casopisBehar-85

7/17/2019 casopisBehar-85

1/64

ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XVII 2008. BROJ 85 CIJENA 15 KN

BEHAR

SURAIYE FAROQHI: KULTURA ENASURAIYE FAROQHI: KULTURA ENAKNJIEVNI PORTRETI: FE A EHOVIKNJIEVNI PORTRETI: FEA EHOVIVELID IMAMOVI: O DOBROINSTVUVELID IMAMOVI: O DOBROINSTVULIKOVNO OKNO: SAFET ZECLIKOVNO OKNO: SAFET ZECERVIN JAHI: PEDERINE I PEDERIERVIN JAHI: PEDERINE I PEDERI


2/64

2 BEHAR 85

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis zakulturu i drutvena pitanja

Nakladnik:Kulturno drutvo Bonjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI

Izvrni urednik:Filip Mursel BEGOVI

Urednitvo:Senad NANI, Ervin JAHI,Sena KULENOVI, Zlatko HASANBEGOVI,Dino MUJADEVI, Azra ABADI NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:BEHARKDBH PreporodIlica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,godinja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,godinja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godinje 36),4 (godinje 24), USA $ 6 (godinje 36);

Kunski iro-raun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz financijsku potporu iz dravnogprorauna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nuno i stavovi urednitva.

KAZALO

RIJE UREDNIKA .................................................................................................. 3

ENE U ISLAMUKultura ena: Ulomak knjige Suraiye Faroqhi Sultanovi podanici:

kultura i svakodnevica u Osmanskom Carstvu ...............................................4

KNJIEVNI PORTRETI: Fea ehoviSead Begovi (intervju): Pisac temeljnih ljudskih vrijednosti i zagovornik

suivota u suvisloj zajednici .......................................................................... 14Fea ehovi: privlana snaga palete .................................................................19Vratite ast i ponos dubrovakim braniteljima ...................................................25Heroji ne smiju biti zaboravljeni ......................................................................... 28Fragmenti iz romana Prokleta ergela ..............................................................30

DERVIHANAVelid Imamovi: O dobroinstvu .........................................................................38

LIKOVNO OKNOAida Abadi Hodi: Sumnja i nemir umjetnosti uz slikarstvo Safeta Zeca .....42

DRUTVO S OGRANIENOM ODGOVORNOU

Ervin Jahi: Pederine i pederi ............................................................................52

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 53

MULTIMONOLOGSenad Nani: Freesponsability iliti slobodogovornost ......................................... 54

HISTORIOGRAFIJAAdnan Jahi: O koritenju naziva Bonjak u suvremenoj historiografiji .......... 55

PRIKAZI I KRITIKESead Begovi: Zauujui ritam ivota i bogatstvo tradicije ............................... 56Sead Begovi: Vrsni dramaturg ljubavi i njene inovirane inkantacije .................. 57

ASOPISI

Filip Mursel Begovi: Dervii nasuprot pustoi svakodnevice .............................. 58POLEMIKATahir Mujii: Zbogom Filandra efendija .............................................................60

DOKUMENTIPovelja prijateljstva i odanosti Gradu Dubrovniku .............................................. 62

PROMIDBA ...................................................................................................... 63

Na naslovnoj stranici: Safet Zec,Velika nagnuta kronja, 1975., ulje naplatnu

Beharje prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvimmu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Adema-ga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, iz-vorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamskeobojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopitiu bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992.godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim tosu Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanostinacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom usvijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorniurednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Ka-

jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji jetu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

BEHAR


3/64

B E H A R 8 5 3

R I J E ^ U R E D N I K A

Potovano itateljstvo Behara!U ovom osamdesetpetom broju Vaeg

asopisa za kulturu i drutvena pitanja ui-nilo nam se vanim oprezno najaviti pre-vanu temu ene u islamu (koja e usko-ro zaivjeti uz argumente i protuargumentena ovim stranicama jednog od buduihbrojeva), upravo stoga to se zadnjih godi-na pojavio niz knjiga intrigantnih musli-manskih autorica iz itavog svijeta koje svo-

ju bioloku sluajnost, u sklopu reproduk-

tivnih prava, napokon preispituju, dajuinam novu dimenziju svojih ljudskih prava,a time i posve novi dijalog koji nije ratiteve mjesto ravnopravnog dijaloga. Naime,Behare pokuati tu famoznu muevnost ienstvenost u neprekidnom stjecanju, prijesvega jezika, pojasniti ne samo kao svojevrsni seksizam vei kao patrijarhalno napredno miljenje o spolu tamo gdjesu razlike minimalne. U tom smislu, dobro nam je doaotekst Tatjane Pai-Vuki koji nas u osvit treeg milenijapodsjea da jednakost mukaraca i ena (barem ona krea-tivna) nije izum novovjeke pluralne ljevice. Nadalje, u ru-briciportreti,predstavljamo pisca uzavrele krvi Feu e-

hovia- koji je sa svojim spisateljskim istupima vjeto pro-sijavao nedoumice povijesti i tekue zbilje samo iz jednograzloga: da nas one ne bi i nadalje zastraivale. ehovikao klasik suvremene hrvatske i bonjake knjievnostiumije majstorski projicirati nae ivote unatrag, a takoerga nepogreivo portretira i kaosluajovdje i sada. Zadnjihgodina, ehovi, nakon grandioznog knjievnog opusa,samozatajno slika. To njegovo tragalatvo ovaj put prila-emo kao ilustraciju njegova djela, ali istom zazivamo sko-ranju izlobu u Zagrebu. ehovi kao ehovi, kao Vidra,podsjea nas neprestance na nepravde i na zaborave, kaoi na one koji su se iskreno uelili naeg insana.

Dervihanaje slijedea rubrika koja podsjea napea-te vjerovjesnitva, na muslimane koji prihvaaju Zadnjeg,ali, sve Vjerovjesnike priznaju kao donosioce Istine svojim

narodima. Dervihanu potpisuje vrsni i vr-li Sarajlija - esejist Velid Imamovi koji hiti

jo jednom budunosnom dijalogu. OSumnji i nemiru umjetnosti,uz slikarstvoSafeta Zeca, pie Aida Abadi Hodi. i-ni se da ovaj slikar, nadasve nenadmanimajstor glede figurativne, odnosnopredstavljajue umjetnosti, dovodi u sum-nju utemeljenost kategorije slikarskogrealizma koji ipak poklanja gledaocu.Autorica ogleda sugerira nam da pomno

razgledamo slikanje Safeta Zeca koje po-stupno postaje unutranje drhtanje isku-snog promatraa.

Slijedi intrigantna, moda za neke pro-vokativna, kolumna Ervina Jahia pod na-slovom Pederine i pederi, no, to je sa-

mo privid te upozoravamo sve one koji se ne snalaze usuvremenoj zbrci kada je rije o spolovima. Jahi hrabrozadire u traumu lane tolerancije i tjelesne degradacijedrugaijih. On oprezno upozorava na brojne naine ko-

ji bi da nas oslobode od spola i razlike na kojoj se on te-melji u ljudskoj psihi. Zatim, Multimonolog, kolumna Se-nada Nania, mudroslovno preispituje slobode misli i od-

govornosti te pokuava dosegnuti slobodu imaginarnogejtanistana. Autor kao da nasluuje da subjektivna sna-ga kritikog vienja stvarnosti nije podjednako raspore-ena. Netko je posjeduje, a netko je naprosto tup, glup,gluh i slijep. Pred nama je i krai ogled velike privlanesnage autora Adnana Jahia: O koritenju naziva Bo-njak u suvremenoj historiografiji te prikazi novoizilihknjiga u Preporodovoj ediciji: Naska Frndia (udovita Bo-

sna) i Emsuda Sinanovia (Tarih o Slavonki). Zasigurnomnogi nisu uli za asopis Kelimul ifa. Filip Mursel Be-govi upoznat e vas sa sadrajem jedinog tarikatskogasopisa u Bosni i Hercegovini.Polemiku, koju zainje Ta-

hir Mujii, savjetujemo, proitajte naduak, a potom mo-ete s njim eglenisat koliko vam drago!Sead Begovi

Kako projicirati ivot unatrag?


4/64

4 B E H A R 8 5

Europeisti su tek posljednjih dvadeset-trideset godinaobratili veu pozornost na ene kao povijesne linosti. Dosedamdesetih godina 20. stoljea i povjesniari osmanistiuglavnom su ih zanemarivali Jedno od vanih pitanja kojese tada postavilo tie se materijalnih dobara to su ih po-sjedovale. to su Osmanlijke inile sa svojom imovinom?i dalje je omiljen predmet istraivanja povjesniara koji sebave enama u Osmanskome Carstvu. U osnovi toga zani-manja lei injenica da su osmanske ene barem zakon-ski ak i poslije vjenanja zadravale pravoraspolaganja svojim imetkom, za razliku od

veine udanih Europljanki koje su nadzornad vlastitom imovinom stekle tek u 19. ili20. stoljeu. Jednako tako, ene bi ulaskomu pubertet postajale punopravne podaniceCarstva. I opet razliito od mnogih udanihEuropljanki, one su se stoga mogle potuitikadiji na svaku nepravdu koja im je nanesena a i njih su, dakako, drugi mogli tuiti ilisudski goniti. U gradovima, gdje je bilo raz-mjerno lako potraiti pravnu zatitu, ene su se doistakoristile svojim zakonskim pravima. Dodue, mnoge suvjerojatno shvatile da su na sudu u nepovoljnom poloa-

ju. Muki roaci vrili bi na njih neformalan pritisak, a ivjerski im je zakon umnogome ograniavao mogunostda osobno svjedoe.

Veina naih izvora podataka o osmanskim gradskimenama od 16. do ranog 19. stoljea stoga potjee iz pro-tokola kadijskih sudova. Traganje za drugim izvorima izi-skuje podosta imaginacije. Donedavna su povjesniarikoji se bave europskim srednjim i ranim novim vijekomesto priznavali da povijest ena doista spada u svakuobuhvatnu drutvenu historiju, no odluno su tvrdili danaalost nedostaju potrebni izvori. Meutim, sve vee za-nimanje za povijest ena iznjedrilo je poprilino mnogo

nove grae. Osmanisti sada moraju prevladati sline po-tekoe. Posljednjih se godina vie pozornosti pridajeosmanskim enama, te se doista pojavilo jo izvora kaoto su pisma, dnevnici i osobne obiteljske isprave. Osimtoga, i jaanje feministikih pokreta u samoj Turskoj mo-glo bi u bliskoj budunosti uroditi vanim istraivanjima.

Kultura enaUlomak knjige Suraiye Faroqhi Sultanovi podanici: kultura i svakodnevica u OsmanskomCarstvu koja uskoro izlazi u izdanju nakladnike kue Golden marketing-Tehnika knjiga.

S engleskoga prevela dr. sc. Tatjana Pai-Vuki, znanstvena suradnica u Arhivu HAZU.

E N E U I S LA M U

O AUTORICI:

Suraiya Faroqhi jedno je od najveih imena suvremene svjetske osmanistike. Roena je u Ber-linu 1941. godine. Povijest i turkologiju studirala je u SAD i Njemakoj, te je gotovo etiri deset-ljea predavala i gostovala na mnogim sveuilitima (Hamburg, Harvard, Minneapolis, Ankara,Istanbul). Danas kao umirovljena profesorica minhenskoga Instituta za povijest i kulturu Bli-skoga istoka i turkologiju predaje na sveuilitu Bilgi u Istanbulu. Autorica je osam knjiga i vieod sto pedeset znanstvenih radova iz socijalne, ekonomske i kulturne historije. Njezina knjigaSultanovi podanici, izvorno objavljena na njemakome 1995. godine pod naslovom Kultur und

Alltag im Osmanischen Reich(Mnchen: C. H. Beck), prevedena je na engleski, turski, grki, asada i na hrvatski jezik. To je prva i zasad jedina obuhvatna studija o kulturi i svakodnevnom ivotu na osman-skim prostorima. Posebnu vanost autorica pridaje jo nedostatno istraenoj kulturi ena, osobito onih iz sred-njih i niih drutvenih slojeva. Naime, uloga ena u visokoj politici Osmanskoga Carstva nije nepoznata: sultani-

je i haremske dame u jednom su razdoblju osmanske povijesti odluujue utjecale na dravne poslove. No, Su-raiya Faroqhi ne bavi se dvorskim intrigama i borbama oko prijestolja, nego nazorima, osjeajnou, naobrae-nou, odorama, nakitom, rukotvorinama, jednom rijeju duhovnom i materijalnom kulturom ena iz razliitihdrutvenih slojeva. Na osnovi literature i izvora slubenih isprava, jednako kao i privatnih narativnih tekstova preispituje tvrdnje o rairenosti poligamije na osmanskim prostorima, o posvemanjoj iskljuenosti ena iz

javne domene, te o iskljuivo usmenom karakteru njihove kulture.dr. sc. Tatjana Pai-Vuki

Prema vjerskome zakonu musliman se mogao

oeniti nemuslimankom, no obratan sluaj nijebio doputen; djeca iz "mjeovitih" brakovasmatrala su se muslimanima. Takvi su brakovi biliprilino uobiajeni, posebno u pograninimpodrujima ili u krajevima s mnogonemuslimanskoga stanovnitva.


5/64

B E H A R 8 5 5

E N E U I S LA M U

SUPRUGE

U osmanskom drutvu rijetko se dogaalo da netkocijeloga ivota ostane nevjenan. Brakove su ugovarali ro-ditelji, premda su mladii katkad mogli izbjei takve po-godbe ako im nisu bile po volji, tako to bi se odselili.Mlade djevojke i ene imale su manje mogunosti. U ka-dijskim protokolima vrlo se rijetko spominju ene koje supristale da ih otmu, a tek neto malo ee one koje suudali kao malodobne i koje su postavi punoljetnima e-ljele razvrgnuti brak. Prema vjerskome zakonu muslimanse mogao oeniti nemuslimankom, no obratan sluaj nijebio doputen; djeca iz mjeovitih brakova smatrala suse muslimanima. Takvi su brakovi bili prilino uobiajeni,posebno u pograninim podrujima ili u krajevima s mno-go nemuslimanskoga stanovnitva. Barem kada se radi oPeloponezu, pravoslavni su krani katkad traili da sesklapanje braka upie u kadijski protokol, iako ni vjerskizakon niti sultanski propisi to od njih nisu zahtijevali. Mo-emo samo nagaati zato su to inili.

Unato svim tim zaprekama, ima primjeraosmanskih ena koje su aktivno zastupale obitelj-ske interese ak i dok su im muevi bili ivi. Zna-mo za tubu to ju je podigla jedna kranka koja

je sredinom 18. stoljea ivjela u nekom selu bli-zu srednjoanadolskoga grada Kajserija. Njezin jezet vrlo vjerojatno ubio njezinu ker, a postojao

je i spor oko nekih dragocjenosti. to god da jebilo posrijedi, tuiteljica je sa svojim predmetomila sve do Istanbula. Iz istoga perioda datira isluaj jedne muslimanke iz obitelji koja je pripa-dala srednjoanadolskoj eliti. Suprug te ene bio

je uhien u vezi s nekim nejasnim poslom, i onase kao tuiteljica svojski borila da ga oslobodi.Oito je da su neke poduzetne ene doista nala-zile mogunosti da izau iz sjene svojih mukih srodnika.Naini na koje su to uspijevale izvesti sami po sebi zavrije-dili bi istraivanje.

Novije studije o osmanskoj instituciji braka pokazujukoliko se prije precjenjivala vanost poligamije. Teko jedati toan podatak jer nemamo potpun popis svih, i mu-kih i enskih stanovnika nekoga grada, koji bi sadravao ipokazatelje njihova branog stanja. Ipak, prema podaci-ma iz svih ostavinskih sluajeva koje je rjeavao kadija, akojih zapisnici zauzimaju mnoge stranice protokola, vrlo

je jasno da je vieenstvo bilo razmjerno neuobiajeno. Upotpunom popisu nasljednika, koji ini vaan dio takveisprave, rijetko se spominju dvije supruge, iako je svakaudovica imala pravo na dio nasljedstva i stoga je moralabiti spomenuta u ostavinskom dokumentu. Taj je uvid to-liko esto potvren da monogamiju moramo smatratipravilom za obitelji gradskih ena u Anadoliji.

Rastave su bile ee, i mukarac se u svakom trenutkumogao jednostrano i bez obrazloenja rastati od svoje su-pruge. Znamo i da su neki brakovi razvrgnuti na eninzahtjev. U takvim bi sluajevima suprug oekivao da budemanje ili vie velikoduno nagraen za svoj pristanak.

Svaka ena koja se eljela rastati zato to (da se poslui-mo slubenim izrazom) meu nama nema razumijeva-

nja, morala bi se u najmanju ruku odrei novane potpo-re koja bi joj inae pripala nakon razvrgnua braka. Ako jerazvrgnut na zahtjev supruga, ena je imala pravo naiznos koji je bio ugovoren pri sklapanju braka i na tromje-seno uzdravanje. esto bi ena koja trai rastavu prista-la suprugu isplatiti i neku dodatnu svotu. Takvu su rasta-vu dakle sebi mogle priutiti samo imune ene.

U ranom 18. stoljeu na vieenstvo se u dobrostoje-im istanbulskim obiteljima, o kojima govori Lady MaryWortley Montagu (1689.1762.), nije ba gledalo s odo-bravanjem. Supruga engleskog veleposlanika ispriala jekako je mu jedne od njezinih prijateljica nedugo prije biouzeo drugu enu. Zbog toga je izgubio ugled kod prijate-ljica svoje prve supruge, a ona sama odbijala ga je pustitiu svoju sobu. Takvi postupci moda potjeu otud to sumnoge ene iz uglednih obitelji brakove osmanskih prin-ceza smatrale svojim uzorom. Naime, visoki dunosnicikojima bi ponudili ruku neke princeze morali su se rastatiod dotadanjih partnerica, bile one supruge ili robinje.Njihovi brakovi s princezama ostajali bi monogamni.

Nastojanja uglednih osmanskih dama da svojim mue-vima nametnu jednoenstvo sigurno su proistekla iz po-sebnih okolnosti 18. i ranoga 19. stoljea, kada su prince-ze imale osobito jak utjecaj na istanbulsko visoko drutvo.Osim nekih iznimnih sluajeva, one nisu uivale takavugled u 16. stoljeu, niti pod neoapsolutistikim reimomsultana Abdulhamida II. (1876.1909.). Jedna studija oinstituciji braka u Istanbulu poev od 1880. godine, za-snovana na kvantitativnim podacima, pokazala je da se

do toga doba poligamija praktiki svela na dvorsko dru-tvo i vjerske dunosnike. Gotovo da je i nije bilo meutrgovcima i obrtnicima. Za razliku od obinih gradskih e-na, ini se da su dame iz visokog drutva samo donekleuspijevale u nastojanjima da nametnu monogamiju.

Reklo bi se da su neki brakovi izmeu osmanskih prin-ceza i visokih dunosnika bili sretni iako ni mladenka nimladoenja uope nisu sudjelovali u njihovu ugovaranju.Evlija elebi pie da se njegovu roaku Melek Ahmed-pa-i (1588.1662.) srce slomilo kada mu je supruga, prince-za Ismihan Kaja (Kaya), poslije petnaestak godina brakaumrla pri porodu. Zanimljiv je udovev srditi odgovor napokuaj velikog vezira da ga utjei obeanjem kako e mu

ubrzo ugovoriti enidbu drugom princezom: Nadam seda ete umrijeti prije nego uinite takvo to. Za nas je

U ranom 18. stoljeu na vieenstvo se udobrostojeim istanbulskim obiteljima, okojima govori Lady Mary Wortley Montagu(1689.1762.), nije ba gledalo sodobravanjem. Supruga engleskogveleposlanika ispriala je kako je mu jedne odnjezinih prijateljica nedugo prije bio uzeodrugu enu. Zbog toga je izgubio ugled kod

prijateljica svoje prve supruge, a ona samaodbijala ga je pustiti u svoju sobu


6/64

6 B E H A R 8 5

nevano je li ta pripovijest istinita ili ne. ak i ako ju jeEvlija izmislio, njegovo je tumaenje braka Melek Ahmed-pae zanimljivo koliko i sm taj odnos, jer pripovjeda po-tjee iz iste drutvene sredine iz koje i junak prie.

Ako bi izmeu vezira i njegove ene bilo sukoba, suprugje uvijek mogao podsjetiti svoju princezu na to da on nju,na kraju krajeva, nije izabrao. Evlija je izniman po tome to

nam je zabiljeio, iako u poneto romantiziranom obliku,optube to ih je dvoje uglednih suprunika u 17. stoljeuupuivalo jedno drugomu u nekoj zaotrenoj situaciji. Priapoinje kada je princeza zatraila vie novca od svojegamua, onog istog Melek Ahmed-pae koji se naposljetkuponovno oenio unato ranijem protivljenju. Melek Ahmed-paa potuio se da mu je ena stara i runa; oboje su tadavjerojatno bili u ezdesetim godinama, a paa je moda bioi stariji. Jo je ustvrdio da se oenio, a da ga nitko nita nijepitao te da, tovie, nije ni nazoio tom dogaaju. PremaEvliji, svaa je zavrila tako to je paa otiao iz palae, te jeuvjeravao svojega roaka, pripovjedaa, da ne kani vie nipogledati suprugu. Znamo za nekoliko osmanskih princezaiz 18. stoljea koje jedva da su ikad i vidjele svoje mueve.Moe se samo nagaati koliko su esto sukobi poput ono-ga o kojemu govori Evlija bili uzrok rastava.

LJUBAV I NAKLONOST

Mladim ljudima iz obitelji na visokim poloajima zacije-lo je bilo vrlo teko upoznati mogue suprunike iz vlastitadrutvenog sloja. S druge strane, skueni uvjeti svakod-nevnog ivota obinog svijeta u gradovima otvarali sustanovite mogunosti. Mladi seljaci i nomadi mogli su selake susretati pri radu na poljima, u vrtovima i na panja-

cima. Iz kojeg drutvenog sloja onda potjee popis simbo-la zaljubljenih o kojemu govori Lady Mary Wortley Monta-gu? To je popis zbirke sitnica u torbici, od kojih svaka zna-i jednu ljubavnu izjavu. Na poetku nailazimo na malenibiser, koji oito znai: Ti si biser meu najveim ljepotica-ma. Klini govori: Ti si klini, ali ne traje (brzo vene),ti si pupoljak, ali ne mogu te njegovati (uvati), dugo samte volio, no ti o meni nita ne zna. Vlas kose znai: Ti sikruna na mojoj glavi, a groe (vjerojatno ono koje se naturskom naziva crnim), Moja dva oka (i danas se koristikao izraz naklonosti). Komadi zlatne ice, pak, znai:Umirem, pohitaj k meni!. Kao dodatak pismu nalazi sepapriica: Poalji mi (nam) pravu poruku!

Obavijesti koje daje Lady Mary potjeu od njezinih pri-jateljica iz Istanbula, a dobila ih je zatraivi primjereosmanskih ljubavnih pisama, djelomice i stoga to su je zato zamolile ene u Engleskoj s kojima se dopisivala. Ipak,to ne mora znaiti da su ljubavni simboli o kojima onagovori doista potjecali iz viih slojeva istanbulskoga dru-tva. Vrlo je mogue da su se osmanske prijateljice LadyMary, elei joj uiniti uslugu, raspitale kod trgovkinja ko-

je su prodavale nakit, tkanine, pa i robinje u haremimauglednih obitelji. I slukinje koje su radile u javnim kupe-ljima mogle su dati neke obavijesti. Kako bilo, vjerojatnije

je da su ti simboli potekli iz svijeta obrtnika i trgovaca.

Osim toga, trgovkinje su katkad bile nemuslimanke, a ti-me i mogua dodirna toka s jo jednim slojem istanbul-

skoga drutva. Svim tim simbolima mogli su se sluiti ne-pismeni parovi. Ipak, budui da su mnoge ene, ak i oneiz viih slojeva, bile ograniene na izgovorenu rije, tonam samo po sebi ne govori u kojem su se segmentudrutva rabili ti simboli zaljubljenih.

Zaudo, u arhivu palae Topkapi sauvana su konven-cionalna ljubavna pisma. Vjerojatno su najpoznatiji pri-mjerci onih sedam pisama to ih je sultanija Hurem(HurremSultan), Rokselana, pisala Sulejmanu Velianstve-nom dok je bio daleko, na elu svoje vojske. Barem prvaod tih pisama sastavila je tajnica, budui da Rokselana jonije bila dovoljno ovladala osmanskim jezikom. Stoga titekstovi nisu posvema privatna prepiska dvoje ljudi. Usto,ne znamo je li stihove koji krase nekoliko pisama sastavilasama sultanija. No, prema rijeima prireivaa, Rokselanase naposljetku doista toliko dobro izraavala na osman-skome da je mogla sama sroiti takve stihove.

Unato ulogama to su ih odigrali tajnici, a moda i eu-nusi, pisma doista prenose ozraje prisnosti koje je vladalo

E N E U I S LA M U

Portret senzualne plesaice (1717. 1730.)


7/64

B E H A R 8 5 7

izmeu njih dvoje. Tako sultanija Hurem prenosi pozdraveostalih pripadnica harema, a osobno pozdravlja nekog nei-menovanog pau. Princ Mehmed javlja, sigurno po nalogu,ono to je sama Rokselana ve napisala: da ona teko moedalje podnositi odsutnost svojega ljubljenog gospodara. Sli-

jedi kratak osvrt na knjigu koju je princ tada prouavao sasvojim uiteljem. S vremenom Rokselana prelazi s formalnog

na neformalni nain obraanja; naalost, ne znamo nita ouzrocima te promjene. U kasnijim pismima sultanija daje sa-vjete Sulejmanu. Njegovi odgovori nisu sauvani, no ini seda je on Rokselani doista posvetio jednu pjesmu pohvalnicu;znalci smatraju sultana posve solidnim pjesnikom.

Kada bi se u 18. stoljeu neki paa oenio princezom,mogao je svojoj mladenki posvetiti stihove. Katkad bi ihsam napisao, a kadto naruio od nekog uspjenog pje-snika. Lady Mary Wortley Montagu zapisala je jedan takavtekst, i to u doslovnom prijevodu i u vlastitu, profinjenomengleskom prepjevu. U njemu pjesniki glas pripada Ibra-him-pai, mladoenji kojemu sultan dotad nije doputaoda vidi novu suprugu, i koji oajniki ezne za njom. Po-stoji nekoliko studija o nainima na koje su pripadniciosmanskih viih slojeva pokazivali i izraavali naklonost, istoga nam jo preostaje da otkrijemo je li ta pjesnikaljubavna izjava Ibrahim-paina zamisao ili su takvi stihovibili uobiajeni.

DRUTVENI IVOT MEU ENAMA

Na tom polju imamo najvie spoznaja o ena-ma iz viega sloja, dok se supruge obrtnika i tr-govaca spominju rijetko i sporadino. ak i Evlija,koji je pisao o gotovo svim stranama ivota u

Osmanskome Carstvu, moe tomu malo pridoni-jeti. Iz onoga to je pisala Lady Mary WortleyMontagu doznajemo da su dame iz istanbulskogvisokog drutva poetkom 16. stoljea jedne dru-gima odlazile u duge posjete. To je bilo lake oni-ma koje nisu ivjele u sultanovoj palai i stoganisu bile podvrgnute tamonjoj strogoj etikeciji. Kao pro-nicava promatraica, supruga engleskoga veleposlanikabrzo je zamijetila tu razliku. Ona tako pie da se udovicasultana Mustafe II. (vladao 1696. 1703.) silno eljela po-kazati u najboljem svjetlu u drutvenim prigodama, ali dazbog pomanjkanja iskustva nije ba bila sigurna kako touiniti. Za razliku od nje, prijateljica Lady Mary, lijepa su-pruga visokog pomonika velikog vezira (khya), bila jeiznimno spretna u drutvenim dogaajima i Lady Mary jevjerovala da bi se ona dobro drala na bilo kojem europ-skom dvoru.

Osim to su jedne druge posjeivale kod kue, osman-ske gradske ene sastajale su se i u kupeljima. I opet namLady Mary daje najraniji opis takvih druenja iz prve ruke.Naime, tek u 19. stoljeu europske su posjetiteljice u ve-em broju pohodile kupelji, smatrajui ih dijelom drutve-nih obiaja bez kojega bi doivljaj Istanbula bio nepot-pun. Vanost posjeta kupeljima naglaavala je oprava tosu je ugledne ene uzimale sa sobom u takvim prigoda-

ma, a nosila bi je slukinja. Meu njihovim priborom zakupanje bili su vezeni runici i visoke drvene natikae, e-

sto ukraene sedefnim intarzijama, koje su im omogua-vale da hodaju po mokrom mramoru kupelji, a da pritomne smoe noge. Dijelovi takve oprave mogu se vidjeti naminijaturi Buharija, osmanskoga slikara iz 18. stoljea.

Izleti u prirodu bili su vrlo popularni u 17. stoljeu, a idanas je tako. Oni su pruali jo jednu prigodu za drue-nje, a zacijelo i za njegovanje osobnih prijateljstava meu

enama. Svi gradovi bili su okrueni poumljenim ravnica-ma; esto bi se u blizini nalazio i grob nekog svetog ovje-ka. Posjeti takvim grobovima omoguavali su enama daspoje religiju i druenje. U Istanbulu je na poetku 18.stoljea dolina Kagithane (Kthane), na samome krajuZlatnoga roga, bila omiljeno odredite koje su europskiputnici esto spominjali kao slatke vode Europe. Zahva-ljujui ushienju europskih posjetitelja, raspolaemo s ne-koliko ilustracija koje prikazuju zabave dama koje uivajuu izletima. ini se da su neke od tih slika izradili osmanskiminijaturisti kako bi zadovoljili potranju Europljana.

Osim izleta u javne prostore, za toplijih mjeseci boravilose i u privatnim vrtovima sa sjenicama. Ako je bilo kakvogvoa ili povra, ono bi se suilo ili koristilo za pripravljanjedema, a to se dakako smatralo enskim poslom. LadyMary nam je zapravo jedini izvor obavijesti o razgovorimato su ih vodile imune dame u drutvenim prigodama.Budui da je znala osmanski jezik, u kasnijim mjesecimasvojega boravka mogla je sudjelovati u takvim razgovori-

ma. Reklo bi se da su dame esto razgovarale o trudnoi idjeci; Lady Mary pripovijeda kako su njezine prijateljicesmatrale da je velika nesrea postati odve starom za raa-nje. Ako joj se moe vjerovati, izgleda da je u njezinu kruguza enu bilo gotovo pitanje drutvene asti zatrudnjeti,

jednostavno zato da dokae kako je jo mlada. Evlija pak

pie da je princeza Kaja u poetku izbjegavala suprugovepokuaje da joj prie, vjerujui u proroanstvo svojih prija-teljica da joj je sueno umrijeti pri porodu. ini se stoga da

je zabrinutost zbog opasnosti koje su nosili trudnoa i po-rod, a koji e sultaniju Kaju doista i stajati glave, bila veanego to je to inae optimistina Lady Mary pretpostavlja-la. Kako pokazuju ostavinski popisi graana Burse, zbogvisoke stope smrtnosti djece broj sinova i keri koji su osta-li na ivotu nije bio osobito velik.

NAKIT I ODJEA

Popisi koji su sastavljani prije podjele nasljedstva tako-

er nam poneto govore o odijevanju i nakitu gradskihena. Lady Mary Wortley Montagu bila je oarana ljepo-

E N E U I S LA M U

Reklo bi se da su dame esto razgovarale otrudnoi i djeci; Lady Mary pripovijeda kako sunjezine prijateljice smatrale da je velika nesreapostati odve starom za raanje. Ako joj se

moe vjerovati, izgleda da je u njezinu kruguza enu bilo gotovo pitanje drutvene astizatrudnjeti, jednostavno zato da dokae kakoje jo mlada.


8/64

8 B E H A R 8 5

tom i vrijednou dragulja kojima su se ukraavale ista-nbulske dame, njezine znanice. No, za nas su korisniji po-pisi imetaka stanovnica Burse, koje su vjerojatno veinombile supruge i keri obrtnika i trgovaca. Nisu ostavtinesvih ena sadravale nakit. Meu onima koje su si moglepriutiti takav luksuz bile su posebno omiljene naunice,obino zlatne ili srebrne. Imunije ene esto su imale na-

unice s biserima; to su bili najomiljeniji dragulji, a uvozilisu se vjerojatno iz Bahreina. I narukvice su bile uobiajene;izraivali su ih od zlata i prodavali na par. ini se da suogrlice uz koje je u kutijicama bio primjerak Kurana ili tali-sman bile manje popularne, jednako kao i prstenje, a udosad istraenim ostavtinama ena gotovo se i ne spomi-nju ukrasi za kosu. Dobrostojee stanovnice Burse esto suimale pojaseve za iju se izradu koristilo mnogo plemenitekovine. Osim srebrnih, bilo je i pojaseva od tkanine uvr-ene srebrnom ili pozlaenom kopom. Takvi platnenipojasevi esto su bili bogato ukraeni srebrnim i znatnimnitima, a katkad su se oko pasa nosile i iroke vezenevrpce. Zlatni i srebrni vez nalazio se i na drugim odjevnimpredmetima, te na jastunicama i ostalom posoblju.

Takvih se predmeta sauvalo razmjerno malo, a veinaprimjeraka koji se mogu nai u muzejima pripadala je sul-tanovoj obitelji, ili je pak izraena, odnosno preinaena usadanji oblik, tek u 19. stoljeu. Upravo na svakodnev-nom nakitu obrtnici su ponajvie nastojali iz narataja unarataj ponavljati odreene uzorke. Tako ima naunica iz

19. i 20. stoljea koje oito podsjeaju na stare bizantskeprimjerke. Zbog toga se, unato spomenutim ogranienji-ma, moe stei predodba o nakitu to ga je posjedovalagradska ena u 18. stoljeu.

Iz suvremenih etnolokih studija, kao i iz svakodnev-nog iskustva, znamo da anadolske mladenke na vjenanjudobivaju nakit koji poslije mogu, bude li potrebno, proda-ti kako bi osigurale ekonomski poloaj novozasnovaneobitelji. Danas su ti darovi obino narukvice, a moemo

pretpostaviti da je tako bilo i u Bursi u ranom 18. stoljeu.Takvu pretpostavku podupire to to su narukvice uvijekbile izraene od zlata. ak je i osmanskim princezama na-kit katkad sluio kao uteevina i u sluaju potrebe dalebi ga pretopiti.

to se tie mukaraca, i osmanski i europski promatra-i bili su itekako svjesni da odjea odraava drutveni po-loaj onoga koji je nosi. Poput veine vladara u Europisrednjega i ranoga novog vijeka, osmanski sultani eljelisu odrati postojan i jasno odreen drutveni poredak.Taj cilj stoji iza uredbi o odijevanju koje su se esto izda-vale i koje su podanici jednako esto krili. Isto tako, idrutveni poloaj ene trebao se razabrati iz njezine opra-

ve. Tako je 1564. odreeno da nemuslimanke moraju no-siti suknje od angorske vune ili od mjeavine svile i pamu-

ka (kutnu), koje su se vjerojatno izraivale u Bursi. To zna-i da je sigurno bilo regionalnih razlika u odijevanju jer

jednostavno nije bilo mogue nabaviti odreenu tkaninuu svakom kutku Carstva. I sami osmanski promatrai za-mjeivali su neku vrstu folklora u nainu odijevanja. TakoEvlija ne proputa spomenuti tkanine od kojih su izraeniogrtai i koprene to su ih nosile ene u raznim gradovi-

ma kada bi se odvaile izai iz kue. Govorei o enama izMeke opisao je ak i njihov parfem.Za Evlijinim opisom enske odjee slijedi uvrijeena

formulacija kreu se vrlo edno. Ona se odnosi na naj-vaniju ulogu koju enska odjea ima za mukog proma-traa: pokazati ednost ene time to je skriva. Zapravo,idealna ena bila bi posve nevidljiva. Sultani su esto do-nosili zakone u tom duhu, posebice u 18. stoljeu, pa su injihove uredbe enama drastino ograniavale ono malopreostalih mogunosti izlaska na ulice i trgove. ak su itrgovine vezenim tkaninama, to su ih ene rado posjei-vale, nakon jednoga takvog poteza zatvorene.

Dakle, ene su odjeu i nakit nosile uglavnom radi dru-gih ena jer bi inae te predmete vidjeli samo lanovi nji-hove najue obitelji. Oito je ovo prvo bilo vano, baremu viem sloju; dame iz osmanskoga visokog drutva pri-male su stranu posjetiteljicu poput Lady Mary u punojspremi. Moemo zamisliti kako bi druice pomno ispiti-vale opravu neke ene procjenjujui njezinu ednost, sku-pou i otmjenost, te kako bi se glas o tome pronio putem

mrea kojima su ene pripadale.Dobrostojea ena (ovdje, kao i u mnogim

drugim pitanjima, znamo vrlo malo o siromani-ma) obino je nosila iroku koulju (gmlek) odfinog pamuka ili svile, a preko nje dugu haljinu

(entari) koja je i u viem sloju i u bogatijih gra-anki esto bila barunasta ili svilena. Za onemanje imune bilo je jeftinih svilenih i pamunih

tkanina poznatih kao beledi. Izvezena koprena esto se bro-em privrivala za fes ili kapicu, tvorei tako raskono po-krivalo za glavu. Kaputi (dolama) nosio se kao gornja odje-a koja je bila prijeko potrebna zimi u nedovoljno zagrijanimkuama. Izvan kue ene su nosile iroki ogrta zvan ferace,u ijim je rukavima bilo mjesta da se sakriju ruke. Lica su imbila skrivena iza dvaju komada tkanine zakvaenih za kopre-nu, na kojima je bio ostavljen samo prorez za oi.

U mnogim krajevima nemuslimanke su se odijevale

poput muslimanki. Jesu li ostavljale lica otkrivenima ili neovisilo je o podruju, a katkad i o njihovu drutvenompoloaju. Na Balkanu i u Istanbulu nemuslimanke suuglavnom nastojale ostaviti vidljivim barem dio lica,premda je bilo i iznimki. U Ateni su mlade neudane dje-vojke nosile koprene, a samo su udane ene pokazivalelice. U istonoj Anadoliji i na prostoru Kavkaza Armenkesu nosile koprene poput muslimanki. Bilo je, meutim, ikrajeva za koje europski promatrai govore kako su ve u16. i 17. stoljeu ondje vidjeli briljivo izraene regionalnenonje nemuslimanki; oito je da nisu bile skrivene ogrta-em. Oko 1700. godine, kada je posjetio grke otoke,francuski botaniar Pitton de Tournefort opisao je nonje

njihovih stanovnica, a svojemu je djelu pridodao i gravurekoje prikazuju pojedine odjevne predmete. Na jednoj

E N E U I S LA M U

Iz suvremenih etnolokih studija, kao i izsvakodnevnog iskustva, znamo da anadolskemladenke na vjenanju dobivaju nakit koji poslije

mogu, bude li potrebno, prodati kako bi osiguraleekonomski poloaj novozasnovane obitelji.


9/64

B E H A R 8 5 9

osmanskoj minijaturi iz 16. stoljea naslikane su pokrive-ne kranke, ali i neke u odjei s dekolteom.

ENE KOJE SU BILE NA ELU KUANSTVA IZARAIVALE NOVAC

Neudane ene koje ive same bile su rijetkost u osman-

skim gradovima. Ipak, udovice bi prilino esto odluivalene pristupiti obitelji nekog mukog srodnika. Napose ubalkanskim pokrajinama, osmanski porezni propisi davalisu poseban status eni koja je upravljala imanjem premi-nulog supruga. I u srednjoanadolskom trgovakom graduTokatu bilo je oko 1640. godine mnogo kuanstava zakoja su poreznici upisali imena ena. To znai da su i njihpriznavali kao glave obitelji. Udovica bi dobila samo ma-len dio muevljeve imovine, dok bi lavovski dio pripaodjeci. Na vjenanju se mukarac morao obvezati da e su-pruzi dati odreenu svotu novca za sluaj da se od njerastavi ili umre prije nje. U sluaju smrti ta se svota ispla-ivala prije podjele ostatka nasljedstva. Brini muevi ili

oevi katkad bi jo za ivota dali novac svojim suprugamaili kerima, ili bi ih imenovali upraviteljicama kakve obitelj-

ske zaklade od koje bi dobivale plau. Ipak, ak su i tiprihodi esto bili nedostatni i mnoge su se udovice vjero-

jatno nastojale to prije preudati. Ako ena to nije bila ustanju, a imala je djecu za koju se trebala skrbiti, morala

je nai naina da zaradi novac.Mogunosti koje su joj stajale na raspolaganju bile su

ograniene. Lake je bilo eni koja je imala gotovinu to ju

je mogla nekomu posuditi ili uloiti na drugi nain. Nekeene, vjerojatno one iz trgovake sredine, ak bi se poi-njale baviti trgovinom. Katkad su ulagale novac kao tihipartneri. To se moglo izvesti putem partnerskih ugovorapoznatih kao mudaraba, prema kojima bi ena u ulozi ti-hog partnera povjeravala svoj novac putujuem trgovcu.Dodue, u protokolima iz Burse iz 17. stoljea zapisano jeskladite koje je pripadalo nekoj trgovkinji. Ona je vjerojat-no naveliko trgovala, no moe biti da je jednostavno nasli-

jedila posao od svojega oca trgovca. ene koje su trgovalena malo bile su uobiajenija pojava; one su opskrbljivaleimune gospoe tkaninama i nakitom, a donosile su im inajnovije vijesti. U protokolima iz Burse s poetka 18. sto-ljea nalazi se nekoliko popisa ostavtina ena koje su po-sjedovale natprosjene koliine skupih tkanina, esto onihs tiskanim uzorcima ili vezenih. Neke od tih ena moda su

jednostavno voljele runi rad. Ipak, moemo pretpostavitida su ostale bile trgovkinje, posebno one koje su posjedo-vale mnogo alova i zaveljaja (boha). Trgovkinje su obi-no prenosile robu u takvim rupcima pa su bile poznatekao ene sa zaveljajima (bohackadn).

Udovica koja se morala sama uzdravati imala je maloizgleda da nae posao slukinje u bogatoj kui jer sumnoge dobrostojee ene imale robinje. Tim djevojkama,koje su esto bile kupljene kao vrlo mlade, naposljetku bi

dali slobodu i dopustili im da se udaju. Drugi razlog bio jeobiaj koji se zadrao do ranog dvadesetog stoljea, a uAnkari se moe pratiti sve do esnaestoga. Naime, siro-mana obitelj poslala bi svoju ker jo kao djevojicu daslui u nekoj bogatoj obitelji. Ondje bi je odgajali i uzdr-avali dok bi obavljala razliite poslove, ovisno o njezinuuzrastu. Kada bi bila spremna za udaju, obitelj kod kojeradi priskrbila bi joj miraz. Jo kada bi poela raditi bilo bidogovoreno hoe li joj mua izabrati roditelji ili obitelj ukojoj slui. ini se da je u veini sluajeva taj dogovor biousmen, a katkad bi ga i zapisali u kadijin protokol.

Odrasle ene koje su morale zaraivati, a nisu imale do-

voljno kapitala da postanu trgovkinje na malo, morale sustoga pribjei fizikom radu. Kao i u mnogim dijelovima ra-nonovovjekovne Europe, ene uglavnom nisu primali u ce-hove, pa im je bilo tim tee osoviti se u takvom poslu. Ipak,zamjetno je da su se mnogi razboji na kojima se u Ankari u17. stoljeu tkao moher nalazili u kuama, a ne u radionica-ma. ini se vjerojatnim da je u takvim sluajevima obrtnikupri radu kao lan obitelji pomagala njegova supruga, akove i sama nije bila tkalja. ene, od kojih su neke za taj posaoplaali trgovci, ponajvie su se bavile predenjem mohera.

POBONOST I TEOLOGIJA

Pjesnitvo i otmjeni razgovori, to su ih u 18. stoljeuosobito cijenile dame iz istanbulskog visokog drutva, za-

E N E U I S LA M U

Glazbenice, Minijatura oko 1720 1725. g.,akvarel i pozlata na papiru, Muzej palae Topkapi


10/64

1 0 B E H A R 8 5

htijevaju i odreenu razinu naobrazbe. U osmanskoj viojklasi u 17. i 18. stoljeu obrazovanje je bilo prije svegavjersko. ini se da je ena koje su itale vjerske knjige imogle raspravljati o njihovu sadraju bilo vie nego to bise to na prvi pogled reklo. Istina je da ni u sultanovoj pa-lai oito nisu sve robinje koje su ondje odgajane poua-vali itanju i pisanju. Ipak, bilo bi odve pojednostavljeno

ustvrditi da je kultura osmanskih ena bila iskljuivo usme-na. Tako se, primjerice, u dnevniku istanbulskog ejha idamijskog propovjednika Sejida (Seyyid) Hasana iz 17.stoljea nalazi zapis o tome kako je od jedne od svojihsestara posudio knjigu, turski prijevod antologije kanon-skih izreka poslanika Muhameda. Na drugome mjestu Se-

jid Hasan takoer spominje duhovne razgovore to ih jevodio sa sestrom.

Od samih poetaka islamske povijesti, pravo na preno-enje autoritativnih predaja koje se pripisuju Poslanikunije pripadalo iskljuivo mukarcima. Naprimjer, niz pre-daja koje su priznate kao kanonske potjee od Aie, mla-de supruge poslanika Muhameda; u islamskom srednjemvijeku mnogi su uenjaci potvrdili vanost enskih autori-

teta na tom polju. Ipak, enama nije bilo doputeno dastudiraju vjersko pravo ili postanu sutkinje, premda sumnogi uenjaci vjerovali kako, uz neka ogranienja, nemaisto teoloke ili pravne zapreke da i ena bude sudac.

U spisima ejhulislama Fejzulaha nalazi se primjer jed-ne uene ene iz 17. stoljea. Taj pisac bio je uitelj princaMustafe, a naglo je uznapredovao u karijeri potkraj 17.stoljea kada je njegov bivi uenik doao na prijestoljekao Mustafa II. (1695.). U to je doba meu pripadnicimaosmanske vie klase bilo uobiajeno da osoba koja je ste-kla visok poloaj i postala utjecajna pomogne lanovimasvoje obitelji u profesionalnom napredovanju, kao to je

to bilo i u Europi ranoga novog vijeka. No, Fejzulah jesmjesta postavio nekolicinu svojih vrlo mladih sinova napoloaje u uenjakoj hijerarhiji te se, kao ejhulislam,umijeao u pitanja koja su u osmanskome svijetu njegovadoba bila tradicionalno pridrana samo za vezire. Tako jesebi stvorio mnogo neprijatelja koji su 1703. godine isho-dili da bude otputen iz slube i ubijen. Godine 1702.,nedugo prije tog zlosretnog kraja svoje slube, i slubesvojih sinova, ejhulislam je napisao dva kratka djela. Unjima je opisao povijest svoje obitelji, vlastitu karijeru ipoetke profesionalnog uspona svojih sinova. Budui da

je unio i podatke o enama iz obitelji, ta su se djela vjero-jatno trebala itati u obiteljskom krugu.

Za nas je posebno zanimljiva Piri Hanum (PirHanm),baka po majci ejha Fejzulaha. Ona je prouavala Poslani-

kovu predaju, kuransku egzegezu i prie o ivotu poslani-ka Muhameda, i to ne samo sa svojim muem nego i sdrugim uenjacima, ejhovima i svetim ljudima. Zanimala

ju je i hagiologija. Sredina u koju je Piri Hanum stupilaudajom zacijelo je bila posebno poticajna za prouavanjereligije; njezin je mu bio derviki ejh i (sunitski) pravnisavjetnik u Gandi (Azerbajdan) koja je tada bila pod vla-

u Safavida. Reklo bi se da ju je suprug podravao u ue-nju jer u protivnom ne bi ni mogla doi do uitelja. Budu-i da njezin otac, sudei prema naslovu, nije pripadaokrugu uenjaka i dervia, zacijelo je u vrijeme odrastanjaimala manje mogunosti za kolovanje.

Nema sumnje da je u svijetu teologa i obrazovanihdervia bilo i drugih ena poput sestre Sejida Hasana i PiriHanum. to vie ispitujemo neslubenu literaturu pisanu

za mali krug itatelja, vie doznajemo o takvimenama. Jedan posebno zanimljiv sluaj enekoja je bila mistik tek je nedavno izaao na vidje-lo. Asije (Asiye) Hatun ivjela je u 17. stoljeu umakedonskom gradu Skoplju. U njezinoj sredinibio je prisutan halvetijski red, utjecajan i u Ista-nbulu. No, ona se nije poput veine pobonihena iz svoje sredine zadovoljila posjeivanjemsvetih grobova i sluanjem deklamiranja vjerskihtekstova. Umjesto toga, kako je oito imala do-bru naobrazbu, dala se u potragu za ejhom ko-

ji bi je mogao uputiti uzikr, meditativno recitiranje razli-itih Bojih imena. Meu halvetijama to je bio nain inici-

jacije u mistiki nain ivota, i bilo bi nezamislivo nastoja-ti to postii bez vodstva iskusnog uitelja. No Asije Hatunnaila je na posebne potekoe; kao ena, nije se moglatek tako uputiti i potraiti ejha kojega je odabrala. Stoga

je duhovno vodstvo dobivala putem pisama. Izmeu osta-loga, u njima je opisivala svoje snove. Njezin ejh azapravo su bila dvojica, jer Asije Hatun na koncu je odlu-ila da joj stari ejh vie ne moe pomoi te je odabralanovog duhovnog savjetnika tumaio bi snove svoje ue-nice kao to bi to inio za bilo kojeg mukog uenika.Naalost, pisma dvojice ejhova nisu sauvana, a nema-mo ni izvorne primjerke onih koje je pisala Asije Hatun.Ipak, ta ena koja e postati mistik izraivala je prijepisesvih svojih pisama ili su to moda bili koncepti i spre-mala ih u svoj ormari. Nakon to je umrla, sauvala ih jenjezina obitelj, a naposljetku su dospjela u knjinicu Top-

kapi Saraja gdje se i danas nalaze.Tako su barem nasljednici Asije Hatun, a vjerojatno ineki pripadnici dvorskoga osoblja, njezina pisma smatralivrijednima i zanimljivima. To to se Asije Hatun vjerojatnonije udala, a to je u osmanskome drutvu bilo neuobia-

jeno, takoer pokazuje da su njezine elje, makar u nekimpitanjima, uglavnom potovali. U jednom pismu ona dajenaslutiti kako bi mogla zamisliti jedino udaju za svojegaejha, no ini se da se takva mogunost nije pojavila. Iako

je islamska tradicija uvijek odbacivala celibat iz isposni-kih razloga, ipak ga je bilo, i to ponajvie meu onimakoji su se posvetili misticizmu. Dakle, ako je Asije Hatunostala neudana po svojoj slobodnoj volji, a ini se da je

tako i bilo, njezina je obitelj vjerojatno osjeala stanovitopotovanje prema njezinim vjerskim tenjama. Takva re-

E N E U I S LA M U

Neudane ene koje ive same bile su rijetkost uosmanskim gradovima. Ipak, udovice bi prilinoesto odluivale ne pristupiti obitelji nekog

mukog srodnika. Napose u balkanskimpokrajinama, osmanski porezni propisi davalisu poseban status eni koja je upravljalaimanjem preminulog supruga.


11/64

B E H A R 8 5 1 1

akcija sama po sebi nije bila bez premca; ve smo vidjelida je ejhulislam Fejzulah s mnogo potovanja govorio osvojoj uenoj i pobonoj baki. Dakako, poznata su nam

jedino intelektualna nastojanja onih ena za koje su njiho-ve obitelji pokazale takvo razumijevanje; o ostalima nitkonije pisao.

Iz pisama Asije Hatun ejhu moe se razabrati velika

podvojenost. U odnosu uitelja i uenika bilo je uobiaje-no da uenik prihvati sve uiteljeve zahtjeve. Barem u tompogledu, navjetaj Asije Hatun da bi mogla zamisliti udajuza svojega ejha zacijelo ima smisla: na kraju krajeva, i odsupruge se oekivala poslunost. Ipak, bilo je pitanja ukojima se ena mistik nije slagala sa svojim uiteljem. Ta-ko na jednome mjestu ejh iznosi miljenje da je ona usvojim nastojanjima dosegnula stadij na kojemu moeprijei s meditiranja uz odreeno Boje ime na drugo, ko-

je se smatralo teim. Odgovor Asije Hatun na tu dobruvijest prilino je hladan, to je navelo suvremenog prirei-vaa da njezine tekstove objavi pod naslovom Neodlunimistik. Taj samokritini stav prireiva odreuje kao tipi-no enski odgovor na vlastitu darovitost. Moda je to to

je ena dervi odbacila pohvalu prije bilo nekakva gestaskromnosti. U svakom sluaju, injenica da je bila dovolj-no odvana da dovede u pitanje put to ga je za njuodabrao ejh pokazuje da joj nipoto nije nedostajalo sa-mopouzdanja. Izrazila je osobno miljenje o jednom vrlovanom pitanju i tako ustrajala na tome da ona sama naj-bolje moe prosuditi stanje svojega duha.

PRISTUP UMJETNOSTI: PJESNIKINJE

Ne znamo koliko je ena sudjelovalo u stvaranju pjesa-

ma koje su se pisale na svakodnevnom turskom, a izvodi-li ih profesionalni pjevai. Mnogo je primjera poezije uobliku dijaloga, ponajvie lirskih ljubavnih pjesama, u ko-

jima ena ima neku ulogu. Sauvala se i glasovita tubali-ca u kojoj ki Pir Sultana Abdala oplakuje svojega ocaobjeenog u krvavom Sivasu (vidi 5. poglavlje). Iako jerazmjerno malo pjesnikinja koje su pisale slubenim knji-evnim jezikom, bilo ih je u svim epohama. No, ako jeena s pjesnikom imaginacijom htjela iskoristitisvoj dar, bilo joj je potrebno vie sree i vie smi-sla za organizaciju negoli mukarcu. Najprije jemorala ovladati perzijskim jezikom kako bi prou-avala klasike bliskoistone lirske poezije. Takvasu izuavanja bila dio kolovanja svakog imu-nog mladia, no malo je ena uilo knjievnost.Osim toga, budua pjesnikinja trebala je dobroupoznati djela svojih suvremenika, a kako ona nisu biladostupna u tiskanom obliku, morala je nabaviti rukopisete se probiti u pjesnike krugove. I jedno i drugo, a poseb-no komunikacija sa ivuim pjesnicima, bilo je teko i mo-glo se postii jedino ako je pjesnikinja imala obitelj koja jerazumije i podupire.

Uloga oca bila je posebno vana. Jedna od najpoznati-jih osmanskih pjesnikinja nikad se nije udala, to bi zasi-gurno bilo nemogue bez oeve suglasnosti. Mihri Hatun,

o kojoj emo ovdje govoriti iako je ivjela prije razdobljakojim se bavimo (oko 1470. poslije 1515.), bila je ki

amasijskoga kadije koji je i sam bio priznati knjievni ta-lent. Kao potomkinja Baba Iljasa, jednoga od voa babaij-ske pobune, Mihri Hatun pripadala je obitelji teologa iobrazovanih dervia, s dugom tradicijom knjievnoga dje-lovanja. Imala je i sreu da joj je bio otvoren pristup knji-evnim krugovima to su se formirali oko princa Ahmeda(1465.1513.), koji je prebivao u Amasji. Na svojemu je

dvoru taj sin Bajazida II. okupio mnotvo knjievnika kojisu se prouli i u Istanbulu. U poetku je prijestolnica bilanedostupna Mihri Hatun, a njezine pjesme napisane kaoreplika na djela pjesnika Nedatija (Necat) izazvale suotar odgovor tog kolege i takmaca. I sama je pjesnikinjagovorila da je muki kolege ne shvaaju ozbiljno, te je sro-ila skladan, iako kratak tekst u obranu darovitih ena.

Unato svim zaprekama na koje je nailazila, pjesnikinjaje naposljetku ipak uspjela stei priznanje. U kasnijim go-dinama ivota ime joj se pojavljivalo na popisima knjiev-nika to ih je darivao sultan Bajazid II. (vladao: 1481.1512.). Dakako, u prijestolnici se zacijelo proula zahva-ljujui i nastojanjima princa Ahmeda. Njezina se zbirkapjesama (divan) sauvala. To je jo jedan pokazatelj ugle-da koji je uivala jer su mnogi poetae minores danaspredstavljeni jedino sporadinim stihovima u antologija-ma. Zastupljena je i u zbirkama ivotopisa onodobnih pje-snika. U Osmanskome Carstvu, kao i u drugim musliman-skim kulturama, takve su zbirke sastavljali praktiki u sva-kom narataju. Biti uvrten u njih znailo je da pisac uivaugled meu svojim suvremenicima. Osim toga, Mihri Ha-tun se i zaljubila u nekolicinu pripadnika amasijskoga knji-evnog kruga. Prekrila je knjievne konvencije time to jenavela njihova imena spominjui te ljubavne odnose usvojim pjesmama. Ipak, svi njezini biografi slau se da su

te veze ostale platonske. ini se da se pjesnikinja uvijekdrala vaeeg udorea i pravila ponaanja.Mogli bismo spomenuti i Hubi (Hubbi) Hatun, istaknu-

tu pjesnikinju iz 16. stoljea. Ipak, ona je manje poznataod Fitnat, pravim imenom Zubejde (Zbeyde, umrla1780.). Fitnat je ivjela u Istanbulu; njezin otac i brat bilisu ejhulislami. I ona je zacijelo prije odlaska iz oeva do-ma stekla dobru naobrazbu; biografi navode da se njezin

mu, potomak obitelji ejhulislama Fejzulaha (ubijenog1703.), isticao jedino tupou. Osim po svojem knjiev-nom djelu, Fitnat je bila poznata i po dosjetljivosti, pa jojse ime pojavljuje i u zbirkama anegdota. U tim dijalozimaFitnat i neki knjievnik obasipaju jedno drugo poetskiminsinuacijama, ne libei se ni erotskih aluzija. Veina je tihpria vjerojatno apokrifna. Ipak, i samo njihovo postoja-nje pokazuje koliko je nekoj pjesnikinji bilo teko djelovatiunutar granica to su ih nametale religija i obiaji; mnogi

Fitnatini suvremenici oito su teko prihvaali njezinoknjievno djelovanje.

E N E U I S LA M U

Pjesnitvo i otmjeni razgovori, to su ih u 18.stoljeu osobito cijenile dame iz istanbulskogvisokog drutva, zahtijevaju i odreenu razinu

naobrazbe. U osmanskoj vioj klasi u 17. i 18.stoljeu obrazovanje je bilo prije svega vjersko.


12/64

1 2 B E H A R 8 5

PRISTUP UMJETNOSTI: ENE KAOPOKROVITELJICE GRADITELJSTVA

Budui da su ene gospodarile svojim bogatstvom,mogle su osnivati vjerske zaklade. Sredinom 16. stoljea uIstanbulu su trideset sedam posto svih slubeno upisanihzakladnika inile ene. No, to ne znai da su imale takav

udio i meu pokroviteljima graditeljstva. Veina ena ute-meljila je samo male zaklade; bila bi to svota novca ilikua od kojih bi imala koristi neka ve postojea damija.S obzirom na to da su raspolagale skromnim sredstvima,ene nisu mogle podizati nove graevine i nisu moraletraiti arhitekte i donositi sve druge odluke koje su bile uovlasti pokrovitelja koji dodjeljuje ugovor o gradnji. Bilo

je, meutim, iznimki od tog pravila; majke sultana, prin-ceze i dvorske dame doista su podizale damije, fontane idruge graevine. Neke od njih i danas krase Istanbul, po-put kompleksa to ga je osnovala Sulejmanova ena Hu-rem, te dviju damija poznatih po imenu sultanije Mihri-mah (1548. i 1565.). Iz kasnije epohe vrijedne su spomena

damije ebsefa Kadun (ebsefaKadn) i sultanije Zejneb(Zeyneb), podignute 1787., odnosno 1769.

Jo jedan nain na koji su princeze sudjelovale u gradi-teljstvu gotovo je zaboravljen jer zdanja o kojima je rije,ljetnikovci na obalama Bospora, vie ne postoje. U 18.stoljeu, u elji da pobjegnu od sputavajue etikecije pa-lae Topkapi, lanovi osmanskoga dvorskog drutva pro-vodili su mnogo vremena u novoizgraenim ili prenamije-njenim palaama uz Bospor. Mnoge osmanske princeze uto su doba dobivale palau im se rode, ili barem prigo-dom sklapanja zaruka ili vjenanja, to bi se upriliilo doksu jo djevojice. U takvim bi palaama haremski prostor

bio posebno luksuzan, esto znatno raskoniji odselamli-kanamijenjenoga iskljuivo suprugu i njegovim mukimposjetiteljima. Uostalom, vezir ili namjesnik kojega su iza-brali da se oeni princezom nije pripadao sultanovoj obi-telji, doim su princeze toga doba u nekim sluajevimapredstavljale autoritet sultana.

Neke su se princeze ivo zanimale za arhitekturu i ure-enje svojih palaa. ak i kad nije bilo veih graditeljskihradova na obnovi, jastuci za sjedenje, sagovi i zastori mi-

jenjali su se u skladu s ukusom svake nove vlasnice. Nekimbi sobama promijenili namjenu, a prije svega bi ponovnooliili palau. Na vlanome bosporskom zraku, jarke bojekoje su se koristile za kue odlinika nisu dugo trajale.Kada bi neka princeza umrla, njezinu bi palau odmahdodijelili drugoj koja bi zatim pokrenula novi niz preina-ka. To znai da zdanja to su ih opisali europski putnicinisu nuno odraavala ukus razdoblja u kojemu su izvor-no bila izgraena, nego stil koji je prevladavao u vrijemekada je putnik pisao, i tako sve do kraja 19. stoljea.

PRISTUP UMJETNOSTI: TKANINE

U muzejima i privatnim zbirkama u Turskoj i izvan njei danas se nalazi mnogo primjeraka osmanskih vezenihtkanina, ilima i sagova. ene su imale glavnu ulogu u

izradi tih predmeta. To potvruju i pisani izvori, premdaje dokumenata koji o tome govore razoaravajue malo.

Osim toga, u 19. stoljeu mnogo je ena bilo zaposleno utekstilnom sektoru, a ini se slabo vjerojatnim da je podje-la rada izmeu mukaraca i ena bila bitno razliita u 17.ili 18. stoljeu. Oko 1550. godine francuski putnik Nicolasde Nicolay pie da dvije stotine djevojaka ue runi rad usultanovoj palai. Budui da Francuz nije mogao imati ni-

kakav pouzdan izvor obavijesti o sultanovu haremu, taj sebroj vjerojatno zasniva na govorkanju. U ranom 18. stolje-u Lady Mary Wortley Montagu opisala je veziljsko umije-e robinja udovice sultana Mustafe II. Kao to je bilo uo-biajeno meu imunim osmanskim damama, ta se enaiz carske obitelji okruila mnotvom mladih robinja od ko-

jih su one starije oito pouavale mlae novakinje umije-u vezenja. Dodue, time su se bavile i odrasle osmanskedame. Pietro della Valle, talijanski plemi i putopisac, bio

je oenjen osmanskom krankom te je stoga imao uvid usvijet ena sedamnaestoga stoljea. Taj je autor opisaoumijee osmanskih vezilja, napose njihov rad na prozirnojtkanini koji se mogao vidjeti s obje strane, to je vjerojat-

no bilo nalik sjenanju omiljenom u Europi na poetku20. stoljea.

E N E U I S LA M U

Mlada ena, Otomanska umjetnost, kasno 16. st.,papir standardnog formata, zlato, tinta, pozlata, emajl


13/64

B E H A R 8 5 1 3

Della Valle se divio i zlatovezu, iako jedan dananjistrunjak za to podruje vjeruje da su ga uglavnom radilimukarci. Mukarci koji su se bavili vezenjem prodavali susvoje rukotvorine u trgovinama ili su ih za palau izraiva-li po narudbi. Prema Evliji elebiju, koji je o tome pisao1638., samo je u Istanbulu bilo devedesetak takvih ljudi,iako podaci to ih on iznosi nisu uvijek pouzdani. Kao to

smo vidjeli, posjeti takvim trgovinama u Istanbulu su u18. stoljeu bili omiljena razonoda ena.Osim za potrebe svojih kuanstava, neke su vezilje ra-

dile i po narudbi. Izvjetaj upuen jednoj haremskoj da-mi potvruje da je bilo takvih ena, od kojih su u ovomsluaju naruili da izvezu prekrivae za palau. Zapravo,vezilje su odbile narudbu jer je runi rad koji se traio bioodve istanan. U 16. stoljeu u Bursi je postojala poseb-na trnica na kojoj su ene mogle prodavati ono to susame izradile, ne plaajui porez. Meu tim radovima vez

je svakako zauzimao istaknuto mjesto. Druge vrste ruko-tvorina prodavale su trgovkinje koje su opskrbljivale hare-me imunih ljudi luksuznim proizvodima i robom irokepotronje. U habsburkim dijelovima Ugarske i na kran-skim dvorovima jugoistone Europe takoer su visoko ci-

jenili veziljsko umijee osmanskih ena 16. i 17. stoljea.Neki su plemii nastojali dobiti takve ene kao robinje zasvoje rezidencije. Ugledne kranke katkad su se i dopisi-vale s muslimanskim damama o uzorcima za vez ili su ihpak pokuavale nauitiod svojih turskih sluki-nja. Naalost, rani pri-mjerci tekstilne umjet-nosti vrlo su rijetkodatirani ili potpisani.

Nekoliko europskihilustracija iz 18. stolje-a pokazuje kako su vezilje radile. Dodue, te se ilustracijemoraju oprezno tumaiti jer je malo vjerojatno da je slikarili crta imao prigodu vidjeti unutranjost nekog osman-skog harema. Moda su bili te sree da mogu promatratiprofesionalne vezilje pri radu, a meu njima je bilo mno-go nemuslimanki. Te su ene po svemu sudei zatim na-slikali u odjei elegantnih dama. Na takvim se ilustracija-ma vidi vodoravno postavljen okvir na kojemu je zategnu-ta tkanina to ju je trebalo izvesti; ta naprava stoga nali-kuje stolu. Okviri za vez bili su meu tipinim obiljejima

ena ve u 15. stoljeu; jedan onodobni nadgrobni spo-menik prikazuje ensku figuru pognutu pred takvom na-pravom.

I ONE O KOJIMA NITA NE ZNAMO...

Bezimena bijae ena to je izjava koja je postalagotovo geslom feministike knjievne teorije. I kada segovori o Osmanskome Carstvu, sve to moemo izrei onekim anonimnim umjetnicama jest to da su sigurno po-stojale. Meu najvanijima su tkalje sagova i ilima. Onesu djelovale u 19. i 20. stoljeu, ali nedvojbeno i u ranijimrazdobljima.

Moda e se jednoga dana u istom duhu moi napisa-ti jo jedno poglavlje u kojemu e se govoriti o pjevaica-

ma i glazbenicama. U sultanovoj palai djevojke iz hare-ma i paevi sudjelovali su u zborovima i glazbenim prired-bama. Makar u 18. stoljeu, glazba je bila jedna od onihumjetnosti kojima su dame iz istanbulskoga visokog dru-tva pouavale svoje mlade robinje, ako bi pokazale daimaju dovoljno dara. Sve u svemu, ini se da su amaterskiizvoai bili manje popularni nego to je to bilo u Europi

devetnaestoga i ranoga dvadesetog stoljea i da su se viecijenili koncerti profesionalnih glazbenika. Jo uvijek neznamo kako su se ti glazbenici kolovali, i jesu li one naji-staknutije posuivali iz jednog otmjenog harema u dru-gi. U stotinama ostavinskih popisa koji su dosad ispitani

jo nije pronaen nijedan zapis o glazbalima. Prema to-me, instrumenti su sigurno bili vlasnitvo samih glazbeni-ka, no popisi njihovih ostavtina dosad nisu otkriveni.

Oito je, dakle, da su mnoge osmanske ene mogleiskusiti i neto izvan okvira svakodnevnih poslova vezanihuz obiteljski ivot, odnosno, kada su posrijedi one imuni-

je, da se mnoge od njih nisu zadovoljavale samo odjeom,prijateljicama i slasticama. Taj zakljuak na prvi pogledmoe djelovati banalno. Napokon, osmanska je kulturabila drevna visoka kultura s dugom knjievnom i umjet-nikom tradicijom. Stoga bismo i oekivali da su se nekeod mnogih ena koje su ivjele u 16., 17. i 18. stoljeuosjetile potaknutima na muko obrazovanje, umjetnost,mudrost i ast i da su uspjeno ostvarivale svoj naum.

Dva su razlogazbog kojih je zaborav-ljen doprinos enaosmanskoj kulturi. Pr-vo, sve patrijarhalnekulture, ne iskljuujui

ni nau vlastitu, sklonesu na ovaj ili onaj na-in iskljuiti postignua ena iz kolektivne svijesti. Drugo,odreena slika ene sastavni je dio predodbe o egzoti-nom Orijentu, koja se oituje ve u slikara 19. stoljea,poput Delacroixa (1798.1863.). Ta je slika negativna imizogina, no ona je dugo opstala, i to ponajvie u toboeznanstvenoj literaturi. U njoj se ene pokazuju kao pasiv-na bia o kojima je malo toga vrijedno spomenuti, osimda zrae erotinou. Zbog voajerske sklonosti mukara-ca, bolje reeno znanstvenika, ta se erotska strana preu-veliava, a pasivna istonjakinja postaje simbol strane

kulture. Tim simbolom moe se dati naslutiti da je blisko-istono drutvo, vieno kao po naravi feminino, pasivanfenomen kojim treba gospodariti netko izvana, a to je da-kako mukarac. Poduzetne ene koje su pokazivale zani-manje za umjetnost ne uklapaju se u takvu sliku. Takvi sustereotipi plod neobuzdane mate, a to su povjesniari a napose povjesniarke u mnogim podrujima i te kakodobro dokazali. Treba se nadati da je ovo poglavlje poka-zalo kako su oni jednako nekorisni i pri razmatranjuosmanske kulture ranoga novovjekovlja. Da se posluimorijeima Mihri Hatun: Velite da ene imaju malo razborai da ih zbog toga ne sluate. No Mihri, koja moli za vas [ieli vam dobro], ovako tumai, a pametni i zreli ljudi to

potvruju: darovita ena bolja je od tisue mukaraca bezdara, razborita je ena bolja od tisue glupih mukaraca

U 16. stoljeu u Bursi je postojala posebnatrnica na kojoj su ene mogle prodavati onoto su same izradile, ne plaajui porez. Meutim radovima vez je svakako zauzimao

istaknuto mjesto.

E N E U I S LA M U


14/64

1 4 B E H A R 8 5

K N J I E V N I P O R T R E T I : FE A E H O V I

Begovi: Gospodine ehovi, u svojoj Povijesti hr-vatske knjievnosti Slobodan Prosperov Novak pie daste s dubrovakom sredinom, u koju ste stigli odmah

nakon studija, a osobito s tamonjim politiarima, rijet-ko bili u harmoninim odnosima, iako ste autor Du-brovake tralalogije (koju ini ak est romana), a ta-koer ste, izmeu ostalog, autor romansirane biografi-je Marina Dria pod naslovom Vidra (koji je posluioi kao predloak za istoimeni film). inili ste to s nespu-tanom komediografskom humoristinou. No, stjeese dojam da Vas Prosperov Novak uzima u zatitu. Imali danas takvih zagovaraa Vaeg ivota i djela i, uosta-lom, treba li Vas uope od nekoga braniti?

ehovi: Lijepo je to kad vas kao pisca ima tko branitiod onih ije su prosudbe ne zasnivaju na naelima esteti-ke i etike, nego na onima koje su utemeljene na politi-kim, religioznim, rodovskim i inim osjeajima pojedinacaili grupa. U njihovu svjetonazoru, ako se tako moe rei,

dominira iskljuivost, esto pritajena, ali snana odiozaprema svemu drukijem, a to se umjetnosti i kulture tie,stigmatizacija nepoudnih je njihovo najjae i najubojitije

oruje. Naalost, jednom stigmatiziran nikad pomilovan.U zabludi su oni koji misle da je stigmatizacija poela kodnas zaslugom politike prve vlade nae neovisne drave;dogaalo se to meni i u onom vremenu prije kad je brat-stvo i jedinstvo naroda raspale drave izgledalo kao nado-mjestak drutvu koje se odricalo religije.

Moj prijatelj (zaista prijatelj) Bobo, kako Slobodanaoduvijek zovem, od onoga dana kada je bio maturant du-brovake gimnazije i kada mi je doao do ruku njegovzapis o Vetranoviu. Osobno sam ga odnio u splitski aso-pis Mogunosti. Nisam sumnjao da e se i urednik Jeli-i (zakleti Drievac) odueviti zrelou jednog dubro-vakog maturanta. Od tada smo Bobo i ja poeli razgovo-re o Vidri (M. Driu) da bi godinama poslije zajedno sno-vali Dom Marina Dria. U meuvremenu, Bobo me, uz

Intervju: Fea ehovi

Pisac temeljnih ljudskih

vrijednosti i zagovorniksuivota u suvisloj zajedniciRazgovarao: Sead Begovi

Fea ehovi (pseudonim: Raul Mitrovich) roen je 16. oujka 1930. u Bilei.Poslije zavrenog Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi u Dubrovniku na osnovnoj,zatim na srednjim kolama. Radio je kao slobodni novinar, Direktor drame HNK u

Splitu, zatim kao knjiniar i ravnatelj Znanstvene knjinice u Dubrovniku, da bi od1985. sudjelovao u izgradnji Doma Marina Dria, a potom postao i njegovim prvimvoditeljem. Umirovljen je na toj dunosti godine 1996. U zadnjem ratu (u kojem jeaktivni sudionik) pie svoj Ratni dnevnikkoji se u prvom izdanju godine 1992. zvao

Zla kob zaborava, zatim, tih godina, slijedi knjiga Prie iz Vitaljinei ratni roman e-tiri vozaa apokalipse. est njegovih romana: Kazin, Savreno umorstvo, Veljun, Debello ragusino, Dogon i Knjiga postankaine jedinstvenu Dubrovaku tralalalogiju

humoristiko-satiriki portret jednog grada, njegovih ljudi, mentaliteta, morala i obiaja. Godine 1980. ehovisvojoj stalnoj i kvalitativnoj romanesknoj referenci, Marinu Driu, posveuje romansiranu biografiju pod naslo-vom Vidra,a njegovim ponajboljim romanima smatraju se naslovi Gorak okus due, Oslobaanje avolai Uvodu tvravu. Kritika ubrzo uvia da on u narativnoj metodi vrsno koristi kroniarske manire Ive Andria i IvanaAralice te uz Nedjeljka Fabrija postaje najznaajnijim i najprivlanijim piscem povijesnih romana. Knjievni povi-

jesnik Kreimir Nemec smatra da je postmodernistikim postupkom, odnosno, zaklanjajui se pod pseudoni-mom Raul Mitrovich, osmislio posve nov zamaskiran identitet za novo spisateljsko ruho. Zasebnu tematsko-motivsku cjelinu ini njegov romanSvi kapetanovi brodolomi iz godine1992. da bi sintezu svoga pripovjedakograda ostvario s fascinantnim romanesknim petoknjijem Ilijasbegovii Cronica travuniana. Zbirku svojih pukihkomedija, drama i dramoleta objavio je 1969. godine i to je bila njegova prva objavljena knjiga. Blizak komedi-ografiji talijanskoga poratnog neorealizma uspjeno se, izmeu ostalog, predstavio s dramama Dubrovaki

kerac, Novela od kapetana, Kurve i Katarina II.


15/64

B E H A R 8 5 1 5


mali broj mojih kolega i prijatelja, doista titio od razliitoobojenih stigmatora. Jo uvijek me titi, kao i ja njega, jeri njega su neki sveenici u ovo vrijeme stigmatizirali. Jouvijek smo zajedno, i s Drem koji je takoer s nama, suitkom slavimo Vidrinu 500-godinjicu, a bio je takoerstigmatiziran, sigurno vie i tee od nas dvojice.

Da li danas imam neke nove zagovorae mojih djela?

Imam ih puno meu itateljima irom lijepe nae (i ire,kako se nekad govorilo!). I na koncu, doista mi nije po-trebna zatita od bilo koga, a moda bi mi, ponekad, do-bro dola zatita od samog sebe.

Begovi:Va kultni roman Gorak okus due sma-tra se remek djelom povijesnog romana, a pisan je natemelju fiktivne kronike fra Mavra Sorkoevia. Nai-me, u svim je Vaim romanima izuzetno dobro kori-ten i uoen taj diskurs i povijesna konstelacija najma-nje etiriju naroda (pritom mislim na italaku nasla-du): kranskog (hrvatskog), turskog i slijedom togamuslimansko-bonjakog, ali i idovskog. Jesu li Vam

ikada i jedni i drugi i trei zamjerili to umjesto stvar-ne grae novije povijesti, nudite Vae fiktivne, ali ura-ene na stvarnoj povijesnoj podlozi, ili pak roman pi-san po predloku izmiljenih fra Mavrovih zapisa?

ehovi: Po svemu sudei, izmiljeni fra Mavro dopaose uenim kritiarima jer su ba u njemu otkrili elementeve vladajue postmoderne u svjetskoj knjievnosti, a je-dan od njih je posebno istakao da je moj roman Gorakokus due tiskan cijelu godinu prije Rue UmbertaEcca. Nisam ovo provjeravao, jer sve i da je to istina otkudbi mi iz jedne male zemlje kojoj Europa sada ne priznajeni ZERP, a kamoli bi onda priznala neko moje rodonae-nitvo u romanesknoj prozi. to se izmiljenog fra Mavro-vog zapisa tie, na svu sreu, moda jedini u nas koji je uono vrijeme sustavno pratio kretanja u europskoj literatu-ri (Zdravko Zima) i napisao je o emu je tu rije, dok jeveina, mada benevolentnih, fra Mavrov zapis uporno na-zivala arhivskim dokumentom.

O multikulturalnosti koju promoviram gotovo u svakomsvom djelu, jedino su to i vrlo glasno otkrili bosanski fra-njevci. O mojoj aktivnosti u tom smislu za vrijeme opsadeGrada, nitko nije ni zucnuo. Ni moj ratni drug s kojim samzajedno dijelio upravo ideju o kojoj govorimo (poznati hu-manist dr. Lang) dogo jedno vrijeme nije se sjetio (ili mo-da usudio) javno prokazati nau zajedniku humnistiku i

ratnu avanturu. Tek nedavno, ree mi na zajedniki prija-telj, kada se sudilo o zloinima u Gospiu, dr. Lang je oki-rao drutvo rekavi: Da smo Fea i ja bili tada u Gospiu,zloini se ne bi dogodili! Malo jest moj ratni drug pretje-rao, ali drago mi je da se upravo tako izrazio. Vjerojatno senije usudio to rei u doba kada je predsjednik nae dravedijelio u Dubrovniku redove Danice za zasluge u ratu,svima onima koji su zajedno s njim i sa mnom bili u Kon-voju Libertas. Bukvalno svima, samo ne meni, valjda zbogmoga pisma generalu Bobetku, koje je inspirirano pokua-

jima da i u naem Gradu zavladagospiko ludilo.Finalmente, to jo rei o svijetu u kojemu nema prav-

de, jer da je drukije i hrvatski ugledni promicatelji vlada-juih ideja o novom multi kulturalnom svijetu, kada bi seozbiljnije pozabavili mojim knjievnim radom, lako bi uo-

ili da, kako ve rekoh, u gotovo svim mojim djelima isti-em meusobnu snoljivost i toleranciju meu narodimai vjerama. No, za te zasluge neki drugi dobivaju nagrade ipriznanja. Never minde! Kako bi rekao moj Vidra.

Begovi:U vrijeme zadnjeg rata, takoer istie kriti-ka, bili ste neto kao dubrovaka savjest. U tom smislu

neobinu potresnost i ivu aktualnost zadrao je Varoman etiri vozaa u Apokalipsi. Angairanu slikukoju u njemu dajete ispisali ste bez lanog patosa ihimnine nacionalnosti iako u njemu pratite biografi-je etiriju vozaa hladnjaeApokalipsa,a dotiete se ionog trebinjskog etnika Vuurevia koji je takoerbio voza. Koliko je bilo prijepora oko tog jo uvijekaktualnog i moralno napisanog romana?

ehovi: Ovdje se mogu nadovezati na prethodni od-govor. Imate pravo, u apokalipsi koja je zadesila narode inarodnosti u Jugoslaviji, nije mi bilo ni na kraj pameti do-pustiti da me nadvlada vlastito opravdano ogorenje, iza-zvano doista jednom bezumnom i barbarskom agresijom

na na narod, na moj Grad. Nisam ni poput nekih, to senekom dodvoravae, smatrao podjednako krivim strane usukobu i podjednako barbarskim samo zato jer to nije isti-na, ali isto tako morao sam rei ono to se onda nije smjelogovoriti, a kamoli pisati, dakle o fatalnoj pogreki politikenae mlade drave prema Bosni. Osjeao sam to kao bolnuizdaju mojih mladenakih snova i onih iz vremena Hrvat-skog proljea. Vrhunac svega bio je brutalni izgon iz hrvat-ske vojske i ubojstva muslimana, dubrovakih branitelja od1991. Zato sam objavio u novinama otvoreno pismo gene-ralu Bobetku, ali i zbog tog dobivao prijetnje koje bi sevjerojatno i obistinile, da general nije stao na moju stranu.

Reperkusije tog moga humanitarnog angamana nasta-vile su se i u vremenu kada su se u Gradu otkupljivali stanovi.Zamislite u mojoj kui svi su lako otkupili stanove, samo ne

ja. Pitao sam i dobivao uglavnom nesuvisle odgovore, alikao Vidrin sljedbenik, akomodo sam se zlu brijemenu iprepisao moj stan na ime supruge koja je, zna se po imenu iprezimenu kojemu narodu pripada. Zato se ja, na nerijetkerijei mojih prijatelja da sam veoma ugledna osoba u Gradu,nasmijem od svega srca, ponekad i do suza.

Na primjer, kada su me ugledni pisci hrvatski, zajednos Naunom bibliotekom u Gradu, kojom sam nekad ruko-vodio, predloili upanijskom odboru za nagrade da midodijeli nagradu za ivotno djelo. Kako sam (jedini ja)

oekivao nisam dobio tu nagradu, nego nekadanja za-poslenica u hotelu i turistiki vodi, draga starija gospoakoju sam esto viao kako grupi stranih turista pokazujeznamenitosti naeg Grada. Ta injenica me nije ogorila(stigma je stigma!) naviknuo sam na takve stvari i gotovoih smatrao normalnim. Nije mi potaklo gorinu ni obra-zloenje irija nagrade za ivotno djelo, koje navodi inje-nice da je laureat nagraen kao izvrsni turistiki vodi i da

je tijekom svog plodnog rada, kako se to kae, u jednojgradskoj osnovnoj koli osnovala dvije turistike sekcijekao dopunski rad za mlade uenike. Ni to i takvo obrazlo-enje irija doista me nije ogorilo, ali kad se zbog prote-sta nekih intelektualaca u Gradu morao u javnosti pojavi-ti i ef irija da brani izbor laureata, pa nekoliko puta po-novio da je odabranica irija u svakom pogledu bila su-


16/64

1 6 B E H A R 8 5

periornija od ostalih kandi-data, e tad mi je pukaofilm i sad mi je jako ao tosam, poslije toga, na pro-mociji moje knjige, odgo-varajui na pitanje jednenovinarke rekao i neto

runo o mojoj konkurenti-ci, neto to nije u skladu sinae poznatim dentlmen-skim odnosom i ne samoprema enama.

Begovi:Stojite i danasvrsto iza toga da se s la-koom moete identifici-rati s biografijom MarinaDria?

ehovi: Ne sjeam segdje i kada sam stajao iza

toga, a tko zna, moda ijesam, budui je piscu te-ko izbjei te ludosti, no bilokako mu drago, ali dostaima zajednikog u naimbiografijama. Na primjer,Drii su jedno vrijeme i-vjeli u Boki ba kao i mojipreci. Ako tako poemo re-dom, onda sam i ja pisaokomedije, osnivao kazali-ne druine, radio u profesi-onalnom kazalitu. Vidra je kojeta doivljavao u svomGradu, apsolutno bio stigmatiziran, esto morao bjeatiiz Gradai na koncu postao urotnik s namjerom da sruivlast u Dubrovniku. Moglo bi se rei da sam i ja ne samosvojim knjievnim djelima urotniki rovario protiv zajed-nike drave junih Slavena, ne samo 1971. kad me okru-ni javni tuitelj tuio da svojom prozom ismijavam i vrije-am narodnooslobodilaku borbu i zaslune heroje NOB-e. A tek, moj angaman na prvim demokratskim izborima,kada me je, za predizbornog skupa, pred crkvom svetogVlaha, UDBA pomno slikala s vie kamera! Nitko od mojihkolega u Matici hrvatskoj kojima je ponueno da kauneto na skupu svom dragom narodu, iz raznih razloga

nije elio govoriti, a kad je netko rekao da bi ja to najboljeobavio, nisam se dvoumio.Tko zna koliko bi ja dobio robije da na izborima nije

bilo kako je bilo. Tek poslije izborne pobjede, kolege izMatice poeli su hvaliti moj velianstveni hepening sbivim acima i njihovim ve punoljetnim nasljednicima.Neki, koji su o tom pisali ili samo negdje o tome govorili,nazvali su taj hepening Satom iz hrvatskog Zamislite,pred crkvom svetog Vlaha masa nae eljadi koji su se svipretvorili u moje bive ake. Predloio sam im da naovom satu dekliniramo vlastitu imenicu Hrvatska. Jasam onda postavljao padena pitanja, dodajui im smisaoskupa (na primjer, u prvom padeu zapitah masu: Tko ilito vam je u srcu, a cijela ta masa odgovarala je: Hrvat-ska. I tako sve do kraja deklinacije. Bilo je divno uti to

himniko jednoglasje. Pam-te to mnogi bivi moji acii njihovi sinovi. Kau mi ne-ki nedavno da kako su imroaci iz Australije pisali daimaju cijelu snimku moghepeninga iz '91. i da ga

esto vrte na videu. Tajhepening je doista mnogeu Gradu oduevio, to je zavjerovati, ako se zna da ga

je UDB-a odmah proglasilapodmuklim udarom nacjelovitost SFRJ.

Begovi:Svi Vas oduvi-jek mue s pitanjem zatoste svoja tri romana Go-rak okus due, Osloba-anje avola i Uvod u

tvravu potpisali s pseu-donimom Raul Mitrovich?

ehovi: Vjerujem, nebi se to uope dogodilo dame na to nisu navukli, uono vrijeme najinventivnijiurednici u hrvatskom izda-vatvu i knjiarstvu. Ured-nici kue Hrvatskog grafi-kog zavoda tiskali su naj-prije De bello raguzino,

jedan od romana iz serijeDubrovaka tralalalogija. Uvjeravali su me da e to bitipravi hit, pravili sa mnom neke promotivne spotove i jodosta toga, da bi na koncu izlaskom knjige odjek bio sa-svim prosjean, a isto je tako bilo i s knjigom, takoer iztralalalogije, Kazino, oli vam Dubrovakom bordelu.Moda je na to utjecao i katastrofalan nemar u slogu knji-ge, gdje su neka poglavlja izmijeana, ali ja sam im poku-ao objasniti i bitnu ulogu moje stigme, ne samo u ovomsluaju, nego i kazalinoj produkciji. Recimo, pisao samgodinje najmanje jedan kazalini komad, a matini tea-tar ih je stavljao na svoj repertoar, prosjeno svake petegodine! U prvi mah obojica genijalaca iz HGZ-a, kako samih ja zvao, nisu bili spremni prihvatiti mogunost takve

stigmatizacijeu ondanjem drutvu i posve su drukije odmene mislili. No, dogodilo se udo; pozvali su me u Za-greb i predloili da se Gorak okus due tiska pod pseu-donimom. inilo mi se to tada vie zabavnim nego li mo-gue efektnim: Jesam li komediograf, ili nisam!

Kao takav napisao sam izmiljenu biografiju junoa-merikanca dubrovakih korijena i da se vlasti ne dosje-te, dao mu deset godina vie od mene, jer je navodno zavrijeme II svjetskog rata sluio u britanskom RAF-u i tako dalje. Izlaskom romana, ovaj put, dogodilo se akmnogo vie frkeoko moje knjige nego li su to genijalcizamiljali. Pisalo se uvelike, uglavnom kao otkriu novog iznaajnog dubrovakog pisca iz dijaspore. Ipak, nedugozatim, netko je ubacio bubu u uho javnosti da je ustvaririje o pseudonimu poznatog i ozbiljnog hrvatskog pis-


1996., Dubrovnik


17/64

B E H A R 8 5 1 7

ca i zatim se zapoelo nagaati, tko bi sve to mogao biti.Uope nikome nije ni padalo na pamet da bi to mogaobiti ja, a spominjana su imena poput uglednika kao to suakademici Rafo Bogii, pa Frano ale i jo neki, koji supisali doista kvalitetna znanstvena djela o Dubrovniku idubrovakim piscima te je sve to na koncu genijalceuvjerilo da je itekako mogua stigmatizacija u socijalisti-

kom drutvu.Begovi:Nedavno se na Glavnom odboru Preporo-

da otvoreno progovorilo o perspektivama Bonjatvau Hrvatskoj, pa su ak i mlai ljudi vrsto zastupalistavove da nita neku osobu ne prijei da se u Hrvat-skoj izjanjava i kao Hrvat i kao Bonjak i kao Musli-man. Vi ste se u svojim romanima znalaki bavili i vje-rom i nevjerom i svim gore navedenim nacionalnimatribucijama i to u blioj i daljnjoj prolosti. Kako da-nas gledate na te ustajale mentalitete koje ste svojimpisanjem uvijek provocirali?

ehovi:Gledam kao i do sada, nimalo optimistino,

jer o ouvanju tih mentaliteta zduno se, jo uvijek, brinuvjerske institucije sa svojim, ideologijama koje e jo uvi-

jek i tko zna koliko jo dugo populizam smatrati bitnomodrednicom svog postojanja. Istina, ima neto pozitivnou ponaanju Bonjaka u Bosni, pa i u Hrvatskoj, njihovoodbacivanje krutosti nacionalne homogenizacije s izrazi-tom vjerskom komponen-tom. To je dobro i drago mi

je to su, za razliku od osta-la dva naroda, ve iskorailiprema Europi bar na tommultikulturnom i multina-cionalnom planu.

Begovi: Dopustite daVas pitam jeste li jo uvi-jek Hrvat musliman iliBonjak?

ehovi:Znate li vi onupjesmu ja sam Hrvat, jasam Hrvat domovine sin?uli ste za nju, ok. Sjeamse da sam tu, ili neku slinupjesmu, davno pjevao, prijedrugog svjetskog rata.

Moda sam je uo u Trebi-nju od uenog ehovia ko-ji je ivio u Zagrebu i biokako se onda govorilo Radi-evac ili Maekovac. Vjero-

jatno nije bilo sluajno toda sam poao studirati uZagreb, a ne negdje drug-dje, kako su to inili nekimoji kolski drugovi. Mo-da isto tako nije bilo sluaj-no da sam za vrijeme studi-

ja upoznao dvojicu netostarijih muslimana iz BiH:Maka Dizdara i Nerkeza

Smajilagia. Moda sam posjetio grob Starevia, zatoto mi je Mak o njemu lijepo govorio. Moda su Dalmatin-ci i Dubrovani upravo oni, s kojima sam se druio u Za-grebu, pobudili elju da se nacionalno osjeam isto kao ioni. Moda je sve to bilo sluajno, ali dogodilo mi se. Po-slije apsolviranja odlazim odsluiti vojni rok. Na kraju slu-enja podijelili su nam takozvane bukvice. U mojoj bu-

kvici su mi napisali da sam po nacionalnosti Srbin. Buduimi je to bilo prvi put u mome ivotu da vidim zapisanuvlastitu nacionalnu opredijeljenost, zamolio sam koman-dira ete da mi objasni tko i zato je tako mene opredije-lio. Uz to, vjerujem sasvim iskreno, ispriavao sam se ko-mandiru da ja nemam nita protiv takve opredijeljenosti,

jer sam i tu u vojsci ivio sasvim ljudski s vojnicima razlii-tih nacionalnosti i vjera. Komandir je bio zbog toga ner-vozan pa me ubrzo zapitao: elim li ja da mi on promijeninacionalnost u bukvici. Onda me je uvjeravao da jetakva direktiva i da svaki vojnik mora biti i nacionalnoopredijeljen. Nervozni komandir (ira) najprije mi jeobjasnio to to znai osjeati se nacionalno i na koncu

zakljuio: Hajde reci brzo da ovo zavrimo?Na osnovu onoga to mi je drugkomandir elaborirao,

to su to nacionalni osjeaji, kratko mu odgovorih neka on-da napie da sam Hrvat. Dobro, odgovorio je, odnio bukvi-cu sa sobom, obeavi da e ve slijedeih dana sve bitiureeno kako bih mogao, zajedno s drutvom krenuti pre-

ma Zagrebu. Oprostite Sea-de, da samo kaem kraj oveprie? Dunkve, morao samostati cijela tri tjedna da bidobio redigiranu Bukvicu.No, nisu mi je dali nego re-koe da su je poslali Vojnomodsjeku u stalnom mjestuboravka i da e oni stvarsrediti. Ne sjeam se koliko

je prolo mjeseci ili godinakada su mi u Dubrovnikudali bukvicu s ispravlje-nom nacionalnou. Kaoindividualist i humoru sklon,osjeao sam se sretnim dakonano na jednoj od va-nih svojih iskaznica imamneto to sam osobno iza-

brao, jer sve ostalo, ve nadan mog roenja, izabralisu drugi. Uostalom nikadanisam imao neto protiv to-ga da me Bonjaci u Hrvat-skoj i Bosni svojataju kaopisca i ovjeka.

Begovi:Kako je vred-novan Va golemi opus ikakve su kulturoloke irecepcijske relacije pre-ma njemu u zagrebakoj,

sanakoj i bosanskojsredini?


1960., doba galebarenja


18/64

1 8 B E H A R 8 5

ehovi: Pravovrednovanje knjiev-nog djela obavlja vri-

jeme. Dotle mi piscimoemo uivati u za-bludi da neto osobi-to ostavljamo iza se-

be. Raduje me da seneka moja djela igrajuu teatrima i nakon ne-koliko desetljea. I po-novo, nakon desetlje-a izdavai tiskajumoju prozu. Volimkad o meni kritiari pi-u onako kako to naaspisateljska tatinaprieljkuje, zato nerei istinu, ali pravo

zadovoljstvo osjeam kada mi se itatelji obraaju sa svo-

jim pismima. Takvi su mi se javljali iz Hrvatske i Bosne, a izSandaka nisu. Kada mi jedna Sarajka, koja oito mnogoita, kae da je na duak proitala preko tisuu stranicamoje sage o Ilijasbegoviima i da je posebno oduevljavaodnosom bosanskih fratara i muslimana u Bosni, pa za-tim, kada jedna Korulanka u istoj prozi nalazi sebi blizaksvijet i sve vrijeme kao da ivi s njim, da su joj likovitako bliski, kako onda ne biti zadovoljan tim ljudskimzbliavanjem razliitosti.

Begovi:Ne bih se sloio, kao to su neki pisali, daVam nije stalo do formalnog savrenstva i da ciljanokreete prema izravnom efektu. Iako se sluite i govo-rom sredine iz koje potjeete, s kojom ste se srodili, ato je dubrovaka te ste ak pisali i na dubrovakomnarjeju, u Vaem se svakom romanu osjeaju neobi-ni emotivni naboji izmeu likova, znakovita ambijen-talnost i atmosfera sredine. Koliko takvu jednu sliku,koja uvaava tradiciju, po Vaem miljenju, mijenjajutakozvanistvarnosnipjesnici i prozaici u Hrvatskoj i uBosni?

ehovi:Inovacija u knjievnosti je zapravo snaga totakvu intelektualnu aktivnost ini gotovo vjenom. Novimformama i sadrajima, ova vrsta umjetnosti, kao uosta-lom sve ostale, obnavlja se i obogauje novim formama i

sadrajima. U tom smislu, iskustvo mi govori da je u povi-jesti knjievnosti bilo mnogo vie pokuaja da se inovira,negoli je ostvareno vrijednih inovacija. Usporeujui knji-evnost s likovnom umjetnou, lako se da zakljuiti koli-ko je likovna umjetnost u svojim povijesnim preobrazba-ma bogatija kada je rije o ostvarenim rezultatima. Po-navljam, neka puu (ili puhetaju) novi vjetrovi, pa bilistvarnosni ili nestvarnosni, jer, moe se dogoditi da nekiod njih bude zaista osvjeujua inovacija.

Begovi:Koji su Vai favoriti od mlaih pisaca, pra-tite li ih uope kontinuirano i imate li moda izravnognastavljaa?

ehovi:Pratim ih koliko to meni doputaju moje go-dine, ali favorita jo nemam. Nije mi se to jo dogodilo.

Begovi:Je li petoknjije Ilijasbegovii-Cronica tra-vuniana sinteza Vaeg romanesknog rada. Vraate seu 17. stoljee u kojem je ivio trebinjski kapetan, pazahvaate razdoblje austrijskih vlasti u Bosni, zatimpripovijedate vojniku sudbinu Hasan-bega, koji jedospio u talijansko zarobljenitvo, i njegova brata ko-jeg su zarobili Rusi. Obitelj naputa svoju bosansku

begovinu i preseljava se u Dubrovnik. Sudjeluje nadvije strane u ratu, a roman zavrava dogaajima izhrvatsko muslimanskog rata i razrjeava se u Haagu.Takav povijesni raspon uspio je u svome Triemeronupodastrijeti samo Nedjeljko Fabrio. Mislite li da takveosjetljive ratne situacije jo jedino mogu razrijeitiMeunarodne organizacije i svjetske velesile? Sjetitese Frndieva Alibegova pisma Europi i Americi kojeje taj naivni zenianin godine 1919. na francuskomuputio Meunarodnoj mirovnoj konferenciji u Versai-llesu ne bi li one proglasile samostalnost Bosansko-hercegovake drave.

ehovi: Pitate me, zapravo, jesu li sadanje meuna-

rodne organizacije u stanju rijeiti problem drave Bosne iosigurati njen opstanak? U tom smislu pouan je pokuajorganizacije UN kojoj, po svemu sudei, nije bilo ni na krajpameti spaavati dravu Bosnu, nego da, poslije dogaa-nja u Srebrenici, zaustavi nezapameno divljanje zloinanad muslimanima (Bonjacima) koje je irom naeg plane-ta, a posebno u Europi, izazvalo zgraanje i nazivano sra-motom zapadne civilizacije. Osimski sporazum, onakavkako je sproveden, niim ozbiljno i uvjerljivo nije predviaoouvanje BiH drave, a post osimskodugo vrijeme, podkontrolom guvernera ija je glavna uloga bila oita: da sesve strane u sukobu izjednae u divljatvu i zloinu, to je

iz godine u godinu moralo pogodovati zamislima i eljamada BiH konano zadesi ono to i Jugoslaviju. Matine dra-ve dvaju bosanskih naroda, u meuvremenu, pod priti-skom svjetske javnosti verbalno su se odricali svojih preten-zija prema Bosni, a stvarno nita ili premalo inili da se nji-hovi narodi u Bosni odreknu svojih opasnih iluzija. Istina,zahvaljujui otrijenjenju hrvatske politike i imajui u vidunastalu intenzivnu elju nae drave da se prikljui Europ-skoj uniji, ve niz godina upravo vlast u Hrvatskoj dovoljnoiskreno sugerira Hrvatima u BiH, neto gotovo sasvim su-


1963., Dubrovnik

1966., ehovi, Ivan Kuan, Igor Mandi


19/64

B E H A R 8 5 1 9


Malo je poznato da je ehovi, druei se sa slikarima, oduvijek osjeao privlanu snagu palete. U zre-lim, muevnim godinama on nalazi vremena te e zaaren stati uz tafelaj i na zanimljiv i umjetniki do-tjeran nain realizirati svoju davnanju umjetniku znatielju. Fea je tim inom poveao svoj duevnimir, a redakcija Behara smatra da je otkrie njegova slikarstva pravi biser.

Moj susjed, akrilik, 2001.

Ljepota puste vale, akrilik, 2007.


20/64

2 0 B E H A R 8 5


Konavoska bandijera, akrilik, 2003.

Pogled na selo kroz vlano staklo, akrilik, 2006.


21/64

B E H A R 8 5 2 1


Grad, akrilik, 1991.

Grad u plamenu, akrilik, 2003.


22/64

2 2 B E H A R 8 5


Grad kulisa 1, akrilik, 2003.

Grad kulisa 3, akrilik, 2001.


23/64

B E H A R 8 5 2 3

protno od onoga to je ne-kad inila, to jest, upuujeih na njihovu dravu BiH ida u okviru nje nau novusoluciju ivota koja e sebazirati na potpunoj ravno-pravnosti triju naroda. Vje-

rujem da e i drava Srbija,prikljuujui se Europi, sli-no djelovati na svoje suna-rodnjake pa se u budu-nost, moda daljoj, moeoekivati potpuno ieznu-e ideje matinih drava itako bi se, vjerujem, izbje-gla destrukcija drave Bo-sne.

Dakle, u situaciji okoBosne osjeaju se pozitivnipomaci, ali u samoj Bosnikao da je zauvijek cementi-rano nesuglasje i konfron-tacija. Nikako da se ostvarineka zajednika platforma:

jedni jo uvijek hoe da Bo-sna ne bude nikakva dra-va, to jest da se sauva mo-gunost prikljuenja mati-noj dravi, a drugi opet neidu tako radikalno daleko

jer ih matina

Documents

casopisBehar-85