The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

 

 

Izvještaji o situaciji u Drinskoj banovini

«Reports on the situation in the Drina Banovina»

by S. Milišić

Source:Documents of the Archives of Bosnia and Herzegovina (Građa Arhiva Bosne i Hercegovine), issue: 2/ 2010, pages: 277­282, on www.ceeol.com.

277

Arhiv Bosne i Hercegovine 2009. godine kreće sa izdavanjem građe za proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine 19. i 20. stoljeća. Prvu knjigu sabrao je i uredio dr. Rodinis i ona nosi naslov „Izvještaji o situaciji u Drinskoj banovini (1929-1931). Ovim je u stvari obnovljena edicija Arhiva Bosne i Hercegovine započeta 50-tih godina 20. stoljeća, kojom su javnosti predstavljeni brojni i različiti historijski izvori, a nastavak je uslijedio nakon zastoja od četvrt stoljeća.

IZVJEŠTAJIO SITUACIJI U DRINSKOJ BANOVINI

Knjiga I (1929-1931), 2009, str. 486

Knjiga II (1932-1935), 2010, str. 754

gradja_10 _II.indd 277 8.2.2011 13:36:09

278

Građa Arhiva Bosne i Hercegovine

Zašto je značajno izdavanje ove dvije knjige izvještaja? Prvo zbog činjenice da se za period između dva svjetska rata bosanskohercegovačka historiografija ne može pohvaliti stepenom izučenosti. Za period od 1918. do 1929. tj. od nastanka zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca do zavođenja šestojanuarske diktature nastao je izvjestan broj radova i monografija, dok se od 1929. pa do 1941. više išlo na istraživanje radničkog pokreta i djelovanja KPJ, a manje ili veoma malo na istraživanje društva. Enver Redžić, Milan Gaković, Kemal Hrelja, Nusret Šehić, Atif Purivatra, Nedim Šarac, Ibrahim Karabegović, Ahmed Hadžirović, Tomislav Išek, Ibrahim Kemura, Ljubomir Zovko i Budimir Miličić su autori koji su do 1992. dali nekoliko zapaženih monografija (Da ne zaboravimo Đorđa Pejanovića, Mitra Papića, Fadila Ademovića, Ljubinku Bašović, Fahrudina Kalendera, Branislava Begovića i njihove monografije o školstvu, štampi, bibliotekama i čitaonicama, šumskoj privredi).

Nakon 1992. odbranjene su dvije doktorske disertacije (Adnan Jahić i Denis Bećirović) i jedan magistarski rad (Sonja Dujmović), za sada u rukopisu. U Sarajevu je 1994. objavljena Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, u kojoj je na 32 strane dat sažetak perioda između dva svjetska rata. Tu su i monografije Mustafe Imamovića, Šaćira Filandre i Safeta Bandžovića. U Beogradu se od 1992. godine objavljuje Zboprnik za istoriju BiH (urednik Milorad Ekmečić). Knjigu o Mostaru priredio je Borivoje Pištalo (Beograd, 1998). Objavljen je i magistarski rad Drage Mastilovića Hercegovina u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929), Beograd 2009. Zdravko D. Marijanac objavio je u Banja Luci 2002. knjigu pod naslovom Stanovništvo BiH 1850-1991. Do sada se reagovanje na knjige o historiji BiH u ovom periodu, a koje su nastale nakon 1992. godine, svelo na jedan prikaz (knjige D. Mastilovića, Prilozi, 39, Sarajevo 2010, 214-218).

I pored navedenih monografija, cjelovite historije Bosne i Hercegovine za period između dva svjetska rata nema. Da bi historiografska djela koja se odnose i na ovo razdoblje ugledala svjetlost dana potrebni su prije svega dobro osmišljeni projekti, timski rad, kao i redakcija sastavljena od stručnjaka koji se bave političkom, socijalno-ekonomskom i kulturnom historijom ne samo Bosne i Hercegovine, već i Jugoslavije. Potrebna su istraživanja fondova, u prvom redu onih izvan Bosne i Hercegovine. Nažalost, smjenom generacija i nekim novim trendovima olakog poimanja povijesti, „temeljita istraživanja“ nisu više u modi. Zato je Arhiv Bosne i Hercegovine i redakcija (Edin Čelebić, Andrej Rodinis, Šaban Zahirović, Dušan Vržina) odlučio ovom knjigom stvoriti solidne osnove za dalja istraživanja.

gradja_10 _II.indd 278 8.2.2011 13:36:09

Access via CEEOL NL Germany

279

U predgovoru dr. Rodinis daje historijat uspostave banovina kao administrativnih jedinica, i šta je to značilo na primjeru Bosne i Hercegovine. Kroz organizaciju i funkcije ove banske uprave može se rekonstruirati život Drinske banovine. Izvještaji o prilikama u Drinskoj banovini, njih 11 iz prve knjige, opširni su, detaljni, sadržajno bogati, obuhvataju vrijeme od novembra 1929. do decembra 1931. Svi pojedinačni izvještaji sreskih načelstava, žandarmerije, policije, banskih odjeljenja poslužili su kao građa za konačan izvještaj i uglavnom se nalaze u spisu (sabirnom arku) zajedno s konačnim izvještajem. Struktura poglavlja u izvještajima je sljedeća: 1. stanje javne sigurnosti; 2. o političkim događajima i pojavama, raspoloženjima i pokretima u masama (dragocjen su dio izvještaja, u kojima se često detaljno opisuje život u banovini; najopsežniji su periodični izvještaji Uprave policije u Sarajevu, koja prati putovanja političara, stranaca, zabranjuje štampu, izvještaja o političkim i drugim skupovima, donosi obavijesti agenata i drugih „povjerljivih osoba“. Tu su i racije policije i protjerivanja lica iz Sarajeva zbog skitnje, besposličarenja, bludničenja i prosjačenja. Iz ovih se izvještaja vidi da je rad svih društava u banovini pod najsavjesnijom kontrolom policijskim vlasti); 3. o narodnom zdravlju; 4. po struci poljoprivrednoj; 5. o zanatima, trgovini, industriji i radinosti uopšte; 6. o školama i prosvjetnim prilikama i ustanovama; 7. po struci građevinskoj i o javnom saobraćaju; 8. o radu raznih prosvjetnih, kulturnih, ekonomskih, viteških i nacionalnih društava i ustanova i 9. o elementarnim događajima i nezgodama.

Ono što se da zaključiti jeste da policija itekako dobro radi svoj posao, te da su sastavljači ovih izvještaji dobro instruisani na šta da obrate naročitu pažnju.

Samo godinu dana nakon ove, pojavila se i druga knjiga „Izvještaja o situaciji u Drinskoj banovini (1932-1935)“, koju je ponovo sabrao i uredio Andrej Rodinis. Knjiga sadrži izvještaje od broja 12 do 28, dakle 17 novih izvještaja. Vremenski oni idu od januara 1932. do decembra 1935. (iz 1932. četiri, 1933. pet, 1934. i 1935. četiri izvještaja).

Narodi koji su ušli u sastav Kraljevine SHS učinili su to s prilično različitim očekivanjima i razlozima. Pokazalo se da jugoslavenska monarhistička državna zajednica nije bila definitivno „rješenje“ u historiji. Njeno rađanje u cjelini stvorilo je više problema nego što ih je riješilo (H. Zundhausen, Istorija Srbije, 261). Nova država nije mogla da funkcionira jer nije bilo elementarnog političkog konsenzusa oko pitanja državnog uređenja. Unutrašnjo-političke krize i sporovi trajali su kroz čitavo međuratno razdoblje.

Senija Milišić

gradja_10 _II.indd 279 8.2.2011 13:36:09

280

Građa Arhiva Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je u međuratnom razdoblju bila „politički zapuštena i degradirana“ (Bandžović, 86). Nizak organski sastav kapitala, agrarna prenaseljenost, visoki priraštaj stanovništva, niska produktivnost rada, mala potrošnja – glavna su obilježja privrede između dva svjetska rarta. Po svemu Bosna i Hercegovina je bila nerazvijena agrarna zemlja.

Diktatura koju je zaveo kralj Aleksandar 1929. „da bi sačuvao jedinstvo i budućnost Svoje Kraljevine“ temeljila se na iluzijama da je decenija života u zajedničkoj državi dovoljno dug period nakon kojeg se može prići oživotvorenju nove državne ideologije i da je ljudska svijest može izmijeniti primjenom administrativnih mjera u kratkim i ograničenim rokovima. Htjela se jugoslavenska država, u kojoj će Srbi, u prvom redu Srbijanci, voditi glavnu riječ. Šestojanuarski režim, kao jedna od tadašnjih verzija građanske diktature, korijenima i likom bila je slična tradicionalnom balkanskom monarhističkom apsolutizmu. Preimenovanjem kraljevine SHS u Kraljevinu Jugoslaviju izbrisani su nacionalni identiteti sadržani u ranijem nazivu države, u korist novog naziva, pogodnog da maskira stvarnu, ali nepriznatu dominaciju Srba. Jugoslavenska ideologija dobila je funkciju da pripremi stapanje svih jugoslavenskih „plemena“ u veliku povijesnu zajednicu – jugoslavensku naciju. Kralj, kao prvi Jugosloven postao je simbol narodnog jedinstva i državne cjeline. Dekreti diktature „dokinuli“ su međunacionalne sporove, zabranjena su nacionalna imena i simboli. Bila je i uspostavljena država prerađene prošlosti, bez razlike u religijama, jezicima i stepenu kulturnog razvitka.

Podjelom zemlje na banovine 1929. razbijene su historijske cjeline. Namjera je bila da se u najvećem broju banovina osigura srpska većina. Ova podjela je išla za razgradnjom Bosne i Hercegovine kao entiteta i identiteta (Bandžović, 89). Vrbaska, Drinska, Primorska i Zetska banovina obuhvatile su dijelove Bosne i Hercegovine, ali uvijek u kombinaciji sa susjednim hrvatskim, srpskim i crnogorskim krajevima. Cilj je bio, izuzev Primorske banovine, stvaranje srpske regionalne većine u novim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine. To nije donijelo stabilnost i mir u državi. Dovoljno je vidjeti na primjeru Drinske banovine kako se pokušalo povezati i zbližiti nešto što je u prvom redu nefunkcionalno.

Za kraljevsku diktaturu bila je karakteristična visoka razina uhođenja. U takvoj državi ogroman policijski aparat nadzire sve: domaće političare, njihovu korespondenciju, sve istaknutije strance koji dolaze u Sarajevo i druge dijelove BiH. U izvještaju za januar 1933. zagrebačke, Koroščeve i punktacije JMO

gradja_10 _II.indd 280 8.2.2011 13:36:09

281

ocnjenjuju se kao nemoćni i neozbiljno pokušaji propalih političara, jer su njihova nastojanja borba protiv državne cjeline.

U istom mjesecu završeno je isljeđenje u otkrivanje komunističkih organizacija u Sarajevu, te su zbog zločina iz čl. 1, 2, 3 i 4. Zakona o zaštiti javen bezbednosti i poretka u državi 24 lica predana Državnom sudu za zaštitu države u Beogradu na zakonski postupak. Policija je pratila i rad komunističkih organizacija u Tuzli, Brčkom, Mostaru, nakon čega su slijedila hapšenja, zaplijena arhive, oružja. Premda se u izvještaju navodi da je ovom istragom otkrivena čitava komunistička organizacija na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine, to nije bilo tačno (179.). U Čajniču, Kiseljaku, Foči i Travniku bili su konfinirani politički neistomišljenici. Stalni nadzor nad njima vršili su sreski načelnik, policijski agenti i organi javne bezbjednosti.

Kraljevinu je pogodila svjetska ekonomska kriza. Nestao je strani kapital, Beograd je smanjio novčanu pomoć periferiji. Diktatura nije funkcionisala, nije uspjela protiv nezaposlenosti. Iznimni zakoni i barbarske metode mučenja političkih uhapšenika poznati su svjetskoj javnosti, zbog čega su ispadi šestojanuarske diktature sve više kritikovani u inostranstvu (Albert Ajnštajn, Tomas Man, Siton-Votson).

Sva vlast i moć nalaze se u rukama kralja. Ustav iz 1931. godine nijednu vjeru nije postavio kao državnu, niti je proglasio načelo odvajanja crkve i države. Ustav je garantirao slobodu štampe i javnog okupljanja, ali su drugi zakonski akti to poništavali. Nakon donošenja novog ustava režim je osnovao političku stranku Jugoslovensku nacionalnu demokratiju, preteču Jugoslovenske nacionalne stranke i Jugoslovenske radikalne zajednice. Kako prvi izbori nakon proglašenja diktature nisu omogućavali ljudima da glasaju za kandidate po svom izboru, predstavnici pet političkih stranaka su odlučili bojkotirati izbore.

U želji da pored političkog regulira i vjerski život zemlje, kralj je 1930. opozvao Statut o autonomnom vođenju muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova za BiH. Reisu je naređeno da premjesti sjedište iz Sarajeva u Beograd, a kada je on to odbio da uradi i dao ostavku, na njegovo mjesto imenovan je prorežimski muslimanski političar.

Politički neuspjeh međuratne kraljevine bio je očit. Osnovni razlog S. Ramet, profesor političke znanosti, vidi u lošem početku. Naime, Država Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevina Srbija nisu sačinile sporazum o političkim uvjetima

Senija Milišić

gradja_10 _II.indd 281 8.2.2011 13:36:09

282

Građa Arhiva Bosne i Hercegovine

prije ujedinjenja. Nije postojalo slaganje o samoj državi, nije bilo konsenzusa ni o načelu države, a autonomaštvo je bilo široko rasprostranjeno među Hrvatima i Bošnjacima. Problemi s neravnopravnošću, nacionalnom hegemonijom, nacionalnim prilikama i nelegalnim aktivnostima, opstruiranje parlamenta koje je provodio kralj, brojni slučajevi omalovažavanja vladavine prava karakteristike su države opterećene krizama.

Tu je i fenomen etničke politike (Ramet, 77) u kojoj je svaka nacionalna skupina u sastavu države okrenuta „vlastitoj“ političkoj stranci/strankama.

Izvještaji o situaciji u Drinskoj banovini, i pored svih nastojanja da stanje u državi prikažu gotovo idealnim, pokazuju da je destabilizacija, odnosno raspad, utkan u samo tkivo države još od njenog osnivanja. Destabilizirajući faktor nije bio etnički sastav države, nego etnička politika, definisana ovdje kao priključivanje etničkih podjela političkim.

Međuratna kraljevina nije uspjela razviti osjećaj zajedništva, a štetna državna vjerska politika samo je doprinijela tom neuspjehu. Štetnost te politike ogleda se i u stavljanju pod nadzor gotovo svih aktivnosti katoličke crkve. Tako je došlo do zabrane daljeg izlaženja lista Narod, čiji je vlasnik vrhbosanski nadbiskup Šarić, zbog tendencije da kod hrvatskog dijela osujeti uticaj jugoslavenstva kao skupnog imena naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.

Razbijanjem na banovine, samo su Drinska i Vrbaska imale sjedište na teritoriju Bosne i Hercegovine. To znači da je historija polovine zemlje „izmještena“ i pohranjena izvan njenih granica. U proteklih 70-ak godina fondovi su dijelili sudbinu političkih događanja, premještaji su, prečišćavani, vršeni odabiri i selekcije, a da ne možemo sa sigurnošću reći šta i kada. Stoga je publikovanje ovih izvještaja od izuzetnog značaja, kako za struku, tako i za povijest. A ponajviše za državu Bosnu i Hercegovinu.

Senija Milišić

gradja_10 _II.indd 282 8.2.2011 13:36:09