govorio o sumanutom glasništvu pjesništva, onomadizmu, o imigrantstvu, o antitotalitaristi~koj tradi-ciji, o konstituisanju antinacionalisti~ke protuteze, omodusima nac-arta.

Naravno, bilo je to izrazito djelotvorno u raš~injavan-ju centara mo}i te ve~eri pred o~ima javnosti – bila je toborba prsa u prsa, likvidacija na licu mjesta, na nepri-jateljskoj teritoriji, dekonstrukcija do posljednje kapi krvi,takoreku}. Bio je to povratak dostojanstva kulturi predpoliti~kim diktumom. Neke stvari nakon tog govoramorale su se promijeniti.

Pred Vama, o Glavni uredni~e, kao |a~ad, dok ste imo~itavali tu lekciju, sjedila su trojica ambasadora-mecena,nervozno se vrpolje}i dok tecijaše Vaša litanija, spremaju}inesigurno svoje govore koje su trebali odr`ati netom nakonte Vaše – rekli bismo – filipike kojom ste u roku pet minutaurnisali sve: od poeti~kog koda nacional-realizma preko rel-ativisti~kog postmodernizma do totalitaristi~kih entitetanove tranzicijske epohe. Zato, pred Vašim strogim pogle-dom, nesigurni iza|oše za govornicu i odr`aše blagorodnegovore: o ~asnosti misije koju pronosi kalem, o kona~nojšansi da balkanski prostor upliva u evropske intergracije, odirljivoj ̀ elji da se podr`i jedan projekt – a takav su jama~noSarajevske sveske - koji }e kulturom (dakle, perom) u~initiboljim jedan nesretni prostor – a to }e zemlje iz kojih dolazejama~no podr`ati, to jest nedvojbeno }e revne spisatelje kojedanono}no rade na svijetloj budu}nosti po~astiti kapitalom.

Sjedio si mirno i prihvatio ponu|eno, uljudno poz-dravljaju}i mecene aplauzom – poezija koja je zasnivalaono o ~emu si govorio, u koju si vjerovao, bila je u uglu –dok su oni cenzurirani stajali u }ošku – ti si sjedio i gov-orio pred svjetlima.

Stoga, preostaje ti da umukneš – dok si ti strateškimanipulirao i dejstovao po pravilima kao vjeran pijun sis-tema, postavke o kojima sad tupiš bile su po strani, sasmairelevantne u sve~anom trenutku.

A muku koju sad donosi taj bol neprebol, to kasnodejstvo veli~anstvene sujete i ne~iste savjesti, mogu izvi-dati jedino honorari.

3. ^asopis Sic! koji je nastao 2009. godine trudomnekoliko mladih entuzijasta, tri puta dosad je bioproblematiziran u bh. medijima: u Danima, Slobod-noj Bosni i Nezavisnim novinama. Sva tri puta mediji

su sve ideje iznesene na stranicama ovog zanema-rivog i niskotira`nog projekta upodobili u sopstvenediskurse, iskoristivši ih u vlastita potkusirivanja i ra-zra~une unutar konstelacije u ~ijem formiranju zduš-no u~estvuju deceniju i pol.2

Unutar svjetonazora, takve interpretacije se poi-maju kao op}eprihva}ene, legitimne i prihvatljive, iprijeko potrebne porad javnog nastupa bez kojeg je uokvirima hiperrealnosti nemogu}e postojanje: dokvas sistemi mo}i (a to mediji sigurno jesu) ne za-bilje`e, dajte uvjerite nekoga da stvarno postojite!Budu}i da ih ti centri mo}i ustvari transponuju, te in-terpretacije imaju pravo manipulisati razli~itim ide-ološkim pozicijama, apriorno ih stapaju}i, ujedinju-ju}i front, a svako insistiranje na razli~itosti i konflikturazli~itih verbalno-ideoloških vidokruga unutar tak-vog sistema se odbacuje kao neshvatljivo zakeranje;postaje se i `rtvom odanosti, bratske solidarnosti – asvako me|usobno kriti~ko preispitivanje strukturakoje imaju sli~nu poziciju u spektru društvene i poli-ti~ke zara}enosti, poima se kao nerazumljivo bacanjekamenom na svojtu. Autori datog kulturnog projekta,ma koliko zanemarivi bili, u daljoj recepciji sopstvenihpostavki se ništa i ne pitaju, jer šta }e njima pravo narije~, koliko je interpretatora toliko je interpretacija,ima i upu}enijih u njihove ideje od njih samih. Me-hanizam automatski razvrstava i ozna~ava kulturne ipoliti~ke strategije pripitomljavaju}i ih, otjelotvorava-ju}i ih na svoju sliku i priliku.

Sve su to ustvari razli~iti modusi legitimizacijeaktualnog sistema, koje se otkriva tako širokim da uokvirima svog monstruoznog tijela eklekti~ki sa-dr`ava razli~ite ideološke pozicije, ~ije se kakofonijskemanifestacije poimaju kao preimu}stvo jer konstitušusvijetlu pluralnost i `ivu raspravu. Povratak dosto-janstva kulturi, povratak njene mo}i i sugestivnosti upoliti~kim kretanjima, zna~io bi gestu autora koji }estati iza zna~enja svojih ideja, odbijaju}i i suprotstavl-jaju}i se modusima instrumentalizacije, tragaju}i zaminimumom Istine u kulturnim i društvenimzna~enjima; takav povratak zahtijevao bi da autorvrati mo} svojim zna~enjima, po cijenu da mora odbitidalje medijsko eksponiranje koje ih falsificira.

Jasno je da je takva borba uzaludna, ali tosamoukidanje se mo`e javiti kao proizvodnja znakova osebi – a ti tragovi demonta`e u vlastitim konstrukcijamaipak nešto mogu zna~iti.

1 U tom pogledu zna~ajno je iskustvo sovjetske underground kulture, koja je ostala relativno nepoznata sve do kona~nog otopljenja i per-estrojke; svojom alternativnoš}u, svojim avangardisti~kim impulsima, samim ~inom estetskog ponavljanja i prisvajanja utopije, kojim jemitologija dodatno integrirana i dopunjena kako bi se kona~no iscrpila i osporila, ta underground kultura bila je djelotvornija u prokazi-vanju totalitarizma od bilo kakve moralizatorske kritike; takva stvarna disidentnost i alternativnost te underground strukture vidljiva jeu ~injenici da šezdesetih, dok Sol`enjicin štampa svoja djela u moskovskim ~asopisima, pjesmama soc-artovaca Dmitrija Prigova ili LevaRubinštejna ili umjetni~kim djelima Melamida, Komara, Kabakova, biva zametnut svaki trag u oficijelnim kulturnim krugovima; pre-vashodstvo te underground strukture tako|er se otkriva i u ~injenici da u postsovjetskoj eri, romaneskne strukture soc-artovca Sorokinaostaju disidentske i sabla`njavaju}e spram novih idola, što je vidljivo po recepciji njegova djela, dok se Sol`enjicinovo moralizatorstvoizmetnulo u podobni, konformisti~ki pravoslavni, antisemitski i ultranacionalisti~ki mesijanizam.2 U tom smislu je simptomati~na npr. najrecentnija kritika koju je objavio @eljko Ivankovi} (Sic! - izazov etnonacionalisti~kom, Nezavisnenovine), koji je diskurs Sic!-a vidio kao izvanrednu priliku da još jednom ovjeri svoje postavke korištene u polemikama koje godinamanespretno vodi - hvale}i i vel~aju}i npr. dekonstrukciju tekstova bošnja~kih nacional-prou~avatelja knji`evnosti, ne navodi ~injenicu dagodinama iste te prou~avatelje legitimizira budu}i da u kooperaciji s njima u~estvuje u proizvodnji i reprodukciji nacionalisti~kog nas-tavnog procesa, stvaraju}i podobne ~itanke. No ni njegove postavke glede društvene i kulturne situacije nisu ništa subverzivnije spramnacionalnih hiperrealnosti, ali dokazivanje toga bi zahtijevalo širu analizu.

(sic!) 113

filmska kritika

Mislim da više nismo u Kansasu:

^ETIRInau~no-FANTASTI^NAfilma koja su obilje`ila 2009.

Mario Piragi}

Neill Blomkamp i Duncan Jones pokazali su veliku hr-abrost u svojim redateljskim konceptima, dok je J.J.Abrams dokazao šta biva kad istinski obo`avatalj slo-bodno radi svoj posao. S druge strane stoji vizionarJames Cameron koji nam je prezentirao 3D tehnologi-ju u filmu koji je trebao biti na ispri~an mnogo hrabri-je. Kao što je duhovitom opaskom pukovnik Quaritchupozorio Jaka Sullyja da više nije u Kansasu ve} naPandori tako po tom analoškom principu mo`emo tvr-diti da doba 3D doba SF-a tek po~inje i da njegovi naj-bolji predstavnici tek trebaju do}i.

Po~etak desetlje}a idealna je prilika za sastavljan-je raznoraznih lista «najboljeg i najgoreg» u kojimasvatko tko ima pristup internetu mo`e da objavi svi-jetu šta je to bilo epohalno u proteklih deset godina.Jedna od popularnijih tabela zasigurno je ona saspiskom najboljih filmova: takve su doslovno pre-plavile cyberprostor krajem decembra 2009. i po-~etkom januara 2010. Mnoge od njih su irelevantnejer su ih sastavljale individue ~ije se estetsko iskustvojoš uvijek nalazi u infantilnom stadiju. Njihov „izbordekade” se uglavnom sastoji od ameri~ke blockbusterprodukcije (i to za~u|uju}e loše) i ponekog op}epriz-natog ostvarenja; mjesta za svjetski film nema. Listesastavljene od strane renomiranih ~asopisa su pod-sjetnik na minulo filmsko desetlje}e i odli~an uvid uZeitgeist trenutne produkcije. Filmovi kao što su Nocountry for old men, Oldboy, 4 Months, 3 Weeks and 2Days i The Twilight Samurai se nalaze na svim izborima(kao i na izboru pisca ovog teksta) najboljih filmova uproteklih deset godina. Koliko god bih volio anal-izirati izbor kriti~ara i izbor gledatelja, usporeditiukus jednih i drugih, pokušati donijeti sud istog, sas-taviti i obrazlo`iti svoju naj-listu, dozvoljeni obimovog ~lanka mi to ne dopušta, pa sam se odlu~io zapredhodnu 2009. godinu i ~etiri filma nau~no-fan-tasti~noga `anra za koja smatram da su rehabilitiralitaj `anr i u~inili kraj desetlje}a vrlo zanimljivijim: tosu District 9, Moon, Star Trek i Avatar. @elio bih nagla-siti da analizu koja slijedi ne bih volio smještati pod

„kišobran” samo jedne kriti~arske tehnike kao što jenpr. psihoanaliti~ka. Mo`da }e ovo zvu~ati kaoekskurs o kritici, ali svaki ozbiljan pokušaj interpretaci-je i analize – bilo da se radi o individualnim potreba-ma ili zahtjevima odre|enog medija – mora ne samouzimati u obzir kontekst autora, djela i gledaoca negoprepoznati kad je potrebno upotrijebiti odre|enipristup. Krenuo bih sa Star Trekom, vjerovatno najve-}im iznena|enjem u protekloj godini. J.J. Abramsjedan je od vode}ih hollywoodskih mogula, kreatortelevizijskog fenomena – serije Lost, kao i serija Alias iFelicity. Njegova redateljska karijera (pošteno jespomenuti da je J.J. Abrams u prvom redu scenaristapa producent pa tek onda redatelj) do prije Star Trekase svodila na re`iranje pokoje epizode iz vlastitih ser-ija i bezli~nog tre}eg nastavka Mission Impossible. StarTrek je reboot, što je u hollywoodskom kontekstusimptom nedostatka ideja odnosno iskorištavanjapredhodno oformljene baze obo`avatelja. Izraz rebootje uveden kako bi se napravila distinkcija izme|uomra`enog pojma remake i filma koji iskorištava za-date premise odre|ene mitologije, ali potpuno raski-da sa predhodno uspostavljenom narativnom linijom(katastrofalni Batman i Robin nije mogao dobiti nas-tavak pa su se autori odlu~ili za potpuno novu nara-tivnu liniju; novi rebootovi koji nas o~ekuju jesuSpiderman i Robocop). J.J. Abrams je pri~u Star Treka od-lu~io vratiti na sami po~etak mitologije (i tako umi-roviti omiljenog Jean-Luca Picarda i njegovu okrn-jenu posadu) i pokazati nam kako je kapetan Kirkpostao jedna od najve}ih legendi malih i velikihekrana. Na nivou scenarija autori se nisu odmakli odklasi~nog prikazivanja modela „konstituisanja mita”,tako da u uvodnoj sceni vidimo ra|anje Jamesa Kirkausred bitke koja }e `ivota stajati njegovog po`rtvo-vanog oca; da bi nam nakon toga scenaristi duhovitoprezentirali klju~na mjesta Kirkovog odrastanja,školovanja i upoznavanja sa budu}im prijateljima isuborcima. Star Trek je film koji uspijeva da sve svojeosnovne elemente (pri~a, gluma, re`ija, vizualniidentitet, mu`i~ka podloga) dovede u idealan odnos.Zanimljivo je da se svaki faktor u nekom trenutkuistakne ali da nikad ne šteti drugom, nikad ne remetiuspostavljeni ritam: redatelj J.J. Abrams se udlu~io zadinami~ni mizanscen kamere, koji veoma ~esto, ulošijim izdanjima, djeluje vješta~ki, ali ovdje nas tjerana aktivno emotivno u~eš}e. Kompletan cast jeravnomjerno dobio priliku da na svoj na~in izgradive} poznati lik tako da se na kraju filma i gledateljkoji prvi put gleda ovu svemirsku sagu ne}e pitati: „Atko je ono bio onaj?”. Iako je film ovisi o CGI- u onnikad ne prelazi zadane koordinate prema pri~i ilikovima što je danas postala norma. Star Trek je filmkoji gledatelja ispunjava zadovoljstvom i ostavlja ganepovrije|ene inteligencije; to je film u kojem se netra`i istorijski, današnji ili budu}i kontekst (iako ve}vidim „na~itanog” studenta ili nekog va`nog redatel-ja kako vu~e paralele izme|u uspona Jamesa Kirka iuspona Baracka Obame) ve} se u njegovom šarmu,duhovitosti i vrhunskim zanatskim znanjem s kojimje napravljen neoptere}eno u`iva.

114

Sasvim na drugom polu umjetni~ke vizije se na-lazi film Moon, niskobud`etni, dugometra`ni debita-ntski film diplomiranog filozofa i sina Davida Bowiea– Duncana Jonesa. Radnja filma je smještena u indus-trijski pogon na Mjesecu koji ima samo jednogzaposlenika i poslušnog robota-pomaga~a; njihovamisija je iskopavanje Zemlji fundamentalno potreb-ne ruda~e koja je napokon iscrpila sve svoje prirodnezalihe. Ve} od samog po~etka film sa jednim glum-cem (fenomenalni Sam Rockwell), stati~nim kadrovi-ma, dominiraju}im blagim donjim rakursima i odsu-stvom muzi~ke podloge usa|uje nam egzistencijalist-i~ku klicu strepnje, is~ekivanja i neizvijesnosti. Iakojedan glumac nosi kompletnu radnju, postoji odre|e-na napetost u odnosu glavnog lika Sama Bella i nje-govog robota koji ga bespogovorno sluša i savjetuje –mislim da je ta napetost uvjetovana reminiscencija-ma na legendarnog zlikovca HAL-a 9000 iz Kubri-ckove Odiseje 2001, a ~iji zlokobni glas i postupkebolje upu}en gledatelj ne zaboravlja lako. U po~etnojfazi film nas uvodi u svakodnevnicu usamljenog rad-nika kojem je jedina veza sa drugim ljudskim bi}emslika njegove `ene i „ljudski” robotski glas u inter-pretaciji Kevina Spaceyja. Nakon slu~ajne nesre}e pr-ava priroda njegove egzistencije dobiva sasvimdrugo, mehani~ko i potrošno lice. Naime on je samojedan od hiljada klonova na toj postaji (to otkriva ujednom “matrixovskom” kadru, od kojeg prolazi jeza– gomila klonova raspore|ena je u „stazama” kojimase ne vidi kraj). Usprkos saznanju da je njegov roktrajanja samo nekoliko godina (i upravo isti~e), te~injenici da je kompanija poslala svoje ljude da riješesituaciju, on uspijeva u šatlu pobje}i prema Zemlji iiskoristiti sje}anje koje mu je genetski programiranoprema originalnom, prvom primjerku. Interesantnoje tko mu na kraju poma`e na putu do Zemlje – to jeon sam, njegov drugi klon, što implicira zanimljivuideju: da smo na našem putu jedina prepreka misami. Iako ovo tuma~enje ima okus popularne pop-psihologije smatram ga mnogo boljim rješenjem odinterpretacije filma kao jednostranog antikapitalis-ti~kog pamfleta, mada je nemogu}e odhrvati se do-jmu o jednostranoj (obavezno ahistro~noj) kriticivladaju}eg ekonomskog sistema zapadne hemisfere,pogotovo ako uzmemo u obzir dramaturški meha-nizam (on djeluje kao magloviti, agresivni i destruk-tivni antagonist) koji ni kad se misterija otkrije nedozvoljava da se radnja uspori (doga|a se dolazakkorporacijskih pla~enika, za koje i gledatelj sa pros-je~nim filmskim iskustvom zna da razumijevanje imilost nije u njihovom opisu posla). Za vrijeme tra-janja posljednjeg kadra u off-u ~ujemo kako se pr-iprema su|enje multinacionalnoj kompaniji za zlo~-ine protiv ~ovje~nosti što daje feel good movie pe~at, idjeluje kao scenaristi~ki kompromis kako bi se gle-datelj emotivno rasteretio. No, usprkos tome, Moonosvaja gledatelja za~udnim i emotivno punim kad-rovima i maestralnom interpretacijom Sama Rock-wella. Nakon trinaest godina tamu kino-dvorane jepoharao dugo is~ekivani film Avatar, majstora nau-~ne fantastike Jamesa Camerona. O Avataru svi imaju

neko mišljenje, svi su nešto napisali, ili ga kuju u zvi-jezde ili ga vuku po blatu ili ga pokušavaju analiziratineprimjerenim kriti~kim diskursima; sve u svemu,rijedak je film koji mo`e da izazove ovakvu reakcijusvjetske publike. Bud`et Avatara iznosi pribli`no 250milijuna dolara, plus marketing na koji je utrošenojoš 150 miljuna. Smatram da je ta vanserijski skupamarketinška kampanja gotovo pa prouzro~ila kon-traefekt jer je svima a priori dala kriti~arska polazišta itako svakome tko zna govoriti podarila „intelektual-ni” ispušni ventil. Te kritike su se (naravno) svodilena re~enice tipa: „Još jedan hollywoodski blockbuster– radije }u gledati neki europski ili azijski film.”,„danas su samo efekti bitni, pri~a nije.” ili „da meninetko da te pare, mogao bih i ja snimiti film.”Cameronov 3D film je sve to izdr`ao i kao svaki teh-ni~ki break (zanimljiva je latentna i potisnuta mr`nja iprezir intelektualne „elite” prema tehni~kim inovaci-jama ne samo na podru~ju filma nego op}enito –mo`da je u pitanju nesvjesno nepodnošenje vlastitihmana na koje nas novotarije na nekom nivou uvijekpodsje}aju) uspostavio je novu liniju horizonta o~eki-vanja na polju 3D filma. Ako u obzir imamo razvoj iistoriju filma vidimo da su inovacije uvijek biledo~ekivane kao kona~ni kraj filmske umjetnosti ibivale degradirane sa svih strana, sve dok ne bi us-postavile nove konvencije i rušile ih genijalnim pos-tignu}ima (smatralo se da zvu~ni film uništava sušt-inu filma kao umjetnosti, kao što se govorilo i za filmu boji, no najbolji predstavnici epoha su transcen-dentirali svoj istorijski kontekst i ostali gledani dodanas). James Cameron je redatelj ~ije ime, kao i pr-edhodni rad, ima velik marketinški potencijal(mnogo ve}u nego npr. Steven Spielberg), što ga ~iniinteresantnim fenomenom ako uzmemo u obzirkoli~inu svjetske produkcije i etablirana imena kojase kre}u u njoj. Kao da gledatelji o~ekuju novogTerminatora ili Aliena, filmove zaslu`ne za otvaranjenovih horizonata u `anru nau~ne fantastike. Na`al-ost Avatar je podbacio u inventivnosti na scenar-isti~kom nivou dok nam vizualno pokazuje da jošnismo vidjeli sve i da je ovaj film uspio u svojoj teškojpionirskoj zada}i. Prema rije~ima samog autora, on jefilmom `elio „ispri~ati poznatu pri~u na drugi na~in.”Iako je pri~a sastavljena od poznatih klišeja, vizualnainovativnost prevazilazi hollywoodski in`enjering,tako da s te strane mo`emo prepoznati redateljevunamjeru (pisac ovoga teksta, kao veliki obo`avateljCameronovog ranijeg rada, razbijao je glavu zaštoautor nije pokušao poznatoj pri~i dati slo`eniji sce-naristi~ki sklop – do razloga još nisam došao). Avataruje sa kriti~arske strane pristupano veoma šablonski io~ekivano, što je automatski pogrešno, jer njegovapri~a je starija od filma, kapitalizma, naftnih bušotinai datira još od prvih uspostavljenih socijalnih struktu-ra i baš zbog toga na njenu simplificiranost i masovnupristupa~nost treba gledati, na idejnom planu, kaopodsjetnik da ponekad treba preispitati vlastite vri-jednosti i bez obzira na sve primamljive kompromisebraniti ono do ~ega nam je zaista stalo.

(sic!) 115

filmska kritika

Fenomen kritike postaje još kompleksniji akouzmemo (odli~ni!) film District 9 i njegovu analiti~kurecepciju koja je gotovo isklju~ila trivijalnu analogijuizme|u ne tako davne ju`noafri~ke prošlosti i pri~e onapuštenim, u logor stjeranim vanzemaljcima u CapeTownu dok je Avatar sahranjivan kao jeftina paralelaizme|u Amerikanaca i Ira~ana i tko zna ~ega još ne.Razlozi za takvu reakciju, pored prethodno nave-denih, mogu se potra`iti u lakšoj emotivnoj identi-fikaciji gledatelja sa protagonistom Districta 9 iredateljskom postupku Neilla Blomkampa (~iji je toprvi dugometra`ni film). Dokumentaristi~kom for-mom u prvom djelu filma Blomkamp iznena|uje gle-datelja naviknutog na klasi~an storytelling (pomicanjelinije horizonta) da bi u drugom, kad je koherentnimscenarijem i majstorskim podra`avanjem realisti~keikonografije ve} uspostavljen emotivni paralelizam,doveo gledatelja do stanja afektivne i idejne protur-je~nosti. District 9 se kao i Avatar mo`e ~itati kao jefti-ni antikapitalisti~ki traktat plus antirasisti~ka moral-izatorska crtica: i tu se radi o individui proganjanoj od

strane zlih eksploatatora, ali za razliku od Avatara kojidjeluje na makroplanu (kao epski SF-fantasy), District9 je sve vrijeme fokusiran na na pojedinca i njegovusudbinu. Takvim ~itanjem (rasna segregacija, antikap-italizam) District 9 bi bio uništen, ali ako ga proma-tramo kao pani~nu potragu izgubljenog i izba~enogpojedinca, iz vladaju}eg sistema za vlastitim identite-tom, tada ovome filmu nisu potrebne jeftinatuma~enja i kontekstualizacije. Neill Blomkamp iDuncan Jones pokazali su veliku hrabrost u svojimredateljskim konceptima, dok je J.J. Abrams dokazaošta biva kad istinski obo`avatalj slobodno radi svojposao. S druge strane stoji vizionar James Cameronkoji nam je prezentirao 3D tehnologiju u filmu koji jetrebao biti na ispri~an mnogo hrabrije. Kao što jeduhovitom opaskom pokovnik Quaritch upozorioJaka Sullya da više nije u Kansasu ve} na Pandori takopo tom analoškom principu mo`emo tvrditi da doba3D doba SF-a tek po~inje i da njegovi najbolji pred-stavnici tek trebaju do}i.

116

Za kulturne politike: p(r)omen(a)?

Reporta`a izNovog Sada o kulturnom stanju Bojan Krivokapi}

Festivalizacija, komercijalizacija i monopolizacija ku-lture postale su našom zbiljom. U nekada (pro)zva-nom Gradu kulture (Novi Sad), ista je postala poljeza malverzacije i manipulacije, politi~ke mulja~ine ipartijske spla~ine.

Uvodne napomene i klju~ne re~i - uputstva za lakšepovezivanje i razumevanje zabele`aka koje slede

Tekstovi koji slede, svi nevelikog obima i sa raz-likama u stilu, nastali su u proteklih nekoliko meseci,inspirisani pra}enjem stanja u kojem se našla nezav-isna kulturna i umetni~ka scena u Novom Sadu (presvega, ali svakako i u Vojvodini, pa i u Srbiji), ali ili~nim u~eš}em u aktivnostima Nezavisne inicijative„Za kulturne politike – politika kulture”. Nakondu`eg dvoumljenja da li sve tekstove preto~iti u je-dan ili ih, uz minimalne intervencije objaviti kaotakve, odlu~io sam se za ovo drugo, veruju}i da oni,kao takvi, (do)nose jednu autenti~nu i specifi~nupri~u o problemima do kojih (do)vodi odsustvo ja-sno definisanih kulturnih politika, odsustvo strate-gija razvoja kulture i planiranja u kulturi.

Za neupu}ene, a `eljne (sa)znanja:U Republici Srbiji postoje: Ministarstvo kulture,

Pokrajinski sekretarijat za kulturu i Gradske upraveza kulturu. Svi oni raspola`u sredstvima iz Bud`eta iista raspore|uju (po konkursima i na druge na~ine).Konkursi se raspisuju jednom do dva puta godišnje.Neretko rezultati istih kasne od nekoliko nedelja donekoliko meseci, a i kada se do njih do|e (uglavnompreko medija), ostaje nejasno po kojim kriterijumimasu sredstva dodeljena (ili nisu), šta su i da li postojeprioriteti pri (ras)podeli sredstava... U svim tim teli-ma/organima zadu`enim za kulturu postoje nadle`-ni/e za odre|ena pitanja, polja, sektore, sa svojimpomo}nicima i pomo}nicama. U Repubici Srbiji je navlasti Demokratska stranka (DS), ~iji je predsednik ipredsednik dr`ave (Boris Tadi}). O tome šta je ovastranka bila oko Petog oktobra, a šta poslednjih god-ina – napisano je, bezmalo, na stotine stranica.Izneverena o~ekivanja, prevareni glasa~i...

Tre}i sektor u kulturi ~ine: nevladine organizaci-je, udru`enja gra|ana i pojedinci i pojedinke (umet-nici/e, nezavisni/e intelektualci/ke, teoreti~ari/ke). Svioni, predlozima svojih projekata, konkurišu kod kodpomenutih tela/organa, preko pomenutih konkursa.Tre}i sektor je po svojoj definiciji neprofitabilan, za

razliku od pojedinih festivala ili manifestacija, kojese i javno izjašnjavaju kao profitabilne. Problem nas-taje kad se za te profitabilne manifestacije odvajajusredstva iz bud`eta, koja su namenjena za savre-menu kulturnu i umetn~ku produkciju. Tako se do-ga|a da jedan muzi~ki festival, jedan pozorišni festi-val i jedan filmski festival, zapravo, vodi ista organi-zacija, isti tim, i time doprinosi monopolizaciji i cen-tralizaciji kulture. Vlast, me|utim, u tome ne vidinikakav problem. Po principu – mo`e nam/im se,preko tog problema se redovno prelazi, on se zaobi-lazi ili negira. Ili se daju komentari tipa: pa to jenajve}i muzi~ki festival, on okuplja mlade iz celeEvrope, to je naš brend! Postavlja se pitanje: da linešto što je (turisti~ki) brend treba sasvim da uništisavremenu kulturnu i umetni~ku produkciju grada ipokrajine u kojima se dešava?

Ujedinjenje: platforma kao inicijativa, solidar-nost kao nepristajanje

Oni najuporniji su, u poslednjih nekoliko meseci,mogli primetiti da se na novosadskoj i vojvo|anskojkulturnoj i umetni~koj sceni doga|aju razna previ-ranja, razmimoila`enja, ostavke i ponovna spajanja.Sve je po~elo kada je krajem juna (2009) grado-na~elnik Novog Sada (Igor Pavli~i}, DS) izjavio naRadiju 021: “Moramo da se jednom odlu~imo da jenešto od interesa za grad ili nije! Za kulturu izdva-jamo više od 900 miliona dinara i smatramo da Egzitspram rezultata koje posti`e zaslu`uje dobar deo tognovca. Masa poslovnog prostora se izdaje beznadoknade, razna udru`enja i razne art klinike, apitanje je rezultata i šta grad ima od toga.”

Zapravo, to je bio okida~. Jer, sve je, da se razu-memo, po~elo mnogo ranije.

Obi~no gra|anstvo, narod, sve te tralalarije nisubaš mnogo zanimale, jer oni sad tu nešto drve o kulturi,a narod ostaje bez posla, postaje gladan. Ne treba da ~udiili brine taj stav raje – jer je ta ista u proteklih petnaes-tak, dvadesetak godina – toliko zaglupljivana, daviše ne razbira gotovo ništa. Sem omiljenih fraza ifloskula – koje drve svakodnevno i celodnevno, štoiz šarenih kutija, što iz šarene štampe. A do~im jenešto na televizoru ili u novinama – u to se ne sumn-ja. Elem, tako se novosadsko (pre svega, ali dakako ivojvo|ansko) takozvano i samozvano gra|anstvonije mnogo uzbudilo oko krize u kulturi njihov-og/svog Grada i Pokrajine. A kriza je golema. Krimi-nal u kulturi, korupcija u kulturi, kulturna mafija... Isve to nije tako lako objasniti (a mo`da i jeste), jer jesve to posledica nepostojanja (adekvatnih) kulturnihpolitika (a mo`da i nikakvih), odsustva (jasnih) stra-tegija razvoja kulture, uspostavljanja prioriteta ukulturi... A i kako da se uspostavi sve to – kad je kola~mali – slabo }e se ko omastiti, ili osladiti, svejedno je.Neko svakako ho}e.

Tog jula (2009) okupila se grupa ljudi u kulturi i zakulturu, umetnika/ca, teoreti~ara/ki, aktivista/ca, pr-edstavnika/ca raznih udru`enja, esnafa, organizacijakoje deluju u sferi kulture i umetnosti – rešivši da }edati sve od sebe da se svim tim (dobroustoli~enim)

(sic!) 117

svinjarijama stane na put. I nisu to neki tek tako ljudi,besposli~ari, dokond`ije, lelemudi (kakvim su ih od-mah oni za to spremni prozvali). Bar ne ve}ina. Tu suimena poput filmskog re`isera @elimira @ilnika, ko-mpozitora Borisa Kova~a, vizuelnog umetnika Ni-kole D`afa, multimedijalne umetnice Ivane In|in,Umetni~ke grupe „Baza”, te organizacije kao što su:

Art klinika - utopisti~ki projekat grupe gra|anapri Multimedijalnom centru Led art, koja je zapo~elasvoje delovanje krajem 2002. u Novom Sadu, kaoodgovor na “bolesno društvo u kojem `ivimo”, suverenjem da umetnost mo`e da le~i i menja svet,

Centar za nove medije kuda.org - organizacijakoja od osnivanja 2000. godine okuplja umetnike/ce,teoreti~are/ke, medijske aktiviste/ice, istra`iva~e/ice iširoku publiku na polju informacijskih i komunikaci-jskih tehnologija (ICT - Information and Communi-cation Technologies), na polju istra`ivanja novih kul-turnih odnosa, savremene umetni~ke prakse idruštvenih tema. Centar za nove medije kuda.orgotvara prostor za kulturu dijaloga, alternativne me-tode obrazovanja i istra`ivanja. Društvena pitanja,promocija savremene umetnosti, medijska kultura,nove tehnologije umetnost, princip Open Source iFree Software su oblasti kojima se kuda.org bavi.Tako|e, bitan deo rada Centra_kuda.org je i analizadruštvenog, kulturnog i intelektualnog nasle|a biv-še Jugoslavije, Vojvodine i Novog Sada u periodu od1950-ih do 1980-ih godina, kroz projekte „Trajni ~asumetnosti”, „Medijska ontologija” i „Politi~ke prakse(post-) jugoslovenske umetnosti”,

Savez Udru`enja likovnih umetnika Vojvodine(SULUV) - umetni~ko udru`enje koje okuplja 400 pro-fesionalnih likovnih stvaralaca: slikara/ki, grafi~ara/ki ivajara/ki s podru~ja Vojvodine. Po~ela je s radom 1969.godine. Program Udru`enja je da organizuje likovnestvaraoce i da afirmiše njihovo stvaralaštvo, što seuspešno realizuje preko Galerije SULUV-a. Dobromselekcijom izlo`bi, koja podrazumeva afirmaciju novihi predstavljanje ve} afirmisanih autora, ovaj prostor jepostao izuzetni deo kulture Novog Sada i zna~ajanfaktor u okviru me|unarodne razmene izlo`bi,

Kamerno pozorište muzike OGLEDALO (KPMO)– koje je osnovano 1989. godine, a registrovano 1994. i

bavi se: produkcijom i distribucijom savremenih scen-skih projekata (pozorišne predstave, performansi,koncerti, hepeninzi); edukacijom u oblasti savremenihizvo|a~kih umetnosti i medija (radionice, tribine, pre-davanja, kampovi, programi razmene...), istra`ivan-jem u oblasti umetni~ke pedagogije i umetni~kim akti-vizmom. Edukativne programe KPMO je poha|alopreko 2000 osoba. Najva`niji projekti: me|unarodnemanifestacije: OGLEDALIZACIJA, INTERZONE, DA-NUBE EXPRESS , ULAZNA VRATA, ART AKT i ARTTERAPIJA; MALI @ENSKI PROJEKAT, JEDRO, LICENA METAR; 18 predstava za decu, mlade i odrasle; 5likovno-muzi~ko-scenskih dela; preko 80 ambijental-nih umetni~kih akcija; 12 projekata razmene mladihumetnika/ca. Pozorište od svog osnivanja nema stalan-prostor. Selilo se 30 puta (!),

@enske studije i istra`ivanja (@SI) - Udru`enjegra|ana `enske studije i istra`ivanja (@SI) u NovomSadu su po~ele rad februara 1997. kao alternativni,interdisciplinarni, visokoškolski obrazovni programnamenjen onima koje `ele više da doznaju o pitanji-ma društvene uslovljenosti rodnosti kod nas i usvetu. @SI svoj program odre|uju u regionu, u kon-tekstu višekulturne, višenacionalne, višekonfesion-alne Vojvodine. U tom smislu je cilj @SI da obrazuje`ene i muškarce kako bi bolje razumeli sadašnju podelu prema polu u domenu obrazovanja, nauke,umetnosti, religije, tehnologije i drugih oblika svako-dnevnog `ivota. Teorijski pristup je interdiscipli-naran, metode alternativne akademskim, a ste~enoobrazovanje u funkciji aktivne primene u `ivotu, ra-du i daljem samostalnom istra`iva~kom interesovan-ju. Strukturu @SI ~ine 4 jedinice: edukativna (pre-davanja, radionice, diskusione tribine), istra`iva~ka(razli~iti projekti na kojima obavezno sara|uju stu-dentkinje i studenti), izdava~ka i dokumentaciono-informaciona (biblioteka, tekstoteka - na srpskom,ma|arskom, rusinskom jeziku, audioteka, fototeka,videoteka, cedeteka). Godine 2009, `enske studije iistra`ivanja, i nakon mnogobrojnih apela za pomo}(pre svega Gradu Novom Sadu i Pokrajini Vojvodini)ostaju bez prostora za rad (!),

Me|unarodni festival Aktuelne muzike Inter-zone – nastao 1997. godine neguju}i koncept pro-

118

movisanja novih muzi~kih autora/ki i njihovihostvarenja, bez obzira na `anrovsko i stilsko opre-deljenje. Glavni fokus Festivala je muzika u svimsvojim ispoljavanjima i mogu}im oblicima. Interzo-ne je manifestacija od vitalnog zna~aja za razvojmuzi~ke kulture, razvoj muzi~ko-umetni~ko-avan-gardne produkcije i decentralizaciju kulture. NaFestivalu se do sada publici predstavilo 247 umetni-ka/ca od kojih je 74 umetnice.

Publika je imala prilike da sluša izvo|enje muzikena 64 razli~ita instrumenta, od najtipi~nijih za našepodneblje poput gitare, violine, harmonike i bubnjeva,pa sve do tradicionalnih instrumenata sa drugih kon-tinenata , manje poznatih, kao što su: ngoni, mbira,kaval, ~arango, did`iridu, |embe, indijska tabla, diva,bon i novije kreiranih : citrafon, tablofon i još mnogedruge. Od 2007. na Festivalu je prisutna tendencijapromovisanja umetnica, sa ciljem da se time doprineseprocesima rodne ravnopravnosti. Jedan od va`nihaspekata je bio odnos novih tehnologija i njihovokoriš}enje u muzici od strane `ena.

Kako bi se što bolje osetio i razumeo fenomenmuzike, Festival je uveo i teorijski diskurs o muzici,tako da je publika mogla da ~uje i predavanja iliu~estvuje u radionicama prezentovanim ili vo|enimod strane eminentnih umetnika/ca i teoreti~ara/ki,

Omladinski centar CK13 – koji predstavlja alter-nativni i edukativni prostor namenjen podsticaju irazvoju društvenog anga`mana i politi~kog aktivizmapre svega mladih, koji podrazumeva visok stepensamoorganizacije i samoodr`ivosti aktivnosti mladihgeneracija i njihovih nezavisnih akcija. CK13 jepokrenut usled dramati~nog nedostatka alterna-tivnih, van-školskih edukativnih i medijskih centara uNovom Sadu, kako bi se kroz razli~ite metode trans-disciplinarnosti i umre`avanja stvorio otvoren prostornamenjen javnim diskusijama, istra`iva~kim projekti-ma, nezavisnom izdavaštvu, koncertima, radionicamai predavanjima. U tom smislu, CK13 predstavlja ta~kuintegracije razli~itih društveno-politi~kih inicijativa injihovog zajedni~kog rada na istra`ivanju desnogekstremizma u našem društvu, (anti)-rasizma, (anti)-fašizma i (anti)-nacionalizma, u okviru istra`ivackogcentra, biblioteke i arhiva Omladinskogcentra,

Akademija slobodnih studija – koja je osnovana2006. godine kao udru`enje gra|ana i gra|anki. Bavise informisanjem u oblasti kulture i umetnosti.Organizuje i realizuje slede}e programe/projekte:Drama igre, Školu crtanja i slikanja, “Prelo-Nova” -radionicu redizajna ode}e i nakita, Ve~eri predstavl-janja kultura i naroda (Holandsko, Nema~ko, Slo-vena~ko, Francusko, Belgijsko, Kirgistansko, Poljsko,itd), “Hor-orooor!” - radionicu improvizovanog hora,“Iza otvorenih vrata” - ve~eri otvorenih razgovora narazli~ite teme iz oblasti kulture i umetnosti, “HomoInterculturalicus” - istra`ivanje informisanosti/svestistanovništva ve}ih i manjih multietni~kih mestaVojvodine o tome da li postoji, šta je i koji je zna~ajinterkulturalnog dijaloga u tim sredinama.

I još mnogi/e drugi/e, ne manje relevantni/e. Va`noje spomenuti i to da su ove organizacije i pojedinci/ke,

kroz svoj umetni~ki ili umetni~ko-aktivisti~ki anga-`man, predstavljali i predstaljaju savremenu kulturnui umetni~ku scenu svog Grada i Pokrajine širomEvrope i sveta – ~ime se ve}ina institucija i ustanovakulture, koje su na bud`etu, ne mo`e pohvaliti.

Tako okupljeni formirali su Nezavisnu inicijativu„Za kulturne politike – politika kulture” – sa ciljemda se u haos uvede red, bar onaj elementarni – kakobi sve bilo bar malo jasnije, ure|enije. Od gradskih ipokrajinskih vlastodr`aca (kao i od republi~kih) onizahtevaju uspostavljanje dijaloga (ali suštinskog, ane pro forme) i ostvarivanje (minimum) tri principa:

Transparentnost u radu gradske i pokrajinskeuprave zadu`ene za kulturu,

Jasne kriterijume u raspodeli sredstava namen-jenih za kulturu, ve}u participaciju tre}eg sektora udonošenju odluka (u/za kulturu).

Ništa apstraktno, ništa neostvarivo, ništa (toliko)kompikovano – sve u skladu sa demokratskim princip-ima ili evropskim, kako vam drago. I baš je to ono štoje kompatibilno sa aktuelnim vlastima u Novom Sadu,Vojvodini i Srbiji – jer, baš su oni ti koji se predstavljajukao demokratski i (pro)evropski. I gde je, onda, problem?Pa, problem je baš u tome što svi oni nikako da sadeklarativnog pre|u na prakti~ni (svakodnevni) nivo.Problem je što insistiraju da se zovu demokratskim i(pro)evropskim, ali da se, u isto vreme, ponašaju kaonjihovi prethodnici, iako se (navodno) baš tih prethod-nika najviše groze. Problem je što rade po istim prin-cipima kao ti prethodni – samo što se šminkaju takojako demokratski i (pro)evropski.

I problem je što su toga svesni i ne `ele da se menjaju.

Teško je, loše je, znamo – ali, evo rešenja: Deli-mo polutku! Butke, uši, papci...!

Festivalizacija, komercijalizacija i monopolizacijakulture postale su našom zbiljom. U nekada (pro)zv-anom Gradu kulture (Novi Sad), ista je postala poljeza malverzacije i manipulacije, politi~ke mulja~ine ipartijske spla~ine.

U maju 2009, nakon više apela i alarmiranja, Art kli-nika proglašava bankrot i „odlazi u belo”. Ubrzo nakontoga izlog galerije Saveza Udru`enja likovnih umetni-ka Vojvodine (SULUV) osvi}e s natpisom: “U ovojgaleriji ne}e biti izlo`bi do daljnjeg, jer kultura ne `iviod praznih obe}anja”. Ceo talas se nastavlja akcijompovla~enja radova (8 umetnika/ca) sa Novosadskogsalona, usled neadekvatnog tretmana u izlo`benomprostoru Spomen zbirke Rajka Mamuzi}a.

A samo nekoliko dana nakon toga, Me|unarodnifestival aktuelne muzke Interzone, umesto svogdesetog, jubilarnog izdanja, proglašava Odbrojav-anje istom, kroz niz razli~itih akcija.

Za jedan grad „nevelikog obima” ova ~etiri (tek~etiri od mnogo više) doga|aja, pokazuju dokle sestiglo i kuda vodi put kojim se krenulo (ili nastavilo)– bez jasnih koordinata i bez jasnog cilja: bez adek-vatnih kulturnih politika, bez adekvatnog dijalogadr`avnih tela/organa sa tre}im sektorom. Odsustvosvega pomenutog savremenu kulturnu i umetni~kuprodukciju vodi u propast. A najve}u odgovornost

sic!reporta`a

za to snose upravo pomenuta dr`avna tela i organizadu`eni za kulturu.

Aktuelni politi~ki pomo}nici u organima za kul-turu, oglasili su se tek nakon u~estale prozivke umedijima i to stavom da njima, zapravo, nije jasnošta ho}e ta „grupa nezadovoljnih umetnika” i da nijeta~no da je komunikacija izme|u dr`avnih tela(organa) i predstavnika/ca tre}eg sektora u kulturiloša, jer je „dijaloga bilo i bi}e ga” (kako je to mudrokonstatovao jedan od pomo}nika za kulturu u grad-skom organu, a po politi~ko-partijskoj liniji).

Tako se od faze ignorisanja došlo do faze medijskogobra~una, svojevrsnog natpevavanja, upljuvavanjaraznoraznim obe}anjima i zamuckivanja u olinjalimaktuelnopoliti~kim frazama i floskulama. Vlast je po-~ela da u}utkuje, neko }e sigurno izgubiti glas.

Jedna od taktika ili mehanizama za „zapušavanjeusta nekolicine nezadovoljnih umetnika” jeste razbi-janje solidarnosti me|u „pobunjenima i udru`enima”.Decembar (2009) su, tako, obele`ili zanimljivi doga|ajipoput „Tajne muzejske ve~ere”, gde je nekoliko poli-ti~kih zadu`enika iz organa za kulturu i njihovih, popoliti~ko-partijskoj liniji, pomaga~a, okupilo jedneve~eri u jednom muzeju nekoliko (po pozivu, takore}itajno, pozivaju}i ljude ponaosob, sa pri~om da }e se sa-stanak ticati Muzeja ili nešto sl), po sopstvenoj proceni,najglasnijih (i najopasnijih) od svih onih „nezadovolj-nih, a udru`enih” – pokušavši da im razli~itim sen-dvi~ima zapuše gladna usta, (`eljo pusta) – po prin-cipu - „Teško je, loše je, znamo, ali evo rešenja: Delimopolutku! Koliko kome treba pa da budete mirni?”

Razgovor je izgledao, otprilike, ovako:„Ljudi, teško je... Verujte mi, jako je teško... Nama

treba vaša pomo}.”, re~e jedan ministar.„Mi smo izabrali put – a taj put je: savremeno

stvaralaštvo! Nama treba vaša pomo}...”, nastavi isti,smeškaju}i se i ~eškaju}i se, po potiljku.

„U redu, ali mo`ete li nam re}i šta to konkretnozna~i, šta zna~i to savremeno stvaralaštvo i o kakvojvrsti pomo}i je re~?”, usudi se da priupita jedan odprisutih, iz „tre}eg sektora”.

„Ljudi, teško je... Verujte mi, jako je teško...”,

ponovi isti onaj ministar, ~eškaju}i se sad po zulufi-ma i bez markantnog osmejka.

Nastupi tišina. Svi se zagledaše, svi zapališe ciga-retu, mu~no iš~ekuju}i gorku istinu koja sledi.

„Ljudi, stvar je u tome da oni koriste to što vi ideteu medije, što vršite pritisak na nas. Njima je to kaokec na jedanaest. A oni su i protiv nas i protiv vas.”,nastavi ministar svoju pripovest.

Me|u prisutnima nastade jeza kakve do tad nijebilo. Niko ne zna o ~emu se radi, ko su to oni, ko mi,a ko vi. Nastade muk i svi se izgubiše u duvanskomdimu koji je osvajao muzejsku prostoriju. Niko nesme da pita, niko se ne usu|uje da zausti bilo šta...Jer, ko zna o kakvom se u`asu radi! Nakon izvesnogvremena jedna od prisutih se okura`i i progovori:

„Oprostite, gospodine ministre, ali mo`ete li namre}i o kome se radi, zapravo ko su to oni, ti koji suprotiv svih nas, vas...?”, izgovori prisutna i, na odu-ševljenje svih, ostade `iva.

Ministar je strogo pogleda, uze dim i, kao datreba da izgovori najstrašniju stvar, dubokim glasomre~e: „Konzervativci” Re~e i ostade `iv i on. Odušev-ljenje je ovoga puta izostalo.

Me|u prisutnima po~e da se odmrzava ledena stravakoja je postojala do tad, a neki se ~ak i blago nasmejaše.

„Da, konzervativci...”, ponovi ministar svojumudru repliku, nekako je i sam analiziraju}i, kao damu baš i nije jasno šta je to ili kako je to izgovorio.

„Postoji veliki problem sa muzejom. Naime, onibi...”, po~e ministar, ali ne sti`e da dovrši re~enicu.„Aeeej!”, vrisnu neko kao da ga kolju!

„Ej, bre, ne seri! Sa muzejom nema nikakvihproblema! Sve je rešeno, tuto kompleto! Nego, daj,bre, da do|emo do suštine. Ne mo`emo ovde dasedimo celu no}. Daj, bre, reci koliko imate, kolikomo`ete da nam date, pa da vidimo koliko kome trebai da rešimo celu stvar!”, razulareno riknu jedan odprisutnih (umetnik i direktor, i sa ovu i sa onu stranu,jedan od onih koji ne pripadaju samo jednom ili dru-gom sektoru, ve} onaj koji stvara kao nezavisniumetnik, ali platu prima sa dr`avne sise). Riknu iosta `iv, i on. Dobro je, svi }e pre`iveti...

120

I opet nastade muk. Koliko kome treba? – zvu~ikao suvislo pitanje, ali, da li se sredstva dele na takavna~in, kao da se ~ere~i kakva polutka, pa kom papci,a kom beli bubezi? Je li to modus u modernimdemokratskim kulturnim politikama – ništa javno,ništa civilizovano, ve} ~ere~enje i to no}u u zadiml-jenoj muzejskoj prostoriji?

Opet se javi onaj što je ve} jednom pitao, pa re~e,kao šale}i se: „A ako uzmemo, koliko da }utimo?”Ministar }e na to, isto kao šale}i se: „^etiri godine!”

Nastupi tu onda serijal šala i pošalica, svako sasvakim, svako svakom, razmenjivanje brojeva tele-fona, mobilnih naravno, i pušenje do iznemoglosti. Ionaj koji do tad nije p(r)opušio – e, sad }e!

I ništa se konkretno ne dogovoriše, niko ne re~eda ni da ho}e, ni da ne}e. Me|u onima sa najkra}imnosevima nastupi blago ose}anje stida ili nekakvemu~nine (što su upšte bili prisutni na takvoj „tajnojve~eri”), dok oni sa du`im nosevima ve} odoše doobli`nje kr~me, da zaliju (opet svako sa svakim isvako svakom).

...Da li je i koliko ko uzeo, ostaje da vidimo, u na-

rednih nekoliko meseci. Da li }e Nezavisna inicijati-va „Za kulturne politike – politika kulture” nastavitiputem kojim je krenula, ili }e sa tog puta skrenuti.Do tad, ostaje samo se}anje na decembarsku Tajnumuzejsku ve~eru.

Grad kulture, of course!

Alo-alo! Mobilni telefon kao (najva`niji) instru-ment savremenih demokratskih kulturnih politika

„Alo-alo” – model komunikacije, isklju~ivoputem mobilnog telefona, iniciran je i forsiran odstrane politi~kih predstavnika dr`avnih tela i organazadu`enih za kulturu i njihovih velikih, malih i man-jih pomo}nika (po partijskoj liniji).

Naime, postalo je gotovo sasvim normalno dana konkursima, umesto demokratskog principatransparentnosti, gde bi rezultati bili istaknuti idostupni na sajtu tela/organa (uprava, sekretarijat,ministarstvo), dr`avni zaposlenici (pomo}nici i}ate) umiruju radoznale i razularene umetnike/ce ikulturne radnike/ce, komentarima da se ne brinu,da }e biti obavešteni „putem mobilnog telefona” -„Sve }e vam biti javljeno”.

Tako se postavlja pitanje šta je to transparentnou vezi sa odlukama koji projekti }e i zašto biti sufi-nansirani od strane odre|enih tela/organa za-du`enih za kulturu.

A ako se neko, na primer, suprotstavi tom modelukomunikacije i zatra`i da rezultati budu javni i dos-tupni svima (sajt) – taj biva optu`en i proglašenstaromodnim, jer eto, oni se vode tokovima savre-menih tehnologija, gde je normalno da se koristimobilni telefon (!).

Izgubljeni u prevodu.

Šta (ti) je du`e: nos ili sendvi~?Ne treba da ~udi, niti da brine, što su neki iz tre}eg

sektora (da li su prisustvovali onoj tajnoj ve~eri, ili

nekoj drugoj, nebitno) zacelo uzeli ponu|eno, zinulinad sendvi~em, za koji ne vide da im se završavaupravo tamo gde im se završavaju i nosevi, manji ive}i, naivni i oni iskusniji.

Trenutna glad za „realizacijom projekata” ili „prin-cipijelni stav” u vezi sa sopstvenim stvaralaštvom, paonda onaj volšebni inat – u~inili su da (zajedni~ki) ciljpostane fatamorgana. Da, baš fatamorgana – la`naslika (la`nog) cilja. Mo`da se onima koji su zinuliu~inilo da }e tim zalogajem utoliti glad ili `e|, ili svegladi. Me|utim, izgleda da oni ne shvataju ili ne prih-vataju, da pristajanjem na ponu|eno, da uzimanjemtih „nevelikih, ali dakako zna~ajnih sredstava za real-izaciju projekata” oni, zapravo, pristaju na model, natretman koji servira i forsira vlast, preko svih svojihtela i organa zadu`enih za kulturu. I preko mobilnogtelefona. A to je model koji konstantno i permanentnoproizvodi tu glad, obespravljenost i prevarenost.

Zanimljivo je pratiti koliko dugo }e trajati „sta-nje sitosti” onih koji su zagrizli pa progutali – dokse „ne realizuju aktuelni projekti”, koju nedelju,koji mesec du`e? I šta onda?

Onda sve ispo~etka. Ponovo treba iskazati bunt,nepristajanje, revolt. Ponovo se treba organizovatiu grupe i grupice, inicijative i platforme. Opet tafamozna solidarnost, opet ujedinjenje energija ka„zajedni~kom cilju”. I dokle tako?

Do novih Tajnih muzejskih ve~era, do novihsendvi~a du`ine prose~nog nosa, do novih „zapu-šavanja usta grupice dokonih lelemuda”...?

Izgleda da smo osu|eni na migoljenje i raz-vla~enje u birokratsko-partijsko-politi~koj bali, isami ve} odavno slinavi i musavi. Izgubljeni u pus-tom polju.

Umesto epiloga: Samo bez zaklju~aka, molim!

Vrli aktivizam uvek prekine nekakva euforija.Naj~eš}e su to blagdani, svojevrsni praznici taštine ibudalaštine, masnih ovala i zadriglih šala. Retke su ini-cijative koje (p)ostanu imune na predloge, prozivke ipretnje od strane baš onog protiv ~ega tako revnosnodelaju. No, ima i takvih. Doduše, sve manje.

Nezavisna inicijativa „Za kulturne politike – poli-tika kulture” nije završila zapo~eti posao. Ali ga jezapo~ela, a baš to je, u vremenu potpune apatije,izuzetan uspeh. Uspela je da se oformi, da se ujedinii da po~ne da radi na pustom i divljem polju,zapuštenoj zoni kulturnih politika – zarasloj u poli-ti~ko-partijska prepucavanja i zakucavanja. Iakoponekad zarobljena u vakuumu skepse i sujeta, onaje uspevala da se iz toga iš~upa i nastavi dalje. Novagodina (do)nosi nove, ali prenosi i stare: nedoumice,pretnjice i pošalice. A ova Inicijativa ostaje predzadatkom da se ne povinuje serviranom, da se nepovu~e pred tutkanjima i nutkanjima, da, iako suneki njeni ~lanovi ve} uveliko progutali onaj sendvi~i }ute kao zaliveni – iza|e na~in da deluje i dalje, jerkulturnim politikama treba promena, a ne pomen.

(sic!) 121

prijevod

Umberto EcoUr-fašizam

Ljudima koji osje}aju da im je oduzet njihov društveniidentitet ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje~injenicu da su ro|eni u istoj zemlji. Ovo je korijennacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu pri-uštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako ukorijenima ur-fašisti~ke psihologije le`i opsesija zav-jerom, po mogu}nosti me|unarodnom. Pristaše semoraju osje}ati opkoljenim. Najlakši na~in rješavanjaproblema zavjere jeste poziv na ksenofobiju. No, zav-jera tako|er mora dolaziti i iznutra: Jevreji suuglavnom najbolja meta jer donose tu prednost da suistovremeno i vani i unutra.

U 1942., kada sam imao deset godina, osvojio samprvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobro-voljnom i obavezuju}em takmi~enju za mlade itali-janske fašiste, što }e re}i – za svakog mladogItalijana. Retori~ki vješto elaborirao sam na temu„Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrt-nost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sampametan dje~ak.

Proveo sam svoje dvije rane godine me|u fašisti-ma, SS-ovcima, republikancima i partizanima, koji susvi pucali jedni na druge, pa sam nau~io kako izbje-gavati metke. Bila je to dobra vje`ba.

U aprilu 1945. godine partizani su osvojili Milano.Dva dana kasnije došli su u gradi} u kojem sam tada`ivio. Bio je to trenutak radosti. Glavni trg je bio punljudi koji su pjevali i mahali zastavama, dozivaju}iMima, regionalnog partizanskog vo|u. Kao neg-dašnji maresciallo Carabiniera, Mimo se pridru`iopristašama generala Badoglia, Mussolinijevog naslje-dnika, i izgubio nogu u jednom od prvih okršaja spreostalim Mussolinijevim trupama. Mimo sepojavio na balkonu gradske vije}nice, blijed, oslon-jen se na štaku, i mašu}i rukom pokušao umiriti oku-pljenu masu. Ja sam ~ekao govor, jer je cijelo mojedjetinjstvo bilo obilje`eno velikim i historijskimMussolinijevim govorima, ~ije smo najznakovitijeodlomke napamet u~ili u školi. Tišina. Mimo je gov-orio promuklim, jedva ~ujnim glasom. Rekao je:„Gra|ani, prijatelji. Nakon toliko bolnih `rtava… tusmo. Slava onima koji su pali za slobodu.” I to je biloto. Vratio se unutra. Gra|ani su vikali a partizani supodigli svoje puške i sve~arski zapucali. Mi djecapo`urili smo skupljati ~ahure, dragocjene stvar~ice,no ipak sam imao vremena nau~iti da sloboda govo-ra zna~i oslobo|enje od retorike.

Nekoliko dana kasnije vidio sam ameri~ke vo-jnike. Bili su to Afroamerikanci. Prvi Yankee kojegsam upoznao bio je crnac, Joseph, koji me u uveo usvijet ~uda Dicka Traceyja i Li'la Abnera. Njegovijarko obojeni stripovi lijepo su mirisali.

Jedan oficir (kapetan ili major Muddy) bio je gostu vili porodice ~ija k}erka je bila moja školska kolegi-ca. Upoznao sam ga u njihovom vrtu gdje su nekedame, okru`uju}i kapetana Muddyija, pri~alezavodljivi francuski. Kapetan Muddy znao je neštofrancuskog, tako|er. Moja prva slika ameri~kih oslo-bodilaca bila je – nakon toliko bijelaca u crnim košul-jama – slika kultiviranog crnog ~ovjeka u `uto-zelenoj uniformi, koji govori: Oui, merci beaucoup,Madame, moi aussi j'aime le champagne… Na`alost, nijebilo šampanjca, ali sam od kapetana Muddyija dobiosvoj prvi Wrigley Spearmint, koji sam `vakao po cijeledane. Uve~er sam svoju `vaku stavljao u ~ašu vodekako bi sutradan bila svje`a.

U maju smo ~uli da je rat završen. Mir je za menebio zanimljiva senzacija. Bilo mi je re~eno da je per-manentno ratovanje prirodno stanje za jednogmladog Italijana. U narednim mjesecima sam otkrioda Otpor nije bio samo lokalni nego evropskifenomen. Nau~io sam nove, zanimljive rije~i poput:réseau, maquis, armée secrète, Rote Kapelle, varšavskigeto. Vidio sam prve fotografije holokausta iako samzna~enje razumio prije nego sam nau~io samu rije~.Shvatio sam od ~ega smo bili oslobo|eni.

U mojoj zemlji danas postoje ljudi koji se pitaju dali je Pokret otpora uopšte imao realnog vojnog utjeca-ja na tok i ishod rata. Za moju je generaciju ovo pitan-je irelevantno: mi smo neposredno razumjeli moral i

FOTO: ANNE SELDER

122

psihološki zna~aj Otpora. Za nas je predmet ponosabilo znati da mi Evropljani nismo pasivno ~ekali naoslobo|enje. A za mlade Amerikance koji su svojomkrvlju pla}ali našu slobodu ipak je nešto zna~ilo znatida su tamo iza linija fronta bili neki Evropljani koji suunaprijed otpla}ivali svoj dug.

U mojoj zemlji danas postoje oni koji govore da jemit o Otporu bio komunisti~ka la`. Istina je da sukomunisti Otpor eksploatirali kao da je njihovo li~novlasništvo, jer su igrali glavnu ulogu u njemu, no jase sje}am i partizana s maramama razli~itih boja.No}i i no}i sam proveo prilijepljen uz radio i slušaoporuke partizanima odašiljane preko Voice ofLondon. Bile su istovremeno šifrirane i poeti~ne po-ruke (The sun also rises, The roses will bloom), a ve}inaod njih bile su „messaggi per la Franchi”. Neko mi jedošapnuo da je Franchi, ~ovjek legendarne hra-brosti, bio vo|a najja~e ilegalne mre`e u sjeveroza-padnoj Italiji. Franchi je postao moj heroj. Franchi (~-ije je pravo ime bilo Edgardo Sogno) je bio mo-narhista i takav antikomunista da se odmah poslijerata pridru`io ultradesni~arskim grupama a potombio optu`en za kolaboraciju u projektu reak-cionarnog dr`avnog udara. Koga briga? Sogno je idalje bajni heroj mog djetinjstva. Oslobo|enje je biozajedni~ki ~in ljudi razli~itih boja.

U mojoj zemlji danas postoje oni koji ka`u da jeoslobodila~ki rat bio tragi~no vrijeme podjela i da jesve što trebamo nacionalno pomirenje. Pam}enje tihstrašnih godina trebalo bi biti potisnuto, refoulée, ver-drängt. Ali Verdrängung izaziva neurozu. Ako pomi-renje zna~i suosje}anje i poštovanje za sve one kojisu vojevali svoje ratove u dobrim namjerama, ondaoprost ne podrazumijeva i zaborav. Mogu ~ak i priz-nati da je Eichmann iskreno vjerovao u svoju misiju,ali ne mogu re}i „OK, vrati se i uradi to opet”. Tu smoda se sjetimo šta se desilo i sve~ano ka`emo da „Oni”to ne smiju opet napraviti.

Ali, ko su Oni?Ako još uvijek mislimo na totalitaristi~ke vlade koje

su vladale Evropom prije Drugog svjetskog rata ondanam je lako re}i da se one ne mogu ponovno javiti uistom obliku u druk~ijim historijskim okolnostima.Ako je Mussolinijev fašizam bio zasnovan na idejikarizmati~nog vo|e, na korporativizmu, na utopijiimperijalne sudbine Rima, na imperijalisti~koj volji zaosvajanjem novih teritorija, na razjarenom nacionaliz-mu, na idealu cijele nacije uniformirane u crne košul-je, na odbacivanju parlamentarne demokratije, naantisemitizmu… onda bez ikakvih teško}a mogupotvrditi da današnja italijanska Alleanza Nazionale,nastala iz postratne fašisti~ke stranke MSI, a sadadesni~arska politi~ka stranka, ima, zasada, veomamalo sli~nosti sa starim fašizmom. Na istoj liniji, prem-da jesam zabrinut zbog raznih nacoidnih pokreta kojise javljaju tu i tamo u Evropi, što uklju~uje i Rusiju, nemislim da }e se nacizam, u svom originalnom oblikunanovo javiti kao svenarodni pokret.

Me|utim, iako politi~ki re`imi mogu biti srušeni,iako se ideologije mo`e kritizirati i odricati ih se, ipak

iza re`ima i njegove ideologije uvijek postoji na~inmišljenja i osje}anja, mješavina kulturnih navika,opskurnih instinkta i nedoku~ivih nagona. Postoji lijoš uvijek neki drugi duh koji se šunja Evropom (odrugim dijelovima svijeta da ne govorim)?

Ionesco je jednom rekao „ra~unaju se tek rije~i,sve ostalo je puko brbljanje”. Lingvisti~ke navike~esto su va`ni simptomi dubinskih osje}anja.Shodno tome, vrijedi upitati se zašto su ne samoOtpor nego i cijeli Drugi svjetski rat generalno dil-jem svijeta (bili) definirani kao borba protiv fašizma.Ako nanovo pro~itate Hemingwayov roman Za kimzvona zvone primijetit }ete da Robert Jordan svojeneprijatelje imenuje „fašistima”, ~ak i onda kadamisli na španske falangiste. A Roosevelt re~e:„Pobjeda ameri~kog naroda i njegovih saveznikabi}e pobjeda nad fašizmom i mrtvom rukom despo-tizma kojeg predstavlja.”

Tokom Drugog svjetskog rata Amerikance koji suodlazili u španski gra|anski rat nazivali su „pre-nagljenim antifašistima”, što }e re}i da je borba pro-tiv Hitlera u '40-tim godinama bila moralna du`nostza svakog Amerikanca, a borba protiv Franca, maloranije, u '30-tim, s druge strane, zaudarala je jer su jeuglavnom vodili komunisti i drugi ljevi~ari… Zaštosu ameri~ki radikali trideset godina kasnije koristiliizraz fašisti~ka svinja govore}i o policajcu koji nijeodobravao njihove puša~ke navike? Zašto nisu gov-orili cagoulardska svinja ili falangisti~ka svinja ili ustaškasvinja ili nacisti~ka svinja?

Mein Kampf je manifest kompletnog politi~kogprograma. Nacizam je sadr`avao rasisti~ku teoriju oizabranosti arijevske rase, precizne opise degeneri-rane umjetnosti (entartete Kunst), filozofiju volje zamo} i filozofiju Übermenscha. Nacizam je bio striktnoantikrš}anski i neopaganisti~ki, dok je StaljinovDiamat (zvani~na verzija sovjetskog marksizma) biovulgarno materijalisti~ki i ateisti~ki. Ako se pod total-itarizmom podrazumijeva svaki re`im koji svaki ~inpojedinca i pojedinca samog podre|uje dr`avi injenoj ideologiji, onda su i nacizam i staljinizam biliistinski totalitaristi~ki re`imi.

Italijanski fašizam je zasigurno bio diktatura, ali upotpunosti nije bio totalitarizam, ne zbog svojeblagosti ve} zbog filozofske slabosti svoje ideologije.Nasuprot uopštenom mišljenju, italijanski fašizamnije imao posebne filozofije. ^lanak o fašizmu kojegpotpisuje Mussolini, a koji je objavljen u enciklope-diji Treccani u osnovi je inspiriran GiovannijemGentileem, i reflektirao je kasnohegelijansko razma-tranje o apsolutnoj i eti~koj dr`avi, što Mussolininikada nije realizirao. Mussolini nije imao nikakvufilozofiju, imao je samo retoriku. Na po~etku je biomilitantni ateista, a kasnije je ipak potpisao konven-ciju s Crkvom i tolerirao biskupe koji su blagosiljalifašisti~ke zastavice. U svojim ranijim antiklerikalnimgodinama, govori, po svemu sude}i, legenda, jed-nom je zatra`io od Boga da ga udari ravno u liceukoliko postoji. Kasnije je Mussolini ~esto spominjaoime Bo`ije u govorima i nije mu smetalo da ga nazi-vaju ~ovjekom Provi|enja.

(sic!) 123

prijevod

Italijanski fašizam bio je prva desni~arska dik-tatura koja je zavladala jednom evropskom zemljom,a svi kasniji sli~ni pokreti pronalazili su neku vrstuarhetipa u Mussolinijevom re`imu. Prvi je italijanskifašizam zasnovao vojnu liturgiju i folklor, pa ~ak ina~in odijevanja, daleko utjecajniji, sa svojim crnimkošuljama, nego li }e Armani, Benetton ili Versaceikada biti. Upravo u tridesetim godinama pojavili suse fašisti~ki re`imi, s Mosleyom u Velikoj Britanij, pau Latviji, Estoniji, Litvaniji, Poljskoj, Ma|arskoj,Rumuniji, Bugarskoj, Gr~koj, Jugoslaviji, Španiji,Portugalu, Norveškoj, pa ~ak i u Ju`noj Americi.Upravo je italijanski fašizam uvjerio mnogeevropske liberalne vo|e da novi re`im donosi zan-imljivu socijalnu reformu i da osigurava ugodnu rev-olucionarnu alternativu komunisti~koj prijetnji.

Ipak, historijsko pravo mi se ne ~ini dovoljnimargumentom da objasnim zašto je rije~ fašizam posta-la sinegdoha, odnosno rije~ koja se upotrebljava zarazli~ite totalitaristi~ke pokrete. Nije ni zbog toga štoje fašizam mo`da sadr`avao, u njihovom kvintesen-cijalnom stanju, sve elemente bilo kojeg kasnije obli-ka totalitarizma. Naprotiv, fašizam nije imao kvintes-enciju. Fašizam je bio uzburkan i zbrkan totalita-rizam, kola` razli~itih filozofskih i politi~kih ideja,košnica razlika. Je li mogu}e pojmiti istinski totalita-rizam koji je bio u stanju kombinirati monarhiju srevolucijom, Kraljevsku vojsku s Mussolinijevommiliziom, davanje privilegija Crkvi s dr`avnim obra-zovanjem koje je slavilo nasilje, apsolutnu dr`avnukontrolu sa slobodnim tr`ištem? Fašisti~ka partijarodila se hvališu}i se da je donijela revolucionarnonovi poredak a finansirali su je najkonzervativnijizemljoposjednici koju su o~ekivali od nje da budekontrarevolucionarna. U po~etku je fašizam bio irepublikanski, a ipak je pre`ivio dvadeset godinajavno ispoljavaju}i svoju odanost kraljevskoj porod-ici, dok je Duce išao ruku pod ruku s Kraljem, kojemje ~ak nudio i titulu cara. Ali kad je Kralj Mussolinijaotpustio 1943. godine, partija se ponovo javila dvamjeseca kasnije, s podrškom Njema~ke, sa zaht-jevom za „socijalnu” republiku, recikliraju}i svojustaru revolucionarnu skriptu, oboga}enu skoro pajakobinskim nadtonovima.

Postojala je samo jedna jedina nacisti~ka arhitektu-ra i nacisti~ka umjetnost. Ako je nacisti~ki arhitektabio Albert Speer, onda nije bilo mjesta za Miesa vander Rohea. Isto tako, pod Staljinovom vlaš}u, ako jeprihva}en Lamarck, onda nije bilo mjesta za Darwina.U Italiji su postojali tada izvjesni fašisti~ki arhitekti, alitik do njihovih pseudokoloseuma stajale su gra|evinainspirirane modernim racionalizmom Gropiusa.

Nije bilo fašisti~kog `danova koji bi zadao jasan istriktan kulturni pravac. U Italiji su tada bile dvijeva`ne umjetni~ke nagrade. Premio Cermonu je kon-trolirao fanati~ni fašista Roberto Farinacci, koji jepodr`avao umjetnost kao propagandu. (Mogu seprisjetiti slika kao što su „Slušanje Duceovog govorana radiju” ili „Stanja svijesti stvorena fašizmom”.)Premio Bergamo sponzorirao je kultivirani i razumnifašista Giuseppe Bottai koji je štitio koncept umjet-

nosti radi umjetnosti same ali i mnoge avangardnekoncepte koji su u Njema~koj proglašeni izopa~enimi kriptokomunisti~kim.

Nacionalni pjesnik bio je D'Annunzio, boem kojegbi u Njema~koj ili Rusiji poslali pred strelja~ki odred.Proglašen je re`imskim bardom zbog svog nacionaliz-ma i kulta herojstva, koji je ustvari bio dobrano izmi-ješan s utjecajima francuske fin de siecle dekadencije.

Uzmimo futurizam. Olako se da re}i da je i on biojedno stanje degenerirane umjetnosti, kao što su biliekspresionizam, kubizam i nadrealizam. Ali, rani itali-janski futuristi bili su nacionalisti, podr`avali su idejuu~eš}a Italije u Prvom svjetskom ratu iz estetskihrazloga; slavili su brzinu, nasilje i izazov, a sve to lakoje povezati s fašisti~kim kultom mladosti. Dok sefašizam samoidentificirao s Rimskim carstvom i nano-vo otkrivenim ruralnim tradicijama, Marinetti (koji jetvrdio da je automobil ljepši od Nike sa Samotrake, pa~ak i mjese~inu `elio ubiti) proglašen je u me|uvre-menu ~lanom Italijanske akademije, u kojoj se namjese~inu gledalo s velikim poštovanjem.

Mnogi budu}i partizani i mnogi budu}i intelektu-alci Komunisti~ke partije školovali su se na GUF-u,fašisti~koj organizaciji studenata, koja je bila kolijev-ka nove fašisti~ke kulture. Ovi klubovi bili su svo-jevrsni kipu}i lonci u kojima su cirkulirale nove idejebez ikakve stvarne ideološke kontrole. To ne zna~i,ipak, da su partijski ljudi bili tolerantni prema radi-kalnom mišljenju, no neki od njih ipak su imali sred-stava za kontrolu.

Tokom ovih dvadeset godina, poezija Montalea idrugih pjesnika okupljenih oko grupe „Ermetici”, bilaje, zapravo, reakcija na bombasti~ni stil re`ima, a ovimpjesnicima bilo je dozvoljeno razvijati svoj literarniprotest iz svojih, kako je tada vi|eno, bjelokosnih kula.Raspolo`enje poezije iz „Ermetici” grupe bilo je pot-puno suprotno heroizmu i optimizmu re`ima. Re`imje tolerirao njihovo nesumnjivo, mada društveno nev-idljivo disidentstvo, jer fašisti naprosto nisu obra}alipa`nju na tako hermeti~ne jezike.

Sve ovo ne zna~i da je italijanski re`im gajio toler-anciju. Gramsci je dr`an u zatvoru sve do smrti, opozi-cioni lideri Giacomo Matteotti i bra}a Rosselli su ubi-jeni, ukinuta je sloboda štampe, raspušteni susindikati, a politi~ki disidenti su odaslani na dalekaostrva. Zakonodavna vlast je bila poprili~no fikcional-na, pri ~emu je izvršna vlast, koja je na sebe preuzela iovlasti pravosu|a, sama donosila nove zakone, me|ukojima i one zakone o zaštiti rase (što je formalna gestaitalijanske podrške onome što je postalo holokaust).

Kontradiktorna slika koju opisujem nije rezultattolerancije nego politi~ke i ideološke neuravnote`e-nosti i raspršenosti. Ali, treba naglasiti, bila je to rigid-na raspršenost, strukturirana konfuzija. Fašizam filo-zofski nije, zapravo, postojao, ali je emocionalno bio~vrsto privezan za neke arhetipske podloge.

Tako sti`emo do druge va`ne ta~ke. Nije postojaosam jedan nacizam. Ne mo`emo Francov hiperkato-li~ki falangizam ozna~iti kao nacizam jer je nacizamu suštini paganski, politeisti~ki i antikrš}anski. No,fašisti~ka igra mo`e se igrati na mnogo na~ina, a

124

naziv igre se ne mijenja. Pojam fašizma ovdje nijedruk~iji nego Wittgensteinov pojam igre. Igra mo`ebiti natjecateljska ili ne, mo`e zahtijevati neke poseb-ne vještine ili ne, mo`e podrazumijevati novac ali ine mora. Igre su razli~ite aktivnosti koje pokazujujednu istu „porodi~nu sli~nost”, kako Wittgensteinka`e. Uzmimo sljede}u sekvencu:

1 2 3 4abc bcd cde def

Zamislimo niz politi~kih grupa u kojem prvu gru-pu karakterizira element „abc”, drugu grupu „bcd”,tre}u „cde”, i tako dalje. Prva i druga grupa su sli~nejer imaju dva zajedni~ka elementa, na istoj osnovi susli~ne druga i tre}a grupa. Obratimo pa`nju na to da jetre}a grupa sli~na prvoj, jer imaju „c” kao zajedni~kielement. No, najzanimljivija je zasigurno ~etvrtagrupa, koja je sli~na drugoj i tre}oj, ali nema ništazajedni~ko s prvom grupom. Ipak, zahvaljuju}i ne-prekinutom nizu opadaju}ih sli~nosti od prve do~etvrte grupe, ostaje, kao neka vrsta iluzorne tranziti-vnosti, porodi~na sli~nost izme|u prve i ~etvrte grupe.

Fašizam je postao svenamjenski pojam jer se izfašisti~kog re`ima mo`e ukloniti jedan ili više eleme-nata a on }e i dalje biti prepoznatljiv kao fašisti~ki.Oduzmite imperijalizam od fašizma i opet }ete imatiFranca i Salazara. Oduzmite mu kolonijalizam, opet}ete imati balkanski fašizam ustaša. Dodajte italijan-skom fašizmu radikalni antikapitalizam (kojiMussolinija nikada nije impresionirao) i dobit }eteEzru Pounda. Dodajte kult keltske mitologije i misti-cizam Svetog Grala (koji je potpuno stran zvani~nomfašizmu) i dobit }ete jednog od najcjenjenijih guruafašizma – Juliusa Evolu.

Ali uprkos cijeloj ovoj zbrci, ipak mislim da jemogu}e skicirati listu elemenata tipi~nih za ono štonazivam ur-fašizmom ili vje~nim fašizmom. Ovi ele-menti ne mogu sa~injavati sistem, mnogi od njih sume|usobno kontradiktorni i tipi~ni su za mnogedruge vrste despotizma ili fanatizma. No, dovoljanje jedan od njih da otvori prostor fašizmu koji }e seoko njega zgrušati.

1. Kult tradicijePrvi element ur-fašizma je kult tradicije. Tra-

dicionalizam je, naravno, mnogo stariji od fašizma.Nije on tipi~an samo za kontrarevolucionarnukatoli~ku misao nakon Francuske revolucije nego jero|en u kasnom helenisti~kom periodu kao reakcijana klasi~ni gr~ki racionalizam. U Mediteranskombazenu narodi razli~itih religija (od kojih je ve}inuprihvatio rimski Panteon) po~eli su sanjati ootkrovenju odaslanom u praskozorje ljudske histori-je. Ovo otkrovenje, prema tradicionalisti~koj mistici,dugo je bilo skriveno ispod vela zaboravljenih jezika:u egipatskim hijeroglifima, u keltskim runama, usavitcima malo poznatih religija Azije.

Ta nova kultura trebala bi biti sinkreti~ka.Sinkretizam nije, kako to rje~nik tvrdi, tek „kombi-

nacija razli~itih oblika vjerovanja i praksi”, jer takvakombinacija mora tolerirati odre|ene kontradikcije.Svaka izvorna poruka nosi bljesak mudrosti i kad se~ini da svaka od njih govori druk~ije i nespojivestvari to se samo ~ini jer svaka od njih aludira, ale-gori~ki, na jednu te istu iskonsku istinu.

Posljedica tome je da u~enje ne donosi nikakvukorist. Istina je izre~ena jednom za svagda a mi tekmo`emo interpretirati njenu zakukuljenu i nesh-vatljivu poruku.

Dovoljno je samo pogledati program bilo kojegfašisti~kog pokreta kako bi se pronašli glavnifašisti~ki mislioci. Nacisti~ki gnosis hranjen je tradi-cionalisti~kim, sinkretisti~kim, okultnim elementima.Najuticajniji teoreti~ar savremene italijanske des-nice, Julius Evola, spojio je Sveti Gral s ProtokolimaSionskih mudraca, alhemiju sa svetim Rimskim iNjema~kim carstvom. ^injenica da je savremenaitalijanska desnica, s ciljem da poka`e svoju otvo-renost, nedavno proširila svoj program uklju~iv-anjem radova i ideja De Maistrea, Guenona i Gra-mscija, ~isti je dokaz sinkretizma.

Ako u ameri~kim knji`arama istra`ujete policekoje su ozna~ene kao „New Age”, na}i }ete tamo ~aki Svetog Augustina, koji, koliko ja znam, nije biofašista. Ali, kombiniranje Svetog Augustina iStonehengea – to je simptom ur-fašizma.

2. Odbacivanje modernizmaTradicionalizam podrazumijeva odbacivanje mod-

ernizma. I fašisti i nacisti su obo`avali tehnologiju doksu je tradicionalisti obi~no odbacivali kao negacijutradicionalnih vrijednosti. Me|utim, iako je nacizambio ponosan na svoja industrijska dostignu}a, njegovapohvala modernizmu bila je tek površina ideologijezasnovane na krvi i tlu (Blut und Boden). Odbacivanjemodernog svijeta bilo je zamaskirano odbijanjem kap-italisti~kog na~ina `ivota, ali je u biti podrazumijevaloodbacivanje Duha 1789. (i 1776., naravno). Prosvjetit-eljstvo, odnosno Doba razuma, vi|eno je kao po~etakmoderne izopa~enosti. U svojoj se suštini ur-fašizammo`e definirati kao iracionalizam.

3. IracionalizamIracionalizam, tako|er, opstoji na kultu ~ina zarad

~ina samog. ^in lijep sam po sebi mora biti preduzetprije ili bez bilo kakvog razmišljanja. Mišljenje jeoblik kastriranosti. Tako kultura postaje sumnjiva~im se poistovjeti sa kriti~kim stavovima. Nepovj-erenje prema intelektualnom svijetu uvijek je biosimptom ur-fašizma, od navodne Goeringove izjave„Kada ~ujem rije~ kultura, latim se pištolja”, dou~estalih izraza kakvi su „degenerirani intelektual-ci”, „štreber~ine i pametnjakovi}i”, „jalovi snobovi”ili „univerziteti su legla crvenih”. Zvani~ni fašisti~kiintelektualci uglavnom su bili zadu`eni za napadena modernu kulturu i liberalnu inteligenciju koja je,navodno, izdala tradicionalne vrijednosti.

4. Neslaganje kao izdajaNijedno sinkretisti~ko vjerovanje ne mo`e podni-

(sic!) 125

prijevod

jeti analiti~ki kritiku. Kriti~ki duh izvodi razlike, auvi|anje razlike je znak modernizma. U modernoj ku-lturi nau~na zajednica cijeni neslaganje kao na~in un-aprje|enja znanja. Za ur-fašizam neslaganje je izdaja.

5. Strah od razlike Nadalje, neslaganje je znak raznolikosti. Ur-fašiz-

am oja~ava i pridobiva podršku time što iskorištava iraspiruje prirodni strah od razlike. Prvi znak jednogfašisti~kog ili predfašisti~kog pokreta upravo je strahod došljaka. Ur-fašizam je tako, po definiciji, rasisti~ki.

6. Individualna ili socijalna frustracijaFašizam potje~e iz individualne ili socijalne frus-

tracije. Zato je jedan od tipi~nih elemenata povijesn-og fašizma bio poziv frustriranoj srednjoj klasi, klasikoja je trpjela ekonomsku krizu ili patila od osje}ajapoliti~kog poni`enja, uplašena pritiskom ni`ih soci-jalnih grupa. U naše vrijeme, kada su stari proleteripostali malogra|anima (a lumpenproleteri ugla-vnom odstranjeni s politi~ke scene), fašizam sutrašn-jice svoju }e publiku prona}i u ovoj novoj ve}ini.

7. Opsesija zavjeromLjudima koji osje}aju da im je oduzet njihov

društveni identitet ur-fašizam kao jedinu privilegijudodjeljuje ~injenicu da su ro|eni u istoj zemlji. Ovo jekorijen nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodumogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijate-lji. Tako u korijenima ur-fašisti~ke psihologije le`i ops-esija zavjerom, po mogu}nosti me|unarodnom. Pristašese moraju osje}ati opkoljenim. Najlakši na~in rješavan-ja problema zavjere jeste poziv na ksenofobiju. No,zavjera tako|er mora dolaziti i iznutra: Jevreji suuglavnom najbolja meta jer donose tu prednost da suistovremeno i vani i unutra. U SAD-u }emo najo~itijupojavu opsesije zavjerom prona}i u The New WorldOrder Pata Robinsona, ali, kao što smo ve} vidjeli, imai mnogo drugih.

8. Osje}aj poni`enja zbog mo}i neprijateljaPristaše se moraju osje}ati poni`enima zbog

o~iglednog bogatstva i mo}i svojih neprijatelja. Doksam bio dje~ak nau~ili su me da Engleze vidim kaonarod pet dnevnih obroka. Oni su jeli ~eš}e nego lisiromašni ali smjerni Italijani. Jevreji su bogati i jednidrugima poma`u kroz mre`u uzajamne podrške.Pristaše, me|utim, moraju biti uvjereni da mogu savla-dati neprijatelje. Neprestanim mijenjanjem retori~kogfokusa neprijatelji su ~as slabi ~as jaki. Fašisti~ke vladeosu|ene su na ratne poraze jer su ustavno nesposob-ne ta~no procijeniti snage neprijatelja.

9. @ivot je permanentno ratovanjeU ur-fašizmu nema borbe za `ivot nego se, prije

}e biti, `ivi da bi se borilo. Otuda je pacifizam trgovinas neprijateljem. Pacifizam je loš jer `ivot je permanentnoratovanje. Ovo, me|utim, dovodi do kompleksaArmagedona. Ako neprijatelji moraju biti pora`eni,onda mora postojati i posljednja bitka, nakon koje }epokret imati potpunu kontrolu nad svijetom. No,

takvo „kona~no rješenje” podrazumijeva neki du`iperiod mira, Zlatno doba, što se suprotstavlja prin-cipu permanentnog rata. Nijedan fašisti~ki vo|a nijeuspio riješiti ovaj problem.

10. Prezir prema slabijemElitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipi~an je

aspekt svake reakcionarne ideologije, a aristokratskii militaristi~ki elitizam krvni~ki podrazumijevajuprezir prema slabijem. Ur-fašizam mo`e zagovaratisamo pu~ki elitizam. Svaki gra|anin pripada najbol-jem narodu na svijetu, ~lanovi partije najbolji sume|u svim gra|anima, a svaki gra|anin mo`e (ili bimorao) pristupiti partiji. Ali patriciji ne mogu posto-jati bez plebejaca. U stvari, Vo|a, koji zna da mu mo}nije demokratski data nego je silom uzeta, tako|erzna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa,koje su toliko slabe da zaslu`uju gospodara. Kako jegrupa hijerarhijski organizirana (prema vojnommodelu) svaki od podre|enih vo|a prezire svojepot~injene, a svaki od njih, nadalje, prezire one kojisu njemu pot~injeni. Upravo to poja~ava svijest omasovnom elitizmu.

11. Kult heroizma i herojska smrtU takvoj perspektivi svakoga se obrazuje da postane

heroj. U svakoj mitologiji heroj je iznimno bi}e, a ur-fašizam herojstvo postavlja kao normu. Ovaj kultheroizma tijesno je povezan s kultom smrti. Nijeslu~ajno parola falangista bila Viva la Muerte (`ivjelasmrt!, op. prev.). U nefašisti~kim društvima širojjavnosti govori se da je smrt neugodna ali da se snjom mora suo~iti dostojanstveno a vjernicima jere~eno da je smrt bolan na~in dosezanja nadnaravnesre}e. Nasuprot tome, ur-fašisti~ki heroj `udi zaherojskom smr}u, koju se reklamira kao najboljunagradu za herojski `ivot. Ur-fašisti~ki heroj nestr-pljivo ~eka smrt. U svojoj nestrpljivosti ~esto drugeljude šalje u smrt.

12. Machizam Kako su i permanentni rat i heroizam teške igre,

ur-fašista svoju volju za mo} prenosi na seksualninivo. Ovo je izvor machizma, koji podrazumijeva iprezir prema `enama i osudu neuobi~ajenih seksual-nih navika, od ~ednosti do homoseksualnosti. Kakoje ~ak i seks teška igra, ur-fašisti~ki heroj se tako igraoru`jem, što je surogat falusnog prakticiranja.

13. Selektivni/kvalitativni populizamUr-fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu,

na jednom, takoreku}i, kvalitativnom populizmu. Udemokratiji gra|ani imaju individualna prava, aligra|ani u cjelini imaju politi~ki utjecaj samo skoli~inskog aspekta jer pojedinac se mora povinovatiodlukama ve}ine. Za ur-fašizam individue kao indi-vidue nemaju prava, a Narod se poima kao kvalitet,kao monolitni entitet koji izra`ava Zajedni~ku Volju.Kako niti jedna velika koli~ina ljudskih bi}a ne mo`eimati zajedni~ku volju, Vo|a se nadaje kao njihovtuma~. Izgubivši mo} demokratskog delegiranja,

126

gra|ani ne djeluju nego se od njih tra`i da igrajuulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništadrugo do teatralna izmišljotina. Kao dobar primjerkvalitativnog populizma ne moramo više uzimatiPiazza Veneziju u Rimu ili Nurnberški stadion, jernas u budu}nosti ~eka svojevrstan TV-populizam iliinternetski populizam u kojem }e emocionalna reak-cija odre|ene odabrane grupe biti predstavljena iprihva}ena kao glas Naroda.

Zbog svog kvalitativnog populizma ur-fašizam semora usprotiviti „trulim” parlamentarnim vlastima.Jedna od prvih Mussolinijevih re~enica u Italijan-skom parlamentu glasila je: „Mogao bih ovo gluho i`alosno mjesto pretvoriti u kamp za moje manip-ule.” (Manipule su vojne jedinice u rimskim legija-ma.) Smjesta je, ustvari, pronašao bolje mjesto zasvoje manipule, ali je malo kasnije ipak uništio Parla-ment. Gdje god politi~ar iskazuje sumnju u legitim-nost parlamenta jer, tobo`e, više ne predstavlja glasNaroda, tu se mo`e namirisati ur-fašizam.

14. Ur-fašizam govori novogovorom Novogovor je izmislio Orwell u 1984, kao zva-

ni~ni jezik Ingsoca, engleskog socijalizma. No, ele-menti ur-fašizma zajedni~ki su razli~itim oblicimadiktature. Svi nacisti~ki ili fašisti~ki ud`benici slu`ilisu se osiromašenim vokabularom i elementarnomsintaksom s ciljem da ograni~e sredstva za komplek-sno i kriti~ko razmišljanje. Moramo biti spremni pre-poznati nove forme novogovora, ~ak i kad sepojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.

***

Ujutro 27. 7. 1943. saznao sam preko radija da jefašizam pao i da je Mussolini uhapšen. Kada me jemati poslala da kupim novine otkrio sam nanajbli`em kiosku da novine imaju razli~ite naslove.Štaviše, nakon pregledavanja svih naslova shvatio

sam da u svakim novinama piše nešto drugo. Kupiosam jedne, naslijepo, i na prvoj stranici vidio proglaskoji je potpisalo pet-šest politi~kih partija, me|u koji-ma i Komunisti~ka partija, Socijalisti~ka partija iLiberalna partija.

Dotada sam vjerovao da u svakoj zemlji postojijedna partija a da se u Italiji zove Partito NazionaleFascista. Sada sam otkrivao da u mojoj zemlji neko-liko partija mo`e istovremeno postojati. Kako sambio bistar dje~ak, shvatio sam da nisu mogle prekono}i nastati i da su neko vrijeme djelovale ilegalno.

Poruka na naslovnoj stranici slavila je kraj dik-tature i povratak slobode: slobode govora, slobodeštampe i slobode politi~kih organizacija. „Sloboda”,„diktatura”, „prava”... prvi put sam tada ~uo za terije~i. Nanovo sam se, uz te rije~i, rodio kao slobo-dan ~ovjek Zapada.

Moramo paziti da smisao ovih rije~i nikada pono-vo ne bude zaboravljen. Ur-fašizam je još uvijek okonas, ~esto neuniformiran i svakodnevno odjeven.Lakše bi nam bilo kada bi se pojavio danas neko kobi javno govorio „Ho}u ponovo otvoriti Auschwitz”,„Ho}u da Italijom ponovo paradiraju crne košulje”,ali `ivot nije tako jednostavan. Ur-fašizam se mo`evratiti pod najnevinijim maskama.

Naša je du`nost da ga razotkrijemo i dapoka`emo prstom na svaki njegov primjer, svakogadana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda ioslobo|enje zadaci su kojima nikada nema kraja.

Prijevod: Kenan Efendi}

*Tekst je prvobitno objavljen 22. juna 1995. u „NewYork Review of Books”, a potom i u „Utne Reader” u

decembru iste godine. Ovaj prijevod napravljen je premaoba izdanja, pri ~emu se razlike ogledaju samo u tome što

drugo izdanje ima podnaslove.

autori u ovom broju

Maja Abad`ija, ro|ena 29. 10. 1990. u Nišu, Sr-bija, gdje je zapo~ela osnovnoškolsko obrazo-vanje, a dovršila ga je u Brezi, BiH, zajedno sagimnazijom. Studira na Odsjeku za knji`ev-nosti naroda BiH i bosanskihrvatskisrpski je-zik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Br-ezi stanuje, ~ita i pokušava pisati.

Jasmina Bajramovi} ro|ena je 8. 02. 1987. go-dine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu isrednju školu. Studentica je Odsjeka za knji-`evnosti naroda BiH i bosanskog jezika.

Vladimir Bulatovi}, ro|en u Beogradu 13. 12. 1979. godine. Piše satiri~ne i fantasti~nepri~e, aforizme. Diplomirao je solo pjevanje naAkademiji lepih umetnosti (ALU) u Beogradu.

Harun Dinarevi}, ro|en 2. 2. 1989. Osnovnu isrednju školu završio u Brezi. Studira na Od-sjeku za knji`evnosti naroda BiH, ali i na Od-sjeku za komparativnu knji`evnost Filozofsk-og fakulteta u Sarajevu, paralelno. @ivi u Brezi

Kenan Efendi}, ro|en 1986. godine u `eljez-nom Polju (@ep~e, SFR Jugoslavija). Studiraju`noslavenske knji`evnosti na Filozofskomfakultetu u Sarajevu. Radi kao novinar naportalu Radiosarajevo.ba. @ivi u Sarajevu.

Aida Gavri}, ro|ena u Sarajevu 10.04.1986,studira komparativnu knji`evnost, peta god-ina, posljednji semestar. Objavila ’Vladala~kisubjekt naspram umjetni~kog protusubjek-ta” (’O ~emu misle varvari dok doru~kuju”Tanje Stupar Trifunovi}) i kritiku knjige Fe-rita Edgua ’To godišnje doba u Hakkariu” uNovom Izrazu, ’^italac kao nova `i`a pisanjai zna~enja” u SOPHOSU i polemiku ’Simbo-lika omphalosa u pripovijetci Pismo iz 1920.godine’ Ive Andri}a” u Oslobo|enju. ^lanicaje ZINK-a (Znanstveno istra`iva~ki inkuba-tor Filozofskog fakulteta u Sarajevu).

Lamija Grebo, ro|ena je 1983. Zemljanka. Pi-sanjem se bori protiv nesanice, dosade i gla-sova koji joj govore da postane manekenka.Vara na kartama i ne uspijeva ni kaktus odr-`ati u `ivotu. @ivi u Sarajevu, gdje vje`ba te-leportiranje u Nedo|iju.

Anela Hakalovi}, (03.04.1987.) studentica jemaster studija na Odsjeku za komparativnuknji`evnost na Filozofskom fakultetu u Sara-jevu. 2009 godine je (do)diplomirala kompar-ativnu knji`evnost i filozofiju sa temama: ’Ti-jela cyberpunka i tijela u cyberpunku: mo-dusi reprezentiranja tjelesnosti u romanuNeuromant i filmu Blade Runner” (komparativ-na knji`evnost) i ’Feminizam i postmodern-izam: susret ili sukob?” (filozofija). Objavilaje tekstove u Novom Izrazu i Odjeku.

Haris Imamovi}, ro|en 06. 02. 1990. u Sken-der Vakufu. Studira na Filozofskom fakultetuu Sarajevu. @ivi u Zenici.

Admir Jamakovi}, ro|en 30. juna 1984. go-dine u Sarajevu, gdje `ivi, ~ita i ne radi.Diplomirao na Odsjeku za knji`evnost nar-oda BiH i b/h/s jezik Filozofskoga fakultetau Sarajevu 2009. godine.

Almir Kljuno, ro|en je 1. 1. 1991. Studiraknji`evnost na Filozofskom fakultetu uSarajevu.

Almir Kolar Kijevski, ro|en 21.03. 1981. godi-ne u Kijevu, op}ina Trnovo. U Sarajevu završa-va osnovnu školu, gimnaziju te studira na Filo-zofskom fakultetu, odsjek filozofija. Objaviozbirku poezije Requiem za Kijevskog(Omnibus, 2008).

Jasna Kovo, ro|ena je 1. 05. 1988. u Visokom.Osnovnu školu završila je u Visokom, a GaziHusrev-begovu medresu u Sarajevu. Student-ica je na Odsjeku za knji`evnosti naroda BiH ibosanski jezik na Filozofskom fakultetu uSarajevu.

\or|e Krajišnik ro|en je 06. 09. 1988. godineu Sarajevu, danas `ivi u Isto~nom Sarajevu.Studira u Isto~nom Sarajevu, u~i se pisati,kolumnista je na portalu depo.ba.

Sr|an Mrši}, ro|en je 1985. godine u Sarajevuna me|unarodni dan `ena. @ivi i provodi da-ne u Sarajevu, što smatra privilegijom. Tre-nutno je student tre}e godine Opšte knji`ev-nosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetuu Isto~nom Sarajevu, a tako|e se ove godineupisao na studije Teatrologije na istom fakulte-tu. Dobitnik je nagrade “fra Grgo Marti}” zanajbolju zbirku poezije - prvijenac pod na-zivom “Krici iz geta”. Osam godina radio u po-zorištu „Forum teatar”. Amaterski se još bavigrafi~kim dizajnom i fotografijom.

Marko Ragu`, ro|en 1986. u Sarajevu. Zavr-šava studij komparativne knji`evnosti na Fil-ozofskom fakultetu u Sarajevu. Knji`evno-kriti~ke eseje/interpretacije i oglede objavlji-vao u sljede}im ~asopisima: Sarajevske sve-ske, Odjek, Motrišta, Zeni~ke sveske, Beton.

Edin Sal~inovi}, ro|en 13. 4. 1988. u Saraj-evu. Stanuje u Brezi. Završio osnovnu i sr-ednju školu. Studira na Odsjeku za knji`-evnosti naroda BiH.

Mirnes Sokolovi}, ro|en 22. 10. 1986. u Sa-rajevu. Student je na Odsjeku za knji`ev-nosti naroda BiH na Filozofskom fakultetuu Sarajevu. Objavljivao oglede u Novomizrazu i Sarajevskim sveskama.

Saša Staniši} je ro|en 1978. godine u Višegra-du. Kao ~etrnaestogodišnjak, bje`e}i od rata uBiH, 1992. godine dolazi sa roditeljima u Hei-delberg. U Heidelbergu Staniši} zapo~injestudij njema~kog jezika i slavistike a završavaga na Njema~kom institutu za literaturu u Lei-pzigu. Ovaj mladi pisac je dobitnik mnogihstipendija i nagrada, a jedna od njih je nagra-da publike na knji`evnom natje~aju Ingeborg-Bachmann. Napisao je dvije radio drame, temnoge pripovijetke i eseje. Objavio roman Ka-ko vojnik popravlja gramofon.

Damir Šaboti}, ro|en je 1978. godine u Beo-gradu. Filozofski fakultet završio je u Sarajevu.Postdiplomski studij završio na Filozofskomfakultetu u Tuzli. Objavio zbirku pri~a Zaziva~meleka (Zoro, 2008). @ivi u Ilijašu.

Amer Tikveša, ro|en je 1979. u Konjicu. @iviu Sarajevu, piše, lektoriše, fotografiše.

Osman Zuki} ro|en je 12. 6. 1987. u Saraje-vu, a odrastao u mjestu Baki}i, op}ina Olovo.Osnovnu školu po~eo je u Olovu, a završio uSarajevu, gdje je upisao i završio i Gazi Hu-srev-begovu medresu. Student je Odsjeka zaknji`evnosti naroda BiH na Filozofskomfakultetu u Sarajevu.

Miloš @ivanovi} (Beograd, 1976.) do sada jeobjavio zbirke poezije Ignore The Nightmare InThe Bathroom i Lirika pasa (Algoritam, 2009.), tezbirku pri~a Kubernetes - pri~e o pilotu. Jedanje od ~etvorice urednika Kulturno-propaga-ndnog kompleta BETON. S redakcijom Beto-na dobitnik je nagrade Dušan Bogavac Ne-zavisnog udru`enja novinara Srbije, za profe-sionalnu hrabrost i novinarsku etiku, 2007.godine. S redakcijom Betona priredio izdanjaSrbija kao sprava i Antimemorandumdum.

Krystyna @ukowska-Efendi} ro|ena 1984.godine u Varšavi. Magistrirala je na Institutuza zapadnu i ju`nu slavistiku Varšavskog un-iverziteta. U svom magistarskom radu pro-blematizirala je poziciju djeteta kao naratorau bosanskohbosanskohercegova~kom rat-nom pismu. @ivi i radi u Sarajevu.

(sic!)^asopis za po-eti~ka

istra`ivanja i djelovanja Sarajevo/10/broj 3

Izdava~Interkultura

Urednik Mirnes Sokolovi}

RedakcijaJasmina Bajramovi}, Kenan Efendi},Jasna Kovo, \or|e Kraji{nik, EdinSal~inovi}, Mirnes Sokolovi}, Osman Zuki}

Urednik fotografijeKenan Efendi}

KorekturaAmer Tikve{a

Fotografija na naslovnoj straniciAlmedin Zuki}

Tira` neograni~en zbog mogu}nosti slobodnog

i po`eljnog pre{tampavanja

DTP Andrej Arko{

Slobodno i po`eljno kopiranje,prepisivanje, skeniranjeKONTAKTredakcija.sic@gmail.com

Ovaj broj ~asopisa Sic! izdat je uz pomo} Sorosa.

Zahvaljujemo se profesoru WilliamuHuntu i Univerzitetu St. Lawrence na finansijskoj pomo}i.Zahvaljujemo se i Buybooku koji je ustupio knjige za prikaz.

“Sramota što si ljudsko bi}e je potpuno individualan i još uvek nepoliti~kiizraz tog uvida. Politi~kim jezikom re~eno, ideja ~ove~anstva koja neisklju~uje nijedan narod i nikome ne name}e monopol krivice, jedina jegarancija da jedna “superiorna rasa” za drugom ne oseti obavezu da sledi“prirodni zakon” o pravu mo}nih i uništi “inferiorne rase nedostojne`ivota”. Time bismo se na kraju jedne “imperijalisti~ke epohe” mogli na}iu situaciji u kojoj bi nacizam li~io na sirovu prethodnicu budu}ih politi~kihmetoda. Svakoga dana postaje sve te`e slediti neimperijalisti~ku politku i~uvati nerasisti~ka uverenja, zato što svakoga dana postaje sve jasnijekoliko je ~ove~anstvo te`ak teret za ~oveka.”

(Hannah Arendt, O krivici)