22 000 DOLARA U TRI MJESECA

noć je stigla kao nešto što gmižeuz ogradu stubišta, plazeći vatrenijezik, i ja pamtimmisionare do koljena u blatukako se povlače preko lijepe modre rijekei strojničke metke kako odbijaju točkefontane i Jonesa pijana na obali kakogovori govno govno ti Indijanciodakle im vatreno oružje?i ja uđoh da vidim Marijui ona reče: misliš li da će napasti,misliš li da će prijeći rijeku?strah te umrijeti? upitah je, i ona rečekoga nije?i ja odoh do medicinskog kabinetai nalih visoku čašu, i rekohnapravili smo 22 000 dolara u 3 mjeseca gradeći cesteza Jonesa i malo moraš umrijetida bi to obavio tako brzo... Misliš li da su ovozapočeli komunisti? pitala je ona, misliš li da su komunisti?i ja rekoh: prestani se ponašati kao neurotična kuja.ove male zemlje ustaju jer im punedžepove s obje strane... i ona mepogleda onom prekrasnom srednjoškolskomslaboumnošćui iziđe van, mračilo se, ali sam je pustio da ode,moraš znati kad ćeš pustiti ženu da ode ako je želiš zadržati,a ako je ne želiš zadržati opet je pustiš da ode,tako je to uvijek proces puštanja, na jedan ili drugi način,tako sam sjedio tamo i ispijao piće i nalio drugoi mislio: tko je mogao smisliti projektiranje putanje u Staroj Misijibi li te odveo tamo gdje se svjetiljke polako njišuu zelenilu neke daleke noći?i Jones uđe s rukom oko njezina plavog strukai ona je također pila, i ja im priđoh i rekoh:muž i žena? i to ju je razljutilo jer ako te žena ne možeuhvatiti za jaja i stisnuti, ona je gotova,i ja nalih još jednu visoku čašu, irekoh: vas dvoje to možda ne shvaćateali mi se odavde nećemo izvući živi.

propili smo ostatak noći.ako bi se zaista umirio, mogao si čutivodu što se spuštala između božanskih stabala,i ceste koje smo izgradilimogao si čuti kako ih prelaze životinjei Indijanci, divlje budale što nose težak križ.i napokon posljednji pogled u ogledalodok su se pijani ljubavnici grlilii ja iziđoh i skinuh slamkus krova kolibe

onda škljocnuh upaljač ipromatrah kako plamen gmiže, kao gladni miševiuz tanke smeđe vlati, bio je spor alistvaran, i onda nestvaran, nešto kao opera,i onda krenuh prema strojničkom štektanju,ista rijeka, i preko nje me gledao mjeseci na stazi sam vidio malu zmiju, posve malu,izgledala je kao čegrtuša, ali nije mogla biti čegrtuša,i uplašila se videći me, i ja je zgrabih iza vrataprije nego što se mogla smotati i onda sam je držaonjezino se malo tijelo omotalo oko moga ručnog zglobakao prst ljubavi i sva stabla gledahu svojim očimai ja stavih usta na njezina ustai ljubav je bila munjevina i komemoracija,mrtvi komunisti, mrtvi fašisti, mrtvi demokrati, mrtvi bogovi itamo otraga u onome što je ostalo od kolibe Jonessa svojom mrtvom crnom rukom oko njezina mrtva plavog struka.

ODVAŽNI BIKnisam znao

da Meksikancito rade:

bik jebio odvažan

i sad suga vukli

mrtvapo areni

zarep,

odvažna mrtvabika,

ali ne bilo kojeg bika,ovo je bio poseban

bik,i meni

posebnalekcija...

i premda je Brahmsukrao svoju Prvu iz Beethovenove

Devete,i premda je

bikbio mrtav

njegova glava i njegovi rogovi injegova utroba mrtvi,

on je bio bolji odBrahmsa,

dobar kaoBeethoven

idok smo izlazili

njegovo je dahtanje iznačenje

ustrajno plazilo uz moje rukei premda su me ljudi naguravali igazili po mojim nogamabik je gorio u meni

moja Isusovavoštanica,

odvučen za repbesposlen

budući da je sve učinio,i kroz dugačke tunele i prijeteće poglede,laktove i noge i oči, ja sam molio za Kaliforniju,i mrtva bika

u čovjekui u meni,

i stisnuo šakeduboko u

džepovima, uhvatio mrak,

i nastavio hod.

TRAGEDIJA UŠĆA

probudio sam se suha grla i vidio da je paprat mrtvabiljke u loncima žute kao kukuruz;ostavila me ženai prazne me boce kao iskrvarena tjelesaokruživahu svojom neupotrebljivošću;ipak, sunce je još bilo snažno,i ceduljica moje gazdarice provirivaše ispod vratanenametljivim žutilom; sad bi izvrsno došaokakav dobar komedijaš staroga kova, lakrdijašs vicevima o besmislenu bolu, besmislenujer je tu, postoji i ništa više;pomno sam se obrijao starim žiletomčovjek koji je jednom bio mlad i koga sesmatralo genijem; alitakva je tragedija lišća,mrtva paprat, mrtve biljke;izišao sam u mračni hodnikgdje je stajala gazdaricaproklinjući odlučno,šaljući me k vragu,mašući svojim debelim oznojenim rukamai vičućivičući zahtijevala stanarinujer nas je svijet izdaooboje.

NE PODNOSIM SUZE

nekoliko je stotina budalaoko guske koja je slomila nogunastojalo odlučiti1što bi trebalo učinitii .kad je čuvar došetaoi izvukao topi spor je bio završenosim za ženukoja je istrčala iz baraketvrdeći da je on ubio njezino ljubimčeali je čuvar samo protrljao epoletei rekao jojpiši me v rit,tuži se predsjedniku;ptica je plakalaa ja ne podnosim suze.savio sam svoje platnoi otišao niže niz željezničku prugu:nitkovi su uništilimoj krajolik.

ZA MARILYN M.

klizeći žestoko prema radosnom pepelu,cilju vanilijskih suzatvoje je sigurno tijelo za mračnih noćipalilo svijeće muškarcima,a sad je tvoja noć mračnijaod dometa voštanicei mi ćemo te zaboraviti, pomalo,i nije lijepoali su zbiljska tijela bližai dok crvi dašću za tvojim kostima,tako bih ti volio rećida se to događa medvjedima i slonovimatiranima i junacima i mravimai žabama,ipak, ti si nam donijela nešto,neku vrstu male pobjede,i zbog toga govorim: dobroi ne žalimo više;kao osušen i bačen cvijet,mi zaboravljamo, pamtimo,čekamo. dijete, dijete, dijete,podižem svoju čašu kroz cijelu minutui smiješim se.

BORODINOV ŽIVOTOPIS

sljedeći put kad budete slušali Borodinasjetite se da je on bio samo kemičarkoji je skladao glazbu da se odmori;njegov dom bio je prenatrpan svijetom:studentima, umjetnicima, pijancima, vucibatinama,on nikad nije znao kako reći: »ne«sljedeći put kad budete slušali Borodinasjetite se da je njegova žena njegovim skladbamaoblagala kutije za mačkeili pokrivala žare s kiselim mlijekom;ona je patila od zaduhe i besanicei hranila ga jajima na mekoi kad bi on htio prekriti glavuda se zaštiti od zvukova u kućiona mu je dopuštala da se posluži plahtom;uza sve to netko se uvijek nalaziou njegovoj postelji(spavali su odvojeno kad su uopćespavali)i kako su svi stolcibili najčešće zauzetion je često spavao na stubištuumotan u stari šal;ona mu je naređivala kad da podreže nokte,da ne pjeva ili ne zviždiili stavi previše limuna u čajili ga pokuša istisnuti žličicom:Simfonija br. 2, u b-moluKnez IgorU stepama centralne Azijeon je mogao usnuti samo prekrivši očikomadom tamnog platna;1887. bio je na baluu Medicinskoj akademijiodjeven u svečanu narodnu nošnju;izgledao je napokon iznimno veseoi kad se srušio na podmislili su da se zafrkava.sljedeći put kad budete slušali Borodinasjetite se...

LITERARNA ROMANCA

naišao sam nekako na nju u dopisivanju ili poeziji ili časopisimai ona mi započe slati vrlo seksualne pjesme o silovanju i požudi,a budući da su bile protkane lakšim intelektualizmombio sam donekle zbunjen i sjedoh u kola i odvezoh se na Sjeverpreko brda dolina i autoputovaneispavan, mamuran, upravo rastavljen,nezaposlen, u procesu starenja, umoran, želeći više od svega sanod nekih 5 ili 10 godina, napokon sam našao motelu sunčanu gradiću uz prašnjavu cestu,i sjedoh da popušim cigareturazmišljajući: mora da si lud,i potom iziđoh na spojs jednim satom zakašnjenja; ona je bila prokleto stara,skoro kao ja i bez posebna seksepilai dala mi vrlo tvrdu nezrelu jabukukoju sam dugo žvakao preostalim zubima;umirala je od neke neznane bolestinešto poput zaduhe, i reče:želim ti otkriti tajnu, a ja rekoh:znam: ti si djevica od 35 godina.I onda je izvadila bilježnicu, 10 ili 12 pjesama,životno djelo koje sam morao pročitatinastojeći da budem ljubazanali su bile vrlo slabe,i ja je izvedoh nekamo, na boksanje,i ona kašljaše u dimuneprestano kružeći pogledoms publikena boksačei stišćući šake.ti se nikad ne uzbudiš, a? upitala me.ali ja se poprilično uzbudih te noći u brdima,i prevrnuh je 3 ili 4 putapomažući joj da dotjera neke svoje pjesmei ona mi stjera svoj jezik gotovo do polovice grkljanaali kad se oprostih od njebila je i nadalje djevicai vrlo slaba pjesnikinja.ja vjerujem: ako je žena držala svoje noge stisnute35 godinakasno jebilo za ljubavbiloza poeziju.

BLIZANCI

ponekad bi natuknuo da sam ja kopile a ja bih mu rekao da slušaBrahmsa, i rekao bih mu da nauči slikati i piti i da njime nevladaju žene i dolariali on bi se izderao na me: za ime Božje, sjeti se svoje matere,sjeti se svoje domovine,ti ćeš nas sve pobiti!...

krećem se kroz očevu kuću (na koju duguje 8000 dolara nakon 20godina na istom poslu) i gledam njegove mrtve cipelenačin na koji su njegove noge smotale kožu, kao da je bio ljut sadeći ruže,a i bio je, i gledam njegovu mrtvu cigaretu, njegovu posljednju cigaretui posljednju postelju gdje je spavao te noći, i osjećam da bih je trebao prepravitiali ne mogu, jer otac je uvijek tvoj gospodar pa i kad ga više nema;pretpostavljam da se to dogodilo i prije i poslije ali ne mogu si pomoćida ne mislim

umrijeti na kuhinjskom podu u 7 ujutrodok drugi peku jajanije teškoosim ako se to tebi dogodi.

izlazim van i berem naranču i gulim sjajnu koru;stvari još žive: trava sasvim dobro raste,sunce šalje dolje svoje zrake oko kojih kruži ruski satelit,negdje besmisleno laje pas, susjedi se naviruju iza zastora.ja sam stranac ovdje, a bio sam (nagađam) donekle i bitanga,a ne sumnjam da me i on sasvim dobro oslikao (stari momak i jaborili smo se kao planinski lavovi) i kažu da je sve ovo ostavio nekoj ženiu Duarteu ali mene nije briga – neka joj bude: on je bio mojstari

i umro.

unutra, isprobavam svijetloplavo odijelomnogo bolje od svega što sam ikad nosioi mašem rukavima kao strašilo za ptice u vjetruali mi ne pomaže:ne mogu ga održavati na životubez obzira koliko smo mrzili jedan drugoga.

izgledali smo sasvim jednako, mogli smo biti blizancistari i ja: tako sugovorili. on je imao lukovice u rešetuspremne za sadnjudok sam ja ležao s kurvom iz Treće ulice.

u redu. udijeli nam ovaj trenutak: da stojim pred zrcalom

u odijelu mrtva ocaočekujući da i samumrem.

DAN KAD JE KIŠILO NA LOSANGELESKI KOTARSKI MUZEJ

židov se prignuo iumro. 99 puškomitraljeza

bilo je otpremljeno u Francusku. netko je dobio treću utrkudok sam ja pregledavao

propeler starog monoplanaprošao je čovjek sa zaštitnim ovojem na oku. počelo jekišiti. kišilo je i kišilo i po više je bolničkih kola jurilozajednoulicama, i premda jesve bilo savršeno glupoja sam uživao taj trenutakkao boravak u New Orleansukad sam živio od slatkišai gledao goluboveu sporednoj uličici s francuskim imenomdok je iza mene rijeka postajalazaljevi oblaci se bolesno vukli preko jneba koje je umrlou vrijeme kad je Cezar izboden,i onda sam obećao sebida ću se jednog dana sjećati svegakako je bilo.prišao mi je čovjek i nakašljao se.mislite li da će prestati kišiti? reče.nisam odgovorio. dotaknuo samstari propeler i slušao kakomravi na krovu srljaju prekoruba svijeta. odlazite, rekoh,odlazite ili ću pozvatičuvara.

UTRKA

tako je tokad se odskližeš u prošlostudešen kao navita viktrola(sjećate li ih se?)i odeš u središte gradai gledaš momke kako boksajuali otmjene plavuše sjede sdrugimaa ti si ostario kao bijednik u kakvu filmu:cigara u zubima, drobina,samo ni od kud novaca,ni od kud snalažljivosti, ni od kud iskustva,i kao običnoborbe su uglavnom slabe,i poslije .opet na parkiralištusjediš i gledaš ih dok odlaze,pale posljednju cigarui stari automobil,stari automobil, ne baš premlad čovjekgube se niz ulicudok ih ne zaustavi crveno svjetlokao da vrijeme nije problem,i oni te dostignu:automobil pun mladežišto se glasno smije,i ti ih gledaš kako krećudoknetko iza tebe ne zatrubii strese te natrag u onošto je preostalood tvog života.kukavan i samosažalanti pritisneš do daskei dostigneš mladei prijeđeš ihi držeći se volana kao svih prohujalih Ijubavijuriš s njimaprema obalirazmahujući prkosno svojom cigarom i svojim čelikom,smijući se,ti ćeš ih odvesti oceanuzadnjih sirena,morske trave i morskog psa, veselog kita,svršetku mesa i vremena i užasa,ali oni se napokon zaustavea ti nastavljašprema svome oceanu,cigara ti grize usnekao što je nekad Ijubav znala.

SVEĆENIK I MATADOR

u tromu meksičkom zraku gledao sam bikovsku smrti odrezali su mu uši, a njegova velika glava nijepokazivala više straha od hridi.

vozeći natrag idućeg dana zaustavili smo se u Misijii gledali zlatne crvene i plave cvjetove što sedržahu na vjetru kao tigrovi.

stavite ovo u metrički sustav: bik i Kristova tvrđava:matador na koljenima, mrtav bik njegovo djetešce;i svećenik koji zuri s prozorakao medvjed u kavezu.

vi se možete prepirati na sajmištu i povlačiti svojesumnje svilenim koncima: reći ću vam samoovo: ja sam živio u oba njihova hrama,vjerujući sve i ništa -možda će oni sadumrijeti u mome.

LJUBAV & SLAVA & SMRT

sad sjedi s vanjske strane moga prozorapoput starice koja odlazi na tržnicu;sjedi i gleda me,živčano se znojikroz žicu i maglu i pasji laveždok iznenadane lupim novinama po mrežikao da ubijam muhui vi ste mogli čuti kriknad ovim ravnim gradom,i onda je otišla.

način da se završi pjesmakao što je ovajest da se odjednomumirimo.

NEDJELJE UBIJU VIŠE LJUDI NEGO BOMBE

s obzirom na okolnosti s kraja tjedna, i premda imapreviše dima, sve je zakrčenoi gore nego jarboli popadali u olujine možeš nikamo otićii ako odeš, oni svi zure kroz stakla na prozorimaili čekaju na večeru, i bez obzira kako loša bila(ne čaša, večera)potrošit će više vremena razgovarajući o njojnego jedući je,i to je razlog zašto me se moja žena riješila:bio sam seljačina i nisam znao kad se treba nasmiješitiili točnije (i gore) znao sam,ali nisam, i jednog popodnevas ljudima što su skakali u bazeni kartali sei gledali pomno obrijane televizijske komičareu uškrobljenim bijelim košuljama i finim kravatamakako se zafrkavaju o tome što im je svijet učinio,ja sam odglumio glavoboljui oni mi dadoše sobu mlade djevojke(bilo joj je oko 17)i dođavola,ja upuzah pod njezine plahtei pravih se kao da spavamali svatko je znao da sam varalica u škripcu,ali pokušao sam sve vrste trikova -nastojao misliti na Wildea iza rešetki,ali Wilde je bio mrtav;nastojao misliti na Hema kako ubija lavaili hoda ulicama Parizaukrašen svojim divljim prijateljima,kurve obeznanjeno padaju na svoja prekrasna koljena,ali sve što sam radio jest da sam se motao u njezinim mladim plahtama,i s uzglavlja, koje je tresla moja živčana oluja,nekoliko je drangulija palo na me -slonići, stakleni psi sa zavodničkim pogledima,mladić i djevojka što nose vedro vode,ali ništa od Bacha ili pod Ormandyjevom dirigentskom palicom,i ja konačno odustah, otiđoh u zahodi pokušah se popišati (znao sam da ću biti začepljencijeli tjedan), i onda iziđoh,i moja žena, čitatelj Platona i e. e. cummingsadotrči k meni i reče: »ooooh, trebao si vidjetiBooBooa na bazenu! skakao je natraške i ustranui to je bila najsmješnija stvar koju siIKAD vidio!«

mislim da nije bilo dugo poslije toga da je došao čovjekdo našega stana na trećem katuoko sedam sati ujutroi predao mi sudski poziv za rastavu,i ja se vratih k njoj u postelju i rekoh:

ne brini, u redu je, iona započe plakati plakati plakati,žao mi je, žao mi je, žao mi je,i ja rekoh: molim te prestani,sjeti se svoga srca.

ali tog jutra kad je otišlaoko 8 sati izgledala jekao uvijek, možda i bolje.ja se nisam gnjavio čak ni s brijanjem;nazvao sam da sam bolestan i otišao doljedo bara na uglu.

POVALJIVANJE

Voditi ljubav na suncu, na jutarnjem suncuu hotelskoj sobiiznad prolazagdje siromasi čeprkaju za boce;voditi ljubav u suncuvoditi ljubav uz tepih crveniji od naše krvi,voditi ljubav dok dečki prodaju novinske naslovei kadilake,voditi ljubav uz fotografiju Parizai otvorenu kutiju chesterfieldsa,voditi ljubav dok drugi ljudi -jadne budale -rade.

Taj trenutak – prema ovom...mogu biti godine u načinu njihova mjerenja,ali samo jedna rečenica straga u rnorn mozgu -postoji toliko danakad život stane, zaustavi se i sjedii čeka kao vlak na tračnicama.Prolazim uz hotel u 8i u 5; u prolazima su mačkei boce i skitnice,i ja gledam gore na prozor i mislim:Ne znam više ni gdje si,i nastavljam hod i čudim se kamoživot odlazikad stane.

STARAC, MRTAV U SOBI

ova stvar nada mnom nije smrtali je stvarna kao onai dok crvljivi vlasnicilupaju na vrata zahtijevajući stanarinuja jedem orahe u ljuscisvoje povučenostii nastojim ne bih li dočuovažnije bubnjare;zbiljska je, zbiljskakao vrapčeve prebite kostiu mačjim ustima a da bih rekaoviše od običnogjadnog dokaza;gledam oblake, gledam more suhoggroba...i češkam leđai oblikujem samoglasnikdok moje dražesne žene(supruge i ljubavnice)ulijetaju kao strojeviu nekakvu paru žalostida bi bile otpuhnute u pomračenje;kost je kostali ova stvar nada mnomdok otvaram zastore na prozorui šetkam svoje prnje po kavezu,ova stvar nada mnomkao cvijet i šaka,vjerujte minije smrt i nijeslavai kao Quijoteove vjetrenjačeneprijatelj je kojegnebo šaljeprotiv čovjeka;...ova stvar nada mnom,veliki bože,ova stvar nada mnomšto puže kao zmija,užasavajući moju ljubav za prosječno,neki je zovu Umjetnostneki je zovu poezija;nije smrtali će je umiranje riješiti snagei kad moje sijede rukeispuste posljednje očajno perou nekoj jeftinoj sobinaći će me tamoi nikad saznatimoje imemoje značenje

niti blagomoga bijega.

LJUBAV JE LIST PAPIRA ISTRGAN NA KOMADIĆE

sve je pivo bilo pokvareno i kapetan je pao u posteljui časnik i kuhari nismo imali nikoga da zgrabi jedrai sjeverozapadnjak je parao platno kao nožni noktii mi smo posrtali kao luditrup je razdirao bokovei sve to vrijeme neki je huligandržao u kutu pijanu kurvu (moju ženu)i pumpao jekao da se ništa ne događai mačka me je neprestano promatralai šunjala se po smočniciizmeđu zveckava posuđaoslikana cvjetovima i lozomsve dok ja više nisam mogao izdržatii ja uzeh stvari bacih jeprekoograde.

VELIKI NITKOV SA SABLJOM

slušajte, otišao sam da me podšišaju, bio je savršeno dobar dandok mi ga nisu predočili, želim reći sjedio sam u stolcu čekajućisvoj red i uzeo časopis – uobičajena stvar: žene sobješenim dojkama, itd., i onda sam okrenuo stranicu i tusu se nalazile fotke Orijentalaca u polju, neki velikinitkov sa sabljom – opis slike je govorio da on ima vrlo dobarzamah, izobilje snage i slika ga je prikazivala kako se pnpremasa sabljom, i vidjelo se Orijentalca kako klečizatvorenih očiju, onda – ZIP! – klečao je bez glavei mogli ste vidjeti čist vrat, iz kojeg još niješiknula krv, budući da je odvajanje bilo tako zapanjujućebrzo, i još fotki s odrubljenim glavama, i onda fotka tihglava opuštenih u travi bez tijela, obasjanih suncem.i glave još izgledaju gotovo žive kao da nisuprihvatile smrt – i onda je brijač rekao:

sljedeći!

i ja priđoh stolcu i moja je glava još bila na ramenimai njegova glava reče mojoj glavi:

kako želite?i ja rekoh: srednje.

i on je izgledao kao dobar razborit čovjeki činilo se lijepo biti blizu dobrih razboritih ljudii ja sam ga želio upitati o glavamaali pomislih da bi ga to moglo uznemiritiili mu možda čak dati kakvu idejuili možda bi on mogao reći nešto što uopće ne bipomogloi tako sam šutio.

slušao sam kako reže moju kosui počeo je govoriti o svom dojenčetui ja sam se pokušavao usredotočiti na njegovodojenče, to je izgledalo vrlo zdravo i logično,ali sam i nadalje razmišljao oglavama.

kad je završio s rezanjemokrenuo me je u stolcu da bih mogao pogledati uogledalo. moja je glava još bila na mojim ramenima.

izvrsno, rekoh mu, i ustadoh sa stolca, platih, idadoh mu dobru napojnicu.

izišao sam van i prošla je neka žena i orta je imalaglavu na ramenima i svi su vozači automobila imali glavena ramenima.trebao sam se usredotočiti na dojke, mislio sam,to je toliko bolje, sva ta obješenost, ilina magične i lijepe noge, seks je nakon svega

divna stvar, ali je moj dan bio uništen, trebat će mi cijela noć daprespavam, da se oslobodim glava. strašno je biti ljudskobiće: toliko se togadogađa.

vidio sam svoju glavu u izloguvidio sam odrazi moja je glava držala cigaretumoja se glava doimala umorno i tužnonije se smijala sa svojom novomfrizurom.

ondase izgubilai ja nastavih hoduz kuće pune pokućstva i mačaka ipasa i ljudii oni su bili sretni i ja bacih cigaretuna ulicuvidjeh je kako gori na asfaltucrvena i bijela, nježna nit dima,i zaključih da je dobardodir sunca.

SAVJET

dok vjetar ponovno puše s morai zemlja je izobličena izgredima i neredombudi oprezan sa sabljom izbora,pamtišto je moglo biti plemenito prije5 stoljećaili čak 20 godinasada jenajčešćebeskoristan činživiš samo jednom,povijest ima priliku za prilikomda dokaže glupost ljudi.

čuvaj se, dakle, rekao bih,bilo kakva naizgled plemenitačinaidealaili djelatnosti,bilo za ovu zemlju ili ljubav ili Umjetnost,neka te ne zanese blizina trenutkaili ljepote ili politikekoji će uvenuti kao iščupani cvijet;ljubi, da, ali ne kao bračnu dužnost,i izbjegavaj lošu hranu i pretjeran rad;živi u nekoj zemlji, moraš,ali ljubav nije zapovijedbilo žene ili zemlje;ne žuri; i pij onoliko koliko je potrebnoda održiš neprekidnost,jer piće je oblik životau kojem se uživatelj vraća novoj priliciza življenje; nadalje, kažem,živi sam koliko je više moguće;rađaj djecu ako se dogodiali nastoj da ne snosišnjihovo podizanje; ne upuštaj se u male raspraveruke ili glasaosim ako tvoj protivnik traži život tvoga tijelaili život tvoje duše; onda,ubij, ako je potrebno; ikad dođe vrijeme umiranjane budi sebičan:smatraj to jeftinimi ono kamo ideš:ni znaka srama ni neuspjehani zova na tugudok vjetar puše s morai vrijeme prolaziizbjeljujući blagim mirom tvoje kosti.

DAN KAD SAM UDARIO NOGOM SVEŽANJ NOVČANICA

i, rekoh, možeš uzeti svoje bogate tete i ujakei djedove i očevei svu njihovu smrdljivu naftui njihovih sedam jezerai njihove divlje tukei bivolei čitavu državu Texas,što znači: svoje grakanjei svoje subotnje šetnje nogostupima,i svoju jeftinu knjižnicui svoje nepoštene vijećnikei svoje homoseksualne umjetnike -možeš ih sve uzetii svoje tjedne novinei svoje čuvene tornade,i svoje blatnjave poplavei sve svoje zavijajuće mačkei svoju pretplatu na Time,i radi što hoćeš, baby,radi što hoćeš.

ja sam još sposoban za kramp i sjekiru (mislim)i mogu ubrati25 dolara za 4 runde (možda);ročno, meni je 3 8ali malo boje može izbrisati sjedineiz moje kose;i mogu još napisati pjesmu (ponekad),ne zaboravi to, pa čak akoi ne plaćaju,bolje je nego čekati smrt i naftu,i sezonu lova,i čekati da svijetzapočne.

u redu, protuho, reče ona,van.

što? rekoh ja.

van. upravo si izveo svoj posljednjinapad bijesa.umorna sam od tvojih prokletih bjesova:uvijek se ponašaš kaoosoba u O'Neillovoj drami.

ali ja sam različit, baby,ne mogu sipomoći.ti si različit, zaista!Bože, kako različit!

nemoj zalupitivratimana izlasku.

ali, baby, ja volim tvojnovac!

nikad nijednom nisi rekaoda voliš mene!

što želišlažljivca ililjubavnika?

ti nisi ni jedno ni drugo! van, protuho,van!

...ali baby!

idi natrag O'Neillu!

prišao sam vratima,tiho ih zatvorio i otišao,misleći: sve što one želejest drveni Indijanackoji govori da i nei stoji iznad vatre ine podiže preveliku galamu;ali ti polako postaješsve stariji, mladiću;idući put igrajzatvorenijuobranu.

SPAVANJE

ona je bila niskaodebljala a nekad je bilalijepa ipila vinopila vino u postelji igovorila i vikala i proklinjalamei ja bih joj rekao:

molim te, trebam maloodspavati.

– spavati? spavati? ti kurvinsine, ti nikad ne spavaš, tebine treba nikakvospavanje!

pokopao sam je jednoga ranog jutranosio sam je niz kosine Hollywood Hillsaispred mene bježahutrnjaci i zečevi i kamenjei dok sarn iskopao jamui položio je unutrapotrbuškei vratio zemlju natragsunce je izišlo i bilo je vrućei muhe su bile lijene ija sam jedva mogao gledati očimasve je bilo takovruće i žuto.

uspio sam se dovesti kući i leći u postelju ispavah 5 dana i 4noći.

HALO, WILLIE SHOEMAKER

Kinez mi reče nemoj odnijeti pribori dade mi odrezak koji nisam mogao prerezati osim masnog dijelai jedan je mrav kružio oko šalice za kavu;ostavio sam mu napojnicu od deset centi i izvadio cigaretu,i vani dao staroj protuhi koja je izgledala otprilikekao što sam se ja osjećao, dao sam mu četvrt dolara,i onda sam otišao gore da vidim starogajaka kao čelične grede, spremna za bombardere i plavuše,gore uz zeleno trulo stubište u kojem su stanovali štakorii uz tajnice koje su pokazivale noge ne radeći ništai stari je sjedio tamo i gledao u mekroz dva para naočala i praznike u Parizu,i rekao: Mali, čujem da izvodiš Marylou,a ja rekoh: Samo na večere, šefe,i on reče: Samo na večere, a? ti ne bi mogao zadržatigaćice te kante na njoj sa svim zakovicama na Petoj ulicii molim te sjeti se ti si skladišni radnik,ja sam šef ovdje i plaćam te kante i plaćam tebe.Da, gospodine, rekoh, i osjetih da će preskočiti cijelustvarali on mi gurnu ček preko stolai ja ga uzeh i iziđohprolazećiuza sve lijepe noge, suknje podignute do stražnjice,Marylouine stražnjice, Annine stražnjice, Vickyine stražnjice, svih njih,i otiđoh dolje do barai George reče kaj buš sad delal,i ja rekoh otići u Rusiju ili u Hollywood Park,i podigoh pogled u času kad je Marylou ušla,dugačak tanak nos, nježno lice, usne, noge,prsa, glazba, razgovor ljubav smijehi ona rečedala sam otkaz kad sam saznalai nitkov je kleknuo i plakaoi poljubio rub moje suknje i nudio mi novaci ja iziđoha on je cmizdrio kao dijete.George, rekoh ja, još jednu čašu, i ubacih novčić ujukei sunce iziđei ja podigoh pogled u času kad je prolazila stara protuhas mojih četvrt dolarai malo više srećekoja se premetnula u sretnu bocu vina,i nedaleko je proletjela ptica živ živ,tamo na istočnoj strani u samom središtu grada, bez zafrkancije,i Kinez je ušao na brzu čašicutvrdeći da mu je netko ukrao žlicu i šalicu za kavui ja se nagnuh ustranu i ugrizoh Marylou za uhoi cijela se jazbina tresla od glazbe i slobodei ja odlučih da je Rusija predaleko

a Hollywood Park na dohvat ruke.

POJEDI

razgovor je o smrtikao razgovor onovcu -mi ne znamo nicijenu nivrijednost,ipak gledajući dolje svoje rukemogu malonagađati.

čovjek je stvoren za nagađanje i zaneuspjeha ženaza ostalo.

kad dođe časnadam se da ću se moći sjetiti sebekako jedem krušku.mi smo bolesni sadas takvim mnoštvom mrtvihpasalubanjaarmijacvijećakontinenata.

postoji borba -

to je to:protiv mehanikestvari.

pojedi dobru krušku danastako da je sesutrauzmognešsjetiti.

POGLED:

Jednom sam u robnoj kućikupio zečića igračkui sad sjedi i promatra meblistavim čistim očima:

On želi loptice za golf i staklenezidove.Ja želim mirnu oluju.

Naše razočaranje sjedi između nas.

JEDNONOĆNA LJUBAV

posljednja spavačica na mom jastuku hvataprozorsko ulično svjetlo kroz sumaglicu alkohola.

ja sam bio uličnjak, hinjena krepost koja se tresla kadbi vjetar stresao vlati trave dokle dopire pogledati si bilasamostanska djevojka koja gleda opatice kako otresajupijesak iz Las Cruces s Božjih haljina

ti sijučerašnjakita cvijeća tako tužnopoharana, ljubim tvoje jadnedojke dok moja ruka seže prema ljubaviu ovom jeftinom hollywoodskom apartmanu što mirišepokruhu i plinu i bijedi.

krećemo se upamćenim putovimaistim starim koracima izlinjalim stotinamanogu, 50 ljubavi, 20 godina.i zajamčeno nam je vrlo kratko ljeto, ionda jeponovno zlmai ti prelaziš preko podaneka teška nespretna stvar

i čuje se ispiranje zahoda, lajanje psatresak zatvaranja automobilskih vrata...otišlo je u nepovrat, sve,čini se, i ja palim cigaretu ičekam najstarije prokletstvood svih.

NAJBOLJI NAČIN DA POSTANEŠ ČUVEN JEST DA POBJEGNEŠ

našao sam labavu kamenu ploču pred prodavaonicom sladoleda,bacio je ustranu i započeo kopati; zemlja je bilameka i puna crvi i uskoro sam bio unutra dopasa, broj 108;skupilo se mnoštvo, ali se povuklo natraške pred blatom koje sam izbacivaoi dok je stigla policija, bio sam unutraprekoglave,plašeći krtice, jegulje i komadiće zlatomobložene lubanje,i oni me pitahu: tražiš li naftu, blago,zlato, svršetak Kine? tražiš li ljubav, Boga,ili izgubljeni lančić ključeva? i djevojčice s kapajućim sladoledomnavirivahu u moju tamu, i došao je psihijatar1sveučilišni profesor i filmska glumica u bikiniju, iruski špijun i francuski špijun i engleski špijun,i dramski kritičar i ubirač računa i staraljubavnica, i svi su me oni pitali: štotražiš?i uskoro je započelo kišiti... atomske su podmornicepromijenile smjer, Tuesday Weld se pokrila novinama,Jean Paul Sartre okrenuo se u snu, i moja se rupanapunilavodom; iziđoh van crn kao Afrika, izbacujući na ustazvijezdei epitafe, moji džepovi puni lijepih crvi,i oni me odvedoše u zatvor i dadoše mi da se

otuširami lijepu ćeliju, bez naplate stanarine, i potpisao samugovore da se pojavim na sceni i televiziji,da pišem gostujuću kolumnu za lokalne novine inapišem knjigu i reklamiram neke proizvode, imamdovoljno novca da mi traje nekoliko godina u najboljimhotelima, ali čim iziđem odavde, naći ćudrugu labavu kamenu ploču i započeti kopati, kopati,kopati, i ovaj se put ne vraćam... kiša, sunce,ili bikini, i novinari što ustrajno pitaju: zašto si toučinio? a ja samo palim cigaretu i smiješim se...

IZBAVLJENJE I PRIMJESA

predugo izložen dubokoj žalostipostao sam s vremenomprezasićen patnjom,odlučio da dugujem sebipreživljavanje; to nije lako:reći sebi dazaslužuješ bolje danenakon povijesti svoje prošlosti;ali ja sam vidio savršene budalekako idu dalje (naravno )a da se nikad nisuzamislili nad svojim nedostacima;s druge strane, kornjače također gmižuzemljom, prljave riječi izgrebenena njihovim oklopima...ali teško dauljepšavaju obzor.

LABUDOVI HODAJU MOJIM MOZGOM U TRAVNJU KIŠI

biste li da ogulim naranču igovorim o Saavedri (Miguelu de) Cervantesu?izlazite! vi ste kao ona muha nazastoru.

ja nisam omiljen na tržištu.ne smješkam se djeci.nisam zainteresiran za vojničkadjela.pijem za šankovima dok mi očine iskoče kao zrele jagode.smrdim ispod pazuha i nečistim cipele.ja ne posjedujemništa.

ne razumijem mnogo više od svojihpogrešnih koraka.razumijem samo užas iužasnije.

ja ne mogu rimovati.preumoran sam da bihukrao.ja osluškujem Segovijinprijazan osmijeh.

gledam svinjsku glavu izaljubljujemse.

hodam hodamhimenotomijačovjeka – odražesne stvari ovoga vremenagdje se nalazite?morate me pronaći sada jer samužasnut ovim štovidim!

lijesovi prohujavaju osvijetljeniočima. očima? magmom!uđem u trgovinu i kupim vino odmrtva čovjekaonda odlazim ispod neba preplavljenagnojem. lovci kašljucajuna klupama.

hodam...

LJUDSKE MAZGE TUŽNIH OČIJU

svakoga danamaljevi iljudske mazge tužnih očiju, &tamo Krist obješen kaosuha slanina, i sadato prevaranti nagomilavaju:mlade djevojkepalačeputovanja uPariz, i gledajte:čak i veliki umjetniciveliki piscito zgrću.ali kamo mi odlazimodok veliki pisci spašavajuvlastiteduše?kamo mi odlazimo ?...u pakao, naravno, poigravajući se njihovimsabranim djelimapod svojimkolektivnimmišicama.

RAZGOVOR O MORALU, VJEČNOSTI I OPĆENJU

gore i dolje niz ulicu oni su se vratilibez ruku ili nogu ili očiju ilipluća ili pameti iliživota, premda jeratdobiveni ravnateljica javne kuće stajaše u vratimai reče mi:ne znači ništa, posla će bitikao iobičnojer im nisu odstrijelilidruge dijeloveoni će još htjetijebati.

a mrtvi? upitahja.

mrtvi su bez novca i bezosjećaja.

mnogi živitakođer ? natuknuh.

da, ali mi takvene služimo.

Bog će vasvoljeti.

sigurna sam dahoće.

hoćete li Njemuslužiti ?

ja sam Mu uvijek služila, ti toznaš: ljudi su ljudi ivojnici su vojnici ioni volejebati, ne voliš liti?

amen, rekohja.

BILJEŠKE IZ NEMARNE ZBRKE

prolazi žena i ja je gledam i znam da je njezino postojanjeispražnjeno od misli i mukeda ona ne shvaća da uspješni ljudi mogu biti tolikezvijerida ona ne zna da sam ja upao u tajkrug

gledam je dok sjedim u prljavoj kuhinji u prljavupopodnevuona hoda sanjajući naranče ikadilake

mentalno je bacam gore na palminostablofizički je silujemduhovno joj pljujem uoko

shvaćam da ona nije ništa više recimo negoriječi koje je neki dječak ispisao u javnomzahodu

te bezbrojne i zbunjujućespoznajeovaj prljaviživot

njezina je koža bijela i obješenaona nosi grimiznikombine

to je ono što uzrokujeratovevelike slikesamoubojstvaharfegeognoziju ipustinjake.

ŠKARTIRANO

muka koja najjače obvezujejestpokušaj da uspiješpod posvećenomzastavom.sličnost u namjeris drugimadijeli budalu odistraživača

to možeš naučiti usvakojbiljarskoj sali, konjskom trkalištu, barusveučilištu ilizatvoru.

ljudi bježe od kiše alisjedeu kadama punimvode.

prilično je žalosno znati da sumilijuni ljudi zabrinuti zboghidrogenske bombea ipakvećmrtvi.

ipak i nadalje pokušavaju uspjeti saženamanovcemsmislom.

a na kraju će se Veliki Barmen nagnuti naprijedbijel i čist i moćan i mističanda ti kaže da si popiodovoljnoupravo kad osjećaš kaoda tekzapočinješ.

ZVIJER

Beowulf je možda ubio Grendela iGrendelovu majkuali onne bi mogao ubitiovo:kreće se unaokolo sa slomljenom kralježnicom iočima od pljuvačkeima rakmete metlomsmješka se i ubijamikrobe germane gladiole

sjedi u kadis komadom sapuna ičita novine oBombi i Vijetnamu i autoputovimai smješka se i ondaiziđe golane upotrebljava ručnikodlazi vani siluje mlade djevojkeubija ih iodbacuje u stranu kaokost s goveđeg odreska

ulazi u spavaće sobe i gledaljubavnike kako se jebu

zaustavlja sat u1:30pretvara čovjeka u kamen dokčita knjigu

zvijerkvari slatkišestvara žalosnepjesmezaustavlja letptica

ubila je čak i Beowulfaodvažnog Beowulfa koji jeubio Grendela i Grendelovumajku

gledajtečak i kurve za baromrazmišljaju o njojpiju previše igotovozaboravljaju posao.

MILOSRĐE, MA GDJE BILO, DOĐI BRZO K MENI I UZMI ME U SVOJE DOBRE RUKE

jalova lica istisnuta iz odvratnih tubatijela ograničuju me i zasljepljuju za bilo kakvunagodbu.najradije bih odgmizao u crni vulkanski kokošjidrob iskrio se skrio skrio.slušajte, znam da mislite da sam ogorčen imožda lud, dobroto je u reduali nađite mi mjesto:

vratar u kasinugdje mogu odvajati pijance od njihovihflorinaili ispuštati zrak iz gradonačelnikovihgumadok godine ne prođu i onine spale svijetdok razlika u licima ne postanenevažna.ili gledajte sadadok pitam za stvarivolio bih vam rećiovo:volio bih kakvu kantuuvijek sam želio kakvu kantu

u većinislučajeva.mislim na dobarkomad ne ono štoneprestanodobivam.

želim čistusvilu i haltere i tijelo izmijsku kretnju idijamantne naušnice istrani naglasak, i mirismalih pamučnihživotinja.ne tražim polje cvijeća uugljenokopu.ne tražim od vas da date oči šišmišima upećini.ne tražim od vas da otopite bombe kaosnijeg.ne tražim lavovsku ljubimčad na travi pred kućomilibesplatnu vožnju vlakom uSt. Louis.samo nekoliko stvari.

ili to ili moram prodatiglasovir.

RAZGOVOR U JEFTINOJ SOBI

neprestano slažem prazne boce u dvorištu iza zgrade aliih djeca razbijaju ozidove gotovo istom brzinom kojom ih ja praznim, istari g. Sturgeon je umro iodnijeli su ga niz stubište doksam ja biou donjem rublju; štakori su trčali ,za njim poskakujući s prekrasnim repovima kaou mladih kurvi upola pijanihod vina; gledao sam kakose mijenja signal na ulici isvoje cipele u ormaru isvijet je uskoro počeo dolazitik meni, razgovarajući o -5mrti i jasam gledao na veliku pivsku reklamu, iupalili smo sva svjetla alije još bilo mračno inetko je zapalio cigaretu i svismo gledali uplamen; od toga se sobaugrijala, zidovi dobili sjaj irazbuktala se krunicažuborećih glasova koji su govorili daje soba još ovdje, da supolice još ovdje, da će gđa McDonaldtražiti stanarinu.

to je sve što sečulo.

uskoro je netko otišao po novu bocu imi smo razmišljali onečemu drugom.

ne sjećam se o čemu, samose signal neprestano mijenjao.

MNOGIM MJESTIMA ZIMA DOĐE U KOLOVOZU

u mnogim mjestima zima dođe u kolovozu,kao manevarski kolodvorkad mi prijeđemo most,stotine nas,radnika, kao marva,kao Hanibalova pobjeda nad Planinom;zima stigne u Rim, zima stigne u Parizi Miamii mi prijeđemosrebrni most,noseći ručak u kutijama maslinaste bojes kavom dobrih debelih ženai dva bolonjska sendvičai oh, kakva poslastica nađena negdjeda ugrije naše neosjetljive muške kostii dokaže nam da ljubavnije izrezana kao kupon;...evo nas stižemo,stotine nas,crnih lica i osorni(mi možemo izdržati, dođavola!)preko našeg srebrnog mosta,pušeći naše jeftine cigare u tešku zraku;evo nas dolazimo,bikovi što gaze u odijelima od jeftina pamuka,sve opaki momci;ah kvragu, i mi bismo se radije kladili na konjeili stavili na kocku da izgorimo na plaži,ali mi smo muškarci, dođavola, muškarci,ne vidite li?muškarci,što dolazimo preko našega mosta,uzimljemo naš Rim i našu kavu,ogorčeni, odvažni itupi.

GUBITNIK

sjećam se da sam u sljedećem trenutku ležao na stolu,svi su otišli : hrabrostpod svjetlom, namrgođena, umlaćujuća...i onda se neki kit pojavio preda mnom, pušeći cigaru:»Mali, ti nisi nikakav borac«, rekao je on,a ja ustadoh i sruših ga preko stolca kaou kakvoj filmskoj sceni,ležao je na svojoj velikoj trtici iponavljao: »Bože, Bože, što jetebi?« a ja se odjenem(vjerovali ili ne vjerovali)gaza još na mojim rukama inapišem svoju prvu pjesmu,i odonda borbane prestaje.

U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO

posluga je bila slabai pikolo je neprestano donosio ručnikeu krivo vrijeme.pijan, ja ga napokon udarihpostrance u glavuon je bio slabašan čovjek i padekao listopadski list,sasvim gotov,i kad stigoše plavcija sam već postavio sofu pred vratai stavio lanac,drugi stavak Brahmsove Prve simfonijei moja ruka na pola puta do kanteneke drolje dovoljno stare da mi bude bakai oni razbiše prokleta vrata,odgurnuše sofu u stranu;ošamarih drolju koja je vrištalaokrenuh se i upitah:u čemu je problem, gospodo?i neki me mladić koji se nije nikad obrijaosastavi po glavi svojim pendrekomi ujutro sam bio u zatvorskom odjelusvezan lancima za kreveti bilo je vruće,znoj se cijedio kroz bijelebesmislene plahte,i oni su me pitali razne vrste glupih pitanjai ja sam znao da ću zakasniti na posao,što me je neizmjerno zabrinjavalo.

DOŽIVLJAJ

niže u hodniku živi gospođa koja slikaleptire i insektei njezina je soba puna malih kipova,radi s glinomkad sam je posjetiosjedio sam na kauču i pio nešto,onda sam zapazioda nam je jedan kip okrenut leđima,stajao je odsutan, jadni nitkov,i ja upitah damušto je krivo s njime?i ona mi reče: zbrkala sam gasprijeda prilično nespretno.shvaćam, rekao sam, i dovršio piće,vi nemate mnogo iskustva s muškarcima.ona se nasmijala i donijela mi novo piće,razgovarali smo o Kleeu,Cummingsovoj smrti,Umjetnosti, kako preživjeti itd.vi biste trebali bolje poznavati muškarce,rekoh joj.znam, rekla je ona. sviđam li vam se?naravno, rekao sam ja.donijela mi je novo piće.razgovarali smo o Ezri Poundu.Van Goghu.svim tim stvarima.sjela je do mene.sjećam se da je imala male bijele brčiće.rekla mi je da izgledam snažnoi mužjački.ja sam joj rekao da ima lijepe noge.razgovarali smo o Mahleru.ne pamtim kad sam otišao.vidio sam je ponovno nakon tjedan danai pozvala me da uđemudesila sam ga reče.koga? upitao sam.svog čovjeka u kutu, odgovorila je ona.

fino, rekao sam ja.želiš li ga vidjeti? upitala je ona.jasno, rekao sam ja.

otišla je u kut i okrenulaga.

bio je zaista dotjeran.

moj bože, bio je na dlaku sličan MENI!

tada sam se počeo smijati i ona se smijalaa umjetničko djelo je stajalo pred nama,vrlo lijepa stvar.

GENIJ MNOŠTVA

Postoji dovoljno izdajstva, mržnje,nasilja,

besmisla u prosječnom ljudskombiću

da se Opskrbi bilo koja vojska bilo kojegadana.

Najbolji su Ubijači Onikoji propovijedaju protiv ubijanja.

Najbolje Mrze OniKoji Propovijedaju LJUBAV

NAJBOLJE – NAPOKON – RATUJU ONIKOJI PROPOVIJEDAJU

MIR

Oni koji propovijedaju BOGATREBAJU BOGA

Oni Koji Propovijedaju MIRNemaju Mira.

ONI KOJI PROPOVIJEDAJU LJUBAVNEMAJU LJUBA VI

ČUVAJ SE PROPOVJEDAČAČuvaj se Upućenih.

Čuvaj seOnih Koji

UVIJEKČITAJUKNJIGE

Čuvaj Se Onih Koji PreziruSiromaštvo Ili Se Ponose Njime

ČUVAJ Se Onih Koji Su Brzi Na PohvalamaJER Za Uzvrat Trebaju POHVALU

ČUVAJ Se Onih Koji Lako Osuđuju:Oni Su U Strahu Od Onog što Ne Znaju

Čuvaj Se Onih Koji Uvijek TražeMnoštvo; Oni Su NištaNasamo

Čuvaj SeProsječnog ČovjekaProsječne ZeneČUVAJ SE Njihove Ljubavi

Njihova Je Ljubav Prosječna, TražiProsječnoAli Njihova Je Mržnja GenijalnaPostoji Dovoljno Genijalnosti U NjihovojMržnji

Da Te Se Ubije, Da Se UbijeBilo Koga.

Ne Želeći SamoćuNe Shvaćajući SamoćuOni Će Pokušati Da RazoreSveŠto Ne OdgovaraNjihovim Predodžbama

NesposobniDa Stvaraju UmjetnostOni Je NećeRazumjeti

Svoj NeuspjehKao Stvaraoci OniĆe Uzeti Kao NeuspjehSvijeta

Nesposobni Da Ljube U PotpunostiOni Će VJEROVATI Da Je Tvoja LjubavDjelomičnaI ONI ĆE TE MRZITI

I Njihova Će Mržnja Biti SavršenaPoput Sjajnog DijamantaPoput NožaPoput PlaninePOPUT TIGRAPOPUT Kukute

Njihova NajčišćaUMJETNOST.

KAD USAHNE GRMLJE BOBICA JA ĆUOTPLIVATI NIZ ZELENU RIJEKUS KOSOM U PLAMENU

odlučna ustrajnost poputružina pupoljka ili anarhistanapokon seistrošikao moljci u tornjevimaili ljepotice na plažamaNew Jerseyja.

autobusi promočeni ljudstvomrazvoze ga kroz večernjeulice gdje je Kristzaboravio na plačdok se ja krećem uvijek nadoljeprema umiranjuiza spuštenih zastora na prozorimakao čovjek kojega su gušili plinom, kamenovaliili vrijeđali danima.

prolazi štakor s tovarom ljubavi,prolazi čovjek u prljavom donjem rublju,prolazi drobina kao parni valjak,prolazi lijevi branič Notre Dame u1932, a meni kao Whitmanu ostajuove stvari:

ja sam lice iza prozorazuboboljauživalac peršinatekući čovjek što zuri u noćni stropnadimatelj plinovapovraćalac otrovamanji od Boga i ni izdaleka tako pouzdankrvarnik ako sam porezanljubavnik kad sam sretančovjek kad sam rođen.

mnogo više i mnogo manje.

u šest sati počnu nadolaziti kaoplima i večernje novine, i poput lišćabobica sada su nešto drukčiji,svaki djelić kože sada je umrljan smeđim i kako prolazedani postaje sve tamnijim kao bradavica probodena iglom;moji su zastori spušteni dok znanstvenici odlučuju kakostići na Mars,kako izićiodavde. večer je, vrijeme za pitu, vrijeme zaglazbu.

Whitman leži tamo kao pješčani rak kao zaleđenakornjača i ja ustanem i prijeđem prekosobe.

MILIJUNAŠ

gledajte gausahnuo čovjek

zacijeloprošao jesvoje

nalazio se pod pokrivačima i kuća se stresla odbombardiranja

on nam senasmiješio

nadam se da nikad neću postati takostar

dio se zida stresao i pao preko njegovakreveta

kažu da je bio žilav momakkažu da je vrijedio milijune

sunčana svjetlost probila se kroz rupu nazidusunčana svjetlost i dim igrana stabla

ja sam gotovo dovršio čupanje vodoinstalacijetražeći nešto od vrijednostiali ništa nijeostalo

netko je tamo bioprije

»idemo«

kad smo se uspeli na vrh brijegagranata je pala u samu sredinu kuće koju smoostavili

daske su letjele i on unutra tamo doljei onda se pojavila vatra -brzacrvenasavršena

mi smo otišli u šumu i Harry se bacio kamenomnavjevericu ipromašio.

POLICIJA

3 dječačića trče prema menipušući u zviždaljkei vičućiuhićen si!pijan si!i započnu metući po nogamasvojim palicama za igru.jedan ima čak iznačku. drugi imalisice ali su moje rukevisoko u zraku.

kad odem u prodavaonicu pićaoni zuje vanikao pčeleizbačene iz gnijezdakupim litru jeftinaviskijai 3čokoladnaslatkiša.

10 LAVOVA I KRAJ SVIJETA

u čuvenom nacionalnom časopisu(da, čitao sam ga)vidio sam fotografiju lavovakako prelaze ulicuu nekom selui uopće ne žure;to je načinkako bi trebalo bitii jednog dana kadpogase svjetlai cijela stvar završi,ja ću sjediti ovdjeu kredastu dimumisleći na onih 10 prokletih(da, prebrojao sam ih)lavovašto su zaustavljali prometdok su cvjetale ruže.svi bismo to trebaliučinitisadadok još imavremena.

DANAS SU KOSOVI GRUBI

osamljen kao osušeni i iskorišteni voćnjakprostrt preko zemljeza uporabu i napuštanje.

ustrijeljen kao bivši boksač koji prodajednevne novine na uglu.

u suzama kaopostarija djevojka iz korakoja je dobila posljednju plaću.

džepni rupčić je na mjestu vaše gospodstvo vašaštovanosti.

danas su kosovi grubikaourasli nokti na noziza vrijeme noći provedene uzatvoru -pijanka pijanka jadikovanje,kosovi trče unaokolo ilete unaokolopjevajući uvijek ošpanjolskim melodijama i kostima.

i bilo gdje jenigdje -

san je podjednako loš kaopudrijere i ispuhane gume:

zašto nastavljamos mozgovima idžepovima punimprašinekao zločesti dječak koji je upravo izišao izškole -kažitemivi koji ste bili junaci u nekojrevolucijivi koji podučavate djecu ivi koji mirno pijetevi koji posjedujete prostrane domovei šećete vrtovimavi koji ste ubili čovjeka i posjedujetelijepu ženuvi mi recitezašto sam ja na vatri kao staro suhosmeće.mi bismo zacijelo mogli imati zanimljivu

korespondenciju.zaposlili bismo poštara.i leptiri bi i mravi i mostovi igrobljaizumitelji raketa i psi i automehaničarijoš malonastavilidok mi ne bismo potrošili poštanske markei/iliideje.ne sramite seničega; nagađam da je Bog sve to smisliokaobrave navratima.

MORSKI KONJIC

posjedujem krpelja jednog konjanjegovu dušu i njegova mudaposjedujemnačin na koji kruži očimanačin na koji jede sijenoi serka istojeći spava

on je mojtaj strojnalik modrom vlaku s kojim sam se igraokad su moje ruke bile manjei moja pamet u boljem stanjuja posjedujem tog konja,jednoga ću dana zajašiti svoga konjaniz sve uliceodjahat ćemo dalje od stabalauz planinuniz dol

krpelj i oči i mudanas dvaodjahat ćemo gdje kraljevi jedumaslačkeu gigantskom morugdje misao nije stravagdje oči ne ispadajukao djeca subotnje noći

konj kojeg posjedujem i ja kojeg posjedujempostat ćemo ponovno plavi i lijepi ičisti

i ja ću sjahati ičekati na te.

KAO LJUBICA U SNIJEGU

što je moguće ranijeg danau beznadno podne

brzojavit ću tikoščatu

rukuukrašenu kožom

morskog psavisoki momak sa

žutim zubima i epileptičnimocem

donijet će jedo tvojih

vrata

smiješi sei

prihvati jei to je bolje

negoalternativa.

PISMO IZDALEKA

poslala mi je pismo iz malesobe nedaleko Seine.kaže da ide na plesnitečaj. ustane, kažeu 5 ujutroi tipka pjesmeili slikai kad osjeti da joj se plačeima posebnu klupuna obali rijeke.

njezina će knjiga Pjesmebiti objavljenaujesen.

ne znam što da joj kažemalisam joj rekaoda povadi sve loše zubei bude oprezna s francuskimljubavnicima.

njezinu sam sliku stavio uz radioblizu ventilatorai ona se micalakao neštoživo.

sjedio sam i gledao jedok nisam popušio5 ili 6preostalih cigareta.

onda sam ustaoi otišao u postelju.

ČOVJEK U SUNCU

ona mi čita iz New Yorkerakoji ne kupujem, ne znamkako stiže ovamo, ali riječ jeo nečemu u svezi s Mafijomo jednom od mafijaških poglavarakoji je previše jeo i kojem je bilo prelakopreviše je finih žena mazilo njegoveorahe, i on se udebljao sišući dobrecigare i mlada prsa i saddobiva te srčane udare -i tako gajednog dana netko vozi cestomu tom velikom automobilui on se ne osjeća baš dobroi traži momka da zaustavi i da gapusti van i momak ga polegneuz cestu u prekrasnu suncu.ne znam je li riječ o KretiSiciliji ili samoj Italijiali on leži u sunčevu svjetlui prije smrti kaže:kako život može biti lijep, ionda izdahne.

ponekad moraš ubiti 4 ili 5tisuća ljudi prije nego što nekakopovjeruješ da je vrabacbesmrtan, novac je pišalina iti si zapravo uzalud trošiovrijeme.

NE POSJEĆUJ ME, ALI AKO ME POSJETIŠ...

je zacijelo, bit ću kod kuće ako nisam vanine kucaj ako su svjetla pogašenaili čuješ glasove ilimožda čitam Proustaako netko gurne Prousta ispod mojih vrataili jednu od njegovih kostiju za moju juhu,ne mogu posuditi novac nitelefonniti ostatke svog automobilaali možeš uzeti jučerašnje novineneku staru košulju ili sendvič od mortadeleili prespavati na kaučuukoliko ne vičeš noćui možeš govoriti o sebito je sasvim normalno;teška su vremena za sve nassamo što ja ne pokušavam podići obiteljda bih je poslao na Harvardili kupio zemlju za lovište,ja ne ciljam visokonastojim samo poživjetijoš malo vremena,ako dakle pokucaš bilo kadi ja ne odgovorimi žena se ne nalazi unutramožda imam prebitu čeljusti tražim komad žiceili lovim leptire po papiru kojimsu obloženi moji zidovišto želim reći jest ako ne odgovorimne odgovorim, i razlog je utome što još nisam spreman da te ubijemili volim, ili čak prihvatim,to znači da ne želim govoritizauzet sam, bijesan ili zadovoljanili možda vješam omču;ako su dakle svjetla i upaljenai čuješ zvukovepoput disanja ili molitve ili pjevuckanjaradija ili kotrljanja kockiili pisanja na stroju -odlazi, nije dannoć, sat;nije riječ o neukoj neotesanosti,ne želim povrijediti nikoga, čak ni kukcaali ponekad skupim neku vrstu dokazakoji traže razvrstavanje,i tvoje plave oči, recimo da su plavei tvoje vlasi, ako ih imašili tvoja pamet -ne mogu ućidok uže ne pukne ili se zategne

ili dok se ja ne izbrijem unovim ogledalima, dok se ranane zatvori ili otvorizauvijek.

ZBOGOM, BUDALAŠTINE

ležao sam cijeli dan u krevetuali sam napisao jednu pjesmui sad sam na nogamagledam kroz prozori kako bi romanopisac mogao rećipijan: oblaci dolaze prema menikao sudoperke sa zdjelamai noćnim posudama u rukama -nešto što drži vrlo zagađenuvodu.ali ja sam pijani neromanopisacali sad ovdje stojijasno oblikovana boca pivai ja strasno razmišljamu nekoj vrsti pjenušave besposlene maštenaprežem seali sve što mogu iščačkati jesučetverokuti i kružnice koji sene slažu; u redu daklemesselgneursreći ću vam istinu:ponovno (u krevetu)čitam još jedan zapisak o D. Thomasu &jednog će dana upaliti moja sreća i sjedit ću unaokol.oi kupiti rog i pitoma orlai sjedit ću na verandi povazdanna bijeloj verandi uvijek u suncujednoj od onih bijelih verandi sa zelenomlozom unaokolo, ičitati o Dylanu i D. H. dokmi oči ne ispadnu iz glave za orlovuhranu i uzmognem slijep sviratirog. ali čak i sada postaje mračnijevečer se tanji u noćkosti doljezvijezde iznadnetko proizvodi škripu madraca uDenveru da bi se još jedan bljuvač mogao roditi.ja vjerujem da je sve ponjava suncai najbolje od svegajest kad ja prolazim kroz njučudeći se čistom živcuživotnosti što ne prestaje:usprkos zatvorima bolnicamatvornicama dobrim psimai nesmotrenim leptirima.ali sad sam ponovno na prozoruna radiju daju operui žena sjedi u stolcu s moje lijeve stranei neprestano ponavlja:BRATČ BRATŠT BRAATČT!

i drži knjigu u ruci:KAKO NAUČITI RUSKI LAKO.ali zbilja nema ničega što možeš učinitilako: živi ili umri ili prihvati slavuili novac ili poraz, sve je teško.opera kaže ovo: mrtve pticemrtve zemlje mrtve ljubavičovjek ustrijeljen jer je netko mislioda je kanadski jelenjelen ustrijeljen jer je netko mislioda je jelen.sav čisti živac trajanjaova žena koja želi govoriti ruskija koji se želim opitiali treba nam nešto za jelo.ODERANA MAČKA ODERANO MESO govorižena po ruski tako da se ja dovijamda je gladna, nismo jeliima nekoliko sati. ŠKOLJKABAJUNETA TUKA SVINJETINAI SVINJETINA kaže ona, i ja prijeđemrazmak i obučem hlače iizlazim da nabavim nešto.šume su daleko a ja nisamvješt s lukom i strijelomi netko pjeva na radiju:ZBOGOM, BUDALASTE STV ARI.i sve što mogu učiniti jest da uđem u prodavaonicuživežnih namirnica i izvučem novčanik s nadomda je pun. i na taj načinotprilike ja trošim nedjelje.ostatak tjedna ide boljejer uvijek postoji netko tko mi zapovijedašto da učinimi premda to izgleda ludogotovo svi to činebez obzira što.tako sada ako mi oprostite(ona upravo jede naranču)obut ću cipele i obući košuljui izići odavde - bit ćebolje zasve nas.

PIVSKA BOCA

upravo mi se dogodila stvar vrijedna mirakula:prevrnula mi se natraške pivska bocai pavši na pod dočekala se dnom i ostala uspravno,i ja sam je opet položio na stol da se slegne pjena,ali fotografije danas nisu bile takve srećei postoji maleni uski raspor na kožimoje lijeve cipele, ali sve je to vrlo jednostavno:ne možemo priskrbiti previše: postoje zakonio kojima ništa ne znamo, razni oblici guranjadovode nas do gorenja ili smrzavanja; štoubacuje kosa ravno u mačja ustanije na nama da kažemo, ili zašto su neki ljudiu zatvorima poput pripitomljenih vjevericadok drugi njuškaju i prekapaju goleme dojkekroz beskrajne noći -to jezadaća i strava, a nas se ne podučavazašto. ipak, sretna je okolnost da je bocapala uspravno, pa premdaimam jednu vina i drugu viskija,to na neki način proriče dobru noć,a možda će sutra samo moj nos biti duži:nove cipele, manje kiše, više pjesama.

ISTINITA PRIČA

našli su ga kako hoda auto-cestomsasvim crvenasprijedauzeo je zahrđalu konzervui odrezao svoju spolnumašinerijukao da govori -gledajte što ste miučinili? možete dobiti iostatak.

stavio je dio sebeu jedan adio u drugidžepi tako su ga našlidok jehodao.

predali su galiječnicimakoji su pokušali sašiti dijelovenatragalidijelovi su bilisavršeno zadovoljnistanjem u kojem subili.

ponekad razmišljam o svoj dobrojstražnjicikoja je predanačudovištima nasvijetu.

možda je to bio njegov protest protivtoga ilinjegov protestprotivsvega.

pojedinačniMarš Slobodekoji se nikad nije proguraoizmeđukoncertnih prikaza ibejzbolskihrezultata.

Bože, ili bilo tko,blagoslovi

ga.

INTELEKTUALKA

ona neprestanopišekao dugački raspršivačšto prskazrak,i neprestano sespori;nema ničegašto ja mogu rećia da to zaista ne postanenešto drugo,zbog togaja zašutim;i napokonona obrazloži samu sebevan iz kućeizušćujućinešto kao -ne pokušavamti senametnuti.

ali ja znamda će sevratiti, one se uvijekvraćaju.

iu 5 popodneveć je kucala na vrata.

puštam je unutra.

neću ostati dugo, kaže,ako me ne želiš.

u redu je, kažem ja,moram seokupati.

ona je otišla u kuhinju ibacila se nasuđe.

nešto kao biti oženjen:prihvaćašsvekao da senije ni dogodilo.

SREO SAM GENIJALCA

danas sam u vlaku sreogenijalcau dobi od oko 6 godina,sjedio je pokraj menei kako je vlakjurio usporedno s obalomstigli smo do oceanai tada me je on pogledaoi rekao:nije lijep.

bilo je prvi put da sam toi samspoznao.

SIROMAŠTVO

čovjek kojeg nikad nisi vidio je onaj kojiti pomaže da nastaviš,onaj koji bi mogao jednomstići.

nema ga na ulicama iliu zgradama ili nastadionima,ili ako je tamoja sam ga nekako mimoišao.

on nije jedan od naših predsjednikaili državnika ili glumaca.

pitam se postoji li uopće.

hodam niz uliceuz ljekarne i bolnice ikazališta i kavanei pitam se postoji li uopće.

gledam već gotovo pola stoljećai nisam ga vidio.

živa čovjeka, istinski živa,recimo kad spušta ruke nakon što jezapalio cigaretu

vidiš mu očikao oči kakva tigra zagledanau vjetar.

ali kad se ruke spustetamo suuvijekdruge očiuvijek uvijek.

i uskoro će za me biti kasnoi ja ću proživjeti živots ljekarnama, mačkama, plahtama, slinom,novinama, ženama, vratima i drugom robom,ali nigdježiva čovjeka.

ZALJUBLJENIK U CVIJET

u Valkerie Mountainsmeđu kočopernim paunovimanašao sam cvijetvelik kao mojaglavai kad se sagnuh da gapomirišem

izgubio sam ušnu školjkudio nosaokoi pola kutijecigareta.

vratih sesljedećeg danada posiječem prokletustvarali ga nađoh takolijepim da samumjesto togaubiopauna.

ČAK JE IZGLEDAO KAO PRISTOJAN MOMAK

uredno je spakirao stvar po raznim dijelovimaposlao noge teti u St. Louisglavu vođi skautske čete u Brooklyntrbuh razrokom mesaru u Des Moines,ženske je organe poslao mladom svećeniku u Los Angeles;nadlaktice je bacio psui zadržao ruke da bi ih upotrebljavao kao kliješta zaorahe, a od svegapreostalog i izabranih dijelovakao prsa i guzovi skuhao je juhukoja je začudobila bolja od okusa koji je ona ikad imala.

potrošio je novac iz njezine ručne torbicekupio dobro francusko vino, grah, pola kile marihuanei dvije male papige; kupio je Keatsova sabranadjela, četverokutni svileni rubac od metra i pol, škare sručkama od slonovače i kutiju čokolade za svojukućevlasnicu.

onda je pio i jeo i spavao tri dana i noćii kad je došla policijaizgledao je vrlo prijateljski i sabranoi cijelim putom do postajegovorio o vremenu, planinskoj boji,raznim takvim stvarima, nije uopće izgledao kao ta vrstaubojice.

vrlo čudno.

BILJEŠKA ZA DAMU KOJA JE OČEKIVALA RUPERTA BROOKEA

što, što si očekivala? školarca koji tepa Donnea? ilinekog praktičnijeg ljubavnika koji bi te punio zadahom Života?ja sam lakrdijaš i nikakav gospodin: ja sam hodao Brooklyn Bridgeoms Craneom u pidžami, ali samoubojstvo zatajuje kako stariš:i sve je manje i manje toga za ubijanje.

tako između kože i janjećih rebaraca, morbidnih kravatadrugih ormara, ja snujem planove okrugle kao narančeispunjene glazbom svoga vještog mumljanja.

Brooke? ne. ja sam majmun s maslinom izgubljen ucirkuskom pijesku tvoga smijeha, cirkuski majmuni, cirkuski tigrovi,cirkuski luđaci financija što okreću svoje tajnice prije17 : 15 ... a što si ti očekivala?

ružičasti obraz što slini Picassove boje na tvoj isušeni mozak?

zbog toga je soba bila modra u dimu moga vrenja, pakao,besmisleno morei ja sam osjećao da su mi prsti pijani do posljednje kapi tvoga soka,

prošli kroz bodljikave čokote proklinjući tvoje ime,nikakav gospodinnikakav gospodin,odljubljena ljubav kao zmijski ugriz,veranda je odzvanjala zujanjem muha, zujanjem muhai laži, i tvoja su crvena usta vrištala,tvoje su svjetiljke vrištalekršeći se kao predugo nenaplaćeni računi:

PIJAN! PIJAN PONOVNO!O, TI IDIOTE!

tako su Yeats, Keats, dojke... bili ništa više nego breskva!što, što se dogodilo Španjolskoj? mom dječaku Lorki?revoluciji? moram se pridružiti brigadi!pustite me van!

SREĆA JE RAZLIKA IZMEĐU LOŠEG I DOBROG PJESNIKA

tako pretpostavljam.živio sam na tavanu u Philadelphijiljeti bi postalo vrlo vruće i zbog toga sam uglavnom boravio ubarovima. nisam imao novca i s ono malo što mi je preostalostavio sam mali oglas u novine i rekao da sam pisackoji traži posao...što je bila čista laž; bio sam pisackoji traži malo vremena i malo hrane i nešto novcada plati stanarinu za tavan.nekoliko dana kasnije kad sam napokon stigao kućiodnekudvlasnica mi je rekla da me je netkotražio. i ja rekoh:to mora biti zabuna. ona je rekla:ne, bio je pisac koji je rekao da želi da mu pomogneš napisatipovijesnu knjigu.oh, lijepo, rekao sam ja, znajući da imam stanarinu za joštjedan dana – mislim, u manšeti –tako sam sjedio unaokolo pijući vino na kredit i promatrajući vruće golubovekako se pate i jebuckaju na mom krovu.navio bih radio vrlo bučnopio vino i razmišljao kako bih napisao povijesnu knjiguzanimljivu ali istinitu.ali se nitković nije nikad vratio,i ja sam se morao napokon pridružiti skupini željezničkih radnikakoja je odlazila na Zapadi dobili smo konzerve s hranom ali ne iotvaračei razbijali smo konzerve o sjedala i bokovevagona prašnjavih i starih sto godinahrana nije bila kuhana i voda je imala okus kaostijenj na voštanicamai ja iskočih u hrpu šipražja negdje uTexasuposve zelenu i s kućama lijepa izgleda udaljininašao sam parkspavao cijelu noći onda su me našli i stavili u samicui ispitivali me o ubojstvima ipljačkama.željeli su riješiti mnogo toga u knjigamada bi dokazali svoju djelotvornostali ja nisam bio toliko umorani oni su me prevezli do sljedećega velikog gradaudaljena pedeset i sedam miljaveći od njih dao mi je nogom u stražnjicui oni su se odvezli.ali meni se posrećilo:dva tjedna kasnije sjedio sam u uredu gradske vijećnicenapola spavajući u suncu kao velika muha na mom laktu

i ona bi me ponekad odvela dolje na sastanak gradskog vijećai ja sam vrlo svečano slušao kao da znam o čemu je riječkao da znam kako su očišćeni fondovi glupogagrada.poslije sam otišao u postelju i probudio se sa znakovima zubi potijelu, i rekao: Kriste, pazi, dušo! možeš me zarazitirakom! a ja pišem novu povijest krimskog rata!i svi su se okupili u njezinoj kući –svi kauboji, svi kauboji:debeli, dosadni i prekriti prašinom.i svi smo se rukovali.ja sam nosio par starih traperica, i oni rekošeoh, vi ste pisac, da?i ja rekoh: što možeš, neki tako misle.i neki još tako misle...drugi, naravno, još nisu došli pameti.dva tjedna nakon togaprotjerali su me izgrada.

ZA PRODAVAČE MILOSRĐA

opravdano jesvako je umiranje opravdanosvako ubijanje svaka smrt svakoodlaženje,ništa nije uzaludpa čak ni muhinvrat,

i cvijetprođe kroz redove vojskei kao hvalisavidječačić,uspravi svojuboju.

ČISTAČI

evo ih dolazeti momcisiv kamionupaljen radio

njima se žuri

poprilično uzbudljivo:raskopčane košuljeizvješeni trbusi

izvlače van velike kontejnere smećaguraju ih do viljuškaste dizalicei onda ih kamion uz strašnu bukupodiže i melje…

morali su popuniti molbene obrasceda bi dobili te posloveoni plaćaju hipoteke na kuće ivoze najnovije modele automobila

opijaju se subotom uvečer

sad u losangeleskom suncujure naprijed i natrag sa svojim kontejnerima smeća

sve to smeće odlazi nekamo

i oni se međusobno dovikuju

onda se svi popnu na kamionvozeći na zapad prema moru

ni jedan od njih ne znada sam ja živ

REX DISPOSAL CO.

ULOV

sirovo, rekao je on,izvlačeći stvar iz vode,što je to?

lipanjski kit upalih leđa, rekao sam ja.

ne, rekao je momak koji je stajao do nas na mulu,to je morski vjetar tapkalo pijeska.

momak koji je prolazio pokraj nas reče:to je fandango eskadrila bez pruga.

izvadili smo joj udicu i stvar se osovila iprdnula. bila je siva i prekrivena dlakomi debela i zaudarala kao stare čarape.

počela je hodati niz mulo i mi smo je slijedili.pojela je hrenovku i pecivo iz rukuneke djevojčice. onda je skočila na vrtuljaki jahala na šarcu. spala je blizu kraja iodvaljala se u pilovinu.

podigli smo je.

grop, govorila je, grop.

onda se ponovno vratila na mulo.

dok smo hodali slijedilo nas je veliko mnoštvo.

ovo je reklamni trik, rekao je netko,to je čovjek u gumenom odijelu.

onda je, kako je hodala, počela disativrlo teško. pala je naleđa i počela se bacakati.

netko joj je izlio kriglu piva na glavu.

grop, nastavljala je, grop.

onda je bila mrtva.

otkotrljali smo je do ruba mola i gurnulinatrag u vodu. gledali smo je kako tone i nestaje.

bio je to lipanjski kit upalih leđa, rekao sam ja.

ne, reče drugi momak, bio je to morski vjetar tapkalo pijeska.

ne, rekao je drugi ekspert, bio je to fandango eskadrila

bez pruga.

onda smo se razišli svatko svojim putom u kolovosko poslijepodne.

OČE, KOJI SI NA NEBESIMA

i moj je otac bio praktičan čovjek.imao je ideju.vidiš, moj sinko, rekao je on,ja mogu isplatiti ovu kuću u svom životu,i onda je moja.kad umrem ostavit ću je tebi.sad ti u tvom životu možeš steći kućui onda ćeš imati dvije kućei ostavit ćeš te dvije kuće svomsinu, i on steče kuću u svojem životu,onda kad on umre, njegov sin -

shvaćam, rekao sam.

moj je otac umro pokušavajući ispitii čašu vode. ja sam ga pokopao.solidan lijes od mahagonija. nakon sprovodaotišao sam na konjske trke, sreo visoku plavušu.nakon utrka otišli smo u njezin apartmanna večeru i med.

prodao sam njegovu kuću koji mjesec poslije.prodao sam njegov automobil i njegovo pokućstvoi razdavao sve njegove slike osim jednei sve njegove žare za voće(pune voća ukuhana u vrućini ljeta)i predao njegova psa u štenaru.

dva puta sam imao spoj s njegovom ljubavnicomali sam odustaone stigavši nikamo.

prokockao sam i zapio novac.sad živim u jeftinom stanu u Hollywoodui iznosim smeće iz zgrade dasi snizim stanarinu.

moj je otac bio praktičan čovjek.udavio se čašom vodei uštedio na bolničkimračunima.

MOJ PRIJATELJ, ANDRE

taj je momak nekad predavao na Kanzaškom sveučilištuonda su ga izbacilizaposlio se u tvornici grahaonda su se on i njegova žena premjestili na obaluona se zaposlila i radila dok jeon tražio glumački posao.ja zaista želim biti glumac, rekao mi je,to je sve što želim biti.posjećivao me sa ženom.posjećivao me sam.ulice su unaokolo pune momaka kojižele biti glumci.vidio sam ga jučer.motao je cigarete.nalio sam mu čašu bijeloga vina.moja je žena umorna od čekanja, rekao je,podučavat ću karate.ruke su mu bile natekle od udaranjapo ciglama i zidovima i vratima.pričao mi je o nekim velikim orijentalnimborcima. neki je momak bio tako dobarda je mogao okrenuti glavu za 180 stupnjevada bi vidio tko je iza njega. to je vrlo teško izvesti,rekao je on.osim toga: teže je tući se s 4 dobro postavljena čovjekanego s mnogo ljudi. kad ih je mnogo,smetaju jedan drugome, i dobar borac koji jesnažan i spretan može izvrsno proći.neki veliki borci, rekao je on,čak uvuku svoja jaja u tijelo.to je moguće izvesti -barem donekle -jer postojeprirodne šupljine u tijelu... ako se osoviš na glavushvatit ćeš u čemu je stvar .

nalio sam mu još malo bijelog vina.onda je otišao.znate, napisati katkad knjigu za pisaćim strojemnakon sveganije ni tako bolno.

KARIZMA

ta mi žena neprestano telefonirapremda joj ja kažem da živim sa ženomkoju volim.

neprestano čujem zvukove u okolišu,telefonira,mislila sam da si to ti.

ja? ja nisam bio pijan nekolikodana.

dobro, možda nisi bio ti, ali sam osjećala kao da jenetko tko mi pokušavapomoći.

možda je bio Bog. misliš li da postoji?

da, On je kuka na stropu.

i ja mislim slično.

uzgajam rajčice u podrumu,kaže ona.

to je pametno.

želim preseliti. kamo bih preselila?

sjever je samorazumljiv. na zapadu je ocean. istok jeprošlost. jug je jedini smjer.

jug?

da, ali ne preko granice. tamo je smrt zagringose.

kako bi bilo Salinas? pita ona.

ako voliš zelenu salatu,idi u Salinas.

odjednom ona prekine razgovor. ona uvijek tako radi. i uvijekponovno nazove za dan ili za tjedan ili za mjesec.ona će biti na mom sprovodu s rajčicama ižutim stranicama telefonske knjige naguranim u džepovenapadno smeđeg kaputa na 35 stupnjeva vrućine,ja znam kako treba s gospođama.

POVUCI KONAC, LUTKA SE MIČE...

svaki čovjek mora spoznatida sve ovo može vrlo brzonestati:mačka, žena, posao,prednja guma,postelja, zidovi,soba; sve naše potrebeuključujući ljubav,počivaju na pješčanim temeljima -i bilo kakav uzrok,bez obzira kako nepovezan:smrt nekog dječaka u Hongkonguili vijavica u Omahi...može poslužiti kao tvoja propast.sav tvoj porculan razbijen nakuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka,a ti pijan stojišusred svega toga i ona pita:bože moj, što se događa?a ti odgovaraš: ne znam,ne znam...

MOLBA DJEVICI U PROLAZU

djevojko u kratkim hlačama što grizeš nokte, miješaš stražnjicom,momci te gledaju -

čini se da u tebi ima višenego u Gauguinu, Brahmi ili Balzacu,svakako više nego u lubanjama što plivaju pod našim nogama,šepireći se lomiš Eiffelov toranj,okrećeš glave starih prodavača novina koji su spolno odavnaotišli na kvasinu;tvoje lukave besmislice, tvoj idiotski ples,zarobljavajući, raskošan - nikada nemoj prati svoje uprljano donjerublje niti ganjati svoje ljubavikroz uličice u susjedstvu -nemoj nam upropastiti i tu stvar,nemoj se predati debljanju i premorenosti,pristajući na TV i ljigava muža;ne odriči se toga apsurdna izvlaštena migoljenjada bi subotom zalijevala travu pred kućom -ne vraćaj nas Balzacu, samoispitivanju,Parizuili vinu, ne vraćaj nasinkubaciji naših sumnji ili pamćenjumigoljenja smrti, kujo, izludi nas ljubavljui glađu, drži morske pse, krvave morske pse,daleko od srca.

OBA VIJEST

labudovi utopljeni u smrdljivoj vodi,skinite natpise,ispitajte otrove,odvojite kravuod bika,nadničare od sunca,odstranite lavandine poljupce iz moje noći,istjerajte simfonije na ulicekao prosjake,pripremite čavle,šibajte leđa svetaca,omamite mačkama žabe i miševe,zapalite očaravajuće slike,popišajte se na svitanje,moja je ljubavmrtva.

KNJIŽEVNA RASPRAVA

Markov tvrdi da pokušavamprobosti njegovu dušuali ja bih više volio njegovu ženu.

položim noge na stolić za kavua on kaže:ne smeta me što stavljašnoge na stolić za kavuosim što je klimavi stvar će sesvakog trenaraspasti.

ostavljam noge na stolićuali bih više volio njegovu ženu.

radije bih, kaže Markov,ugostio kopača kanalaili prodavača novinajer su oni dovoljno ljubaznida ostanu pnstojnipremdane razlikujuRimbauda od otrova za štakore.

moja se prazna limenka pivakotrlja na pod.da moram umrijeti

smeta me manje negocrno pod noktom, kaže Markov,moj je dio igreda moram živjetišto bolje mogu.

grabim njegovu ženu u prolazu,i onda se njezina kanta nađe na rnorn trbuhu,a ona ima fina koljena i prsai ja je poljubim.

nije tako loše biti star, kaže on,smirenost uđe u čovjeka, ali tu je kvaka:kako držati smirenost odvojenuod mrtvila; nikad ne gledati na mladostkao nešto bezvrijedno jer si ti star,nikad ne gledati na godine kao mudrostjer ti imaš iskustvo. čovjekmože biti star i budala -ima ih mnogo, čovjek može biti mladi mudar -malo ih je. jedan –

za Boga miloga, viknuh,umukni!

on je othodao do svog štapa, uzeo ga iizišao.

povrijedio si njegove osjećaje, rekla je,on tebe smatra velikim pjesnikom.

on je presklizak za mene, rekao sam,previše mudar.

imao sam jednu od njezinih sisa vani.bila je to čudovišnolijepastvar.

POBUNA

razlog za pobunu bio je u tome što smo neprestano dobivali graha čuvar je ščepao obojena momka koji je svoj bacio napodi netko je dotaknuo gumbi svatko je grabio svakoga;ja sam letvom dohvatio najboljeg prijatelja iza uhanetko mi je bacio kavu u lice(ali ne smeta, ionako nije bila za piće)i ja izletih u krugi začuh pucnjavu pušakai činilo se da svaki zatvorenik ima nož osim mene,i sve što sam mogao bilo je da molim i bježima bio sam bez boga i debeo od igranjapokera za cente sa sustanarom iz ćelije,i upraviteljev glas poče dopirati preko cijelog zatvora,i poslije sam čuo da je u zbrcikuhar silovao mornara,a ja sam izgubio kremu za brijanje, kutiju pljugai primjerak New Yorkera;ustrijeljena su također 3 čovjeka,izbodeno pola tuceta,35 bačeno u rupu,ukinute su sve povlastice u krugu,pritisak razdražljiv kao losangeleski vlasnici kladionica,ugašen zatvorski radio,pravi spokoj,posjetitelji poslani kućama,ali sljedećeg jutra ipak smodobili poštu -pismo iz St. Louisa:Dragi Charles, žao mi je da si u zatvoru,ali ti ne možeš kršiti zakon,unutra se nalazio prignječeni karanfil,parfemski miris, miraž izvana,poljupci i gaćice,smijeh i pivo,i te večeri za objedponovno su nas odmarširali natragna grah.

POTPUNO ŽUTO CVIJEĆE

kroz venecijanske zastore vidio sam debela čovjeka u smeđu kaputu(s glavom koju mogu opisati samo kao vrstu zagorjele slastice)kako izvlači lijes iz kola: bio je siv kao bojni brods potpuno žutim cvijećem.stavili su ga na kolica skrivena grimiznom draperijomženekoračali su za njega uza strminu... i!odvratan-uzbunjen-užasan-skret-sjajan-tren svršetka svijeta! -gotovo ga izgubili, jednom -mogao sam vidjeti kako se tijelo kotrljakao slobodna kocka u izgubljenoj igri - ruke kao razmahanevjetrenjače i noge koje napucavaju nogometne lopte jeseni.

uspjeli su ga ugurati u crkvua ja sam ostao vaniotvarajući svoju pamet živu sunčanu svjetlu.

u sobi sa mnom ona je pjevala i kovrčala svojudugačku zlatnu kosu. (to je istina, Arturo, i to je ono što stvarčini tako jednostavnom.)»Upravo sam ih vidio kako unose tijelo«,urešeno ću ja njoj.

jesen je, stabla, telefonske žice,a ona pjeva neku pjesmu koju ne mogu razumjeti, neku Svečanu MisuŽivota.

ona je i dalje pjevala ali ja sam želio umrijetiželio sam žuto cvijeće kao njezine zlatne vlasiželio sam žuto pjevanje i sunce.to je istina, i to je ono što stvar čini čudnom:htio sam biti otvoren i razmršen, iodbačen.

PROLJETNI LABUD

labudovi također umiru u proljećei vidjeh ga kako plutamrtav u nedjeljupostrancekružeći u strujii ja otidoh do rotundea iznad menekružahubogovi u kolimapsi, žene,i smrt jepoput miša-trčala niz moj grkljan,i začuh kako svijet dolazisa svojim vrećicama za pikniki smijeh,i ja se osjetih krivimzbog labudakao da je smrtstvar stidai kao budalaotidohi ostavih imsvoga lijepog labuda.

NAČIN NA KOJI ĆE SE TO ZBITI UZATVORU LIJEPIH MLADIH ŽENA –

umrijeti s čizmama na nogamadok pišeš poezijunije tako slavnokao projahati na konjuniz Broadwaysa šipkom dinamitau zubima,ali nije također nizbrajanje totalne sumesvih planetaimenovanih ili vidljivihčovjeku,a konj je bio siv,čovjekovo je ime biloSanchez ili Kandinsky,bilo je 27 stupnjevai djeca su ustrajnovikala,svinjo svinjomi smo umorniotpuhni nas u pakao.

MORSKI PSI

morski psi kucaju na moja vratai ulaze i traže usluge;kako samo dašću na mojim stolcimagledajući okolo po sobi,i onda zahtijevaju djela:vatru, zrak, novac,ma šta što mogu dobiti -pivo, cigarete, poludolare, dolare,petice, deset centi,sve to kao da je moje preživljavanje osigurano,kao da je moje vrijeme ništaa njihova nazočnost ima vrijednost.

u redu, mi svi, zacijelo, imamo svoje morske pse,i postoji samo jedan način da ih se riješimoprije nego što nas istroše i odgrickaju u smrt -prestanimo ih hraniti; naći ćedrugu meku; vi ste ih toviliposljednjih tucet puta -sad ih pustiteu more.

HOMIĆ, HOMIĆ, HOMIĆ

on je pisao:ti si budala bez osjećaja za humor,samo sam se šalio kad sam rekao da se D.pridružuje Legiji stranaca, aD. je homić upravo toliko koliko iWinston Churchill.

hm, mislio sam ja, ja sam u dodiru snajvećim mozgovima svoganaraštaja. lukavo! Winnie je mrtav i prema tomene može bitihomić.

pismo je nastavljalo:vi ste kalifornijski momci homo-sretni,sve što vi radite jest da sjedite unaokolo i razmišljate ohomićima. bez obzira na to poslat ću ti proturatnematerijale koje smo napisali ja i drugi, premdasumnjam da će zaustavitirat.

prije deset godina poslao mi je fotografiju na kojoj suD. i on na nekom pikniku.D. je bio u odori Legije stranaca,vidjela se boca vina,i stol s jednom krivomnogom.

razmišljao sam o tome deset godina i ondaodgovorio:

nemam ništa protiv dvojice Ijudi koji spavaju zajednotako dugo dok ja nisam jedan od te dvojiceljudi.

nisam ukazao na to koji je od njih biohomić.

kako bilo, danas sam dobio proturatne materijaleu pošti, i on je u pravu:neće zaustaviti rat ni bilo štodrugo.

IVAN GROZNI

nailazio je na poteškoćebilo pri stajanju biloprigibanju

bio je debeo svelikim očima iniskim čelomtrajno sesmiješios obzirom naobješenu čeljust

u trenutkubijesaubio je šakamanajstarijeg sina

izgledao je kao da mu je neugodnonavršivši40. godinuživota

istaknuo se naprednošćuiu kasapljenju

umro je 1584.star 54godine, težak209funti

prošlog su ljetaiznijeli njegovkosturiz Arhangelske crkveu Kremljuda bi napravilipoprsjenaravne veličine

sad jegotovo dovršeni izgleda kaovozač autobusa20. stoljeća.

BEZ OSNOVE U KLASIClMA

nisam spavao3 noćii tri danai moje su oči višecrvene negobijele;smijem se u zrcaloi slušamkucanjesatai plinmoje pećimiriševrućim gustimteškimmirisom kroz kojiprolaze zvukoviautomobilanatiskanih poputornamenatau mojoj glavi, alija sam čitaoklasikea na mom kaučunamočena vinomspava neka kurvakoja je po prvi putčulaBeethovenovu Devetu,i slušajućiiz pristojnostizaspalaod dosade.samo zamisli, stari, rekla je,s tvojim mozgomti bi mogao biti prvi čovjekkoji će kopuliratina Mjesecu.

DOLJE ZA KRILA

govore o anđelima ili onagovori o anđelimas prozora debelih stakala što gleda naSunset Strip(ona ima te vizije)(ja nemam te vizije)ali možda su anđelima draži ljudi snovcemkćeri bogatih farmera što umiru odraka na grlu u Brazilu.ja - ja neprestano gledam tabeskrilna stvorenja podlih priča i kobnihnamjerai ona kažekad ja obezvrijedim njezinsan:

ti nastojiš da mepovučeš doljeza krila

ona će na ljeto otići u Europu -Grčku, Italiju, najvjerojatnijePariz i ona ćeodnijeti neke od svojih anđela sasobom.ne sveali neke.

sad je tu i taj polukineski dečko koji je nekadspavao na izlazima za slučaj požaracrni homoseksualac koji igra - šah ikrasnoslovi Shelleyja u Senzualistuonda je tu onaj koji ima pravi talent zakist {Nickey) ali koji jednostavno ne moženikakozapočeti atu je i Sieberling koji plače jer jezaljubljen u svoju mater (zaista).

mnogi će od tihanđelanapustiti grad ikolati okoSlavoluka Pobjededa bi bili fotografirani ilinaganjali nabijače na broju 9Rue Git-Le-Coeur, ibit će vruće isamotno ljetoza mnoge od nas kadđavao ušeta i još jednom zaposjedne

Hollywood.

POŽAR

skupile su segimnazijalke u uskim suknjama i prvim štiklama

vrapci su odletjeli i debeli se kućevlasnici oprostili od svojihelektričnih ogledala

skupile su semršave domaćice sa šmrkavim nosovima i prljavim pregačama

skupila su sevatrogasna kola: ispolirano jadanje nereda što prolijevavodenu utrobu

skupili su sevatrogasci u kacigamavatrogasci sa sjekirama

bože, GORIstablo visoko 30 metaraCRVENO IZGARA KUĆA

zovućiu smjeru Gospodnjem

trava se rastapa i vrišti površinomtla ite modrosive slike slatkasta dima cijelo nebo čineneumjesnim

i sve to vrijeme nitko ne govori ništa samogledašto je plamen učiniokao da je nešto konačno izbilovan i kazalosvoje

skupili smo se svizajedno.

CRVI

čovjek mi reče:ne moraju te zabrinjavati crvi kad simrtavoni nikad ne stignu k tebitijelo se mijenja na sve mogućenačine - dok oniobrade lijesstvari su se već dogodile iuvijek se događarazličito -znaš, iskopali su ti one stare kraljeveiz grobnica:jedan je od njih bio samolokvica crnevode, drugi je imao bradudugačku 6 metara a drugi sepremetnuo u neku vrstu kamenesoli.

ma nemoj ? rekao sam ja.da, rekao je on.

on je znao sve te stvari.on je živio visoko u brdima i imaostrahovitu pamet.

prije nego što otiđoh ispružih ruku iizvukoh crve iz njegovihočiju nosnica trbuha cipela vlasi ušijui onda je on rekaolaku noći ja rekohlaku noćuđoh u auto i krenuh

i crvi se smijahucijelim putom kući.

UNDERGROUND

prostorija je bila prepuna.urednik mi reče:»Charley, donesi nekoliko stolaca odozgo,gore ima još stolaca.«ja ih donesoh dolje i otvorismo pivo iurednik reče:»ne dobivamo dovoljno oglasa,brod bi mogao potonuti«,tako su započeli razgovor o tome kako da dođudo oglasa.ja sam neprestano pio pivoi morao mokritii kad se vratih natragdjevojka do mene reče:»mi bismo trebali evakuirati grad,to je ono što bismo mi trebali učiniti.«

ja rekoh: »ja bih radije slušao ]osepha Haydna.«

ona reče: »samo zamislite,kad bi svatko napustio grad!«

»usmrdili bi neko drugomjesto«, rekoh ja.

»ne vjerujem da vi voliteljude«, rekla je ona, povukavši kratku suknju nanižekoliko je bilo moguće.

»samo za jeb«, rekao sam ja.

potom sam otišao u bar u zgradi do nas ikupio još 3 paketa piva.kad sam se vratio oni su razglabali o Revoluciji.tako sam ponovno bio u 1935,samo što sam ja bio star, a oni mladi. bio sam barem20 godina stariji od bilo koga u sobi,i razmišljah: kog vraga radimovdje?

sastanak je uskoro završioi oni otiđoše u noć,ti mladia ja dohvatih telefon i nazvahJohna T.;»John, jesi li OK? ja sam noćas utučen.kako bi bilo da dođem k tebi i da seopijem?«

»dakako, Charley, čekat ćemo te.«

»Charley«, rekao je urednik, »izgleda mi da ćemo moratiodnijeti stolce natraggore. «

odnijeli smo stolce natrag gore.revolucija jebilazavršena.

ČUDO

Raditi s nekom umjetničkom formomne značizafrkavati se kao trakavicas punim trbuhom,niti to opravdava uzvišenostili pohlepu, ni ozbiljnostu svakom trenutku, ali pretpostavljamda to zahtijeva najbolje ljudeu njihovim najboljim trenucima,i kad oni umru,a nešto drugo ne umre,mi smo vidjeli čudo besmrtnosti:ljudi dolaze kao ljudi,odlaze kao bogovi -bogovi za koje znamo da su bili ovdje,bogovi koji nam sada omogućuju da nastavimokad sve drugo govori stani.

IDEAL

Waxmanovi, rekla je ona,on je gladovao,svi su ga ti graditelji željelikupiti;on je radio u Parizu u Londonu ičak u Africi,imao je vlastitikonceptplana...

kakva strahota, rekao sam ja,arhitekt koji gladuje,eh?

da, da, on je gladovao i njegovažena i njegova djecaali on je bio vjeransvojim idealima.

arhitekt koji gladuje,eh?

da, konačno je uspio,vidjela sam njega i njegovu ženu prošlesrijede uvečer, Waxmani...bi li ih želiosresti?

reci mu, rekao sam ja, da ugura 3 prstau šupaki da se strese.

ti si uvijek tako jebeno opak, rekla je ona,prevrnuvši svoju visokučašu skoča ivode.

uh huh, rekao sam ja, u počastmrtvome.

DVIJE MUHE

Muhe su bijesni komadićiživota;zašto su tako bijesne?čini se da one hoće više,čini se gotovo kao da subijesnešto su muhe;to nije moja krivnja;sjedim u sobis njimai one me bockajusvojom agonijom;kao da sulabavo grumenje dušeizostavljeno odnekud;pokušavam čitati novine,ali one me ne puštaju namiru;jedna izgleda da ide u polukrugovimavisoko uza zid,bacajući bijedan zvukna moju glavu;druga manjadrži se blizu i zadirkuje moju ruku,ne govoreći ništa,diže se, pada,mili blizu;koji bog šalje teizgubljene stvari na mene;drugi ljudi pate od diktataimperija, tragične ljubavi...ja patimod kukaca...ja se zamahnem za malom,što čini se samo oživljujenjezin izazovni nagon:ona kruži brže,bliže, čak stvaramušji zvuk,a ona gore,osjetivši novivrtlog, ona također, u uzbuđenju,ubrzava let,iznenada padapoput pljuske,i one se udružujuu kruženju moje ruke,brenčući podnožjemsjenila na svjetiljcidok nešto ljudskou meni

ne može više podnijetinesvetosti ja udarimsmotanim novinama -promašim! -udarimponovno,one se raziđu nasumce,i ja dohvatim većuprvu, i ona se bacaka na leđima,ritajući sekao razdražena kurva,i ja ponovno zamahnemnovinskom toljagomi od nje ostane samo mrljamušje ružnoće;mala sada kruživisoko, tiha i hitra,gotovo nevidljiva;ne dolazi više blizumojoj ruci;pripitomljena je inedokučiva; puštam jena miru, ona me puštana miru;novine su, naravno,uništene;nešto se dogodilo,nešto je uprljalo mojdan,ponekad za to nije potrebnomuško,ili žensko,samo nešto živo;sjedim i promatrammalu;upleteni smou zraki življenje;kasno jeza nas oboje.

VATROGASNO SPREMIŠTE

(za Jane, s ljubavlju)

izišli smo iz barajer smo ostali bez novcaa imali smo nekoliko boca vinau sobi.

bilo je oko 4 poslijepodneprolazili smo uz vatrogasno spremištei ona započeludovati:

»VATROGASNO SPREMIŠTE! oh kako volimVATROgasna kola, tako crvena iinače! uđimo unutra!«

slijedio sam jeunutra. »VATROGASNA KOLA!« vikala jei miješajući svojom velikomkantom.

već se pokušavala popeti u jednakola, podizala suknju sve dopojasa, nastojeći da se ispruži usjedalo.

»evo, evo, dopustite mi da vam pomognem!« dotrčao jevatrogasac.

drugi je vatrogasac prišao kmeni: »naši su građani uvijek dobrodošli«,rekao mije.

drugi je momak bio s njom gore usjedalu. »vi imate jednu od onih velikih STVARI?«pitala ga je ona. »oh, hahaha!, mislim na jedan odonih velikih ŠLJEMOVA!«

»Ja imam i veliki šljem«, rekao joj jeon.

»oh, hahaha!«

»kartate li?« upitao sam svogavatrogasca. imao sam 43 centa i ništa osimvremena.

»dođite otraga«, rekao jeon. »naravno, mi ne kockamo.to je protiv

pravila.«

»razumijem«, rekoh muja.

dogurao sam 43 centa nadolar devedesetkad sam je vidio kako odlazi gore sasvojim vatrogascem.

»pokazat će mi njihove spavaćeprostore«, reče miona.

»razumijem«, rekoh jojja.

kad se njezin vatrogasac nakon deset minuta dosklizaodolje niz motkuklimnuo sam mu dapriđe.

»to će biti 5dolara.«

»5 dolara zaono?«

»ne bismo željeli skandal, zarne? obojica bismo mogli izgubitiposao. naravno, ja samnezaposlen. «

dao mi jepeticu.

»sjedni, možda ih dobiješnatrag.«

»što se igra?«

»ajnc. «

»kockanje je protivzakona.«

»kao sve što je zanimljivo. osim toga,vidiš li kakav novac nastolu?«sjeo je.sad nas je bilo5.

»kako je bilo, Harry?« upitao ga jenetko.»nije loše, nijeloše. «

neki drugi momak otišao jegore.

bili su zaista slabi igrači.nisu se trudili da upamtešpil. nisu znali jesu lipreostali visoki ili niski brojevi. u osnovi su išli previsoko,ne držeći se nižihbrojeva.

kad je drugi momak sišao,dao mi jepeticu.

»kako je bilo, Marty?«»nije loše. ima... neke finepokrete.«

»daj još!« rekao sam ja. »lijepa čista djevojka. jaje jašem osobno.«

nitko ništa nijerekao.

»ikakvih velikih požara u posljednje vrijeme?« upitaosamja.

»nee. ništaposebno.«

»vi momci trebatevježbu. dajjoš!«

veliki crvenokosi dečko koji je poliraostrojbacio je svoje krpe iotišao gore.

kad je sišao, dobacio mi jepeticu.

kad je četvrti momak sišao, dao sam mu3 petice zadvadeset.

ne znam koliko je vatrogasaca

bilo u zgradi ni gdje subili. nagađam da ih se nekoliko provuklo pokraj meneali ja sam bio dobardrug.

vani se spuštao mrakkad je zazvonioalarm.

dadoše se u trku unaokolo.momci dosklizaše nizmotku.

onda je ona dosklizala nizmotku. ona je bila izvrsna smotkama. zbiljsko žensko. ništa nego odlučnostikanta.

»idemo«, rekoh jojja.

stajala je mašući zbogomvatrogascima, ali činilo se da oninisu više bilizainteresirani.

»idemo natrag ubar«, rekoh jojja.

»ooh, imašnovaca?«

»našao sam nešto što nisam znao daimam...«

sjedili smo na kraju šankas viskijem i pivskimzaljevačem.»zaista sam se dobroispavala.«

»sigurno, baby, ti trebašsna.«

»gledaj onog mornara kako me gleda!mora da misli da sam ja jedna... jedna...«

»ne, ne misli on to. opusti se, ti imašstila, pravog stila. ponekad me podsjećaš na jednuopernu pjevačicu. znaš, jednu od onih prima d.tvoj stil pokazuje se na tebi

čitavoj.ispij.«

naručio sam jošdvije.

»znaš, tatice, ti si jedini čovjek kogaVOLIM! mislim, zaista... VOLIM! znašli?«

»jasno da znam. ponekad mislim da sam kraljusprkos sebi.«

»da, da. to je ono što mislim, nešto sličnotome.«

morao sam u zahod. kad sam se vratio,mornar je sjedio na momstolcu. ona je pritiskala svoju nogu uz njegovu ion je govorio.

ja sam prešao na drugu stranu i započeo igru strelicama sHarryjem Konjem i prodavačem novinas ugla.

RASPRAVA O MARŠALU FOCHU

Foch je bio veliki vojnik, rekao je on, maršal Foch;slušaj, rekao sam ja, ako se ne budeš ponašao pristojno,bit ću prisiljen da te opalim po zubimamokrom krpom.

ja ću pisati guverneru, rekao je on.guverner je moj ujak, rekao sam ja.

maršal Foch je bio mojdjed, rekao je on.

opomenuo sam te, rekao sam ja. ja samgospodin.

A ja sam Foch, rekao je on.to je bilo previše. ja ga opalih mokrom krpom.

on zgrabi telefon.guvernerova rezidencija, reče.

ja ugurah mokru gumiranu rukavicu unjegova usta i prekinuh žicu.

vani su zrikavci zrikali kaoludi: Foch, Foch, Foch, Foch!zrikahu.

dohvatih svoju polustrojnicu i ošinuhvragove,ali bilo ih je takvo mnoštvoda sam morao odustati.

izvukoh mokru gumiranu rukavicu.predajem se, rekao sam, to je previše:ne mogu promijeniti svijet.

sve takozvane gospođe u sobizapljeskaše.

on je ustao i poklonio se galantno dokvani zrikavci zrikahu.

stavih šešir na glavui išetah. ja još vjerujemda su Francuzi slabii da se ne trebačuditi.

JAJEon ima 17 godina.mama, kaže, kako da razbijemjaje?

dobro, rekla je ona meni, ne morašse tako držati.

oh, mama, rekao je on, probila si žumance.ne mogu jesti razljeveno žumance.

u redu, rekla je ona meni, tako si snažan,bio si u klaonicama, tvornicama,zatvorima, tako si prokleto snažan,ali svi ljudi ne moraju biti kao ti,to ne znači da su svi u krivu, a tiu pravu.

mama, rekao je on, možeš li mi donijeti nekoliko bocakolekad se vratiš kući s posla?

gledaj, Raleigh, rekla je ona, ne bi li ti mogao donijetikoluna biciklu, ja sam umorna nakonposla.

ali, mama, ono brdo.

kakvo brdo, Raleigh?

ono brdo,ono tamo, a ja moram voziti prekonjega.

u redu, rekla je ona meni, ti misliš da si takoprokleto snažan. radio si u skupini željezničkih radnika napruzi, slušam o tome svaki put kad se napiješ:»radio sam u skupini željezničkih radnika na pruzi.«

pa dobro, rekao sam ja, radio sam.

želim reći, što to znači?svi negdje moramo raditi.

mama, rekao je dečko, hoćeš li mi donijeti tekole?

ja zaista volim dečka. mislim da je vrlonježan. i kad jednom nauči kako razbitijaje možda učini nekeneobične stvari. u međuvremenuja spavam s njegovom majkom

i nastojim ostati izvanrasprava.

PODMUKLOST

podmuklo si me napao, rekao je on, kazao si Ružičastom orluda me ne tiska.dođavola, Manny, rekao sam, prestani.

ovi pjesnici su vrlo osjetljiviimaju više osjetljivosti nego talenta,ne znam što bih s njima.

upravo večeras zazvonio je telefon ibio je Bagatelli i Bagatelli je rekaoClarsten je nazvao i Clarsten je bio ogorčenjer mu nismo poslali poštomantologiju, i Clarsten okrivljuje menejer mu nisam poslao poštom antologijui nadalje Clarsten jetvrdio da ga pokušavamuništiti, i bio je vrloljut. tako je rekaoBagatelli.

znate, počinjem se zaista osjećati kaoknjiževna velevlastzavalim se u stolac i motam cigaretei zurim u zidovei dobivam kredit za život i smrtpjesničkih karijera.

barem dobivam kredit zasmrtonosni dio.

u zbilji ti dečki umiru bez mojepomoći. sunce je zašlo iza oblaka.nemam ništa sa svim tim.pušim Princa Alberta, pijem Schlitzi općim kad god je moguće. vjerujte u mojunevinost i možda ja uzmem u obzirvašu.

LJETNE ŽENE

ljetne žene će umrijeti kao ružai laž

ljetne žene će ljubititako dugo dok cijena nijezauvijek

ljetne ženemogu ljubiti bilo koga;mogu ljubiti čak i tebedok ljetotraje

ali i njima će doćizima

bijeli snijeg ihladno zaleđenjei lica tako ružnada će se i sama smrtokrenuti ustranu -trgnuti se od groze -prije nego što ihuzme.

NOĆ KAD SAM UMlRAO

noć kad sam umiraoznojio sam se u posteljii slušao šturkei vani su se borile mačkei mogao sam osjetiti svoju dušu kako propada krozmadraci u trenutku prije nego što je udarila o pod ja sam skočiobio sam gotovo preslab za hodanjeali sam hodao unaokolo i upalio sva svjetlaonda se vratio u posteljui ponovno je moja duša propadala kroz madraci ja sam skočiou rrenutku prije nego što je udarila o podhodao sam unaokolo i upalio sva svjetlai onda se vratio u posteljui ona ponovno propade ija sam bio na nogamapaleći sva svjetla

imao sam kćerkicu od 7 godinai osjećao sam da me ona zacijelo ne želi mrtvainače bi bilosvejedno

ali cijele te noćinitko nije telefoniraonitko nije navratio s pivom

moja ljubavnica nije nazvalasve što sam mogao čuti bili su šturci i bilo jevrućea ja sam ustrajno radio na tomeustajao i lijegaodok prvo sunce nije ušlo kroz prozorkroz grmljei onda sam se vratio u posteljui duša je napokonostala unutra ija sam spavao.sad ljudi navraćajuudarajući na vrata i prozore -telefon zvonitelefon zvoni ponovno i ponovnodobivam divna pisma u poštipisma mržnje i pisma ljubavi.sve je ponovno isto.

RADIO-APARAT S PETLJOM

bilo je to na drugom katu u ulici Coronadoznao sam se napitii baciti radio-aparat kroz prozordok je svirao i, naravno,razbio bih staklo na prozorua radio-aparat bi ležeći tamo na krovujoš sviraoi ja bih rekao svojoj ženi:»ah, divna li radio-aparata!«

drugog jutra izvadio bih prozoriz šarkii odnio niz ulicustaklarukoji bi postavio drugo staklo.

nastavljao sam bacati radio-aparat kroz prozorsvaki put kad bih se napioi on bi ležeći tamo na krovujoš svirao -magični radio-aparatradio-aparat s petljom,i svakog bih jutra odnio prozornatrag staklaru.

ne sjećam se točno kako je to završilopremda pamtim

da smo konačno iselili.niže je živjela žena koja je radila uvrtu u kupaćem kostimui njezin se muž tužio da zbog mene ne možespavati noćuzbog toga smo iselilii u sljedećem sam stanuili zaboravio baciti radio-aparat kroz prozorili više nisam osjećao takvupotrebu.

sjećam se da mi je nedostajala žena koja je radila uvrtu u kupaćem kostimu,zaista je kopala s onom lopaticomnjezina stražnjica u zrakua ja sam znao sjediti na prozorui promatrati kako sunce obasjava cijeli prizor

dok je glazba svirala.

SOLID STATE MARTY

skoro mu je 80 godina i posjetili suga nekidan. sjedio je u stolcus krpom gruba platna prekokrilai kad su ušli unutraprva stvar koju je rekao bila je:»ne dodirujte moje spolovilo!«

imao je žaru od tri i pollitrezinfandela uhladnjaku, bio je upravozavršio5 danatekile.

novi glasovir od 600 dolara stajao je u središtusobe,kupio ga je zasina.

neprestano naziva da dođem k njemuali kad to učinimvrlo je dosadan. slaže se sasvime što kažem ionda ode naspavanje.

Solid State Marty .kad me nema kod njegaon svašta učini:potpali kaučmokri po svom trbuhupjeva državnu himnu.

pozove prostitutke k sebi ipoprska ihseltzerovom vodom, iščupatelefonsku žicu izzida

ali prije nego što to učinitelefonira uParizMadridTokio

tuče psemačkeljudesvojom

srebrnom štakom

priča priče o tomekako je biomatadorboksačsvodnikErniejev prijateljPicassov prijatelj

ali kad ga posjetimon spavauspravno u stolcusjedine se kotrljaju niztihošutljivo jastrepsko lice

njegov sin započne govoritii onda je menivrijemeda odem.

LICE POLITIČKOG KANDIDATA NAULIČNOJ OGLASNOJ PLOČI

eno ga:bez previše mamurlukabez previše svađa sa ženombez previše ispuhanih gumanikad pomisli o samoubojstvu

ne više od tri zuboboljenikad nije propustio objednikad u zatvoru .nikad zaljubljen

sedam pari cipela

sin na sveučilištu

automobil star godinu dana

police osiguranja

vrlo zelena tratina pred kućom

kante za smeće s čvrstim poklopcima

bit će izabran.

NIŠTA NIJE DJELOTVORNO KAO PORAZ

uvijek nosi notes sa sobomkamo god ideš, rekao je on,i ne pij previše, piće otupljujeosjetila,budi nazočan kad se čita, zapazi stanke u dahu,a kad ti čitašbudi uvijek umjerenne ističi previše, gomila je bistrija nego štopretpostavljaš,a kad nešto napišešne šalji smjesta,stavi u ladicu dva tjedna,onda izvuci i pogledajstvar, i preuređuj, preuređuj,PREUREĐUJ ponovno i ponovno,učvrsti retke kao vijke što drže lukmosta od 5 milja,i drži notes uz krevet,nadoći će ti misli noćui te će misli nestati i biti izgubljeneako ih ne zapišeš.i ne pij, svaka budala možepiti, mi smo ljudiknjiževnosti.

za čovjeka koji uopće nije mogao pisation je bio otprilike kao i sviostali: mogao je zacijelogovoritio tome.

OSAMLJENIK

vrat od 48 i polcentimetarau dobi od 68 godinadiže utegetijelo kao udečka (gotovo)

brijao jeglavui pio portoiz krčaga od dvije litre

držao je lanac navratimaprozore prekrivene daskama

morao si posebnokucatida bi ušao

imao je brončane bokserenoževetoljagerevolvere

imao je prsa kaohrvač

nikad nije izgubionaočale

nikad nije psovaonikad nije izazivaonesreću

nikad se nije oženio nakon smrtisvoje jedinežene

mrzio jemačkežoharemiševeljude

rješavao je križaljkezagonetkeodržavao je korak svijestima

taj vrat od 48 i pol

centimetara

tijekom 68 godina on je bionešto

sve te daskena prozorima

prao je svoje donje rubljei čarape

moj prijatelj Red odveo me gorejedne noćida ga upoznam

razgovarali smo neko vrijeme

i onda smo otišli

Red je pitao: »štomisliš?«

odgovorio sam: »više se boji umiranjanego mi ostali.«

odondanisam vidio nijednog od njih.

PONOSNOMRŠAVOUMIRANJE

vidim starce u mirovini usupermarketima i mršavi su iponosni su i umiruoni gladuju stojećke i ne kažuništa. davno prije, među ostalim lažima,podučavali su ih da je tišina .junaštvo. sada, nakon što su radili cijeli život,inflacija im je postavila zamku. osvrću seukradu zrno grožđažvaču ga. napokon obave malukupnju, koliko im treba za jedan dan.druga laž kojoj ih se podučavalo:ne kradi.radije bi gladovali nego ukrali(zrno grožđa neće ih spasiti)i u malim sobamadok čitaju tržne oglaseoni će gladovatiumrijeti bez glasamladi plavi momci duge koseiznijet će ih iz podstanarskih sobičakaugurati u kolai udaljiti se, tidečkizgodni okušto razmišljaju o Vegasu i mačkama ipobjedi.takav je poredak stvari: svatkodobije okus medaonda nož.

UBOJICA SE SMIJEŠI

stare ljubavnice još nazovuneke iz prošle godineneke iz godine prijeneke iz godina prije toga.dobro je završiti sa stvarimakad ne radedobro je također ne mrzitiili štoviše ne zaboravitiosobu s kojom sipromašio.

i drago mi je kad mi kažuda su sretne s nekim čovjekomzadovoljne životom.

nakon što su preživjele menezaslužuju mnoge radosti.omogućavam da se njihovi životi doimlju boljenakon mene.

jer ja sam im daousporedbunove obzorenova spolovilaviše miradobru budućnostbez mene.

uvijek spustim slušalicu,opravdan.

PIJANSTARI BUKOWSKIPIJAN

držim se za rub stolas trbušinom što visi prekoremena

i zurim u sjenilo svjetiljkedim se raščišćavaiznadSjevernog Hollywooda

vatrogasci odlažu maskepodižu visoko ribljezeleno pivo

dok ja padam ničice s kaučaljubim dlake na tepihu kao dlakevagine

bliže nego što sam joj bio imadugo vremena.

POSLJEDNJI DANI SAMOUBILAČKOG MOMKA

sad mogu vidjeti sebenakon svih tih samoubilačkih dana i noći,kako me izvozi iz jednog od onih sterilnih staračkih domova(naravno, to vrijedi samo ako postanem poznat i sretan)ne baš normalna i gnjavatorska bolničarka...vidim sebe kako sjedim uspravno u invalidskim kolicima...gotovo slijep, oči se okreću natraške u mračni dio lubanjetražećimilost smrti...

»Nije li prekrasan dan, g. Bukowski?«

»O, je, je...«

prolaze djeca a ja i ne postojimi prolaze dražesne ženes velikim vrućim bokovimai toplim guzovima i tvrdim vrućim svimemoleći da ih se ljubia ja i nepostojim...

»Ovo je prvi sunčev sjaj u tri dana,g. Bukowski.«

»O, je, je.«

sjedim uspravno u invalidskim kolicima,bjelji nego ovaj list papira,beskrvan,mozak mrtav , kocka mrtva, ja, Bukowski,mrtav ...

»Nije li prekrasan dan, g. Bukowski?«

»O, je, je...« pišam u svoje pidžame, slina mi se cijedi izusta.

protrčavaju dva mlada učenika -»Hej, jesi li vidio onoga starog momka?«

»Zaboga, da, zlo mi je od njega!«

nakon svih prijetnji da ću to učinitinetko drugi je konačno počinio samoubojstvoza mene.

bolničarka zaustavlja kolica, otkida ružu s obližnjeg grma,stavlja mi je u ruku.ja ne znam čak ništo je to. moglo bi biti i moje spolovilo

koliko mi dobračini.

NEUGODNA NOĆ

Barmeni su također ljudii kad je posegnuo za bejzbolskom palicommali Talijan ga ja udario bocomu licei nekoliko kurvi je zavrištalo.Upravo sam izlazioiz muškog zahodakad sam vidio barmenakako se diže s podai otvara kutiju za cigareda bi došao do revolvera,i okrenuo sam sei izišao na stražnji izlaz,i mora da se Talijanslužio slabim argumentimajer sam čuo pucanjupravo kad sam otvoriovrata automobila.

Odvezao sam se prolazomi krenuo istočno po Sedmoj ulici,i nisam odmakao ni blokkad me policajac povukao u stranu.

Nastojiš da te ubiju?upita. Upalisvjetla.

Bio je velik debeo ineprestano je gurao kacigusve dalje i daljena potiljak.

Uzeo sam kaznenu ceduljicu i onda seodvezao do Uniona. Parkirao sampred hotelom Renoi otišao doljedo Harry'sa.

Tamo je bilo mirno, samogolema crvenokosa, većaod policajca.

Ona me zovnula Dušoi ja naručih dvije.

BIJELI P]ESNICI

bijeli pjesnici obično kucaju vrlo ranoi ne prestaju kucati i zvonitizvoniti i kucatipremda su svi zastori spušteni;napokon ustanem s mamurlukomrazmišljajući da takva ustrajnostmora značiti sreću, neke vrstenagradu - žensku ili novčanu,»u redu! u redu!«, vičemtražeći nešto da prekrijem moje ružnogolo tijelo. ponekad se najprije moram pobljuvati,onda isprati grlo; ispiranje me prisiljava na novo bljuvanje.zaboravim na njega - otiđem do vrata -»da?«»jeste li vi Bukowski?«»jesam. uđite.«

sjednemo i gledamo jedan drugoga -on vrlo krepak i mlad -odjeven po posljednjoj modi -sve boje i svila -podmuklo besramno lice -»vi me se ne sjećate?«pita.»ne.«»već sam bio ovdje. bili ste vrlo kratki. nisu vam se svidjele mojepjesme.«»ima mnogo razloga da ti se ne svidepjesme.«»pročitajte ove.«nametnu mi ih. bile su plošnije od papira na kojem su bilenatipkane. bile su bez ikakva središta ili proplamsajasvjetlosti. bez zvuka. nikad nisam čitao ništabezveznije.

»eh«, rekao sam, »eh, eh.«

»želite reći da vam se nesviđaju?«

»tu nema ničega - kao u noćnoj posudi ishlapljele pišaline.«

uzeo je pjesme, ustao i ušetao seuokolo. »gledajte, Bukowski. poslat ću vam neke žene iz Malibua,žene kakve nikad nistevidjeli.«

»O da, mladiću?« upitaosam.»da, da«, rekao jeon.

i izletio krozvrata.

njegove su malibuške žene bile kao i njegovepjesme: nikadnisu stigle.

MOJ PRIJATELJ WILLIAM

moj je prijatelj William sretan čovjek:njemu nedostaje mašta da bi patio

on je sačuvao svoje prvo zaposlenjesvoju prvu ženu

može voziti automobil 85 000 kilometarabez ikakva kvara

pleše kao labudi ima najljepše prazne očis ove strane El Pasa

njegov je vrt kao rajpete njegovih cipela uvijek su ravnei rukuje se čvrsto

svijet ga voli

kad moj prijatelj William umreteško da će biti od ludila ili raka

on će zaobići vragai otići ravno u raj

večeras ćete ga vidjeti na zabavinasmiješenanad martinijem

blažena i ljupkadok mu neki tipjebe ženu uzahodu.

POTRES

Amerikanci nemaju pojma što je to tragedija -mali 6.5 potres može ih pokrenuti da blebećupoput majmuna -razbijen je komad porculana,srušila se Union Rescue Mission -

6:00sjede u automobilimasvi voze unaokolo -kamo idu?

malo se uzbuđenja probilo u njihovezatvorene živote

stranac stoji do strancablebeću nerazumljiv strahtjeskoban strahtjeskoban smijeh...

moje dijete, moje posude sa cvijećem, moj stropmoj bankovni račun

ovo je samo škakljačpercea oni ga ne mogu podnijeti...

zamislimo da su bombardirali gradkao što su drugi gradovi bili bombardiranine A-bombomnego običnim razaračima blokovadan za danom,svakog danakao što se dogodilou drugim gradovima na svijetu?

kad bi vas ostatak svijeta mogao vidjeti danasnjegov bi smijeh prizemljio suncei cvjetovi bi skočili od tlakao buldozii odagnali vas odavde tamo gdje pripadatebez obzira gdje je to,i koga je briga gdje bi moglo bititako dugo dok je negdje dalekoodavde.

ON JE PISAO U OSAMLJENOJ KRVI

sjedeći ovdjepišućiu prijateljevoj kućinašao sam uz pisaći stroj crnu knjigu:Jeffers: Budi ljut na sunce.često mislim na Jeffersa,na njegove hridi i njegove sokole i njegovuosamljenost.Jeffers je bio zbiljski samotnik.da, on je morao pisati.pokušavam misliti na osamljenike koji nikad ne izbijuvanu bilo kojem obliku,i mislim ne, to nije silovito,to je nekako mrtvo.Jeffers je bio živ i osamljenik ion je dao svoju izjavu.njegove su hridi i njegovi sokoli i njegova izolacijaznačili.on je pisao u osamljenoj krvičovjek uhvaćen u kutuali kakvu kutuodupirući se do posljednjega znaka

»ja sam podigao svoju hrid«, poslao je porukuljupkoj djevojci koja je došla na njegova vrata,»idi i podigni svoju.«

to je bila ista djevojka koja se povaljala s Ezrom,i ona mi je pisala da ju je Jeffers odbiona taj način.BUDI LJUT NA SUNCE.Jeffers je bio hrid koja nije bila mrtva.njegova knjiga leži sada s moje lijeve strane dok tipkam.mislim na sve njegove ljude što su se slomiliobjesili, ustrijelili,ispili otrov ...zaključani protiv nepodnošljiva čovječanstva.Jeffers je bio poput njegovih ljudi:zahtijevao je savršenstvo i ljepotua nije ih bilou ljudskom obliku. našao ih je u neljudskimoblicima. ja sam istrošio neljudske oblike,ljut sam na ]effersa. ne,nisam. i ako djevojka dođe na moja vrataja ću joj također kazati da ode. nakon svega,tko želi slijediti starogEza?

ŠUM U GRMU

Scibellijeva tuga,prijatelju,dok se okretao na šum u grmui bio proboden bajunetomčovjeka visoka metar i pol koji nije znao čak ninjegovo ime,koji mu je onda prerezao grkljan,uzeo zlato iz njegovih zubi,oba uha,onda otvorio njegovu Iisnicui rasparao sliku djevojkeugodna izgleda zvanejednostavno »Laura«,koja je čekala u Kansas Cityjuna bezuha, bezubakrvavaScibellijakojem se samo dogodilo da umre nešto prijenego većina ostatka nas,također uNepoznatuSvrhu.

4. SRPNJA

iznenađujebroj ljudi koji ne mogu osjećatibol.

njih 40 u sobistiješnjeno jedno uz drugosati tupih razgovorai ne onesvješćujusene vičune izluđuju pa čakni da trepnu okom.

čini se kao da čekajunešto što nikad nećestići.

udobno im je kao kokošima ilisvinjama u njihovim kokošinjcima i svinjcima.

moglo bi se čak smatrati mudrošćuako čovjek previdi licarazgovor.

kad 4. završii oni odu natrag u svoje odvojene rupeonda će me sunce ponovno poljubitionda će nogostupi ponovno izgledati dobro.

ponovno u kavezimaoni će sanjati sljedeći velikipraznikvjerojatno Dan Radaubijajući se zajedno na auto-cestamarazgovarajući zajednočetrdesetero u sobi,bratići, sestre, majke, braća, stričevi,sinovi, djedovi, bake, supruge, supruzi,ljubavnici, prijatelji, svi ostali,četrdesetero u sobirazgovarajući ni o čemu,razgovarajući o sebi.

VIDIO SAM DANAS STAROMODNU KURVU

u Thriftyjevu dragstorudok je kupovala bocu džina i bocu votkebila je obojena plavušai vrlo opuštena u haljini crnih i bijelih prugakoja je padala malo ispod koljenai njezine sise su bile velikei malo je naginjala debljinii prodavačica koja ju je posluživala pokazivaše gađenjeali kurva je bila naviknuta na sve toi čekala na njezin sitniši stavljanje boca u vrećicui kad je kurva išetalahodala je laganoi ljudi podigoše pogled sa časopisai dečki oko novinskih kioska pogledašei ljudi koji su parkirali svoje automobile pogledašei ja sam hodao iza njei gledaoa ona je ušla u zeleni automobilzelen kao biljarski stolzapalila cigaretu,i siguran sam odvezla se na neko magičnomjestogdje se svijet uvijek smije iuvijek svira glazbai pića su dobrai pokućstvo i tepisi lijepii planine visokei tri njemačka ovčara na travi ispred kuće,i kad bi vas ona ljubila vi biste to znalii cijena ne bi bila doživotna,modrikasti dim izvija se iz crnepepeljare malo mokre od piva i raznih pića,ona bi vas okrenula sigurnošću leopardakoji je uhvatio jelena,i vi biste je trebali vidjeti u kupaonicikad pjeva ariju iz jedne od onihtalijanskih opera.

SVRDLO

naša knjiga vjenčanja, pišena koricama.gledam kroz nju.trajali su deset godina.nekad su bili mladi.sad ja spavam u njezinu krevetu.on joj telefonira:»želim da mi vratiš moje svrdlo.pnpremi ga.pokupit ću djecu udeset.«kad stigne čeka ne ulazećiunutra.njegova djeca odlaze snjim.ona se vrati u kreveti ja ispružim nogui položim je do njezine.i ja sam jednom bio mlad.ljudski odnosi jednostavno netraju.mislim unatrag na žene umom životu.izgledaju kao da ne postoje.

»je li uzeo svoje svrdlo?« pitam.

»da, uzeo je svoje svrdlo.«

razmišljam hoću li se ikad trebativratiti po svoje bermudahlače i gramofonsku pločuAkademije St. Martin inthe Fields? pretpostavljam dahoću.

SVRŠETAK KRATKE AFEREovaj put sam pokušaostojećke.običnone radi.ovaj put se činiloda...

ona je neprestano govorila:»o moj Bože, imašlijepe noge!«

sve je bilo u redudok se nije odvojilaod podai omotala nogeoko moga pojasa.

»o moj Bože, imašlijepe noge!«

težila je oko 60kilograma i visila tu dok sam jaradio.

bilo je u vrijeme klimaksakad sam osjetio bol kako mistruji ravno uzkralježnicu.

spustio sam je nakauč i ushodao se unaokolopo sobi.bol je ostala.

»gledaj«, rekoh joj,»bolje je da odeš. moramrazviti neki filmu tamnoj komori.«

odjenula se i otišlai ja othodah ukuhinju po čašuvode. držao sam punu čašuu lijevoj ruci.bol mi je prostrujala izaušiju ija sam ispustio čašukoja se razbila o pod.

ušao sam u kadu punutople vode i epsomove soli.upravo sam se ispružio

kad je zazvonio telefon.kako sam pokušavao ispravitileđabol se širila premavratu i rukama.promašujući unaokolouhvatio sam se za strane na kadiizišaos udarima zelenog i žutogi crvenog svjetlašto mi je bljeskalo u glavi.telefon je uporno zvonio.podigao sam slušalicu.»halo?«

»VOLIM TE!« rekla je ona.

»hvala«, rekao sam ja.

»je li to sve što imašreći?«

»da.«

»jedi govna! « rekla je ona ispustila slušalicu.

ljubav se osuši, mislio sami odlazeći natrag ukupaonicu, čak bržeod sperme.

PACIFIC TELEPHONE

ti padaš na bludnice, rekla je ona,ti padaš na te kurve,ja ću ti dosaditi.

ne želim da se više sere po meni,rekao sam ja,opusti se.

kad pijem, rekla je ona, boli memjehur, peče.

ja ću piti, rekao sam ja.

ti čekaš da zazvoni telefon,rekla je ona,neprestano gledaš u telefon.ako neka od tih bludnica nazove ti ćešodmah istrčati odavde.

ne mogu ti ništa obećati, rekao sam ja.

onda je, samo tako, telefon zazvonio.

ovo je Madge, rekao je telefon. moram tesmjesta vidjeti.

oh, rekao sam ja.

u neprilici sam, nastavljala je ona, trebam desetzelenih - brzo.

bit ću odmah tamo, rekao sam ispustio slušalicu.

ona me pogledala. bila je bludnica,rekla je ona, ozarilo ti se čitavo lice.što je dovraga krivo stobom?

slušaj, rekao sam ja, moram izići.ti ostani ovdje. odmah se vraćam.

odlazim, rekla je ona. volim te, ali ti silud, ti si osuđen.

uzela je svoju ručnu torbicu i zalupila vratima.

vjerojatno me neki duboko ukorijenjeni zajeb iz djetinjstvačini ranjivim, mislio sam.onda sam izišao iz stana i ušao u svoj folks.vozio sam W esternom na sjever s upaljenim radijem.

kurve su šetkale gore i doljes obje strane ulice i Madge je izgledalaporočnije od svih njih.

ŠTO ONI ŽELE

Valleja koji piše osamoći dok gladuje dosmrti;Van Goghovo uho koje je odbilakurva;Rimbauda koji je pobjegao u Afrikutražiti zlato i našaoneizlječiv slučaj sifilisa;Beethovena koji je oglušio;Pounda koga su vukli u kavezuulicama;Chattertona koji guta otrov za štakore;Hemingwayov mozak što kaplje usok od naranče;Pascala koji reže žileu kadi;Artauda zatvorena s luđacima;Dostojevskog kako stoji pred zidom;Cranea kako skače u brodski propeler;Lorcu kako ga ubijaju španjolske trupe nacesti;Berrymana koji skače s mosta;Burroughsa koji puca u svoju ženu;Mailera kako bode nožem svoju.-to je ono što oni žele:prokletu predstavuosvijetljenu oglasnu pločuu središtu pakla.to je ono što oni žele,to mnoštvobešćutnihmutavihsigurnihturobnihobožavateljakarnevala.

ŽELJEZNI MIKE

pričamo o tom filmu:Cagney je hranio taj komadgrejpombrže nego što ga je onamogla jesti ii onda ga jeona voljela.

»to neće uvijekraditi«, rekao sam ŽeljeznomMikeu.

on se nasmijao i rekao:»da.«

onda je spustio rukui dotaknuo remen.na njemu su visjela32 ženska skalpa.

»ja i moj veliki židovskikurac«, rekao je on.

onda je podigao rukeda bi pokazaomjeru.

»o, da, u redu«,rekao sam ja.

»one dođu«, rekao jeon, »ja ih izjebem, onese malo zadrže, ja im kažem:vrijeme je da odete.«

»ti si odvažan,Mike.«

»jedna od njih nije htjela otićijednostavno sam ustao iošamario je... otišlaje.«

»ja nemam tvoj živac,Mike. vise unaokoloperući suđe, stružućimrlje govana na zahodskojškoljci, izbacujući vanstare prognoze za konjske trke...«»nikad me neće uhvatiti«,rekao je on,

»ja sam nepobjediv.«

gledaj, Mike, nema nepobjedivačovjeka.jednog danaće te izludjetioči kao dječjicrtež kredom. nećeš bitikadar ispiti čašuvode ili prijećisobu. postojat ćezidovi i zvukovi vanis ulice, ati ćeš slušati strojnicei minobacače. to ćebiti kad budeš želio stvar ine budeš je mogao imati.

zubiu konačnici nikad nisuzubi ljubavi.

ZA ALA –

ne brini zbog odbijanja, kolega,ja sam bio odbijenprije.

ponekad učiniš grešku, uzimljućikrivu pjesmuja češće činim grešku, pišućije.

ali ja volim nekog konja u svakoj trciusprkos tome što ga čovjekkoji postavlja jutarnje oklade

računa kao 30 naprama jedan.

ja sve više i više razmišljam osmrti

senilnosti

štakama

naslonjačima

pišući erotsku poezijumokrim perom

kad mlade djevojke s ustimakao u barakudatijelima kao stablo limunatijelima kao oblacitijelima kao sijevanje munjaprestanu kucati na moja vrata.

ne brini zbog odbijanja, kolega.

noćas sam popušio 25 cigaretaa ti znaš o pivu.

telefon je zazvonio samo jednom:krivi broj.

STETOSKOPSKI SLUČAJ

moj liječnik je upravo stigao u svoj urediz operacijske dvorane.srećemo se u muškom zahodu.»prokletstvo«, govori mi on,»gdje si je našao? ja upravo uživamgledati djevojke poput nje!«ja mu kažem: »to je moja specijalnost: betonskasrca i lijepa tijela. obavijesti meako naiđeš na otkucaje srca.«»dobro ću se pobrinuti za nju«, kaže on.»da, i molim te, imaj na umu sva etičkanačela svoje časne profesije«, kažem janjemu.

on najprije zakopča prorez i zatim se opere.»kako je tvoje zdravlje?« pita.

»fizički sam zdrav kao tik. mentalno samistrošen, osuđen na svoje malo breme, sve tosranje.«

»dobro ću se pobrinuti za nju.«

»da. i obavijesti me o kucanju srca.«

on iziđe.ja svršim, zakopčam se i također iziđem.samo što se ja ne perem.

ja sam daleko iznad svega toga.

U SUSJEDSTVU UMORSTAVA

žohari pljujuspojnicei helikopter kruži i kružimirišući krvreflektor ispod oka gleda dolje u našuspavaću sobu

5 tipova u ovom dvorištu ima pištoljedrugimačetusvi smo ubojice ialkoholičariali postoje i gori u hotelupreko uliceoni sjede u zelenim i bijelim vežamabanalni i zličekajući da ih se pošalje u institucije

ovdje svatko od nas ima malu zelenu biljkuu prozorui kad se svađamo s našim ženama u 3 noćumi govorimotihoi na svakoj verandinalazi se mali tanjur hranekoju netko uvijek pojededo jutrapretpostavljamomačke.

GROUPIE

čitao sam prošle subote u šumisekvoja nedaleko Santa Cruzai već otprilike dovršio 3/4kad sam čuo dug visok kriki zaista zgodnamlada djevojka dođe trčeći prema meniduga haljina i božanske vatrene očii ona skoči na pozornicui povika: »ŽELIM TE!ŽELIM TE! UZMI ME! UZMIME!«rekoh joj : »gledaj, nosi se dođavoladaleko od mene.«ali ona je nastavila potezati mojuodjeću i bacati sena mene.»gdje si bila«, upitahje, »kad sam živiood jednoga čokoladnog slatkiša dnevno islao kratke pričeAtlantic Monthlyju?«zgrabila me za jaja i gotovoi ih iščupala. njezini poljupci imali suokus juhe od govana.dvije žene skočiše na pozornicuiodnesoše je ušumu.još sam mogao čuti kako vičedok sam započinjao sljedeću pjesmu.

mislio sam, možda sam je trebaopovaliti na pozornici predsvim tim očima.

ali čovjek nikad ne može biti siguranje li riječ o dobroj poeziji ililošoj drogi.

SAD, DA TI PODUČAVAŠ KREATIVNO PISANJE,PITAO JE, ŠTO BI IM REKAO?

rekao bih im da prođu kroz nesretnu ljubavnuvezu, hemeroide, trule zubei da piju jeftino vino,izbjegavaju operu, golf i šah,da neprestano mijenjaju položaj uzglavljapostelje od zida do zidai onda bih im rekao da prođukroz drugu nesretnu ljubavnu aferui da nikad ne upotrebljavaju svilenu vrpcuna pisaćem stroju,izbjegavaju obiteljske piknikeili da ih se fotografira uružičnjaku;neka pročitaju Hemingwaya samo jednom,preskoče F aulknerazaborave Gogoljazure u fotografiju Gertrude Steini čitaju Sherwooda Andersona u posteljidok jedu Ritzove krekereda spoznaju da su ljudi koji ustrajnogovore o spolnoj liberalizacijiustrašeniji od njih samih.slušajte E. Power Biggsa kako obrađujeorgulje na vašem radiju dok vimotate duhan Bulla Durhama u mrakuu stranu gradus još jednim danom plaćene stanarinenakon što ste napustiliprijatelje, rođake i posao.nikad se ne smatrajte superiornima i/ili pravednimai nikad ne pokušavajte biti.prođite kroz još jednu nesretnu ljubavnu aferu.gledajte muhu na zastoru ljeta.nikad ne nastojte uspjeti.ne igrajte biljar.budite s pravom bijesni kadotkrijete da je ispuhana guma na vašem automobilu.uzimajte vitamine ali ne dižite utege i ne trčite.

onda nakon svega togapreokrenite postupak.prođite kroz dobru ljubavnu vezu.i stvarkoju bi mogli naučitijest da nitko ništa ne zna -ni Država, ni miševi,crijevo za polijevanje ili Sjevernjača.i ako me ikad uloviteda podučavam u klasi kreativnog pisanja

i pročitate ovo isto menidat ću vam smjesta izvrstanravno u nestašnustražnjicu.

DOBAR POZIV

dobivam previšetelefonskih poziva.traže da iščeprkajukreaturu.ne bi trebali.

ja nikad nisam telefoniraoKnutu HamsunuErniju iliCelinu.

nikad nisam telefoniraoSalingerunikad nisam telefoniraoNerudi.

večeras sam dobiopoziv:

»halo. viCharles Bukowski?«

»da.«

»dobro, ja imamkuću. «

»da. «

»javnu kuću.«

»razumijem.«

»čitao sam vašeknjige. imambrod za stanovanje uSausalitu.«

»u redu.«

»želim vam datisvoj telefonski broj. akoikad dođete u San Franciscopozivam vas na piće.«

»OK dajte mibroj.«

zapisao sam ga.»mi vodimo uzoran lokal. poslužujemopravnike i državne senatore,

građane više klase, ulične napadače,svodnike i slično.«

»telefonirat ću vam kadstignem gore. «

»mnogo je djevojakapročitalo vaše knjige. onevas vole.«

»zbilja?«»zbilja.«

pozdravili smo se.

svidio mi se tajtelefonski poziv.

LUDILO

ja ne udaram šakama po zidovimaja samo sjedimali ono nasrće na menekao plima.

žena u dvorištu iza mene urla,plače svake noći.ponekad dođu iz kotarske bolnicei odvedu je na dan ili dva.

vjerovao sam da pati zbog gubitkavelike ljubavidok jednog dana nije došla k meni i ispričalami –izgubila je zgradu s 8 stanovaprevario ju je za njih nekižigolo.urlala je i plakala nad gubitkom vlasništva.počela je plakati dok mi je pričalaonda me ustima premazanim ustajalim ružomi zadahom češnjaka i lukapoljubila i rekla:»Hank, nitko te ne voli ako nemaš novca.«

ona je stara, gotovo kao ja.

otišla je, još plačući...

neki dan u 7:30 izjutra došla su dva crnabolničara s nosilima,samo što su pokucali na moja vrata.»dođi, čovječe«, rekao je višiod njih.

»čekajte«, rekao sam, »griješite.«

bio sam strašno mamuranstojeći u poderanom kućnom ogrtačus kosom koja mi je visjela iznad očiju.

»ovo je adresa koju su nam dali, čovječe,ovo je 5437 i 2/5 zar ne?«

»da.«

»dođi, čovječe, ne pravi nam sranje.«

»gospođa koju želite nalazi se otraga.«obojica su otišli otraga.

»ova vrata?«

»ne, ne, to su moja stražnja vrata. idite tim stubištemizavas. vrata što gledaju na istok, ona s poluodvaljenim poštanskimsandučićem.«

otišli su gore i lupali na vrata. gledao sam ih kako jeodvode. nisu upotrijebili nosila. ona je hodala između njih.i ja pomislih da odvode krivu osobuali nisam bio siguran.

UMJETNIK

ja sam odjednom slikar.djevojka iz Galvestona daje mi50 dolara za sliku čovjekakoji drži štapić slatkiša dokpluta na zamračenu nebu.

onda mi priđe mladić sa crnombradomi ja mu prodam tri za 80 dolara.on voli grube stvarigdje ispisujem preko čitave slike -»ustrijelite govna« ili » VELlKA JE UMJETNOSTKONJSKI IZMET, KUPUJTE MEKSIČKO JELO.«

mogu naslikati sliku za 5 minuta.upotrebljavam akrilik, ravno iztube.najprije naslikam lijevu stranuslike s lijevom rukom i ondazavršim desnu stranu sdesnom rukom.

sad se mladić crne bradevraća s prijateljem stršavekose i s njima je mladaplava djevojka.

crna brada je i nadalje naivčina:prodajem mu komadinu smeća -narančasta psa s riječju»PAS« ispisanom sa strane.

stršeća kosa želi tri slikeza koje ja tražim 70 dolara.on nema taj novac.

ja čuvam slike aon obećava da će mi poslatidjevojku imenom Judys halterima i visokim potpeticama.već joj je rekao o meni:»svjetski poznat pisac«, rekao jea ona je rekla: »oh ne!« i povuklahaljinu preko glave.»to je ono što želim«, rekoh mu.

onda smo se pogađali oko uvjetaja sam je najprije htio nasaditia tek potom da mi ga popuši.»kako bi bilo najprije pušenje anasađivanje poslije?« pitao je on.

»to neće ići«, rekao samja.

tako smo se pogodili:Judy će me posjetiti ija ću jojnakon togadati3 slike.tako smo ponovno gdje smo bili:natrag u sustavu zamjene dobara,jedini način da tučešinflaciju.

ipak,volio bihzapočeti Pokret za liberalizaciju muškaraca:želim da žena meni dade 3 svojeslike nakon štosam je ljubio,a ako ne zna slikatimože mi ostavitipar zlatnih naušnicaili možda odrezak uhana spomen onome koji jemogao.

BOLESTAN

imao sam taj noćni posao i sjedio bih u posteljigledajući kroz prozor u kasna popodnevaposljednje bi se sunce provlačilo u sobukroz lišće i granje velikoga zelenog grmai kad bih se sjetio što me čekavani, dohvatio bih telefon.činovnik je znao moj glas:»da, Bukowski, što je ovaj put?«»samo zapišite nešto«, rekao bih mu,»obična prehlada, gripa, triper...«i ja bih spustio slušalicu.bilo je lijepo gledati kako se polako mračislušati ljude kako se vraćaju kućiparkiraju automobile, pale televizoreproizvode kuhinjsku buku, govore.

onda bih ustao i pio tri ili četiri satasam,onda se vratio u postelju i spavao.

i sljedeće noći u tvornici svatkobi izgledao vrlo malen i smežurana ja bih ušetao unutra visok i blistavoči mirne i ravnodušnetajanstveno sigurne;muškarci nisu shvaćali i sve su me djevojkevoljele, i poslovođa bi mi prišaoda porazgovaramo o mom izostanku s radnog mjestadok bih ja vadio cigaretu, zapalio je islušao.

NIŠTA

kad sam radiona poštiradila je sa mnommlada crnkinja

nešto je bilokrivos njominešto je bilokrivosa mnom

zavrijeme jednog objedaprišlami jei rekla:»hajde, platimi čašu.«

takosmo prešlipreko ulicedoKinezaipopili pićeionda sam ja rekao:»hajde, platimi čašu.«

iona je platilai onda smoopazili momkaonesviještena usepareu u kutui ona je rekla:»Isuse Kriste,pa to jeSkinny Minny!«

Skinny Minny bio jevisoki žutinadglednik koji mi jezadavaomnogo problemai biloje čudno

vidjeti ga tudovoljno humanada se takonaloče»sada gane mrzimtakomnogo«, rekao samjoj.

dovršili smonaša pićai izišlida se vratimo natrag naposao

»dođi ovuda«, reklaje ona

i odvela mestražnjim prolazomdo žičaneogradegdje su bilenaslagane nekeprazne kartonskekutije

bilo je vrlomračno iona je privuklajednu kutijusjela iotkopčala moje hlačei počela me lizatii onda meuzelau svoja ustasišući

ja sam se grčevitouhvatio za žičanu ogradu»ISUSE, ISUSE,ISUSE! «

i svršio

ona me jezakopčalai mi smo othodalinatrag na posaoizakasnili

***

nakon tenoćinikad nismo ponovnoizišlizajedno

možda me upotrijebilada izazovenekogadrugogmomka

ali Skinny Minnynikad se višenije doimao takološim

ne znamšto jeta noćznačilavjerojatnonije značilauopćeništa

tek kadtražišznačenjedobiješzbrku

oko mjesecposlijeona je rekla zbogomi napustilazaposlenje

to jeimalo smisla.

LOŠA KRITIKA

godinama unatrag kad sam živio na aveniji DeLongpretipkajući na onom prozoru sučelice nogostupuon me posjećivaosveučilišni profesoron me posjećivao s pivom i ja bih popio većinupiva.ne pamtim mnogo od razgovoraali pamtim da nisam bio vrlo uzbuđennjegovim posjetom.

jednog me popodneva posjetio i ja sam imao gripu.

sreli smo se na vratima. »ne mogu vas primiti«,rekao sam mu.

onda sam uzeo od njega gajbu od šest pivakoju je držao i zatvorio vrata ostavivši gapred njima.

sad već mnogo godina poslije primam književne časopise

na koje se ne pretplaćujem.

i u njima su prikazi tog profesora oantologijama u kojima sam zastupljen.profesor uvijek hvali mnoge, osudinekolicinu, i kad dođe do mene on me jednostavnootpuhne sa stranice kaopepeo cigarete koji je pao na nju.

ja sam zaista imao gripu, znate.nije me ubila ali čini se da jeuništila moju nadarenost.

VEČERNJAŠKOLA

u razredu pijanih vozačakamo nas je poslao odjel 63dane su nam male žute olovkeda nas se ispitada bi se vidjelo jesmo li slušaliinstruktora.pitanja kao: najmanja kazna zadrugu osudu zbog pijane vožnje jest:

a) 48 danab ) 6 mjesecic) 90 dana

postoji još 9 drugih pitanja.kad instruktor napusti prostorijuučenici započnu s pitanjima:»ej, što bih s pitanjem broj 5? teškopitanje!«»je li govorio o tome?«»mislim da je 48 dana.«»jesi li siguran?«»ne, ali tako ćuodgovoriti.«neka žena zaokružuje sva 3 odgovorana sva pitanjapremda nam je rečeno daizaberemo jedan.

za vrijeme odmora siđem ipopijem limenku pivapred prodavaonicom alkohola.gledam crnu kurvuna večernjoj šetnji.

zaustavlja se automobil.ona mu prilazi irazgovaraju.otvore se vrata.ona uđe ioni se odvezu.

ponovno u razreduučenici su semeđusobno upoznali.nisu baš zanimljivodruštvo pijanacai bivših pijanaca.zamišljam ih kako sjede zabaromi sjećam se zaštosam započeo pitiu samoći.

nastava ponovno započinje.otkriva se da sam jajedini koji je položio ispitsa 100 posto.

lijeno se opuštam u stolcus tamnim naočalama na nosu.ja sam razredniintelektualac.

PLATONSKA

ona je željela platonsko popodne i ja rekoh: u reduali što bismo mogli raditi?

i ona reče: volim razgovarati.tako sam je odveo na konjske trke i mi smorazgovarali.imala je indijansku vrpcu oko glavei govorila o književnostia ja sam govorio o konjima.

odlazila je na istok zemlje gdje će podučavatipoeziju.

nakon utrka spomenula je davoli taj španjolski restoran, hrana je zaistabila dobra, i pošto sam dobio 65 dolara nautrkama također sam mislio da možemo.

dekor je bio španjolskihrana je bila meksička ačovjek je za glasovirom pjevao američke pjesmena engleskom,zaglušujuće.

naručili smo piće i večerui ona je govorila visokimi punim glasomda bih je mogao čuti iznadpjevača i glasovira.

vikala je: zaista se unaprijedradujem podučavanju! željela samraditi nešto slično još otkako sudjeca odrasla!

viknuo sam: ah ha!

dobivao sam glavobolju.

vikala je: misliš li da se poezijamože podučavati?

viknuo sam: ne!

vikala je: mislim da ja to mogu!

viknuo sam: želiš Ii još jedno piće?

***

ponovno u mom stanu izvadio sam nešto votke

i 7up.

jednog dana, vikala je, izdvojit ćuse iz društva! bit ću samai zaista napisati nešto!

još je vikala premda ječovjek za glasovirom bio daleko.

dok je davala razne svečane izjavemotala se unaokolo, polupless mnogo mahanja rukama. na trenutke sepomamno smijala i pljeskalapo mojim nogama i štipala ih.

bogovi mi to neće zanijekati!vikala je.

otpratit ću te do automobila, rekaosam joj, ova je četvrtpuna silovatelja.

oh, hvala ti, rekla je.

nakon što je ušla u automobili upalila motornagnula se kroz prozorpoljubila me u obraz.i odvezla se.

dakle, kao što govore:općenje nije sve.postoji i duša.vratio sam se u stani započeo tražitisvoju.

BESPLATNA KAVA

bilo je na telefonu i on je rekao: gledaj, sad sams Lisom, ne mogu to učiniti -i ona je rekla: znam, razumijem, samo želimda dođeš i popiješ kavu sa mnom, nalazim se naWesternu udaljena samo blok, upravo sam stigla iz Ute, samosam mislila da bismo popili kavu zbog starih vremena -on je rekao: u reduonda je rekao Lisi: vraćam se za pet minuta -

ušao je u folks i odvezao se i ona je sjedilatamo u svom automobilu i on je ušao i ona je naručila dvije kavedok je čekala ispred Pioneer Chickena.

zdravo, rekla je ona, zdravo, rekao je on.

znaš, rekla je ona, ti si jedini čovjek koji me moženasmijati. ti si zaista smiješan i to mi nedostaje.

da, rekao je on.

kako ide? upitala je ona.

fino, rekao je on, zaista dobro.

poznaš Cala? upitala je ona. dobro, pokazalo seda je on prokleti homić. dovoljno je teškokonkurirati drugim ženama, ja sam morala konkuriratimuškarcima...

mislim da sam živio s nekim lezbijkama, rekao je on,ali nisam siguran.

zaista mi nedostaješ, rekla je ona.

gledaj, rekao je on, morao bih krenuti natrag.

razumijem, rekla je ona, onda se nagnula i poljubilaga.

doviđenja, rekao je on, i izišao iz njezina automobila i otišaodo folksa i dok se odvozio ona je još sjedilau svom automobilu i on je mahnuo i ona je odmahnula...

bio je savršen dan u srpnju i on je otišao natragk Lisi koja je sjedila uspravno ukočena u stolcukao zaleđena za ponovno rađanje u boljem vremenu.

PRIČVRSTITE POJASEVE

u neko dobapoznavao sam dvije stjuardese zrakoplovnih kompanijai čuo nekolikopriča iz mlaznih zrakoplovai ona koju pamtimodnosi se na čuvenog pjevača(on je bio veliki seks-simbol)kad je jednu od dvije stjuardese odveou zahodi općio s njome,i svi su putnici toznalii onda je izišao vansjeo i počeo piti.opio se i govoriosvima unaokolo da jestjuardesa bila»svinja«.nastavljao je piti inadalje govorio toponovno i ponovno,da je ona bila»svinja«.

kako bilo, let je završioi on se iskrcaoa stjuardesa je poslijeotkrila da imaspolnu bolest.

to je tou svemu tomeosim da je jedna od tihstjuardesa koje sampoznavaokoja je živjela u Long Beachuodselila i nestalaa druga jesada u nekojludnici u Njemačkoj

i ja nikad nisam spavaoni sa jednom od njihi čuveni pjevačsadviše nije čuven.

MALO SUNCA

kurve u All-American Burgerusjede u zimskom vrtusmijući se u 2:30 popodne.završile su s jelomi dvije od njih piju kavu.treća pije kolu kroz slamku.kiše su prestale.kiše su posvuda upropaštavaleposao.ja čitam Herald-Examinerza stolom u kutu. sunce je na mojim leđima,osjeća se dobro. dvije djevojke(one što piju kavu) nose hlače;treća (ona što pije kolu kroz slamku)sučelice meninosi kratku suknju.raširi noge i suncedopire do ispod stola i ja mogu vidjeti njezinegaćice:svijetloplave su.okrenem stranicu novinane vidim ništaokrenem ponovno prvu stranu:meteorolog kaže da jenova oluja na putu.ustanem i prođem pokraj njihova stola.one hihoću kaosrednjoškolke.vani na nogostupumršav smeđ oronuo pas spovijenim dugačkim nogama drhtavopodiže polovicu suhog pecivai pokušava ga žvakatipecivo visi s jedne strane njegovihustadok ga pokušava smotati nizgrlo.

nije bila osobito blagazima.

POLICIJSKI ŽOHARI

taj naslov u hollywoodskim novinama kaže:KURVE I SVODNICI VRAĆAJU SE KAO ŽOHARI.molim vas, mislite li da svi ti ljudi imaju lijepumalu kuću izvan grada? mislite lida bi im bilo stalo do probijanja stražnjicomkad bi imali nešto?žohari? znate li što me podsjeća nažohare? : policajci što kružeposvuda, oni ne čuvaju ništa,oni samo traže da nešto upropaste, traže danešto dokrajče.ne možeš više ući u kavanu ada ih 3 ili 4 ne srču kavu iz šalicanastojeći da se doimlju lijepima i macho.ti glupi natezatelji vlastitih matera još su sisalinjihove dojke kad im je već bilo četirigodine.

gledaj, Fedra, rekao je on, hoćemo li još jednučašu?

zašto ne. ali želim reći, rekla je ona, znaš li tišto ja radim?

da. znam također kamo ideš, rekao jeon, hapsim tvoju kantu zbog pokušaja dana brzu ruku nešto zaradiš na tajnom agentu.

vas momke na televiziji prikazuju tako humanima,rekla je ona, ali vi niste ništa drugo nego društvomentalno sifilitičnih kuraca!

izvukao ju je od stola, savio jojobje ruke na leđa i staviolisice, onda ju je izveoodande, držeći joj ruke jako visoko,želeći da krikne od bola, naguravao ju jestraga, pokušavajući da izbije jauk,uspio je samo da se ona spotakne stupajući na nogostup dokje tuđi svodnik uzeo njezinu ručnu torbicusa sjedala i otišao u stražnji dio do muškogzahoda.

NEKE MOJE ČITATELJICE

svidjelo mi se izići iz one skupekavane u Njemačkojone kišovite noćineke od žena saznale su da sambio tamoi dok sam izlazio van posve sit ipijanžene su mahaleparolamai vikale na meneali sve što sam razumio bilo je mojeime.

upitao sam njemačkog prijatelja štogovore.

»one te mrze«, rekao mi je on,»one pripadaju Njemačkom pokretu zaliberalizaciju žena...«

zastao sam i gledao ih, bile sulijepe i vikale, ja samih sve volio, smijao se, mahao im,slao poljupce.

onda su me prijatelj, nakladnik i mojadjevojka ugurali u automobil; strojse upalio, brisači na prednjem stakluzapočeše lamatatii dok smo se odvozili u kišiokrenuo sam se natraggledao ih kako stoje na tomstrašnom vremenumašući parolama išakama.

bilo je lijepo što me prepoznajuu zemlji mog rođenja, to jebilo ononajvažnije...

***

ponovno u hotelskoj sobidok sam otvarao boce vinas prijateljima

one su mi nedostajale,te bijesne mokrestrastvene ženenoći.

DODAVANJE OD 60 METARA

većina ljudi ne uspijeva jako dobro i ja se obeshrabrimnjihovim postojanjem, takva uzaludnost: sva tatijela, svi ti životišto pogrešno funkcioniraju: slabi braniči, slabe konobarice,nesposobni perači automobila i nesposobni predsjednici, kukavičkičuvari golovaglupaviautomehaničarinapuhani porezni računovođe itako dalje.

ipak

od vremena na vrijemevidim osamljena izvođača koji obavlja nešto snaravnim savršenstvom

to

može bitikonobarica u nekoj jeftinoj kavani ili treći rezervnibraničkoji ustaje s klupe s 24 sekunde na satui dovršava to pobjedonosnododavanje od 60 metara.

što mi dopušta da vjerujem da jemogućnost čuda ovdje s namagotovo svakoga dana

i sretan sam da mi od vremena na vrijemeneki treći rezervni braničpokaže istinitost tog vjerovanjabilo to u znanosti, umjetnosti, filozofiji,medicini, politici i/ili etc.

inače bih smjesta poskidaosva svjetla ovogajebenog grada.

IZIGRAVANJE

postoje samo dva čovjeka s kojima zaistamogu biti u odnosu na ovom svijetu ijedan je na svojoj samrtničkoj posteljia drugi, dakle, njegova je ženaupravo pobjegla od njega.

i ja sjedim ovdje tipkajućiove stvaripijandok svatko drugi ususjedstvuspava izuzevšidva psašto lajuna zvuk ovihtipki.

čudno, mislim,da su najbolji koje poznajemu nevoljidok su najgorizdravi, spokojni iuspješni;oni su također iznimnobešćutnii smatraju sebemojim prijateljima.

ja nastavljam s tipkanjem ovihpijanih pjesamasjedeći u ovom stolcupušeći previšecigaretai ne razumijemništai napokonne želim razumjeti.

samo pijem inabijam ove tipke da bihnagnao pseda odlajunoć u svitanje.

U SVEZI S DVADESETOM

moja je majka pokucala na moja podstanarska vratai ušlapogledala u ladice na komodi:»Henry, nemaš ni jedne čistečarape?mijenjaš li svoje donje rublje?«

»Mama, ne želim da ovdje kopkašunaokolo...«

»čujem da postoji ženakoja dolazi u tvoju sobu kasnonoću i pije s tobom, živitu u hodniku.«

»ona je sasvim u redu...«

»Henry, možeš dobiti strašnubolest. «»daa...«

»razgovarala sam s tvojom kućevlasnicom, ona jeljubazna žena, kaže da ti mora da čitaš mnogoknjiga u krevetu jer kad zaspešnoću knjige padaju na pod,mogu se čuti u cijelojkući, teške knjige, jedna u ponoć,druga u jedan izjutra, druga u dva izjutra,druga u četiri.«

nakon što je otišla odnio sam natrag knjige izknjižnicevratio se u sobu istavio prljave čarape i prljavodonje rublje i prljave košulje ukartonski kovčegodvezao se tramvajem do središta gradaukrcao na autobus Trailwaysa uNew Orleansračunajući da ću stići s deset dolarai neka sa mnom činešto žele.

učinili su.

ZVIJEZDA

bio sam pijan i onisu me izvukli iz automobilastavili mi lisicei prisilili me da legnem doljena cestuu kiši.

stajali su užutim kabanicamaplavci iz 3patrolna vozila.

voda je namakalamoju odjeću.pogledavao samna mjesec krozkišne kapi,razmišljajući,evo me tustara 62 godinei ponovno mezaštićujuod menesama.

ranije te večeriprisustvovao sampremijerifilmakoji je prikazivaoživot pijanapjesnika:mene.

to je dakle biomoj kritički prikaznjihovanapora.

UVJETOVANOST

posvuda gore i dolje niz avenijeljudi žive s boli;spavaju u boli, bude se u boli;čak su i zgrade u boli,mostovicvijeće je u bolii nema oduška -bol sjedibol plutabol čekabol jest.

ne pitaj zašto postojepijaniceovisnicisamoubojice

glazba je slabai ljubavi scenarij:

ovaj stan sadadok ovo pišem

ili dok ovo čitatevaš stan sada.

BILJEŠKA ZA DEČKE U SOBI STRAGA

primam sve više i više šapirografiranih knjižica u poštikoje pišu suvremenici koji su me poznavaliu dobrim starim vremenima.

ti suvremenici odreda su piscii pišu o menii čini se da pamtešto sam rekaošto sam učinio.

nešto od toga je pretjeranonešto od toga je šaljivoa najveći dio toga jeu vlastitu korist -

gdje ja ispadam slabo ilibesmislenoili štoviše ludooni uvijek opisuju sebekao mirne i pouzdane promatračeumjesto(u mnogo slučajeva)kao nedarovitedosadneulagivačeumišljene isporemale prdcešto su bili.

ne osjećam nikakvu gorčinu prema onome što onipišu.riječ je samo o tome da sam ja već obaviobolji posaos tim izvanrednimpredmetom

i sugerirao bih da seprebace na nekoga drugog čovjekaupravo onako kako su to učinilemoje žene.

ČUDO JE NAJKRAĆE VRIJEME

znašbilo je jako dobrobilo jebolje odsvega

bilo je kaoneštošto smo moglipodićidržatigledatii onda se smijatitome.

bili smo naMjesecubili smo naprokletom Mjesecu,imali smo ga

bili smo u vrtubili smo ubeskrajnoj rupi

nikad takva mjestakao ono

bilo je dubokoibilo je svijetloibilo je visoko

stiglo je tako blizuludilasmijali smo se takosnažno

tvoj smijehimoj

pamtim kad sutvoje očiglasnorekle ljubav

saddok se ovi zidovitako tiho

premeću.

MILJENICI

svijet pun sinova uspješnihljudina biciklimana hollywoodskoj rivijeriu 3:11u utorak popodne.

to je ono zbog čega su neke vojskeumrle da spaseto je ono što mnoge od gospođažude:te ispunjene odlomkenebićašto se tuda vozajuili se zaustavljaju da malo probrbljajusjedeći i nadalje na biciklimablagi povjetarac dotičebezizražajna lica.

ja to slabo razumijemosim da su možda vojske pobilekrive ljudeali one to obično čine:one misle da su neprijateljioni protiv kojih ih usmjeravajuumjesto oni kojiih usmjeravaju:očevimiljenika.

ODJEL ZAMRZNUTE HRANE

godinama se borio protiv toga:te stvari u svezi saženama što se saginju usupermarketimaili jednostavnoguraju kolica -osjećao je potrebu da zgrabiguzi stisne -nikakva seksualnastvar,više kao neshvatljiva šala,samo da bi se učinilo nešto drugoosim uobičajenog,više iz drugarstva negožudnje;nije znao zašto njegov mozak radina taj načini shvaćao je daje jedna od prednosticivilizacijepravo naneometani mir,ali se nalazio tugurajući kolicai prošao pokraj ženeprignute uodjelu zamrznute hrane(nije bila privlačna:njezini su guzovi mlohavo visjeli podprostranom kućnom haljinom)i on je vidio svoju rukukako kreće -evo je na, mislioje-i ruka jezgrabilaguzi stisnula,ondapustila...imao je osjećaj kao da je stisnuostaru loptu s plaženedovoljno napuhanumeku,i on je pogledao natragi nasmiješio se,a žena jekriknula -bio je to krik nekogakoga ubijaju -

onda u djelićusekundestala i povikala:»Taj me kurvin sinnapao!«(pokazivala je na njega smrtonosnimprstom pričvršćenim za kraj njezine drhtavedesnice)»Zgrabio me za guzicu!«vidio je debela čovjeka uu žutu džemperu i narančastimkratkim hlačama kakotrčiprema njemu...čovjekovo lice jecvjetaloogorčenjem.debeljko ga jezaobišaouhvatio ga ukravatus leđaukliještio mu vratsvojim ramenomvičući:»Koji ti jevrag, prijatelju?«debeljko je imao strašantjelesnimiris,bio je gori odbola u njegovojruci,onda je ni od kudastigao policajaci čuo je iza sebezatvaranjelisicaonda osjetionjihovu opakučvrstoćui oštar udaraciza uha.odvukli su ga krozsupermarketi onda van.bila je rana večer što se spuštala premanoćii ugurali su ga nastražnje sjedalopolicijskog automobila.

lica gomile

gledala su gaunutradok je policajac naprijedgovorio uradiookretala su secrvena svjetlai on se sjećaoposljednjegašto mu je Meg rekla:»Ne zaboravipapriku, znamda ćešzaboravitipapriku...«

NEBESKI ZNAK

jastrebovi su došli u gradi obrušavaju se doljei odnoseći golubove.psi i mačkese osvrću ibježe u zaklondok pokretna sjena padaizmeđu njihi sunca.

i ja sam zabrinutstojim pod palminim lišćemi palim cigaretu.

gledam kako jastreb otmjenojedriponad telefonskih žica,lijepa jestvartaj jastrebiz ove daljine,i, naravno,podsjeća mena smrta smrt je savršenopropisanaipak bacam cigaretuna tlozgazim je,pogledam gore pticu:»ti, kurvin sine...«

okrenem seotkoračam kroz vežui u kućuu trenutku kad telefonzazvoni.

KAKO SAM ZAPOČEO

trebalo mi je nekoliko desetljeća da shvatimzašto sam uvijek ja izabiran između6 ili 7 kandidata za onenevažne poslove skladišnog radnikau onirn malim tvrtkarnauzduž zernlje.prvo, bio sam snažan -što je značilo da mogu dignuti teškepredmete.drugo, bio sam ružan -što je značilo da ne značim opasnost zatajnice.treće, doimao sam se mentalno zaostalim -što je značilo da sam preglupda bih ukrao.

da sam ja upravljao poslomi da mi je momak poput mene došao da zatražiposaosmjesta bih mu gadao.

što je zapravonačin na koji sam ja u svakom slučajuzavršio u drugoj vrstiposla.

DRAGI TATA I MAMA

moj je otac volio Edgara AllanaPoeaa moja je majka voljela TheSaturday Evening Posti ona je prva umrlasvećenik je mahao tamjanovimdimom iznad njezinalijesai moj ju je otac slijediootprilike godinu poslijei u onom lijesu grimizna baršunanjegovo je lice bilo kao ledobojen žuto

moj otac nikad nije volioono što sam pisao: »ljudine žele čitati tuvrstu stvari.«

»da, Henry«, rekla je mojamajka, »ljudi volečitati stvari koje ihčine sretnima.«

oni su bili moji najranijiknjiževni kritičariioboje su imalipravo.

ZAGONETKA

moj je susjed simpatičan čovjek ali me sasvimzbunjuje:ujutro ustaje vrlo rano, odlazina posao;njegova žena radi, imaju dvoje dragedjece;uvečer je doma, ponekad vidimdjecu, zakratko vidimženu;do 21:00 sat u njihovoj su kući sva svjetlaugašena;i tako je iz dana u dan;čini se prilično inteligentnim čovjekomu ranim tridesetim;jedino je objašnjenje njegoverutine da on morada uživa u svomposluvjeruje uBoga,seks,obitelj.

ne znam zaštoali uvijek očekujemda tamo prijeko iznenada prsne neki prozoročekujem da čujem kakve krikoveda čujem psovkeda vidim svjetlo u 3 sata ujutroda vidimboce što lete

ali sad je već 5 godinakako je njegova rutina ostalanepromijenjena

takose ja brinem za te drugestvari umjestonjegaštonjegova žena, po mom mišljenju, necijeni:»Hank, mogla sampozvati murijumnogo puta alinisam.«

ponekadbih ja volio zbog njihpozvati muriju

ali ne vjerujem da bi murijarazumjela mojepritužbe

njihova crvena svjetla bljeskaju,bijela lica utamnoplavom:

»gospodine, nemazakonaprotiv toga štoonirade…«

ZELEN

bio sam pijan pred razbijenim zahodskim ogledalimau južnjačkim gradovima nigdinedržeći nož za podrezivanje blizu vratne vene ikeseći zube.tada sam prvom shvatio da je kazališni komaddivna zamjena zazbilju:jedini je prostor između čina ihinjenjata beskrajna vlasizbora: izborizmeđu ništa iništa.

probuditi se ujutro, naćimjestozaposlenjagdje radnici prihvaćaju sveoslm snao bijegu.postojalo je toliko takvihmjesta.postojao je posao u tom graduu Louisianikoji sam napuštao svake večeriumoran i utučenponovno u onu noć

kad bih punio čaše do kraja ii gledao van krozprozor irazmišljao o djevojci naposluu nelijepoj zelenoj haljinikoja je neprestano proklinjalagotovo sve.želio sam je samo pojebatijednom inapustitigrad.samo sam napustio grad,što znači da sam obavio izbor izmeđuostanka nigdje i odlaskanikamo,i zamišljam ako je živa ona jošproklinjeneštoali ja više ne držim nož za podrezivanjeblizu vratne vene -kraj je dovoljnoblizu

sampo sebi.

O BOLU

moja je prva i jedina ženaslikalai govorila mio tome:»sve je to tako bolnoza me, svaki potez jebol...jedna pogreška ičitava je slikaupropaštena...ti nikad nećeš razumjetibol...«

»gleč, dušice«, rekao samja, »a zakaj ne delaš nekaj lehko –nekaj kaj bi voleladelat?«

samo me je pogledalai mislim da je to bila njezinaprva spoznaja otragediji našega zajedničkogbivstvovanja.

takve stvari običnozapočnunegdje.

ŽIVOTI U KANTI ZA SMEĆE

noćas vjetar snažno pušeneki studeni vjetari ja mislim nadečke na ulici.nadam se da neki od njih imaju bocucrnog.

tek kad si na uliciopažaš da jesvenečije vlasništvoi da na svemu postojelokoti.to je način na koji funkcionirademokracija:uzmeš što možeš,nastojiš to zadržatii dodati tomeako je moguće.

to je način na koji takođerfunkcionira diktaturasamo što oni ili podjarmljuju ililikvidiraju svojepropalice.

mi naše samozaboravljamo.

u svakom slučajupuše težakstudenivjetar.

ŠKOLOV ANJE

za malom klupom s tintarnicommučile su me riječi»pjevanje« i »potpisivanje«.ne znam zaštoali»pjevanje« i »potpisivanje«:to me jemučilo.

drugi su napredovali i učilinove stvaria ja sam samo sjedio irazmišljao o»pjevanju« i »potpisivanju«.bilo je nešto u tomešto nisam mogaoprevladati.

od toga sam dobivao bolu trbuhu doksam gledao u potiljak svih onihglava.

gospođa učiteljica imala jejako ljuto licekoje je oštro zahtijevaloodgovor

i bilo teško od bijelogapudera.

jednoga popodnevapozvala je moju majku da jedođe vidjetii ja sam sjedio s njimau učionicidok su onerazgovarale.

»on ništa neuči«, rekla jeučiteljica mojojmajci.

»molim vas dajte mušansu, gospođo Sims!«

»on i ne pokušava, gospođoChinaski!«

moja je majka počela

plakati.

gospođa Sims sjedila jei promatralaje.

to je trajalo nekolikominuta.

onda je gospođa Sims rekla:»dobro, vidjet ćemo štomožemo učiniti...«

onda sam hodao smajkomhodali smoispred škole,mnogo zelene travei ondanogostup.

»oh, Henry«, rekla je moja majka,»tvoj otac je razočarantobom, ne znam što ćemoučiniti!«

otac, govorio je moj mozak,otac i otac iotac.

riječi kao ta.

odlučio sam da ništa ne naučimu tojškoli.

moja majka je hodalauza me.ona nije značila uopćeništa.a ja sam imao bol u trbuhui čak i stabla pod kojima smohodaliizgledala su manje kaostabla,a više kao sveostalo.

DOBRA ZABAVA

gledaj, rekla je ona, ispružena na krevetu, ne želim ništaosobno, učinimo to i gotovo, ne želim se zaplesti,jasno?

zbacila je cipele visokih potpetica...

sigurno, rekao je on, jednostavno hinimo kao da smosvršili, nema ničega što bi bilo manje zapleteno od toga, je litako?

kog vraga govoriš? upitala je ona.

govorim, rekao je on, da bih radije popionešto.

i on natoči čašu.

bila je odvratna noć u Vegasu i on je prišao prozoru ipogledao van na glupa svjetla.

ti pa peder ? pitala je ona, ti prokletipeder?

ne, rekao je on.

ne moraš se ponašati usrano, rekla je ona, samo zato jer siizgubio na

kocki – toliko smo vozili ovamo da bismo se dobro zabavljali isad se pogledaj: sišeš to piće, mogao si tako i uLos Angelesu!

točno, rekao je on, stvar s kojom se volim zaplesti jestjebena boca.

želim da me odvedeš kući, rekla je ona.

bit će mi zadovoljstvo, rekao je on,idemo.

bila je to jedna od onih situacija kad ništa nije bilo izgubljeno jer nikadništa nije bilo nađeno i dok se ona odijevala on je osjećaotugune zbog sebe i te žene nego zbog svih tih milijunapoput njega i te ženedok su vani žmirkala svjetla, sve beznapornolažno.

ona se brzo spremila: idemo dođavola odavde, rekla jeona.

točno, rekao je on, i zajedno iziđoše kroz vrata.

NEPOKRETNI TRAPEZ

Saroyan je rekao svojoj ženi: »moramkockati da bih mogaopisati.« ona mu je reklada kocka.

izgubio je 350 000 dolarauglavnom na konjeali ni nadalje nije mogao pisati niplatiti porez.

pobjegao je pred vlastima i našao utočišteu Parizu.

poslije se vratio, odradiostvarzaloživši sve dostražnjice -tantijeme uzamiranju.

još nije mogao pisati ilišto bi napisao nijedjelovalojer onaj silniodvažni optimizamkoji je tako dobro držao svena površini

u vrijeme depresijepretvorio se ubljutavu voduudobrim vremenima.

umro jelegenda u iščeznućus golemim brkovima dostojnimstrahopoštovanjaupravo onakvim kakve je i njegov otacnosiou starom Fresnuarmenski načinu svijetu koji višenijetrebaoWilliama.

DOBRO, TO JE JEDNOSTAVNO TAKO...

ponekad kad se sve pričinja u svomnajgorem izdanjukad se sve urotii izjedai sati, dani, tjednigodineizgledaju upropašteni -ispružen na krevetuu mrakus pogledom gore u stropdođe mi misaokoju će mnogi smatrati zazornom:još je lijepo bitiBukowski.

KEMIJA STVARI

uvijek sam mislio da je Mary Lou mršava ida nije bogzna štodok su gotovo svi ostali dečkimislili da je onapoželjan komad.možda je to razlog što je visjela oko meneu nižoj gimnaziji.i mora da ju je privlačila mojaravnodušnost.

ja sam u onim danima bio drzak i prosti kad bi me dečki pitali:»jesi li već opalio Mary Lou?«ja sam im odgovaraoistinom: »ona mije dosadna.«

bio je taj tippredavao je kemiju.gospodin Humm. Humm je nosio malu leptirkravatu i crni sako, jeftinuzgužvanu stvar, on jenavodno imaomozak

i jednog mi je dana došlaMary Loui rekla da ju je Humm zadržaonakon satai odveo uormar iljubio je imilovao njezinegaćice.plakala je: »što daučinim?«

»zaboravi«, rekao sam joj ja,»one kemikalije su mu ispremiješalemozak. mi imamo učiteljicu iz engleskogakoja svakog dana podigne suknju sve dobokova i želi otići u posteljusa svakim dečkom u razredu. mi uživamo u njoj, alije ignoriramo.«

»zašto ti ne prebiješ gospodina Humma?«pitala me ona.

»mogao bih, ali bi me premjestili uStuart Hall.«

u Stuart Hallu su te tuklido zla bogai nisu uzimali u obzir matematiku, engleski,glazbu, strpali bi te jednostavno u mehaničarskuradionicugdje si popravljao stare automobilekoje su preprodavali s velikomdobiti.

»mislila sam da je tebi stalo do mene«, rekla je MaryLou, »ne shvaćaš li da me jeon ljubio, ugurao mi jezik dogrkljana i uhvatio me rukom zastražnjicu?«

»u redu«, rekao sam ja, »mi smo neki dan na engleskomvidjeli bradu gospođe Lattimore.«

Mary Lou se udaljilaplačući...

dobro, ispričala je svemajci i Humm je dobio svoje, morao jedatiostavku, jadni kurvinsin.

nakon toga dečki su me pitali:»hej, što misliš o Hummukoji stavlja ruku na stražnjicu tvojedjevojke?«

»samo još jedan tip bezukusa«, odgovarao sam ja.

ja sam u onim danimabio drzak i prost i nastaviogimnaziju, istu onukoju je pohađala Mary Lougdje se potajnoudalana posljednjoj godini

za momkakojeg sam poznavao, momka kojeg samu piću slao pod stol i kojeg sam nekoliko putaizmlationa mrtvo ime.

momak je mislio da dobivanešto.želio je da mu budemvjenčani kum.

rekao sam mu ne hvala i mnogosreće.

ja nikad nisam mogao vidjeti štosu oni vidjeli uMary Lou.a jadni Humm: kakvaosamljena bolesna starabijeda.

kako bilo, onda sam ja otišao nagradski koledžgdje je jedino napastovanje koje samzapazio bilo onokoje su nanosili tvomrazumu.

POMOĆ OSTARJELlMA

stajao sam danas u repu u bancikad su starcu ispred meneispale naočale (na sreću, ukutiji)i dok se on prigibaovidio sam kako mu je toteškoi rekoh: »čekajte, dopustite da ihpodignem...«ali dok sam ih podizaonjemu je ispao štaplijep, crno poliraništapi vratih mu naočaleonda se sagnuh za štapompridržavši starog momkadok sam mu predavao štap.on nije ništa rekao,samo mi se nasmiješio.onda se okrenuonaprijed.

stajao sam iza njega čekajućina svoj red.

MOJ ČIN IŠČEZNUĆA

kad bi mi pozlilo za šankomkao što bi mi ponekad pozliloimao sam mjesto kamo sam odlazio:u polje visoke travenapuštenogroblje.nisam to smatrao nikakvommorbidnom razonodom.činilo se jednostavno najboljimmjestom gdje mogu biti.nudilo je velikodušno ozdravljenježestoku mamurluku.kroz travu sam mogao vidjetinadgrobne ploče,mnoge su bile nagnutepod čudnim kutovimanasuprot sili težekao da morajupastiali nikad nisam vidio ni jednu kojabi palapremda je bilo mnogo takvihu travi.bilo je svježe i mračnos povjetarcemi često sam spavaotamo.

nikad me ništa nijeuznemirivalo.

svaki put kad bih se vratio u barnakon stanovita izbivanjas njima je uvijek biloisto:»gdje si dođavolabio? mislili smo da siumro!«

ja sam bio njihov barski čudak, trebali su meda bi se sami osjećalibolje.upravo onako kako sam ja, ponekad, trebao onogroblje.

NULA

sjedeći ovdje gledam drugu kazaljku TIMEXA kako ide okolo iokolo...teško da će ovo biti noć koju bi trebalo pamtitisjedeći ovdje tragam za miteserima odostraga na vratudok drugi ljudi ulaze u plahte s lutkama od plamenaja gledam u sebe i nalazim savršenu prazninu.ostao sam bez cigareta a nemam čak ni revolvera koji bih uperio.blokiranost je ovog pisca moje jedino vlasništvo.druga kazaljka na TIMEXU još ide okolo iokolo...uvijek sam želio biti pisacsad sam onaj koji ne može.

ne mijenja ništa na stvari ako odem dolje i gledam kasnu noćnu TVsa ženom

ona će me pitati kako je biloja ću nonšalantno odmahnuti rukomsmjestiti se do njei gledati staklenu čeljad kako promašujekao što sam ja promašio.

sad ću se spustiti niza stube

kakva slika:prazan čovjek oprezan da se ne spotakne i tresne svojom praznomglavom.

JAVNA KUĆA

moje je prvo iskustvo u javnoj kućibilo u Tijuani.bila je to velika zgrada na rubugrada.meni je bilo 17, s dvojicom prijatelja.opili smo se da bismo skupilihrabrostonda ušliunutra.prostorija je bila prepunavojnikauglavnommornara.mornari su stajali u dugimredovimavičući, i lupajući navrata.

Lance je stao u kratkired (redovi su ukazivali nastarost kurve: kraćired starijakurva)i završioposao, izišao odvažnoi cerekajući se: »dobro, dečki, što vičekate?«

drugi momak, Jack, dodao mi jebocu tekile i ja potegnuhgutljaj i dodah mu je natrag i onpotegnu gutljaj.

Lance nas je pogledao: »bit ćuu kolima, odspavatimalo.«

Jack i ja smo čekali dok nijeotišaoonda smo krenuli premaizlazu.Jack je nosio taj velikisombreroi baš na izlazu sjedila je nekastara kurva nastolcu.ispružila je nogui prepriječila namput: »dođite, dečki, izvest ćustvar za vas dobro ijeftino! «

to je nekako preplašiloJacka na mrtvo i on jerekao: »moj bože, pobljuvat ćuse!«

»NE NA POD!« viknula jekurvai na to jeJack strgnuo s glavesombreroi pridržavajući gapred sobommora da je u nj izbljuvaogalon.

onda je samo stajaozurećiu bljuvotinui kurva je ;rekla: »izlazi iodavde!«

Jack je istrčao kroz vrata sasombreromi onda je kurvapoprimila vrlo ljubazan izgledlica i rekla mi:»jeftino!« i ja uđohs njom u sobugdje je velik debeo čovjeksjedio u stolcu ija je upitah: »tko jeto?«i ona reče: »on je ovdjeda nadgleda da me nepovrijede.«

i ja priđohčovjeku i rekoh: »hej, kako vamide?«

i on reče: »dobro,senor...«

i ja rekoh:»vi živite tuu blizini?«

a on reče: »dajjojnovac.«

»koliko?«

»dva dolara.«

dao sam ženi dvadolaraonda se vratiočovjeku.

»možda ću jednoga dana doćiživjeti u Meksiko«, rekaosam mu.

»gubi seodavde«, rekao je on,»SAD!«

kad sam stupio krozizlazJack je čekao vanibezsombreraali se jošljuljaopijano.

»Kriste«, rekao sam, »bila jeizvrsna, zaista je strpalamoja jaja uusta!«

otišli smo do automobila.Lance je spavao, probudilismo ga i on nas jeizvezaoodande

nekakosmo prešli graničniprijelaz

i cijeli putnatrag uLos Angeles.

zafrkavali smo Jacka zbogkukavičkogdjevičanstva.Lance je to činio na obzirannačinali ja sam bio bučanponizujući Jacka zbog nedostatkahrabrosti

i ustrajao sam u tomesve dok Jack nije zaspaoblizuSan Clementa.

sjedio sam doLancea i naizmjenično ispijaos njime posljednju bocutekile.

dok je Los Angeles jurio premanamaJack je upitao: »kako jebilo?«a ja sam odgovoriokao svjetskičovjek: »imao sam ibolje.«

KAVA

ispijao sam kavu zašankomkad me čovjek3 ili 4 sjedala nižeupitao:»slušajte, niste li vi onajmomak koji jevisio zapetes četvrtog katahotelske sobenekuvečer?«

»da«, odgovorio sam, »tosam bio ja.«

»što vas je nagnalo nato?« pitao je on.

»pa sad, to je priličnozamršeno.«

onda je pogledaou stranu.

konobaricakoja jetu stajalaupitala me:»on se šalio,zarne?«

»ne«, rekao samja.

platio sam, ustao, došaodo vrata, otvorioih.

čuo sam kako čovjekgovori: »taj tip jelud.«

vani na uliciišao sam na sjeverosjećajući serijetkopočašćenim.

NAJBOLJI OD VRSTE

nema ničega zaraspravunema ničega zapamćenjenema ničega zazaborav

tužno jeinijetužno

čini se da jenajrazboritijastvarkoju čovjek možeučinitidasjedis čašom urucidok zidovimašusvoje smiješkerastanka

čovjek prođe krozsvetosa stanovitomdozomdjelotvornosti iodvažnostiondaode

neki prihvaćajumogućnostBogada im pomognedaprođu

drugikrenu ravnobez okolišanja

i za njih

pijemnoćas.

U BLIZINI VELIKANA

u neko doba mog životasreo sam čovjeka koji je tvrdio da jeposjetio Pounda u ludnici Sv. Elizabete.

onda sam sreo ženu koja nije samotvrdila da je posjetilaE.Z.nego također vodila ljubavs njime – pokazala mi ječakstanovite odlomke u njegovimCantosimagdje Ezra navodnonjuspominje.

tako su postojali taj čovjek ita ženai žena mi je reklada Pound nije nikadspomenuo posjet togčovjekaa čovjek je tvrdio da tažena nema ništa zajedničkosmajstoromda je ona običnašarlatanka.

i kako ja nisam bioizučavatelj Poundanisam znao komu bihvjerovao

alijednu stvar sigurnoznam: dok čovjekživimnogi se pozivaju na odnosekoji tonisua kad umre, eh,onda je svačijastranka.

moja je pretpostavka da Poundnije poznavao ni gospođu nigospodina

ili ako je poznavaojedno

ili ako je poznavaooboje

bilo je to bestidno trošenjeludničkogvremena.

KORACI

Norman i ja, obojica 19, hodamo noćnimulicama... osjećamo se veliki, mladi mladi, veliki imladi

Norman govori: »Isuse Bože, kladim se da nema nikogatko hoda gigantskim koracima kao mi!«

1939.nakon što smo slušaliStravinskog

nedugopotomrat je odnioNormana.

ja sada sjedim ovdjeposlije 46 godinana drugom katu vrućegsata po ponoći

pijan

jošveliknetako mlad.

Normane, ti nikadne bi pogodioštose dogodilomeništose dogodilosvimanama.pamtim kakogovoriš: »uspjeti ilipropasti.«

nije se dogodilo ni jedno ni drugoineće.

SMRT VELIKANA

on je bio jedini živući pisac kojeg sam ikad sreo i istinskipoštivao i umirao je kad sam gasreo.(mi smo u ovoj utakmici oprezni u pohvalama i premaonima koji to čine vrlo dobro, ali ja nisam nikad imao tajproblem s J.F.-om)posjetio sam ga nekoliko puta ubolnici (nikad nije bilo nikoga kodnjega) i kad bih ušao u njegovu sobunikad nisam bio siguran spava liili?

»John?«

bio je ispružen na krevetu, slijepi nakon amputacije:poodmaklašećerna bolest.

»John, ovo jeHank...«

on bi odgovorio i onda bismo malorazgovarali (uglavnom bi on govorio a ja bihslušao; nakon svega, on je bio naš mentor, našbog):

Pitaj prašinuČekaj do proljeća, BandiniSlabo crno vino

sve ostalo.

da bi završio u Hollywoodu pišućifilmske scenariješto ga jedotuklo.

»najgora je stvar«, rekao mi je on,»gorčina, ljudi završe s tolikogorčine.«

on nije bio ogorčen, premda je imaosvako pravo dabude...

na sprovodu samsreo nekoliko pisaca scenarijanjegovih drugova.»napišimo nešto oJohnu«, sugerirao je jedan

od njih.

»ne mislim da ja to mogu«, rekao sam imja.

i, naravno, oni nikadnisu.

BEZIZGLEDNOST

naravno, izgubio sam mnogo krvimožda je to bila različita vrstaumiranjaali još mi je ostalo dovoljno da razmišljamoizostanku straha.

bit će lako: stavili sume u posebni odjel održavanu toj bolniciza siromašne koji suumirali.– vrata su bila malo deblja– prozori malo manjii bilo je mnogovozikanja tjelesaunutra i vanplusprisutnost svećenikakoji je davaoposljednju pomast.

uvijek si vidio svećenikaali rijetko si vidiodoktora.

bilo je uvijek lijepo vidjetibolničarku -one su nadomještaleanđeleonima kojisu vjerovali u testvari.

svećenik me ustrajno gnjavio.

»bez uvrede, Oče, ali ja ćuradije umrijeti beztoga«, šaputao sam ja.

»ali na vašoj ulaznoj prijavi napisali ste'katolik.’«

»to je bilo samo zbogdruštvenosti...«

»moj sine, jednom katolik, uvijekkatolik.! «

»Oče«, šapnuo sam ja, »to nijeistina...«

najbolja stvar tamo bile sumeksičke djevojke koje su dolazilepromijeniti posteljinu, one su se glasno smijale,šalile s umirućima ibilelijepe.

a najgora je stvar bioorkestar Armije Spasa koji jestigao oko5:30uskršnjeg jutrai uveo nas u starivjerski osjećaj – trube i bubnjevii sve zajedno, mnogolimenih glazbala iudaranja, strahovita bukabilo nas je oko 40u toj sobii taj je orkestarukočio dobrih10 ili 15 od nas do6 ujutro.

i oni su ih odvozili ravnodo mrtvačkog dizalatamo prema zapadu, vrlozaposlena dizala.

ja sam ostao u čekaonici Smrtitri dana.promatrao sam kako su izvezli blizupedeset.

konačno su se umorili čekajućina menei izvezli meodande.

guralo mezgodnocrnačko homoseksualno momče.

»želiš li znati vjerojatnostizlaska iz tog odjela?«upitao je on.

»da.«

»50 naprama jedan.«

»kvragu,imaš li

cigaretu?«

»ne, ali ti mogunabaviti.«

kotrljali smo se polakokad je sunce uspjelo ući krozžičane mreže na prozorimaa ja započeo razmišljati otoj prvoj čaši kadiziđemvan.

OŠTRICA

nikakva parkirališta nije bilo blizu pošte gdjesam radio noćutako sam našao izvrsno mjesto(čini se da nikomu nije bilo stalo da parkira tamo)na zemljanu putu izaklaonicei dok bih sjedio u automobiluprije odlaska na posaopušeći posljednju cigaretuuvijek mi se nudila istascenakako se večer vukla unoć –čovjek koji je proizvodio svinjeće glasove ivitlao velikom krpomzbijao je svinje iz oborau krdoi na pistui svinje su divlje trčalegore pistomprema oštricišto ih je čekala,i mnogo večerinakon što bih to gledaonakon što bih popušiocigaretujednostavno bih upalio automobil

izvukao se natraške odande iodvezao daleko odposla.

moji su izostanci dostigli takve začuđujućerazmjereda sam konačno moraoparkiratiuz određeni trošakiza kineskog baragdje su mali zaškureni prozoris neonskim natpisima koji su reklamirali nekuorijentalnuzdravicu bili sve što sam mogaovidjeti.

to se doimalo nezbiljskije, i to je biloono što je biloi potrebno.

NJIHOVA NOĆ

nikad nisam mogao čitati Tender Is theNightali su snimilitelevizijsku adaptacijuknjigei ona se prikazujeveć nekolikonoćii ja sam potrošiodeset minutatu i tamogledajući patnjebogatihdok se oslanjajuna ležaljke za plažuu Niciili hodaju povelikim sobamas čašom u ruci dokdajufilozofskeizjaveilise zajebavajunavečernjoj zabaviili večernjemplesuoni nemajupojmašto bi učinili sasobom:kupanje ?tenis?vožnja uzobalu?nizobalu?naćinove krevete?izgubitistare?ilise zajebavati sumjetnošću iumjetnicima?

Nemajući ništa protiv čegabi se borilioni nemaju ništa za što bi seborili.

bogati su zaistarazličiti

tako i maki majmunspiralnarepa ipješčanabuha.

O KONFERENCIJI PEN-a

odvucite pisca od njegova pisaćeg strojai sve što vam preostanejestbolestkoja ga je nagnalana tipkanjeupočetku.

JA I MOJ PRIJATELJ

još nas mogu vidjetizajednou onim vremenimakako sjedimo pokraj rijekedok su nam licazbrčkana odvinai igramo se spjesmomznajući da je tosasvim beskorisnoali je nešto štomožeš raditidokčekaš

Imperatoriustrašenihglinenih licagledaju nas dokpijemo

Li Po gužva svojepjesmepotpaljujeihpušta da plutaju nizrijeku.

»što toradiš?« pitam gaja.

Li mi dodajebocu: »one ćedoživjeti krajbez obzira što sedogodilo...«

pijem za njegovoznanjevraćam mu bocu

sjedim čvrsto na svojimpjesmamakoje sam ukliještiopreponama

pomažem mu da zapalijoš nešto svojihpjesama

one dobro plutajunizrijekuosvjetljujućinoćkao što bi dobre riječitrebale.

LJUBAVNA PJESMA STRIPTIZETI

prije 50 godina gledao sam djevojkekako miješaju i kako se svlačeu Burbanku i Folliesui to je bilo vrlo tužnoi vrlo dramatičnodok se svjetlo mijenjalo od zelenog prekogrimiznog do ružičastoguz bučnu i ječećuglazbu,sad sjedim ovdje noćaspušeći islušajući klasičnuglazbuali još pamtim neka odnjihovih imena: Darlene, Candy, Jeanettei Rosalie.Rosalie je bilanajbolja, ona je znala kako,i mi smo se vrpoljili u sjedalima ii proizvodili zvukovedok je Rosalie donosila čarolijuosamljenimadavno je tome.sada je Rosalieili vrlo stara ilitiha podzemljom,ovo je dječak prištavalicakoji je lagao o svojimgodinamasamo da bi tegledao.

ti si bila dobra, Rosalie1935,dovoljno dobra da te se pamtisadakad je svjetložutoi kad su noćispore.

JON EDGAR WEBB

imao sam razdoblje lirskih pjesama dolje u New Orleansu,izbijajući

one nezgrapne krivudave stihove iispijajući galone piva.osjećaj je bio dobar kao krikovi u ludnici, ludnicimoga svijetadok su se miševi natjeravali međupraznim bocama.ponekad sam odlazio u baroveali nisam izlazio na kraj s onim ljudima što su sjedili navisokim stolcima:ljudi su me izbjegavali, a žene su se užasavale odmene.pipničari su tražili daiziđem.ja bih izišao, probijajući se natrag s divnih šest boca pivaprema sobi i miševima i onim nezgrapnim krivudavimstihovima.

to je razdoblje lirskih pjesama bilo pomahnitalovrijemea odmah iza ugla nalazio seizdavač koji jesvaku stranicu uguravao u stroj koji je čekao, ne odbacujućiništai premda sam bio nepoznaton me je tiskao na proždrljivu papiruproizvedenu da traje2000 godina.

taj izdavač koji je također bio nakladnik itiskardržao se ozbiljno dok bih mu ja predavao deset dodvadeset stranicasvakog jutra:»je li to sve?«

onaj ludi kurvin sin, on je sam biolirskapjesma.

UHVATI DAN

smrdljivo čeljade koje je uvijek brisalo nosrukavom i prdilo u pravilnimrazmacima,nepočešljanoneotesanoneželjeno.njegova je svaka treća riječ bila običnosmećei cerio se kroz razbijene žutezubenjegov je dah smrdio i navjetruneprestano je kopao po svojim rašljamalijevomrukomi uvijek je imaospremankakav prljavi vicbudala najnižegaredanaj naj –izbjegavanijičovjek

dok

nije dobio državnulutriju.

sadbi ga trebalividjeti: uvijek mlada nasmijana žena podsvakom rukomjede na najboljimmjestimakonobari se tuku da ga dobijuza svojstolon se podriguje i otprdi cijelunoćprolijevajući vinske čašepodižući odrezakprstimadokga njegove žene zovu»original« i »najduhovitijičovjek kojeg sam ikad srela«.a ono što mu radeu krevetuprokleta jesramota.

što mi, međutim, moramo neprestanopamtiti jest da50 posto od državne lutrije otpada naprosvjetni sustav ito je važnokad spoznaš dasamo jedna osoba oddevetmože pravilno napisati»zavidljivo«.

OBIČNA PJESMA

s obzirom da ste uvijek željeliznati priznat ću da nikad nisam volio Shakespearea, Browninga,sestre Bronte,T olstoja, baseball, ljeta na obali, obaranjeruku, hokej, Thomasa Manna, Vivaldija, Winstona Churchilla,

DudleyaMoorea, slobodni stih,pizzu, kuglanje, olimpijske igre, Three Stooges, braćuMarx, Ivesa, Ala Jolsona, Boba Hopea, Franka Sinatru, MickeyjaMousea, košarku,očeve, majke, rođake, supruge, tesarske poslove (premda su

poželjnijiod prethodnih),i ne volim Nutcracker Suiteu, Academy Awards, Hawthornea,Melvillea, bućnicu, Silvestrovo, Božić, Dan rada,Četvrti srpnja, Dan zahvalnosti, Veliki petak, Onog koji,Bacona, dr. Spocka, Blackstonea i Berlioza, FranzaLiszta, hulahup čarape,uši, buhe, zlatne ribice, rakove, pauke, ratnejunake, svemirske letove, deve (ne vjerujem devama) iliBibliju,Updikea, Eriku Jong, Corsa, pipničare, voćne muhe, JaneFonda,crkve, vjenčanja, rođendane, emitiranje vijesti, psečuvare, puške. 22, HenryjaFondui sve žene koje su me trebale voljeti alinisu iprvi dan proljeća iposljednjii prvi stih ove pjesmei ovajkoji čitatesada.

NOŠENJE OGRLICE

ja živim sa ženom i četiri mačkei ima dana kad se svi mislažemo.

nekih dana imam neprilike sjednom odmačaka.

drugih dana imam neprilike sdvijemačke.

drugih dana,s tri.

u neke dane imam neprilike sasve četirimačke

i saženom:

deset očiju gleda u mekao da sam pas.

NASTO JEĆI USPJETI

novi džokej koji je stigao iz Arizonene poznaje ovaj gradali mu je njegov agent ipak osigurao konjau prvoj trciprošle subotei džokej je krenuo freewayomu pravom smjeruistog dana kad suUSC i UCLA igrali nogometnuutakmicui našao se uhvaćenu jednoj od dvije posebne trakešto ga je odvelo do Rose Bowlaumjesto na trkaćustazu.bio je prisiljen na vožnju sve doparkiralištaza nogometne utakmiceprije nego što se mogao okrenutinatrag.dok je stigao na stazuprva utrka jebila završena.drugi džokej je pobijedio s njegovimkonjem.

danas sam tamo na stazizapazio na programu da jenovi džokej iz Arizoneimao dobra konja ušestoj trci.onda su konja u zadnji časbrisali s popisa.

ponekad nastojanje da započnešs velikim uspjehomjednako jenastojanju da postigneš erekcijuu tornadupa ako i uspiješnitko nema vremenada opazi.

PONEKAD SE OSJEĆAŠ T AKO OSAMLJENIM DA TOJEDNOSTAVNO IMA SMISLA

kad sam bio pisac koji gladuje znao sam čitati velike pisce uvelikim časopisima (u knjižnici, naravno) i od toga sam se vrlološe osjećao jer -budući proučavatelj svijeta i načina, shvatio samda oni hine: mogao sam osjetiti lažnu emociju, svakoprepredeno prenavljanje, stoga sam mislio da nakladnici nosemozgove u stražnjicama -ili su ispolitizirani da

objavljujuone koji su na vlastialija sam jednostavno nastavljao pisati i malo jesti – sišao sam sa 197 funtina 137 – ali – vrlo dobro uvježbao tipkanje i čitanje tiskanih ceduljica koje su odbijalemoje stvari.

bilo je to kad sam pao na 137 funti da sam rekao: kvragu s tim, prestaotipkati i usredotočio se na piće i ulice i žene sulica – ti ljudi barem nisu čitali Harper's, The Atlantic iliPoetry, časopis stihova.

i iskreno, bilo je to lijepih i osvježujućih deset godina odsutnosti

onda sam se vratio i pokušao ponovno da bih otkrio da nakladnicijoš nose

mozgove u stražnjicama i/ili etc.ali ja sam imao 225 funtiodmoreni pun pozadinske glazbe –

spreman da još jednom nagađamnasumce.

DOBRA KLAPA, NAKON SVEGA

i nadalje dobivam vijesti od starih nevaljalaca,ljudi koji pišu većdesetljećima,svi pjesnici,još su zapisaćim strojevimapišu bolje negoikadbez obzira na supruge i ratove izaposlenjai sve stvari što su sedogodile.mnoge nisam podnosio zbog osobnihi umjetničkihrazloga...ali je ono što sam previdio bilanjihova ustrajnost injihova sposobnostusavršavanja.

ti stari nevaljalcišto žive u zadimljenim sobamapraznećiboce...

oni žestoko udaraju povrpcama pisaćih strojeva: oni su došlida sebore.

UBOJSTVO

suparništvo, lakomost, želja za slavom -nakon velikih početaka oni uglavnompišu kad ne žele pisati, pišu ponarudžbi, pišu za kadilak i mladecure – i da bi isplatilistare žene.

pojavljuju se na TV-razgovorima, nazočni su na zabavamasa svojim drugovima.većina ode u Hollywood, postanu snajperisti iogovarateljii imaju sve više i više afera s mlađimi mlađim curama i/ilimomcima.pišu između Hollywooda i zabava,pisanje po kontrolnom satui također između gaćica i/ilipridrživača jajai kokainamnogima uspijeva da se zapletu sporeznim organima.

između starih žena, novih žena, novijih inovijih cura (i/ili)svi njihovi postoci i iznosi ostatka -stotine tisućadolara -sad su odjednomdugovi.

pisanje postane beskoristangrčdrkanje nekoćvelikenadarenosti.

to se događa i događa inastavlja se događati:osakaćenje talentakojeg bogovi rijetkodajua tako brzouzimlju.

RAZVOJ

Van Gogh je odrezao svoje uhodao gaprostitutkikoja ga je odbacila snajvećimgađenjem.

Vane, kurve ne tražeušione traženovac.

pretpostavljam da je to ono zbog čega si biotako velikslikar:nisi shvaćaoništadrugo.

LET PO ZRAKU

u nižim razredima gimnazije izlazio samizdjetinje fazei razvijao se uneštodrugo.

osjećao sam kako se todogađa.nisam imao nikakve kontrolenad tim.

počinjao samhodati drukčijegovoritidrukčije.

negdje unutarmenerazvijalo sečudnosamopouzdanje.

drugi mi jednostavno nisuizgledalikaobogzna što.

hodao sam unaokolos timnemarno prezirnim osmijehomnalicu...

jednog dana na satugimnastikenastavnik jeuvježbavaos dečkimaskok u daljiz zaleta.

duljine suskokovamjeriliizapisivali.

nastavnik se okrenuoprema meni:»u redu, Chinaski...«

»drek,neću.«

»što ti je?«

»mamuransam.«

»ne pričajgluposti!hajde iskoči!obveznoje! «

»u kurac«, rekao sam ja.

povukao sam se natraške,uzeo zalet,udario daskuiuzletio.

kad sam se jednomdigaoodlučio sam daostanem tamogoresamo takoni za što.

onda sam sespustio iuzvitlaopilovinu.

razvukli sumetarskuvrpcu.

»ne mogu vjerovati!«rekao jenastavnik. »Chinaski,jesi li ti ikad prijeskakao?«

»ne.«»ti si za centimetar i polkraćiod školskogrekorda!«

»da? mogu li sesada istuširati?«

»dakako, samonaprijed.«

izlazio sampolako,kao da imamvažnijihstvarina umu.

osjećao samda me gledajučitav razredi nastavnik.

zbog togasam stao

mašio se rukomodostragaukopao je međuguzove ipočešao se.

završivši to,odšetao sam premasobi stuševima, osjećajućičuđenjei zbunjenostizasebe.

IZGARANJE SNA

izgorjela je stara Narodna knjižnicau Los Angelesuona knjižnica u središtu gradai s njom je otišaoveliki dio mojemladosti.

sjedio sam tamo na jednoj od onihkamenih klupa sa svojim prijateljemBaldyjem kad me jepitao:»buš se pridružilbrigadiAbrahama Lincolna?«

»jasno«, rekohmu.

ali spoznavši da nisamintelektualni ili političkiidealistposlije sam se izvukaoiztoga.

bio sam ondačitačkoji je išao iz sobe usobu: književnost, filozofija,religija, pa i medicinai geologija.

rano samodlučio da budem pisac,mislio sam da bi to mogao bitilaganizlaz a veliki dečki romana nisu mi sečinili previšežilavi.imao sam više muke sHegelom i Kantom.

stvar koja me jesmetalau svezi sa svimajest da im je trebalo dugoda napokon kažunešto živo i/ilizanimljivo.vjerovao sam onda da sam

bolji od svihnjih.

preda mnom su još bila dvaotkrića:a) većina nakladnika misli da bilo štodosadno ima nešto zajedničko s dubokimstvarima.b) da će proteći desetljećaživljenja i pisanjaprije nego što postanem kadarnapisatirečenicu koja bi bilapribližno onošto sam ja želio dabude.

u međuvremenudok su drugi mladići natjeravaliženeja sam natjeravao stareknjige.bio sam bibliofil, premdaotriježnjenbibliofili to mezajedno sa svijetomoblikovalo.

živio sam u kućerku od šperpločeiza samačkog hotelaza 3.50 dolara natjedanosjećajući se kaoChattertonuguran unutar kakvaThomasaWolfea.

moj najveći problem bile supoštanske marke, omotnice, papirivino,sa svijetom na rubuDrugoga svjetskog rata.još nisam biozbunjenženom, bio sam djevaci pisao od 3 do5 kratkih priča tjednoi sve su sevraćaleiz New Yorkera, Harper'sa,

Atlantic Monthlyja.bio sam pročitao negdjeda je Ford Madox Ford oblagaokupaonicu papirima svojihodbijenicaali ja nisam imaokupaonicu i zbog toga sam ih guraou ladicui kad se toliko napunila njimada sam je jedva mogaootvoritiuzeo sam sve odbijenicei bacio ihzajedno spričama.

pa ipak jestara losangeleska Narodna knjižnica ostalamoj domi dom mnogih drugihskitnica.

mi smo diskretno upotrebljavalizahodei jedini odnaskoje su izbacivali bili su onikoji bi zaspali zastolovimaknjižnice -nitko ne hrče kaoskitnicaosim onoga s kim siu braku.

kako bilo, ja nisam bio pravaskitnica. imao sam iskaznicui iznosio i unosioknjigeu velikimhrpamauzimljući uvijek dodopuštenegranice:Aldous Huxley, D. H. Lawrence,e. e. cummings, Conrad Aiken, FjodorDos, Dos Passos, Turgenjev, Gorki,H. D., Freddie Nietzsche, ArtSchopenhauer,Steinbeck,Hemingway ,i takodalje...

uvijek sam očekivao da knjižničarkakaže: »imaš dobar ukus,mladiću...«

ali stara ispržena i uvenulakuja nije znala ni tko jeonakamolija.

ali one su police sadržavalestrašnu krepost: one su mi dopustileda otkrijemrane kineske pjesnikekao Tu Fua i LiPoakoji su mogli reći više u jednomstihu nego što je većina mogla reći utrideset ilistotinu.mora da ih jeSherwood Andersontakođerčitao.

iznosio sam i unosiotakođer Cantosi Ezra mi je pomogao daojačam mišiće ako ne ipamet.

to izvanredno mjestoNarodna knjižnica u Los Angelesubila je dom za osobu koja je prijeimalapaklenidom

POTOCI PREŠIROKI ZA PRESKAKANJEDALEKO OD RAZUZDANE GOMILEKONTRAPUNKTSRCE JE OSAMLJEN LOVAC

James ThurberJohn FanteRabelaisde Maupassant

neki na mene nisudjelovali: Shakespeare, G. B. Shaw,Tolstoj, Robert Frost, F. ScottFitzgerald

Upton Sinclair je na me djelovaoboljenego Sinclair Lewisa Gogolja i Dreisera smatraosam savršenimbudalama

ali takvi sudovi dolaze višeiz čovjekovaprisilnog načina života nego iznjegova razuma.

stara losangeleska Narodnanajvjerojatnije me je spriječila dapostanemsamoubojicapljačkašbankionaj kojituče ženemesar ilipolicajac na motorui premda neki od tihmogu biti finitrebazahvalitimojoj srećii mom usmjerenjuda je ta knjižnica bilatamo kad sam biomlad i tragao za nečimza što bih seuhvatiokad se činilo da ima vrlomalo togaunaokolo.

i kad sam otvorionovinei pročitao o požarukoji jerazorioknjižnicu i većinunjezina sadržaja

rekao sam svojojženi: »znao sam tamo provoditivrijeme...«

PRUSKI ČASNIKODVAŽAN MLADIĆ NA LETEĆEM TRAPEZUIMATI I NEMATI

NEMA POVRATKA KUĆI.

RAK

našao sam njezinu sobu na vrhustubišta.bila je sama.»zdravo, Henry«, rekla je ona, onda,»znaš, mrzim ovu sobu, ovdjenema prozora. «

bio sam strašno mamuran.smrad je bio nepodnošljiv ,osjećao sam kao da ću sepobljuvati.

»operirali su me prije dva dana«,rekla je ona. »osjećala sam se bolje sljedećegdana ali sad je isto, moždagore.«

»žao mi je, mama.«

»znaš, ti si bio u pravu, tvoj je otacgrozan čovjek.«

jadna žena. životinja od muža, asin alkoholičar.

»oprosti, mama, odmah sevraćam...«

smrad je prodro u mene,moj se želudac prevrtao.izišao sam iz sobei otišao pola puta niza stubište,sjeoi pridržavajući se za ogradu,udisao svježzrak.

jadna žena.

udisao sam duboko iuspio da se nepobljujem.

ustao sam i vratio se stubištemnatrag u sobu.

»on me je poslao uludnicu, jesi li toznao?«

»da. obavijestio sam ih

da unutra drže krivuosobu.«

»izgledaš bolesno, Henry, jesi lidobro?«

»danas sam bolestan, mama, doći ćunatrag i posjetiti tesutra.«

»u redu, Henry...«

ustao sam, zatvorio vrata, ondatrčeći sišao niza stubište.izišao sam van, doružičnjaka.

pustio sam da sve ode uružičnjak.

jadna ukleta žena...

sljedećeg sam dana stigao sacvijećem.popeo se stubištem dovrata.na vratima se nalaziovijenac.ipak sam pokušao otvoriti vrata.bila su zaključana.

spustio sam se niza stubišteprošao kroz ružičnjaki van na ulicugdje je bio parkiran mojautomobil.

tamo sam naišao na dvije djevojčiceu dobi od 6 ili 7 godinakoje su se vraćale kući iz škole.

»oprostite mi, moje dame, biste li moždamalo cvijeća?«

one su samo zastale i zurile ume.

»evo«, predao sam buketvišoj djevojčici. »ti topodijeli, molim te daj svojojprijateljici polovicu.«

»hvala vam«, rekla je viša

djevojčica, »vrlo jelijepo.«

»da, vrlo je lijepo«, rekla je drugadjevojčica, »velika vamhvala.«

otišle su niz ulicua ja sam ušao u automobil,on je krenuo ija sam se odvezao natragkući.

PONEKAD JE LAKŠE UBITI NEKOGA DRUGOGA

nikad nisam bio dobar samoubojica, pokušavao sam od vremena navrijeme, ali nešto bi uvijek otišlo ukrivo:u vrijeme kad sam živio na Kingsley Driveu i radio napošti odlučio sam da se ponovno iskušamu tome :ispio sam šest piva i onda pospremiostan,živio sam na trećem katu zgrade ibilo je lijepo sunčano poslijepodnei kao stari samoubilački profesionalac znao sam što treba

učiniti:zatvorio sam ljepljivom trakom sve pukotine oko vrata, utisnuo novinski papirispod vrata, zatvorio sve prozore, otvorio plin napećnici i svim kuhalima i pokrenuoplinsko grijanje.našao sam u hladnjaku posljednje pivo, otvorio ga, otišaou krevet, sjeo podbočivši se jastukom i pozabavio sepivom, dovršio ga, onda seispružio, ravno na leđa, zatvoriooči.siktavi zvuk neupaljena plina nije bio ne-ugodan; čekajući tako nisam uopće žalio otići, premdasam uzeo u obzir da bi smrt mogla biti gora od života, izvantoga nije se javljalo mnogo misli; glavna jebila:ovo je vrlo čudno, nemastraha.

slušao sam siktanje i onda prešao u drugopodručje: još sam mogao čuti siktanje, ali svuda okomene,uglavnom u glavi, mozgu, lubanji, ilibilo čemu

drugom nalazila seta tamna jednoličnacrnina; bila je vrlo neugrožavajućacrnina...onda me i taostavilai nije biloničega; nemam pojma koliko je totrajaloaliodjednom! poskočih, sjedoh uspravno ukrevetu: čelični mi je povoj obavio glavumalo iznad očijučelični prsten obuhvaćao je moju glavustišćućistišćućisnažno.

mašio sam se i pokušao strgnutiprsten, onda sam se počeo smijati. smijući sejoš ustao samotvorio prozoreprestao se smijatizatvorio plin napećisve, ponovno sjeo narub kreveta, doživio najgoru glavoboljuu životui onda jeodjednomnestalasamo lagano udaranje usljepoočicama.

stoga sam sjedio i razmišljao: možda sadimam oštećenje mozga, dobro, to jeu redu.

odlučio sam se za dva paketa od 6piva.budući odjeven, sve što sam trebao učiniti bilo jeda obujemcipelešto sam i učinio, skinuo vrpcu inovinski papir s vrata, odšetaovan i niz ulicu doprodavaonice pića...

kad sam se vratio i stavljao ključu bravustarica je s druge strane hodnika otvorilavrata i upitala: »slušajte, miriše li vama naplin?«

»plin? ne, ne miriše mi ni na kakavplin.«

ušao sam unutra i otvorio pivo, sjeo nakauč i pustio da mi dobar hladan sokcuri niz grlo, onda sam opaziostaru cigaru u pepeljari, stavio jeu usta, uzeo upaljač ikresnuo...

nastala je eksplozija, proizvela je taj maliBANG! i okrugli se plamen nalaziopred mojim licem, bio je silno vruć,žestoki krugcrvenoggotovo veličine dječjegbalona, onda se

izgubio.

mirisao sam opaljenu kosu i moje je lice bilonedostojno vruće, uzeo sam konzervu pivaotišao u kupaonicu i pogledao uzrcalo: moje su trepavice bile gotovo potpunospaljene -preostalo je nekoliko zakovrčanihspašenihdlačica iuopće nisam imao obrvai nos mi je bio manje crvena više grimizani pramen kovrčave izgorene kosevisio mi je s glave nadlicem

i onda sam se ponovno započeosmijati.

TRENUTAK ČUDA

na konjskoj trci od četvrt miljeu Hollywood Parku

oko 5 popodne

ako sjedite narazini zemljišta

u Paviljonu

čini se dajestaza

iznad vas

i

u čudnuzasjenjenusuncu

svilasetolikosjaji

bojajekao

svježe uljenaplatnu

i

licadžokejaizgledaju

junački.

to jekolosalantrenutak

onda

savršenai

mirna

fotografija

poputsna.

takvi malitrenuci

održavaju

ljudena životu.

takvi malitrenuci

takoveliki

kad

se sve

to

skupiu jedno

i drži.

PREVIŠE

Brawley je bio dobričinanormalan kao termoforonda jenakupio nešto kilometražezabrinuo se zboggodina

ubacivao je vitaminske pilule u usta kaokikiriki

kad sam ga posjetiokuća mu je bila punautega

dizao je i dizao utege

isa svakim uzastopnim posjetomopažao sam dapostajenezgrapniji imodriji

metalnagromada

oči su mu sepovuklepodčelo

njegov se smijehpovijaokaogumenipovez

mazao je uljimatijeloi stajaopredzrcalima

nisam više znaotko jeon

samo jedizao idizao

ipromatrao se ipromatrao

rekao mi je:»morao bi seposvetiti ovome, jasam sepreporodio. «

»doviđenja«,rekohmu.

sad kad me ljudipitaju: »jesi li vidioBrawleyjau posljednje vrijeme?«

»zbilja nisam«, kažemim jai onda prijeđemonazanimljivije stvari

kaoNuklearnuZimu.

BORAC

Hemingway osjeća u grobusvaki put kad bikovi ponovno trčekroz ulicePamplone.

sjednekostur šuška

lubanja traži čašu pića

očne duplje traže Sunčevo svjetlo.

mladi su bikovi prekrasni,Erneste

i ti si biotakođer

ma štooni govorili

danas.

DRUŠTVO

Celineova fotografija gleda ume.potrebno mu je brijanje.izgleda kao izopačenjak ufilmovima.oči vide kroz zidove,zidove čovječanstva.

Celineovu je fotografiju dobrogledati kadstvari ovdje oduukrivo.

noćas ga gledam:

vidim kako njegove kostiplešu:

doktor iz

Hada.

DOBRI STARI PISAĆI STROJ

bilo mi je 50 godina kad me taj čovjekizvukao s tržišta običnogradnikada bih mogao sjediti čitave danei čitave noći ipisati.obećao mi je stanovitu svotuza cijeli životbez obzira što se dogodilo.novca nije bilo baš tolikoali je bionovac.

i njegovo ohrabrenjes obzirom da ga ja nisam imao previšebilo je to sigurno vraškastvarposebno stoga što je biourednik-nakladnik.

kupio mi je čak i tajveliki pisaći stroj na kojem sam mogaoslobodno lupatisjajan i moćanstaromodni stroj.(slao mi je također maleomotnice punepoštanskih maraka, vrlo ljubaznagesta).i ja bih sjedio u kratkim hlačamapio skoč i pivo iudarao po stroju.

i onda jedne noćimislim oko 2:30 izjutranisam više mogaotipkatipa sam nazvao svogdobročinitelja:

»hej, ove se tipke zaglavljuju!nešto je pokvareno u ovomjebenom stroju!«

»gledaj«, rekao je on, »stroj jeu redu, morašrazviti osjećaj zaritam...«

»jebeni stroj nije dobar!«viknuo sam i

spustio slušalicu.

dobro, sljedećega dana i sljedećenoćiotkrio sam da je bioupravu:

da jestroj radio vrlo dobro,tako dobro, zapravo, da jenovac koji je i nadalje slaopostao postotak umjestomilostinje.

inakon 14 godina stroj je jošradio alija sam postao dragocjen inabavio električnikoji sada koristimi koji piše brže(ako ne i bolje)i stari strojsad sjedi doljena pisaćem stolu moje ženei ponekad zaboravim nanjegaali ima trenutakakao noćaskad mislim o tom borbenommahnitom pisaćem stroju dolje.imali smo toliko sreće zajedno, aliono čega se najbolje sjećam jest onajtelefonski naziv u 2:30 izjutrakad sam se žalio da setipke zaglavljuju.

to ne govori previšeu korist moje zahvalnosti.

pisci, moj prijatelju, mogu ponekadsamo pisati.

RED

on vodi knjižaruu samoj blizini Hollywood Boulevardaa sada je taj dio Hollywoodaskitnička četvrt,prostituirani mladićinoću gospodare ulicama;grube djevojke, crnci,zbunjena djeca izuništenih obitelji, ona suustrašena, podmukla, bespomoćna iglupa isve što je ostalo od tog dijelagrada jesthollywoodskiMusso's i Frederick'sali Red je također tamo,lukavi starobrooklynški Red,skupljač knjiga, onaj koji će preživjeti,Henry Miller mu je jednomrekao: »Gdje samo pronalaziš sve mojejebene knjige, Red?«

Red ima najveću zbirkuknjiga Chinaskoga knjiga bilo gdje u gradu,vjerojatno u zemlji.drži ih naslagane naradnom stolu u velikim hrpamai neke posebne stvari uvitrinii onda me odvodi u sobustragai tamo se nalaze kutije i kutijeknjigaChinaskoga.

»bože moj, Red, nadam se da nećešzaglibiti!«

»držim na skladištu ono što volim...«

Red poznaje scenu, zaključavau 4 ili 4:30 prije nego što ulicepostanu ružne ali ne zaista, samoneljudske i nepravedne.

on je do 5 doma sMinom.možda će jesti kodkuće.možda odu doCanterova restorana.

mudri stari brooklynški Red,on je vidio više negošto bi htioispričati.

i Pariz je sada mrtavisto tako i Henry Millerali tamo u hollywoodskojčetvrti skitnicagdje su ostali samo Musso'si Frederick's,tamo je jošdjelić starogParizai veliki dodirvrijednosti:

Red Stodolsky.

MOJ PRIJATELJ

sjedim pod ovimsvjetlomi gledam uBuddhu.

Buddha sesmijemeniisvemu:

stigli smotako dalekoi otišlinikamo.

živjeli smotako dugoijedvauopće.

Buddha sesmije.

Buddha jeova porculanskastatuašto noćas sjedinasuprotmeni

dok pjesmenestižu.

MASE

svi ogorčeni, jadni, osamljeni ljudi s osjećajem da su prevareni,s osjećajem da su ih prevarile silnice, optužuju život, optužujuokolnosti, optužuju druge dok su zaistaonisavršeno neprobavljivi, pokorno neizvorni,kukavički i tihi, utonuli u samosažaljenju, ne učinivšiništa dobro, oni još osjećaju da su prevareni, pužući

zemljom sasvojim pritužbama, svojim mržnjama -mrtvih očiju usred nigdine, ti milijuni ljudskihgrešaka, idući iz dana u dan i iz noći u noć krozsvoje jalovo površno djelovanje,povrjeđuje samu zemlju, povrjeđuje sve,to traćenjeužas cijele teuzaludnosti.

PARIZ

nikadpa ni za mirnijih vremenanisam nikadsanjaoda vozim bicikl kroz tajgrads beretkomna glavi

iCamusmi se uvijekpenjaona onustvar.

UMORAN U SUMRAKU

pušim cigaretu i opažam komarcasploštena na zidu imrtvadok orguljaška glazba iz dubine stoljeća svira krozmoj crni radioi dolje moja žena gleda iznajmljenu kasetu navideu.

ovo je prostor između prostora, kadstalni rat popusti samo na trenutak, kaduzimaš u obzir bezobzirne godine:borba je bila zamorna... ali, ponekad,zanimljiva, kao ovomirno odmaranje ovdje usumraku dok zvuk stoljeća prolazikroz moje tijelo...ovogastarog psašto se mirno odmara usjeniali spreman.

BILJEŠKA O PISCU

Henry Charles Bukowski, prema vlastitim riječima dijete »američkog vojnika i njemačke kurve«, rođen je16. kolovoza 1920. u Andernachu u Njemačkoj. Njegov otac, pripadnik američke okupacijske vojske, sin jenjemačkih imigranata, premda se Bukowski u svojim pismima katkad sam nazivao Poljakom. U trećojgodini dolazi s roditeljima u Los Angeles, gdje, uz mladenačke prekide (deset godina pijančevanja koje ga jegotovo stajalo života) te skitnju uzduž i poprijeko Sjedinjenih Država, boravi cijeli život, najčešće uzapuštenijim i mračnijim četvrtima, iako je u međuvremenu bio oženjen i milijunašicom iz Teksasa. Teknakon pedesete godine i stanovita komercijalnog uspjeha, posebno u Njemačkoj i drugim europskimzemljama (u Rimu je postojao čak i ženski klub koji je nosio njegovo ime!), preselio se u bolji dio SanPedra, luke mamutskoga grada u kojoj, kako je poznato, živi i dvadesetak tisuća hrvatskih useljenika injihovih potomaka.Od godine 1939. do 1941. pohađao je Los Angeles City College, takozvane junior years, vrstu općeedukacije s naglaskom na žurnalizmu, i s te dvije godine završio s formalnim obrazovanjem. U pismu JohnuWilliamu Corringtonu iz siječnja 1963. govori o tome da je školarina iznosila »dva dolara, ali je stari kazaoda ih više ne može slati«. Možda. Ipak, sigurno je samo da Bukowski, poput Kafke, kojeg je, uzgred,neobično cijenio i volio, nikada nije nalazio lijepe riječi za svog oca. Kako bilo, ostatak njegova životadanas je već prešao u legendu i vrstu folklora, barem u onim američkim krugovima koji, dosljedni boljoj,vitmanovski biblijskoj, tradiciji američke književnosti, ustrajavaju u želji da budu korekcija američkogaakademskog života ili, drugim riječima, ustrajavaju na nemirenju s američkim datostima, bez obzira nanjihova moguća sakralna podrijetla.Iako je Bukowski s pisanjem započeo rano, kasneći kao i uvijek u životu prvu priču objavio je u dvadeset ičetvrtoj godini, a poeziju je počeo redovitije pisati kad mu je već bilo trideset i pet godina. Od tada pa dosmrti u San Pedru, 9. ožujka 1994, objavio je više tisuća pjesama, nekoliko velikih zbirki kratkih priča,nekoliko romana, korespondenciju s velikim kanadskim pjesnikom Alom Purdyjem, ukratko, više odčetrdeset i pet knjiga. Prema njegovu scenariju snimljen je film Barfly, o isječku njegova života (u glavnimulogama Mickey Rourke i Faye Dunaway), a svoj trijumfalni posjet Europi, Francuskoj i Njemačkoj potkrajsedamdesetih opisao je u monografiji bizarna naslova Shakespeare Never Did This (Ovo Shakespeare nijenikad učinio).Na Bukowskog me 1966. prvi upozorio profesor engleske književnosti na Sveučilištu Loyola u LosAngelesu. Taj profesor, Hugh Fox, čovjek češkožidovskoga podrijetla, i sam minoran američki pjesnik, bioje oženjen poznatom peruanskom pjesnikinjom koja je u to doba pripremila svojevrsnu alternativnuantologiju američke poezije na španjolskom, u kojoj je najistaknutije mjesto zauzimao upravo CharlesBukowski. S pravom? Dovoljno da pobudi radoznalost. Tako sam Bukowskog najprije čitao u španjolskomprijevodu. Iako nisam slušao njegova predavanja, profesor mi je nedvojbeno bio sklon i obećao mi je u višenavrata da će me upoznati s Bukowskim, ali te školske godine nikako nismo nikada uspjeli uskladitivikende, a sljedeće je godine već bio prešao na Michigansko sveučilište u Ann Arboru. Pa ipak, od njega mije ostala spoznaja da se negdje u dubinama holivudskoga krtičnjaka nalazi istinski izniman pjesnik i,navodno, bitno nemoguć čovjek koji je, jak kao medvjed, značio opasnost u bilo čijem stanu, u bilo čijojkući. Sve je, navodno, bilo u najboljem redu dok se Buk, kako su ga zvali njegovi prijatelji, ne bi napio;onda bi porazbijao sve čaše i polupao sve pokućstvo i, ako je to bilo ikako moguće, iščupao sve cvijeće,grmlje i sva stabla pred kućom. Ne znam koliko je u tome bilo istine: neke stvari nalaze se u pričama ipjesmama samoga Bukowskog, neke su obrađene u njegovim pismima, književnom obliku koji je uizumiranju, a koji je Bukowski, usprkos telefonu, njegovao cijeloga života. S druge strane, sigurno je da jemoj profesorski prijatelj, katkad nimalo laskavo, ušao u neke pjesme i priče (ali nema smisla otkrivati koje, sobzirom na to da je više profesora doživjelo istu sudbinu). Bitno je sljedeće: taj odnos i to stajalište nije bilo,niti je moglo biti, bezazleno i bez posljedica za Charlesa Bukowskog. Douglas Blazek, možda njegovnajbolji učenik, i sigurno jedan od njegovih najstarijih poklonika i promotora, urednik poznatogunderground časopisa Ole, izrazio je to u predgovoru malom izboru pod naslovom A Bukowski Sampler: onje »jedan od onih tipova koje književni kritičari drže ispod jastuka, ali javno preziru i osuđuju... Za sada, onje ezoterično obožavan, popularan među onima koji poznaju izdanja malih kuća; ali inače ga naši uvaženiliterarni moroni i dalje ignoriraju«. U svakom slučaju, prošle su tri godine prije negoli što sam i osobnoupoznao Charlesa Bukowskog. U međuvremenu kupio sam sve njegove knjige koje su bile dostupne, i

nastavio s tom praksom sve do danas, kad ga objavljuje i velika kuća kao što je Harper. Jednu od tih knjiga,Crucifix in a Deathhand {Raspelo u ruci mrtvaca), ograničene edicije, velikog formata i s grafikama NoelaRockmorea, ručno složenu i tiskanu list po list na grafičkom papiru, proizvedenu u kućnoj radinosti i snamjerom da traje dvije tisuće godina, kupio sam svojedobno za pet dolara (cijena snižena sa sedam i poldolara) u knjižari na Hermosa Beachu (koja se zvala i, nadam se, još zove po Kierkegaardovu čuvenomnaslovu Either Or), a prije devet godina, kada sam se vraćao u Hrvatsku, svaka bi je knjižara u Los Angelesubila rado otkupila za osam stotina dolara. Vrijeme se, očigledno, promijenilo i svojim hodom mijenjalodruge stvari.Charlesa Bukowskog upoznao sam u ljeto 1969. u Veniceu kad je čitao svoju poeziju na krajuWashingtonova bulevara na samom rubu pješčane plaže u kavani s imenom koje je odgovaralo poezijiCharlesa Bukowskog: Other Side Cafe. Tog kasnog poslijepodneva kavana je bila prepuna, slušali su gapodjednako humanisti i tehnokrati, mnoštvo ženske i muške mladeži (sa svojih dvadeset i devet godina biosam vjerojatno jedan od starijih ljudi u publici), sjedilo se po podu, ulaznica se naplaćivala dva dolara i,uopće, Bukowski se nalazio u svom elementu: opušten i nonšalantan, svako toliko otvarao je svojutermosicu i natezao čaj. Ono što me je iznenađivalo bio je njegov način čitanja, delivery, i njegovo savršenoravnodušno lice igrača pokera; imao sam dojam kao da dolazi izravno iz eseja Marka Twaina How to Tell AStory. Iz toga je slijedio zaključak: osim što se zna zafrkavati, za razliku od drugih američkih pjesnika, imamuški glas staroga pušača (ništa od Ginsbergova, Ferlinghettijeva ili Capoteova soprana u oktavi),Bukowski također nedvojbeno poznaje američku, i ne samo američku, književnost. Sirovost i surovost,poput njegove hinjene ravnodušnosti i nezainteresiranosti, imaju druge izvore. Kad sam mu prišao nakončitanja i zamolio ga za razgovor o eventualnom prevođenju na hrvatski, Bukowski je bio mekan kaoamerički Teddy bear, uopće pristojan i dobrohotan čovjek: izišao je sa mnom na plažu i rekao mi, otprilike,da radim što hoću, jer njemu ionako ne mogu odmoći ni pomoći. Naime, kad je potpisivao ugovor sizdavačem, bio je toliko pijan da uopće nije znao što potpisuje, a John Martin, vlasnik kuće Black SparowPress u Santa Barbari i sigurno jedan od velikih dobročinitelja Charlesa Bukowskog, koji mu je svojedobnodarovao pisaći stroj samo da piše i obećao stalan prihod bez obzira na rezultate, nikada neće doznati da li jenešto objavljeno na hrvatskom ili nije. Drugom prigodom u istoj kavani napisao je djevojci koja je bila samnom: Death is the Exclamitory (sic) of Either the Sun or You. Ja sam se složio. Dvanaestak godina poslijepokazalo se da je Bukowski predvidio stvari: djevojka koju je Los Angeles Times 1967. ili 1968, dok smojoš studirali zajedno, ocijenio kao jednu od deset najukusnije odjevenih žena u Los Angelesu, umirala jesporom smrću od vrlo rijetke nasljedne bolesti: jedan u milijun. Čista konjska trka. Loto.Bukowski je, kao strastveni igrač na konje, poput strastvenog kockara Dostojevskog, imao ugrađen osjećajza nesreću: siguran gubitak i daleku nadu.Gubitak i daleka nada, oslobođeni bilo kakve vjere u demokraciju, Boga, čovjeka ili bilo što drugo, određujuu dobroj mjeri i samu bit pjesništva Charlesa Bukowskog. Uz visoku konzervu piva, upravo je long shotkonjskih trka najpouzdaniji vodič kroz labirinte njegova pjesništva: svijet kao otjelovljenje bezizglednostikojom se kreće vrsta ljudskih konja koji nikada ne stižu i nikada neće stići svome cilju, i to bez obzira naopravdanost sumnje u smisao bilo kakva cilja i njegovo postojanje. S formalne strane, s pojavom te poezijezatvara se još jedan krug na spirali vremena. Nakon učene poezije Ezre Pounda i T. S. Eliota sredinompedesetih, kad se oglašava Charles Bukowski, razni ljudi u Sjedinjenim Državama zahtijevaju povratak ipredviđaju sirovu i surovu poeziju. »Prevara je gotova«, poručuje Bukowski u već spomenutu Blazekovomčasopisu. U pjesmi pak naglašava da je poezija »prefina / i nedostaje joj grubost / kockanja« (Zadnja runda).Za Bukowskog koji se ponosi svojim klađenjem (život kao slučaj !), te riječi nisu nužno nikakav pokušajosmišljavanja pjesništva, nego preslikavanja istinskog života: pjesma i život su jedno. Prema njegovupriznanju, uz ranog Sherwooda Andersona, najviše cijeni Ferdinanda Celinea i Antonina Artauda, a toprevedeno u njegov postupak znači da Bukowski nikada ne govori ono što treba reći (danas bismo kazali:politički korektno) nego samo i jedino ono što mora reći. U stanovitu smislu, njegova poezija je stalna borbada ne podlegne onome što bi ga pretvorilo u govornika potrebnog, što je uporno osuđivao u svojimsuvremenicima, započinjući od kasnijeg Allena Ginsberga. Bojao se uspjeha: u pismu Kirbyju Congdonu iz1966. kaže: »Čudna je stvar da se svi oni slažu sa mnom, što me zabrinjava. Postojao je, vjerujem, rimskivladar koji je kazao 'Narod je pljeskao. Mora da sam rekao nešto krivo.' Ja znam što je mislio«.Ono što mora Bukowski izražava žestoko i s uvjerenjem zla proroka koji nikad ne traži bilo kakvu milost zasebe, ali nikad nije spreman ni podariti je drugima. Njegovo je pjesništvo zapravo vrsta sadomazohizma s

jasno određenim korijenom: »razmišljam o dobrim ljudima kojih ima posvuda i koje guta željezno nebo. I tonije vlast i to nije kapitalizam i to nisu ljudi koje muče drugi ljudi, to su mučeni ljudi jer su bili rođeni da biumrli.« Gledano iz tog kuta, to pjesništvo, uz spontanost i jednostavan, lakonski izričaj začuđujućihrezultata, dovodeći u pitanje i stavljajući na kocku sebe sama, govori neposrednom i neposredovanomsnagom koja »izgoni skrivena psihopata u nama natrag u zbilju«. Drugim riječima, Charles Bukowski, danasopćepriznat u svijetu kao otac američkoga prljavog realizma, svojom poezijom izvrće ponutricu: mračnedijelove duše i krvavo srce, nerijetko cijelu utrobu, ponekad isjeckanu u tripice; i onda, uz smiješak, mirnonapušta mesnicu.Ako vam se ponekad učini da je utroba vaša, vjerojatno ste u pravu, ali ne morate se zbog toga previšezabrinuti: ni drugi nisu bolje sreće.Boris Maruna