Chris Carter

JEDANPO JEDAN

ZAHVALE

Mnogisuljudinarazličiteivelikodušnenačinedoprinijeliovojknjizipa,iako uobičajena stranica zahvale ne može u cijelosti izraziti svu mojuzahvalnost,voliobihdaznajukakobeznjihovajromannikadnebiugledaosvjetlodana.

Zahvaljujem seDarleyAnderson, prijateljici i najboljoj agentici kojoj seautor može nadati. Camilli Wray, Clare Wallace, Mary Darby i svima uKnjiževnojagencijiDarleyAnderson, naneumornom truduokopromocije iprodajemogdjelanasvimmogućimmjestima.

MaxineHitchcock,mojojfantastičnojuredniciuizdavačkojkućiSimon&Schuster,bezčijihkomentara,prijedloga,znanjaiprijateljstvanebihmogaoništa učiniti. Emmi Lowth na dvostrukoj provjeri i trudu da sve ima svojsmisao (jer ga obično nikad nema). Mojim izdavačima, Ianu Chapmanu iSuzanneBaboneau,nanjihovojgolemojpotporiipovjerenju,izvrsnomtimuuSimonu& Schusteru, što uvijek daju sve od sebe, i više negoli zahtijevanjihovposao.

SamanthiJohnson,zatoštojestrpljivosaslušalasvemojeludeidejeizatoštojebilauzmene.

Najvišezahvaljujemsvimčitateljima isvimaostalimakojisuotpočetkapodržavaliimeneimojeromane.Ovaj,jednakokaoisviostali,napisanjezavas.

1.Jedanjedinihitacuzatiljak,ustilusmaknuća.Mnogidržedajetoveoma

nasilannačinumiranja.No,istinajedazapravonije.Baremnezažrtvu.9-milimetarskimetakulaziulubanjuizatridesettisućinkesekundeizlazi

nadrugojstrani.Usputsmrskakostilubanjeiprobijažrtvinmozaktolikombrzinom da živčani sustav ne stigne registrirati bol. Ukolikometak uđe uglavu pod određenim kutom, tada prolazi kroz koru velikog mozga, malimozak, čak i talamus i to na takav način da mozak odmah prestanefunkcionirati. Posljedica je trenutačna smrt. Ukoliko je kut pogrešan, žrtvamožepreživjeti,aliuzvelikooštećenjemozga.Ulaznarananijevećaodmalebobe grožđa, ali je zato izlazna velikapoput teniske loptice, ovisnoo vrstimetka.

MuškaracnafotografijikojujepromatraodetektivRobertHunterizLAP-ova Odjela za pljačke i ubojstva, umro je trenutačno.Metak je dijagonalnoprošaokrozcijelunjegovulubanju,probivšimalimozaktesljepoočniičeonirežanj i u tri desettisućinke sekunde uzrokovao smrtonosno oštećenjemozga.Zamanjeodjednesekundeležaojemrtavnatlu.

SlučajnijebioHunterov;pripadaojedetektivuTerryuRadleyusglavnogkatazadetektive,alisufotografijegreškomzavršilenanjegovustolu.Dokjespremaofotografijuudosje,zazvoninjegovtelefon.

»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva«,javise,gotovoočekujućidaćedetektivRadleyzatražitidosjesfotografijama.

Muk.»Halo?«»Je li todetektivRobertHunter?«Muškiglasnadrugomkrajuzvučaoje

hrapavoismireno.»Da,jasamdetektivRobertHunter.Mogulivampomoći?«Čuojekakojepozivateljispustiozrak.»Toćemotekotkriti,detektive.«Huntersenamršti.»Narednihdesetminutatrebamsvutvojupozornost.«Huntersenakašlje.»Oprostite,nisamčuovašeim...«»Začepijebenugubicuislušaj,detektive«,prekinegapozivatelj.Glasmu

jejošuvijekzvučaosmireno.»Ovonijeprijateljskočavrljanje.«Hunterušuti.LAPdnevnoprimanadesetke,katkadainastotinesuludih

poziva – različitih pijanaca, urokanih narkomana, članova bandi koji želeispasti »opake face«, psihopata koji prijavljuju urote vlade ili invazijuvanzemaljaca,čakionihkojitvrdedasuulokalnojzalogajnicividjeliElvisa.

No nešto u tonu pozivatelja, nešto u načinu na koji je govorio, reklo jeHunterudabinapraviovelikupogreškuakoovajpoziv shvati kaoneslanušalu.Stogajeodlučiosurađivati.

Detektiv Carlos Garcia, njegov partner, sjedio je za svojim stolomnasuprot Hunterovu u njihovu malom uredu na petom katu policijskeupravnezgradeusredištuLosAngelesa.Podužutamno-smeđukosusvezaoje u zgodan konjski rep. Zadubio se umonitor svog računala, ne slušajućipartnerov razgovor. Odgurnuo se od stola i ležerno isprepleo prste nazatiljku.

Hunterzapucketaprstimadamuprivučepažnju,pokaženaslušalicunasvomuhu i kažiprstom napravi krug, pokazujućimu da treba snimiti ovajpozividamusemoraućiutrag.

Garciaodmahdohvatitelefonnasvomstolu,utipkainternušifrukojomsespojiosOperativnimodjelomisvesepokrenulozamanjeodpetsekundi.DaojeznakHunteru,aonmujesignaliziraodauzmeslušalicuiprisluškuje.Garciaseubaciuliniju.

»Detektive,pretpostavljamdanastoluimaškompjuter«,rečepozivatelj.»IdajespojennaInternet?«

»Točno.«Nelagodnatišina.»Dobro,želimdaupišešadresukojućutidati...Jesilispreman?«Hunterjeoklijevao.»Detektive,vjerujmi,ovoćešsigurnohtjetividjeti.«Huntersenagnenadtipkovnicuiotvoripreglednik.Garcianapraviistona

svomkompjuteru.»Uredu,spremansam«,rečeHuntersmirenimglasom.Pozivatelj mu je izdiktirao adresu koja se sastojala samo od brojeva i

točaka,bezijednogslova.I Hunter i Garcia je utipkaju i pritisnu tipku enter. Zasloni više puta

zatrepere,azatimsepojaviweb-stranica.Obasusedetektivaukočila;morbidnatišinazavladalajeprostorijom.Pozivatelj se zahihoće. »Pretpostavljam da sada imam tvoju punu

pozornost.«

2.Središnjica FBI-a nalazi se na adresi Pennsylvania Avenue 935 u

WashingtonuD.C.,samonekolikoblokovaodBijelekućeitočnoprekoputaMinistarstva pravosuđa. Osim ove središnjice, FBI ima pedeset šestpodručnih ureda raštrkanih u pedeset američkih država. Većina tih uredaupravlja brojnim pratećim jedinicama poznatim pod nazivom »specijalneagencije«.

LosanđeleškiureduWilshireBoulevardujedanjeodnajvećihpodručnihureda FBI-a na cijelom američkom teritoriju i nadzire deset specijalnihagencija.TakođerjejedanodmalobrojnihkojiimaposebniOdjelzaračunalnikriminal.

PrioritetOdjela za računalnikriminal je istraživanjevisoko tehnološkihzločina,uključujućiinternetskiterorizam,nedopušteneupadeuračunala,on-line seksualno iskorištavanje i krupne računalne prijevare. U proteklih petgodina računalni kriminal u Sjedinjenim Državama se udeseterostručio.Vladine mreže svakoga dana registriraju više od milijardu neovlaštenihupadaizrazličitihdijelovasvijeta.

Senatskom odboru za trgovinu, znanost i prijevoz je 2011. podnesenizvještajukojemjenavedenodaračunalnikriminalunutardržavegodišnjeostvaruje nezakonit prihod od otprilike 800 milijuna dolara, zbog čega jepostao najunosniji ilegalni posao u Sjedinjenim Državama, dobranonadmašujućitrgovinudrogom.

Na tisuće FBI-evih programa za pretraživanje, znanih kao »ličinke« ili»pauci«,unedogledpretražuju Internet, tražećineštosumnjivo iudržavi iizvannje.TojedivovskiposaopajeFBIsvjestandajeonoštopaucipronađusamo kapljica vode u oceanu računalnog kriminala. Na svaki slučaj kojiotkriju,joštisućeprođunezapaženo.IupravozbogtoganijedanFBI-evpauknije tog jesenjeg jutra potkraj rujna naišao na web-stranicu koju su ustražnjem dijelu policijske upravne zgrade promatrali detektiv Hunter injegovpartner.

3.Hunter iGarciaprikovašepogledzamonitordoksupokušavalishvatiti

nadrealnusliku.Prikazivalajevelikiprozirančetvrtastispremnik.Izgledaojekaodajenapravljenodstakla,ali jetomogaobiti ipleksiglasilinekidrugisličanmaterijal.Hunterjeprocijeniodasumustraniceširokeotprilike1,5ivisokenajmanje1,8metara.Spremnikjebiootvoren–nijeimaopoklopca–ičiniloseda jeručno izrađen.Četiristranespajalisumetalniokviri idebelislojbijelog ljepila.Ta je stvar izgledalakaovelika tuš-kabina.Unutrasunalijevoj i desnoj strani s poda vodile dvije metalne cijevi promjera osamcentimetarasvedovrhaspremnika.Bilesupunerupica,neširihodpromjeraobičneolovke.NodvijesustvarizabrinjavaleHuntera.Jednajebilačinjenicašto je prizor izgledao nevjerojatno stvarno, a druga ono što se nalazilo usredinispremnika,točnoizmeđudvijumetalnihcijevi.

Zavezan za tešku metalnu stolicu, sjedio je bijelac srednjih ili kasnihdvadesetihgodina,svijetlo-smeđe,kratkoošišanekose.Ododjećejenasebiimao samo prugaste bokserice. Bucmast, okrugla lica, zaobljenih obraza izdepastihruku.Obilatoseznojio,alinijeizgledaoozlijeđeno.Nonalicumuseocrtavaonepogrešivosjećaj–čististrah.Širomotvorenihočijugrčevitojeudisao zrak kroz krpeni povez na ustima. Po brzom spuštanju i dizanjunjegovatrbuhaHunterjeprocijeniodasamoštonijehiperventilirao.Mladićsetresaoiogledavaookosebepoputzbunjenogiprestrašenogmiša.

Slikajebilazelenkasta,štojeukazivalonakorištenjeinfracrvenekamereilileće.Tko-godbiotajmladić,sjediojeumračnojprostoriji.

»Jeliovostvarno?«,šapneGarciaHunterudržećirukunaustima.Hunterslegneramenima,neodvajajućipogledodekrana.Kaodasumudalimig,pozivateljprekinetišinu.»Detektive,akosepitaš

ideliovouživo,pokazatćuti.«Kamerajeskrenulaudesnonabezličanzidodopekesobičnimokruglim

zidnimsatom.14:57.IHunteriGarciapogledajusvojesatove–14:57.Potomjekameraskrenuladoljenanovinepostavljeneuzazid,azatimjezumiralanaslovnicusdatumom.JutrošnjiLATimes.

»Zadovoljan?«,zahihoćesepozivatelj.Kamera se opet fokusirala namuškarca u spremniku. Curiomu je nos,

suzesumuseslijevalenizlice.»Spremnikkojividišnapravljenjeodpojačanogstakla,dovoljnočvrstog

da odoli metku«, objasni pozivatelj svojim jezivim glasom. »Vrata imajuveomačvrstmehanizamzahermetičkozatvaranje.Otvarajusesamoizvana.Ukratko,muškarackojegvidišnaekranujezarobljenunutra.Nemožeizaći.«

Prestrašeni muškarac na zaslonu pogledao je ravno u kameru. Hunterbrzopritisnetipkuzaispisekranaipohranisnimkuuračunalu.Sadajeimaosnimkuzakojusenadaodaćemupomoćiuidentificiranjumuškarca.

»A sada, detektive, razlog zbog kojeg sam te nazvao. Trebam tvojupomoć.«

Muškarac na zaslonu je počeo teško disati. Cijelo tijelo orosio mu jesmrtnistrah.Biojenarubunapadapanike.

»U redu, polako«, odvrati Hunter, pazeći da mu glas ostane smiren iautoritativan.»Recimi,kakotimogupomoći?«

Muk.Znaojedajepozivatelj jošuvijeknaliniji.»Učinitćusveštomogudati

pomognem.Samomirecikako.«»Pa...«,odvratipozivatelj.»Možešodlučitikakoćeumrijeti.«

4.HunteriGarciarazmijenišenelagodnepoglede.Garciasmjestaprestane

prisluškivatiibrzoutipkainternušifrudaseopetspojisOperativom.»Molimte,redmidasteuspjeli lociratiovugnjidu«,rečekadjenetkos

drugestranelinijepodigaoslušalicu.»Nismo još, detektive«, odvrati žena. »Treba nam još barem jedna

minuta.Nekanastavigovoriti.«»Neželivišegovoriti.«»Naćićemoga,samonamtrebajošmalovremena.«»Sranje!« Odmahne glavom i dadeHunteru znak da zavlači pozivatelja.

»Obavijestite me istoga časa čim nešto dobijete.« Prekine liniju i nastaviprisluškivatiHunterovrazgovor.

»Vodailivatra,detektive?«,upitapozivatelj.Huntersenamršti.»Što?«»Vatra ili voda?«,ponovipozivatelj veselimglasom.»Cijevikojevidišu

spremnikumoguizbacivativatruilinapunitikomoruvodom.«Hunteruzastanesrce.»Dakle,detektive, odaberi. Želiš li gagledati kakoumireodvatre ili od

vode?Hoćemoligautopitiiligaživogaspaliti?«Ovonijezvučalokaošala.Garciasepromeškoljinastolici.»Čekaj malo«, reče Hunter, nastojeći da mu glas zvuči staloženo. »Ne

moraštočiniti.«»Znam da ne moram, ali želim. Bit će zabavno, ne misliš li i ti tako?«

Ravnodušnostunjegovuglasudjelovalajehipnotički.»Daj,daj«,nestrpljivojepožurivaoGarciakrozstisnutezubedokjezurio

ulampicenasvomtelefonu.JošuvijeknikakvogpozivaizOperative.»Detektive, odaberi«, naredi pozivatelj. »Želim da ti odlučiš na koji će

načinumrijeti.«Hunterješutio.»Detektive,savjetujemtidaodabereš, jertiobećavamdaćealternativa

bitimnogogora.«»Znašdanemogudonijetitakvuodluku...«»ODABERI«,viknupozivatelj.»Uredu.«Hunterovglasjeidaljeostaostaložen.»Nećuodabratinijedno

odtodvoje.«»Tonijeopcija.«»Da,jest.Porazgovarajmomalootome.«

Pozivatelj se ljutito nasmije. »Bolje nemojmo. Vrijeme za razgovor jeisteklo.Detektive,sad jevrijemezaodluku.Akotineodabereš, jaću.Kakogodokreneš,onumire.«

Na Garciinu telefonu zatreperi crveno svjetlo. Brzo podigne slušalicu.»Recitemidastegauhvatili.«

»Imamoga,detektive.«Ženajezvučalauzbuđeno.»Nalaziseu...«Ušutjelaje.»Kojijetovrag?«

»Štoje?«,navaljivaojeGarcia.»Gdjeje?«»Štoseto,dovraga,događa?«,čuoježeninglas,alijeznaodaseneobraća

njemu.Sdrugestraneliniječuojenerazumljivošaputanje.Neštonijebilouredu.

»Nekaminetkoneštokaže«,glasmusepovisiozapolaoktave.»Detektive, nije dobro«, napokon reče žena. »Mislili smo da smo ga

lociraliuNorwalku,ali je signalodjednomskočiouTempleCity,ondauElMonte, a sad nam pokazuje da dolazi iz Long Beacha. Svakih pet sekundipreusmjerava poziv. Nećemo ga moći locirati čak ni da ga sat vremenazadržite na telefonu.« Načas je ušutjela. »Signal se upravo premjestio uHollywood.Žaomije,detektive,ovajtipznaštoradi.«

»Sranje!« Garcia odmahnu glavom i nastavi prisluškivati Hunterovrazgovor.»Nemožemootkritinjegovulokaciju.«

Hunterčvrstostisneoči.»Zaštotoradiš?«,upitapozivatelja.»Zato što mi se hoće«, odvratio je. »Detektive, imaš tri sekunde da

odabereš.Vatrailivoda?Akosenemožešodlučiti,bacinovčić.Ilipitajsvogapartnera.Znamdaionsluša.«

Garcianijeništarekao.»Čekaj«,rečeHunter.»Kakomogudonijetiodlukukadnemampojmatko

je ni zašto si ga zatvorio u tu kabinu?Daj, razgovaraj samnom.Recimi očemuseovdjeradi.«

Pozivatelj se opet nasmije. »To je ono što ćeš morati sam otkriti,detektive.Dvijesekunde.«

»Nemojtoraditi.Možemopomoćijedandrugome.«GarciaprestanepromatratisvojmonitorizagledaseuHuntera.»Jednasekunda,detektive.«»Daj, razgovaraj samnom«, opet pokušaHunter. »Možemoovo riješiti.

Možemonaćiboljerješenje,očemugodseovdjeradilo.«Garciajezadržavaodah.»Detektive,rješenjejevatrailivoda.Uostalom,vrijemejeisteklo.Dakle,

štoćemo?«»Slušaj,morapostojatinekidruginačinnakoji...«TOK,TOK,TOK.Zvuk je toliko glasno odjeknuo preko telefona da su i Hunter i Garcia

naglozabaciliglave,kaodasudobilipljusku.Zvučalojekaodajepozivatelj

triput snažno lupio slušalicom po drvenoj površini kako bi im privukaopažnju.

»Činisedamenisislušao,detektive.Završilismosrazgovorom.Jedinariječkojuuovomtrenutkuželimčutiodtebejevatrailivoda.Ništadrugo.«

Hunterneizustiniriječ.»Kakohoćeš.Akotinećešodabrati,jaću.Ajabiramva...«»Vodu«,rečeHunterodlučnimglasom.»Biramvodu.«Pozivateljzastaneiveselosezacereka.»Znaššto,detektive?Znaosamda

ćešodabrativodu.«Hunterništanereče.»Stvarno, bilo je očito. Kad si razmislio o opcijama koje imaš, smrt

utapanjem izgledamanjeužasno imanjebolno,humanije imnogobržeodspaljivanja.Jesamliupravu?Aopet,detektive,jesiliikadvidionekogakakoseutapa?«

Muk.»Jesi li ikadvidioočajuočimaosobedoknastojištodužezadržatidah,

znajućidajesmrtposvudaokonjeidajojsebrzopribližava?«Hunterprstimaprođekrozkratkukosu.»Jesiliikadavidionačinnakojiseutopljenikmahnitoogledavaokosebe,

njegovu zbunjenost dok traži neko čudo kojega tamo jednostavno nema?Čudokojesenikadnećedogoditi?«

Jošuvijekmuk.»Jesi li vidio način na koji se grči njegovo tijelo, kao da je kroz njega

puštena struja, onda kad se utopljenik prestane nadati i prvi put udahnevodu?Načinnakojinjegoveoči,takoreći,iskočeizdupljikadmuvodauđeupluća i kad se počne polako daviti?« Pozivatelj namjerno duboko udahnezrak.»Jesiliznaodajenemogućezatvoritiočikadseutapaš?Tojerefleksnamotoričkareakcijakadmozgunedostajekisik.«

Garciapogledamonitor.Pozivateljsejošjednomnasmije.Ovajputopuštenimcerekom.»Nastavi

gledati,detektive.Ovapredstavasamoštonijedoseglavrhunac.«Linijaseprekine.

5.Odjednom je u staklenoj kabini iz rupica na obje cijevi nevjerojatnom

brzinom počela prskati voda. Muškarac zavezan za stolicu bio je potpunozatečen.Odsilnogstrahažestokosetrzaocijelimtijelom.Kadjeshvatioštose događa, od užasa je raskolačio oči. Usprkos povezu na ustima počeo jemahnitovrištati,aliHunteriGarcianisučulinikakavzvuk.

»Oh,Bože«, rečeGarcia, prinijevši ustima stisnutudesnupest. »Nije sezajebavao.Onćetostvarnoučiniti.Prokletstvo,utopitćetogmomka.«

Muškarac u spremniku se žestoko otimao i migoljio, ali vezovi nisupopuštaliniticentimetar.Maštoučinio,nijesemogaoosloboditi.Stolicajebilaprikovanazapod.

»Ovojesuludo«,rečeGarcia.Hunter je nepomično stajao i netremice zurio umonitor. Znao je da iz

svoga ureda ne mogu učiniti apsolutno ništa – možda jedino prikupitidokaze.»Postojilinačindaovosnimimo?«,upita.

Garciaslegneramenima.»Neznam.Mislimdane.«HunterdohvatitelefoninazoveLAP-ovucentralu.»SpojitemesupravomJedinicezaračunalnezločine,odmah.Hitnoje.«Dvije sekundekasnije, začuo je zvonjavu.Nakončetiri sekunde javio se

bariton.»DennisBaxter,Jedinicazaračunalnezločine.«»Dennis,ovdjedetektivHunterizOdjelazateškaubojstva.«»Bok,detektive,kakovammogupomoći?«»Recimi,postojilinačindasesnimiuživoemitiranasnimkakojuupravo

gledamnasvomkompjuteru?«Baxtersenasmije.»Oho,zarjetolikoseksi?«»Postojilinačiniline?«HunterovtonraspršiojeveseljeuBaxterovuglasu.»Ne,ukolikonemateukompjuteru instalirannekiprogramzasnimanje

onogaštoseprikazuje«,odvrati.»Imamliga?«»Napolicijskomuredskomkompjuteru?Nijeuobičajeno.Možešpodnijeti

zahtjeviOdjelinformatičketehnologijeinstaliratćetigazadan-dva.«»Ne valja. Moram snimiti ono što se upravo sada prikazuje na mom

monitoru.«Kratkotrajnatišina.»Pa,jabihtomogaoučinitiodavde«,rečeBaxter.»Akogledašneštoštose

prenosi uživo, samomidajweb adresu.Mogu se logirati na istu stranicu i

snimitiumjestotebe.Kakotisetočini?«»Izvrsno. Probajmo.« Izdiktira Baxteru niz brojeva koje mu je prije

nekolikominutadaopozivatelj.»IPadresa?«,upitaBaxter.»Takoje.Njimasemožeućiutrag?«,upitaHunter.»Može.To im je, zapravo i glavna svrha. Služe za identificiranje svakog

kompjutera koji se spoji na Internet, slično onome čemu služe registarsketabliceautomobila.UzpomoćIPadresemoguspriličnomsigurnošćuotkrititočnulokacijukompjutera.«

Hunter se namršti. Je li moguće da je pozivatelj napravio tako glupugrešku?

»Dapočnemspotragom?«,upitaBaxter.»Da.«»Uredu.Javitćusečimneštodobijem.«Prekinerazgovor.Voda je doprla do mladićeva struka. Hunter je procijenio da će ovom

brzinomvećzaminutuipol,moždadvije,ucijelostiprekritimuškarca.»Operativakažedanikakonemogulociratipoziv?«,upitaHunterGarciu.»Točno.Premještasignalsjednogkrajagradanadrugi.«Vodajedoprladomuškarčevatrbuha.Jošseuvijekmigoljio,pokušavajući

seosloboditi,alijetimesamogubiosnagu.Sadsejošvišetresao.Vjerojatnozbogneizmjernogstrahaitemperaturevode,nagađaojeHunter.

Ni onniGarcianisu imali što rećipa suobojica šutjeli, osjećajući jezu.Promatralisukakosesmrtcentimetarpocentimetaruzdižeokomuškarcananjihovimmonitorima.

ZazvonitelefonnaHunterovustolu.»Detektive,jeliovostvarno?«,upitaDennisBaxter.»Uovometrenutkunemamrazlogavjerovatidanije.Snimašli?«»Da,snimam.«»Jelibilosrećeslociranjem?«»Jošne.Potrebnojeparminuta.«»Javimiakoneštootkriješ.«»Naravno.«Vodajedoprladomuškarčevihprsa.Kamerajepolakozumiralanjegovo

lice.Jecaoje.Nadajenestalaiznjegovihočiju.Predaose.»Ja ovo nemogu gledati«, reče Garcia i odmakne se od stola. Počeo je

nervoznokoračatipoprostoriji.Voda je većdoprladomuškarčevih ramena. Začas ćemuprekriti nos i

tadaćesnarednimudisajemstićismrt.Zatvoriojeoči ičekao.Višesenijepokušavaoosloboditi.

Vodamujedoprladobrade,apotomjeiznenadastala.Izcijevivišenijeizašlanijednakap.

»Kojijesadtovrag?«HunteriGarciasenatrenutakpogledaju,apotomse

iznenađenihlicaopetzagledajuumonitore.»Ovo jeneka jebenapsina«, rečeGarcia,prilazećiHunteru snervoznim

osmijehomnalicu.»Nekinasluđakzajebava.«Hunternijebiotolikosiguran.Utomtrenutkuopetzazvonitelefonnanjegovustolu.

6.Zvonjavatelefonaproparalajetišinupoputmunjenanoćnomnebu.»Jakosipametan,detektiveHunteru«,rečepozivatelj.HunterbrzodâznakGarcii.Zanekolikosekundirazgovorseopetpočeo

snimati.»Skoro si me nasamario«, nastavi pozivatelj. »Mislio sam da je veoma

dirljiva tvoja zabrinutost za žrtvu. Kad si shvatio da ga nikako ne možešspasiti,odabraosinaizgledmanjesadističku,manjebolnuibržusmrt.Alitojesamodiopriče,zarne?«

Garciajeizgledaozbunjeno.Hunterništaneodvrati.»Detektive,skužiosamskrivenirazlogtvogodabira.«Nikakvogodgovora.»Shvatio sida ću jaodabrati vatrupa simeprekinuo iodabraovodu.«

Samodopadansmijeh.»Svodombidobionekunadu,zarne?«»Nadu?«,promrmljaGarcia,namrštivšiseHunteru.»Nadu da će tvoj ...« pozivateljev glas postane posprdan, »...

supernapredanivisokotehnološkilaboratorijmoćineštootkritiukolikonađeštijelo.Moždaneštonanjegovojkožiilikosiilinekakvečesticeispodnjegovihnoktiju ili u ustima. Tko zna kakve sam svemikroskopske tragovemogaoostavitinanjemu?Nijelitako,detektiveHunteru?Avatrabisvetouništila.Karboniziralabinjegovotijeloisvenanjemu.Nebiostalinikakvitragovi,nimikroskopskinibilokakvidrugi.«

Garciasetoganijesjetio.»Ali ako se utopi, tijelo ostaje netaknuto«, nastavi pozivatelj. »Smrt

nastupa uslijed gušenja... koža, kosa, nokti... ništa se ne uništava. Sve jespremnozaanalizu.«Zastanedaudahnezrak.»Takosemogupronaćitisućestvari. Čak će ti i voda iz njegovih pluća pružiti neki trag. Zato si odabraovodu,zarne,detektive?Akogavećnemožešspasiti,ondaučinineštoodčegaćeš imati koristi.« Pozivatelj se veselo nasmije. »Uvijek razmišljaš kaodetektiv.O,uopćenisizabavan.«

Hunterlaganokimne.»Imašpravoštosetičeonogprvog.Misliosamnažrtvinupatnju.«

»Naravnodajesi.Ali...uslučajudasamupravu,znaššto?Jasamsevećpripremionato.«

Muškarac na ekranu je otvorio oči. Još se uvijek tresao. Unatoč tami,ogledavaoseokosebeiosluškivao...ičekao.

Ništa.Nikakvogzvuka.Vodajestala.

Usne ispodpoveza izvio jeuslabašanosmijeh.Tračaknadeopetmu jezasjao u očima, kao da je sve ovo bio samo ružan san... ili perverzna šala.Mučnojeprogutaoslinu,zatvorioočiizabacioglavukaodanijemozahvaljujeBogu.Krozsklopljenekapkepočelesunaviratisuzeislijevatisenizlice.

»Nastavigledati,detektive.«Uglasupozivateljaodjekivaojeponos.»Jersamo što nije započela predstava dostojna Cirque du Soleila.« Linija seprekine.

Razinavodenaekranupočelajeopadati.»Praznispremnik«,rečeGarcia.Hunterkimne.Voda se brzo praznila. Za samo nekoliko sekundi spustila se do

muškarčevihprsa.Tadajestala.»Štoseto,dovraga,događa?«,upitaGarcia,podižućidlanove.Hunterodmahneglavom.Netremicejezuriouekran.Kamera se malo odmaknula i odjednom su cijevi pod vodom opet

proradile. Baš kao u hidromasažnoj kadi, podvodni mlazovi uzburkali suvodu štrcajući tekućinu u spremnik. No nešto je bilo drukčije. Bezbojnatekućinakojajeteklaizcijeviimiješalasesvodomstvaralajeneobičanefekt,kaodajebilagušćaodonekojasevećnalazilauspremniku.

Hunterselicemnagnebližemonitoru.»Ovonijevoda«,reče.»Što?«,upitaGarcia,stojećitikizanjega.»Zbogčegatomisliš?«»Imadrukčijugustoću«,odvratiHunteripokaženaekran.»Štogodsada

ubrizgavauspremnik,tonijevoda.«»Negošto,dovraga?«Utomjetrenutkuugornjemdesnomugluekranapočeloneštobljeskati.

Četirislovauzagradi–prvo,trećeičetvrtobilasuvelikaslova.(NaOH)»Jelitokemijskaformula?«Garciapokažeprstom.»Da«,dahneHunter.»Čega?«Garciaotrčidosvogkompjuteraipočneutipkavatiupreglednik.»Carlose,nemoraštražiti«,mračnorečeHunter.»Tojekemijskaformula

zanatrijevhidroksid...kaustičnusodu.«

7.Garcia osjeti čvor u grlu. Prije mnogo godina, dok je još radio kao

uniformiranipolicajacuLAP-u, intervenirao jeu slučajuobiteljskognasiljakadjeljubomornimladićbaciočetvrtinulitrekaustičnesodesvojojdjevojciulice.Pobjegaoje,alijeipakuhićenpetdanakasnije.Garciaseživosjećaokakojepomagaobolničarimadazavežusirotudjevojkuzabolesničkakolica.Licejojjebilakašaživogmesaisprženekože.Usnesujojizgledalekaodasuserastopile na zubima. Desno uho i nos posve su se raspali, u jednoj očnojjabučiciotopinajojjenagrizanjemnapravilarupe.

GarciapogledaHuntera.»Nijevaljda.Jesilisiguran?«Kimnuoje.»Siguransam.«»Kurvinsin.«Telefon na Hunterovu stolu opet zazvoni. Bio je to Dennis Baxter iz

Jedinicezaračunalnezločine.»Detektive«,rečetjeskobnimglasom.»NaOHjekaustičnasoda.Natrijev

hidroksid.«»Da,znam.«»Sranje,čovječe.Tatvarstrahovitonagriza.Mnogogoreodkiseline.Ako

netkoulijevanatrijevhidroksidutolikukoličinuvode,otopinaćeisprvabitiveomarazrijeđenapanećebititolikojaka,aliuskoro...«Ušuti.

»Ćesveskupapretvoritiu lužnatukupku«,dovršiHunterrečenicukojuBaxternijemogao.

»Točno.Iznašštozatimslijedi?«»Da,znam.«»‘Tijarca,detektive.Štosetodogađa?«»Nisamsiguran.Jesiliuspiolociratiodakleseemitira?«»Jesam.IzTajvana.«»Što?«»Baštako.Tkogodovoradi...jakojedobar.IlijeprisvojiotuđuIPadresu

ilijujehakiraostajvanskogservera.Sveusvemu...nemožemogalocirati.«Hunter spusti slušalicu. »Nemožemo ga locirati ni preko internetskog

prijenosa«,rečeGarcii.»Sranje.Čovječe,ovojesjebano.«Muškaracnaekranuseopetpočeo tresti.Ali jeHunterznaoda tosada

nijenizbogstrahanizboghladnoće,većzbognepodnošljiveboli.Otopinasezgusnulaipočelamunagrizatikožu.ŠiromjeotvorioustaiispustiosamrtnikrikkojiniHunterniGarcianisumogli čuti.Obojici jepotajno laknulo štonemazvuka.

Kako je sve više i više kaustične sode pritjecalo u spremnik, voda jepočelapoprimatimutnumliječnuboju.

Muškaracjezatvorioočiipočeožestokoodmahivaliglavomkaodaimanapadaj.Lužnataotopinastrugalamujekožupoputelektričnebrusilice.Zasamonekolikosekundiotrgnuoseprvikomadkožestijela.

Hunter obim rukama protrlja lice. Još se nikad nije osjećao takobespomoćno.

Kakojesvevišeivišekomadakožepočeloplutatispremnikom,vodajeopet počela mijenjati boju. Sada je postala ružičasta. Krvario je iz svihdijelovatijela.

Kamerajezumiralaneštodrugoštojetakođerplutalouspremniku.»Štojeono?«,upitaGarcia,napravivšigrimasu.Hunterjecupkaodonjuusnicu.»Nokat.Tijelomuserazgrađuje.«Kamera je zumirala još jedan nokat, potom još jedan. Otopina je već

razgradilakožiceokonoktijuivećinuvrhovaprstijunarukamainogama.Voda jepostajala svekrvavija.Višenisumogli vidjeti kroznju.Doduše,

licemuškarcasejošuvijeknalaziloiznadrazinevode.Žrtvajeizgubilakontrolunadsvojimtijelomkojesesadabezprestanka

treslo od bolova. Izvrnuo je oči u dupljama, usta iskrivio od boli. Bezprestankajestiskaozube,atadajepočeokrvaritiizdesni,nosaiušiju.

Vodajepočelaključati.Muškarac se posljednji put zgrčio. Toliko je žestoko izbočio prsa, da je

izgledaokaodausebiimaneštoštopokušavaizaćiiznjegovatijela.Bradajeklonulanaprsa;liceuroniloumješavinukrvavevodeinatrijevoghidroksida.

Višesenijemicao.Kameraseudaljila,obuhvaćajućicijelistaklenispremnik.HunteriGarcianisumogliprozboritiniriječ.Alinisumogliniodvratiti

poglede.Nekolikosekundikasnijenamonitorimajebijesnulaporuka.NADAMSEDASIUŽIVAOUPREDSTAVI.

8.Načelnicu LAP-ova Odjela za pljačke i ubojstva Barbaru Blake nije se

moglo samo tako zastrašiti, a nakon tolikih godina provedenih u policiji,malotogajujemogloišokirati.Noovogajejutrasizrazomnevjericenalicusjedilapotpunotihousvomuredunapetomkatuupravnepolicijskezgrade.Ured jebiopriličnoprostran. Južni zidprekrivale supolicenatrpane tvrdoukoričenim knjigama, a sjeverni uokvirene fotografije, pohvale i nagrade.IstočnijebiostaklenastijenaodpodadostropaspanoramskimpogledomnaSouth Main Street. Ispred njezina stola stajala su dva kožnata naslonjačaudobnaizgleda,alinijednaodostaletriosobeunjezinuuredunijesjedilaunjima.

Hunter,GarciaiDennisBaxterstajalisuizastolanačelniceBlakeigledalinamonitorusnimkukojujeBaxterskinuosInternetanekolikominutaranije.Operativni ured već je dostavio Hunteru snimku telefonskog razgovoraizmeđunjegainepoznatogpozivatelja.

NačelnicaBlake je preslušala snimljeni razgovor i odgledala snimkuneizustivšiniriječ.Kadjesvebilogotovo,pogledaHunteraiGarciu.Licejojjebilomnogobljeđenegoprijenekolikominuta.

»Ovosestvarnodogodilo?«PogledalajeBaxtera,veomakrupnogmuškarca,noneimišićavog.Imao

je četrdesetak godina, kovrčavu svijetlu kosu, bucmasto lice, debelipodbradakitanašnebrkovekojisuvišesličilinabreskvinemalje.

»Hoću reći«, rekla je, »da znamkako seudanašnje vrijeme računalnimaplikacijama može učiniti da gotovo sve izgleda stvarno. Možemo li bitisigurnidasveovonisusamodigitalnitrikovi?«

Baxterslegneramenima.»Pa, tisišef Jedinicezaračunalnezločine.«Glas jojpostanegrub.»Reci

nešto.«Baxternakriviglavunajednustranu.»Jasamsamosnimiosvetonakon

štomenazvaodetektivHunter.Nisamimaovremenaanaliziratisnimku,alinaprvipoglediinstinktivno–mislimdajestvarno.«

Načelnica prođe rukom kroz dugu, kao ugljen crnu kosu, a potom sezagledauHunteraiGarciu.

»Previše je složeno i drsko da bi se radilo o psini«, reče Hunter.»Operativa nije mogla ući u trag pozivu. Pozivatelj je svakih pet sekundiprebacivao signal po čitavom gradu.« Rukom pokaže na Baxtera. »DenniskažedajeinternetskiprijenosdolazioizTajvana.«

»Što?«OpetseokrenulakBaxteru.

»Istinaje.ImalismoIPadresu,atojejedinstvenidentifikacijskibrojkojiimasvakikompjuterspojennaInternet.Pomoćutogalakomožemolociratipristupnikompjuter.KorištenuIPadresuimaservernaTajvanu.«

»Kakoto?«»Lako.Internetjeučiniosvijetglobalnimtržištem.Primjerice,akoželite

napraviti web-stranicu, nema zakona koji vam određuje da to moratenapraviti u Americi. Možete pretražiti Internet u potrazi za najboljimrješenjem i staviti svojuweb-stranicuna serverkoji senalazibilogdje–uRusiji,Vijetnamu,Tajvanu,Afganistanu...nemanikakverazlike.Isvijojmogupristupitinajednaknačin.«

Načelnica razmisli nekoliko trenutaka. »S njima nemamo diplomatskeodnose«,reče.»SjedinjeneDržavenesamodatamonemajunikakvihovlasti,nego se ništa ne može učiniti ni diplomatskim putem, primjerice danazovemokompanijuserveraizamolimoihzapomoć.«

»Takoje.IstojetakomogaoukrastinečijuIPadresu«,dodaBaxter.»Tojekaodaukradeteregistarsketablicesnečijegautomobilaistaviteihnasvojkakovasnebiuhvatilapolicija.«

»Zarsetomožeučiniti?«,upitalaje.»Naravno,akojedovoljnodobar.«»Znači,nemamoništa.«Baxterodmahneglavom.»Doduše,morampriznatidasmomiuJedinici

za računalne zločine pomalo ograničeni u svojim mogućnostima.« Gurnenaočale žicanih okvira na hrbat okruglog nosa. »Naše su istrage običnoograničenenazločinekojisupočinjenikorištenjempohranjenihinformacijailisabotiranjetihinformacija.Drugimriječima,nahakiranjebazapodatakaikompjuterskih sustava – od privatnih kompjutera do škola, banaka ikorporacija.Mineistražujemoovakvuvrstustvari.«

»Fantastično«,nimaloimpresioniranorečenačelnica.»Sdrugestrane,FBI-evOdjelzaračunalnikriminal«,nastavio jeBaxter,

»mnogojemoćnijajedinica.Onisebavesvimvrstamaračunalnogkriminala.Čak imaju ovlast i opremu da iz svoga ureda prekinu svaki internetskiprijenoskojiseodvijanateritorijuSjedinjenihDržava.«

Načelnica je napravila grimasu. »Znači, kažeš da bismo morali uplestiFBI?«

NijebilanikakvatajnadaFBI ipolicijapojedinihameričkihdržavanisubaš u najboljim odnosima, bez obzira na ono što su političari i načelniciodjelagovorili.

»Zapravo ine«,odvratiBaxter. »Samosam iznio činjenicu.FBI sadanemožeučinitiništa.Emitiranje jeprestalo.Stranicaseugasila.Dajtedavampokažem.«Pokaženakompjuternanjezinustolu.»Smijemli?«

»Samonaprijed.«Načelnicasezajednosastolicomodgurneodstola.Baxtersenagnenadnjezinutipkovnicu,utipka IPadresuupreglednik i

pritisne tipku enter. Za samo nekoliko sekundi učitala se web-stranica:POGREŠKA404–STRANICASENEMOŽEPRONAĆI.

»Stranicevišenema«,rečeBaxter.»Jasamvećsastaviomaliprogramkojisvakihdesetsekundipočinjetražitituadresu.Akoseikadaopetpojavi,znatćemo.« Visoko podigne obrve. »A ako se pojavi, možda biste ipak trebalirazmotritiprijedlogdasurađujeteslosanđeleškimFBIOdjelomzaračunalnikriminal.«

Načelnicagamrkopogleda,apotomsezagledauHunterakojinijeništarekao.

»Šefica tamošnjeg odjela jemoja dobra prijateljica,Michelle Kelly. NijetipičnaFBIagentica.Vjerujtemi,štosetičepoznavanjaračunalstva,nemajojravne. FBI jemnogo bolje opremljen od LAP-a za ovakve vrste računalnogkriminala.MiizJedinicezaračunalnezločinestalnosurađujemosnjima.Tonisu pretenciozni terenski agenti u crnimodjelima, s tamnimnaočalama islušalicamauuhu.Tosukompjuterskištreberi.«Baxtersenasmiješi.»Kaoštosamja.«

»Što semene tiče, o tome ćemo razmišljati kaddođevrijeme«, odvratiHuntergledajućiBaxtera.»Kaoštosirekao,sadionakonemoguništaučiniti,aminemamoništaštobiukazalodaseradio federalnomslučaju i zatouovomtrenutkunevidimnikakvesvrhedauovouplićemoFBI.Uovojranojfazi,tobisamozakompliciralostvari.«

»Slažem se«, reče načelnica. »Ako to bude potrebno u kasnijoj fazi,surađivatćemosnjima,alizasadnemanikakvogFBI-a.«ObratiseBaxteru.»Jeliovajprijenosmogaogledatijošnetko,primjericeobičniljudi?«

»Teoretskida«,potvrdi.»Tonijebiloosiguranoemitiranje,štoznačidaza pristup stranici nije bila potrebna lozinka. Ako je, osim nas, itko drugislučajnonabasaonatajweb-prijenos,ondada,mogli sugagledati, jednakokaoimi.No,moramistaknutidajetomalovjerojatno.«

NačelnicakimneiokreneseHunteru.»Dakle,moramopretpostavitidajesve ovo bilo stvarno. Moje prvo pitanje je – zašto baš ti? Poziv je došaoizravnonatvojstol.Natelefonutiseobraćaoimenom.«

»I ja se to stalno pitam i trenutno je moj odgovor da nisam siguran«,odvratioje.»Vanjskipozividirektnonadetektivovstolmogudospjetisamonadvanačina.PozivateljmožebiratibrojOdjelazapljačkeiubojstvaidodatidaljnjeinternebrojeveilimoženazvaticentraluOdjelazapljačkeiubojstvaizatražitidagaspojesodređenimdetektivom.«

»I?«»Pozivnijedošaoprekocentrale.Većsamprovjerio.Pozivateljjeizravno

biraomojinternibroj.«»Ondaidaljestojimojepitanje«,nijeodustajala.»Zaštobašti?Ikakoje

znaotvojinternibroj?«»Moždasenegdjedočepaomojeposjetnice«,odvratiHunter.

»IlijeprijetogpozivamogaobilokadnazvaticentraluOdjelazapljačkeiubojstvaijednostavnozatražitiinternibroj«,rečeGarcia.»Dovraga,nebihsenimalo iznenadio da je hakirao naš sustav i tamo dobio popis detektiva.Premještaojesignalkaodajeprofesionalac,aimaojeinekuvrstufirewallaitodovoljnodobrogdaganemoželociratiJedinicazaračunalnikriminal.Svemisečinidasetajtipjakodobrosnalaziuračunalstvu.«

»Moramsesložitistime«,rečeBaxter.»Znači,kažešda jenasumceodabraoRobertovo imespopisadetektiva

OPU-a?«,upitanačelnica.Baxterslegneramenima.»Moguće.«»Čudnaslučajnost, zar ti senečini?«,dodala je. »Sobziromna todabi

ultranasilnizločinionakozavršionaRobertovustolu.«UOdjeluzapljačkeiubojstvaHunterjebiočlanposebnejedinice,Jedinice

za teškaubojstva, formiraneda rješavasamoslučajeveserijskih iposebnookrutnih slučajeva ubojstava koji su zahtijevali obimnu istragu i posebnustručnost. A Hunter je u toj jedinici imao još specijaliziraniji zadatak.Zahvaljujući obrazovanju iz psihologije kriminalnog ponašanja, dodjeljivalisumu slučajeve u kojima su počinitelji primjenjivali izuzetnu brutalnost isadizam.OdjeljetakveslučajevenazivaoUN–ultranasilni.

»Moždato inijebilaslučajnost«,rečeBaxter.»Možda ježeliodaRobertrješavaslučaj,aovojebionačinnakojiseosiguraodasetoidogodi.«

NačelnicajemalorazrogačilaočiičekaladaBaxternastavi.Inastavioje.»Robertovoimejemnogoputabilounovinamainateleviziji.Radiojena

posebnookrutnimslučajevimaubojstvaproteklih...neznamkolikogodina,iobičnobinakrajuuvijekuhvatioubojicu.«

Načelnicatonijemoglaporeći.Hunterovoimeseprijenekolikomjeseciopetpojavilounovinamakadsuon iGarciariješilislučajserijskogubojicekogaještampanazvalaKiparom.

»Možda je pozivatelj odabrao Roberta zbog njegove reputacije«, rečeBaxter. »Možda jepročitaonjegovo imeuLATimesu ilimu je vidio licenavečernjim vijestima.« Pokaže na načelničin monitor. »Vidjeli ste snimku ipreslušalitelefonskirazgovor,zarne?Tajtipjedrzakibahat.Izaziva.Ostaojeonakodugonatelefonujerjeznaodaganećemomoćilocirati.Znaojedaistotako nećemo moći locirati ni odakle se emitira njegova web-stranica.«Zastaneipočešenos.ZaBogamiloga,prisiliojeRobertadaodaberekakoćežrtvaumrijetiizatimganasamario.Kaodaseigrao.Aonseneželiigratisbilokojimdetektivom.Želiseigratisonimokojemupišunovine.«

Načelnicajebrzorazmislilaoovome.»Prekrasno«,reklaje.»Samonamjejoštotrebalo–novipsihopatkojiseigrauhvatimeakomožeš.«

»Ne«,rečeHunter.»Igraseuhvatimeprijenegoštoopetubijem.«

9.HunteroviGarciinuredbješebetonskaprostorijaod22četvornametrau

najudaljenijemdijelukatakojijezauzimaoOdjelzapljačkeiubojstva.Iakojesadržavalasamodvastola, tristaromodnaormarićazaspise ivelikubijelumagnetiziranu ploču koja je služila za postavljanje fotografija snimljenih uistragama,svejednojeizgledalaklaustrofobično.

Detektivi su se vratili za svoje stolove i iznova preslušavali telefonskirazgovoripregledavalisnimku.Baxterimjeugradioprogramskuaplikacijupomoćukojesumoglipregledavatisnimkukadarpokadar.Iupravosutoiradiliproteklačetiriipolsata.Analiziralisusvakicentimetarsvakogkadra,tražećibiloštoštoćeimdatibilokakavtrag,bezobzirakolikobiomalen.

Kamera jevećinombilausmjerenaustaklenukabinu imuškarcaunjoj.Svakotolikozumirala ježrtvino lice ilineštošto jeplutalonakrvavojvodi.Samo jednom je odstupljeno od takvog načina snimanja, onda kad jeusmjerenanazidnisatidanašnjiprimjerakLATimesa.

Zid je bio napravljen od opeke i žbuke.Mogao se nalaziti bilo gdje – upodrumu,vrtnojšupi,nekojprostorijiukućiiličakumalojgaražiunekomzabitommjestu.

Sat pričvršćen na zidu bio je na baterije, crnog okvira i promjeratridesetakcentimetara.Imaojebijelupozadinusarapskimbrojkama,crnimkazaljkamazasateiminutetecrvenomkazaljkomzasekunde.Nanjemunijepisaonazivproizvođača.Hunterjesnimkusataposlaosvomistraživačkomtimu,alijevećunaprijedznaodaganećebitimogućepovezatisodređenomtrgovinom,aslijedomtogaiidentifikacijomkupca.

Pod je bio bezličan, napravljen od betona. I on se jednako takomogaonalazitibilogdje.

Ispis ekrana koji je napravioHunter, ispao je odlično.Muškarac koji jesjedio u staklenom spremniku gledao je ravno u kameru. Hunter je većelektronskompoštomposlaonjegovuslikuOdjeluzanestaleosobe.Agentskojimjerazgovaraotelefonomrekaomujedaće,zbogčvrstozavezanekrpeoko žrtvinih usta, softver za prepoznavanje lica moći analizirati samoograničeni broj usporedivih točaka. Ako je muškarac zaista prijavljen kaonestala osoba, to bi moglo biti dovoljno za identifikaciju, ali će moratipričekatiividjeti.Hunterjerekaoagentudapretražionekojisunestalisamouproteklomtjednu.Imaojeosjećajdapozivateljnijeoteomuškarcaidržaoga više od jednog ili dva dana prije nego što ga je zatvorio u staklenispremnik. Žrtve koje se drže u zatočeništvu više od četrdeset osam sati,uvijek pokazuju znakove toga – iscrpljenost, ispijeno lice i umorne oči od

nedostatka sna ili pak raširene zjenice od drogiranja. To se vidi i ponedostatkuosobnehigijeneiuvijekpostojeuočljiviznakovipothranjenosti.Žrtvauspremnikunijepokazivalaništaodtoga.

»Ovdjenemaničega«,rečeGarcia,zavaliseustolicuiprotrljaumorneoči.»Utojprostorijinijebiloničegaosimspremnikasvodom,žrtve,sata,novinaikamerekoja je sve to snimala.Roberte, taj tipnijeglup.Znao jedaćemosnimitiprijenosiproučavatigadobesvijesti.«

Hunterglasnoispustizrakitakođerprotrljaumorneoči.»Znam.«»Jaovojednostavnovišenemogugledati.«Garciaustaneipriđemalom

prozoru na zapadnom zidu. »Onaj očajnički i molećiv pogled u žrtvinimočima...« Odmahne glavom. »Kad god ih pogledam, osjećam kako njegovstrahpuzimojomkožompoputužarenihkukaca.Ajanemoguučinitiništa,samogapromatratikakouvijekiznovaumire.Ovoćemisjebatimozak.«

IHunterujebilodostasnimke.Najvećumučninuuželucuosjetiojekadjevidiokakosežrtvino liceozariloodnadečim jevodaprestalapritjecati.Azatim,samominutukasnije,kakomuseuočimapojavioužasanstrahkadjetekućinaokonjegapočelapećiinagrizatikožuimeso.Mogaojetočnovidjetitrenutakukojemujemuškaracodustaoodborbe,kadjenakrajushvatiodaodandenikadnećeizaćiživ.Ubojicasesamopoigravaosnjim.

»Jesiliuočioneštoutonunjegovaglasailibiločemu?«,upitaGarcia.»Nisam.Biojesmirentijekomcijelograzgovora,osimkadjepoviknuona

mene da odaberem. Osim toga nije bilo nikakvih drugih bijesnih ispada,nikakvog prevelikog uzbuđenja, ništa. Stalno je kontrolirao svoje osjećaje,kaoicijelirazgovor.«Huntersezavaliustolici.»Alimučimejednastvar.«

»Koja?«»Kadsammurekaodatonemoraraditi.«Garciakimne.»Rekaojedaznadanemora,alidaželi.Rekaojedaćebiti

zabavno.«»Takoje,atobimogloukazivatinatodamužrtvanepredstavljaništa.Da

jevjerojatnonasumiceodabrana.«»Značidajetajtipsamojošjedanpsihopatkojiizzabaveubijaljude.«»Tojošneznamo«,odvratiHunter.»Znašštojeproblem–kadsammu

rekaodanemoguodlučitijerneznamzbogčegaježrtvazatočena,pozivateljjerekaodajetoonoštoćumoratisamotkriti.«

»I?«»I to ukazuje na to da žrtva nije nasumice odabrana. Da postoji točan

razlogzbogkojegjeodabrana,alinamganijehtioreći.«»Značiitodainasdoslovnozajebava.«»Tojošneznamo«,opetrečeHunter.Odgurneseodstola,pogledanasati

poraženo otpuhne zrak. »I meni je već muka od ovoga.« Isključio jekompjuter.Opet ga obuzmeonaj isti osjećaj bespomoćnosti, svrdlajućimurupuuprsima,kaokadjegledaosnimkuuživo.Ništavišenisumogliiscijediti

izoneinternetskesnimkeitelefonskograzgovora.UovometrenutkumoglisusesamonadatidaćeOdjelzanestaleosobeotkritinešto.

10.Hunter je sjedio umraku i zurio kroz prozor dnevne sobe svogmalog

jednosobnog stana u Huntington Parku. Živio je sam – bez žene, djece,djevojke. Nikad se nije ženio, veze nikad nisu dugo potrajale. Nije da uprošlosti nije pokušavao, ali je detektivski posao u specijalnoj jedinici zaubojstva, u gradu koji je spadao među one s najviše nasilnih zločina uAmerici,uvijekuzimaosvojdanak,bezobzirakolikosutevezebileusputne.

Otpiojejošjedangutljajjakecrnekaveipogledaonasat–4:51.Uspiojeodspavatisamočetirisataukomadu,štojezanjegabilapravaraskoš.

Njegove muke s nesanicom započele su veoma rano; potaknula ih jemajčinasmrtkadjeimaosamosedamgodina.Noćnemorekojejeimaobilesutolikostrašnedajenjegovmozakuključioobrambenimehanizamkojigaje većinu noći držao budnim. I zato je, umjesto da spava, pomamno čitao.Knjigesupostalenjegovoutočište,njegovneosvojivdvorac,sigurnomjestokrozčijukapijunisumogleprodrijetiužasnenoćnemore.

Oduvijekjebiodrukčiji.Čakikaodijeterješavaojezagonetkeiproblemebržeodvećineodraslih,kaodajenjegovmozakimaourođenusposobnostdauđeusržsvega.Učiteljiuškolisubrzouočilidanijepoputdrugihučenika.Udobioddvanaestgodina,nakonnizaispitaitestovakojejepredložiodoktorTilby,njegovškolskipsiholog,primljenjeuMirmanovuškoluzanadarenekaoučenik osmog razreda, prednjačeći dva razreda pred ostalimčetrnaestogodišnjacima.

NijegausporioniposebannastavniprogramuMirmanu.Prijenavršenepetnaeste godine savladao je cijeli školski program, saževši četiri godinesrednješkoleusamodvije.Spreporukomsvihsvojihprofesoraiposebnompohvalomravnatelja,primljenjenaStanfordkao»posebnonadaren«učenik.Odlučio je studirati psihologiju. U to vrijeme su njegova nesanica i noćnemorebilepodrelativnomkontrolom.

I na sveučilištu je dobivao jednako impresivne ocjene te je prije svogdvadeset i trećeg rođendana dobio doktorsku diplomu iz analize ibiopsihologije kriminalnog ponašanja. Pročelnik katedre za psihologiju naStanfordu, doktor Timothy Healy, jasno mu je dao na znanje da će se unjegovu odsjeku uvijek naći profesorsko mjesto za njega ukoliko jezainteresiranzapodučavanje.Hunterjeobzirnoodbio,rekavšidaćetoimatinaumu.DoktorHealyjetakođerbiotajkojijenjegovdiplomskiradNaprednapsihološka studija kriminalnog ponašanja proslijedio direktoru FBI-evogNacionalnog centra za analizu nasilnih zločina (NCAVC). I dan-danas jenjegov diplomski rad obavezna literatura u NCAVC-u i njegovu Odjelu za

biheviorističkuanalizu.Dvatjednanakonprimitkadoktorskediplome,svijetmusepodrugiput

srušio. Njegov otac, koji je u to vrijeme radio kao zaštitar u podružniciAmeričkebankeusredištuLosAngelesa,teškojeranjentijekompljačkekojaje eskalirala u obračun nalik onima na Divljem zapadu. Noćne more inesanicavratilesuseupunomobimuiotadagavišenisunapuštale.

Popiojekavuiodložiošalicunaprozorskudasku.Bezobzirakolikočvrstozatvaraooči ili ihtrljaošakama,nijesemogao

riješitiprizorakojisugaizjedalijošodjučerašnjegposlijepodneva.Upamtiojesvakusekundusnimke,ikaodajenetkounjegovojglavistalnopritiskaotipkubeskonačnoponavljanje.Pitanjasunaviralasasvihstrana,adosadnijeimaojošnijedanodgovor.Anekasugamučilavišeoddrugih.

»Čemuonomučenje?«,šapnuojesamomesebi.Dobrojeznaodajesamoodređeni tip ljudi sposoban mučiti i nakon toga ubiti drugo ljudsko biće.Moždazvučijednostavno,alizaistasusamomalobrojnisposobnitoučiniti.Zatojepotrebnoodređenoodjeljivanjeodnormalnihljudskihemocija,atojesposobna učiniti tek nekolicina. One koji to mogu, psiholozi i psihijatrinazivajupsihopatima.

Psihopatinepokazujuempatiju,kajanje, ljubavnibilokojidrugiosjećajpovezansbrigomzadrugeljude.Katkadajetonepostojanjeosjećajatolikoozbiljnodaihnepokazujunitipremasebisamima.

Druga činjenica kojamu je poput buldožera rovala po umu bila je igraodabira. Zašto se ubojica gnjavio s toliko golemim poslom? Izgradio jekomoru za mučenje u kojoj se moglo umrijeti na dva užasna načina – uzpomoćvatreilivode.Izaštogajenazvao,zaštojeuopćenekogazvao,itražioodnjegadaodabere?

Zaubojice,čakipsihopate,nijeneuobičajenodauposljednjemtrenutkuposumnjajuusvojuodlukudaubijunekoga,alisečinilodaovogubojicunemučitakavproblem.Nijegajionikakvesumnjehoćeliubitižrtvu,jedinosenije mogao odlučiti koja je smrt gora – spaljivanje ili utapanje. Dvijesuprotnosti.Dvanajstrašnijanačinanakojesemožeumrijeti.ŠtojeHuntervišerazmišljaootome,toseosjećaogluplje.Biojesigurandagajeubojicanasamario.

Znaojedapozivateljnijebezrazlogapripremiotolikukoličinunatrijevoghidroksida.Svejetobiodioigre.Isâmjetorekao.OčekivaojedaćeHunterumjestovatreodabrativoduupravoizonihrazlogakojemujenaveoprekotelefona–lakši,bržiimanjesadističkinačindaseokončažrtvinapatnja.Novodabiujednoočuvalatijelo i,uslučajudagabrzopronađu, forenzičaribiimalivišešansedapronađunekitrag,akojekojiuopćeipostojao.Vatrabi,sdrugestrane,sveuništila.

Ljutito je zaškripao zubima, uzaludno pokušavajući zatomiti osjećajkrivnje koji ga je stalno izjedao. Bio je posve uvjeren da ga je pozivatelj

izigrao.Izatojebioljutnasebeštotonijepredvidio.Izmisliga jeprenulazvonjavamobitela.Trepnuo jeparputakaodase

budi iz sna i ogledao se po mračnoj sobi. Mobitel se nalazio na starom iizgrebenom drvenom stolu kojimu je služio i kao trpeza i kao radni stol.Zazvonio je još jednomdoknije stigaodonjega.Zaslon jepokazivaodagazoveGarcia.Refleksnojepogledaonasat–5:04.Očemugodseradilo,znaojedavijestinećebitidobre.

»Carlose,štoje?«»Imamotruplo.«

11.U5:43stražnjauličicanaMissionHilluuSanFernandoValleyujošuvijek

bibilautamidanijebilorotirajućihplavihsvjetalatripolicijskaautomobilaivelikogreflektoraforenzičnogtima.

Hunter je parkirao svoj stari Buick LeSabre pokraj jedinog rasvjetnogstupa na početku uličice. Izašao je iz automobila i protegnuo metar iosamdeset centimetara visoko tijelo na jutarnjem svjetlu. GarciinametalikplavaHondaCivic bila je parkiranaprekoputa ceste. Prijenegoli je ušaoumračnuuličicu,pogledaojenaokolo.Staražaruljanarasvjetnomstupubilaježuta i slaba. Noću se lako moglo promašiti uličicu. Nalazila se iza malihtrgovinaumirnojulici,dalekoodglavnihprometnica.

Zakopčao jekožnu jaknu ipolakokrenuouličicom.Mahnuo je značkommladompolicajcukojijestajaouzžutupolicijskutrakuiprovukaoseispodnje. Opazio je da neke trgovine iznad stražnjih vrata imaju svjetiljke, alinijedna nije bila upaljena. Na uličici nekoliko razbacanih plastičnih ipapirnatihvrećica,parpraznihkanticaodpivaisokova,iništaviše–uličicaje bila urednija od većine onih koje je vidio u središtu L.A.-a. Na drugomdijeluuličicestajalisunaslaganivelikikontejnerizasmeće,sveukupnočetiri.PokrajtrećegsustajaliGarcia,dvaforenzičaraitriuniformiranapolicajca.Nasamomkrajuuličice,najednojbetonskojstubi,sjediojemokariblatnjavcrnimuškarac neodređene dobi, oštre kose koja je stršila u svim smjerovima.Činilo se da nešto mumlja sam za sebe. Nekoliko metara dalje, s njegovedesnestrane,stajaojejošjedanpolicajac,držećirukunanosukaodaseštitiodnepodnošljivogsmrada.Nigdjenijebilonadzornihkamera.

»Roberte«,rečeGarcia,ugledavšipartnera.»Kad si stigao ovamo?«, upita Hunter, zamijetivši partnerove oči

okruženeružičastimkolobarima.»Prijemanjeoddesetminuta,aliionakosambiobudankadsamprimio

poziv.«Hunterupitnopodigneobrve.»Uopćenisamspavao«,rečeGarcia ipokaženasvojuglavu.»Kaodase

ovdjeodvijalakinopredstava.Atipogodikojisamfilmgledaocijelunoć.«Hunterništaneodvrati.Nadvirioseprekopartnerovaramenadavidišto

sedogađapokrajtrećegkontejnera.»Tojenašažrtva«,rečeGarcia.»Nemanikakvesumnje.«Hunter priđe bliže. Tri policajca mu kimanjem zažele dobro jutro, ne

izustivšiniriječ.MikeBrindle,glavniforenzičar,klečaojenatlupokrajkontejneraisitnom

pincetomskupljaoneštostla.PrestaojeiuspraviosekadjeugledaoHuntera.»Roberte«,rečekimnuvšiglavom.Surađivalisuutolikoslučajevadaim

višenisupamtilibroj.Huntermuuzvratinajednaknačin,aliusredotočipažnjunagolomuško

tijelo na tlu. Ležalo je na leđima između trećeg i četvrtog kontejnera,ispruženih nogu, desne ruke savijene u laktu koja bješe položena uz tijelo,dokjelijevanehajnopočivalananjegovutrbuhu.

Hunterosjetistezanjeugrlukadmujepogledaolice.Nijegabilo–ninosaniusananiočiju.Čaksuizubi izgledalikaodasu

izjedeni i raspadnuti. Očne jabučice su još uvijek bile u dupljama, ali suizgledalepoputprobušenihinapolapraznihvrećicasilikona.Izgledalojekaodamu je kožana cijelom tijelu odstranjenabrusnimpapirom.No izloženomesonijebilocrveno;poprimilojeružičastosivunijansu.Iakojeprizorbiošokantan, nije previše iznenadio Huntera. Lužnata otopina je na određeninačinskuhalameso.

Koraknuojebliže.Natruplunijebilonokata,ninarukamaninanogama.Unatočpotpunojizobličenosti,Hunternijenimalosumnjaoutodajeovo

muškarac kojega su jučer gledali na svojimmonitorima. Kad je muškaracnapokonumro,beživotnaglavajeklonulailicejeuroniloulužnatuotopinu,alinecijelaglava.Kratkasmeđakosaostalajegotovonetaknuta.

»Mrtavjenekolikosati«,rečeBrindle.»Tijelojepotpunoukočeno.«»Jučerupetnaestidvadesetšest«,rečeHunter.Brindlegaupitnopogleda.»Umrojejučerupetnaestidvadesetšest«,ponoviHunter.»Poznaješga?«»Ne.« Podigne pogled. Tri policajca premjestila su se bliže policijskoj

traci.Huntermubrzoispričasažetakonogaštosejučerdogađalo.»Isuse«,rečeBrindlekadjeHunterzavršio.»Toobjašnjavaovugrotesknu

izobličenost tijela i neobičnu promjenu bojemesa.« Odmahne glavom, jošuvijek šokiran onime što mu je Hunter ispričao. »Znači, nisi bio samoprisiljengledati,većiodabratinakojićenačinumrijeti?«

Hunteršutkekimne.»Isvestetosnimili?«»Da.«Brindleumornimočimaopetpogledaizmučenotijelonatlu.»Roberte,ja

višenerazumijemovajgradnioveljudeunjemu.«»Mislimdaihnerazumijenitkoodnas«,odvratiHunter.»Kakoneštoovakvomožeimatismisla?«Hunter klekne na tlo da bolje pogleda truplo. Na jakom forenzičnom

svjetlu jasno se vidio svaki detalj. Smrad je već dobrano prešao granicupokvarenogmesa.Lijevomrukomprekrijenos.Primijetio jemaleurezena

muškarčevimstopalima,nogamairukama.»Štojeovo?«»Ugrizi štakora«, reče Brindle. »Kad smo stigli ovamo, morali smo ih

otjerati s tijela. U ovim kontejnerima ima poprilično hrane. Ovdje smećeodlažupekara,mesnicaimalikafićsazalogajnicom.«

Hunterkimne.»Pretražit ćemosmećeu sva četiri kontejnerau slučajuda jeubojicau

njihneštobacio«,rečeBrindle.»Alinakonovogaštosimiispričao,mislimdanijebiotolikonemaran.«

Hunter opet kimne. Pogleda crnog muškarca na kraju uličice. Bio jeodjevenuprljavu ipoderanuodjećuteofucan,dug ibezbojankaputkoji jeizgledaokaodajepreživionapadcijelogčoporagladnihvukova.

»ZoveseKeonLewis«,rečeBrindle.»Onjenašaotijelo.«Hunterseuspraviikrenedamupostaviparpitanja.»Sretno ti bilo«, reče Brindle. »I sâm znaš koliko beskućnici vole

razgovaratispolicijom.«

12.KeonLewisjejošuvijeksjedionabetonskojstubinakrajuuličice.Bioje

visokokometardevedesetimršavpoputpaličice.Činilosedamuneurednacrna brada iritira kožu – svakih nekoliko sekundi nervozno bi se počešao.Čađavislomljeninoktipuniblata, šakepuneožiljaka iplikova.Na jednoj jeimaoposjekotinukojaseočitoinficirala–kožaokosmeđekrasteizgledalajeupaljeno i otečeno. Često je pogledavaoprema truplu, ali je brzoodvraćaopogledizatimbisezagledaoutloiliusvojeruke.

HunterpriđeKeonuipolicajcukojijestajaopokrajnjega.Keonpodigneglavu,alibrzoodvratipogled.Trljaojerukepoputkuharakojistavljazačineujelo.

Usnesumubilesuheiraspucaneistalno jetreptaokaodanosistare isuhe kontaktne leće. Svi su ovi simptomi ukazivali na ovisnost ometamfetaminu.Mogaojeimatitridesetak,četrdesetak,pedesetak,amoždačakidvadesetakgodina,aHunterjenagađaodanisamKeonneznakolikojestar.

»Keone?«, reče Hunter. »Ja sam detektiv Robert Hunter iz Odjela zaubojstva.«

Keonnapetokimne,alinepodignepogled.Policajacseudaljidaihostavinasamo.»Slušaj«, reče mu smirenim glasom u kojemu nije bilo predbacivanja.

»Nema razloga za tvoju nervozu. Nitko od nas neće ti raditi probleme,obećavamti.No,nažalost,zadesilatetanesrećadanađešžrtvuubojstva.Mojje posao da ti postavim nekoliko pitanja, to je sve. Nakon toga možešslobodnootići.«

Keonseopetpočešepobradi.Hunter jeuočioda jenekoćmorao imati zgodno i ljubazno licekoje su

potpunoizobličilialkohol,drogaiživotispodgranicesiromaštva.»Jeliuredudasjednem?«Keon se odmakne na rub stube. Odjeća mu je zaudarala po ustajalom

znojuismeću.Huntersjedneiglasnoizdahnezrak.»Ovojezbiljapravosranje,ha?«»Kakvo sranje, čovječe?Ovo je skroz sjebano.«Glasmu je bio kreketav

kaoda imaupalugrla.»Čovječe,kojimuse tokuracdogodio?Netkomu jeoderaokožu?«

»Neželištoznati«,rečeHunter.Keonuhvatipuknutukožunanadlanici ipočne jevrtjetimeđuprstima

kao da će je očupati. Neko vrijeme je šutio. »Reci, da nemaš možda koju

pljugu?Tresemsek’opašče.«»Nabavitćutinešto.«Mahnuojepolicajcudapriđeineštomušapnuona

uho.Policajacjekimnuoiudaljiosepremakrajuuličice.»Ovojejakomirnaulica«,rečeHunter.»Čestodolazišovamo?«»Ponekad. Ako sam u blizini«, odvrati Keon i kimne par puta. »Zato i

dolazim ovamo, kužiš ti mene? Zato šta je mirno. Ne moraš se borit’ zamjestogdjećešćoriti.Anekadsenađe i jakodobrahranaukontejnerima,kužištimene?Čovječe,nebivjerovaokakvusvehranubacajuovetrgovine.«Nasmijese,otkrivšipokvarenezube.»Jedinosemorašborit’saštakorima,al’jezatobesplatno.«

Hunter je s razumijevanjem kimnuo. »Možeš li mi ispričati što sedogodilokadsistigaoovamo?«

»O,čovječe,pasvesamvećrekaomurjacima.«»Znamiznamdatijetopravagnjavaža.Ali,Keone,tosemoraučiniti.«PolicajacsevratiskutijomcigaretaišibicamateihpredaKeonu.Onbrzo

izvadi jednu cigaretu i upali je. Toliko je dugo uvlačio dim, da je policajacpomisliokakoćetimjednimudahompopušiticijelu.

Hunterpričekadaispuhnedim.»Možešzadržatikutiju.«Žurnojujespremiouunutarnjidesnidžepkaputa.»Onda,možešlimiispričatikakosinašaotruplo?«Keonslegneramenima.»Naravno.«»Znašlikolikojebilosatikadsistigaoovamo?«Još jedno slijeganje. Zavrnuo je lijevi rukav i pokazao na golo zapešće.

»MojRolexjejošutrgovini.«Hunter lagano izvije kutove usana u osmijeh. »Znaš li baremotprilike?

Jesulisvetrgovinebilezatvorene?«»O,da,jesu.Bilojekasno,čovječe.Dobranoizaponoći.Hodaosamsveod

PanoramaCitya,atojepriličnopotrajalojernemambašdobrepapke,kužištimene?«Pokaželijevostopalo.Nosiojeprljavu,starukožnatuNiketenisicusvelikomrupomkrozkojujeHunterugledaonjegovadvaprsta.NadesnojjenosiocrnuAllStarsConverse.

»Murjanikadnedolaziovamo,kužiš timene?«,nastavi.»Izato teni’kodok ćoriš ne udara niti ne gurka da se tornjaš dalje.Ovdjemožeš namiruodćoritiparsatiukomaduini’kotenećegnjavit’,kužištimene?«

Hunterkimne.»Ištosedogodilo?«Keonuvučejošjedandim,ispuhnegakroznosinekosevrijemenervozno

zagledakakomulebdipredlicem.»Nisamgavidiosvedokmunisamdošaosasvim blizu. Uličica je bila mračna, kužiš ti mene? Došao sam do prvogkontejneraiprovjerioimaličegaunutra.Tamojeobičnonajboljahranajertamopekarabacaostatke.Našaosamlijepkomadkukuruznogkruha.«Dokjepričao, začulo seglasnokruljenjenjegovaželuca.Nije seobazirao, samo jeuvukaojošjedandim.»Aliprijeneg’štasamgastig’ozagrist’,ugledaosam

ovenogekakostršeizadrugogkontejnera.Pomisliosamdatojošnekimojburaz ćori tamo, kužiš ti mene? Ovdje ima dovoljno mjesta za više odjednoga,znaššta‘oćureć’?«

Hunterjepomnopromatraonjegovepokreteiizrazelica.Rukesumusetreslekadjezapočeopriču.Kreketavostglasapostalajeizražajnija.Imaojeproblemsusredotočenjempogleda–očitsimptomovisnostiodrogi–alijeunjegovimočimavidioiskonskistrah.

»PomisliosamdajetomoždaTobbyiliTyrek«,nastaviKeon.»Ionisvakotolikosvrateovamo.Alikadsamsepribližio...«počešesepobradikaodamupržilice.»Majkumu,čovječe,štamusetodogodilo?«PrestravljenimočimapogledaHuntera.»Nemalica.Nemakože.«Dovršiojecigaretujednimdugimudahom i ugasio je na svom potplatu. »Znaš, u životu sam vidiomnoga isvakakvasranja.Imrtvatijelaisto,aliono...«pokažeglavomnakontejnere»...onojedjelosamogSotone,čovječe.«

»Jelibiopokriven?«,upitaHunter.»Novinama,krpom,biločime?«»Makakvi,uopće.Samojeležaotamok’ojedanvelikkomadmesa,kužišti

mene?Čovječe,usr’osamseodstraha.Čaksuseištakoriisprepadali.«»Jesilividiokogaublizini?«,upitaHunter.»Dovraga,ne.Uličicajebilaprazna.«»Anekiautomobilparkiranublizini,moždanapočetkuuličice?«Keonzastane,malonamrštičeloijezikomliznedonjuispucanuusnu.»Jeliublizinibionekiauto?«»Pa,kadsamskrenuoizaugla,izuličicejeurikvercuizlaziokamion.«»Kamion?«»Aha, više kao kamionet, znaš na šta mislim? Al’ nije imao otkriven

tovarniprostor.Imaoječvrstkrovnastražnjemdijelu.«»Jesiliprimijetiokojejemarke?«»Makakvi,čovječe.Nisambiotol’koblizu.K’oštarekoh,dolaziosamiza

uglakadjeizlaziourikvercuiondajeotišao.«»Aboja?Kakvejebioboje?«Keon se na trenutak zamisli. »Bio je tamne boje. Možda crni ili plavi.

Teškojereć’ izdaljine.Svjetloovdjenijebašdobro,kužištimene?Al’ jenastražnjembranikuimaovelikoulubljenje.Tosamzapamtio.«

»Ulubljenje?Siguransi?«»Aha.Vidiosamgakadjeizlazioizuličice.Navozačevojstrani.«»Kolikojebilavelika?«»Dovoljnodajevidimsoneudaljenosti.«Hunterneštozapiše.»Jesiliuspiovidjetivozača?«»Makakvi,uopće.Tamniprozori.«»Znašli,jelikamionbiostarilinov?«Keonodmahneglavom.»Nisamsiguran,al’misečinidanijebiostar.«Hunter kimne. »Dobro, idemo dalje. Dakle, što si učinio kad si ugledao

tijelonatlu?Jesiligadirao?«»Dirao?«Raskolačiojeoči.»Čovječe,zarsinapušen?Daštestvarimaloi

meni?Keonnijebudala,uopće.Nisamznaoodčega jeskviknuo.Moždaodkakveboleštineilinečegsličnog.Odnekogčudnogsranja,k’oštajeSIDAkožeilineštodrugo,novo,neštošto jenapravilavlada,kužištimene?Neštok’onekakaveksperimentilineštoslično.Ili jetoiliSotonazbiljahodaulicama,derekožukurvinimsinovima,skidaimlicaibacaihuzabiteuličice.«Izvadinovu cigaretu. »Ne, čovječe, nisamdiraomrtvaca. Samo sambacio sve štasam imaou rukama i otperjaoodavde, zgrabioprvi telefonu govornicinauliciinazvao911.«

»Nazvaosi911čimsinašaotijelo?«»Takoje.«U želucu mu opet zakruli. Upali cigaretu, uvuče dug dim i zastane.

IzgledaojekaodaoklijevaiHunterjetoprimijetio.»Jošnešto,Keone?«»Pa,mislio samda ćemožda... znaš... da ćebiti kakvanagrada ili nešto

slično.Napraviosamdobrustvar,štanisam?Nazvaosamdadođeteovamo?Sjetiosekamionaisvega?«

EtoiobjašnjenjazaštojeKeontakospremnosurađivao.»Da,Keone,napraviosidobrustvar,alinemanikakvenagrade.Žaomije.«»Madaj,čovječe.Bašništa?«Hunterodmahneglavom.»Sranje, čovječe. Nije pošteno. Zar ne bi mogao malo pomoć’ burazu?

Zadovoljiobihseismalompomoći,kužišme?«Jošjednoglasnoidugokruljenje.»Keone,kadsizadnjiputpojeokakavpraviobrok?«»Misliš,pravojelo?«Hunterkimne.Keonjenekovrijemegrickaousnicu.»Nisamvećdugo,čovječe.«»U redu, slušaj.Neću ti dati nikakavnovac, ali ako si gladan ...« pokaže

glavom na Keonov trbuh »... a ja čujem da jesi, platiti ću ti doručak. Štokažeš?«

Keonobimrukamapočešebradu iopetpočnegrickatiusnicu.»Madaj.Samodvadesetzelembaća,čovječe.Dvadesetzelembaćanijeništazatebe.«

»Nemanovca,Keone,žaomije.«»Ondadeset.Valjdamožešburazudatidesetku?«»Doručak,Keone.Tojesveštomogu.«Zagledao se u svoje ruke dok je razmišljao. »Mogu li dobit’ tople

palačinke?«Huntersenasmiješi.»Da,možešdobititoplepalačinke.«Keonkimne.»Može.Znaš,doručakzvučiizvrsno.«

13.Iakosuimalitruplo,HunteriGarcianisubiliniblizuotkrivanjuidentiteta

žrtve. Lužnata otopina razgradila mu je svu kožu, što znači da nisu imaliotisakaprstiju,tetovažanimadeža,ukolikoihjeimao,nikakvihcrtalica.DNKanalizaćepotrajatinekolikodana,alićečakitadadobitipodudaranjejedinoakoježrtvinDNKunesenuCODIS,FBI-evobjedinjenisustav,štobiznačilodaježrtvavećprethodnobilaoptuženazaneki zločin,primjerice silovanje iliubojstvo–atojebilomalovjerojatno.IjošsuuvijekčekalinovostiizOdjelazanestaleosobe.

DoranogposlijepodnevaMikeBrindleinjegovforenzičnitimprikupilisumaluvrećicudlaka,vlakanaičesticakojisumoglibitizanimljivi,alisenitkonije nadao nekom velikom otkriću zbog četiri velika kontejnera prekrcanavišednevnimsmećemizrazličitihtrgovina.

Hunter je rekao Brindleu za kamionet koji je Keon Lewis vidio kad jeizlazioizuličice.Brindlemujerekaodasupronašlidvijevrsteotisakaguma.Jednisubilividljivijiivjerojatnosupripadalivelikimkamionskimgumama.Najbolje su sevidjeliuzprvikontejner.Brindle je smatraoda ih jeostaviogradski kamion za odvoz smeća. IHunter jemislio isto, ali će ipakmoratipričekatidatopotvrdilaboratorij.

Brindleovomse timuposrećilonegdjena srediniuličice.Tamosunašlidjelomičan i slabo vidljiv drugi otisak guma zahvaljujući maloj rupi sdovoljnoprljavevodedagumaostavimokartrag.Ovajotisaknijebiotolikovelik da bi pripadao velikom vozilu kao što je kamion za odvoz smeća.Problem je bio jedino u tome što se veći dio osušio na jutarnjemlosanđeleškom suncu, ali su ipak uspjeli izvući jedan njegov dio uz pomoćspecijalnogpraškaivelikoglistacrneželatine.Nadalisusedaćetakavotisakbitidovoljnodobardalaboratorijiznjeganeštosazna.

Hunter je provjerio i u Operativnom odjelu. Keon je nazvao 911 neštoprije jedan sat ujutro. Tom je vremenu dodao i oduzeo još dva sata pa jenazvao Prometni odjel Valleya i zatražio snimke nadzornih kamera naobližnjempodručjuurazdobljuizmeđu23:00i3:00sata.Jošuvijeksučekalinanjih.

»Dakle«,rečeGarciaipritisnetipkuispisnasvomkompjuteru.Hunterjesjediozasvojimstolomiproučavaofotografijeizuličice.Odložiihipogledapartnera.

»Natrijev hidroksid ili kaustična soda može se kupiti u četiri glavnaoblika«, reče Garcia. »U peletima, granulama, listićima i kao tekućina. Iz

razloga što se većinom koristi kao sredstvo za čišćenje, može se bezproblemakupitiutrgoviniiliprekoInternetaurazličitimstupnjevimajačinei različitim veličinama pakiranja. Većina prodavača prodaje ju bezprovjeravanja identiteta kupaca.« Ustane i priđe pisaču u kutu prostorije.»Zapravo,bocekaustičnesodemogusekupitiusvimsuper-marketima.Istotako,prisutnajeumnogimproizvodimazačišćenje,uključujućisredstvazačišćenje odvoda, podova i pećnica.« Preda ispis Hunteru. »Do te je stvariveomalakodoći.Ovojeslijepaulica.«

ČimjeHunteruzeoispis,zazvonitelefonnastolu.»Detektiv Hunter, Odjel za teška ubojstva«, javi se. Slušao je nekoliko

trenutaka.»Dolazimo.«SpustislušalicuikimneGarcii.»Idemo.«»Kamo?«»Umrtvačnicu.DoktoricaHovejezavršilasobdukcijom.«

14.Vožnja do losanđeleškog Okružnog mrtvozorničkog ureda na North

MissionRoadutrajalajemanjeoddvadesetminuta.Popelisuseraskošnimstubištemkojejevodilodoglavnogulazaarhitektonskiimpresivnezgradeiprišliprijemnompultuzakojimjesjedilakrupnapedesetogodišnjacrnkinjaljubaznalica.Dočekalaihjesuosjećajnimosmijehom,jednakokaoisveonekojibiušlikrozvratastarebolnice,sadapreuređeneumrtvačnicu.

»Dobardan,detektivi«,rečeglasomkojijezvučaokaodagajeuvježbalauknjižnici.

»Kakosi,Sandra?«Hunterjojuzvratiosmijeh.»Dobro,hvala.«Nijemuuzvratilaistimpitanjem.Jošjedavnonaučilada

nikogatkouđeumrtvačnicunepitakakoje.»DoktoricaHovevasčekausaliza obdukciju broj jedan.« Diskretnim nagibom glave pokaže na dvostrukavratasdesnestranepulta.

Ušli su inastavilidugimbijelimhodnikom tolikočistogpoda,da su imškripalecipele.Nakrajuhodnikaskrenulisulijevoukraćiprolazukojemjena kolicima na svoj red čekalo truplo prekriveno bijelom plahtom. Jednaneonkanastropujebilapokvarenapasesvakotolikopalilaigasila.PrizorjepodsjetioHunterananekidrugorazrednifilmstraveiužasa.

Prstima jestisnuonoskaodaćekihnuti.Svakiputpogodiobigamirisovogmjesta. Sličio je onome u bolnici, ali je sadržavao i nekakvu oštrinu.Neštoštobimusezabilougrloipoputkiselinepolakomunagrizalonosnice.Adanasmujeprejakmirisdezinfekcijskogsredstvaiproizvodazačišćenjejoš više uznemirio želudac. Činilomu se da je u njima namirisao natrijevhidroksid.SudećipoizrazuGarciinalica,zacijelojeionnamirisaoisto.

Jošsujednomskrenulilijevoinašlisepredvratimasalezaobdukcijubrojjedan.

Hunter pritisne dugme na parlafonu i začuje pucketanje iz malogmikrofona.»DoktoriceHove?«,zazove.

Začulosezujanjeiteškavratasuseotključalauzšištanjenalikstrojuzahermetičko zatvaranje vrećica. Hunter ih otvori pa uđu u veliku hladnuprostorijusazidovimaprekrivenimblistavobijelimpločicamatepodomodsjajnogvinila.Tristolaodnehrđajućegčelikaizdizalasuseizdugogpultasgolemim sudoperima koji je zauzimao istočni zid. Iznad svakog stola nastropu nalazila su se svjetla nalik onima u operacijskim salama. Dva zidazauzimalisumetalnispremnicizatruplakojisuizgledalikaogolemiormarizaspisesvelikimručkama.GlavnamrtvozornicaOkružnogmrtvozorničkoguredaLosAngelesastajalajenadrugomkrajusale.

Doktorica CarolynHove bila je visoka i vitka, prodornih zelenih očiju iduge kestenjaste kose koju bi obično svezala u konjski rep, a danas ju jesmotalaujednostavnupunđu.Skinulajekirurškumaskukojajojjevisjelaokovratapasujojsevidjelepuneusne,diskretnonašminkaneružičastimružem,izražajnejagodiceimalifininos.Rukejedržalaudžepovimalaboratorijskekute.

»Roberte, Carlose.« Pozdravila je detektive kimanjem glave. Imala jebaršunast glas, ali veoma odlučan, onaj koji je ukazivao da nikad ne gubikontrolunadsobom.

Detektivijojšutkeuzvratepozdrav.»Mikemijesveispričao«,reklaje.»Znači,ubojicavasjenazvaouuredi

natjerao da gledate?« Prišla je najbližem stolu za obdukciju. Na svu sreću,drugadvasubilaprazna.

HunteriGarciasujeslijedili.»Natjeraonasjedaodaberemokakoćežrtvaumrijeti«,odvratiGarcia.»Znatelizašto?«»Radimonatome.«»Mike mi je rekao i da je ubojica napravio neku vrstu... komore za

mučenje?«»Da,neštoslično«,odvratiHunter.»Doktorice, ako želite, možete pogledati snimku«, reče Garcia. »Možda

ćeteviuočitineštoštojenamapromaknulo.«Oklijevajućijekimnula.»Naravno,pošaljitemijepaćujepogledati.«Na trenutak zavlada tišina, a zatim svi usmjere pažnju na truplo na

čeličnomstolu.Žrtvabezlicaikoželežalajetamopoputnekogandrogenogstvorenja,naliknaizobličenikomadmesa.TijelojeizgledalojošgrotesknijesdobroznanimY-rezomidebelimcrnimšavovima.

DoktoricaHovenavučenoverukaviceodlateksa,upalisvjetloiznadstolaizagledaseužrtvu.»Tolikesamgodinemrtvozornicai jošuvijeknemogushvatiti.Kakonetkomožedrugomljudskombićunapravitiovo?«

»Doktorice, neki su ljudi sposobni napraviti i mnogo gore«, odvratiGarcia.

»Carlose,nemaničeggoregodovoga,štosetičeboli.«Garciaodnjezinatona osjeti žmarce na leđima. »Natrijev hidroksid je snažna bazičnasupstancija«, objasnila je. »NapH skali nalazi se točnona suprotnoj stranijakih kiselina poput sumporne i solne. Svi znaju kakva oštećenja moguizazvatijakekiselinekaddođuukontaktsljudskomkožom,nijelitako?Aliveomamalibrojljudiznadasujakebazičnesupstancije,kaoštojenatrijevhidroksid, višeod četrdesetputa razornije i bolnije za ljudsko tijelood tihjakihkiselina.«

Garciaraskolačioči.»Četrdesetputa?«Liječnica kimne. »U usporedbi s natrijevim hidroksidom, sumporna

kiselinadjelujepoputmlakevode.Ovajubojicajezažrtvunapravio.lužnatukupku.«Pogledažrtvuna stolu. »Zanjega je tobilokaoda je živ spaljen, amozakmujeidaljeradio...itojakodugo,takodajeosjetiosvugorućubolnasvometijelu.Otopinamujezačasnagrizladvaslojakože.«

»Atektadajezapočelapravabol«,rečeHunterprigušenimglasom.»Takoje«,potvrdilaje.Garciajeizgledaopomalosumnjičavo.»Glavni je razlog zbog kojeg se natrijev hidroksid koristi u silnim

industrijskim proizvodima za čišćenje«, počne objašnjavati, »njegovanevjerojatna sposobnost da rastvara masti, ulja i bjelančevine. Treći slojljudske kože, supkutani, većinom se sastoji odmasti. Kad taj sloj nestane,ostaje mišićno tkivo koje se većinom sastoji od bjelančevina. Jesi li sadapočeodobivatipravusliku?«

Garciasezgrči.»Tomedodajčinjenicudalužinauotopiniprevišenadražuježivcekojise

zbogtogastrašnoupaleiondadobivamotijeloukojemusvakiživac‘vrišti’odnepodnošljiveboli.Glavnimišićisezbogtesilneboligrčeistišću.Danijebio zavezan za stolicu, vjerojatno bi mu pukla leđnamoždina od izvijanjatijela.Amozakmuječitavotovrijemeradioisveregistriraodokmusetijelo,slojposloj,doslovnorazgrađivalo.«

»Mislimdasamsadadobiosliku,doktorice,hvala«,rečeGarciazelenoglica.

»Nasreću«,rečeliječnica,»srcemujerelativnobrzoposustalo.«»Ne dovoljno brzo«, reče Hunter. »Jedanaest minuta proveo je u toj

lužnatojotopiniprijenegoštojeumro.«Liječnica se složi, nagnuvši glavu na jednu stranu. »Ipak, srce mu je

prestaloraditimnogobrženegoštojetrebalo.Jesteligaidentificirali?«»Jošradimonatome«,rečeHunter.»Ondaćevamovomoždapomoći.«Podiglajedokumentspultaizasebei

dodalagaHunteru.»Razlogzbogkojegamujesrcezatajiloranijenegonekojzdravojosobitajještojepatioodmitralnestenoze,tojest,suženjamitralnogzaliska u srcu. Zbog toga je srce moralo snažnije pumpati krv iz lijevepretklijetkeuklijetku.Uzneizmjernubolkojujetrpio,njegovosrcejemoraloubrzanoraditikakobikrvljuopskrbilo tijelo.Zbog te srčanemane, srcesebržezamoriloistalo.«

»Kolikoiznositobrže?«,upitaGarcia.»Reklabihokočetrdesetdopedesetpostobrže.«»Mogaojedvostrukodužeostatiživ?«Liječnicakimne.»Zdravaosobapoputtebevjerojatnobiostala.«Garciasestreseodhladnihžmaracakojisumuplazilipozatiljku.»Osobastakvomsrčanommanomvjerojatnojeizpredostrožnostisvakih

nekolikomjeseciodlazilanapregledkardiologu«,reklaje.

»Hvala,doktorice«,rečeHunter.»Odmahćemosebacitinaprovjeru.«»Tijelo je, nažalost, za forenzičare crna rupa«, zaključila je. »Natrijev

hidroksid izjeo jesveštobimoglopredstavljatikakav trag.Nisupreživjelečak ni bakterije.« Nakašljala se da pročisti grlo. »Ako se pitate je li biodrogiran,moguvamrećidanijebionarkomanili,akojeuopćeuzimaodrogu,ondajetobilosamopovremeno,auproteklomtjednunijeništauzeo.«

Hunter je i pretpostavljao da će biti tako, ali je uočio oklijevanje uliječničinuponašanju.»Imalijoššto,doktorice?«

»Neštomezbunjuje«,reklaje.»Iakojekodžrtvedošlodobržegsrčanogzastoja nego kod osobe sa zdravim srcem, otopina natrijevog hidroksidanastavila bi razgrađivati tkivo sve dok od tijela ne ostane ništa. Ali nije.Izjedanjejeprestalonamišićnomtkivu.«

»Utrenutkukadjeumro«,rečeHunter.»Da,reklabihdajetako.Atoukazujedajeubojicaisprazniospremnikiiz

njegaizvadiožrtvučimjeumrla.«»Vjerojatnojeupravotakoiučinio«,složiseHunter.»Ali zašto? I zašto je ostavio tijelo u zabitoj uličici? Da ga je ostavio u

spremniku, otopina bi ga posve razgradila. I riješio bi problem. Zašto jepolicijiostavioneštosčimemožezapočetipotragu?«

»Zatošto seželiosiguratida smogaozbiljnoshvatili«,odvratiHunter.»BeztijelanebismoimalidokazdaonoštosmogledalinaInternetunijebilasamografičkavarka.«

»Ilidajebiloodglumljeno«,dodaGarcia.»Doktorice,vodauspremnikusezbilja brzo zakrvarila. Mogli smo vidjeti samo žrtvino lice, ništa drugo.Pretpostavilismodatrpinepodnošljivubol idamusetijeloraspada,ali jeistotakonetkomogaosvetoodglumitiinapravitivelikupsinuLAP-u,ustilu‘jesmovas’.«

»Namjeramujebilaidabrzopronađemotruplo«,rečeHunter.»Zatogajei ostavio na onom mjestu – u stražnjoj uličici u koju nekolicina trgovinaodlaže smeće. Danas je bio dan za odvoženje smeća. Siguran sam da je iubojicatoznao.«

»Znači,daovam je truplokakobidokazaoda tonijebilasamogluma«,rečeliječnica.

»Da,tomujebiocilj«,potvrdiHunter.»Jersadaznamodajesvetobilostvarno.«

15.ChristinaStevensonjeotvorilavratasvojejednokatniceuSantaMonicii

upalilasvjetlo.Trgnulaseodblještavogsvjetlausvomdnevnomboravkupaje brzo potenciometrom smanjila jačinu. Glava ju je boljela od sredineposlijepodneva,asada,nakonnekolikosatiprovedenihpredkompjuterskimekranom,dostiglajefazunepodnošljiveboli.

Odložilajetorbunapodpokrajvratainatrenutakprotrljalaumorneplaveoči.Činilo jojsekaodajojserastapamozak.Piluleprotivglavoboljeuopćenisudjelovale.Trebalajedugotuširanje,velikučašuvinaidugodmor.

»Zapravoće«,pomislila je, »šampanjac bitimnogoprikladniji.«Napokonseisplatiotrudkojijeproteklihnekolikotjedanauložilausvojposao.

Naprigušenomsvjetludnevnesobepogledala jeportretsvojemajkenaulaštenojcrnojkomodipokrajprozoraižalosnoseosmjehnula.

Nikad nije upoznala svoga oca i nikad to nije ni poželjela. Začeta je umuškomzahodunoćnogklubauZapadnomHollywoodu.Njenamajkajebilapijana.Tipskojimseseksalabiojeurokanoddroge.Upoznalisusetevečeri.Onjebiozgodanišarmantan,aonausamljena.Nakonštosuizašliizzahoda,višeganikadnijevidjela.

Kad jeChristinabiladovoljnostaradashvati,majka joj jesve ispričala.Reklajojjeidaseuopćenesjećanjegovaimena.Nonjezinamajkanijebilaloša osoba. Unatoč savjetima svih svojih prijateljica, nije htjela pobaciti.Rodila jesvojumalukćerisamajeodgojila,kakojenajboljeznala iumjela.Štedilajesvakinovčićpa,kadjeChristinazavršilasrednjuškolu,uštedjelajedovoljno novaca da pošalje kćer na fakultet. Četiri godine kasnije, kad jeChristina diplomirala, na promociji nije bilo ponosnije osobe od njezinemajke.

Iste tenoćinjezina jemajkaumrlausnuodaneurizme.Tosedogodiloprijesedamgodina.JošuvijekjesilnonedostajalaChristini.

Ušlajeukuhinjuspojenusdnevnomsobomiotvorilahladnjak.ImalajebocuDomRuinarta iz1998.koju ječuvalazaspecijalnuprigodu.Pa,ovo jesasvimsigurnobilatakvaprigoda.Naškubilajeusneirazmišljala.

»Dajeotvorimiline?«Štetaštonemanikogaskimbijemoglapodijeliti.Nije bila udana i, iako je imala mnoštvo kratkotrajnih veza i flertova,

trenutnosenisakimenijeviđala.Razmislila jemalo izaključilada ionakonemanikogaskimbimoglapopititubocušampanjca.Izvadilajuje,skinulažičanuzaštitunačepuiotvorilaje.

Mnogosujojputareklidasedobravinamorajunajprijepomirisati.Nije

imalapojmaodnosilisetoinašampanjac,aliionakonijemarila.Natočilaječašu i otpila velik gutljaj – pravo blaženstvo. Glavobolja je već počelapopuštati.

Skinulajecipele,izašlaizdnevnesobeuhodnikikrenulapremaspavaćojsobinanjegovukraju.Sobajebilavelikaipravadjevojačka,tolikodjevojačkada nije željela da za to zna većina njezinih poznanika. Zidove svijetle bojebreskve nadopunjavali su svijetloružičasti obrubi na stropu. Duge zavjesecvjetnoguzorkaprekrivalesukliznastaklenavratakojasuvodilaustražnjedvorište s bazenom. Ružičasti toaletni stolić s odgovarajućim ogledalom iugrađenim svjetlima u stilu glumačkih garderoba stajao je u kutu. Golemikrevetgurnutuzasjevernizidbiojekrcatjastučićimaipunjenimigračkama.

Odložila je bocu i čašu na noćni ormarić, umetnula MP3 player uprijenosnistereonakomoditepočelaplesatiisvlačitiodjećuuzpjesmuLadyGage.Najprijebluzu,zatimtraperice.Prišlajenoćnomormarićuinatočilajošjednu čašu, ispila pola i zastala pred vratima ormara s ugrađenim velikimogledalom. Šampanjac je postigao željeni učinak pa je opet zaplesala,otkopčavajući grudnjak i skidajući grimiznegaćice. Stajala jepotpunogola,pomilovala grudi, zauzela seksi pozu i dobacila poljubac svom odrazu oogledalu,azatimprasnulausmijeh.

OtkopčalajedijamantniručnisatTagHeuer,darjednogbivšegljubavnika.Dokgajeskidala,paojojjenastopaloikliznuopodkrevet.

»Prokletstvo, to je boljelo«, rekla je, sagnula se i promasirala desnostopalo. Ne gledajući, zavukla je ruku pod krevet. Ništa nije napipala.»Sranje.«

Spustilasenasvečetiriiprignulaglavu.»A,tusi.«Satseotkotrljaosvedozidanakojisenaslanjalouzglavljekreveta.Dabi

gadosegnula,moralasedopolazavućipodkrevet.Učinila jeto ibeznekogosobitog razloga, pogledala na drugu stranu prema staklenim kliznimvratima,ispodrubadugihcvjetnihzavjesa.Itadaihjeugledala.

Crnemuškecipelespetamačvrstopriljubljenimuzstaklenavrata.Ušokuistrahu,polakojepodiglapoglednazavjeseiuočiladaiznadtog

mjestanaborinestojekakotreba.Narednihnekolikosekundiprošlojekaouusporenomfilmu.Podiglajepogledjošmaloiskamenilase.

Unjezinojsobi,krozrazmakmeđuzavjesama,netkojezuriounju.

16.Nakonštojeodspavaočetiriipolsataukomadu,štojepremanjegovim

standardimabilonaprostofantastično,Hunterjeu8:10stigaouured.Garciaje već sjedio za svojim stolom i pregledavao elektroničku poštu koja jepristiglatenoći–ničegzanimljivog.

Hunterskinejaknuiuključikompjuter.Zazvonitelefonnanjegovustolu.»DetektivHunter,Odjelzateškaubojstva.«»Roberte, ovdjeMike Brindle. Imam rezultate onog djelomičnog otiska

gumekojismojučernašliuuličici.«»I,štoimaš?«»Pa,imamopodudaranje.«»Slušam.«»OtisakjeostavilagumaGoodyearWranglerATS.Točnije,P265/70R17.«»Atoznači...?«»Daseradiogumamazaobičnekamionete«,objasniBrindle.»ATSvrste

koristi višeproizvođačakamionakaooriginalnuopremunovihvozila.OvunašujeuproteklečetirigodinekoristioFordzasvojekamioneF-150iF-250,aChevroletuprotekletrigodinezasvojSilverado.«

»Prokletstvo!«»Aha.Zamoliosamnekogadamiprovjeri.Unatočrecesiji,Fordjesamou

protekloj godini u SAD-u prodao oko 120 000 kamiona F-150 i F-250, aChevrolet oko 140 000 Silverada. Koliki postotak od toga otpada na onetamnebojeilionekojisukupljeniuKaliforniji,moratćeotkrititvojtim.«

»Bacitćemosenato«,rečeHunter.»Pretpostavljamdatakođernijeteškodoćidotakvihguma.«

»Tojedrugiproblem«,rečeBrindle.»Mogusekupitisvagdje.Toznačidajetuvrstugumamogaokupitisvatkoistavitiihnastarijitipkamionetailičak i na kamionet neke drugemarke. No te su gume prilično skupe, pa jevjerojatnovećinaljudikupovalanekejeftinijegumezastarijekamionete.«

Hunternijemokimne.»Asad,sjećašlisedajeuličicabilaasfaltirana?«,nastaviBrindle.»Zatoje

biloteškopronaćiotiskestopala,alismouzpomoćspecijalnerasvjeteuspjelinaćinjihnekoliko.Pripadajunajmanjeosmoricirazličitihosoba.«

»Nimalo iznenađujuće«, pomisli Hunter, s obzirom da se tom uličicomslužilonekolikorazličitihtrgovina.

»Nojedanparjeposebnozanimljiv.«»Nakojinačin?«,upitaHunter.»Našlismoihizmeđutrećegičetvrtogkontejnera,tamogdjejeotkriveno

truplo.Pripadajucipelamabroj43.KeonLewis,jedinaosobazakojuznamoda se onuda kretala, nosi broj 45. Lijevi otisak je izraženiji od desnog. Tomožeukazivatinamalunepravilnostuhodanju,primjericenašepanje.Kaodaseosobavišeoslanjalanalijevunogu.«

»Ilijemoždanosilaneštoteško«,rečeHunter.»Ijasamtopomislio.«»Vjerojatnonalijevomramenu.Neurukama.«»Točno tako«, složi seBrindle. »Vadi truplo iz kamioneta, prebacuje ga

preko lijevog ramena i odnosi među kontejnere.« Brindle ispusti zrak. »Anašažrtvajebilapriličnokrupanmuškarac.«

»97kilograma«,rečeHunter.»Pa,Roberte, nemože svatkona jednom ramenunositi 97 kilograma«,

rečeBrindle.»Tipkojegtražišjevelikisnažan.«Hunterneodvratiništa.»Iuuličicijebioveomaoprezan«,nastaviBrindle.»Iakosmonašliotiske,

iznjihnismodoznaliništa.Nemajunikakvihuzorakanapotplatu.«»Prekriojecipele«,zaključiHunter.»Da.Vjerojatnoplastičnimvrećicama.Imamitoksikološkenalaze.«»Oho,tojebilojakobrzo.«»Prijatelju,zatebesamonajbolje.«»Jeližrtvabiladrogirana?«»Anestetizirana«, reče Brindle. »Našli smo tragove intravenoznog

anestetika – fenoperidina. To je snažno opojno sredstvo pa bi uz maloistraživanja mogao naći nekoliko ilegalnih ljekarni koje ga prodaju prekoInterneta.«

»Čudamodernogdoba«,pomisliHunter.»Rekaositragove?«,upita.»Da, gotovo zanemarive. Ako bih morao nagađati, rekao bih da ga je

ubojicakoristiosamodanakratkoomamižrtvu.Vjerojatnodabigamogaooteti.Kadjepreniožrtvunasigurnulokaciju,višemunijedavaoanestetik.«

Hunterzapišeneštounotes.»Dobili smo i rezultate analize glasa iz tvog telefonskog razgovora s

ubojicom«, nastavi Brindle. »Izgleda da je više puta koristio spravu zamijenjanje glasa, svaki put malo mijenjajući njegovu visinu. Katkada jegovoriovisokim,katkadniskimglasom.Zatoglaszvučitakonormalnoitakoljudski,aligasvejednonebiprepoznaodasnjimrazgovarašnaulici.«

Hunterništaneodvrati.KrajičkomokaopazikakoseGarciinoliceozarilodokječitaoneštonasvommonitoru.

»Dakle,poslatćutielektroničkompoštomsverezultatekojesmodosaddobili«,rečeBrindle.»Čimsaznamoneštoizvlakanaikose,javitćuti.«

»Hvala,Mike.«Hunterpoklopislušalicu.Garciapritisnetipkuispis.»Carlose,štoje?«

Garciauzmestranicuipokažemuje.Biojetocrno-bijeliportretbijelcasrednjih ili kasnih dvadesetih godina. Imao je kratku i neurednu svijetlo-smeđu kosu, okruglo lice, bucmaste obraze, istaknuto čelo, tanke obrve itamneočibademastogoblika.Naslicijeimaopomaloodsutanizraznalicu.

Hunterrazrogačioči.Svugdjebiprepoznaotolice.Satimajezuriounjega.Promatrao ga je kako uvijek iznova umire. Nimalo nije dvojio. Zurio je ufotografijužrtve.

17.Hunternapokontrepne.»Odakletito?«Garcia se već vratio za svoj kompjuter i čitao e-poštu koju je upravo

primio.»IzOdjelazanestale.Upravosumijeposlali.«Hunterseopetzagledaufotografiju.»Njegov nestanak prijavljen je u srijedu«, reče Garcia. »Program za

prepoznavanjelicauOdjeluzanestaletekjejutrosuspiodobitidjelomičnopodudaranjesaslikomkojusmoimposlali.«

»Tkojeon?«»Imemu jeKevinLeeParker,stardvadesetosamgodina, izStantonau

okruguOrange.ŽiviojeuJeffersonParkusaženomAnitomLeeParker.Onajeprijavilanjegovnestanak.RadiojekaošefuprodavaonicivideoigarauHydeParku.«

»Otkadsevodikaonestali?«Garcia otvori privitak uz e-poštu. »Od ponedjeljka. Tada ga je njegova

ženavidjelaposljednjiput.Uponedjeljakujutrokadjeotišaonaposao.Tesevečerinijevratiokući.«

»Alionajetekusrijeduprijavilanjegovnestanak«,rečeHunter.»Prijedvadana.«

Garciakimne.»Takopiše.«»Znamolijeliseuponedjeljakpojavionaposlu?«Garcia pretraži privitak. »Da, prema onome što je rekla njegova žena.

Utorak ujutro nazvala je trgovinu. Rekli su joj da je u ponedjeljak bio naposlu.«

»Alineiuutorak?«»Ne.«»Jeliimaomobitel?«»Da.GospođaLeeParker ga je nazivala odponedjeljkanavečer.Nije se

javljao.«Hunterpogledanasat.»Uredu, idemodati istraživačkomtimuzadatak

daprovjeregospodinaLeeParkera.Uobičajenestvari:sveštomogusaznationjegovojprošlosti.«

»Većtorade«,rečeGarcia.»Izvrsno«, reče Hunter i dohvati jaknu. »A mi idemo razgovarati s

gospođomLeeParker.«

18.JeffersonParksasvojimjednokatnicamainiskimstambenimzgradama

zauzima malo područje jugozapadnog Los Angelesa. Nastao je početkomdvadesetog stoljeća kao jedan od najbogatijih gradskih kvartova. Kako segrad širio i gradio novije i modernije kvartove, tako je bogatstvo počelonestajatiizovogpodručja.NakrajustoljećaJeffersonParkjepostaotekjedanod mnogobrojnih kvartova niže srednje klase u gradu koji se nikad nijeprestaoširiti.

U to doba jutra promet na Harbor Freewayu sličio je povorci puževanatisnutihjedninadrugepasevožnja,kojajetrebalatrajatinajvišepetnaestminuta,protegnulanadobrihčetrdesetpet.

UlicaKevinaLeeaParkeraizgledalajekaorazglednicaizpredgrađa.Nizjednokatnicasmještenihpodaljeoduliceukojojjevisokodrvećezasjenjivalopločnik.Njegova je kuća bila bijela s plavimprozorima i vratima i strmimkrovomodcrijepa.Bijeliplotkoji jeograđivao imanje izgledao jekaoda jenedavno dobio novi sloj boje. Doduše, prednjem travnjaku bi dobro došlakosilica. Dva djeteta vozikala su se biciklima gore-dolje po ulici, bezprestanka zvrndajući zvonima na volanima. Čim je izašao iz automobila,Hunter je primijetio susjeda iz obližnje kuće kako se znatiželjno nadvirujeiznadurednopodšišaneživice.

Kratakprilazniputoddrvenihvrataogradedoulaznihvratakućebiojepopločanstarimbetonskimpločama.Nekolikoihjebilonapuknuto,nekimasunedostajaliuglovi.

Stigavšinatrijem,Garciapokucatriputa.Jedandugitrenutaknijesečuloništa.Utrenutkukadsespremaopokucatijošjednom,vrataotvoripunašnažena ranih dvadesetih godina, raščupane tamne i kratke kose te okruglogmesnatoglica.Nabokujedržalabebu.Imalajeiscrpljenoliceicrvenkasteočikao da je plakala ili malo spavala ili pak oboje. Zurila je u detektive, neizustivšiniriječ.

»GospođaLeeParker?«,upitaHunter.Kimnulaje.»Zovem se Robert Hunter. Radim u LAP-u. Maloprije smo razgovarali

telefonom.«AnitaLeeParkeropetkimne.»Ovo jemojpartner,detektivCarlosGarcia.«Obojica jojpokazašesvoje

značke.Maladjevojčicaunjezinunaručjuimsenasmiješiiispružidesnurukukao

daihželipozdraviti.Huntersenasmiješibebi,iakomusesrcestezalo.

»Našli Kevina?«, upita Anita tjeskobnim glasom. Imala je snažanportorikanskinaglasak.

»GospođoLeeParker,možemolirazgovaratiunutra?«,predložiHunter.Na trenutak je izgledala zbunjeno, kao da ga nije razumjela. Potom se

maknulaustranuipustilaihunutra.Ulazna vrata vodila su ravno u malu dnevnu sobu. U jednom kutu je

prijenosniventilatorkovitlaozrakzasićenmirisombebinihstvari.Trosjedidva naslonjača bijahu prekriveni šarenim plahtama koje su sličile napatchworkpopluneskrajnjegJuga.JedanzidkrasilajeslikaIsusa,posvudaposobinalazilesuseobiteljskefotografije.Anitajebilatolikouznemirenadaimnijenitiponudiladasjednu.

»NašliKevina?«,opetjeupitala.Glasjojjepodrhtavao.»Gdjeon?Zaštonezove?«

Većjeizgledalakaodajenarubuživčanogsloma.Huntersevećmnogoputa našao u takvoj situaciji. Znao je da mora iz nje iscijediti što višeinformacijaprijenegoštopostanepotpunohisterična.

Bebaunjezinunaručjupočelajeosjećatimajčinuuznemirenost.Višesenijesmiješila,mrštilase.Bilajenarubuplača.

»Anita«, srdačno reče Hunter i pokaže na trosjed. »Zašto lijepo svi nesjednemo?«

Iopetgajepogledalakaodaganerazumije.»Neželisjediti.GdjeKevin?«Beba je počela udarati nogama i mahati rukama. Hunter joj se opet

nasmiješi.»Kakosezove?«Anitanježnopogledakćeripočnejenjihati.»Lilia.«Opet se osmjehnuo. »Lijepo ime. I prelijepa beba, ali vidite, kad ste vi

uznemireni, uznemiri se i ona. Bebe bolje od ikoga osjete takve stvari,posebno kad su u pitanju njihovemajke. Ako sjednete, Lilia će se osjećatiugodnije.Aivi.«

Oklijevalaje.»Molimvas.«Opetjojpokaženatrosjed.»Pokušajte.Vidjetćete.«AnitajestaviladuduuLiliainausta.»Nollores,miamor.Todovaaestar

bien.«BebajeprihvatiladuduiAnitajenapokonsjela.HunteriGarciasusjeliunaslonjače.

Liliasenamjestilauudobanpoložajumajčinunaručjuizatvorilaoči.Hunter iskoristiprilikuibrzo jojpostavipitanje,prijenegolionapočne

zapitkivatinjega.»ReklistedasteKevinaposljednjiputvidjeliuponedjeljak,jelitako?«Kimnulaje.»Ujutro.Pojeodoručakiotišaonaposao,kaoisvakojutro.«»Inijesevratiotevečeri?«»Ne.Toprijebilonormalno,aliotkadrodilaLilia,višeneigraokasno.«»Igraokasno?«,upitaGarcia.Nervozno se nasmiješila. »Kevin veliki nino. Radi u dućanu igrica jer

obožavaigrice.Uvijekigrakaomalodijete.PrijenegorodilaLilia,mnogonoćiostao nakon posla i igrao igrice s prijatelji s posla sve do jutro. Ali uvijeknazvaoirekaodaigra.AlisadkaddošlaLilia,višeneigrakasno.Dobarotac.«

Garciasrazumijevanjemkimne.»Nijevasnazvaouponedjeljaknavečer?«,upitaHunter.»Ne.«»Jestelivinjegazvali?«»Da,alinejavio.Porukareklanedostupan.«»Sjećatelisekadjetobilo?Ukojestevrijemezvalimuža?«Nije dugo razmišljala. »Ne kasno. Oko osam i pol. Kevin nikad kasni.

Običnodomasposladoosamsati.«Huntertozapiše.»Jeste li razgovarali s nekim od njegovih kolega iz trgovine? Je li u

ponedjeljakbionaposlu?«»Da.Zvalatrgovinuponedjeljaknavečer.PoslijepokušalazvatiKevina.Ne

javio.Nitkotamo.Nazvalapoliciaujedanaest,alinjihbašbriga.Jedandošaoujutro oko jedan, ali rekaomoram čekati. Možda Kevin vrati ujutro. Jutrodošlo, Kevin ne. Onda opet zvala dućan. Govorila s Emilio. Emilio dobarprijatelj.Stariprijatelj.RekaodaKevinradiouponedjeljak,alineostaoigratinakon posla. Rekao da zatvorili dućan u sedam i Kevin otišao. Opet zvalapoliciju,njihopetbašbriga.RekliKevinnijedijete.Moračekatijedanilidvadana,tekposlijeneštoučiniti.«

HunteriGarciasuznalidajetoistina.UAmericijesvakaodraslaosobaimalapravonestatiakojetakoželjela.Moždasuimjednostavnododijalimužiliženapasusemaknulinapardana.Moždasusamotrebaliodmorodsvega.To je bilo njihovo pravo. Protokol kalifornijskog Odjela za nestale osobenalagaojedasemorapričekatidvadesetčetiridočetrdesetosamsatiprijepopunjavanjaobrascazanestaleosobestarijeodosamnaestgodina.

Hunterjošneštozapiše.»IdeliKevinnaposaoautomobilom?«»Ne,autobusom.«»Jesteliimalifinancijskihproblema?«,upitaGarcia.»Financijskih?«»Novčanihproblema?«,objasniGarcia.Odlučnojeodmahnulaglavom.»Ne.Sveplaćanavrijeme.Nikomedužni.«»AKevin?«,nastaviGarcia.»Jelikockao?«Primijetinjezinuzbunjenostpa

jojrazjasniprijenegoligajestiglapitati.»Oklade...apuesta.Jelisekladio...nakonje,pokernaInternetuilinabiloštodrugo?«

Grimasa koja joj se pojavila na licu izgledala je kao da joj je Garciaoklevetao cijelu obitelj. »Ne. Kevin dobar čovjek. Dobar otac. Dobar muž.Svaku nedjelju u crkvi.« Pokazala je na Isusovu sliku na zidu. »Kevin volivideoigrice one bum, bum, bum, ubij čudovišta.« Palcem i kažiprstomnapravizamišljenipištolj.»Ubijvojnikeuratu,znaš?Nijechicozaoklade.Él

noapuesta.Samovoliigrati.Štedisvenovac–svezaLilia.«Pogledalajesvojukćerkojajejošuvijekzadovoljnocuclaladudu.»Srcemunejakozdravo,znaš?Pitilijek.Doktorrekaomorapaziti.KevinbojidanedočekatiLiliaodrastiizatoštedizanjojbudućnost.«Očisujojsepočelepunitisuzama.»Neštoneštima.Jasigurna.Kevinuvijekzove.Autobusneimaonesreću.Japrovjerila.Ovajkvartjakoopasan.Ovajgradjakoopasan.LjudimisleL.A.jeHollywoodibogatživot,znaš?E,nije.«Suzajojkliznenizlice.»Jabojim.KeviniLiliasveštoimam.MojaobiteljuPortoriko.MoratenaćiKevina.Morate.«

Hunterosjetibeznađe.Osjetiojeikakoganeštostežeuprsima,znajućidanemoženištaučiniti.DošlojevrijemedaAnitikažeistinu.

19.DugovremenasjedilisuutišiniuGarciinuautomobilu.Priopćitinekome

toliko ranjivom kao što je Anita tako užasnu vijest da joj je muža oteopsihopat, damu se tijelo gotovo rastopilo u lužnatoj kupki i damala Lilianikadvišenećevidjetisvogaoca,uzdrmalobiinajiskusnijedetektive.

IsprvajeAnitasamozurilaunjihkaodanijeregistriralanijednuriječkojusuizrekli.Ondasepočelasmijati.Glasnimihisteričnimsmijehom,kaodaječula najsmješniji vic na svijetu. Suze su joj se slijevale niz lice, ali se nijeprestalasmijati.Zatimimjerekladamorajuotićijerćenjezinmužsvakičasstićikući,aonamorajošmnogotogaobavitiprijenjegovadolaska.Htjelamujeskuhatinajdraže jelo,anakonvečerećesjesti i igratisesasvojomkćerikaoštoječiniosvakevečeri.Kadjezatvaralavratazanjima,treslasekaodaimagroznicu.

Hunter je izašao, ne prozborivši nijednu riječ. U svojoj karijeri vidio jerazličitenačinežalovanja:majkukojajeiskrenovjerovaladasujojsinaotelivanzemaljci,samodanebimoralaprihvatitičinjenicudajetridesettriputaprobodennožemsamozatoštojeprošaonekimkvartomnosećikrivubojuodjeće; mladog liječnika koji je tek diplomirao i koji je potpuno potisnuosjećanjenasvojumladuženusamodasenebimoraosjetitionenoćikadsuimukućuprovalilačetirimuškarca,zavezaligaiprisililidagledadoksuseiživljavalinanjoj.Kadstvarnostpostaneprevišebezumnadabiimalasmisla,ljudskiumznastvoritisvojuvlastitu.

Namjeravao je odmah zatražiti da gradski psiholog stupi u kontakt sAnitom.Trebatćejojsvapomoćkojumožedobiti.

Narednihdanaposjetit će je inetko iz forenzičnogureda.Trebat će imbrisustailiuzorakkosenjezinekćeri.OniGarciasubilisigurnidaježrtvaKevinLeeParker,alijeprotokolnalagaopotvrduidentifikacije.Anitanikakoneće moći identificirati groteskno izobličeno tijelo u Okružnommrtvozorničkomuredu.PotvrduidentifikacijedobitćeDNKanalizom.

»Sranje!«, reče Garcia, naslonivši glavu na volan. »Tražimo još jednogubojicukojemuseživojebekogaćeubiti.«

Huntergajesamopromatrao.»Upravo si vidio žrtvinu kuću. Nema nikakvog bogatstva. Upoznao si

njegovuženu ikćer–obični, jednostavni ljudi.Znam,moramopričekatinaonoštoćeistraživačkitimiskopatioKevinuLeeuParkeru,alireci,dalitiištaodonogaštosmodosadvidjeliisaznalionjegovuživotudjelujedrukčijeodobičnoginormalnog?«

Hunterjeidalješutio.

»Jakoćuse iznenaditiakotimpronađečak ikaznuzaparkiranje.Bio jemlad obiteljski čovjek koji se snalazio i trudio osigurati kakvu-takvubudućnost svojoj ženi i kćeri prije nego što mu zataji bolesno srce.«Odmahnuojeglavom.»NemislimdajeKevinLeeParkerpostaožrtvazbognovca ni duga ni droge ni osvete ni bilo čega. Sadistički manijak ga jejednostavnonasumiceodabrao.Roberte,tojemogaobitibilotkodrugi.Onsejednostavnonašaonakrivommjestuukrivovrijeme.«

»Carlose,znašdauovomtrenutkunemožemobitisigurniuto.«»Roberte, tomigovori instinkt,osjećamtouutrobi.Ovdjeseneradio

žrtvi.Radi seoubojici koji sebahati i ponašakaoda je samBog. Zašto jenapravio komoru zamučenje? Zaštonas je nazvao i natjeraonas da uživogledamopogubljenjenaInternetu,kaodaseradionekojjebenojpredstavi?Isâmsirekaodajesveonoštojeučinioprevišesmiono,previšekompleksno–telefonskipozivkojiskačepočitavomLosAngelesu,nepoAmerici iliposvijetu, samo po L.A.-u, ali s internetskim prijenosom koji se emitira izTajvana?«

NaovoHunternijeimaoodgovor.»Tajtipsamoželiubijatiitočka.Živomusejebekogaćeubiti.«Hunterjejošuvijekšutio.»Dobro si procijenio«, nastavi Garcia. »Ako ga ubrzo ne zaustavimo,

Kevin Lee Parker neće biti jedina žrtva koju ćemo naći. Opet će nasumicepokupitinekogasulice,stavitigauonukomoruzamučenjeiopetzapočetinovunoćnumoru.MoždajeBaxterupravu.Moždasetajpsihopatsamoigra.Razmećesetimekolikomožebitikreativaniperverzanuistovrijeme.Tisipsiholog, što ti misliš? Moram ti reći da, dok je telefonski razgovarao stobom,jošnikadnisamčuodanetkozvučitakohladnoibezosjećajno.Žrtvinživotmunijeznačioamabašništa.«

Znači,iGarciaje,jednakokaoion,uočioistuapatijuupozivateljevuglasu.Nikakve ljutnje, osvetničkog tona, nikakvog zadovoljstva, veselja, ničega. Ooduzimanju života govorio je na jednak način kao da priča o tome kakootvaraslavinuipuničašuvodom.IHunteriGarciasuznalidajetozasvakogdetektivanajgoritipubojice.Onajkojemuočitoništanijevažno.Onajkojemujeubijanjesamoigra.

20.OdvezlisuseravnoutrgovinuvideoigaraNext-GenuHydeParkuukojoj

jeradioKevinLeeParker.AnitaimjerekladajeKevinovnajboljiprijatelj ikolegasposlabioEmilioMendoza.

TrgovinajezauzimaladvijestranemalogtrgovačkogcentranaCrenshawBoulevardu.U to doba dana nije bilo previše posla, samo je šačica klinacavršljalapopolicama.

»Oprostite«, reče Hunter da privuče pažnju trgovca koji je preslagivaopoliceuprednjemdijelutrgovine.»ZnatelimoždadalidanasradiEmilio?«

Muškaracbrzopogledajednogpadrugogdetektiva.»JasamEmilio«,reče,stavljajućiposljednjuigricunapolicuimlakoimse

nasmiješivši. »Kako vam mogu pomoći?« Njegov portorikanski naglasakjedvasezamjećivaoidjelovaojejakošarmantno.

Izgledao je kao da je tek zašao u tridesete. Nezgrapnog i neobičnooblikovanog tijela – zaobljena ramena i trbuh, nalik dječjembalonu koji jestiskanjemdobio takavoblik. Imao jekratku tamnukosu i tanke, savršenonjegovanebrčiće.

»Mi smo iz LAP-a«, reče Hunter, pokazujući značku. Garcia učini isto.»Možemolirazgovaratinanekommirnijemmjestu?«

Emiliosenelagodnopremjestisnogenanogu.Opetseupitnozagledaujednogpaudrugogdetektiva.

»RadiseoKevinuLeeuParkeru«,objasniHunter,ali je timeizgleda jošvišezbunioEmilia.

»JeliKevdobro?«Hunterjeprešaopogledompotrgovini,potomsezagledaouEmilia.»Da

porazgovaramonaparkiralištu?«,predloži,pokazavšiglavomnastranu.»Da,naravno«,kimneEmiloiokrenesekvisokomimršavomprodavaču

zapultom.»Frank,moramuzetipauzuoddesetminuta.Hoćešlimoćisam?«Frankodmjeridvojicudetektiva.»Hoću«,kimne.»Jelisveuredu?«»Da,svejeuredu.Vraćamsezadesetminuta.«KrenuojezaHunteromiGarciomnaparkiralište.»Kevinnijedobro,zar

ne?«,upitakadsustiglidoGarciinaautomobila.Hunterjezamijetioistinskistrahunjegovuglasu.

»KadsizadnjiputvidioKevina?«,upitaGarcia.»Uponedjeljak«,odvratiEmilio.»Uponedjeljaknaposlu.Trebaojeraditi

svaki dan ovaj tjedan, ali se nije pojavio u utorak ujutro ni nakon toga. UutorakujutronazvalameAnita,njegovažena.Kevseuponedjeljaknavečernijevratiokući.Reklajedajezvalapoliciju,alidanisuobraćalipažnju.«

»Znašliukojejevrijemeotišaosposla?«,upitaHunter.»Znam,kaoisvakidan«,odvratiEmilio.»Zatvoriojetrgovinuoko19:00,

kaoiuvijek.ObičnoidemozajednopješkedoautobusnepostajenakrižanjuHydeParkBoulevardai10.Avenue,alisamjauponedjeljakodlučiosvratitinavečeruuChico’s,odmahtuizaugla.«Pokaženaistok.»Pitaosamgahoćelisamnom,alijerekaodasamoželiotićikućiiigratisesasvojomkćeri.«

»Znašli,jelistigaonaautobusnupostaju?«»Neznam.«Odgovorpopratiodmahivanjemglavom.»Je li Kevin u ponedjeljak izgledao ili zvučao drukčije«, upita Garcia.

»Nervozno,tjeskobno,uznemireno,zabrinuto,uplašeno...?«Emilionapravigrimasukaodajeovobilonajčudnijepitanjenasvijetu.»Nije. Kev je bio...«, slegne ramenima, »jednostavno Kev. Uvijek

nasmiješen.Uvijeksretan.Uopćenijebiodrukčiji.«»Jelisebaviokakvomvrstomkockanja?«Emiliorazrogačiočiinervoznosezacereka.»Kevinkockar?Nemašanse.

BiojeovisanovideoigramaiigranjuprekoInterneta,točnijeoigriciCallofDuty –ModernWarfare Black Ops 2 iGhost Recon, ali to je sve. Nikakvogkockanjaukasinu.Kevsenebisamotakorazbacivaonovcem.«

»Kolikosedugovasdvojicapoznajete?«,upitaHunter.Nesigurno odmahne glavom. »Dugo. Više od petnaest godina. Upoznali

smoseuosnovnojškoliuGardeni.Kevmijeponudioovajposaoprijedvijegodine, onda kad je postao šef. Bio sam u škripcu, znate? Prije nekolikogodinadobiosamotkazinigdjenisammogaonaćidrugiposao.Kevjepraviprijatelj...mojnajboljiprijatelj.«

»Znači,nemislišdajebiounekakvojneprilici?«,upitaGarcia.»Mislimdanije.Gledajte,dajebioubilokakvojneprilici...ubiločemu,on

bimi to rekao, siguran sam.Adami i nekaže, ja bih toosjetio.Nije znaodobro skrivati osjećaje. On je prosječan momak, ponekad čak i previšesramežljiv. Obožava svoju obitelj i svoj posao. Ništa drugomu nije važno.Mora da mu se nešto dogodilo. I to nešto jako loše, znate što mislim?Uvjeravamvasdaonnebisamotakootišao.Nijeimaorazloga.Nijepijanacnitineštosličnoiznamdasenepotucanaokolosdrugimženama.«Ušutiividljivopotresenzagledaseuobadetektiva.»NeštosedogodiloKevinu,zarne?Zatosteovdje?NisteizOdjelazanestale?«

»Ne,bojimsedanismo«,odvratiGarcia.

21.U sedamnaest sati i dvadeset osam minuta Hunter je završio s

pregledavanjemsnimakanadzornihkamerakojemujeposlaoPrometniodjelizValleya.Najbližakamerakoja jebezprestankasnimalaprometu smjeruprema uličici na Mission Hillsu, ondje gdje je pronađeno žrtvino tijelo,nalazilasesamomiljudalje,naraskrižjudvavelikaautoputa–SanDiego iRonaldReagan–sansnovasvakogbjegunca.Problemjebiojedinoutomeštoubojica nije morao skrenuti niti na jedan autoput na tom raskršću.Autoputovimuuopćenisutrebali.SjednognadrugikrajL.A.-amogaojedoćiigradskimulicamanakojimasusenadzornekamereaktiviralesamoakoseprekršilo ograničenje brzine ili prošlo kroz crveno svjetlo.Mogao je bacititruplouzabituuličicuivozikatisegradomadaganesniminitijednajedinakamera.

Ipak je pregledao četiri sata dugu snimku, izbrojivši trideset sedamkamionetakojisuskrenulinajedanoddvaautoputanaraskrižju.Odnjihjedvadeset jedan bio tamne boje, ali nije uočio ima li koji od njih ulubljenstražnjibranik.Svihtridesetsedambrojevaregistarskihtablicaproslijediojesvomistraživačkomtimu,zasvakislučaj,akojeKeonbioukrivu.Nijehtioništaprepustitislučajnosti.

»Rekaosamtidanećemodobitiništaneuobičajeno«,rečeGarciakadsevratio u ured. U rukama je držao fascikl. »Kevin Lee Parker bio je običanmomak. Jednostavan čovjek koji je vodio jednostavan život. Nikad nijeuhićen.Redovitojeplaćaoporez.Nijevlasnikkuće,unajmiojuje.Kontaktiralismo njegova stanodavca. Samo jednom, prije otprilike dvije godine, nijeplatio stanarinuna vrijeme.Dogodilo se to odmahnakonvjenčanja, kad jeslabostajaosfinancijama.Aitadajekasniosamodvatjedna.Stanodavacjerekaodajepoštenmomak.«

Hunterkimneizavaliseustolicu.»OdrastaojeuWestlakeu,gdjejepohađaoiškolu.Biojeprosječanučenik,

nimeđunajboljima,alinimeđunajgorima.Nijestudirao.Obavljaojerazličitepovremene poslove na više mjesta – bio je konobar, prodavač usupermarketu,činovnikuskladištu...«Napravigestu,pokazujućidasepopisnastavljadalje.»Prijepetgodinapočeo jeraditiutrgovinivideoigaraNext-GenuHydeParkuitrigodinekasnijepostaošef.OtprilikeutovrijemeoženioseAnitom.Dotadsuvećpetgodinabilizajedno.NjegovakćiLiliarodilasepriješestmjeseci.«

Morao je progutati knedlu kad se sjetio nasmiješene bebe u majčinunaručju.

»Činiseidajebioveomaoprezan«,nastavioje.»Kaoštosmovećotkrili,imao jebolesnosrce–mitralnustenozu.Bio je savjestan iuvijeksepazio.Nikakvihnapornihvježbi,nikadnijepušio,aočitonitiuzimaodrogu.Ušaojeu sustav zdravstvene njege, ali nije imao velike koristi od toga, jer je ipakmoraoispljunuti lovusvakiputkadbiposjetiokardiologa.IupravojezbogtogauproteklihpetgodinasamodvaputbionapregledukoddoktoraMelaGoodinga.ImaordinacijuuSouthRobertsonu.Sutraujutromožemosvratitidonjega.«

Hunterkimne.»KaoštonamjedanasrekaoEmilio,Kevinnijeimaovelikkrugprijatelja.

Životmujebiokoncentrirannaobiteljiposao,samonato.Emiliomujebionajbolji prijatelj.« Okrene stranicu izvještaja i nastavi. »Sutra ujutro dobitćemopodatkeonjegovojposljednjojbankovnojtransakciji.Zasadjošuvijeknemamoništaonjegovumobiteluniweb-operateru,alisenadamdaćemozapardanadobitinešto.«

»Imalikakvihnovostioautobusu?«,upitaHunter.Garciakimne. »Kevin seobičavaovraćati kući autobusomna liniji 207.

Prometuje između Athensa i Hollywooda. U ponedjeljak navečer tom jelinijomvozilošestvozačaautobusa tvrtkeL.A.Metro. Imamnjihova imena.Večerassuusmjeničetiri.Drugadvojicavozitćesutraujutro.«Brzopogledanasat ipreda izvještajHunteru. »Tiodlučuješ, alimožemozaotprilike satvremenastićiuautobusnugaražuiprovjeritisjećalisekojiodtečetvoricedajeuponedjeljaknavečerusvomautobusuvidioKevina.«

Hunterjevećskočiosastolice.»Idemo.«Prijenegoštojedošaodovrataureda,zazvonimobitelunjegovudžepu.

Pogledazaslon–nepoznatbroj.»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva«,javiose.»Zdravo,detektiveHunteru«,rečepozivateljjednakomirnimihrapavim

glasomkaoiprijedvadana.NačinnakojijeHunterpogledaoGarciu,rekaomujesve.»Nije valjda«, reče Garcia i pohita do svog stola. Za tren se spojio s

Operativnimodjelom.»Momci,odmahpokušajteućiutragpozivunamobiteldetektivaRobertaHuntera.«Daoimjenjegovbroj.

»Odakle ti ovaj broj?«, upita Hunter i uključi zvučnik namobitelu, da iGarciamožečutirazgovor.

Pozivateljsenasmije.»Informacije,informacije,detektiveHunteru.Svesutunegdje okonas. Samomoraš znati kako ćeš donjih.Nego, znaš što?«Uglasusečulanatruhaveselja.

»Nazvaosimedamidašsvojeimeiadresu?«,rečeHunter.Sadsepozivateljjošveselijenasmijao.»Nebaš,aliimamneštozatebe.«Hunterječekao.»Tvojaomiljenaweb-stranicajeopetuključena.«

22.Hunterbrzopogledatelefonnasvomstolu.Znao jedaDennisBaxter iz

JedinicezaračunalnikriminaljošuvijektražionuzloglasnuIPadresu.Akojeweb-stranicaopetuključena,moraobitovidjeti.Alinanjegovutelefonunijebljeskalalampica.NemaBaxterovapoziva.

Priđe kompjuteru na svom stolu i otvori preglednik. Nije zaboravio IPadresu.Utipkaojujeipritisnuoenter.

GREŠKA404–STRANICASENEMOŽEPRONAĆI.Huntersenamršti.»Detektive,ovajputsamodlučiomalopromijenitistvari«,rečepozivatelj.

»Prvi put nisi bio nimalo zabavan. Nisi htio odabrati sve dok ja nisamodabraovatru.Ačakitadasimehtionasanjkati.Tomiseuopćenijesvidjelo.Izatosammalorazmislio.Višenemorašništabirati.Odlučiosamtomaloproširiti.«Nastanekratkastankapunanapetosti.»Jesiliikadgledaonekiodonihtelevizijskihrealityaukojimagledateljiglasujukojegumjetnikanajviševole?«

Hunterosjetinaletadrenalina.»Detektive?«,rečepozivatelj.»Nisam,nisamgledaonijedan.«»Aliznašdatakveemisijepostoje,zarne?Madaj,detektive,misliosam

dasiinformiranaosoba.«Hunterješutio.»Dakle,zaključiosamdaćebiti jakozabavnoakoovopretvorimuweb-

predstavu.«HunterpogledaGarciukojijeupravoutipkaostaruIPadresuupreglednik

itakođerdobioobavijestogrešci.»Usvomsiuredu?«,upitapozivatelj.»Jesam.«»Dobro.Htiobihdapogledašovuweb-stranicu.Jesilispreman?«Tišina.»www.pickadeath.com.«Zacerekaose.»Nijelinazivizvrstan?«IHunteriGarciabrzoutipkajuadresuipritisnutipkeenter.Zaslonjednomzatitra.Web-stranicaseotvorilazatočnotrisekunde.Na ekranu nije bilo ničega. Bio je posve taman. Hunter još jednom

provjeriadresu,bojećisedajeneštokrivoutipkao.Nije.Garciapodignepogledsasvogzaslona.Frustriranopodigneobjerukeu

zrakiodmahneglavom.Injegovzaslonjebiomračan.»Imašlije?«,upitapozivatelj.

»Imamsamomračanekran«,odvratiHunter.»Strpljenja,detektiveHunteru.Dobiosipravustranicu.«Odjednomseugornjemlijevomuglupojavetribijelamalaslova–SSV.»Kojijetokurac?«,uzdahneGarcia.Hunterješkiljiouslovapokušavajućishvatitinjihovoznačenje.Pogleda

Garciuiodmahneglavom.»Mislimdaseneradiokemijskojformuli«,šapne.Zatimseugornjemdesnomuglupojavetrimalebijelebrojke–678.»Vidišlisadnešto?«,upitapozivatelj.»Vidim«,mirnoodvratiHunter.»Štotoznači?«Pozivatelj se zahihoće. »To ćeš morati sam otkriti, detektive. Ali to je

sporedno.Sadadolaziglavnaatrakcija.«Najednom se tama na zaslonu rasprši. Pojavi se poznato zelenkasto

svjetlo,štojeznačilodaseprizorsnimakameromsinfracrvenimlećama.IHunter iGarciaočekivali sudaćeugledati istionaj stakleni spremnik

kojisuvidjeliprijedvadana.Očekivalisudaćevidjetinovužrtvubezodjeće,zavezanu za metalnu stolicu. Očekivali su da će pozivatelj zaigrati istusadistički igru kao i prvi put – da ćemorati odabrati između spaljivanja iutapanjažrtve.

Nisutougledali.Onoštosuugledalislediloihjeskrozdokoštanesrži.

23.Michelle Kelly, ravnateljica FBI-eva Odjela za računalni kriminal u Los

Angelesu, sjedila je za svojim kompjuterom imahnito tipkala. HarryMills,agenttogodjelaikompjuterskigenij,stajaojeizanjeičitaosvakuriječkojuje napisala. Pridružio se ORK-u prije tri godine, onda kad je s najvišomocjenom diplomirao elektrotehniku i računalnu znanost na MIT-u uCambridgeu.

Njih su dvoje već sedammjeseci namještali klopku. Pratili su serijskogpedofilakojijevećdesetgodinaprekochatavabiodjevojčiceudobioddesetdo trinaest godina.Tip jebiopravo smeće.Točno je znaokako ćepronaćiusamljene djevojčice. One koje su osjećale da se ne uklapaju u društvo.Izopćene.Ranjive.Biojeveomastrpljiv.Mjesecimabikomuniciraosnjimaipolako stjecaonjihovopovjerenje. Ispočetka im je govorio da ima trinaestgodina,akadbiprekoInternetasnjimauspostaviočvrstuvezu,otkriobidaje tek zašao u dvadesete i da studira na fakultetu. No istina je bila da jedobranozašaoutridesete.

Uvijek je bio drag, pun razumijevanja, podrške i laskanja; neodoljivihosobinakojimasemogaoprobitidosvaketinejdžericekoja jemislilada jenitkonerazumije,osobitoroditelji.Upalilobisvakiputiubrzobisvakabilapotpunozaluđenaosobomkojunikadnijeupoznala.Nakontogamunikakonisumogleodbitizakazansastanak.

Prema FBI-evu saznanju, dosad je na taj način zaveo i spavao sa šestdjevojčica.Dvijeodnjihimalesusamodesetgodina.

Atajgrabežljivacjebiosvesamoneglup.Znaojeskompjuterima.Iuvijekjebioupokretu.Koristiojeprijenosnoračunaloikomuniciraosamosmjestas bežičnim Internetom, poput kafića, barova i predvorja hotela. Nikad nijekupio lozinkuzabežičnospajanjenaInternet,već jehakiraosustav ili ju jekrao od drugih korisnika. Osim toga, većinamjesta s dostupnim bežičnimInternetom nije bila baš osobito čuvena po neprobojnom internetskomosiguranju.

Isto tako jestalnoskakao iz jednogudrugichatroom, katkadakreirao ivlastiti.Koristiojerazličitaimenainikadnijekomuniciraovišeoddesetdopetnaestminutaukomadu.

Michelle je pukomsrećomnabasalananjegau chatroomu uGvatemali.FBI-evORKvećjevodionastotinetakvihoperacija.Svisuznalidaćetuvrstupervertita najlakše upecati ako ga zavaraju i uvjere da komunicira spotencijalnom žrtvom. Michelle je zgrabila priliku i u tren oka postalatrinaestogodišnja »Lucy« iz Culver Citya. Nasjeo je i otada su stalno

izmjenjivaliporuke.Onjekoristioime»Bobby«.Bobbyjezaistabiojakodragipunpodrške.Michellejetočnovidjelazbog

čega je Bobby uspijevao oboriti s nogu svaku tinejdžericu niskogsamopoštovanja.

SadsuLucyiBobbyvećtjednimaizmjenjivaliporukeosastankui jučerujutroLucyjenapokonpopustila.Reklajedauponedjeljakmožemarkiratiizškole.Iprijejetoradila.Moglibisesastatinegdjeubliziniizajednoprovestidan, ali će morati biti jako oprezni. Ako saznaju njezini roditelji, bit će ugadnojnevolji.Bobbyjeobećaodaroditeljinećenikadsaznati.

Sada su već sedam minuta izmjenjivali poruke, dogovarajući se gdje ikadaćesenaćiuponedjeljak.

»MožemosenaćiuVeniceBeachu«,napisalaje.»Znašgdjejeto?«»Naravno[smješko]«,odvratiojeBobby.Venice Beach je bio samo jednu autobusnu postaju udaljen od Culver

Citya.BiojetoširokprostorgdjejeFBImogaopostavitikameresasnažnimteleskopskim lećama, a cijelo područje natrpati prerušenim agentima ipsima.

»[Smješko]Mogubititamou10«,napisalaje.»Znašgdjejeskatepark?«»Da.Izvrsno,krajskateparka.Jedvačekam.«»[Smješko s isplaženim jezikom]Ali semoramvratiti domaprije3, jer ću

inačebitiuGADNOJnevolji.«»Nebrini,Lucy«,odvratiBobby.»Nitkonećesaznati.Toćebitinašamala

tajna.[Emotikonsačvrstostisnutimusnama].«»O.K.LOL1.Bok,Bobby.Vidimoseuponedjeljak.«»[četirismješka]Vidimoseuponedjeljak,Lucy.Pusa.«Prekinulisukontakt.»Ughhh«, reče Michelle, odgurnuvši se sa stolicom od stola i mlateći

rukamapozrakukaodaimanapadaj.Radilabitosvakiputkadbiprekinulaizmjenjivatiporukes»Bobbyem«.»Kojijebeniljigavac.«

Harrysenasmiješi.»Dobrosi?«Kimnulaje.»Dobrosam.Dragomiještoseovobližikraju.«»Imašpravo.«»Želimbiti tamouponedjeljak.Želimgagledatiuočikadbudustavljali

lisičinetojvrećigovana«,reklaje.»Ijaisto.«»Želimmuvidjetiizraznalicukadshvatidasamja‘Lucy’.«»Šefice, možete li doći i baciti pogled na ovo?«, zazove agent koji je

nadgledaonekenjihovepaukove.»Štoje,Jamie?«,odazvalase.»Nisamsiguran,alisamuvjerendaćetehtjetiovovidjeti.«

24.Žena je izgledalakaoda je tekzašlau tridesete;duge, ravne iofarbane

plave kose koja je izgledala mokra, vjerojatno od znoja. Na ovalnom licuisticale su se pune usne i duboko usađenemodre oči koje su nesumnjivoplakale.Imalajemalicrnimadežnadesnojstranitikispoddonjeusne.Bilajeprosječne visine i težine. Na sebi nije imala ništa osim grimiznih gaćica igrudnjakaisteboje.

Garciaosjetiubrzanolupanjesrca.Izgledalajepotpunoprestravljeno.Širomotvoreneočibezprestankasu

zvjeralenaokolo,kaodaneštotraži.Okretalajeglavunajednupanadrugustranu,zacijelopokušavajućishvatitigdjesenalaziištosetodogađa.Usnesujojpodrhtavale;izgledalajekaodanemožedisati.Činilosedaleži.Pokretisujojbiliograničeni,alinijebilasvezana,većzatvorenaunešto,unekuvrstuprozirnogsandukaodstakla,plesiglasa ili sličnogmaterijala.Sanduk jebiomnogomanjiodonogakojijeubojicanapraviozaprvužrtvu.Ženajesasvakestraneimaladvadesetakcentimetaraprostoraiokoosamiznadglave.

»Zar je to u staklenom lijesu?« Garcia pogleda Huntera koji gotovoneprimjetnoslegneramenima.

Hunterbrzootvori aplikaciju za snimanjekojumu jenanjegov zahtjevinstaliraoOdjelzainformatičkutehnologijuizapočesnimatiprijenos.

Akojestaklenilijesležaonatlu,ondajekamerakojajesnimalavjerojatnobilapostavljenaiznadnjega,itopododređenimkutom–vidjelisuženusamoodstrukanagore.Nogejojsenisuvidjele.

Obuzela ju je panika pa je počela luđački udarati šakama, a činilo se inogama.Nostaklenestjenkesubilepredebeledabinjezinislabašnipokušajiimali efekta. I vjerojatno je vrištala iz sveg glasa jer su joj žile na vratuizgledalekaodaćesvakičasprsnuti,noniHunterniGarcianisučulinikakavzvuk.

»Štojeovo«,upitaHunteripokaženamonitor.Tek tada jeGarciana jednoj staklenoj stjenciugledao rubnečega što je

sličilovelikojtamnojcijevipromjeraokodesetakcentimetara.Garcia škiljeći pogleda svoj monitor. »Ne znam«, napokon odvrati.

»Moždazaventilaciju?«»O.K.«,rečepozivatelj.Glasjeodjeknuoizzvučnika, ispunivšiprostoriju

jošvećomnapetošću.»Dazapočnemosovommalompredstavom,detektive?Alisadsusepravilamalopromijenila.Pozornogledaj.«

U sredini donjeg dijela ekrana odjednom se pojavi natpis KRIVA JE,napisan velikim slovima. Sekundu kasnije na desnoj strani, otprilike na

polovici, pojavi se riječ ZAKOPANA, broj 0 i zeleno dugme. Tik ispod togapojavi se riječ POJEDENA, broj 0 i drugo zelenodugme.Na vrhu su, poputnekogupozorenja,dvaputzatreperilaslovaSSVibroj678izatimnestala.

»Kojisetovragovdjedogađa?«,upitaGarcia.Hunterjeskoroprestaodisati.»Tojeglasovanje.«»Što?«Pozivatelj se nasmije. Čuo je njihov razgovor. »Oho, jako brzo kopčaš,

detektive. Zaslužio si svoju reputaciju. Da, to jest glasovanje. Ovaj putprenosimouživoprekoInterneta.«

Garcianervoznopogladisvojudugukosu.»Malosamrazmišljao«,nastavipozivatelj.»Inakrajuodlučiodaćebiti

mnogo zabavnije ako dopustimo i ostalima da sudjeluju. Slažeš se? Znači,danas može glasovati svatko tko gleda. Sve što mora učiniti je pritisnutidugme.«Zastaojedabizvučaoefektnije.»Pravilasuovakva:pobjeđujeonajnačinumiranjakojiprvidobijetisućuglasova.Zarnezvučizabavno?«

»Zaštotoradiš?«,upitaHunter.»Pasadsamtirekao.Zatojerzvučizabavno.Aliznaššto,detektive?Dabi

bilo još zabavnije, dat ću joj šansu da preživi. Neka ovo bude utrka svremenom.Štokažešnato?Akonedobijemtisućuglasovazajedanoddvanavedenanačinaumiranjaza...recimo...desetminuta...dajemtiriječdaćujepustitibezikakveozljede.Kakotitozvuči?«

Hunterglasnouzdahne.»Menisečinikaopoštenapogodba,atebi?«»Molim te, nemoj to raditi«, zamoliHunter, ali se pozivatelj uopće nije

obazirao.»Detektive, bi li volio biti prvi glasač?« Nasmijao se i nastavio, ne

pričekavši odgovor. »Imislio sam si. Ali ipak ima nade za nju. Stranica jeupravokrenulaOnline.Moždajenitkonećevidjeti,aakoivide,moždanećeglasovati. Tko će ga znati? Ali ćemo zato mi provesti deset uzbudljivihminuta.«

U dnu s lijeve strane ekrana pojavio se plavi digitalni sat i počeo sodbrojavanjem–10:00,9:59,9:58...

Odjednomsenula ispod riječi ZAKOPANApromijeniu1, potomveomabrzou2.

Pozivatelj se glasno nasmije. »Uups, to nisam bio ja. Časna riječ. Ja nevaram.Valjdajeutrkazapočela.«

Linijaseprekine.

25.Istog časa Hunter dohvati telefon na stolu i nazove Dennisa Baxtera u

LAP-ovojJedinicizaračunalnikriminal.Javiosenakondrugogzvona.»Dennis,ovdjeRobertHunterizJedinicezateškaubojstva.Web-stranica

seopetprenosiuživo.«»Što?«Hunterječuoužurbanošuškanjeitipkanje.»Ne,neprenosise«,odvratiBaxter.»NekoristiistuIPadresu.Ovajpustkoristiweb-domenu.«»Šališse.«»www.pickadeath.com.«Opetzvuktipkanja.ČuojeikakojeBaxtermučnoudahnuozrak.»Kurvinsin.«Načasjeušutio.»Kojijetovragnaekranu?«Huntermuukratkimcrtamaobjasnionoštozna.»Znači, akoudesetminutadobije tisućuglasova, živuće je zakopati ili

pojesti?«»Takosamshvatio«,odvratiHunter.»Tkoćejepojesti?«BrojkauzriječZAKOPANAdostiglaje22.POJEDENAjestajalana19.»Tosadnijevažno«,odvratiHunter.»Samopritisnikakvodugme.Učini

sveštotreba,samouđiutragovomprijenosuilibaremnađinekinačindaonemogućišglasovanje.NazovisvojedruškaneuFBI-evuOdjeluzaračunalnikriminal,nijemebrigaštoćešučiniti,samoučininešto.«

»Datćusveodsebe.«Satnalijevojstranijeodbrojavao–8:42,8:41,8:40...ZAKOPANA–47.POJEDENA–49.»Ovojeskrozludo«,rečeGarcia,provlačećiobjerukekrozkosu.Ženausandukujetolikogrčevitojecaladajeizgledalakaodajeostalabez

zraka.Prestalajeudaratirukamainogamapostaklenimstjenkama,aondaihpočelagrepstipoputpoludjeleživotinje.Nastaklusuostajalekrvavemrlje.

Ubrzojeodustalaiprinijelalicudrhtaveokrvavljenešake.Pomaknulajeusne.Hunterjeznaočitatisusana,alisuisvidrugikojisujegledaliznalištogovori.

»POMOZITEMI.POMOZITEMI.«»Daj, daj«, procijedi Hunter kroz stisnute zube. »Drži se.« Obje šake

stisnuojeupest.SAT–7:05,7:04,7:03...

ZAKOPANA–189.POJEDENA–201.»Kakojeovomoguće?«,upitaGarcia,mašućirukamapozraku.»Kakosu

ljuditakobrzonašliovustranicu?«Hunter je samoodmahivao glavom.Ozbiljna lica, prikovao jepogled za

ekran.UHunteroviGarciinuredbezkucanjauđenačelnicaBlake.»Momci,jeste

li...«Umuknenapolarečenicekadjevidjelanačinnakojiobojicazureusvojemonitore.»Štosetodogađa?«KrenulajepremaHunterovustolu.

Nitkojojneodgovori.Bacilajepoglednamonitor,dahjojjezastaougrlu.»O,mojBože.Vratio

se?«Garciakimneibrzojojobjasništosedogađa.»Jedinica za računalni kriminal pokušava nešto učiniti«, reče Hunter.

»Rekao sam Baxteru da stupi u kontakt s FBI-evim Odjelom za računalnikriminal i vidi mogu li nam oni kako pomoći.« Nije ni morao pogledatinačelnicu – znao je da ga mrko gleda. Osjećao je to. »U ovom trenutkuprihvatitćubiločijupomoćsamodaspriječimovo.«Pokaženamonitor.

SAT–5:37,5:36,5:35...ZAKOPANA–326.POJEDENA–398.Ženaustaklenomlijesuodustalajeodsvihpokušaja.Sadjesamoplakala.

Odjednom je opet počela micati usnama. Svi zadržaše dah. Načelnica jeupravohtjelarećiHunterudaimprevedeštogovori,alinijemorala.

Svisuvidjelidaseženamoli.

26.NaHunterovustoluzazvonitelefon, iznenadivšiihutolikojmjeri,dasu

izgledali kao da su doživjeli strujni udar. Lampica koja je titrala na njemupokazivalajedaseradiointernompozivu.

Huntersmjestazgrabislušalicu.BiojetoDennisBaxter.»Roberte,nećešvjerovati,aliFBI-evORKjevećnašaostranicu.Kadsam

ihnazvao,većsuradilinatomedaotkrijuočemuseradi.«»Mogulinampomoći?«»NavezisamsMichelleKelly.Onaješeficaodjela.Hoćešlidaovobude

konferencijskirazgovor?«»Naravno.« Hunter pritisne potrebne tipke. »Samo naprijed.« I on je

prespojiopozivnazvučnike.»Kasnijećemoobavitiformalnoupoznavanje«,rečeBaxter.»Zasadneka

budeovako–ovojedetektivRobertHunterizJedinicezateškaubojstva,aovo je specijalna agentica i šefica FBI-eva Odjela za računalni kriminal,MichelleKelly.«

»GospođiceKelly«,žurnimglasomrečeHunter.»ZnamdavamjeDennisvećobjasniosčimesmoovdjesuočeni.Možetelinamkakopomoći?«

»Pokušavam,alizasadstalnoudaramoglavomozid.«Imalaježenstven,aliveomaodlučanglas.Glasosobekojajedefinitivnonaviklabitivođa.»Tkogodovoradi,jakosedobropokrio.«

»Gospođice Kelly, ja sam Barbara Blake, načelnica Odjela za pljačke iubojstva.Štomislitetimedasedobropokrio?«

»Pa, jedan od trikova koje imamo u svom arsenalu je taj da možemoprekinutisvakoweb-emitiranjenaameričkomteritoriju.«

»Ondagaprekinite.«Nervoznosmijuljenje.»Probalismo.Stalnosenanovouključuje.«»Što?Kako?«»Neznamkolikoserazumijeteuračunalnutehnikuineželimvassamo

zasutitehničkimpojmovima,aliIPadresastranicesestalnomijenja.«»Kaokodprebacivanjatelefonskogpoziva?«,upitanačelnica.»Tako je. Svaka nova IP adresa je server koji pokreće zrcalnu sliku one

prave.Tojekaodagledatenečijiodrazuprostorijipunojogledala.Viditenastotineidentičnihslika,alinikakonemožeteutvrditigdjejeosobačijiodrazvidite.Jestelishvatiliovodosad?«

»Jesam.«»Dobro.Istotako,serverkoristiveomakratakTTL–time-to-live,kojimse

utvrđujekolikoćetrajatidokvaškompjuterneobnoviDNSinformacije.«

»Molim...?«»Toznačidavaškompjuterstalnopitaserveradresuweb-straniceisvaki

putkadtoučini,serverpokaževašemkompjuterunadrugoogledalo.Znači,čak i da uspijemo zatvoriti jednu, nećemo ništa postići jer će serverjednostavnopokazativašemkompjuteruistuweb-stranicu,samonadrugomogledalu.Tojetehničkiveomakomplicirano,aznačidajeonajtkostoji izaovoga prokleto dobar coder, programer koji fantastično poznaje virtualniprostor.«

SAT–3:21,3:20,3:19...ZAKOPANA–644.POJEDENA–710.»RegistriranoimeidomenaserverasunaTajvanu«,dodaMichelle.»Što

jedodatnakomplikacija.VjerojatnoznatedaotoksvojataNarodnaRepublikaKina i da ga SAD ne priznaje kao samostalnu državu, što znači da sTajvancimanemamouspostavljenediplomatskeodnose.«

»Kako je toliko ljudi tako brzo našlo tu web-stranicu?«, upita Garcia.»Pickadeath.comnijebašadresakojućeljudislučajnoutipkati.«

»Tosmovećprovjerili«,rečeMichelle.»Koristisedruštvenimmrežama.Krade drugim ljudima korisničke račune i ostavlja poruku na nekim jakopopularnim stranicama Twittera i Facebooka. Te stranice svakoga danaimajunekolikostotinatisućaposjeta.Ljudiopazeporuku,prevladaznatiželjapaiduprovjeriti.Arazlogzbogkojegaglasujuvjerojatnojetajštomisledatonijestvarno.Misledaseradiostranicisapsinamailinekojnovojvrstiigre‘klikni i istraži’.« Zastala je da dođe do daha. »A stoji i činjenica da imaprokletomnogosadista.Nekiodnjihćebezbrižnojestikokiceipijuckatipivodokpromatrajumučenjeameričkihgrađana.Aakoimsedopustidautomesudjeluju,jošbolje.«

»Postoji lineštošto imnedopuštadaglasujuvišeod jedanput?«,upitaGarcia.

»Da«,odvratiMichelle.»Kadjednomkliknetenajednoodtadvadugmeta,obasedeaktiviraju.Nitkonemožedvaputglasati.«

»Otkudtoznate?«,upitanačelnicaBlake.»Jersmoprobali.«»Glasalistezanačinnakojićeumrijeti?«»Nažalost, jesmo«,odvratiMichelle,alinijezvučalakaodase ispričava.

»NabasalismonastranicuprijenegoštonasjenazvaoDennis.Nismoznalisčimeimamoposla.Pokušavalismoshvatitiočemuseradi.«

Ženanaekranujemaknularukeslica.Naobrazimasujojostaleneobičnemrlje krvi i suza. Bila je gotovo obamrla od straha i šoka. Više nije očimazvjeralanasvestrane,sadihjezasjenilaneizmjernatuga.Hunterjevećprijevidiotakavpogled.Osjećaosekaodamujecrnarupausisalautrobu.Istijepogled imala prva žrtva. Kao da je šestim čulom shvatila da je nitko neće

spasitiidanikadnećeizaćiživaiztogsanduka.Osjećaj bespomoćnosti istovremeno je obuzeo sve prisutne. Svi su

netremicegledaliuekran.SAT–1:58,1:57,1:56...ZAKOPANA–923.POJEDENA–999.

27.Trajalo je samo djelić sekunde, ali se činilo kao da je prošla čitava

vječnost.NajprijesepromijeniobrojdoZAKOPANE.Tribrzaslijedabrojeva–924,925,926.

SviuHunterovuureduzadržalisudah.Iondasedogodilo.POJEDENA–1000.Čimsebrojpojavio, ekran jepočeobljeskati, objavljujućida jedobiven

pobjednik.Nitkosenijepomaknuo.Nitkosenijeusudionitrepnuti.MichelleKellyiDennisBaxteršutjelisunatelefonskojvezi.Ženanaekranujeplakala.Rukesujojsetresleikrvarile.Otkucalesutrisekunde.Svisučekali.Odjednomjeizonecrnecijevispojenezastaklenilijes,onekojujeHunter

primijetioodmahnapočetku,izašloneštomaloitamnoisletjelonaženinotijelo.

»Koji jetovrag?«,upitanačelnicaBlake,gledajućinaizmjenceHuntera iGarciu.»Ivistetovidjeli?«

»Jasamvidio«,rečeGarcia.»Alinemampojmaštojeto.«Huntersepotpunousredotočionaekran.Zatim se opet dogodilo. Nešto je nevjerojatnom brzinom izletjelo iz

tamnecijevi.Ženasetrgnulakaodasenagloprobudilaiztransa.Pogledalajedoljena

svojenoge.Bilojeočitodaništanevidi,alisezbogonogaštojeušloulijes,maštotobilo,opetuspaničila,ovajputdesetputaviše.Opetsetrgnula.Ovajputočajnički.Rukamajeudaralapotijelu,kaodapokušavaneštostrestisasebe.

Tri,četiri,petihjejošušloizpričvršćenecijeviustaklenilijes.»Jesulitonekiletećikukci?«,upitanačelnica.»Nisamsiguran«,odvratiHunter.»Možda.«»Zarkukcimogunekogaživogpojesti?«»Nekimogu,da«,odvratiHunter.»Određenevrstemravaitermitahrane

semesom,alibiihovdjeondatrebalonekolikotisuća.Osimtoga,onisenekrećutolikobrzonitisutolikoveliki.«

Ženinoliceseizobličiloodnepodnošljiveboli.Čvrstojezatvorilaočiiuvriskuotvorilausta.Nitkoniječuonjezinvrisak,moglisugasamozamišljati.

»O,mojBože«,rečenačelnica.Pokrilajeustaobjemašakama.»Maštoto

bilo,stvarnojujedu.Ovonijemoguće.«Žena je od užasa izgubila kontrolu. Očajnički je mlatarala nogama i

mahala rukama po tijelu i licu, koliko je već mogla u tako ograničenomprostoru.

Odjednomjeizcijeviulijesubačenonajmanjepedesetnovihkukaca.»IsuseKriste.«SvisučuliMichellineriječiprekotelefona.Kamerajezumiralajednogkukca.Svisusesledili.Bio je dug oko pet centimetara, plavo-crnog tijela i krila crnih poput

gavranovih. Zupčastih tankihnožica, dugih jednakokao i tijelo. Iz glave sustršiladvacrnaticala.

»O, jebiga!«, reče Garcia, osjetivši ledene žmarce na leđima. Ustuknekorak,kaodajeugledaoneštoštonitkodruginije.Izgledaojekaodaćemupozliti.

28.Hunterinačelnicaistogtrenutkaodvojišepogledeodekranaizagledaše

seuGarciu.»Štoje,Carlose?«,upitanačelnica.Garciadubokoudahne,progutaknedlu i pokažeprstomna zaslon. »Taj

kukac«,reče,jošuvijekzvučećiosupnuto.»Tojetarantulinaosa.«»Toje,što?«»Tarantulina osa«, reče Hunter. I on je prepoznao kukca. »Vrsta ose

najeznice.«»Toogromnostvorenjejepišljivajebenaosa?«Načelnicajeskoroizrigala

riječi.Garciakimne.»Zovusetarantulineosejerubijajutarantuledabiunjima

polagalejajašcakojasehranetimpaucima.«»ZaimeBožje,govorišlitodaseteosehranemesom?«»Ne«,odvratiGarcia.»Nijednaosasenehraniljudskimmesom.«Sadjebilaposvezbunjena.»Alinjihovubod«,objasniGarcia,»jedanjeodnajbolnijihubodakukaca

nasvijetu.Kaodavamnetkoumesozabijeosamcentimetaraduguiglupodelektričnimnaponomodtristovolti.Vjerujtemi,tisuuboditolikobolnidavamsestvarnočinikaodavamtrgajukomademesastijela.«

Huntermunijenimoraopostavitipitanje;njegovizrazlicajetoučinio.Garciapočneobjašnjavati.»UBraziluživiveomačestavrstatarantuline

osekojuzovumarimbondo.Imaihposvuda.Kadsambioklinac,ubolesumečetiri odjednom. Završio sam u bolnici. Skoro sam umro. Bol traje samonekoliko minuta, ali je strašno gadna. Može uzrokovati delirij. Ne znammnogo o tim kukcima, jedino da po naravi nisu agresivne, osim kad ih serazdraži.«Pokažezaslon.»Njezinapanika,načinnakojimašerukama–toimje i više nego dovoljno da se razdraže.Najbolje bi prošla da ostanemirnoležati.«

IHunterisviostaliznalisudajetonemoguće.Nisuništačuli,alisuznalida je zujanje samo jedne, 5 centimetara duge ose koja leti u zatvorenomsanduku,dovoljnodavećinuljudiispuniužasnimstrahom.Asadihjeutomlijesusaženombilogotovostotinu.

»Znamitodatarantulineosenemogunikogaživogpojesti«,dodaGarcia.»Ali je otrov iz samo jednog uboda dovoljan da paralizira tarantulu. Akonekoganapadnecijeliosinjak...«Opetpokaženazaslon iodmahneglavom.»Vidjetćete.«

Ženanazaslonuseprestalamicati–bilajeparaliziranaodnepodnošljive

boli osinjih uboda. Veći dio trupa prekrivale su joj crvene otekline. Ustaklenomlijesunalazilosesigurnovišeodstopedesettarantulinihosakojesuzujaleokonje,akrozcijevsustalnopristizalenove.

Nalicujeimaladesetakuboda.Područjeokoočijujojjetolikooteklodajoj se uopće nisu vidjele oči. Usne su joj se dvostruko nadule, obrazi sepotpuno izobličili, ali nije bila mrtva. Još ne. Još uvijek je disala. Izmeđugrčevitih trzaja tijela poluotvorenih usta udisala je zrak kratkim iisprekidanimudasima.

»Koliko će ovo još trajati?«, upita načelnica, nervozno koračajući predHunterovimkompjuterom.

Nitkojojneodgovori.Kamera je zumirala ženino lice u trenutku kad su tri ose sletjele na

njezineusne,uboleje,preselilesenanjezinjezikipotomnestaleuustima.Načelnica to više nije mogla gledati. Odvratila je pogled, osjetivši

mučninu u želucu. Teškom se mukom suzdržavala da ne povrati tu predsvima.

Nekolikosekundikasnije,jednajeosaizašlakrozženinulijevunosnicu.Nitkonijeništarekao.Ženajeprestaladisati.Nakonnekolikotrenutaka,web-stranicaseugasila.

29.Uznemirujuća tišina koja je zavladala prostorijom bila je posljedica

pomiješanih osjećaja tuge, bespomoćnosti i čistog gnjeva. Iako se stranicaugasila,Hunterov,GarciininačelničinpogledjošsuuvijekbiliprikovanizazaslonHunterovakompjutera.

MichelleKellyiDennisBaxterjošuvijeksubilinatelefonskojliniji.PrvajeprogovorilaMichelle.

»Detektive Hunteru, otpočetka smo nadzirali posjete stranici. U ovihnekoliko minuta koliko je trajao prijenos, bilo je više od petnaest tisućaposjeta.«

»Višeodpetnaesttisućaljudigledalojekakoovasirotaženaumire?«,unevjericiupitanačelnica.

»Činisedajetako«,odvratiMichelle.»GospođiceKelly«,ubaciseHunter.»Možemolisesastati?Ukolikojeto

potrebno,mogu službeno zatražiti suradnju LAP-a i FBI-a, ali bih htio štoprijezapočeti.«

»Naravno.Želimsudjelovatiuovome,čakibezslužbenogzahtjeva.Ovonadilazi svaku politiku o nadležnosti. Moj tim i ja učinit ćemo sve štomožemo da vam pomognemo. Večeras ću dokasna biti u našem uredu pamožetesvratiti.«

»Ihoću,hvala.Ihvalanadanašnjojpomoći.«Prekinulisuliniju.»Više od petnaest tisuća ljudi?«, ponovi načelnica, još uvijek napola u

šoku. »Roberte, svi već znaju za ovo. Ne možemo tajiti. Bolje da sepripremimonaolujusvihusraniholuja.«

ZazvoniHunterovmobitel.Zaslonjepokazivaodaseradionepoznatombroju.

»Tobimogaobitinetkoodonihnovinarskihkrvopija«,rečenačelnica.»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva«,javiose.»Rekaosamtidaćebitizabavno«,rečepozivateljsmirenimglasom.Hunter duboko udahne zrak i pritisne tipku da se razgovormože čuti

prekozvučnika.»Itoskorodvijeminuteprijeistekavremena.«Pozivateljsezahihoće.»O,

čovječe,ovo jebilo izvrsno,nije li?Dobro,dobro,nisu jebašživupojeli, alivjerujmi, ti suubodi tolikobolnida joj se činilokaoda joj oštrimzubimatrgajumeso.«

NačelnicapogledaGarciu.»Jelitotajjebenibolesnik?«,šapne.Garciakimne.

Načelniciseraširenosnice.Spremalasesasutisvusilupsovki.Hunterjenavrijemeopazioibrzopodigaorukudasesmiri.»Detektive, znaš likoliko je ljudigledaloprijenos?«Pozivatelj je zvučao

veselo.»Višeodpetnaest tisuća.Zarovodruštvonijebolesno?«Ušutio je iprezirnopuhnuo.»Ali,naravnodatitovećznaš.Tizarađuješzaživotlovećipsihopate,zarne,detektiveHunteru?Psihopatekaoštosamja.«

Hunterješutio.»Ali postoji jedan problem«, nastavi pozivatelj. »Kad se netko može

smatratipsihopatom,detektive?Štojesonimljudimakojisugledali?Štojesonimakojisuglasovali?Jesuliionipsihopati?Detektive,tosuobičniljudi:socijalniradnici,učitelji, studenti, taksisti,konobarice, liječnici,medicinskesestre, čak ipolicajci.Svi suonihtjeligledatikakoumire.«Preoblikovao jeriječi.»Ne...jošgore.Nisusamohtjeligledatikakoumire.Htjelisusudjelovatiu ubojstvu. Pritiskali su dugmad. Htjeli su odabrati način na koji će ženaumrijeti.« Ušutio je da njegove riječi dobiju na težini. »Jesu li zbog togasuučesnici u ubojstvu ili to možda spada samo u ljudsku morbidnuznatiželju? Ti bi to trebao znati, detektive. Ti si i murjak i psihologkriminalnogponašanja,zarne?«

Hunterneodgovori.»Detektive,jesilijošuvijektu?«»Tiznašdaćuteuhvatiti?«Izrekaojetosapsolutnomsigurnošću.Pozivateljsenasmije.»Manemojmireći.«»Da.Naćićute.Iplatitćeš.«»Zbiljamisesviđatvojstav,detektive.«»Tonijestav.Toječinjenica.Danisutiodbrojeni.«Pozivatelj jeoklijevaosamodjelićsekunde.»Pa,vidjetćemo.Ali,budući

da si toliko uvjeren u svoju sposobnost, detektive, daj da se dogovorimonešto.«

Hunterješutio.»Nisamnimalosumnjaodajedesetminutaivišenegodovoljnovremena

dadobijemtisućuglasovazajedanoddvaponuđenanačinaumiranja.Nisamsumnjaojersuljudistrahovitopredvidljivi.Isâmtoznaš,zarne?«

Tišina.»AlijasamznaoitodaćevišeglasovadobitiopcijaPOJEDENA.«Nastanedugastanka.»Dakle,detektive,evomogprijedloga«,nastavipozivatelj.»Recimizbog

čegasamznaodaćebitiodabranaopcijaPOJEDENA,aneZAKOPANApaćešbrzonaćinjezinotruplo.Akonepogodiš,truplonestaje.Budućidasitolikouvjerenusvojesposobnosti,davidimokolikosistvarnodobar.«

Huntersezagledaunačelnicu.»Recimunešto«,požurivalagaje.»Trebanamtotruplo.«»Ma daj, detektive«, izazivao je pozivatelj. »Radi se o jednostavnoj

psihologiji.Tobizatebetrebaobitimačjikašalj.«ProšlojenekolikosekundidokHunternijeprogovorio.»ZatojerPOJEDENAizazivaljudskuznatiželju,aZAKOPANAne.«Glasmu

jebiosmirenisabran.Načelnicasenamršti.»Sviđamise«,rečepozivatelj.»Molimdaobjasniš.«Hunter se počeše po čelu. Znao je da trenutno mora sudjelovati u

pozivateljevojigri.»SviznajuštosemožeočekivatiodopcijeZAKOPANA.POJEDENAjeono

štojenepoznato.Štoćešiskoristiti?Kakoćeštoučiniti?Štojetoštomožepojesti ljudsko biće? Urođena ljudska znatiželja prevagnula je na stranunepoznatog.«

Zavlada tišina, zatim se začuje glasan smijeh i pljeskanje. »Jako dobro,detektive.Kaoštorekoh,društvoucjelinijepotpunopredvidljivo,nijeli?Ovojeotpočetkabiosvršenčin.«

Hunterješutio.»Sigurnotetoizjedaiznutra.«»Štoto?«»Saznanje da je golema većina onih koji su gledali prijenos uživala u

njemu. Vjerojatno su svaki ubod popratili glasnim bodrenjem. Uživali sugledatijekakoumire.«

Nikakvogodgovora.»I znaš što? Kladim se da umiru od nestrpljivosti u iščekivanju nove

predstave.«Načelnicazadršćeodgnjeva.»Pa,sadsemoramooprostiti.Imamjošmnogoposla.«Linijaseprekine.

30.Novapredstava.Kao da su te riječi bez prekida odzvanjale Hunterovim uredom. Svi su

znalištotoznačiisvisusezbogtogaužasnuli.Hunterjenajprijenaložiosvomistraživačkomtimudanađesvamoguća

značenja kratice SSV, tri slova koja su se na početku emitiranja pojavila ugornjem lijevom uglu zaslona. Naložio im je i da pripreme izvještaj otarantulinimosama.PostojilitavrstauKaliforniji?Moželiihnetkouzgajatiusvomdvorištuiliimtrebaposebnasredina,posebniuvjetiislično?

GarciajekontaktiraoOdjelzanestaleiposlaoimelektroničkompoštomsnimkuženinalica.Moralisuječimprijeidentificirati.

Ubrzo nakon što je završio razgovor s ubojicom, Huntera su nazvali izOperativnog ureda. Ovaj put signal nije skakao po cijelom Los Angelesu.Ubojica je koristio mobitel na bonove, bez GPS-a, ali razgovor nije trajaodovoljnodugodabigamoglilociratitriangulacijom.PozivjedošaonegdjeizCulverCitya.

InternetskiprijenosiHunterovtelefonskirazgovorsubojicomuzdrmaoje sve prisutne, ali Hunter je znao damora ostati usredotočen. Zajedno sGarciomotišaojeizupravnepolicijskezgradepasuseodvezlidoautobusnegaražeuAthensuujužnomLosAngelesu.Moralisuprovjeriti je liseKevinLee Parker, prva žrtva, ukrcao na neki od autobusa koji je u ponedjeljaknavečerprometovaonaliniji207.Takoćemoćitočnoutvrditijeližrtvaotetadok je prelazila kratku udaljenost između trgovine Next-Gen i autobusnepostajeuHydeParku ili izmeđuautobusnepostaje isvojekućeu JeffersonParku.

Večeras su u službi bila četvorica od šest vozača koji su u ponedjeljaknavečer vozili linijom207. Posrećilo im se u razgovoru s trećim vozačem.Kad sumu pokazali slikuKevina Leea Parkera, visok imršavmuškarac jekimnuoirekaodasesjećaKevinajerseredovitovozioautobusom–uvijekseukrcavaonapostajinaraskrižjuHydeParkBoulevardai10.Avenueaitoobičnookodevetnaestsati.RekaojedajeKevinbiouljudanidagajeuvijekpozdravljaokadbiseukrcaonaautobus.Činilomusedajebiosam,alinijebio sto posto siguran. Isto tako, nije se mogao sjetiti je li Kevin sišao sautobusa na raskrižju Crenshawa i West Jefferson Boulevarda, na svojojuobičajenojpostaji.

NapustilisuautobusnugaražuiodvezlisedoraskrižjaCrenshawaiWestJefferson Boulevarda. Kevinova kuća je od te postaje bila udaljena desetminuta hoda. Parkirali su automobil i dvaput prešli tu udaljenost. Ako je

KevinhodaoWestJeffersonBoulevardomiskrenuodesnonaSouthVictoriaAvenue,ondajecijelimputemodautobusnepostajedosvojekućeprolaziodobro osvijetljenim ulicama punim ljudi, ali je put trajao tri minute duže.Najbrži put vodio je preko parkirališta crkve West Angeles, uz benzinskupostajuChevronanaugluCrenshawaiWestJeffersonBoulevardaizatimkrozstražnjeuličiceSouthVictoriaAvenuea.

CrkvaWestAngelesnijeimalavanjskihnadzornihkamera,aparkiralištesenalaziloizazgrade,dalekoodceste.Sudećipremarasporedupostavljenomispred crkve, u ponedjeljak navečer se nije služila misa. Znači da jeparkiralištevjerojatnobilopraznoimračnozbogslaberasvjetenasamotrirasvjetnastupa.Akojenetkonatommjestuiliu jednojodstražnjihuličicaoteoKevinanaputupremakući, to jebilapravaigrarija.Nijebilonikakvihsvjedoka.

31.Uprava losanđeleškog ureda FBI-a u Wilshire Boulevardu je

sedamnaesterokatno zdanjeodbetona i staklakoje više sliči zatvorunegozgradi federalnepolicije. Samosustražarskekule idebelemetalne rešetkenedostajale malim prozorima od specijalnog tamnog stakla, postavljenimizmeđudugihitankihbetonskihstupova.Ukratko,izgledalajeidentičnokaoisvakaFBI-evazgradauzemlji–zagonetnoibezlično.

Bližilo se dvadeset sati kad je Garcia parkirao svoj automobil naparkiralištu izazgrade,aparkiralište je ipakbilopuno.Našao jemjestodoblistavocrnogcadillacazatamnjenihprozoraikromiranihnaplataka.

»Oho,vidiovo«,rečegasećimotor.»Čudimeštonaregistarskojpločicinepiše‘IMFBI’.2

Do glavnog ulaza morali su se popeti betonskim stubištem, prijećitravnjaksotvorenimkrovomispustitiseuhodniksnadzornimkamerama.Gurnulisuteškavrataoddebelogstaklaiušliudobroosvijetljenoiugodnorashlađenoprijemnopredvorje.

Čimsuušli,nasmiješilesuimsedvijeprivlačneikonzervativnoodjevenerecepcionarkekojesusjedileizaprijemnogpultaodcrnoggranita.Ustalajesamojedna.

Predstavili su se i predali joj dokumente. Brzo je utipkala nešto u svojkompjuteripričekalaodgovoraplikacije.Pojavilasezamanjeodpetsekundi,potvrdivši njihova imena i činove u LAP-u, uz prikaz njihovih fotografija.Recepcionarkaimjevratiladokumentezajednosplavo-bijelimbedževimazaposjetitelje.

»Agentćevasotpratitiunutra«,reklaje.Minutukasnijeprišaoimjevisokmuškaracutamnomodijelu.»Detektivi

HunteriGarcia.«Kimnuojeuznakpozdrava.Nikakvogrukovanja.»Molimdameslijedite.«

Prošli su kroz dvoja sigurnosna vrata, dug hodnik, zatim kroz trećasigurnosnavratateušliudizalokojesepopelonaprvikatFBI-evaOdjelazaračunalni kriminal. Iz dizala su izašli u blistav hodnik s drvenom oplatomgdje su na mjedenim kukama visjeli portreti u pozlaćenim okvirima. NiHunterniGarcianisuprepoznalinijednolicenafotografiji.

Dvostrukastaklenavratanakrajuhodnikaotvorilasuseprijenegolisudošlidonjih.

»Hvala,sadjapreuzimam«,reklaježena.Njihov jepratilackimnuoženi, zatimnjima,okrenuose iuputionatrag

premadizalu.

Oba su detektiva prepoznala glas Michelle Kelly iz ranije vođenogkonferencijskograzgovora,aliuopćenijeizgledalaonakokakosuzamišljali.

Izgledala je kao dvadesetosmogodišnjakinja visoka metar sedamdeset,dugekoseofarbaneubojucrnukaougljen,šiljastihšiškikojesu jojpadaleprekočelaupankerskomstilu.Okodubokih zelenihočijudebeli sloj crnogtuša,nakapcimasvijetlozelenosjenilo;puneusnepomnoistaknutecrvenimružem. Imala je tanku srebrnu rinčicu provučenu kroz lijevu nosnicu i jošjednu na desnoj strani donje usne. Nosila je crne martensice, uske crnetraperice i crno-crvenu majicu s crtežom leteće lubanje. Na majici natpis»AvengedSevenfold«.

»Detektive Hunter«, reče pruživši mu ruku. Obje su joj ruke skroz dozapešća bile prekrivene tetovažama. Oko zapešća mnoštvo različitihnarukvica; nokti premazani crnim lakom. Izgledala je posve neusiljeno ipotpunosamopouzdano.

Prva je Hunterova pomisao bila da Michelle Kelly nije svojom voljompostalaFBI-evaagentica.IvišenegojednombiojenaFBI-evojakademijiuQuanticuuVirginiji. Sretao se s agentima i njihovim šefovima. Pročitao jenjihova pravila. Savezni istražni biro još se uvijek vodio na klasičan načinstare škole: strogo utvrđenim pravilima odijevanja, frizure i ponašanja,osobitounutarzgrade.Piercingnalicuitetovaženisubilidopušteni.Naravnodasupostojaleiznimkezatajneagentekojisusemoraliinfiltriratiubande,kultove, kriminalne organizacije i slično, ali bi obična osoba koja seprijavljuje na akademiju s rukama punim tetovaža bila vraćena već naulaznim vratima. Stoga je zaključio da je Michelle Kelly dužnica saveznevlade. Možda je u prijašnjem životu bila hakerica s takvim znanjem okompjuterimakojeFBInijemogaonitismiozanemariti.Ščepalisujeistaviliponudu na stol – veoma dug boravak iza rešetaka ili mjesto u Odjelu zaračunalnikriminal.Očitojeodabralaposao.

Prihvatio je njezinu ruku. »Gospođice Kelly, hvala što ste nas primili.«Imala jemekaneruke,aliveomačvrststisak.»Ovo jemojpartner,detektivCarlosGarcia.«

Rukovalisuse.»MolimdamezoveteMichelle«,rečeiuvedeihuvelikuprostorijuukojoj

jetemperaturabilanekolikostupnjevanižaodugodne.Za razliku od LAP-ove Jedinice za računalni kriminal čiji je ured sličio

velikoj novinarskoj prostoriji bez pregradnih zidova, FBI-ev Odjel zaračunalnikriminalizgledaojeveličanstveno.Imalisudojamkaodasuušlinazapovjedni most intergalaktičkog broda Enterprise. Lampice su se palile igasilegotovonasvakommjestuukojesupogledali.Istočnizidzauzimaloješestgolemihmonitorakojisuprikazivalimape,slikeipodatkekojeniHunterniGarcianisurazumjeli.Šesnaestvelikihstolovaprekrivenihmonitorima ivisokotehnološkom kompjuterskom opremom. Nikakvih pregrada ni

zakutaka. Nikakvih odvojenih ureda. Nikakve vidljive hijerarhije. U tojprostorijisvisubilijednaki.

Odvelaihjedostolanajbližegsjevernomzidu.»DenisBaxtermijerekaosamopardetalja.Rekaojedaćebitinajboljedamivisveispričate.«Dovuklajedvijestoliceistavilaihpredsvoju.

Prišaoimjemuškaracsrednjihdvadesetihgodina.Imaojevalovituriđukosu,tankeusne,dugetrepaviceivelike,okrugle,gotovocrneoči.Izgledaojepoputzamišljenesove–pljunutaslikaonogakakovećinazamišljaštrebera,samobezdebelihnaočala.

»OvojeHarryMills«,predstavigaMichelle.»Članjenašeekipeikompjuterskigenijsdiplomomkojatoidokazuje.«Jošjednorukovanje.Harryjesjeo.Hunterimjeispričaosveštosedosaddogodilo.Michellei

Harrysugasaslušalibezprekidanja.»Iuspjelistesnimitivećinuprijenosaprvogubojstva?«,upitalajekadje

završiopriču.Izvadiojememorijskistickizdžepaipredaojojga.»Svejeovdje.«Brzo ga je stavila u USB portu kompjutera na svom stolu i narednih

sedamnaestminutanitkonijeizustioniriječ.

32.Kadjesnimkazavršila,Michellepritisnetipkuescnatipkovnici.Hunterje

primijetiodajojrukevišenisumirnekaoprije.Harry glasno ispusti zrak, kao da mu je proteklih sedamnaest minuta

stajaozaglavljenugrlu.»Isuse!«,reče.»Svedoovogposlijepodnevanikadnisamvidiokakonetko

umire.Vidiosamslikemrtvihtijela...prisustvovaoobdukciji,alinikadnisamvidiokakonetkoumire,akamolidagamučeiubiju.Sadsamvidiooboje.«

Hunter im je ispričao detalje svog prvog telefonskog razgovora subojicomikakojenakrajudošlodolužnatekupke.

»Iuvjerensidatejenasamario«,upitaMichelle.Kimne. »Unaprijed je znao da ću odabrati vodu. Sve je to bio dio

predstave.«Michelle je napokon trepnula. »Dečki, da vam donesem kavu ili nešto

drugo?Menisvakakotrebapiće.GrlomijesuhokaopustinjauNevadi.«»Kavazvučiizvrsno,hvala«,rečeHunter.»Da,imeniisto«,dodaGarcia.»Jaćujedonijeti«,rečeHarry,ustajući.»RekaosidajezaovoemitiranjekoristioIPadresu,aneweb-adresukao

ovudanas?«,upitaMichelle.»Točno«,odvratiHunter.»DenniskažedajevjerojatnoprisvojionečijuIP

adresu.«Kimnulaje.»Uopćemenebiiznenadilo,alimijemaločudno.«»Štoto?«,upitaHunter.Harrysevratiosčetirikave,malimvrčemmlijeka,posudomskockama

bijelogismeđegšećeraivrećicamaumjetnogzaslađivača.»Činjenica da je prvo ubojstvo praktički bilo emitirano u stilu samo za

tvojeoči«,objasnilaje,»adrugojepuštenoprekoWorldWideWeba.«Hunter nakrivi glavu na jednu stranu. »Pa, prema riječima pozivatelja,

razlogzbogkojegajedrugoubojstvoemitiraoširokojpublicijetajštomujaprviputnisambiozabavan.Nisamigraonjegovuigruonakokakojehtio.«

»Alitinisiuvjerenuto«,rečeHarry,dodajućiimkavu.Hunterodmahneglavom.»Biojepredobropripremljen.«»Da,bio je«,složiseMichelle.»Iupravomi jezatočudnoštonije javno

emitirao i prvi put. Sve je imao spremno. Provjerili smo. Domenawww.pickadeath.com.registriranajeprijedvadesetdevetdananaserveruuTajvanu.Mislimdatonijenapravioslučajno.Znaojedaćejavnoemitiratiitujenašogromniproblem.«

»Koji?«,upitaGarcia.»Današnje emitiranje uživo trajalo je točno dvadeset jednu minutu i

osamnaest sekundi. Imalo je petnaest tisuća posjeta. A danas živimou eridruštvenihmreža.Svikomunicirajusasvima.«

»Snimkajeklonirana«,rečeHunter,slutećikamoMichellesmjera.»Da«,priznaMichelle.»Dvijeminutenakonzavršetkaprijenosa,ulomcisu

postavljeni na nekoliko video i društvenih mreža kao što su Youtube,DailymotioniFacebook.«

HunteriGarcianerekošeništa.»Nažalost,tojebiloneizbježno«,dodaHarry.»Kadjednomneštouvrnuto

poputovogadođenaWorldWideWeb,velikaješansadapostaneviralno.3Nanašusreću,toseovdjenijeostvarilo.VideosemaloproširioInternetom,aliniblizutomedabibioviralan,zatoštosmoseodmahbacilinaposaonakonzavršenogemitiranjapasmomogliograničitinjegovoširenje.«

»Nadgledamo na tisuće videa i društvenihmreža po cijelome svijetu«,objasni Michelle. »Čim se ulomak pojavi na nekoj od njih, zamolimowebmastera, osobu koja se brine za održavanjeweb-stranice, da ga skine.Zasadsvisurađuju.«

»Ubojicajeznaodaćesetodogoditi«,rečeGarcia.»Htiosamreći,znaojedaćeseInternetomproširitiulomciilicijelioriginalniprijenos.Uvjerensamda je računaona to. Zabavlja semučenjem iubijanjemsvojih žrtava.A štovišeljudigleda,tobolje.«

Nitkoništanereče.Michelle klikne na nekoliko ikona na svom kompjuteru. Na velikom

monitorusdesnestranepojaviseslikaženeustaklenomlijesu.Naonomeslijeve strane pojavi se slika prve žrtve, muškarca koji sjedi u velikomstaklenomspremniku.

»Mi automatski snimamo svaki internetski prijenos koji nam se činisumnjiv«,reklaje.»Naravnodasmoovopočelisnimatičimsmonabasalinato.Mislimdasmouspjelisnimitiotpočetka.«Pritisnetipkuplay.

Hunterkimne,gledajućisnimku.»Da,uspjeliste.«»Sudeći po onome što je napravio«, reče Harry pokazujući stakleni

spremnikiprozirnilijesnaMichelleinimmonitorima,»tajtipjevještmajstoridobroserazumijeutehniku.«

»Nimalonesumnjam«,složiseGarcia.»Jesteliimalisrećeslociranjempoziva?«,upitaHarry.Garciaodmahneglavomiobjasnidaseuprvomslučajupozivprebacivao

podjelomLosAngelesu.»Alineidrugiput?«»Ne. Tada je koristio mobitel na bonove. Bez GPS-a. Poziv je došao iz

Studio Citya, ali nije trajao dovoljno dugo da ga triangulacijom možemolocirati.«

Harrysenačaszamisli.»Jestelijevećidentifidrali?«,upitaMichelle,pokazujućiženskužrtvu.»Radimonatome«,odvratiGarcia.»Aprvužrtvu?«GarciakimneisažetoispričasveoKevinuLeeuParkeru.Michelleobratipažnjunamonitorsdesnestrane–naženukojajeležalau

staklenom lijesu. »Ovo je točno šezdeset sekundi bilo na zaslonu.« Pokažeslovaibrojkenavrhuzaslona–SSVi678.»Znatelištotoznači?«

»Jošne.«»Nagađatelitkobimoglabitižrtva?«,upitaHarry.Garcia slegne ramenima. »Znači, to nije neka tehnička kratica? Nešto

vezanouzkompjutere?«»Ništa što ja znam nema veze s ovim kontekstom«, odvratila je i

pogledalaHarrya.I on odmahne glavom. »Onako napamet – Storage Server, Systems

Softivare Verification, Static Signature Vector... Ništa od toga ovdje nemasmisla.«Zastaneipogledamonitorsdesnestrane–zavezanogKevinaLeeaParkeraustaklenomspremnikuspovezomnaustima.»Jeliseistodogodiloitijekomprvogemitiranja?Vidimdanistesnimaliodsamogpočetka.Jelisepojavilaistailinekadrugakombinacijaslovaibrojki?«

»Ne, nije«, odvrati Hunter. »Pojavila su se samo slova koja označavajukemijskuformuluzanatrijevhidroksid.«

»Dakle,‘SSV678’morabitineštoštojevezanouzženu«,zaključiHarry.»Moguće«,rečeHunter.»Znatćemovišekadjeidentificiramo.«»Možetelinamovoostaviti?«,upitaMichelle,pokazujućinasnimkuprve

žrtve. »Voljela bih to malo bolje analizirati. Usporediti s današnjimemitiranjem.«

»Nemaproblema.«Michelle je još nekoliko trenutaka promatrala emitiranje na oba

monitora,azatimjepritisnulapauzu.Izraznanjezinulicubiojekombinacijagnjeva, frustracije i gađenja. Razdvojila je usne kao da će nešto reći, ali jeoklijevala,kaodaodvagujesvakuriječ.

»Tko god bio taj tip«, napokon reče, »veoma je darovit programer iposjeduje veliko znanje o računalstvu. Pokrio se sa svih strana – TTL,korištenje tuđih servera, hideware, registriranje stranice na Tajvanu,prebacivanje telefonskog signala i tako dalje. Čim je emitiranje prestalo,njegovaweb-stranicanestajekaodanikadnijenipostojala.Beztraga.Vještose sakrio ispodnekoliko slojevaelektroničke zaštite.Dabismogauhvatili,moramoskidatijedanpojedansloj.Nemakraćegputa.Problemjeutomeštosvakislojujednodjelujeikaouzbunazbogupada...štojenjemuupozorenje.Čimuspijemoskinuti jedansloj,onćetoodmahznati i imatće ivišenegodovoljnovremenadareagirainapravivišeslojeva.«

Hunter duboko udahne zrak. Bilo mu je jasno da će istragu moratiusmjeritinakompjuterskeprogrameresvelikimznanjemoračunalstvu,augradu kao što je LosAngeles, takvih je bilo posvuda; u javnim i privatnimtvrtkama,školama,sveučilištima,uvlastitimgaražama...Kamogodpogledao,sigurnobividiokakvogstručnjakazaInternet.Trebalisujošneštočimebisemoglivoditi.

Michelle ga pogleda u oči. »Razlog zbog kojega je ovaj ubojica tolikosamouvjeren je taj štomu se nemože ući u trag, barem ne u virtualnomprostoru.Onjevirtualniduh.Svedokjetamo,nemožemomuprići.«

33.Rano narednog jutra, kad je Hunter stigao u ured, načelnica Blake je

stajala ispredvelikogpanoa sa slikamapostavljenoguz južni zid.Garcia jestajaotikizanje.

Na pano su već bile postavljene fotografije druge žrtve koja je ležala ustaklenomlijesu.Nekesuprikazivalenjezinoprestravljeno liceurazličitimstadijimaočaja, nekepak tarantulineose kakoulazeu lijes, drugekako jojprekrivajučitavotijeloizabijajužalceusvakinjegovcentimetar.

Gacia je već upoznao načelnicu s onime što je sinoć bilo na njihovusastankusMichelleKellyiHarryemMillsomuFBI-evuORK-u.

»JošuvijekništaizOdjelazanestale«,objaviGarciakadjeHunterskinuojaknu i uključio svoj kompjuter. »Ovaj put ubojica nije stavio žrtvi povezpreko usta pa njihov softver za prepoznavanje lica ne bi trebao imatiproblema u nalaženju ključnih točaka za usporedbu. Ipak, maloprije samrazgovaraosnjimaizasadnemapodudaranja.«

Hunterkimne.»Sinoćjeistraživačkitimposlaoizvještajotarantulinojosi«,rečeGarcia,

vraćajućisezasvojstol.Hunterinačelnicaseokrenupremanjemu.Uzeojeplavifasciklpokrajtipkovniceiotvorioga.»Kaoštosmonagađali,

ovaj ubojica točno zna što radi, zna kako se uzrokuje nevjerojatna bol. Zarazlikuodpčelakojemoguubostisamojednom,osetomoguvišeputaisasvakim ubodom ispuštaju jednaku količinu otrova. A kao što već rekoh,njihov ubod je stvarno bolan. Prema Schmidtovu indeksu bola od uboda,tarantulineosezauzimajuprvomjesto.«

»Premačemu?«,prekineganačelnica.»To je ljestvica boli, načelnice«, objasni Hunter. »Rangira bol koji

uzrokujuubodivelikihkukaca.«»Točno«,rečeGarciaikimne.»Ljestvicasekrećeodnuledočetiri;četiri

jenajbolnijiubod.Samodvijevrstekukacaimajuubodrangirančetvorkom–tarantulinaosaimravizporodiceParaponera.«

»Jesulitočestevrste?«,upitanačelnica.»UAmerici,prilično.«Garciaokrenestranicuizvještajainapravigrimasu.

»Zapravo,tarantulinaosajekukaczaštitniznakdržaveNewMexico.«Načelnica ga s nevjericom pogleda. »Zar američke države imaju kukce

zaštitneznakove?«»Očito.«»Onda,kojijekukaczaštitniznakKalifornije?«

»LeptiržućakizporodiceZerene«,rečeHunterimahnerukomGarciidanastavi.

»U Kaliforniji se nalazi samomali broj tih vrsta, većinom na područjupustinje Mojave i u dijelovima južne Kalifornije. Prema entomolozima skojimasmorazgovarali,najzanimljivijajejedna–Pepsismenechma.«Rukompokažefotografijenapanou.»Onakojujekoristioubojica.«

»Štojetotakozanimljivoonjima?«,upitaHunter.Garciazatvorifasciklivratisezasvojstol.»Tarantulineosesu,ubiti,ose

samice«,objasni.»Neživeuosinjacimaniubilokakvojdrugojzajednici.Istotako, ne sele se u rojevima.« Lagano podigne ramena i spusti ih, kao dagovoritkoćegaznati.»Aliimainekolikoizuzetaka.«

»Onekojejekoristioubojicaspadajuutuvrstu«,zaključinačelnica.NijenipokušalaizrećistručninazivkojijeGarciamaloprijepročitao.

»Takoje«,potvrdiGarcia.»Tavrstaveomasličionojbrazilskojkojamejeotpremila u bolnicu kad sam bio klinac. Žive u velikim osinjacima, love inapadajuu skupinama i imajunajsnažniji, najbolniji i najotrovniji ubododsvihostalih vrsta tarantulinihosa.One sudanja stvorenja, što znači danevole osobito mrak. Ako su prisiljene kretati se u mraku, postaju veomarazdražene.Itadapostajegadno.«

Svi pogledaše fotografije napanou.U sredini je stajala velika zumiranafotografijatarantulineoseuletu.

»Znači,nemašansedasaznamogdjeihjenabavio?«»Premaonomeštokažuentomolozi«,objasniGarcia,»moždaćemomoći

utvrditiodaklepotječuakonađemoženinotijeloprijenegoštoseraspadne,itokemijskomanalizomotrovakojisuostavileuženinukrvotoku.Kolikoćenamtajpodatakpomoćikaodokaz,nitkonezna.«

34.Garciapričekatrenutakdaserečenoslegne,azatimsastolauzmedvije

fotokopijenovihispisa.»Što se tičemedija, tu nam semalo posrećilo«, reče i doda fotokopije

Hunteru i načelnici. »Poznatije novine nisu ništa objavile, ali je zato naInternetubilodostanagađanja.Kaoštoznate,emitiranjejebilokloniranoistavljenojenanekolikovideomreža.«

Fotokopija je prikazivala aktualnuweb-stranicu. U donjem lijevomuglubila je fotografija žene u staklenom lijesu. Prekrivale su je tarantuline ose.Ispodslikenatpis:»Stvarnostilipodvala?«

»Članakjekratak«,nastaviGarcia.»Govorisamooglasovanjuuživoidajekratakpregledonogaštosenakontogadogodilo.«BrzoseosmjehneHunteruinačelnici.»UovomkonkretnomslučajuspasionasjeHollywood.«

»Kakoto?«,upitanačelnica.»Trenutnosvipretpostavljajudajeonajprijenosbioreklamnakampanja

novogfilmaizžanrarealityastraveiužasa.Iprijesutoznaliraditi.Stvarjeutomedasetakvimsmicalicamaželiprivućipažnjajavnosti,dasvipovjerujukakoseradiopravomdokumentarnu,aneoholivudskojprodukciji.«

Načelnica vrati fotokopiju Garcii. »Što nama itekako odgovara. Neka idaljevjerujudaseradionekomholivudskomsranju.«Okrenesekpanousfotografijama. »Ali imaju pravo. Ovo stvarno izgleda kao predložak za filmstraveiužasa.Divovskeosekojebodudosmrti,tijelokojesegotovoraspadauotopinikaustičnesode.Štobi,dovraga,svetotrebaloznačiti?«

»Najstrašnijevrstesmrti«,rečeHunter.»Što?«»Opcijekojenamjedaoubojica«,nastaviHunter.»Sprvomžrtvom–da

sespaliiliutopi.Sdrugom–daseživazakopailidaježivupojedu.Zaštobašte metode? Priđe svom kompjuteru, otvori preglednik i klikne na web-stranicu. »Našao sam da ti načini umiranja, prema glasovima posjetiteljastranice,spadajumeđudesetnajgorih.«

Garcia i načelnica se premjeste za Hunterov stol. Popis na zaslonupočinjao je od broja deset i završavao brojem jedan. Svi načini koje im jeubojica ponudio bili su tamo. Utapanje pod brojem šest. Spaljivanje podbrojemdva.Živpojeden(odživotinjailikukaca)podpet,dokježivzakopanstajalo na trećoj poziciji. Na prvommjestu najstrašnije i najbolnije smrti,premaglasovimaposjetiteljastranice,bilajelužnatakupka.

Načelnicaosjetikakojojsetemperaturaspustilazanekolikostupnjeva.»Našao samvišepopisa«, rečeHunter, »ali su većinomsamovarijacije

ove.Istinačiniumiranja,samodrukčijerangirani.«»Misliš da je to ono što on radi?«, upita načelnica. »Da ubija po tom

suludompopisusmrtikojijenašaonaInternetu?«»Neznamštoonradi,načelnice.Mogaojeisamsastavitivlastitipopis.«Načelnicasezapiljiunjega.»Davamnisampokazaoovajpopisidasamvamrekaodanapišetedeset

najgorih načina umiranja kojih se možete sjetiti, siguran sam da biste nanjemuimalinajmanješestilisedamodovih.«

Načelnicanatrenutakrazmisliotome.»Živzakopan,živspaljen,živpojeden,utapanje...svesutosmrtikojihse

većinaljudinajvišeboji«,dodaHunter.»Dobro,moždaonijestsastaviosvojpopiszajebanihnačinaumiranja«,

složilase.»Alimojepitanjeidaljestoji.Mislišlidajetoonoštoonradi?Daubijaprematomsuludompopisusamoradizabave?«

»Moguće«,priznaojenakonnelagodnestanke.»Kurvinsin.Aštoćemosovim?«Pokazalajeispisnapanounakojemse

na sredini zaslona pojavila riječ »KRIVA JE«. »Očito nam time govori da usvomizopačenomumusmatraovuženukrivomzanešto.«

»Moguće«,rečeGarcia.»No,načelnice,problemjeutomeštoje,akojetajtip uistinu psihopat, može smatrati krivom za bilo što. Možda ga nije nipoznavala. Možda mu je u krcatoj podzemnoj stala na prste ili je odbilanjegovonabacivanjeunekombaruilimusemoždajednostavnonijesviđalanjezina frizura ili način na koji ga je pogledala. Psihopatu je svaki razlogdobarrazlog.«

Garciajebioupravu.Psihopatiimajuiskrivljenpoglednasvijet.Tolikosuodijeljeniodemocijada inajmanjesitnicenanjihdjelujunanepredvidljivenačine,takodadoslovnosvemožeizazvatinjihovunasilnureakciju.Običnosebe smatraju superiornijima. Inteligentnijima. Privlačnijima.Talentiranijima.Svenaj.Odbijanjenepodnosedobro,bezobzirakolikoonobeznačajno bilo, jer ga smatraju napadom na svoju superiornost. Lako seuvrijedeiobičnoosjećajuodvratnostpremaprizemnostiživotaostalihljudi.Psihopatisu,općenito,veomaimpulzivni, imajumalosamokontrole isvojezločine najčešće počine u afektu, no neki su sposobni za pomno i veomakompleksnoplaniranje.Nekisučaksposobnidržatinauzicičudovišteusebisvedoknedođevrijemedagapustenaslobodu.

»Ilisamoigranalakovjernostljudi«,napokonizrečeHunter.Načelnicagaprostrijelipogledom,onimštobito,dovraga,trebaloznačiti.»Manipuliramišljenjemili,jednostavnije,glasinama«,rečeHunteriuperi

prstu riječiKRIVA JEna jednom ispisunapanou.»Načelnice, to je sveštonekim osobama treba da donesu odluku o nekoj stvari ili osobi. To jepsihološkitrik.Načindaseupravljanečijimmišljenjem,naovakavilionakavnačin.Najmoćnijeoružjemedija.Koristegasvakidan.«

»Manipuliranjemišljenjem?«,upitanačelnica.»Da.Događasesvimanama,bilimisvjesnitogailine.Upravoutomeje

njegovamoć.KadunovinamailinaTV-uviditenečijuslikuiispodnjevelikaslova KRIV JE, vaš mozak podsvjesno naginje tom unaprijed stvorenommišljenju o toj osobi kojim vas kljukaju. ‘Ako je tako napisano, sigurno jeistina’. Ne morate ni čitati članak. Ne morate znati ni ime te osobe. Nemorateznatičaknitoštojenavodnoučinila.Tojemoćglasina.Atajemoćveomasnažna.«

»Osim toga, današnje društvo naprosto obožava glasovati o nečijemživotu«,rečeGarcia.

Načelnicaseokreneknjemu.Garciakvrcnečlancimaprstijuiobjasni.»Načelnice,samouključiteTVi

zasutćevasrealityima ljudiukući,džungli,naotoku,brodu,pozornici,bilogdje.Gledateljiglasuju,takoreći,osvemu,odonogaštoćetiljudijesti,gdjećespavati,skimćeseskompati,onjihovimglupimzadacima,trebajuliostatiiliotići,popisjebeskrajan.Ovajjeubojicasamokrenuokorakdalje.«

»Alijetonapravionajakopametannačin«,nastaviHunter.»Onnijepitaogledateljedaglasujuhoćeliosobaživjetiiliumrijeti.Tojevećbiloodlučeno.Psihološkigledano,tojebilodovoljnodavećinigledateljaumirisavjest.«

Načelnicanatrenutakrazmisliotome.»Misliš... zašto bi osjećali krivnju?«, rekla je, promatrajući sliku žene u

staklenom lijesu. »Nije njihova krivnja što je ona u tom lijesu. Oni je nisutamostavili,aionakoćeumrijeti.Onisamomorajuodlučitinakojinačin.«

Hunter potvrdi. »Problem je, zapravo, razlog zbog kojeg su svi ti TVrealitijitolikogledaniizaštoihimatolikomnogo.Zatoštosuosmišljenidaljudima daju lažan osjećaj moći. Moći da odlučuju što će se u određenojsituacijidogoditi.Moćidaodlučujuosudbinidrugih,datakokažemo.Atajemoćjedanodnajopojnijihosjećaja.Zatogledateljistalnotražejoš.«

35.SjeditiičekatidokprogramzaprepoznavanjelicauOdjeluzanestalene

dobijepodudaranje,nijebiloonoštosuHunteriGarciabilispremniraditi.Ranije tog jutra Hunter je nazvao gradskog psihologa koji je dodijeljen

AnitiLeeParker,udoviciprvežrtve,kakobijojpomogaouprocesužalovanja.SudećipoonomeštojerekaodoktorGreene,Anitajeprolazilakroztajprocesnanajgorimogućinačin.Jošuvijekjebilaustadijunijekanja.Njezinjemozakodbijao prihvatiti ono što se dogodilo njezinu mužu. Posljednja dva danaprovelajesjedećiudnevnojsobiičekajućidaseKevinvratikući.Počelajepadati u duboku depresiju. A najžalosnije je bilo to što je zbog depresijepočela zanemarivati svoju bebu Liliu. Doktor Greene joj je propisaoantidepresive,aliukolikojojsebrzonepoboljšamentalnozdravlje,moratćeseumiješatisocijalnaslužba.

HunterovaprvotnanamjerabilajedaAnitipokažeslikudrugežrtve.Daprovjerijelijuuopćepoznavala.IlijujemoždaKevinpoznavao.Moždajebilaobiteljskaprijateljica.Akobiustanovilidasuseobježrtvepoznavale, tobibaremusmjerilonjihovu istragunaneki opipljiviji trag.Nasumičanodabiržrtavaukoji suvjerovali,višenebi izgledao tolikonasumičan.NouovomtrenutkuAnitaLeeParkernijebilasposobnaodgovoritininajednonjihovopitanje.Njezina je podsvijest blokirala sveono što ju je primoravaloda senosi s tragedijom muževljeve smrti. Vjerojatno ne bi ni prepoznala niHuntera niti Garciu. Nimalo se ne bi iznenadio da je potpuno izbrisalasjećanjenanjihovsusretprijesamodvadana.

S Anitom još uvijek u potpunom šoku, najbolju su šansu imali sKevinovimnajboljimprijateljemikolegomEmiliom.

SubotomjeutrgoviniNext-Genbilonajvišeposla.U12:28bilajeprepunaljudi koji su razgledavali i isprobavali najnovije videoigrice. Emilio jepomagao jednojmušteriji da odabere između dvije igrice kad su Hunter iGarcia ušli u trgovinu. Čim ih je ugledao, ponašanje mu se stubokompromijenilo.

»Emilio,možemolinabrzinuporazgovarati?«,pristupimuHunterčimjezavršiosmušterijom.

Nervozno je kimnuo. Odveo ih je kroz vrata iza prodajnog pulta uprostorijuzaosobljeustražnjemdijelutrgovine.

Izgledaojenervoznoiumorno,stamnimpodočnjacimanalicu.Nitkonijesjeo.Emiliojeostaopokrajstaroglaminiranogstolanasredini

prostorije,aHunteriGarciapokrajvrata.»Je li sve u redu?«, upita Garcia, misleći na njegovu zamjetnu

uznemirenostkojunijepokazivaokadsuseprviputsreli.Dvaputjebrzokimnuo.»Da,naravno.«Nijeihpogledaouoči.»JesilisesjetionečegaoKevinuštobismotrebaliznati?«»Ne.Ničega.Većsamvamsverekao.«»Pa, izgledadaseneštodogodilo«,rečeGarcia.»Jer, istinugovoreći, taj

tvojtobožnjipokeraškiizraznalicujegrozan.«NapokonjepogledaoGarciuuoči.»O čemu god se radilo, mi ćemo to kad-tad otkriti pa nam slobodno

možešodmahrećiisvimauštedjetivrijeme.«Dubokojeudahnuoizagledaoseupod.Detektivisučekali.»Ponuđenomiješefovskomjestoovdjeutrgovini.Kevinovposao.«»Da,i...?«Garciaječekaonastavak.»Tojesve«,rečeEmilioinevoznopogladibrkove.»Zaštojetoproblem?«Nelagodno se osmjehne. »Čovječe, znam kako to ide. Ako prihvatim

posao,mislitćetedasamupletenuonoštosedogodiloKevinu.Zartonijemotiv?Dapreuzmemnjegovposao?Moratemivjerovati,nisamimaopojmada ćemiponuditi tomjesto.Nemamčakninajviše stažaovdje.Trebali suponuditiTomu.Onbibiodobaršef.«Glasmujeskoropuknuo.»Kevinmijebionajboljiprijatelj.Biomijekaobrat...«

Garciamusesuosjećajnonasmiješiipodignerukudaprestanegovoriti.»Emilio,prestani.Gledao siprevišeCIS-a iZločinačkihnamjera ili toga štovećgledaš.«

Emiliosenijemozagledauobadetektiva.Hunterkimne.»Imapravo.Nanašunesreću,stvarinisutakojednostavne.

Emilio, ako prihvatiš mjesto šefa, to te neće staviti na vrh popisaosumnjičenika.«

»Stvarno?«Izgledaojekaodamujenetkopodigaotežakteretsramena.»Stvarno«,uvjeravaogajeGarcia.»Došlismoovamodaneštopogledaš.«Pokazali su mu sliku žene u staklenom lijesu, snimljenu odmah na

početku emitiranja. Riječ KRIVA JE još se nije pojavila u dnu slike, kao nidugmadzaglasovanje,alisuse jasnovidjelaslovaSSVugornjemlijevomibrojke678ugornjemdesnomuglu.

Emilio je dugo promatrao sliku, češkajući se po bradi. »Ovaj... nisamsiguran«,napokonreče.»Aliizgledaminekakopoznato.«

Detektiviničimenisuodalisvojeuzbuđenje.»Mislišdasijevećnegdjevidio?MoždasKevinom?«Jošnekolikotrenutakazagledaoseusliku,aondaodmahnuoglavom.»Ne,

mislim da to nije bilo s Kevinom. Kevin zbilja nije imaomnogo prijatelja.Uvijek jebio ilikodkućesAnitomiliovdjenaposlu ili jenakonzatvaranjatrgovineovdjeigraoon-lineigrice.Nijevisiopobarovima,noćnimklubovima

isličnimmjestima.Nijepoznavaomnogoljudi.«»Moždajebilavašamušterija«,sugeriraojeGarcia.»Moždasijevidiotuu

trgovini.«Razmislioje.»Moguće.Mogulitopokazatidrugimmomcimautrgovini?

Akojebilanašamušterija,moždaćejesenetkoboljesjećati.«»Učinito«,rečeGarcia.»Dajdatejošneštopitam.Ovaslovaibrojkena

vrhu.«Pokazaoihjenaslici.»Značelitionenešto?SSVi678?«Emilio se nakratko zamisli. »Jedino čega se mogu sjetiti je SSV

Normandy.«»Što?«»SSVNormandy.IntergalaktičkibroduigriciMassEffect2.«»Intergalaktičkibrod?«»Da.Igricajestaranekolikogodina.Izdanaje...2010,mislim.Odigraosam

jedokraja.Priličnojedobra.«»IKevinjujeigrao?Mislim,on-line,sdrugima?«Odmahnuojeglavom.»MassEffect2nemaopcijezavišeigrača.Samoza

jednoga.Igraseprotivkompjutera.«Garciakimne.»Aovibrojevi?Danisupoeni?«»Neutojigri«,rečeEmilio.»Unjojnedobivašpoene.Samoprelazišjedan

pojedannivo.«GarciapogledaHuntera.Obojicaistovremenoodmahnušeglavom.Ionako

nisuvjerovalidaSSVi678imajuvezesvideoigrom.VratilisuseutrgovinugdjejeEmiliopokazaoslikutrojicikolega.Hunteri

Garcia su ihpomnopromatralidok su jedanpo jedangledali žrtvinu sliku,mrštilise,češkalinosinakrajupolakoodmahnuliglavom.Akojeikupovalauovojtrgovini,nitkojesenijesjećao.

»Svejednomisečinidamijepoznatonjezinolice«,rečeEmilio,jošuvijekgledajućisliku.

Dalisumujošnekolikominuta.Ništa.Znalisudanemasmislaforsirati.»Emilio, u redu je«, rečeGarcia, predajućimuposjetnicu. »Zadrži sliku.

Nemojvišemislitinato,alijepogledajsvakotolikotijekomdana.Pamćenjeboljeradinatakavnačin.Akosesjetišnečega,bezobzirakolikotisečinilonevažnim,nazovime.Ubilokojedoba.Svibrojevisunaposjetnici.«

36.Iakosuistraguzapočeliprijesamosedamdana,iHunteriGarciasubez

prekidaradilivećpetnaestdana.Načelnica im jenarediladaobojicauzmuslobodnunedjelju.

Ijesu.Garcia jepopiokavudokraja i iscrpljenoseosmjehnuosvojojženiAnni

koja je sjedila s druge strane stola za doručkovanje. Bili su zajedno još odposljednjegrazredasrednješkole.GarciajebiouvjerendajeAnnanekavrstaanđela jer je bio svjestan da ga nijedno drugo ljudsko biće ne bi moglorazumjetinipodnositinanačinnakojijeonatočinila.

Oduvijekmu je bila podrška. I davno prije nego što je postao detektiv.Vidjela je koliko zbog toga naporno radi i koliko je tome posvećen. Anajvažnije od svega bilo je to što je prihvaćala sve obveze i žrtve koje supratile njegov posao. Prihvaćala ih je bez prigovora i gnjevnih optužbi. IrazumjelajedaGarcianemožepričatiosvomposluniistragamakojevodi.Izatoga i nije zapitkivala. Znala jedane želiunjihovdomunositiništaodludila svog posla i zbog togamu se divila. No unatoč njegovoj otpornosti,strepila je da ga grozne stvari koje je svakodnevno viđaopolakomijenjajuiznutra.Osjećalajeto.

»Onda,štobiželioraditiusvomslobodnomdanu?«,upitaga,uzvraćajućimu osmijeh. Posjedovala je neku neuobičajenu i očaravajuću ljepotu.Profinjeno srcoliko lice, savršeno upotpunjeno nevjerojatnim očima bojelješnjaka,crnomkratkomkosomiosmijehompredkojimbiserastopiosvakimuškarac.Imalajebijeluglatkukožuijedrotijeloprofesionalneplesačice.

»Štogodtiželiš«,odvratiGarcia.»Jesilineštoisplanirala?«»Mislilasamnakondoručkaotićinatrčanje.«»Doljeuparku?«»Aha.«»Zvučiodlično.Moguliijastobom?«Garcia je u školi bio izvrstan trkač, posebno na duge staze. Otkako je

završioškoluipostaopolicajac,kondicijamusejošvišepoboljšala.Triputajetrčaobostonskiinjujorškimaraton,svakiputzavršivšiutrkuzamanjeoddvasataičetrdesetminuta.

»Obećavamda ću trčati tvojim tempom«, rekao je. »Ako te preteknem,imašmojedopuštenjedamipodmetnešnoguiizlemašmedokležimnatlu.«

Montebello City Park bio je samo nekoliko blokova udaljen od njihovastana. Lagani povjetarac puhao je sa zapada, nijedan oblak nije narušavaoblistavoplavetniloneba.Parkjebiopunljudikojisutrčali,vozilibicikleirole,

šetalisapsimailijednostavnoljenčarilinasuncu.Iakosenikadnijebavilasportom,Annanijebilabezkondicije.Držalaje

snažan i ujednačen tempo. Garcia je održao riječ i cijelo vrijeme trčaousporedno ili iza nje. Upravo su otrčali dva od planirana tri kruga, kad jeGarcia izasebezačuobuku.Brzoseokrenuoiugledaomuškarcapedesetihgodina kako pada na tlo. Nekoliko metara ispred njega ležao je bicikl.Muškaracsenijemicao.

»Anna,stani«,viknuoje.Stalajeiokrenulase.Odmahjeugledalamuškarcanatlu.»MojBože,što

sedogodilo?«»Nisamsiguran.«Većjetrkomprilaziomuškarcu.Naišaojemladibiciklistizaustaviosenametarodpalogmuškarca.»Štosedogodilo?«,upitaGarciaiklekneuzmuškarca.»Ne znam«, odvrati biciklist. »Vozio je ispredmene i odjednom počeo

vijugatiiondabum,paojesbiciklaitresnuolicemotlo.«Počelisuseokupljatiljudi.»Poznaješliga?«,upitaGarcia.Biciklistodmahneglavom.»Nemampojmatkoje,alivjerojatnostanujeu

blizini.Većsamgaviđaokakoovdjevozibicikl.«Garciabrzopreokrenemuškarcanaleđa.Prsamusenisumicala.Prestao

jedisati,štojebioočitznakdamujestalosrce.»Imainfarkt«,reče,gledajućiAnnu.»O,mojBože.«Drhtavomrukomprekrilajeusta.»Štomoguučiniti?«»Odmahnazovihitnupomoć.«»Mobitelmijeostaokodkuće.«Brzojegurnuorukuudžep,izvadiosvojmobitelipružiogaAnni.Oko njih se okupilomnoštvo znatiželjnika. Svi su samo stajali i gledali

razrogačenihočiju.Nitkonijeponudiopomoć.UproteklihsedamdanaGarciajepromatraokakomupredočimaumiru

dvijeosobe,aonnijemogaomrdnutiniprstomdaimpomogne.Nemašansedadanassamostojiigledakaosvitiljudiokonjega.Nemašansedaneučinisvekakobipomogaotommuškarcu.

Odmah jeobimšakamapočeopritiskivatimuškarčevaprsadapokrenesrce.

»Što se događa?«, upita muškarac koji se pridružio grupi promatrača.Nosiojecrnutrenirku;znojmusecijedionizlice.

»Mislimdaimasrčaniudar«,odvratinekažena.»Pustitemedaprođem«,viknemuškarac.»Jasamliječnik.«Mnoštvoseistogačasamaknuloustranu.MuškarackleknepokrajGarcie.»Kolikodugojeuarestu?«»Manje od minute.« Garcia podigne pogled, tražeći potvrdu mlađeg

biciklista.Nijegabilo.

»Hitnaćestićizanajvišepetminuta«,izjaviAnnadrhtavimglasom.»Dobro. Trebat će mi vaša pomoć«, reče liječnik Garcii. »Moramo

nastavitispostupkomoživljavanjadoknestignukolahitnepomoći.«Garciakimne.»Vi nastavite s kompresijom prsa, a ja ću mu davati umjetno disanje.

Nekavamciljbudestotinjakkompresijauminuti.Računamnavas.Napraviteihdesetdajamoguzapočeti.«

Garciazapočnesasnažnimiritmičkimmasiranjemmuškarčevihprsa.Sasvakimpritiskomusjećanjubimusepojavilanovaslikažrtavakoje sunaInternetuumiraleprednjegovimočima.

»...ideset«,rečeliječnik,trgnuvšigaizužasnogtransa.Prstimajestisnuomuškarčeve nosnice, duboko udahnuo, spustio usne na muškarčeve iotprilikedvijesekundeupuhivaozrak.Nijeskidaopogledsmuškarčevihprsakojasuselaganopodigla,pokazavšidamujeupuhaodovoljnozrakaupluća.Istipostupakponoviojejošdvaputa.

Muškaracsvejednonijepočeosamostalnodisati.»Sadmitrebatridesetkompresija«,rečeliječnik.Udaljinisusezačulesirene.»Udaljeni su otprilike dvije i pol minute«, reče Garcia, pritišćući

muškarčevaprsa.Liječnikgaljubopitljivopogleda.»Jasammurjak,znamtakvestvari.«Nakontridesetkompresijaliječnikjedvaputupuhaozrakumuškarčeva

pluća.Iopetnikakvasamostalnogdisanja.Sve su ponovili još dvaput, a zatim se začulo glasno komešanje kad je

hitnapomoćskrenulanatravuivelikombrzinomvozilaokodrveća.»Mićemopreuzeti«,rečebolničar,kleknuvšiuzmuškarčevuglavu.Garciaodmaknerukesnjegovihprsa.Biojevidljivopotresen,iakojepo

naravibiosmirenaosoba.»Dobrovam je išlo«, reče liječnik. »Sobziromnaokolnosti, učinili smo

sveštosmomogli.Nitkomunebimogaoboljepomoći.«Garciajeidaljepromatraomuškarcadoksumubolničaristavljalimasku

skisikom.»Moramomudatielektro-šokove«,rečejedanbolničar.»Gubimoga.«Annineočinapunesesuzama.»Oh,Bože.«Garciajezagrli.Bolničarisudonijeliprenosividefibrilator.»Odmaknite se«, vikne bolničar prije nego što je ispraznio energiju od

dvjestodžulaumuškarčevaprsa.Ništa.Povisiojenatristodžula.Opetništa.

Tristošezdesetdžula.Muškaracsenijemicao.Bolničarisepogledaše.Višeništanisumogliučiniti.Svisudaljnjinapori

biliuzaludni.Anna zabije lice u Garciina prsa i počne jecati, dok se Garcia borio s

golemimosjećajemkrivnjekojigajeobuzeo.

37.»Sveu redu?«,upitaHunterGarciučim jenarednog jutraušaouured i

istogčasauočiodaneštomučinjegovapartnera.Garciamuispričaštosedogodiloprethodnogdanauparku.»ŽaomiještojeAnnatovidjela«,rečeHunter.»Imamosjećajkaodameuposljednjevrijemesmrtsvudaslijedi«,odvrati

Garcia.»Ajanemoguučinitiništadapomognemtimljudima.«»Carlose,premaonomešto simi ispričao,učinio si sve što simogao. I

istotakoznašdauovojistrazičinimosveštomožemo.«Nasloniosenarubstola.»Upravotoubojicaželi.Akoseprepustimomalodušnosti,početćemoraditigreškeinećemojasnovidjetistvari.«

Garciadubokoudahneikimne.»Da,znam,samomejemalouzdrmalotoštosejučerdogodilo.Misliosamdagamoguspasiti,stvarnojesam.IvoliobihdagaAnnanijevidjelakakoumire.«Ustaojeipogledaonaokolokaodaneštotraži.

»Moramdoljedoautomata«,reče,brojećisitnišizdžepa.»Trebaminekoenergetskopiće.Hoćešliitijedno?«

Hunterodmahneglavom.»Netreba.«Garciakimne,vratisitnišudžepiizađeizureda.

Dvadesetminutakasnijedobilisudvaizvještaja.Prviosvimpozivimanamobitelu Kevina Leea Parkera u protekla dva tjedna. Tamo nije bilo ničegneobičnog.KevinjezvaosamosvojuženuiEmiliaisamojeodnjihprimiopozive. Kao što je Emilio rekao, izgleda da Kevin nije imao bogzna kakavdruštveniživot.

UdrugomizvještajunavedenasusvamogućaznačenjaSSV,trislovakojasusepojavilatijekomdrugogemitiranjaugornjemlijevomuglu.Dijelilasuseupetkategorija:informatičkatehnologija(dvadesetšestznačenja);vojskaidržavna uprava (dvadeset dva značenja); znanost imedicina (trideset dvaznačenja); organizacije, škole i slično (dvadeset četiri značenja); posao ifinancije(osamnaestznačenja).

Potrajalojedokihnisusvepregledali.»Imalitebismislabiloštoodovoga?«,napokonupitaGarcia.Hunter polako odmahne glavom dok je po milijunti put prelazio

pogledompocijelompopisukratica.Činilosedanijedannemanikakvevezesnjihovimslučajem.

»SymphonySiliconValley,SocietyfortheSuppressionofVice?«4Garciasenamršti,pročitavšiprvadvaznačenjaukategorijiorganizacije,školeislično.

Okrene stranicu i pogleda značenja u kategoriji vojska i državna uprava.»SoldierSurvivability,SpaceShuttleVehicle?5Ovojeskrozsuludo.«

UopascinakrajuizvještajapisalojedanisupronađenanikakvaznačenjaSSV678ni678SSV.Isprobalisusve,čaksubrojeveunijelikaokoordinate.Na6978’nalazilasenekatočkajugozapadnoodŠriLankeuLakadivskommoru.Na67°8’takođernijebilokopna–točkasenalazilanekolikomiljazapadnoodNorveškeuNorveškommoru.

Hunterodložiizvještajiprotrljaoči.Ništaodovoganijeimalosmisla.Baškako jeMichelle Kelly rekla – sve je završavalo u slijepoj ulici. Ni Odjel zanestalenijeotkrioništaoženi.

Pogledom je prelazio po fotografijama na panou i zaustavio se na slicisnimljenojnapočetkuemitiranja.Tadajošnijebilaodlučenaženinasudbina.Prestravljeno je ležalau lijesu imoliladasedogodičudo.Na licu jojse jošuvijekvidjelanada.OpcijaZAKOPANAimalaje325,aPOJEDENA388glasova.

Garciajenapokonodustaoodpopisakraticaiodložioganastol,kadlijezazvoniotelefonnanjegovustolu.

»DetektivGarcia,Odjelzateškaubojstva«,javiose.»Detektive, ovdje Emilio Mendoza.« Kratka stanka. »Žena na onoj slici

kojustemidali...znamgdjesamjevećvidio.Upravogledamunju.«

38.MichelleKellyiHarryMillspostotiputsuprelazilisvakikorakstupiceza

»Bobbya«,pedofilasInterneta,isvejednosuznalidapostojimilijunšansidaneštokrenepozlu.MoglisusesamomolitiBogudasetonedogodi.

Michellejesilnožudjeladaovuistraguprivedukraju.Nijemoglaprestatimisliti na onadvaubojstvana Internetu.Mučila ju je ubojičina arogancija.HtjelasepotpunoposvetititomLAP-ovuslučaju.

»Lucy«,mladaškolarkakojujeMichelleizigravalanaInternetu,sjedilajena klupi na Venice Beachu nasuprot skateparku, kad joj je s leđa prišao»Bobby«.

»Lucy?«,plahoupita,iakojevećznaoodgovor.Proteklihdvadesetminutapromatraojujeizdaljine.

Okrenulaseipogledalaga.Nalicujojsepojavizbunjenost.»Tosamja,Bobby.«»Lucy« je u stvarnosti bila Sophie Brook, dvadesetjednogodišnja

profesionalna glumica iz istočnog L.A.-a koju je FBI na ovakav način većkoristio u prethodna tri slučaja. Sjajna glumica, iako je njezin pravi dar,barem što se tiče FBI-a, bio njezin izgled: imala je tijelo, glas i tentinejdžerice. Odjevena u prikladnu odjeću, bez problema je prolazila kaotrinaestogodišnjaškolarka.UpravojetakvujednunjezinuslikuMichelleKellyposlalaBobbyuprekoInterneta.SlikuljupkeSophienaivnaizgleda,odjevenekaoškolarkaLucyizchat-rooma.IBobbyjenasjeo.

Doduše, jutros ne nisu morali previše truditi da Sophie izgleda kaotrinaestogodišnjakinja, jer bi svaka tinejdžerica koja želi impresioniratistarijeg»dečka«htjelaizgledatimalostarije.

Sophiesutjednimauvježbavalizaovajzadatak.Čak jeprošla intenzivnitečajsamoobranesFBI-evimtrenerom.Udesnomdžepujakneimalajemalubočicusuzavcauspreju,zasvakislučaj.

FBIjeuočioBobbyaistesekundekadjekrenuonizEastMarketStreetusmjeru skateparka. Nosio je tamnoplavu maju s navučenom kapuljačom,plavetraperice,bijeleNiketenisiceicrveniruksak.Ironično–onaseodjenuladaizgledastarije,aondaizgledamlađe.

Svakinjegovpokretsnimalajekamerapostavljenanastrateškommjestu– na vrhu jedne skejterske rampe. Svaku riječ koju će izustiti snimit ćemikrofonkojijeLucynosilaispodmajice.Naplažisetajniagentpretvaraodase igra sa svojimpsom i lopticomdok je sa sigurneudaljenostinadgledaoBobbya.

IznenađenjenaLucyinulicubilojehinjeno.Michellejedesetputaprošlasnjomkrozcijeliscenarij.

»Zapamti, ti misliš da on ima dvadeset jednu godinu. Kad ga prvi putugledaš,moraš se strašno iznenaditi. Izgledajpovrijeđeno jer ti je lagao.Budiljutajerjeizigraotvojepovjerenje.«

»Oho«, reče Bobby, široko se osmjehnuvši i skinuvši kapuljaču. »Uživoizgledašjošljepše.Pogledajsesamo,izgledašprekrasno.«

»Kojiseronja«,rečeHarrysasvogmjestanapočetkuEastMarketStreeta.Lucyineočinapunišesesuzama.»Ovojenekašala?«»Ne,tosamja,Bobby.«Bobby je bio srednjih tridesetih godina, kratke svijetle kose, četvrtaste

vilice, muževnih usana, izražajnog nosa i privlačnih svijetloplavih očiju.Zapravo i nije loše izgledao.Vjerojatnonije imaoproblema sprivlačenjempažnjesuprotnogspola,ali jeproblembiou tomešto jevišeodženavoliodjevojčice.

Sjeojenaklupu.Lucyseodmaknulaodnjega.»Ptičica je sletjela u gnijezdo«, reče Harry u mikrofon. »Možemo ga

pokupiti.«»Nejoš«,odvratiMichelle.StajalajesamonekolikometaradaljeodLucyi

Bobbya,pretvarajućisedaslušaiPodipromatraskejtereuakciji.»Nekajošmalorazgovaraju.«

»Nemašdvadesetjednugodinu«,rečeLucydrhtavimglasom.»Molim te, nemoj se ljutiti«, reče Bobby gledajući je pogledom tužnog

šteneta.»Dajdatiobjasnim.Tosamipakja,onajBobbykojegpoznaš.Bobbyskojimsičetirimjesecarazmjenjivalaporuke.Bobbykojemusirekladasezaljubljuješ u njega. Jednostavno... jednostavno nisam znao kako da ti tokažemnachatu.«

Suzajojkliznenizobraz.»Prokletstvo,kakojedobra«,šapneHarry.»Zaboravinagodine«,rečeBobbynježnimglasom.»Onenebitrebalebiti

važne.Sjećašlisekolikosmosezbližili?Kakosmoizmjenjivaliporuke?Kakosmosedobroupoznaliikakodobrorazumijemojednodrugo?Ništasenijepromijenilo. Ja samu duši ista osoba.Ma daj, Lucy, zar nemisliš da ništadrugonijevažnokadsedvijeosobevežutolikosnažnokaoštosmosevezalinasdvoje.Kadsmoitiijapronašlisrodnudušu?Znamdasidovoljnozreladabitoznala.«

Nikakvogodgovora.»Jamislimdasinevjerojatnaiprekrasnaosoba«,nastavioje.»Lucy,jate

volim.Neshvaćamzaštobimojegodinetopromijenile.«»Čuješlitiovasranja?«,rečeHarryumikrofon.»Aha,svakuriječ«,odvratiMichelle.»Perverzniljigavac.«

Lucynijeništarekla.Samojesjedilatamoiizgledalapovrijeđeno.»Hoćemoliprošetatidamaloporazgovaramo?«,upitaBobby.»Nemogu

tirećikolikosamseveselioštoćuteupoznati.«»O.K. To je to«, rečeMichelle i pogleda na sat. »Privedimo ovo odmah

kraju.«OdšestdjevojčicazakojejeFBIznaodajeBobbyspavaosnjima,samoje

jednapristalasurađivati.Imalajesamodvanaestgodina.Samoimjejednaitrebala.Moralaga jesamoidentificiratinaprepoznavanju ibitćenjihov.AMichellejeznalaitodaće,kadseBobbynađeupritvoruuzsuradnjujednežrtve,istupitiiostaleiunjegauperitiprst.

Skinulajeslušaliceikrenulapremaklupi.StalajepredBobbya.Odmjerilagajeodglavedopete.

Onjunamrštenopogleda.»Mogulitipomoći?«Nasmiješila se. »Ti da pomogneš meni? Ne.« Postavljala je pitanja i

odgovaralananjih,istovremenogestikulirajućirukama.»Mogulijapomoćitebi? Ne. Možeš li ti pomoći samome sebi? Ne. Jesi li bolesni govnar kojizaslužuje trunuti u zatvoru? Svakako.« Izvukla je značku. »FBI, ti vrećogovana.MoramorazgovaratistobomotvojimaktivnostimanaInternetu.«

Trenutaksenitkonepomakne,aondaseBobbyodjednomprobudi.NaglosepodigneiglavomudariMichelleubradu.Snagaudarcazabacijojglavukaodajepogođenametkom.Vilicajojsetakvomsilinomzabilaukostilica,dajojse istog trena zamračilo pred očima. Krv iz razrezane usne šikne u zrak.Bespomoćno je zateturala. Tijelo je omlitavjelo, noge ostale bez snage.Ljosnulajenatlopoputmarionetekojojsuprerezanikonci.

BobbypreskočiklupuipotrčikolikosuganogenosileusmjerušetniceOceanfront.

39.»Što?«,rečeGarciauslušalicu.ZaprepastilesugaEmilioveriječi.»Emilio,

pričekaj časak. Stavit ću te na zvučnik.« Pritisnedugmena telefonu i vratislušalicunanjezinomjesto.»Sadmože.Ponovištosirekao.«

HunterpogledaGarciu.»Ženanaslicikojustemidaliusubotukadstedošliutrgovinu.Znamgdje

samjuvećvidio.Upravosadgledamunju.«SadjeHunterizgledaozaprepašteno.»Što?Emilio,ovdjedetektivHunter.

Štomislišrećitimedaupravogledašunju?Gdjesi?«»Kodkuće.Htiosamrećidaupravogledamujednudrugunjezinusliku.«»Udrugusliku?«,upitaGarcia.»Takoje.Slikuujučerašnjimnovinama.«Garciasenamršti.»Novinesuobjavileneštoovideu?«,upitaHuntera.»Kolikojaznam,nisu.NačelnicaBlakebipopizdiladajetako.«»Vidio si je u jučerašnjim novinama?«, nastavi Garcia razgovor. »U

kojima?«»UL.A.Timesu«,odvratiEmilio.Hunter i Garcia instinktivno pogledaju kroz jedini prozor u uredu.

Redakcija L.A. Timesa nalazila se doslovno preko puta policijske upravnezgrade–bilajetoprvagrađevinakojubividjelikadbipogledalikrozprozor.

»Aličlanaknegovorionjoj«,nastaviEmilio.Detektivisezbunjenopogledaše.»Onajenovinarka.«»Što?«»Zatomi je i izgledalapoznato.Moja curavoli čitati zabavnidodataku

nedjeljnomL.A.Timesu,uglavnomdiostračevimaoslavnimosobama.Skrozje ufurana u to, znate? I ja to ponekad prelistam. No, dakle, ta žena pišekolumnu u zabavnom dodatku. Svakog tjedna je na vrhu kolumne njezinamala slika. Zatomi je izgledala tako poznato. Više sam puta vidio njezinusliku.«

Garciazapišeneštounotes.»Jučer nisam ni pogledao novine. Radio sam«, objasni Emilio. »Danas

imamslobodandan.Htio sammaloprelistati jučerašnjenovineprijenegoštoihbacimiondasamjeugledao.«

»Kakosezove?«,upitaHunter.»Christina,ChristinaStevenson.«Hunterutipkanjezino imeu internetskipretraživao.Njezinaseslikaza

parsekundipojavinazaslonu.Emiliojebioupravu.Nemanikakvesumnjeda

je Christina Stevenson njihova druga žrtva, osim ako nije imala identičnublizankuiliklonakojijeradiozaL.A.Times.

»Izvrsno,Emilio«,rečeGarcia.»Čujemose.«Prekinuojeliniju.Hunterječitaoinformacijenajednojodinternetskihstranica.»Imašlišto?«,upitaGarcia.»Ne mnogo. Christina Stevenson, stara dvadeset devet godina. Šest

godinaradizaL.A.Times.Zadnjedvijegodineradiuzabavnojredakcijikojumnoginazivajutračerskomjazbinom.Tosusviosobnipodaci.«

»Izvještavalajeotračevima?«,upitaGarcia.»Činise.«»Prokletstvo,nitkonemavišeneprijateljaodtakvih,čaknimi.«Biojeupravu.UgradukaoštojeLosAngeles,gdjejebitiusredištupažnje

javnosti bilo jednako važno kao udisati zrak, tračerski novinari mogli sustvoriti ili uništiti nečiju karijeru. Mogli su uništiti ljubavne veze, razoritidomove,objavljivatiprljavetajne,raditisveštoimseprohtjelo.Anajgoreodsvega je bilo to što njihove vijesti nisu morale biti istinite. U L.A.-u je inajmanjaglasinamoglapotpunopromijenitinečijiživot,nabolje ilinagore.Tračerskinovinaripoznatisupolažnimprijateljimaipravimneprijateljima.

Hunterzastanenatrenutak,razmišljajućionekimstvarima.Garcia je točno znao što mu se mota po glavi. Ako počnu postavljati

pitanjauuredništvuL.A.Timesa,višenećemoći tajitiovupriču.Pričukoju,barem zasad, novine i TV-kanali nisu nanjušili. To bi bilo kao da čoporugladnihvukovaponude sirovomeso, čak i ako je tomesonjihovovlastito.Timeništanebipostigli.Nebidobilinikakvuinformacijujersuihnovinarivoljelidobivati,alisuihmrzilidavati.

»Onda,štoćemo?«,upitaGarcia.»PočetiseraspitivatiuL.A.Timesu?«»Moratćemo.Akoježrtvabilanjihovanovinarka,tojeionakoneizbježno.

Alinećemojoš.«Dohvatio je telefon inazvao istraživački tim.Naložio im jedanađusve

štomoguoChristiniStevenson,alimunajprijetrebanjezinaadresa.Moglibiodatlepočeti.

Minutukasnijezazvonitelefon.»Većimateadresu?«,upitaHunter.»Ovaj...jelitodetektivRobertHunter?«,upitamuškiglas.Hunterzastane.»Da,ovdjedetektivRobertHunter.Tkojeto?«»DetektivMartinSanchezizpolicijeSantaMonice.«»DetektiveSanchez,kakovammogupomoći?«»Pa, jutros se jedan od naših patrolnih automobila odazvao na poziv i

pronašaožensko truplonaprivatnomparkiralištuubliziniMarineParkauSantaMonici.«Zastanedapročistigrlo.»Netkojeuztijeloostavioporuku.Nanjojpiševašeime.«

40.PotrajalojenekolikosekundidokseMichellenijeizoštriovid,ačakitada

jesvudaokosebevidjelasamoblještavetočkicesvjetla.Glavajujeboljelakaodajujenetkostezaouškripu.Donjausnatolikojojjepulsiralazbogpritiskaodnakupljenekrvidajemislilakakoćeprsnutipoputbalona.

»Jesilidobro?«,upitaSophie.Klečalajeporednjeirukamajojpridržavalaglavu.Sveseodigralotakobrzodanijestiglareagirati.

Michelle je pogleda neusredotočenim očima. Nije ju prepoznala.Mozakjošuvijeknijeuspijevaoregistrirati.

»Michelle,jesilidobro?«IzslušalicakojesujojvisjeleokovratazačuoseHarryevglas.VećjetrčaonizEastMarketStreetpremaskejterskomparku.Svejepropalo

»Michelle?«,zazoveopetSophie.Najednom,kaodajojjenetkosasuokabaohladnevodeulice,uključijojse

mozak.UsredotočipoglednaSophieinoliceiutrenusesvegasjeti.Dotakneusnuitrgneseodboli.Maknejeipogleda.

Krv.Istogčasazbunjenostzamijenibijes.»O,ne,nećeš«,tihorečeibrzovratislušalicenauši.»Ptičicaćeodlepršati«,čulajeHarryevglas.»Vragaćeodlepršati«,odvrati.»Michelle,jesilidobro?«,upitaHarry.Zvučaojekaodamujeistovremeno

ilaknuloidajeostaobezdaha.»Preživjetću«,odvratignjevnimglasom.»Biojetovraškiudarac.«»Prokletstvo,prestanisebrinutizamene«,bijesnoprosikćeumikrofon.

»NekanetkovišeščepaBobbyevujebenuguzicu.«»Radimonatome.«ČimjeBobbyglavomudarioMichelle,agentnaplažikleknuo jeuzsvog

njemačkogovčaraipokazaorukomnaBobbyaubijegu.»Zgrabiga,momče.Oboriga.«

Pasjurnepoputrakete.Bobbyjestvarnobiobrz,alinedovoljno.Pasga jesustigaozanekoliko

sekundi.Psu je naredba obori ga značila da se svom težinom baci na osobu u

bijegu.Odraslinjemačkiovčaru trkupostizao jesnaguudara jednakuonojkojuimamotociklkojivozibrzinomod40km/h.

Bobbyzateturanaprijed,posrneisvomtežinomtresnenatlo.

Petnaest minuta kasnije, sjedio je na stražnjem sjedalu neoznačenogpolicijskog terenca parkiranog u jednoj od stražnjih uličica VeniceBeacha.Rukesumunaleđimabilesputanelisicama.AgentFBI-asjediojesnjegovelijevestrane,MichelleKellyiHarryMillsisprednjega.

Držaojepognutuglavuigledaousvojakoljena.»Ljigavikurvinsine«,rečeMichelle,dodirnuvšiotečenuusnu.Nijepodigaopogled.»Ali, nije važno«, nastavila je. »Znaš zašto? Jer imamo tvoju bolesnu

guzicu.Idugo,dugonećešnikamo.«Bobbyjeidalješutio.Uzela jenjegov ruksak,otvorila ga i istresla sav sadržajnapod između

njih.Nijeimaomnogostvari:nekolikorazličitihčokoladnihprutića,različitevrste žvakaćih guma, tri bočice soka, mala četvrtasta kutija s crvenomukrasnom vrpcom, mapa ovog područja i ključ s privjeskom. Nikakvognovčanika. Ni vozačke dozvole. Nikakvih osobnih dokumenata. Već sumuprijepretražilitijelo.Nasebinijeimaoništa.

»Dakle,štotoimamoovdje?«,rečeMichelle,kopajućipostvarima.Pogledom je slijedio njezine ruke. »Zar za to ne trebate nalog? To je

privatnaimovina...uuh.«Agentgajelaktommunuourebra.»Da sam na tvom mjestu«, reče agent, »otvarao bih usta samo da

odgovorimnapostavljenapitanja.Uprotivnomstvarimogupostatijako,jakogadne...zatebe.«

Michelle jeuzela čokoladneprutiće, žvakaće ibočice soka te ihpredalaHarryu. »Odnesi ovo što prije u laboratorij«, rekla je, pogledavši Bobbya.»Mogusekladitiutvojuslobodudaunekimaodovihimadroge.«

Nikakvogodgovora.Bobbyseopetzagledaousvojakoljena.Michelle se nasmiješila. »A što je ovo?« Uzela je kutiju umotanu kao

poklon.Naetiketi jepisalo:ZaLucy,s ljubavlju.Odvezala jevrpcu ipodiglapoklopac.

Harryjezinuo.»Nemojmezezati.«Michellesebijesnozagledalaukutiju.»Crvenočipkastorublje«,napokon

jeprosiktala.»MisliosidaLucy imatrinaestgodina,akupiosi jojčipkastegaćice?«Pogledala jeHarrya. »Nekaminetkodapištoljdaodmahupucamovuvrećubljuvotineuglavu.«

Bobbysenervoznopromeškoljinasjedalu.»Znaššto,zapravoinijevažnoštosadanećešrazgovarati,rećinamsvoje

pravoimeidrugo.Zatojerimamoovo.«Podiglajeključsprivjeskomkojijebiounjegovuruksaku.Naprivjeskujepisalosamo103.»Znamodasiovdjenegdje u blizini rezervirao sobu u nekom usranom hotelu. Možda će namtrebatiparsati,alićemonaćihotelisveonoštosiostaviounjemu.Kladimsedaćemonaćitvojnovčanikidokumente.«Natrenutakjeušutjela.»Zapravo,

kladimsedaćemonaćilaptopilismartphone.«Nagnulasenaprijed,licejojjesamo nekoliko centimetara bilo udaljeno od Bobbyeva. Osjetila je mirisnjegovejeftinekolonjskevode,mirismetviceudahu.Nasmiješilamuse.»Nemožeš ni zamisliti što sve možemo izvući iz tvrdog diska tvog laptopa ismartphonea. Idaznaš,Bobby, sveovemjesecenachatu nisi imaoblagogpojma da komuniciraš sa mnom. Ja sam tvoja Lucy.« Čekala je da shvatitežinunjezinihriječi.»Starimoj,ovotiješah-mat.Štogoddaodigraš,gotovsi.«

41.Na adresi koju su dobili nalazila se mala dvokatna poslovna zgrada u

DeweyStreetu,tikizaMarineParkauSantaMonici.Trebaloimječetrdesetsedamminutadaizupravnepolicijskezgradestignuovamo.VanjskizidovistarezgradebilisunačičkanioglasimaProdajeseiIznajmljujese.

Hunter se pitao tko bi zdrave pameti želio kupiti ili iznajmiti uredskiprostoru zgradikoja je izgledalaovako strahovito zapušteno– istrošene iizblijedjeleopeke,slabopričvršćeniprozoriitamnemrljeodkišekojesusespuštaleskrovapoputnekeprljaveglazurenatorti.

Parkiralište se nalazilo iza zgrade, daleko od glavne ulice. Korov seprobijaokrozraspucaniasfalt.Odosamparkirnihmjesta,samojednojebilozauzeto–crvenifordfusion.Samonekolikometaradaljeodautomobila,uzazid je stajalo nagurano nekoliko drvenih sanduka. Policija Santa Moniceokružila je ulaz u parkiralište žutom policijskom trakom. Oko ograđenogdijelaokupilosemnoštvoljudi.Iakonisuništavidjelismjestagdjesustajali,nitkonijepokazivaonamjerudasepomaknenizacentimetar.Nekisučakpilikavuiztermos-boceičekali.

Hunter iGarciaparkiralisu ispredzgrade,uztripolicijskaautomobila ikombiforenzičnogtima,azatimsepočeliprobijatikrozmnoštvo.

Stigavši do žute trake, Hunter brzo razmijeni par riječi s dvojicompolicajacakojisučuvaliulazuparkiralište.Garciinjepogledprivukaovisokivitak muškarac odjeven u tamnoplave traperice i gornji dio trenirke skapuljačom.Stajaojeizamnoštva,držećirukeudžepovima.Nozarazlikuodostalihčijijegovortijelapokazivaonapetostiiščekivanje,onjestajaomirnoiopušteno.Podigaojeglavu.Pogledisuimsenačassreli,azatimjeotišao.

»Detektiv Sanchez je tamo«, reče stariji policajac, pokazujući niskog,debeljuškastogmuškarca koji je razgovarao s jednim forenzičarom. Bio jevisok oko metar šezdeset, držao je ruke sklopljene na križima, poputpogrebnikakojinadgledasahranu.Iizgledaojekaopogrebnik–crnoodijeloizčijihsurukavaizvirivalesnježnobijelemanžete,ulaštenecrnecipeleicrnakravata. Tamnosmeđu kosu začešljao je unazad i učvrstio gelom, onako uDrakulinu stilu. Čupavi brkovi su se poput potkove savijali oko njegovegornjeusne.

»DetektivHunter?«,rečeSanchez,zamijetivšidvojicupridošlica.HunterserukovaosnjimipredstaviomuGarciu.»OvojeThomasWebb«,rečeSanchez,pokazavšiglavomnaforenzičaras

kojim je razgovarao.Webb je bio nekoliko centimetara viši i nekoliko kilalakšiodSancheza.Ostaliforenzičarispremalisusezaodlazak.

Sancheznije izgledaokaočovjekkojibi gubiovrijeme.Čim je završio supoznavanjem,odmahjeposegnuouunutarnjidžepiizvadionotes.»O.K.,davamkažemštozasadimamo«,obratiimse.»U8:52centralajeprimilapozivgospodinaAndrewsa.«PokažecrveniFordFusion.»Vlasnikatogvozila.Onjeračunovođa,imaurednadrugomkatuovezgrade.Zgradajeskoropaprazna,kao što ste vjerojatno zaključili po brojnim oglasima na pročelju. Prvi katkoristilajeosiguravajućatvrtka,alijepropalapriješestmjeseci.Jedinatvrtkakoja još radi u zgradi je građevinski inspektor, također na drugom katu. Snjimjošnismostupiliukontakt.«

Zastane, kaodaočekujeneki njihovkomentar.Ništa. »Dakle, ovamo suposlanapatrolnakola.Našlisutijelobjelkinjenatlu,tamo,uzonesanduke.«Pokaženatomjesto.»Moglabibitistaranegdje izmeđuranihdvadesetih ikasnihtridesetih.Nemogućejeodrediti.«

»Tijelo je prije sat vremena odvezao državni mrtvozornik«, rečeforenzičar,bacivšipoglednasat.»Nažalost,kakotijelovišenijenapoprištu,morat ćete se zadovoljiti fotografijama.« Pogleda oko sebe. »Ali ovo i nijepoprište ubojstva. Ovdje je tijelo samo ostavljeno. Ako se stvarno radi oubojstvu,sasvimsigurnonijeubijenaovdje.«

Sanchez se na trenutak zagleda u dvojicu detektiva, a zatim nastavi.»Dakle, gospodin Andrews je parkirao svoje vozilo na uobičajenomjesto iugledao tijelona tlu kad je izašao van. Smjesta gdje senalazio, najprije jepomislio da se radi o nekom sirotom beskućniku, ali kaže da beskućnicinikad prije ovdje nisu spavali. Prišao je bliže da provjeri i prestravio se.Odmahjepozvaopomoć.Kunesedaništanijedirao.«

»Gdjejeon?«,upitaHunter.»Goreusvomuredu.Policajacjesnjim.Možeteivirazgovaratisnjimako

želite.«»Cijelo tijelo je strašno izobličeno stotinama kvrga različite veličine«,

objasniforenzičar.»Mnoštvooteklinaiupalakojesunesumnjivouzrokovaliubodiosa,preciznije,tarantulinihosa.«

HunteriGarcianerekošeništa.»Izvadilismojojtrioseizusta«,nastaviforenzičariizvadimalu,cjevastu,

plastičnuposudustritarantulineose.»Jednajojjebilazaglavljenaugrlu.«»Jelibilaodjevena?«,upitaGarcia.»Nepotpuno.Samoudonjerublje.Grimizneboje,čipkasto.«»Jestelinašlikakveosobnestvari?«»Ništa.Većsmoprovjerilikontejnerzasmeće.Prazanje.Kaoštojerekao

detektivSanchez,zgradajegotovoprazna.«»Akostenašlikvrgenanjezinutijelu«,rečeHunter,»ondapretpostavljam

dasetijelonijenadulo.«Znaojedaseuranomstadijunakonsmrti,akosetijelodržiurelativno

normalnimokolnostima,usporavastaničnimetabolizam,posebnouprvatri

dana.Nedostatak kisika u tkivupotiče nagli razvoj bakterija koje se hranebjelančevinama,ugljikohidratimaimastima.Bakterijeproizvodeplinoveodkojih tijelo zaudara. Ta kemijska reakcija također uzrokuje značajnonadimanje tijela zbog slijevanja tjelesnih tekućina iz usta, nosa, očiju, uši iunutarnjih tjelesnihšupljina.Prošlasu točnotridanaotkakosupromatraliženukakoumireuonomstaklenomlijesu.

Forenzičar odmahne glavom. »Nije. Nema nadutosti tijela. Zapravo jeupravo tada započinjao stadij mrtvačke ukočenosti. Pretpostavljam da jeumrlatijekomjučerašnjegdanailitijekomnoći.«

GarciapogledaHuntera,alinjegovpoglednijeništaodavao.»Zatočnijevrijemesmrtimoratćetepričekatinalazobdukcije«,zaključi

forenzičar.»TijelojeposlanoumrtvozorničkiurednaNorthMissionRoadu?«,upita

Hunter.»Da.«»Asadonoštojestvarnosjebano«,rečeSancheziizdžepaizvadiprozirnu

plastičnuvrećicuzadokaze,»osimosa,uustimasujojpronašliiovo.«Dodaoje vrećicuHunteru. Unutra je bio pravokutni ljepljivi komad papira. Crnimslovimakojasuizgledalakaodasunapisanaflomasterom,pisaloje:Uživaj,detektiveHunteru.Znamdajajesam.

42.Pročitalisuporukuibezriječi jevratili forenzičaru.Onćejeodnijetina

laboratorijskuanalizu.»Pretpostavljam da će ovaj slučaj pripasti Jedinici za teška ubojstva?«,

upitaforenzičar,vrludajućipogledomizmeđuHuntera,GarcieiSancheza.Prije negoli su Hunter i Garcia stigli odgovoriti, Sanchez podigne obje

rukeu zrak. »Slučaj jevaš.Tkogodda jeovoučinio, zatražio jevas i zato,molimvas,slobodnopreuzmite.«

»Čim dobijemo bilo kakve nalaze«, reče forenzičar Hunteru i Garcii,»najprijećemoobavijestitivas.«Okrenuoseipridružioostatkusvogtima.

»Štoseto,dovraga,ovdjedogađa?«,upitaSanchezčimseWebbdovoljnoudaljio. »Promatramvasdvojicuotkako ste stigli ovamo.Gledao samvašureakcijudokjeWebbgovorioštojesvedosadotkrionjegovtim,dokvamjepokazivaoosekojesuizvadiliizženinihusta,dokstečitalionuporukuisveto...Iništa.Nikakvogbijesa.Nikakvogiznenađenja.Nikakvogzgražanja.Čaksenistenitrgnuli.Dobro,dobro,nistestigliizblizavidjetistanjeukojemujebilotijelotesirotice,aličakidajeste,mislimdasenebisteiznenadili.«Jošuvijeknije skidaopogled s njihovih lica. »Znamda ste iz Jedinice za teškaubojstvaidastevjerojatnovećvidjelisvakakvasranja,aliipakmislimdasteu ovom slučaju trebali pokazati nekakvu reakciju, bez obzira koliko steiskusniilidobroistrenirani.«

NiHunterniGarcianeodgovoriše.»Samo me nemojte zajebavati i reći mi da ste već prije vidjeli nešto

ovakvo. Čini se da je ovu ženu ubilo na stotine divovskih usranih osa.Najvećihkojesamvidiouživotu.Većitojesuludo.Aizoneseporukemožezaključitijedinodajeubijena.JaneradimuJedinicizateškaubojstva,alisamusvomradnomvijekubionadovoljnopoprištazločinaividiomasumrtvihtijela.Dvadesetdvijegodineslužbe.SamBogznadasamvidiotakvasranjazbog kojih bi se svatko izrigao. Opet vam kažem, ovakvo sranje još nisamvidiouživotu.Kadsuforenzičariizvadiliprvuosuizženinihusta,šećermijeskočiodoplafona.Alergičansamnaose.Akadsuizvadilionuporuku,jajasumi se skvrčila.« Ušutio je i dlanom obrisao znoj sa čela i zatiljka. »Kojibolesnikubijaosama?«

HunteriGarciajošuvijekneizustišeniriječi.»Čak inakonštovam je rečenoda joj je stotineosinjihubodapotpuno

deformiralotijelo...čakinakonštostepročitaliporuku,nijedanodvasnijepokazao nikakvu reakciju. Iz toga proizlazi da ste vas dvojica ilinajhladnokrvnijiseronjekojesamsreouživotuilidasteovoočekivali.Izato

vasopetpitam.Kojisetovragdogađa?Zarseovakvoneštovećdogodilo?«Prošaojejedantrenutakpunnapetosti.»Nebašidentično«,napokonodvratiHunter.»Alida,većseprijedogodilo

ida,očekivalismoto.«Sanchezjeočitoneštorazglabaousvojimmislima.Nijebioposvesiguran

želi li znati detalje. Okolnosti su ukazivale da ovaj slučaj neće završiti nanjegovustoluinjemujezbogtogaistinskibilodrago.Gladiojebrkovepalcemi kažiprstomdok je zamišljenopromatraomjestonakojemu jepronađenotijelo.

»Znate što?«, reče. »Jedva čekam mirovinu. Ne mogu dočekati da sepokupimizovogprokletoggrada.Prošlitjedanuhitilismoocakojijevlastitubebubaciokrozprozorsdesetogkatasamozatoštojeprevišeplakala.Kadje,neštokasnije,tosaznalanjegovacuraipočelašiziti,baciojeinju.Kadsmorazvalili njegova vrata, zatekli smo ga kako sjedi u dnevnoj sobi, gledabejzbolskuutakmicuijedekukuruznepahuljice.Bebajeumrla.Curavegetiraubolnici.Uništenjojjemozak.Nemazdravstvenogosiguranjapavećgovoreoisključivanjuaparata.Tipanijenimalobriga.«

Poravnaojemanžeteipopraviokravatu.»Ovajgradnemasavjesti.Nemamilosti.Nebih senimalo iznenadiodanakrajuotkrijetekako jepočiniteljovonapraviosamoizzabave.«

43.KadjeHunterskrenuoizWest8.StreetauLimaVistaDrive,kalifornijski

hrastovi su zasjenjivali ulicu. Kuća koju su tražili nalazila se gotovo nanjenomkraju. Smještena podalje od ulice, s blijedožutim pročeljem koje ječinilo lijepkontrastbijelimvratimaiprozorskimokvirima.Okruživala ju jeniskaogradaodkovanogželjeza;izaogradeurednopokošentravnjak.Uzakprilazniputslijevestranevodiojedogaražezajedanautomobilnastražnjojstranikuće.Vrataprilaznogputabila suotvorena. Ispredgaražeparkiranametalikplavatoyotamatrix.RegistarskaoznakapodudaralasesonomkojusudobilizaautomobilChristineStevenson.

Prema izvještaju istražiteljskog tima, Christina je u četvrtak navečerotišla iz redakcije L.A. Timesa. Uzela je slobodan petak i subotu, ali suočekivalidaćeseunedjeljupojavitinaposlu.Nijedošla,alitonijebiloništaneobično. Reporteri su znali izostajati danima, ovisno o priči na kojoj suradili.

Hunter je parkirao na ulici ispred same kuće. Ulica je u ponedjeljakposlijepodnebilatiha.Djecasenisuigralavani.Nitkonijekosiotravnjakniradiouvrtu.Nitkonijesjedionatrijemuiuživaoudanu.

Ušlisunaimanjekrozotvorenavrataprilaznogputa.Hunterjepokucaoipokušao otvoriti ulazna vrata – zaključano. I prozori na pročelju bili suzatvoreni,zavjesespuštene.

Garcia je krenuo dalje prilaznim putem do plave toyote. Navukao jerukaviceiprobaootvoritivrataautomobila,potomigaraže–svezaključano.

»Ovdjeispredjesvezaključano«,rečeHunter,prilazećimu.»Svezavjesesuspuštene.«

»Isto je i na ovoj strani«, odvrati Garcia. »Automobil i garaža suzaključani.Očitojedaseučetvrtaknavečerizredakcijevratilakući.«

Krenulisupremastražnjemdijelukuće.Ogradasdesnestranegaraženijebilaonoliko impresivnakaoona ispredkuće.Ova jebilaodotpornogdrva,visoka otprilike dva i polmetra, s čvrstim vratima.Hunter pritisne kvaku.Vratasuseotvorila.

»Ovonijedobarznak«,rečeGarcia.Prešlisuvelikuterasučijajenajvećaatrakcijabiopravokutanbazen.Na

jednoj strani poredane četiri ležaljke za sunčanje, u maloj sjenici nasjevernom dijelu stajao je roštilj. Kuća im se sada nalazila s desne strane.Cijela stražnja strana kuće bila je od stakla. U kuću su vodila dvoja kliznavrata,jednaudnevnu,drugauspavaćusobu.Vratakojasuimbilabliže,onakoja su vodila u spavaću sobu, bila su širom otvorena. Krenuli su prema

njima.Utomtrenutkuzapuhaojesnažanistočnjakusmjerukuće.Zavjesascvjetnim desenom na otvorenim vratima se odmaknula, dovoljno da videunutrašnjostsobe.Dovoljnodastanuipogledajuse.

»Nazvatćuforenzičare«,rečeGarcia,vadećimobitel.

44.KućaChristineStevensonbilajeprostrana,prostranijaodvećineostalih

utomdijelugrada.TrenutnosuMikeBrindleinjegovforenzičnitimulagalisavnaporobrađujućispavaćusobu.

Bila je velika, udobna i prepuna djevojačkih detalja – od ružičastogtoaletnog stolićadoplišanih životinja – ali je izgledalakaoda ju jepomeotornado. Igračke, jastuci i šareni jastučići razbacani posvuda po podu.Posteljinadjelomičnoskinutaskreveta,kaodasečvrstodržalazanjudokjujenetkovukaoskreveta.Nikrevetnijestajaonasvomemjestu;jedannoćniormarićležaojeprevrnutnabočnustranu.Noćnalampanapodurazbijenaustotinekomadića.UznoćniormarićprevrnutabocaDomRuinarta iz 1998;većinapjenušavetekućineprolivenapopodu.Jednakoličinaprocurilajekrozpodne daske, druga ishlapila. Ostala je samomala lokvica ispod grla boce.Samonekolikocentimetaradaljeodboce,razbijenačašazašampanjac.

Ružičastitoaletnistolićizgledaojekaodagajenetkoizudaraounapadubijesa. Prevrnute bočice parfema i proizvoda za njegu kose, većinanjih napoduzajednosastalkomizvučnicimazaMP3,sušilomzakosuiraznovrsnimpriboromzašminkanje.Ogledalotoaletnogstolićanapuknuto.Iakojošnigdjenisuvidjelikrv,svimajesobaodzvanjalajednomjedinomriječju–borba.

Nopoprištezločinakojejeukazivalonaborbu,zaforenzičarejebilokaoglavnizgoditaknalutriji.Borbajeznačiladasežrtvaodupiralainanekinačinuzvratila napadaču. Čak i ako je napadač bio spreman na otpor, nitko nijemogaopredvidjetikolikoćeborbatrajatinikolikoćebititeškazbogvelikekoličineadrenalinakojabinavrlaužrtvinkrvotok.Izasvakeborbeuvijekbiostajali nekakvi dokazi – vlakna s odjeće,možda folikuli vlasi ili trepavice.Udaracuoštar rubnoćnogormarića ili toaletnog stolićamogao jeostavitimikroskopskimaluporezotinunakožinevidljivugolomoku,alibiodnjenanamještaju mogli ostati tragovi krvi i kože, a slijedom toga i nečije DNK.Možda zvuči ironično, ali govoreći jezikom forenzičara, borba je bilaizvanrednastvar.

Forenzičar u bijelom kombinezonu s kapuljačom nanosio je prašak zauzimanje otisaka na staklenim vratima koja su Hunter i Garcia zatekliotvorena. Drugi se polako kretao po sobi, stavljajući brojevne oznake ifotografirajućisvakipredmet.MikeBrindleobrađivaojekrevetiprostorokonjega.

Odjevenitakođerubijelekombinezoneskapuljačama,HunteriGarciasupretraživali dnevnu sobu. Ova je bila ugodno namještena elegantnimpokućstvomskupocjena izgleda.Na južnojstranidobroopremljenakuhinja

bez ikakva pregradnog zida. S desne strane ulaznih vrata na stilskoj crnojkomoditriuokvirenefotografijeporedzdjelesumjetnimvoćem.

Dnevna soba i kuhinjabile suu savršenomredu.Činilo seda je svenasvommjestu.Doborbejedošlosamouspavaćojsobi.

Na podu pokraj komode našli su Christininu torbu. U njoj novčanik,vozačku dozvolu, kreditne kartice, ključeve automobila i mobitel sispražnjenombaterijom.

Garciajerazgledavaokuhinjukadseoglasionjegovsmartphone.»ImamopodatkeogospođiciStevenson«, izjavi,otvarajućielektroničku

poštu.Hunter se zagledao u tri fotografije na komodi. Jedna je prikazivala

Christinukakosjedinanekojplaži.Nadrugojsesmiješilaženaljubaznalica,jasnihplavihočijuipunihusana.Christinajedefinitivnonaslijedilamajčineoči,izražajannos,visokejagodiceimalimadežispoddonjeusne.Imalagajeižena na slici. Posljednja fotografija prikazivala je Christinu u crno-sivojtoaletikakodržičašušampanjcauruci i razgovaraselegantnoodjevenomgrupicomljudi.

»Štoimamo?«,upitaiokrenesekGarcii.»O.K.,preskočitćuonoštovećznamo«,rečeGarcia.»ChristinaStevenson

rođena je ovdje u L.A.-u. Odrasla je gore u Northridgeu gdje je živjela smajkomAncireom.Nemabraćenisestara.Neznasetkojojjeotac,apremaovome, izgleda da nikad nije imala zakonitog očuha. Majka se nikad nijeudavala.Pohađala jesrednjuškoluGranadaHills ičiniseda jebilapriličnodobraučenica–dobreocjene,nikadunikakvojnevolji.Bilajenavijačicaoddrugogdozavršnograzreda.«Pomaknuojeaplikacijunamobitelu.»Majkajeumrla od aneurizme prije sedam godina, istog onog dana kad je ChristinaprimiladiplomuiznovinarstvanaUCLA-i.«

Hunterzamišljenopogledaportretnasmiješeneženenakomodi.»Izgledadajemajčinasmrtzatrlaživotunjoj«,nastaviGarcia.»Jerovdje

nemamoništaocijelojjednojgodini.NakontogasezaposlilakaostažisticauL.A.Timesuiotadaradiutimnovinama.«

»Oduvijekjeradilauzabavnojredakciji?«,upitaHunter.»Ne. Četiri godine uskakivala je u različite rubrike – gradsku,

međunarodnu, politiku, ekonomiju, najnovije događaje, crnu kroniku, čak isport. Skrasila se u zabavnoj redakciji prije dvije godine. Nije se udavala.Nema djece. Ne spominje se nikakav dečko. Nema dosje zbog zloporabedroge. Jošuvijekprovjeravajunjezine financije,ali jehipotekanaovukućugotovo isplaćena. Primala je prilično pristojnu plaću.« Opet je pomaknuoaplikaciju. »Jučer, u nedjeljnom izdanju L.A. Timesa, objavljena je njezinavelikapriča.NajvjerojatnijeonakojujespomenuoEmilio.«

»Očemujetapriča?«Jošjednopomicanjeaplikacije,azatimzabezeknutGarciinpogled.

»Slušaj ovo. Ekskluzivna vijest o jednoj holivudskoj zvijezdi koja sepotucalaokolosučiteljemsvogdjetetadokjenjezinmuž,takođerzvijezda,snimao posljednje epizode TV-serije u kojoj glumi glavnu ulogu. Priča jeobjavljena na prvoj stranici zabavnog dodatka, a na naslovnici novinanajavljenajevelikimslovima.«Spremiojemobitel.»Ispravimeakogriješim,alitojeonavrstapričekojomsestječegomilanovihneprijatelja.Onavrstakojamožerazvrgnutibrakirazoritiživote.«

»Tkojetazvijezda?«,upitaHunter.PrijenegoštojeGarciastigaoodgovoriti,krozvratadnevnesobeproviri

MikeBrindle.»Roberte,Carlose,boljedadođetepogledatiovo.«

45.UFBI-evuOdjeluzaračunalnikriminalvladalajepobjedničkaatmosfera.

Osmjesi i čestitkekružili sunaokolopoput vrtuljka. Čak je i direktorFBI-azadužen za losanđeleški ured nazvao Michelle Kelly da joj izrazi svojezadovoljstvo. I sam je imao dvije kćeri. Nijemogao ni zamisliti što bi biokadaručinitikadbinekaodnjihpostalažrtvainternetskogpedofila.

Sjedeći za svojim kompjuterom,Michelle je otvorila Bobbyev dosje. Naprvoj stranici kliknula je na prazan četverokut u gornjem desnom uglu ukojemjepisalo»fotografija«iizmenijaodabralaopciju»dodaj«.HarryMillsjoj je već proslijedio nekoliko policijskih fotografija snimljenih nakonBobbyeva uhićenja i pohranjenih u glavni FBI-ev kompjuter. Odabrala jejednuikliknulaopciju»dodaj«.

Zatimjepremjestilakursornarubriku»ime«iutipkalaBobbyevopravoime–GregoryBurke.

SadaBobbyvišenijebiobezimenaprijetnjabezlica.Premjestila je kursor na rubriku »stanje istrage«, obrisala riječ

»otvorena« i utipkala »zaključena – osoba uhićena« i istovremeno osjetilaneizmjernozadovoljstvo.Noznalajedatajosjećajnećedugopotrajati.

Nažalost, vani je bilo previše takvih »Bobbya« koji su vrebali nastranicamadruštvenihmreža,chatroomovima,stranicamasigramaisvemuonomena čemu su se klinci družili u virtualnomprostoru.Michelle i ORKdavalisusveodsebe,alijestajalačinjenicadasubilibrojčanonadmašeniidasetajomjerizgodineugodinusvevišepovećavaonjimanauštrb.Znalajeda je zatvaranje Bobbya samo jedna mala pobjeda u velikom ratu koji sugubilijošodprvihgodinanastankaInterneta,aliudanimapoputovoga,ipakjeimalaosjećajdaseisplatisvakabitka.

»Dobrosi?«,upitaHarry,stojećiizanje.»Izvrsno.«Kliknulajeopciju»spremi«.»Kakousna?«Prstimajedodirnulaotečenudonjuusnu.»Jošmaloboli,alipreživjetću.

Malacijenazaslanjejošjednoggovnarauzatvor.«»Nadamsedaćeistrunutitamo.«Zahihotala se, više zbogolakšanja,negoveselja. »Sonimešto imamoo

njemu,sigurnasamdahoće.«FBI-ujetrebalomanjeoddvasatadanađumalihotelukojemjeBobbyna

jedandanrezerviraosobu.Bio jesamotriblokaudaljenodVeniceBeacha,mjestagdje jeuhićen.Usobisunašlinjegovedokumente,kreditnekartice,novac,seksualnepotrepštine,pilule,alkoholimalubočicuprozirnetekućine.

Bočicajevećbilauforenzičnomlaboratoriju,asvisusekladilidaćetekućinabitipozitivnananekuvrstudroge za silovanje spravljenunavlastitu ruku,poput gama-hidroksibuterne kiseline. No tek je pravo otkriće sadržavalamalacrnatorbapokrajkreveta.UnjojsunašliBobbyevlaptopsastotinamavideaifotografijatedigitalnuvideokameru.

NaMichelleinovelikooduševljenje,Bobbynijestigaoprenijetisadržajsmemorijske kartice kamere na laptop – neobrađen, dvanaestominutnivideouradaksnimljenprijesamodvadana.NanjemusejasnovidioBobbysdjevojčicomkojajeizgledalakaodanijestarijaodjedanaestgodina.

»Onda«,rečeHarry.»Dolazišnaproslavu,zarne?SviidemouBajunapićeimoždaštogodčalabrcnuti.«

Baja jemeksičkirestoransroštiljem,udaljensamodvablokaodzgradeFBI-a.

Pogledalajenasat.»Naravno,alivimomcisamoidite.Naćićemosetamoza četrdesetakminuta. Želim samo baciti još jedan pogled na onu suludusnimkukojusmosnimiliupetak.Znaš,onusaženomustaklenomlijesu...isonimglasovanjem.«

Slabašnojojseosmjehnuo.Znaojedasuvećučinilisveštosumoglidokseprijenosuživoemitiraoisvejednonisuuspjeliništaotkriti.Svakijetragvodiouslijepuulicu.FBI-evORKrijetkojekadbiotakostručnoopstruiranunastojanjima da nešto učini tijekom internetskom prijenosa i taj je njihov»neuspjeh« razbjesnio Michelle na način koji je Harry imao priliku vidjetisamojednom.Onajednostavnonijeznalaprihvatitiporaz.

»Michelle,štomislišdaćešnaći?«»Ne znam. Možda ništa.« Izbjegavala je pogledati ga u oči. »Možda je

ubojicaipakpametnijiodnas.«»Znaš,tonijenatjecanje.«»Nije istina, Harry, ovo jest natjecanje.« Napokon ga je pogledala

užarenimočima. »Jer, ako jebolji odnas... akoonpobjeđuje, ami gubimo,ljudiumiru...naveomagroteskannačin.«

Podigaojeobjerukeuzrakkaodasepredaje,iakojeznaodaseMichelleneljutinanjega.»Želišlipomoć?«

Nasmiješilase.»Netreba.Znaštimene. Idi islavisdrugima, jaćudoćimalokasnije.Inemojseprevišenalitidokjanestignem.«

»Totinemoguobećati.«Krenuojepremavratima.»Harry«,zazovega.»Naručimicaipirinhu,hoćešli?Svišelimete.«»Naravno.«»Nećudugo.«Okrenuo se i kradomice nasmiješio. »Da, kladim se da nećeš«,

promrmljaoje.

46.Čimsusviotišli,prigušilajesvjetlaiznadsvogstola,natočilavelikušalicu

kave ipočelapregledavati snimkukojususnimiliprije tridana. Iakoninatren nije zaboravila te prizore, ponovno promatranje žene zatvorene ustaklenomlijesudokjeubadarojtarantulinihosaidokpolakocijediživotiznje, naježio je svaku dlačicu na Michelleinu vratu. Otečena usna opet jepulsirala kako joj je srce počelo ubrzano kucati. Na trenutak je moralazatomitiporivdapovratikad jeprisamomkrajusnimkeizženinenosniceizašla velika crna osa. Isto je osjetila i onog dana kad su FBI-evi agenti uranimjutarnjimsatimarazvalilinjezinavrataiuhitilije.

Još od ranemladosti izvrsno se snalazila s kompjuterima;ni samanijemoglaobjasniti zašto.Kaoda jenjezinmozakdrukčije radio,kaoda jebioustrojen tako da shvati i najkompliciranije programe koji su njoj bili kaodrugimadječjepjesmice.

Rođena jeuDoyleuusjevernojKaliforniji.Otac joj jeumrokad je imalasamočetrnaestgodina.Pušačodtinejdžerskedobiiveomaslabogimuniteta,dobio je upalu pluća dok se oporavljao od teške prehlade. Njezina majka,povučenaipokornaženakojaseužasavalatogadaostanesama,preudalasegodinudanakasnije.

Michelleinočuhbiojenasilnipijanackojijenjezinumajku,veomaniskogsamopoštovanjaubrzopretvoriouzombijaovisnogolijekovimaialkoholu.Iakoseveomatrudila,nijeuspjelaspriječitimajkudaodsebenapraviruinu.

Jednekasnenoći,šestmjesecinakonočuhovauseljenja,otvoriojevrataMichelleinesobeiušao.Majkajebezsvijestiležalaudnevnojsobinakonštojepopilatričetvrtinebocevotke.

Michellesenagloprobudilakadjeočuhspustiosvojeveliko,znojnoigolotijelonanju.Srcejojjeluđačkiudaralo,dahzastaougrlu,uočimazbunjenostiužas.Mesnatomšakomprekrio joj jeusta,grubogurnuoglavuna jastuk išapnuouuho:»Ššš,neopirise,srce.Ovoćetisesvidjeti.Obećavam.Pokazatićutikakojetokadsispravimmuškarcem.Uskoroćešpreklinjatizajoš.«

Strgnuojojjepidžamu.Doksepripremaodauđeunju,popustiojestisaknanjezinimusnama.Otvorilajeusta,alinijevrisnula.Svomsnagomzagrizlaje u njegovu ruku. Jaki, mladi zubi zagrizli su meso i kost kao da sunapravljeniodmaslacaiodgrizlimumaliprst.Ispljunulagajeunjegovolicedokjeurlikaoodboliidoksekrvslijevalaniznjegovuruku.Prijenegoštojeistrčala iz kuće u noć, zgrabila je bejzbolsku palicu i raspalila ga pomeđunožjutakvomsnagomipreciznošću,dajeistogčasapovratio.Višesenikadnijevratila.

Tridanakasnije,autostopomjestiglauLosAngeles.Danimaježivjelanaulici, jela izkantizasmeće, spavala ispodkartonskihkutija ikoristila tuš izahodnaplažiSantaMonica.

Na toj istoj plaži upoznala je Trixxy i njezina dečka, dvoje tetoviranihsurfera koji su joj rekli damože spavati u njihovoj kući. »Mnogi spavaju«,reklisujoj.

Reklisuistinu.Njihovakućauvijekjebilapunaljudikojisustalnodolaziliiodlazili.

MichellejeubrzootkriladaTrixxyinjezindečkonisuzaljubljenicisamousurfanje.Pripadalisujednojodprvihgeneracijainternetskihhakera.UtojevrijemeInternetjošbioupovojima.Svejebilonovo,aosiguranjenikakvo.

Trixxy i njezinu dečku nije dugo trebalo da otkriju kako je Michelleprirodno nadarena za kompjutere. Ne, »prirodno nadarena« nisuodgovarajuće riječi.Michelle je bila prava genijalka.Mogla je u parminutanapisati točan slijed postupaka za prevladavanje nekog problema koji suTrixxy injezindečkorješavali satima,ponekad idanima.Ubrzo jehakiralasvevrsteweb-serveraion-linebazepodatakasveučilišta,bolnica,državnihiprivatnih tvrtki, financijskih institucija, federalnih agencija,međunarodnihkorporacija... Granice nisu postojale. Što je osiguranje bilo bolje, to joj jeizazovbioveći i tako jepostajala svebolja ibolja.Čak jedvaputu jednomtjednuupalauFBI-eveiNSA-inebazepodataka.

Kaoisvihakeri,ionajeimalapseudonim–odabralajeimeThrasos,štonastarogrčkomznačidrskost.Veomaprikladno,pomislilaje.

U virtualnom svijetu mogućnostima nije bilo kraja, a Michelle se tekpočelazabavljati.Utojevrijemesaznaladajenjezinamajkaumrlanakonštojeprogutalapolabočicepilulazaspavanjeizalilaihbocomburbona.

Od tuge i bijesa plakala je tri dana. Ubrzo je saznala da je, prije samonekolikomjeseci, očuh nagovorio njezinumajku da napiše oporuku kojomnjemuostavljanjihovukuću,kućukojujekupionjezinotac,kaoisvevrednijestvarikojejejošimala.Tadajenjezingnjevsamojošvišenarastao.Očuhjepretvorionjezinumajkuualkoholičarkuinarkomankuizatimjojzdipiosveštojeimala.Michellejeprovjerilaiotkriladajevećstaviokućunaprodaju.UtomtrenutkujegnjevnočudovišteunjojpočelovrištatiitražitiOSVETU.

Već za tjedan dana očuhov se život počeo raspadati. Malo-pomalorazarala mu je život preko Interneta. Sav novac na njegovu bankovnomračunumisterioznojenestao,naokozbognekegreškekompjuterakojunitkonijemogaootkriti.Opteretilagajeapsurdnovisokimkockarskimdugovima,do maksimuma ispraznila njegove kreditne kartice, poništila njegovuvozačkudozvolu i promijenila njegovu poreznuprijavu na način da je bilosamopitanjetrenutkakadćemunavratapokucatiPoreznaslužba.Ostaojebezprebijenepare,bezdoma,bezposlaibezdruštva.

Trimjesecakasnijebaciosepodvlak.

AMichellenijeizgubilanisekundusnazbogonogaštojeučinila.Njezin bivši dečko je bio taj koji ju je cinkaomurjacima u zamjenu za

nagodbunakonštojeuhićenzbogposjedovanjadroge.PolicijajepakdojavilaFBI-evuOdjeluzaračunalnikriminalkojijevećnekovrijemetražioTrasosa.Sinformacijomkojuimjedaobivšidečko,FBI-ujetrebalomanjeodtjedandanadajojpostavistupicu.Uhićenjejeslijedilosamonekolikodanakasnije.Četiri FBI-eva agenta razvalila su joj vrata u trenutku kad je upala u bazupodatakaWSCC-a – povezanumrežu koja je isporučivala električnu strujucijelojzapadnojobaliSjedinjenihDržava.Upravo je izmijenilanjihovtarifnisustav i sad je svatko od Montane dolje do Novog Meksika i Kalifornijedobivaoelektričnustrujuposmiješnoniskimcijenama.

UtosuvrijemeračunalnikriminaliterorizamvećpostalivelikaprijetnjaAmerici iameričkomnačinuživota.VladaSjedinjenihDržavauvidjela jedaosoba takve stručnosti kakvu je posjedovala Michelle Kelly može umjestoneprijateljapostatineizmjernovrijedansaveznikunjihovojnajnovijojborbi.Imajućitonaumu,FBIjojjeponudionagodbu–danastavishakiranjem,alisadanastranizakona,iliveoma,veomadugboravakuzatvoru.

Prihvatilajeponuđeno.Ubrzo je shvatila da joj nimalo ne nedostaje stari način života. Nije se

bavilahakiranjemzatoštojehtjelakršitizakonnitizatodaseobogati.Bilajehakericajerjeuživalauizazovimaiuzbuđenjuizatoštojojjetoizvanrednoišloodruke.Ponudakojujeprihvatilanijejojoduzelaništaodtoga,jedinojeonoštojesadaradilabilozakonito.

NimaloneiznenađuještojeFBIsavršenoodigraosvojekarte.Znalisudajepobjegla odkuće zbogočuhova zlostavljanjapa su je pripremali zanoviposao,pobrinuvšisedasesvislučajevinakojimajeradilauprvojgodinizaBirotičuračunalnogkriminala–preciznije,pedofilije.Gnjevigađenjekojejeosjećalapremapedofilimabili su toliko intenzivnidasepotpunoposvetilaposlu.Svakislučajshvaćalajeosobno.

Bila je toliko dobra u svom poslu da je za četiri godine postala šeficalosanđeleškogOdjelazaračunalnikriminal.

Trgnula se iz uspomena i usredotočila na snimku žene zatvorene ustaklenom lijesu. Još jednom je otpočetka odgledala snimku, tražeći bilokakavdetaljkojijemoždapropustila,aliopetnijeništanašla.

»Štoto,dovraga,tražiš.Tunemaničega«,tihojereklasamojsebi,trljajućidlanomčelo.

Otišla je u zahod, opet napunila šalicu kave i vratila se za stol.Jednostavnonijebilaspremnajošodustati.

Usporila je snimkudva ipolputa ipomoćuaplikacije»boja ikontrast«poboljšalasliku,pojačavšiijednoidrugo.Pojačavanjebojeistaknulojesitnedetalje,onekojiseinačenebiuočili.

Nagnula se naprijed, nalaktila na stol, naslonila braduna šake i pustila

snimkuotpočetka.Promatranje usporene snimke otupljivalo joj je um. Pojačanje boje i

kontrastabrže jeumaralo i jačenaprezalooči.Zateklasekakosvaketridočetiri minute uzima kratku pauzu. Da bi odmorila oči, zagledala bi se natrenutakuneštonasuprotnomkrajuprostorijeimasiralasljepoočnice,alijesvejednovećpočelaosjećatiglavobolju.

»MoždasamipaktrebalaprihvatitiHarryevupomoć«,promrmljalaje.»Ilijošbolje,moždasamtrebalaotićisnjima,jerbimiuovomtrenutkuvraškidobrosjelopiće.«

Otpila je još jedan gutljaj kave, opet uključila snimku i provjerilaodbrojavanjevremenaudonjemdesnomugluzaslona.Odgledalajetekjednuminutu.

Podiglajepoglednazaslonimoglasezakletidajevidjelakakojeneštobrzobljesnulo.

Tonijebilatarantulinaosa.»Kojijetovrag?«Pritisnulajepauzu,premotalasnimkuunatragzasamonekolikosekundii

pritisnulaplay.Zum.Opetjeugledalaisto.Osjetilajeadrenalinukrvi.Premotala je snimku još jednom, zumirala određeni dio zaslona i

isključila program za povećanje kontrasta i boje. Umjesto da pustiautomatskoodvijanjesnimke,ručnojepomicalakadarpokadar.

Itadajeugledala.

47.HunteriGarciahodalisuzaBrindleomnizkratakhodnikkojijevodiou

spavaćusobuChristineStevenson.»UVsvjetlompregledalismoplahte,pokrivačijastučnice«,izjaviBrindle,

vodećiihpremakrevetu.»Nigdjenematragovasperme,aliimamalihmrljakrvi,većinomnarubuprekrivača.Laboratorijćenamrećipripadajuližrtviilinekomdrugom.«PokazaojespomenutomjestoprijenegoštojeuključioUVsvjetlo.»Pogledajte.«

Ultraljubičastim svjetlom su se na brz i jednostavan način otkrivalekrvavemrljena tamnim i crvenimpovršinama.Svjetlo je stvaralokontrastizmeđumrljaipodlogeizatosumrljebilevidljivije.

Čim je uključio UV svjetlo, na tamnoplavom prekrivaču jasno su serazaznalečetirimale,razmazanemrljekrvi.Nobilesujakositneipotpunoneupotrebljivekaodokaz.Mogle sunastati od sitnog rezakoji jenapraviladokjebrijalanogepodtušem.

IBrindle jetoznao,ali jošnijezavršios izlaganjem.IsključiUVsvjetlo ipreda Hunteru i Garcii plastičnu vrećicu za dokaze. U njoj je bio ženindijamantnisatTagHener.

»Ovosamnašaopodkrevetom,blizuzida.«Nijedan od detektiva nije izgledao impresionirano. Soba je bila u

potpunom kaosu; stvari svih oblika i veličina razbacane po podu. Sat jemogaostajatinanoćnomormarićuiutučnjavizavršitipodkrevetom.

»Tonijesve«,rečeBrindle,uočivšiskepsunanjihovimlicima.Izvadiojedruguvrećicuzadokaze.Sadržavalajetrisitnakomadića.»Iovosamnašaopodkrevetom.Evo,držiteovo.«Dodaoimjepovećalosugrađenimsvjetlom.

Nekolikotrenutakaproučavalisukomadićeuvrećici.»Komadićinoktiju«,rečeHunter.»Puknutikomadićinoktiju«,preciziraBrindle.»Zapelisuuutorimameđu

podnimdaskama.«Ušuti,dajućiimprilikudashvateštojetimemislioreći.»Činisedasežrtvaskrivalaispodkreveta.Zločinacjujenašaoirekaobihdajujeizvukaopovlačećijezanoge.Naprašiniispodkrevetaostaojetragkaodajeneštoteško...recimoosoba,izvučenaispodkreveta.«

HunteriGarciainstinktivnokoraknušeunatraginakrivišeglaveustranukaodapokušavajupogledatipodkrevet.

»Kakosenijeimalazaštodržati«,nastaviBrindlesvojuteoriju,»zabilajenokte u pod – zato su joj pukli i otpali. Kad ju je izvukao ispod kreveta,paničnoseuhvatilazaonoštojojjebilopodrukom.«Zastaneiopetpogledakrevetniprekrivač.»Mislimdajetakonastaoovajkrvavitragnanjemu.«

Sviopetpogledašeprekrivač.»Vidite«, objasni Brindle. »Ležište ili posteljica nokta s kojeg je nokat

otrgnut,krvarigotovojednakokaokadseporežeprst,alipuknutiotkrhnutnokatmožeuzrokovatikrvarenje jedinoakosepritomoštetivrh ili stranaposteljice.Nočaknitadanemoradoćidokrvarenja.Ukolikoipakdođe,onojeminimalno.Baškaoovoovdje.«

HunteriGarciarazmislišeotome.»Iovosamnašaoispodkreveta.Zapelojezapodnicumadraca.«Pokaže

im posljednju vrećicu za dokaze. Sadržavala je četiri plave vlasi.»Najvjerojatnijejeudarilaglavomopodnicudokjujeizvlačiovan.«Ispustioje zabrinut uzdah. »S obzirom na stanje sobe, rekao bih da se žestokoodupirala,otimalaseiudarala,svedokjunijepotpunosavladao.«

Zavladatišina.Garciaprviprogovori.»Svetoimasmisla,osimskrivanjapodkrevetom.Onoukazujedajeznala

kako netko dolazi po nju.« Pogleda staklena klizna vrata, potom krevet.»Zašto se sakrila ispod kreveta kad je mogla pobjeći iz kuće kroz vratadnevnesobe?«

Kaoda je dobiomig,Dylan, forenzičar koji je nanosio prašak na kliznavrata,izjavi:»Našaosamnešto.«

Sviseokrenušepremanjemu.»Laboratorijmorapotvrditi,aliisamoovakomoguvidjetidasuotiscisvi

jednaki.Nimalonesumnjamdapripadajuistojosobi.Maliprsti,nježnešake.Definitivnosuženski.«

Kadsuotiscibiliupitanju,Dylanjebiojedanodnajboljih.»Štojesbravom?«,upitaBrindle.»Nijeobijena«,rečeDylan.»Moramojeizvaditiidatinaanalizu,aliradise

ostandardnojcilindričnojbravi.Nijebašpouzdana.Akojepočiniteljušaoukućukrozovavrata,mogaoihjelakootvoritiuniverzalnimključem.Bezkapiznoja.«

Svecilindričnebraveistogtipamoguseotvoritiposebnimuniverzalnimključem. Na Internetu ima nekoliko videa koji prikazuju kako se moženeovlaštenootvorititakvabrava.

Hunter je još uvijek promatrao tri vrećice s dokazima koje mu je daoBrindle.SlagaosesGarciom.Skrivanjeispodkrevetanijeimalosmisla.

»Mike,gdjesitočnonašaoovajsat?«Brindlemupokaže.Hunter legne na pod i pogleda pod krevet, proučavajućimjesto gdje je

nađen sat i razmišljajući o mogućim scenarijima. Još uvijek nije nalazionikakvogsmisla.

Garciasepremjestisdrugestranekrevetaistaneispredzavjesacvjetnoguzorka,točnonasuprotmjestunakojemujeDylanmaloprijenanosioprahna

staklena vrata i bravu. To je skrenuloHunterovupažnjupa se na trenutakzagledauGarciinecrnecipeleičarape.

Tijelomusenapne.Usamojednojsekundishvatiojesve.»Nijevaljda«,šapne,pogledajošuvijekprikovanazapartnerovecipele.

»Što?«,upitaGarcia.Hunterustane.SvujepažnjuusredotočionazavjeseizaGarcie.»Roberte,štosividio?«,opetupitaGarcia.»Tvojecipele.«»Što?«»Vidiosamtvojecipelenapodu.«Svigazbunjenopogledaju.»Dobro,i...?«Hunter podigne prst, pokazujući da mu treba još malo, potom priđe

zavjesama i polako ih odmakne ustranu. Klekne na pod i zamišljeno sezagleda.

»Nekasamproklet!«,procijedikrozzube.»Što?«,upitaBrindle,primaknuvšisebliže.Garciakrenezanjim.»Mislim da imamo otisak u prašini«, reče Hunter i pokaže prstom.

»Vjerojatnootisakcipela.«Brindle klekne pokraj njega i pomno pregleda pod. »Majku mu«, reče

nekolikotrenutakakasnije.»Upravusi.«»MislimdajeChristinaupravotovidjela«,rečeHuntergledajućiGarciu.

»Ubojičine cipele. Mislim da se nije skrivala pod krevetom. Vjerojatno sezavukla ispod da dohvati sat, ali je ugledala ubojicu dok se nalazila ispodkreveta.Onjebiotajkojiseskrivao.«

Natrenutakzavladatišina.»O.K.,idemoovofotografirati«,napokonrečeBrindleDylanu.»Trebami

folijazapodizanjeotisaka.Davidimokolikićemootisakdobitiovdje.«Hunterustaneipolakoprijeđepogledompovelikomstaklenomzidupred

sobom.»Zapravobibiloboljedana sveovonaneseteprašak«, reče. »Možda je

ubojica čekao dugo vremena.« Nagne se naprijed da potražimrlje, nosomskoro dotičući staklo. »Možda se naslonio na staklo. Možda je iza sebeostavionešt...«

Slediose.Riječimuzapnuugrlu.»Što?«, upita Garcia. Stajao je iza partnera i pogledavao preko njegova

ramena, iako nije imao pojma što bi trebao gledati.Mislio je da jeHunterneštougledaovani.

Hunterdahneustaklo.Pomicaojeglavudasvojimtoplimdahomzamaglištovećupovršinu.Staklosenatrenutakzamaglilo.

ItadaGarcianapokonugleda.»Manemojmezezati.«

48.VelikaprostorijabezpregradnihzidovauredništvaL.A.TimesauWest1.

Streetu orila se kao školsko dvorište za vrijeme velikog odmora. Čuo sežamor telefonskih razgovora, kuckanje po tipkovnicama, glasni razgovori istruganje žurnih nogu dok su se svi novinari žurili da u roku završe svojčlanak.

Pamela Hays sjedila je za stolom u kutu, nimalo uzrujana zbog buke ikaotičnogkomešanjaokosebe.BilajeurednicazabavnerubrikeL.A.Timesa,aisamajebilaužurbi–moralajepregledatisvečlankekojićeićiuprijelomzasutrašnjeizdanje.

Zabavna Pam, kako su je svi zvali, radila je za LA Times samo sedamgodina,otkakojeudobioddvadesetčetirigodinediplomiralanovinarstvo.Prva godina na poslu bila je pravo mučenje. Novopečena novinarka bezradnogiskustvauvisokotiražnimnovinamamoralasedokazivatipisanjembezbrojnihčlanakaodrugorazrednimtemamazakojejebilauvjerenadaihčitajusamoonainjezinamajka.Mnogiodčlanakanikadnisunitiobjavljeni.Alionajeznaladajedobranovinarkaiizvrsnaistraživačica.Nidrugimanijetrebalodugodatoshvate.

BruceKosinski,navišenačinaveličanstvenčovjek,iutovrijemeurednikzabavnerubrike,prvijojjepružiošansudaseokušana»pravoj«priči.Dobrojujeodradila.Zapravo,jakodobro.Istraživanjejeobavilanaprvoklasannačini priča je objavljena na naslovnici. Prije dvije godine Bruce Kosinski jepostavljennamjestoglavnogurednikaL.A.Timesa.Pamelijeponuđennjegovstariposao,aonagajeobjeručkeprihvatila.

Istina jeda je spavala sBruceom,ali jeznalada tonijebio razlogzbogkojeg joj jeponuđenposaourednicezabavnerubrike.Ponjezinumišljenju,onajetajposaoivišenegozaslužila.

Završilajespregledomjošjednogčlankasasvogpopisa,odgurnulasesastolicomodstolaiistegnulaukočenivrat.

»Gdjeje,dovraga,Marco?«,glasnojeupitalanikogaposebno.Nitkojojnijenitiodgovorio.

Zarazlikuodurednikaostalihrubrika,Pamelanijeimalavlastitiured,aliinijeprevišemarila.Voljela je sjeditimeđunovinarima,unjihovu žamoru ivrevi.

Pogledazidnisat.»Prokletbio.Imamanjeoddvadesetminutadamidonesetajčlanak.Ako

opetzakasni,najuritćunjegovulijenuguzicu.Dostamijetogsranja.«»Kojijeovovrag?«Pedro,novinarzastolomnasuprotParne!inu,mrštio

segledajućisvojmonitor.»Pam,zarChristinazarađujeufušukaoglumica?«,upitaje.

Pamelagapogledakaodajepoludio.»Očemutohablando,muchacho?«Običavalasešalitisnjim,govorećišpanjengleskimjezikom.

»Dođi ipogledajovo«,rekao jePedro.Unjegovuglasunijebilonikakvešaljivosti.

Ustalajeprišlanjegovustolu.»ProvjeravaosamnekestvarinaInternetu«,rekaoje,»inabasaonaovaj

članak.«Pokazaojenazaslon.Radilo se o kratkom članku »Stvarnost ili podvala«. Njezinu pozornost

nije privukao članak, većmala fotografija ispod naslova – žena koja leži unekakvom staklenom sanduku sa stotinama jezivih crnih kukaca na tijelu.Unatoč slaboj kvaliteti slike, jasno joj se vidjelo lice, čak imali crnimadežispoddonjeusne.

Osjetila jekakojojsekrvlediužilama.Pročitalaječlanak.Bojajeskroznestalasnjezinaionakoblijedoglica.

Nijenimalosumnjala.ŽenanaslicibilajeChristinaStevenson.Imaštoovobilo,sigurnosenijeradiloopodvali.

49.Hunterseprobudiou5:15sglavoboljomkojajemoglaoživjetiimrtvaca.

Sjedio jeumrakunakrevetu,katatoničkibuljećiuprazanzidpredsobom,kao da će, ako bude dovoljno dugo i intenzivno zurio u njega, nekomčarolijomdobitiodgovorenasilnapitanjakojasusegomilalaunjegovuumu.

Alinije.Prisiliosedaprestanemislitiotomeprijenegoštomumozakeksplodira.

Spremioseikrenuoudvadesetčetirisataotvorenuteretanuudaljenusamotri bloka od njegova stana. Naporne vježbe uvijek su mu znale razbistritimisli.

Gotovo dva sata kasnije, nakon vrućeg tuša, krenuo je prema upravnojzgradipolicije.

IGarciajetekstigaouured.Malozatim,ušlajeinačelnicaBlake.»Pripremitese«,reklaje,pustivšidasevratazanjomstreskomzatvore.

»Jernamstižezakašnjelaoluja.«»Kakvaoluja?«,namrštiseGarcia.»Olujagovana«,odvratilaje,tresnuvšijutrošnjiL.A.Timesnastol.Gornju

polovicunaslovniceprekrivaloješestmalihfotografijaChristineStevensonustaklenom lijesu. Prve tri prikazivale sunjezino zbunjeno i užasnuto liceurazličitimstadijimaglasovanja–POJEDENA211,zatim745inakraju1000glasova. Naredne dvije prikazivale su je lica izobličena i iskrivljena odstrahoviteboli,starantulinimosamaulijesu.

Naposljednjojnjezinukočenistaklastpogled,tijeloprekrivenocrvenimkvrgamaicrnimosama,usneotečeneikrvave.

Osesuubodimaiscijedileživotiznje.Unaslovuiznadfotografijapisaloje:SMRTPREKOINTERNETA.UBOJICA

UŽIVOPRENOSIOBARBARSKOPOGUBLJENJE.Garcialetimicepročitačlanak.Pisalojedajeprijenosbiostvaran,nikakva

prijevara. Opisivao je što se odgodilo, ali ne s previše detalja. Nije bilospomenaotomedajepronađenoChristininotijelo.

Huntersenasloninastol.Činilosedaganezanimaštopišeučlanku.»MislilasamdasutiuFBI-ureklidasuskinulitajvideosInterneta«,reče

načelnica.»Kakosuse,dovraga,dočepaliovoga?«»Nisu skinuli sve«, odvrati Hunter. »Samo je stavljeno izvan dosega

većine ljudi, jerkadneštodođenaInternet,ondaostajenanjemuzauvijek.Čak i kadvećina ljudi tonemoženaći.L.A.Times imadovoljno sredstava iljudinaplatnomspiskusasamipronađutajvideo.«

Uuredujepostalozagušljivo.Načelnicapriđejedinomprozoruiširomga

otvori.»Tosu,zasad,jedinenovinekojesuobjavilepriču«,razdraženoreče.»Ali

jezatonašuredzaodnoses javnošćuprimiovećcijelukanonadupoziva–lokalnih,državnihistranihnovina.Samoštonijepočelausranalavina.«

Hunter i Garcia su znali da misli na sve one silne seronje koji ćenesumnjivo početi nazivati ili slati anonimna pisma sa svim mogućimbezveznimsavjetimaiinformacijama,aonićeihsvemoratiprovjeritijerjetakonalagaoprotokol.Osimtoga,redovitobislijedilipozivitobožnjihmedijai gatara iz tarot karata o njihovim vizijama ili porukama koje su primili sonostranogsvijeta,akojebiimmoglepomoćidariješeslučaj.Svisuonivećbilinaviknutinato.Događalosesvakiputkadbisepronijelavijestonekomteškomubojstvu.

»Jutrosme nazvao gradonačelnik«, doda načelnica. »Nazvaome doma.Čimsampoklopilaslušalicu,nazvaomejeguvernerKalifornije.Sviželeznatištose to,dovraga,događa.Činiseda jemojkućni telefonpostaootvorenalinijazainformacijeoovomslučaju.«Zgrabilajenovinesastolaibijesnoihšutnulaukošzasmećekojiseprevrnuo.

»Štosteimrekli?«,upitaHunter,vraćajućikošnanjegovomjesto.Načelnicagapogleda.Kaoiuvijek,šminkajojjebilabesprijekorna,samo

štojedanasimalamalotamnijesjenilonegoobičnopajezatobijesunjezinupogleduizgledaoubojito.Hunteripaknijeodvratiopogled.

»Dovoljnodaihuvjerimkakodajemosveodsebe«,odvratila je.»Ali imnisam otkrila ništa što ne bi trebali znati. Nitko ne zna da je ubojicarazgovarao s tobomniti da smo započeli istragudavnoprije negoli je ovapriča objavljena. Nitko ne zna da je ubojica Christine Stevenson ubio jošnajmanjejednuosobu.Želimdasvetoidaljeostanetajna.Štosesvihostalihtiče,istraguon-lineubojstvazapočelismodanas.«

»Namapaše«,rečeHunter.»Odbitćuzahtjevzaodržavanjekonferencijezanovinareuovojranojfazi

istrage«, nastavila je dalje, vidno živčana. »Ali obojica dobro znate da jenećemomoćistalnoizbjegavati.Konferencijaćesekad-tadmoratiodržati.Iznatešto?«Niječekalaodgovor.»Vasdvojicaćetesesuočitistimodredomzapogubljenje.«

Hunterjemaloštouživotumrziokaokonferencijuzanovinare.Uzdahnuoje i pritisnuo hrbat nosa. Glavoboljamu je i dalje izjedalamozak, usprkosnapornomvježbanju.

»JesteličitalinedjeljnoizdanjeL.A.Timesa?«,upitaihnačelnica.»PročitalistečlanakChristineStevenson?«

Obojicakimnu.»Pa,oglasila jenasvazvonaaferute ‘zvijezde’«, rečenačelnica.»Mrzim

tabloideižutuštampu,alisamsejučermoraladobroupoznatisnjima.Svikažudaćeprevarenimužnajvjerojatnijezatražiti razvod.«Zastala je,alini

HunterniGarcianisu reagirali.Nastavila jedalje. »Štogodsedogodilo, tajbrak je tim člankom ozbiljno poljuljan. Ženino ponašanje vjerojatno ćezapečatitinjezinunebašuspješnukarijeru.Iakomenimalonebiiznenadilokadbi izovoga izvuklaugovorzaknjigu.Želimrećidasmosvimi ividjelislučajeve i provodili istrage u kojima su ljudi ubijali i zbogmnogomanjevažnihstvariodovoga.Jesteliuzeliuobzirtezvijezdekaoosumnjičenike?«

»Napravilismopreliminarnuprovjeru«,rečeGarcia.»MužjenasnimanjuuSacramentuodpočetkatjedna.Očitonijeimaopojmaniopreljubunitidajepričaobjavljena.ULosAngelessevraćaunedjeljunavečer.Ženailjubavnikimajučvrstealibijezapetaknavečer,ondakadjeubijena

Christina. Ine,načelnice,nisualibi jednodrugome. Istražujemo idrugeaspekte,ali jevelikopitanjekakoćemopovezatiKevinaLeeaParkera,prvužrtvu,sChristininimčlankomopreljubuusvijetuslavnih.Jedinoštosigurnoznamotojedaizaobaubojstvastojiistaosoba.«

»Patovamjeposao,zarnije?«,odvratinačelnica.»Dapronađetevezuakopostoji.«

»Kakorekoh,istražujemoto«,odlučnoodvratiGarcia.VelikaješansadajegospođicaStevensonubijenazatoštojebilanovinarka,svitoznamo.Jedannaš tim radi na prikupljanju svih članaka koje je u protekle dvije godinenapisalazaL.A.Times.«

»Natjerajteihdaradebrže«,rečenačelnicaiokrenesepremapanounajužnomzidu.Odmahjeuočiladvijenoveskupinefotografija;jednusnimljenuna parkiralištu u Dewey Streetu u Santa Monici gdje je jučer pronađenoChristininotijelo.Ugledavšifotografijetijelabezosananjemu,ostalajebezdaha.

Deformacije koje su svojim ubodima izazvale ose izgledale su zaistašokantno.Tijelojebilopotpunoneprepoznatljivo.Tarantulineosenisuimalemilosti.Čakjeinaočimaijezikuimalanekolikouboda.

»Isuse!«Riječ joj senehoticeotrgla susana. »Dobrošto senovinenisudočepaleoveslike.«

DrugaskupinafotografijaprikazivalajeChristininuspavaćusobu.Načelnica ih jepolakoproučavala, jednupo jednu.Vidjeli sukako joj se

tijeloukočilokadjedošladoposljednje.»Kojijetokurac?«

50.NakonHunterovaotkrićauspavaćojsobiChristineStevenson,forenzičari

su na staklo nanijeli fluorescentni narančasti prašak kako bi otisak biovidljiviji. Iako se obično koristio na šarenim površinama, često seupotrebljavaoinaonimvelikimajerjefotografijaotiskapodUVsvjetlombilajasnija.

»Tonamjeostavioubojica«,rečeHunter.»Što?«Načelnicakoraknebližedaboljepogleda.»Ostaviojetonastaklenojstijeniizazavjese«,razjasniHunter.»Mislimo

daseskrivaonatommjestučekajućidažrtvastignekući.«»Kakojetouspionapraviti?«»Na istinačinkaošto toradedjeca.Toplimdahomzamaglio jestaklo i

zatimtonapisao.«Forenzičari su za zamagljivanje tog dijela stakla koristili ručni parni

aparat.Fluorescentniprašakokoonogaštojeubojicanapisaouhvatiosezasitnekapljicepare, takoda je sve skupa izgledalo kao velika fluorescentnašablona.

Unjezinusredištuubojicajenapisaotririječi:VRAGJEUNUTRA.»Što je, pobogu, time mislio?«, upita načelnica, okrenuvši lice

detektivima. »Gdje unutra? U čemu...? Ili u kome...? U njegovoj glavi...?Njezinoj?...Uonomstaklenomlijesu...?«

»Načelnice,jošneznamoštotoznači«,rečeHunter.»Jasamzatoidošaodanasranije«,dodaGarcia.»Jedinapoveznicakoju

samuspiopronaći je filmstraveprikazanprviputusiječnju2012.Zovese‘Vragjeunutra’.«6

»Filmstrave?«Načelnicajeznalanaveomaosebujannačinpodićijednuobrvu.

Garcia kimne i nastavi čitati sa zaslona. »Film strave snimljen u stiludokumentarca. Radi se o ženi upletenoj u niz slučajeva egzorcizma dokpokušavaotkritištosedogodilonjezinojmajci.«

Zavladazbunjenatišina.Sad se načelnici podigla i druga obrva. »Jesi li to upravo rekao

egzorcizam?«Garcia ispuhne zrak, u jednakoj mjeri frustriran kao i načelnica. »Da.

Prema reklamnom tekstu, njezina majka je ubila tri osobe dok je bilaopsjednutademonom.Kćiželiotkritijetoistinailinije.«

Načelnica pogleda Garciu, Huntera, fotografije na panou i zatim opetGarciu.»Nemoguvjerovatidaćuovopitati.«Odmahneglavom.»Kako jeu

filmudjevojčinamajkaubilateosobe?«»Nisamgajošgledao«,odvratiGarcia.»Htiosamtoučinitidoksvivine

dođetenaposao.«Pokažeglavomnamonitor.Načelnicakorakneunatragipočešečelomanikiranimsvijetloružičastim

noktima.»O,nemojtemisadsrati.Zarvasdvojicazbiljavjerujetedabiloštood ovoga ...« pokaže rukom na pano »... ima ikakve jebene veze s filmomstraveoegzorcizmu?«

»Nisam ni znao da taj film postoji sve dok ga Carlos maloprije nijespomenuo«, reče Hunter. »Sad kad znamo za njega, možemo provjeriti.«Slegne ramenima i nakrivi glavu na jednu stranu. »Imitiranje ubojstava izfilmovailiknjiga,bilaonaunjimastvarnailiizmišljena,nijenikakvanovina,načelnice.Isamitoznate.«

Iznalaje.Prijesamodvije’godine,Odjelzapljačkeiubojstvaistraživaojeslučajdvadesetjednogodišnjakakojijeučetiritjednaubiočetiriosobe.Kadjenaposljetku uhvaćen, ispostavilo se da je bio opsjednut nekim opskurnimkrimićem objavljenim nekoliko godina ranije. Toliko se poistovjetio subojičinimlikomda jestvarnobiouvjerenkako jeontaj izmišljeniserijskiubojica.Zločinejepočiniotočnoonakokakosuopisaniuknjizi.

»Načelnice, možda je čista slučajnost što postoji film čiji je naslovidentičannapisanimriječimaubojice«,nastaviHunter. »I sami ste reklidaubojicamoždagovorimetaforički,damislinavragausebi... iliunjoj... iliunekomdrugome.«

»Ištobitoznačilo?«»Ovisi«, rečeHunter. »Akomisli na vragau sebi, ondamožda govori o

nečemu što ne može kontrolirati. Na neutaživu želju za ubijanjem. Načudovište u sebi koje uglavnom spava, ali kad se probudi ...« pokaže nafotografijenapanou»...ovosuposljedice.«

Načelnicajeizgledalajošvišezamišljenoifrustrirano.»Sdrugestrane«,nastaviHunter,»moždaubojicagovoriovraguusvima

nama,mislećinatokolikosuponjegovumišljenjujadniživotidrugihljudi.«Pokaže sliku na panou. »Kevin Lee Parker živio je normalnim ineambicioznimživotom.Voliojesvojposaoutrgovinivideoigramaivoliojesvoju obitelj. Nije ni želio niti trebao više od toga. Možda je ubojicanedostataknjegoveambicijesmatraotraćenjemživotaitogajeraspizdilo.Sdruge strane, život Christine Stevenson bio je u cijelosti posvećen poslu.Poslukoji jeveomaovisiootračevimaiglasinama.Poslukoji je,bez imaloobzira,zadiraoutuđeživote.Prijeziravrijednomposlu,pomišljenjuvećineljudi.Moždaubojicamislidaćesvakimsvojimubojstvomosloboditisvijetodnjegoveprizemnosti.«

»Aopet,tujeivjerskakonotacija«,nadodaGarcia.Načelnicagapogleda.»Moždaubojicavjerujedanjegovežrtveopsjedademonilineštosličnopa

ihubijadaimspasiduše.Mučenjenijeusmjerenonasameosobe,većnazlounjima.«

Načelnicase isprvahtjelagrohotomnasmijati, ali je izvlastita iskustvaznala da ljudsko bezumlje nije nimalo smiješno i da za njega ne postojegranice.Iakosuoveteorijemoždazvučaleapsurdno,svakaodnjihjemoglabititočna.Nitko,vjerojatnonisamubojica,neznaštosedogađaunjegovojglavi.

»Ilipaknijeništaodtoga«,nastaviGarcia.»KaoštojeRobertrekao,tajbiubojicamogaobititolikoodijeljenodsvegadasuteriječi...«pokažerukomnafotografijufluorescentnognarančastogpraška»...nastalesamozatoštosedosađivaodokječekaodasežrtvavratikući.«

»Postojilikakvavezameđužrtvama?«,upitanačelnica.»Provjeravamo«,odvratiGarcia.TišinukojajenastupilaprekinulajezvonjavaHunterovatelefona.»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva«,javiose.»Detektive, ovdjeMichelleKelly iz FBI-evaORK-a.Opet samanalizirala

snimku onog prijenosa od petka. Mislim da imam nešto što biste trebalipogledati.«

51.Ovajput je vozioGarcia, ali nijedanodnjihnije izustioni riječ tijekom

kratkevožnjedoFBI-evezgradenaWilshireBoulevardu.Prošlojedesetdanaotkako su započeli ovu istragu, a slučaj je većpostao toliko zamršenda jesličionazdjelupunušpageta.Iobojicasuosjećalidatonijesve,daćetogabitijoš.

Naprijemnompultuprošlisukrozjednakusigurnosnuprovjerukaoiprviput,azatimihjeonajistiagentucrnomodijeluotpratiodoORK-a.

»Stari, nalazimo se u dizalu koje ide pod zemlju«, reče Garcia agentu.»Možešskinutitesunčanenaočale.«

Agentsenijenipomaknuo.Nitiodgovorio.Garciasenasmiješi.»Samotezezam.Znamdaihmorašstalnonositikako

nitkonebividiouštogledaš,jelitako?«Nikakvaodgovora.»Ah, k vragu sve«, reče Garcia, posegne u džep, izvadi svoje naočale i

natakne ih na nos. »Ovo je stvarno super. Mislim da bismo ih svi trebalistalnonositi.«

Hunterzatomismijeh.Vrata dizala se otvore. HarryMills ih je čekao na kraju hodnika pokraj

dvokrilnihstaklenihvrata.»Bilomijedragorazgovaratistobom«,rečeGarciaagentukojisesamo

okreneiudalji,zadržavšibezizražajnolice.HarryihuvedeuneugodnorashlađenuprostorijuORK-a.Michellejesjedilazasvojimstolom,držećitelefonukliještenizmeđuuhai

ramenadok je istovremenobjesomučno tipkalapo tipkovnici. Pogledala jeHuntera i Garciu, nijemo ih pozdravivši podizanjem obrva. Pet sekundikasnije,završilajerazgovor.

»Ajoj«,rečeGarcia,gledajućinjezinujošuvijekotečenudonjuusnu.»IlisisepočerupalaskrivimtipomilionajBotoxnatebenedjelujebašnajbolje.«

Harrysenasmije.»Duhovitfrajer«,rečeMichelle.Garciaslegneramenima.»Štoćeš,takavsam.«»Zapravo sam se počerupala s pravim tipom koji će dugo čamiti u

zatvoru.Sjednite.«Pokažeimdvijestolicekrajstola.HunteriGarciasjednu.Michellejenosilauskopripijenucrnumajicusnizommalihpoderotinana

obim slabinama.Naprednjici je ružičastim slovimapisalo »RockBitch«. Izniskogdekolteaizvirivalesutetovažeuboji.

»Sinoćsamnapokonnašlavremenadaopetpogledamobjesnimke«,rečeim.»Nisamimalapojmaštobihtrebalatražitinitištosamsenadalapronaći.Samo sam htjela još jednom sve temeljito pogledati. Isprobala sam spojačanjem boje i kontrasta, kao i s usporavanjem snimke.« Ušutjela je iutipkalanešto.NalijevommonitorunanjezinustolupojavilasepoznataslikaChristine Stevenson u staklenom lijesu. »I naišla na nešto što nisamočekivala.Mislimdanijenitko,čakniubojica.«

IHunteriGarciazadržašedugpoglednaMichelle,potomgaistovremenopremjestišenamonitor.

I Hunter je više puta pregledao obje snimke. I on ih je usporio, alisvejednonijeotkrioništanovo.

»Davampokažem«,rečeMichelleiprivučestolicubližestolu.Najprije jepremotala snimkusvedopredsamkraj,na16.minutu i15.

sekundu,odukupnih17:03, i zaustavila je.TrupChristineStevensonbio jepotpunoprekriventarantulinimosama.Većsujeubolestotinjakputa.

»Nikad to ne bih opazila bez pojačane boje i kontrasta«, objasni im.»Pogledajteovo.«Kliknulajemišemidovuklagadodnaslike–namjestotikiznadChristininogpupka.Naslicisepojaviomalitočkastiokvir.Utipkalajenaredbuzumiranjaiokvirseproširionacijelizaslon.

HunteriGarciapomaknušesenarubstolica.»Kaoštoznate«,nastaviMichelle,»ubojicajekoristioinfracrvenukameru

pa,takoreći,nitinemasvjetla.Istotako,kamerajebilastatična,postavljenaiznadlijesapododređenimkutom.Izračunalismodajetajkutiznosionegdjeizmeđutridesetosamičetrdesetstupnjeva.«

Obojicakimnuše.»Sjećate li se kad sam vam rekla da se ubojica dobro pokrio sa svih

strana?«,nastaviMichelle.»E,pamislimdajeipakzaboravionanešto.«Hunter iGarcia su jošuvijekzuriliu slikunazaslonu.Nisuvidjeliništa

osimhrpezumiranihosa.»Osesuživeistalnosekreću«,razjasniMichelle.»Pukomslučajnošću,na

ovom semjestupomaknula cijela jedna skupinau istom smjeru i to iznaddrugeskupineosa.Kameraseokrenulapremaženinulicu.Kombinacijomtihpokreta,udjelićusekundedošlojedopromjenekutapodkojimapadasvjetlo.Shvatilisteovodosad?«

Obojicaopetkimnuše.»Dakle, ose imaju crna tijela, a svaka crna pozadina iza običnog stakla

možedjelovatikaozrcaloakosvjetlopadapododređenimkutom.«Utipkala je još jednu naredbu. Slika se veoma izoštrila, nastavila se

odvijatisamojednusekunduizatimstala.Tišina.Škiljenje.Naginjanjeglava.

ItadaHunteriGarcianapokonugledaše.

52.Zahvaljujućinovomkutupodkojimjepadalosvjetlo,zbogpremještanja

skupine osa i pomicanja kamere udesno, na staklenom poklopcu lijesa seneštoodražavalo.

»Trajesamodvijedesetinkesekunde«,rečeHarry.»Alikadtorazlomimonakadrove,dobivamoihosam.«

HunteriGarciasujošuvijekškiljiliinaginjaliglavenajednupanadrugustranu,pokušavajućirazaznatištovide.Štogodtobilo,odražavaosesamojedandio.Nekipredmet iznad tla,navisiniodotprilike1,5do1,8metara,postavljenizalijesananeštoštojeizgledalokaobezličanzidodopeke.Moglisuvidjetisamoonozaštosunagađalidajegornjačetvrtinapredmeta,itonebašdobro.BiojetotanakpredmetuoblikuslovaT,vjerojatnonapravljenodmetala. Vodoravni dio je na krajevima bio savijen pa su krajevi izgledalipoput kuka. Činilo se da na desnoj strani nešto visi, ali je odraz na lijesuprikazivaosamomalidio.

»Kojijetovrag?«PrvijeprogovorioGarcia.»Nekavrstavješalice?«Hunterjepromatraojošnekolikotrenutaka,potomjeodmahnuoglavom.

»Nije.Tojestalakzainfuziju.«Garciasenamršti.»Što?«»Imitoistomislimo«,složiseHarry.»Većnekovrijemeuspoređujemoga

saslikamanaInternetu.«Michelleimdodadvijevelikefotokopijeuboji.Hunter ih nije nimorao pogledati. Znao je da ima pravo. Višemjeseci

imaojejedantakavusvojojkućikadjebiosedmogodišnjak,ondadokjerakizjedao njegovu majku. Svakog dana pomagao je ocu zamijeniti vrećiceinfuzije. Kad bi se njegova majka zbog strahovitih bolova grčila i silovitomlatila rukamapo zraku, prevrnula bi stalak, aHunter je bio taj koji ga jeuvijekmorao podizati. U dobi od dvadeset tri godine, nakon što je njegovotacustrijeljenuprsa,proveojedvanaesttjedanasjedećiuznjegovbolničkikrevetdokjeotacležaoukomi.Dvanaesttjedanazuriojeustalkeivrećiceisveonesilneaparate.Ne,uopćenijemoraopogledatifotokopije.Nekeslikeiuspomenenikadnećezaboraviti,bezobzirakolikoćevremenaproći.

»Stalak za infuziju?«, upita Garcia, pogledavajući čas fotokopiju, časzaslon.

Hunterkimne.»Amožetevidjetii...«nastaviMichelle,pokazujućidesnukukunazaslonu

»...dajeovdjeneštoobješeno.«Kliknulajemišemislikaseuvećalatridesetputa,alisvejednonitkonijebiostopostosiguranštovidi.»Ovo jenajbolje

štomoguučiniti«,nastavilaje,slegnuvširamenima.»Možemosamonagađatidajetonekavrstainfuzijskevrećice.«

HunteriGarcianisuskidalipogledsaslike.»Akojetozaistainfuzija«,rečeHarry,»tadaimatedvamogućascenarija.

Prvi:infuzijajezaubojicu.«Nijedandetektivnijekomentirao;znalisudajevjerojatnatamogućnost.Istinugovoreći,oubojicinisuznaliništakonkretno.Zasadsuimalisamo

pretpostavke utemeljene na ubojičinim djelima. Čak je i Mike Brindle izforenzičnogodjelabiouvjerendajeubojicavelikaisnažnaosoba.Dovoljnosnažna da na lijevom ramenu nosi osobu tešku 97 kilograma. No ta sepretpostavka temeljila na otiscima cipela pronađenim u uličici naMissionHillsu,tamogdjejepronađenotijeloprvežrtve.Temeljilasenaotiscimazakojesuvjerovalidaihjeostavioubojica.Brindleimjerekaodajelijeviotisakizraženijioddesnoga.Rekaojedabitomogloukazivatinanekuinvalidnost,primjericešepanje,zbogkojesevišeoslanjanalijevunogu.Pretpostavilisudajeneujednačenhoduzrokovalonošenjeteškogteretanalijevomramenu–žrtvinatijela.Alištoakosukrivopretpostavili?Štoakojeubojicaipakimaoneku tjelesnumanu?Štoako jeubojica trpio velikebolove imorao svakogdanauzimatilijekove?

»Scenarijbrojdva«,nastaviHarry,»ionajkoji jevjerojatniji, to jeda jeinfuzija namijenjena žrtvama.Možda im je ubojica iz nekog razloga davaosedativ.«

HunteriGarcianisuniovokomentirali,iakonijedanodnjihnijevjerovaouto.

Sedativ dat infuzijom djelovao je namozak poput amnezije, uzrokujućidjelomičan ili potpun gubitak pamćenja. Osoba bi posve opuštenozadrijemalaibudilaseizsna,aipakbičulasveštosedogađaokonje,aliništaod toga ne bi zapamtila. Takva infuzija nije djelovala kao anestetik jer biosobaidaljeosjećalabol,notojeipakovisiloomješavinikojasenalazilauinfuziji.

ChristinaStevensonjebilapotpunosvjesnaiprestravljenadokjeležalaustaklenomlijesu.Nimaloopuštena.Iniukojemslučajunijedrijemala.Istosedogodilo i s Kevinom Leeom Parkerom. Ne, ako je stalak s infuzijom bionamijenjen žrtvama, svrhamu nije bila da smiri žrtve, u to je Hunter biopotpuno siguran. I ta ga je spoznaja ispunila užasom. Možda je ubojicakoristio neku vrstudroge za intenziviranje osjećaja.Nešto što se nemožetako lako otkriti toksikološkim testovima. Nešto što je žrtvama učiniloživčanisustavjošosjetljivijim.Ovomubojicijeciljbioizazvatibol.Htiojedanjegovežrtvebudupotpunosvjesne.Htiojedaosjetesvakuinajmanjuboliželiojevidjetinjihovstrah.Htiojedaznajudaimsebližismrtidanitkonemožeučinitiništadaihspasi.

53.ČimsuizašliizFBI-evezgrade,primilisupozivdoktoriceHove.Završila

jesobdukcijomChristineStevenson.Zboggustogprometa,domrtvozorničkoguredauNorthMissionStreetu

trebalo im je više od sat vremena. Doktorica Hove ih je čekala u sali zaobdukcijubrojjedan,uistojukojojjeizvršenaobdukcijatijelaKevinaLeeaParkera.

Salajebilajošhladnijanegoprviput.Iustajali,prodoranislatkastmirisdezinficijensa bio je intenzivniji, naprosto je gušio. Hunter je više putazačepio nos, potom prekrižio ruke na prsima. Koža na tricepsima mu senaježila.

DoktoricaHove ih je odvela do najudaljenijeg od tri stola za obdukcijukojasuseprotezalaodistočnogzida.

BudućidajučerujutronisuuspjelividjetitijeloChristineStevenson,sadsu ga prvi put vidjeli uživo i izbliza. Bilo je više izobličeno nego nafotografijama.Kožakojajenekoćbilaglatkakaosvila,baremsudećipremafotografijama koje su našli u njezinoj kući, sada je izgledala gumeno išupljikavo. Veći dio tijela prekrivale su kvrge svihmogućih veličina, a sveodredaizgledalesugroteskno.Nezamislivabolkojujepretrpjela, jošjebilatu,urezanaunjezinolicepoputstravičnemaske.

»Potpuno drukčiji način«, reče doktorica Hove, navlačeći novi pargumenihrukavica.»Alijednakosadističkikaoikodprvogubojstva,akomenepitate.«Očitojeodgledalasnimkuprijenosa.

Detektivisustalislijevestranestolaodnehrđajućegčelika.»Budući da ose ne ostavljaju žalac u ubodu«, započne liječnica, »to im

omogućuje da ubodu više puta. Nemoguće je reći koliko su je točno putaubole.Onakoodoka,reklabih,blizutisućuputa.«

Garciisestegnegrlo;graškehladnogznojaizbišemunačelu.Kadjebioklinac,onjezavršioubolnicizbogsamočetiriuboda.Jošsesjećaosilneboliikolikomu jebilozlo.Nijemogaoni zamislitikakobi tobiloprimiti tisućuuboda.

»Kakojetijekomnajezdeležalanaleđima«,nastaviliječnica,»osesujojizbolesamoprednjidiotijela.Najmanjeubodabilojenaovommalomdijelunjezinihgrudi.«Pokažekažiprstom.»Inaovomdijeluokopreponaibokova.Isami znate da je razlog tomu to što je imala grudnjak i gaćice. Upravo ihanaliziraju u laboratoriju. Čim nešto otkriju, odmah će vas obavijestiti.«Zastane da pročisti grlo. »Izuzev ovih dijelova, primila je ubode gotovoposvuda, čak i u ustima, grlu, unutrašnjosti nosnica i na jeziku.« Bacila je

poglednatabelunazapadnomziduukojusubileunesenetežineunutarnjihorgana.»Izvadilasammrtveoseizušnihšupljina,jednjakaiželuca.«

Garciazatvoriočiiprogutaslinu.Došlomujedapovrati.»Analiza sadržaja želuca pokazala je da je bio gotovo prazan«, reče

liječnica.Hunterjeznaodatouopćenijeneobičnouslučajevimaotmiceiubojstva

u kojima je do ubojstva dolazilo samodan-dva nakon otmice. Čak i kad jeotmičaržrtvidavaohranu,zbogstraha,tjeskobeineizvjesnosti,nesumnjivonijeimalaapetita,makolikoosobabilastaložena.

»Umrlajeodzastojasrca,vjerojatnouzrokovanoganafilaktičkimšokom.«Sudeći po onome što su Hunter i Garcia vidjeli tijekom internetskog

prijenosa,bilisuuvjerenidažrtvanijebilaalergičnanaosinjiubod.Dajest,tijelobi jojpočelootkazivati većnakonprvoguboda.Bezpruženepomoći,smrt bi nastupila veoma brzo. Mnogo brže od gotovo osamnaest minutakolikojetrajalanjezinaagonija.

LiječnicapodignepogledizamijetidaseGarciaodmaknuo.Nijeizgledaobašnajbolje.»Carlose,jesilidobro?«

Garcia kimne, izbjegavajući je pogledati u oči. »Da. Odlično. Samonastavite,molimvas.«

»Ovovjerojatnovećznate«,nastavilaje.»Alidabidošlodoanafilaktičkereakcije, osoba bi u prošlosti trebala biti izložena toj tvari, takozvanomalergenu,kojijeuzrokovaoreakciju.Uovomslučajutojeosinjiotrov.Tajseprocesnazivasenzibilizacija.Problemjeutomeštobi,čakiakovećnijebilaalergičnanaovajalergen,uslučajudugotrajneizloženostikaoštojebilaova,isamakoličinaotrovaubrizganogizravnounjezinkrvotok,moglauzrokovatijednuoddvijereakcije–primorati tijelona iznimnobrzusenzibilizaciju ilipotpuno preskakanje tog procesa i izravno dovođenje tijela u anafilaksu –ekstremnualergijskureakciju.«

Garciaobrišeznojsačelarukavombijelogkombinezona.»Rekla sam da je zastoj srca vjerojatno uzrokovao anafilaktički šok.«

Liječnicaotvoricrvenifasciklnapultuodnehrđajućegčelikasasvojedesnestrane. »Ali postoji još jednamogućnost. Osnovna je karakteristika otrovatarantuline osedaparalizira plijen.Morate imati na umuda je osin glavniplijenpauktarantulakojijedvailitriputavećiodsameose.«

»Veomajakotrov«,rečeHunter.»Za plijen, smrtonosan«, složi se liječnica. »Ali taj otrov ne djeluje

paralizirajuće na ljudska bića, osim ako u krvotok nije ubrizgana veomavelika količina.U tom slučaju postoji velika vjerojatnost da otrovuzrokujeparalizusrca.«

Svisusejedandugitrenutaknijemozagledaliutijelonastolu.»Pročitala sam izvještaj Mikea Brindlea«, reče liječnica, privukavši im

pažnju.»Ipregledalasampopisdokazakojejenašaonapoprištuotmice...u

njezinojkući,zarne?«Hunterkimne.»Slomljeninoktikojejenašao...pripadajužrtvi.«Pokaženažrtvineruke.Detektivipriđubližedaihpogledaju.Noktinakažiprstuisrednjakudesne

rukebilisuotrgnuti.Istotakoinokatnakažiprstulijeveruke.»Jestelinašlineštoispodneoštećenihnokata?«,upitaHunter.Liječnicanapravigrimasu.»Pa,trebalojebitinešto,zarne?Brindlejeu

svomizvještajuopisaotipičnopoprišteborbe.«»Takoje«,potvrdiHunter.»Dakle, ako jepružilaotpornapadaču,podnoktima joj je trebaloostati

nešto–vlaknatkanine,komadićikože,dlake,česticeprašine...bilošto.«»Nijebiloničega?«,upitaGarcia.»Potpunosuočišćeni«,rečeliječnica.»Noktisujojoribaniizbjeljivačem.

Čistikaounovorođenebebe.Ovajubojicaneriskira.«Pustila ih je da još nekoliko trenutaka proučavaju žrtvine ruke i zatim

nastavila:»A sada slijedi iznenađenje«, reče. »Ubojica je nakon ubojstva očuvao

tijelostavivšigauhladnjak.«Huntersenijeprevišeiznenadio.Većjetonaslutio.»Sviznamodajeumrlaprijepetdana,upetaknavečer«,objasniliječnica,

»atijelojepronađenotekuponedjeljakujutro,gotovosedamdesetdvasatakasnije. Prosječna temperaturaproteklog tjednauLosAngelesu iznosila jeokodvadesetosamstupnjeva.Nakontridanatijelobisenapuhnuloicijedilobise izsvihšupljina.Upaljenekvrgeodubodabiseznačajnosmanjile inanjihovumjestubi,zbograzvojaplinovautijelu,nastalivelikimjehuri.Došlobidomrtvačkeukočenostikojabinestalaprijedvadana.Asinoćjetijelojošuvijekbilouposljednjemstadijuukočenosti.Počiniteljjeočuvaotijelo.«

Hlađenjejeusporavaloraspadanjetruplanajednaknačinnakojiječuvalohladannarezak,voćeipovrćeodbrzogkvarenja.

I Hunter i Garcia su znali da je u većini slučajeva, u kojima je ubojicanakonubojstvaočuvaocijelotijelo,bilaprisutnanekaveomasnažnaemocija.Trinajčešćesubile:ljubav,mržnjaipožuda.

Ako jeupitanjubila ljubav,ubojicavećinomnijenagrđivao tijeložrtve,većgajenastojaoštodužezadržatiudobromstanju.Takavpočiniteljsenijetakoolakorješavaotijela.

Što se tičemržnje, počinitelj se stalno iznova fizički iživljavao na žrtvikakobismiriosvojunutarnjignjev.Izobličenjetijelajetadabiloneminovno.

Auslučajupožude,žrtvajeobičnoprijeubojstvabilavišeputasilovana.Nakonubojstva,čestojedolaziloidonekrofilije.

»Jelisilovana?«,upitaHunter.»Prijeilinakonubojstva?«»Ne,nije.«Liječnicaodmahneglavom.»Kaoštorekoh,imalajegaćicena

sebipajojpreponenisibiletolikoizloženeubodimakaopreostalidiotijela.

Nisamnašlanikakve tragovenasilnepenetracije.Nemanikakvihoštećenjakožekojaokružujevaginu.Nikakvespermeniunjojninanjezinojkoži.Istotako,nastjenkamavaginenijebiloostatakalubrikantakojibiukazivaodajujepočiniteljsilovaokoristećiprezervativ.Laboratorijćenasizvijestitiakonanjezinurubljunađuspermu,alimislimdaneće.Mislimdaovompočiniteljunijebio važan seks. Isto takonemislimda jebio zaljubljenunju.Tovam,teoretski,ostavljadvijealternative.«

»Mržnjuiličistumanijuubijanja«,rečeHunter.DoktoricaHovesesloži.»Moždasenijemogaoodmahriješitinjezinatijela,aniježeliodasepočne

raspadatiidasvezasmrdi«,rečeGarcia.»Ubojica je najvjerojatnije koristio ledenicu srednje veličine«, reče

liječnica. »Prema naborima kože i mrtvačkim pjegama mogu gotovo sasigurnošćurećidasenalazilaufetalnompoložaju.«

Pričekala je nekoliko trenutaka i zatim bijelom plahtom prekrila tijelo.»Nažalost,neznamštobihvamjošmoglared.Nijeumrlananepoznatnačin.Svi smo vidjeli što joj se dogodilo. Toksikološki nalazi bit će gotovi zanekolikodana.«

HunteriGarciakimnušeikrenušepremavratimapoputškolaracakojisučuliposljednješkolskozvonoprijeljetnihpraznika.

»Javitenamakoiskrsneneštonovouanalizi,hoćeteli,doktorice?«,upitaHunter.

»Naravno.«Obojicasuvećbilinapolovicihodnikakadjeonapodiglapogled.

54.Dennis Baxter uspio je premostiti jednostavnu četveroznamenkastu

lozinku na smartphoneu Christine Stevenson koji mu je sinoć dao Hunter.Budući da je mobitel bio aktivan, nije imao problema pristupitiinformacijamanaSIMkartici.

Ubrzojeotkriodasebaterijaispraznilatijekomnedjeljeujutro,dvadananakoninternetskogprijenosa.Odčetvrtkanavečer,kadjeChristinaoteta,donedjeljeujutrojenaglasovnojpoštiostavljenodvadesetšestporuka.Našaojeičetrdesetdvijepisaneporuke.Brzomprovjeromaplikacijaimemorijskekartice našao je nekoliko foto-albuma, nekoliko videa, četiri glasovnapodsjetnika i šesnaest stranica zabilješki. Činilo se da Christina nikad nijekoristilaaplikacijurokovnika,ali jezatovraškikoristilaelektroničkupoštu.Osimsadržajainboxa,poslanihiizbrisanihmapa,našaojenastotine,moždačakitisućeelektroničkihporuka.

ČimsuseHunteriGarciavratiliuupravnupolicijskuzgradu,Baxterihjeukratkoizvijestioosvemuštojeotkrioipredaoimmobitel.Biojeivišenegosretanštočitanjetogbrdaporukanespadaunjegovposao.

Detektivi su započeli s preslušavanjem glasovnih poruka ChristineStevenson,provjeravanjemnjezinihpodsjetnika,čitanjemnapisanihporukaizabilješki. Pregledali su i sve foto-albume i videe koje je sačuvala namemorijskojiSIMkartici.

Trebaloimjegotovodvasatadasvepregledaju.Većinaglasovnihporukaostavljenajeunedjeljuujutro–uglavnomdrugi

novinariiljudiiznovina–svisujojčestitalinaobjavljenomčlanku.Nekesuporukezvučalepomalozavidno.Alijednaosobakojajujeodnedjeljetriputzvala i poslala dvije pisane poruke, zvučala je prijateljski. Zvala se PamelaHays.HunterjeotkriodajePamelabilaChristininaglavnaurednicazabavnerubrikeuL.ATimesu.

Trebalomu jevišeodpolasatadasvakuosobukoja jeostavilaporukupovežesimenimauadresarumobitela,štojeznačilodasujepoznavalisvipozivatelji.Nikakvihstranaca.

Nijednaodglasovnihipisanihporuka,zabilješkiiglasovnihpodsjetnikanije bila dovoljno zanimljiva da potakne sumnju, ali je barem iz mobiteladobiodugpopisosobaskojimasumoglirazgovarati.UnjezinuadresarunijebiloimenaKevinaLeeaParkera.

»Sadkadjeovapričaprocurila«,rečeHunteriodgurneseodstola,»htiobihotićidozgradeL.A.TimesaiporazgovaratistomPamelomHays,glavnomurednicomChristineStevenson.«

Garciaprotrljaoči.»Dobro,ajaćupočetisovomelektroničkompoštom.«Pokaže Christinin mobitel na stolu. »Nazvat ću Dennisa da vidi može linekakospojitimobitelnamonitorkompjutera.Čitanjesvihtihsilnihporukanazaslonuod3,5inčajednostavnonedolaziuobzir.«

Huntersekimnuvšisloži.»SiguransamdaćeDennisuspjetineštosrediti.Moždabibilodobrodagazamolimodasvesnjezinamobitelaskinenatvrdidisk.Sadimamoizravnuvezusnjezinim inboxomuL.A.Timesu. AkonjihovInformatički odjel poništi njezinu lozinku ili njezin račun, višemunećemoimatipristup.«

»Da, i meni je to palo na pamet..« Garcia ustane i protegne tijelo. »Isvejedno bih volio pogledati onaj film, Vrag je unutra, tek toliko dazadovoljim znatiželju, znaš što hoću reći? Htio bih ga odgledati ovdje nasvomkompjuteru,nebihtohtiogledatikodkućepredAnnom.«

Hunteropetkimne.»Nisamzaboravionafilm.«Pogledanasatidohvatijaknu.»Javimiakonađešnešto.«

»Itiisto.«

55.HunternijenazvaoL.ATimesizatražiosastanaksPamelomHays.Višeje

volionenajavljenosepojaviti.Uprošlostijeimaoposlasprevišenovinarapajeznaodaobožavajupostavljatipitanja,alidamrzenanjihodgovarati.

Nijeznaoniti jesu liPamela iChristinabiledobreprijateljice.Možda jekrivoprotumačiozabrinutostuglasovnojporucikojujeostavilaChristini.Dajenazvao ipokušaodogovoritisastanak,PamelaHaysbimuutomslučajunajvjerojatnije dala neku neuvjerljivu ispriku, primjerice da je cijeli danzauzeta sastancima. Bio je potpuno siguran u to. Neočekivanimpojavljivanjem, element iznenađenja bit će na njegovoj strani, jer sesugovornicanećestićipripremiti.Izvlastitajeiskustvaznaodajetouvijekprednost.

SjedišteL.A.Timesajeneobičankompleksčetirirazličitazdanjapovezanaujednugolemugrađevinu.Sjednestranesličilajenazgradusuda,sdrugenavišekatnoparkiralište,aakojojseprilaziloizWest2.Streeta,nitkovamnebizamjerioštomislitedaulaziteuispostavunekeeuropskebanke.

Visoka dvokrilna vrata od zatamnjenog stakla, uvučena duboko uraskošanportalodsmeđeggranitavodilasuuširoko,ugodnoosvijetljenoirashlađeno predvorje. Sve je vrvjelo ljudima. Odlazili su i dolazili. Neki sustrpljivo sjedili i čekali u čekaonici s desne strane.Neki i nisu bili previšestrpljivi. Sve je bilo popločano mramorom koji je pojačavao zvuk svakogkoraka,takodajecijelopredvorjebrujalopoputkošnice.

Hunter je prilazio velikom recepcijskompultu kadmu je za oko zapelamršavaženavisokaokometaršezdeset.Prelazilajepredvorjekrcatoljudima.Hodalajepolako,pognuteglave,žalosnogiiscrpljenogdržanja.Odmahjujeprepoznaosaslikeweb-straniceL.A.Timesa–PamelaHays.

Sustigao ju jeu trenutkukad jeprišlavratima jednogodčetiridizalaupraznomhodnikuslijevestranerecepcijskogpulta.

Pritisnulajedugme,odmaknulaseičekala,jošuvijekpognuteglave.»GospođiceHays?«,rečeHunter.Potrajalojedoknijepodiglaglavu.Pogledalagajeulice,alijojpoglednije

bio usredotočen. Nosila je tamni kostim koji joj je dobro pristajao i zbogkojegajeizgledalakaodasestopilascrno-sivimgranitnimzidovimaokonje.

Pričekaojenekolikosekundiiopaziotrenutakkadjojserazbistriopogledikadsevratilau stvarnost. Imala je čeličnoplaveoči ikosubojekaramela,dugudoramena.Zbogpomalošiljatebrade,jagodicainosa,izgledalajekaoda je veoma stroga. Isti čas seosmjehnula, ali osmijehnijenimaloublažionjezinecrtelica.

»GospođiceHays«, opet rečeHunter, pokazavši joj značkuovaj put. »JasamdetektivRobertHunterizOdjelazaubojstva.Bistelimimogliposvetitimalosvogvremena?«

Nijeodgovorila.Uglavijojsejošuvijeknijesveposložilonasvojemjesto.»Gospođice Hays, zaista bi mi dobro došla vaša pomoć... i Christini

Stevensonisto.«

56.Pamela je odvela Huntera van naWest 1. Street i skrenula iza ugla do

EdisonLoungeaprekoputapolicijskeupravnezgrade.UovomtrenutkuniježeljelasjeditiniukonferencijskojdvoraninitibilogdjedrugdjeuzgradiL.A.Timesa.

EdisonjeelegantaniprofinjenbarsmještenupodrumučuvenogHigginsBuildingausredištuL.A.-a.Početkomdvadesetogstoljećautomsepodrumunalazilaprvaprivatnaelektričnacentrala.Uznakpoštovanjapremapovijestiovog mjesta, u Edisonu su zadržali većinu strojeva i arhitektonskihelemenata.

Lijevoodglavnogšankanašlisudvaslobodnakožnanaslonjačasvisokimnaslonima,postavljenaokopoliranogstolićazakavuvisokogdokoljenakojijeizgledaokaodajenapravljenodmramora.Prigušenasvjetlailaganaglazbaiz1930-tihgodina,zajednospredmetimaiukrasnimdetaljimaiztogdoba,stvaralisunostalgičnuatmosferukojajesvakogamoglavratitiuprošlost.

PričekaojedaPamelasjedne,zatimjesjeoion.Slabašnomusenasmiješila,pokazujućimudacijenigestu.»Prijenego štopočnetepostavljati pitanja«, rekla je, »molimvasdami

odgovoritenaovo:jelipronađenoChristininotijelo?«Nije mu bilo teško pogoditi njezine misli. U ovom trenutku nije bila

novinarka. Nije mu postavila to pitanje jer je htjela dobiti ekskluzivnuinformacijuzanekipotencijalničlanak.Uovomsetrenutkujošuvijekdržalazamrvunadeda je sveonošto jevidjelabilanekaokrutnapodvala–nekivelikinesporazum.

Većsebezbrojputanašaouovakvojsituaciji.Isvakiputmujetosvetežeitežepadalo.

Želudacmusezgrčio.»Da.«Vidiojekakojojjeizočijunestalasvjetlost.Itojevidiovećmnogoputa.

Nekaouroditeljakoji jeupravoizgubiosinailikćer,većunekogatkonijesamoizgubiobliskuprijateljicu,negojeodjednomshvatiodasuopasnostizlomnogobliženegoštomisli.AkosetodogodiloosobikaoštojeChristina,možesedogoditiinjoj.Možesedogoditinjezinojobitelji.Možesedogoditisvakome.

Dubokojeudahnulakadsujojseuočimapojavilesuze.»Kad?«»Jučer.«»Gdje?«

»Nedalekonjezinekuće.«Prišla im je konobarica koja se slobodno mogla natjecati za mis

Kalifornije.»DobardanidobrodošliuEdison«,reklajesosmijehomzakojijeHunter

bio siguran da ga je udijelila svakom gostu. »Želite li pogledati naš izborkoktela?«

»Ovaj... ne, ne treba«, reče Pamela i odmahne glavom. »Možete li midonijetivotkumartini,molimvas?«

»Naravno.«KonobaricapogledaHuntera,čekajućinjegovunarudžbu.»Menisamocrnukavu,molim.«»Odmahstižu.«Konobaricaseokrenulaiotišla.»Tkojeustanjuučinititakvonešto?«,upitaPamela.Glasjojjebiosuhkao

dajojjeneštozapelougrlu.Trenutakjeušutjelaiprogutalasuze.»Našlismonekeulomkeinternetskogprijenosa.Jesteliihvividjeli?«

Jednovrijemeizdržaojenjezinpogled,potomkimnuo.»Ukakvomjeonosranjubila?Nekakvomstaklenomlijesu?«Nijeodgovorio.»Ionadugmad.LjudisuglasovalikakoćeChristinaumrijeti?«Jošuvijeknikakvogodgovora.»Jesu,zarne?«Izgledala jeogorčeno.»Ljudisustvarnoglasovali.Zašto?

Nisuniznalitkojeona.Zarsumislilidajetozabavno?Dajetonekavrstaigre?IlisujednostavnopovjerovalidajekrivazaneštojerjeudnuzaslonapisaloKRIVAJE?«

Njezinintenzivnipogledzahtijevaojeodgovor.»GospođiceHays,nemoguvamrećištosutiljudimislilikadsuklikalina

dugmad«,rekaojemirnimglasom.»Alibisvirazlozikojesteupravonavelimoglibitivaljani.Ljudisunajvjerojatnijepovjerovalidaseradionekojigri,dasetonedogađastvarno...ilisumoždapovjerovaliunatpisKRIVAJE.«

Njegoveriječinagnalesujedazastaneizadržidah.Brzoječitalaizmeđuredaka.Ionajesličnenatpisekoristilasvakidan...koristilesugasvenovineda ljudima privuku pažnju. Što senzacionalniji naslov, to više privučenepažnje; riječi su se veoma pomno birale kako bi imale što veći učinak.Katkadajebiladovoljnasamojednajedinariječ.Znalajeitodasu,psihološkigledano,naslovislužiliidrugojsvrsi.Ponekadimjeciljbioprivućipažnju,aliistovremeno i u podsvijest ljudi utisnuti prethodno stvoreno mišljenje. Apodsvijestjeimalamnogovećumoćnegoštosuljudihtjelipriznati.Pamelajetojakodobroznala.

»Ubojica je protiv Christine iskoristio njezin vlastiti trik«, pomislila je izadrhtala.

Konobaricasevratilaspićima.PoslužilajePamelimartinii,prijenegoštoje stigla staviti Hunterovu kavu na stol, Pamela je strusila svoje piće u trivelikagutljaja.

Konobaricajujepogledala,trudećisesakritisvojeiznenađenje.»Molimvas,mogu lidobiti još jedan«,rečePamela,vraćajući jojpraznu

čašu.»Ovaj...naravno.«Uputilasenatragpremašanku.»GospođiceHays,mogulivamsadapostavitinekolikopitanja?«Piće joj je malo smirilo živce. Pogledala je Huntera i kimnula. »Da, i

prestanimezvatigospođicaHays.Zbogtogaseosjećamkaodasamopetukatoličkojškoli,amrzilasamtomjesto.ZovimePamelailiPam.Svimetakozovu.«

Započeo je s jednostavnim pitanjima, tek toliko da stekne dojam ukakvomsuodnosubilePamela iChristina.Ubrzo jeshvatiodaPamelanijebila samoChristininašefica,većdasu tijekomgodinapostale i jakodobreprijateljice.ReklamujedaseChristinaniskimnijeviđala,baremkolikojenjojbilopoznato.Njezinaposljednjaveza,akoseuopćemožetakonazvati,završila se prije otprilike četirimjeseca. Trajala je samo nekoliko tjedana.Reklamujeda jetavezaotpočetkabilaosuđenanapropast.MomakjebiomnogomlađiodChristine, ženskardo srži i bubnjar rock-bendauusponu,ScreamingToyz.

Iznenadiose.NedavnoihjeslušaouHouseuofBlues.KonobaricasevratilasnovimmartinijemkojiPamelanijestrusila,većga

jepolakopijuckala.Pitaojujeoonatrislova–SSVibroju678.Razmišljalajedugovremenai

rekladajojtoništaneznačinitisemožesjetitiukakvojbimoglibitivezisChristinomStevenson.

HtiojujepitatijeliikadčulazaimeKevinaLeeaParkera,alijenakrajuipak odlučio da neće. Najvjerojatnije, nije nikad čula, a i nije mogaozanemaritičinjenicudarazgovarasnovinarkom.Biojesigurandabikasnijeprovjerilaimeineizbježnootkriladajeionubijenprijenekolikodana.Stominformacijom, uskoro bi se preko cijele naslovnice L.A. Timesa pojaviosenzacionalističkinaslovonovomserijskomubojicikojivoliuživoprenositisvoje ubilačke misije. Naslov o samo jednom jedinom suludom ubojstvuizazivaoješokipoticaogovorkanja,avijestonovomserijskomubojiciuL.A.-u izazvala bi paniku u cijelom gradu. I prije je to znao viđati. U ovometrenutkutonijetrebaloninjemunitiistrazi.

»Je li spominjala kakve prijetnje?«, upita Hunter. »Pisma, elektroničkeporuke, telefonskepozive?Biloštozbogčegasebrinula?Ljudekoji jenisuvoljeli?«

Nervoznosenasmiješila.»MismonovinarkečetvrtihnajtiražnijihnovinanapodručjucijelogSAD-a,detektive,Zahvaljujućinašemposlu,nitkonasnevoli, bez obzira koliko se prijateljski ponašali. Ne voliš nas ni ti ni tvojikompanjoniizzgradeprekoputa.«

Hunterništane reče. Imala jepravo. Jošnijeupoznaomurjakakojivoli

novinare.»Na ljestvici ‘ljudskog ološa’, u istom smo rangu s korumpiranim

murjacima i odvjetnicima.« Ušutjela je i otpila gutljaj martinija. Usprkosgrubimriječima,jakojedobroznalanaštoHuntermisli.Hunterpričekadaseriječislegnu.

Pamelasevratilanapitanje.»Činjenicajedasmosviminovinarinapisaličlankekojisuuzrujalinekeljude.Svismomiprimiliprijetećapisma,porukeitelefonske pozive. Primamo ih svako toliko, ali sve je to samo praznorazmetanje,zaista.Ljudiserazljutekadrazotkrijemo istinu, jer im,uvećinislučajeva,istinaneodgovara.«

NijemogaoporećidaPamelaHaysstrastvenobranisvojposao.»Je li gospođica Stevenson ikad spomenula takva pisma, poruke ili

telefonskepozive?Neštozaštojemisliladanijepukorazmetanje?«Počela je odmahivati glavom, ali je najednom zastala. Značajno ga je

pogledala.DajojsečelopunoBotoxamoglonabrati,tobibilosada.»Štotijerekla?«,upitaHunter,pokušavajućiiskoristitipriliku.Zavalila se u stolici. Stavila je šaku na bradu i ispružila kažiprst preko

usana.Pogledjeoborilanasvojekrilo.Biheviorističkapsihologija tumačila je stavljanjeprstaprekousanakao

izdajničkiznak–osobajehtjelailisespremalaneštoreći,alinijesigurnabilitrebala. U određenim situacijama ova je gesta bila nehotičan znak da ćeosobaizrećilaž.

Promatraojuje.Bilojebjelodanodanjezinnovinarskiumneštosmišlja,da se pita bi li mu trebala povjeriti tu informaciju ili je zadržati za sebe.Moždabiseodovogamoglanapravitikakvapriča.

Noimalajejedanproblem–onanijeizvještavalaokriminalu.Moralabituinformacijupovjeritinekomeizcrnekronike.Amrzilajetešupke.Uvijeksusvisokagledalinasvedruge,osobitonaoneizzabavnerubrike,ilikakosuihnazivali,tračerskejazbine.

Primijetio je njezino krzmanje pa je opet navalio. »Pamela, inajbeznačajnijainformacijamoglabinampomoćidauhvatimoonogatkojetonapravioChristini.Jelisebojalanekogailinečega?«

Opet se zagledala u njegovo lice.U očima su joj se pojavile odlučnost iiskrenost, osobine koje nije imao priliku često viđati. Lice joj se maloopustilo.

»PrijeotprilikečetirimjesecaChristinajenapisalačlanakotipuimenomThomasPaulsen.«

»Softverskimilijunaš?«»Točnotaj«,odvratilaje,pomaloiznenađenaštojeHunterčuozanjega.

»Dogodilo se to ovako. Kontaktirao ju je bivši zaposlenik gospodinaPaulsena,rekavšijojdaimavelikupriču.Christinajedošlakmeniijasamjojdala blagoslov da to istraži. Radila je na tomedvamjeseca i otkrila vagon

prljavštineotomološu.Pričajeobjavljena,atojeveomautjecalonaposlovniiosobniživotgospodinaPaulsena.«

»Očemujegovorilatapriča?«Otpila je još jedan gutljaj. »Volio je odvoditi svoje tajnice, pomoćnice i

svakogatkomusesviđao iznjegovekompanijeusvojkrevet,azatimih jezastrašivaosvimmogućimsredstvimadadržejezikzazubima.Oženjenjeiima kćer. Nakon objavljivanja priče, saznalo se da je to radio godinama.Navodnojespavaostridesetpetsvojihzaposlenica.«Ušutjelaje,odvagujućiriječi.»Svjesnasamtogadaovomnogimaneizgledatakostrašno,aliovosuSjedinjene Države, zemlja puna lažnog morala u kojoj religiozan, vjeran ipoštenobiteljskičovjekznačimnogovišenegoštomisliš.AovojeL.A.,gradukojeminajmanjaaferamožeprekonoćidokrajčitinečijukarijeru.ČlanakjepriličnouzdrmaoživotgospodinaPaulsena.«

Hunterneštozapišeunotes.»IonjeprijetiogospođiciStevenson?«Na licu joj se pojavi nesigurnost. »Odmah nakon objavljivanja članka

počelajedobivatitelefonskepozive...neštooboli,daćejeprisilitidapatiipolakoumire.Christinajevećiprijedoživjelasličnestvariinijebilatipkojise dao lako zastrašiti, ali sam znala da su je ti pozivi stvarno isprepadali.Pokušalesmolociratiodakledolazepozivi,alijepozivateljbiojakopametan.Signaljeskakaopocijelomgradu.«

»Jeliinedavnoprimilatakavpoziv?«»Nisamsigurna.Nijeihspominjaladugovremena.«Hunteropetneštopribilježi.»Aliovdjegovorimoočlancimakojejenapisaladokjeradilauzabavnoj

rubrici«,reklaje.»Prijenegoštosamjedovelauzabavnurubriku,Christinajedevetmjeseciradilaucrnojkronici.Aprijetogagotovousvakojnovinskojrubrici.Akojojseovodogodilozbognekogčlankakojijenapisala,tadaimašjakodugpopis.«

»Da,znam«,uzdahneHunter.»Postoji linekinačindadođemdoarhivasvihčlanakakoje jegospođicaStevensonnapisaladok je radilauzabavnojrubrici?Htiobihodatlezapočeti.«

Iako je izgledala iznenađeno, čelo joj se nije pomaknulo. »Govorimo očlancimakojejenapisalaudvijegodine.«

»Da,znam. Imamotimkoji ihprikuplja,a tvojapomoćmoglabiubrzatistvar.«

Zurila je u njega nekoliko trenutaka. »U redu. Sigurna samda do sutramogusveprikupitiiposlatitikomprimiraniarhiv.«

57.Vozač je započeo svoj radni dan prije svitanja. Strpljivo je sjedio za

volanom,mirnopromatrajućiulazustambeniblokprekoputamjestagdjejebio parkiran. Ovaj posao bi većini ljudi bio jako dosadan, ali njemu nijenimalosmetalo.Zapravojeuživaoupostavljanjuzasjede.Dokječekao,imaojemnogovremenazarazmišljanje.Zasređivanjemisli.Zaplaniranje.Osimtoga, obožavao je promatrati ljude. Toliko se toga moglo saznati o njimasamopukimpromatranjem.

Primjerice,u6:45izzgradejeizašaodebeo,proćelavmuškaracustaromsivomodijelu kojemu je lošepristajalo. Prešao je ulicu.Hodao je polako iporaženo,zgrbljenihramenaipognuteglave,kaodasumumislipreteške.

Čitavnjegovizgledodavaojesamojedno–tugu.Zanjegajepreživljavanjesvakogpojedinogdanabilopravomučenje.Vozač je biouvjerenda čovjekmrzi svojposao,maštoda je radio.Debeo, zlatanprstenurezanumesnatprstukazivao jeda jeoženjen,ali idase jakoudebljaootkako je tajprstenprviputnataknuonaprst.Sasigurnošćusemoglozaključitidajeiznjegovabrakadavnonestalastrastkojajenekoćmoždapostojala.

Vozačpodignepoglednazgradu.Naprvomkatu jeudebelogmuškarcakrozprozorzurilaženakratke,prljavoplavekoseisočitimviškomkilograma.Slijedilagajepogledomsvedoknijeskrenuoudruguulicu.Čimjojjenestaosvidika,ionajenestalasprozora,alisenakontriminuteopetpojavila.Ovajputsetjeskobnozagledalausuprotnikrajulice.Vozačprimijetiidadrukčijeizgleda.Počešljalajekosuineuglednuspavaćicuzamijenilaseksiodjećom.

Prošlo je pet minuta i ništa se nije dogodilo. Tada su se ženine usnerazvukle u osmijeh. Vozač je slijedio njezin pogled do muškarca koji sepojavioizauglaižurnoprilaziostambenombloku.Biojenajmanjedvadesetkilograma lakši od njezina muža i otprilike deset godina mlađi. Žena sesmiješilaoduhadouha.

Vozač se zacereka. Da, mnogo se toga može saznati samo pukimpromatranjem.

No on nije došao ovamo da razotkrije nečiju bračnu nevjeru. Njegovzadatakjebiomnogovažnijiodtoga.

U 7:15 iz zgrade je izašao drugimuškarac. Ovaj je bio visok i atletskegrađe.Hodaojeodlučnimkorakom.Izgledaojeodlučnoiodrješito.Vozačserefleksno spusti u sjedalu da ga ne zamijeti, ali nije prestao pozornopromatratimuškarcakojijeušaousvojautomobiliodvezaose.

Vozačsenasmiješi.Svejeišlopoplanu.Dvadesetminutakasnijeizzgradejeizašlanjegovameta.Uspraviosena

sjedaluipromatraojekakoprilazisvomautomobilu.Bilajelijepa,zračilajedražešću,abiojesigurandajojnatijeluzavidesveprijateljice.

Dubokoudahne iucijelostiseprepustiuzbuđenjukojega jepreplavilo.Osjeti nalet adrenalina, bacivši pogled na opremu za emitiranje i pokrenemotor.

Pratiojujecijelidan,čekajućipravitrenutakzanapad.Znaojedauspjehovisioodabirusavršenogtrenutka.Akonebibiosavršen,svebimoglolakopropasti.

Nakontolikihsati,trenutakjenapokonstigao.Njegovapredstavasamoštonijekrenulaon-line.

58.KadseHuntervratioupolicijskuupravnuzgradu,Garciajesnažnotrljao

oči.»Sveuredu?«,upitagaHunter.Garciapodignepogledidubokouzdahne.»Upravosamodgledaoonajfilm

–Vragjeunutra.«»Našaosinešto?«,upitaHunter,sjedajućizasvojstol.Garciaustaneipromasiravrat.»Mislimdaseonaporukakojujeubojica

ostaviousobigospođiceStevensonneodnosinafilm.«Hunterzastaneipogledaga.»Kaoštorekoh,radiseomladojženičijajemajkaubilatriosobedokjuje,

navodno, opsjedao demon. Posebnu pažnju obratio sam na ta ubojstva,preciznije,nanačinnjihovaizvršenja.«

»I...?«»Nemanikakvesličnostisnašimslučajem.Tojebioluđačkinapadnožem.

Sve tri osobe zaklane su u istoj kući i iste noći, u razdoblju od nekolikominuta.Filmseprvenstvenobaviženinomkćerikojaprisustvujepostupcimaegzorcizmakakobi saznala je li vragdoistaopsjedaonjezinumajkukad jepočinilaubojstva.Nitkonijezatvorenniukakavstakleninitidrukčijilijes.Nepojavljuju se nikakve ose ni drugi kukci. Nitko nije ostavljen u lužnatoj nikiselojkupki,ništaseneprenosiprekoInternetainemanikakvogglasovanjaonačinuumiranja.Akoonaubojičinaporukauopće imaneko značenje, neodnosisenafilm.«

Hunter usredotoči pogled na pano i fotografiju fluorescentnognarančastog praška. Počeše se po glavi. »Vrag je unutra. Što to, dovraga,znači?«

»Štojese-porukamagospođiceStevenson?«,upita.»Imaliuopćekakvihpomaka?«

DennisBaxterizJedinicezaračunalnikriminalskinuojesveelektroničkeporuke Christine Stevenson na vanjski tvrdi disk koji je sada bio spojen sGarciinimkompjuterom.Nije ihmoraopregledavatina3,5-inčnomzaslonumobitelanitijevišepostojalaopasnostdaimnemogupristupiti.

»Zasadnisamnašaoništasumnjivo«,odvratiGarciaivratisezasvojstol.»HrpabrzihrazmjenaporukaizmeđugospođiceStevensoniostalihnovinaraL.A.Timesa–vicevi,tračevi,razglabanjeočlancima...takvestvari.Staviosamdaseodijelesveporukekojenisudošlesadrese@latimes.com.Takoćemoimatiodijeljeneosobneiposlovneporuke.Zasadsejošništanijepojavilo,aliimajošmnogotoga.Štojestobom?«

HuntermuispričaosastankusPamelomHays.»Oho,čekajmalo«,rečeGarcia,podigavšidesnurukudagazaustavikadje

spomenuotelefonskeprijetnje.»Tkojetajtip?«»Zove se Thomas Paulsen«, odvrati. »Softverskimilijunaš sa sjedištem

ovdjeuL.A.-u.«»Softverski?« Na Garciinoj čeljusti zategne se mišić. Već je utipkavao

Paulsenovoimeutražilicu.»Takoje.Njegovakompanijajemeđuprvimastvorilainternetskisustav

bazapodataka.«Garciapodignepogledsazaslona.»Kadsiprijestigaoprovjeritiga?«»Nisamgaprovjerio«,odvrati.»Samopunočitam.Nedavnosampročitao

članakučasopisuForbes.«»JesilipročitaočlanakkojijeonjemunapisalaChristinaStevenson?«»Jošne.«Garciakliknenagornjupoveznicunastranicikojujepretraživaoidođena

web-stranicuPaulsenSystems. Letimiceprijeđepogledompo informacijama»O nama«. Sudeći prema pročitanom, Hunter je imao pravo. Paulsenovakompanija jebilameđuprvimakojesuseprihvatilestvaranja internetskihbaza podataka i sada je bila među vodećima u svijetu. Njezine sustavekoristilesukompanijediljemcijelogasvijeta.

»Hoćemo li razgovarati snjim?«,upitaGarcia. »Meni izgledakaoosobakojasejakodobrosnalaziuvirtualnomprostoru.«

»Vjerojatnohoćemo,alinejoš.NajpriježelimsaznatikolikojestvarnonanjegautjecaočlanakChristineStevenson.Aličakitadaćemomoratipronaćivezu između Paulsena i Kevina Leea Parkera. Možda mu se Christinazamjerilazbogčlankakoji jenapisala,alikakoseondaprvažrtvauklapaunjegovuosvetu?«

Garcianerečeništa.ZazvonitelefonnaHunterovustoluiodvučemupažnjuspanoa.»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva.«Začuojeklik.»Halo...?«»Detektive Hunter«, napokon reče pozivatelj. Glas mu je bio hladan i

smiren, kao liječniku koji pozdravlja pacijenta. »Dragomi je što si u svomuredu.«

Začuvšinjegovglas,Hunterosjetirupuuželucu,kaodaseunutrastvoriovakuumkoji je veomabrzo zamijenila tjeskoba. Stisne zube i zagleda se uGarciu.

»Jesi li na Internetu?«, upita pozivatelj glasom punim sprdnje. »Jer tikanimpokazatineštozaštosamsigurandaćeteitiitvojpartnersužitkomgledati.«

59.Iako je temperatura u njihovu uredu iznosila oko trideset sedam

stupnjevacelzija,Hunterosjetikakomuhladanznojcijedinizzatiljakileđa.»Jesi li spreman, detektive Hunter?«, retorički upita pozivatelj. »Tvoja

omiljenaweb-stranica upravo kreće uživo. Nemoram ti ponavljati adresu,zarne?«

Hunterutipkaadresuupreglednik.Web-stranica sepojavi zamanjeod tri sekunde.Noonošto jeugledao,

prisili gadapogleda još jednom.Ovajputprizoromnijedominirala zelenanijansainfracrvenihleća.Nitijebiosnimljenunekojprljavojprostorijinalikna tamnicu. Pozivatelj je emitirao na danjem svjetlu, s gradske ulice puneljudi. Ni kamera nije bila statična. Kretala se polako zajedno s mnoštvomljudi,kaodasnimaturistnaodmoruuL.A.-u.

Hunterzaškilji.Posvuda naokolo ljudi. Muškarci i žene odjeveni u različitu odjeću, od

traperica, majica i kratkih hlača do haljina i poslovnih odijela. Neki su sežurili,držećimobitelenaušima.Nekisu ležernošetali,moždarazgledavaliizloge.Nije semoglo utvrditi sa sigurnošću jer je kamera imala uskokutniobjektivisnimalasamoravnoispred,poputtunelskogvida.Hunterjevidioljudekakoprilazekameriinastavljajudalje,alijeperifernidiobiozamućen.

Dlanom brzo prekrije mikrofon slušalice. »Nazovi Michelle iz FBI-evaORK-a«,šapneGarcii.»Web-stranicaopetideuživo.«

Garciin stol je najvjerojatnije bio najuredniji stol u zgradi policijskeuprave. Sve je bilo na svom mjestu, uvijek simetrično raspoređeno.PosjetnicaMichelleKellybilajeprvaodtriporedanesdesnestranetelefona.Utipkaojebroj.Michellesejavilanakondrugogzvona.

»Michelle,ovdjeCarlos.«Odmahjezamijetilaozbiljnostunjegovuglasu.»Hej,Carlose.Štonevalja?«Dokjerazgovarao,Garciajeutipkaoadresuupreglednik.»Opetjeon-line.

Web-stranicajeopeton-line.«»Što?«»Upravorazgovarasnamatelefonom.«Čuojemahnitotipkanjenadrugomkraju.Stranicasepojavilananjegovuzaslonupajeodmaknuoglavuimrštećise

promatraouličniprizor.ZatimsezagledaouHuntera.»Kojijetovrag?«Hunterjedvazamjetnoodmahneglavom.»Carlose,kakotomislišdajestranicaopeton-line?«,rečeMichellepreko

telefona.»Janemamništa.«»Što?«»Pišegreška404.Datotekanijepronađena.«»Provjerijesilidobroutipkalaweb-adresu«,odvratiGarcia,instinktivno

provjeravajući onu koju je on utipkao. »Namom se zaslonu pojavila slika.Upravogledamunju.«

»Većsamprovjerila.Siguransidajeadresaista?«»Stoposto.«Opetkuckanjetipkovnice.»Prokletstvo,blokiraonasje«,napokonrečeMichelle.»Što...?Kakojemogaovasblokirati,anasne?«»Postoji više načina, ali sad ne namjeravam s tobom razglabati o

tehničkimstvarima.«Garciaodmahneglavom.»Oni jenemoguvidjeti«,šapne.»Nekako ih je

blokirao,alineinas.«Čuvši to, Hunter nabere nos. Znao je da nema vremena za objašnjenja.

Prebacipozivnazvučnik.»Gledateli?«,upitapozivatelj.»Gledamo«,odvratismirenimiodlučnimglasom.»Dovraga, gdje je to?«, nečujno reče Garcia Hunteru, pokazujući na

monitor.»RodeoDrive?«Hunterodmahneglavom.»Neizgledatako.«Rodeo Drive je najpoznatija losanđeleška ulica, smještena na Beverly

Hillsu, čuvena po trgovinama dizajnerske odjeće, obuće, nakita i visokemode. Svakogdanaprivlači gomile ljudi.Hunter je imaopravo.Ovo što sugledali nije sličilo Rodeo Driveu. Ovi su prizori mogli pokazivati bilo kojuulicustrgovinamaugradukojiihjeimaonatisuće.

»Lijepdanzašetnju,nijeli?«,rečepozivatelj.Uglasusejasnočuloveselje.»Itekako«, složi se Hunter. »Zapravo, ako mi kažeš gdje si, doći ću i

prošetatistobom.«Pozivateljsenasmije.»Cijenimto,alimislimdatrenutnoimamdovoljno

društva.Zarnevidiš?«Ljudisuhodaliusvimsmjerovima.HunteriGarciaprikovašepogledezakompjuterskezaslone,tražećinešto,

bilo što,po čemubimogliotkriti odaklepozivatelj emitiraprijenos.Zasadnisuotkriliništa.

»Zarnije izvanrednoštoživimougradus tolikomnogo ljudi?«,nastavipozivatelj.»Ugradukojijetakopunživota?«

Hunterneodvratiništa.»Nedostatak je to što jeLosAngelesveomaživahan; ljudi stalnonekud

žure,previšezaokupljenivlastitimmislima,vlastitimproblemima,vlastitimzapažanjima.Previšezaokupljenidazamijetedruge ljude.«Nasmijese,kao

da je upravo rekaonešto što ga je neizmjerno zabavilo. »OvdjebihmogaonositiBatmanovkostiminitkosenebizagledaoumene.«

Pozivatelj jenastaviohodatidokjegovorio,aliniHunterniGarcianisuuspjeliopazitiništaprepoznatljivo.

Odjednom je pozivatelj naglo skrenuo ulijevo da izbjegne sudar smuškarcemkojinijemicaopogledsasvogmobiteladokjeutipkavaoporuku.Izbjegavšimuškarcasamozacentimetar,pozivateljseokrenuoislijediogakamerom.Muškaracsenakonnekolikometarazabubaouženutamnekosekoja sekretalau suprotnomsmjeru.Nije se zaustavio.Nije čaknipodigaopogledsmobitela.

»Auu, jesi li vidio?«, upita pozivatelj. »Taj je tip upravo gurnuo ženu inikome ništa. Nikakvog ‘oprostite’ niti pokajničkog osmijeha... Nije čak niusporio.Detektive,ljudeovdjejednostavnonijebriga.«Nasmijese,ovajputsnatruhomprezira.»Nitkonizakoganemari,samozasebe.«Kratkastanka.»Dobarstariameričkiobičaj,ha?Uvijektražinajboljezasebe.Ostalisemogujebati.«

Unatočgrubimriječima,uglasuseniječuognjev.Garciijedodijaoovajmonolog.»Imašneštoprotivameričkihobičaja?«Huntergapogleda.»O, pretpostavljam da je to detektiv Carlos Garcia«, reče pozivatelj.

»Dragomiještosmoseupoznali.Ne,nemamništaprotivameričkihobičaja.Naprotiv.Alitvojemipitanjezvučimaločudno,budućidagapostavljaosobakojasenijenitirodilaovdje.«Opetzastane.»NegouBrazilu,zarne?«

CarlosGarciasezaistarodiouBrazilu.TočnijeuSãoPaulu.Sinbrazilskogsaveznog agenta i Amerikanke, učiteljice povijesti. Preselio se smajkomuLosAngeleskadjeimaodesetgodina,nakonrazvodaroditelja.

»Kako,dovraga...«,započneGarcia,aliHunterdiskretnoodmahneglavom,sugerirajućimudaseneupuštauverbalnikonfliktspozivateljem.

Sdrugestrane linije začuje se smijeh.»DetektiveGarcia, informacije seveomalakodobivajukadznaškakotrebadoćidonjih.«

GarciaposlušaHunteraizagrizeusnu.Pozivatelj shvatimukkao znakdanastavidalje. »Ovdjevani ima toliko

mnogo ljudi, hodajunaokolo, žive svoje živote. Znaš, ovdje seosjećamkaoklinacutrgovinislatkiša.Tolikoizbora.Bilotkobimogaopostatimojsljedećigost,akoznašštomislimreći.«

Hunternesvjesnozadržidah.Jelitobiorazlogovogpoziva?Ubojicaimjevećpokazaokakomučiiubijaljude.Pokazaoimjenačinnakojibirakakoćetiljudiumrijeti.Jeliimtosadapokazivaonačinkakoodabiresvoježrtve?

»Ali već imam nekoga na umu«, reče pozivatelj prije negoli je Hunteruspioodgovoriti.»Možešlipogodititkobitomogaobiti?«

Hunter i Garcia izdužiše vratove, primaknuvši se bližemonitorima, alikameranijezumiralanikogposebno.

Ispred, s lijevestrane, zastala je jednaplavuša.Tražila jeneštousvojojtorbici.Jelipozivateljodabraonju?

Muškarac čudnog izgleda, tankih usana, šiljasta nosa i gustih brkovapolakojehodaopremakameri.Moždajeodabraonjega.

Istina je bila da je svatko u toj ulici mogao postati sljedeća žrtva. NiHunterniGarcianisumogliznatitkobitomogaobiti.

Muškaracgustihbrkovaskreneudesno,maknuvšisekamerisputa.TadajeuHunterovuuredusvijetstao.Otprilike trimetra ispred kamere, Hunter i Garcia napokon ugledaše o

komejegovoriopozivatelj.

60.Dvije žene hodale su zajedno. Dvije prijateljice koje uživaju u izlasku i

razgledavanjuizloganegdjeuLosAngelesu,nesvjesnezlakojeihjeslijedilo.Bilesuleđimaokrenutekameri,aliseonaslijevestranenijemoralaokrenutidabijeGarciaprepoznao.

»IsuseKriste!«Glasmujepuknuo.»Anna«,šapneHunter,prepoznavšiGarciinuženu.Pogledasvogpartnera,

osjetivšikaodamuseuželucuuskomešalotisućuleptira.Garciasenatrenutaknijemogaopomaknuti,progovoriti,nititrepnuti.A

tadajeeksplodirao.»Jebenigovnaru...kunemseBogom...akojusamopipneš...akojojsesamo

približiš,naćićuteiubitćute.Jesilimečuo?Ubitćute.Zajebiznačku.Zajebitoštosammurjak.Navalitćunatebecijelipakaoisvenjegovedemone,bezobziranasve.«

Garciasetresao.Adrenalinjenavrousvakidjelićnjegovatijela.Pozivateljseopetnasmije.»Lijepaje,zarne?«»Jebi se, bolesni gade. Nemaš pojma što ću ti napraviti ako...« Brzo

posegnezamobitelom.»Detektive,dopustida tiobjasnimkakoovo ide«.Prekinegapozivatelj,

predvidjevšinjegovpotez.»Akojesadnazovešiakovidimdauzimamobiteliokrećesedamepogleda,obećavamtidajenikadvišenećešvidjetiživu.Uusporedbisonimštoćunjojnapraviti,prethodnedviježrtveizgledatćekaoBožićno jutro.Znašda toozbiljnomislim.Vjerujmi,nećešuspjetidovoljnobrzostićiovamo.«

Garciaočajničkipogledasvojmobitel,monitornastolu,potomHuntera.Hunter podigne ruku, dajućimu znakdanenazoveAnnu. »Znaš li gdje

je?«,nečujnoupita.»Jelitireklakamoćedanasići?«Garcia odmahne glavom. »Nisamni znao da će nekamo otići«, nečujno

odgovori.»Znašlištomefascinira?«,nastavipozivatelj.»Obojicastalnogovoriteda

ćete me naći. Da ćete me uhvatiti. Detektiv Hunter je to rekao kad smorazgovaraliprošliput.Sjećašlise,detektive?«

Nikakvaodgovora.»Sjećašlise,detektiveHunter?«»Da.«»Aistinajedanisteniblizutoga,zarne?«Tišina.»Umeđuvremenu,kaoštomožetevidjeti, jamogudoćidovamabliskih

osobaiakomisehoće,moguihmaknutiizvašihživota.Tojemojizbor,nevaš,ninjihov.Mogudoćiidovasakotoželim.Mogubitisvagdje,bilogdje.Aviimatesamoisprazneprijetnje.«

»Tonijeprijetnja,vrećogovana.«Garciinglasjejošuvijekpodrhtavaoodbijesa.»Tojeobećanje.Akojesamopipneš,ništadrugonećebitivažno.Čaknizakon.Nepostojimjestonaovomesvijetunirupaispodkamenagdjećešsemoćisakriti.Razumiješlištotigovorim?«

»Razumijem«, reče pozivatelj tihim glasom, poput svećenika naispovijedi.»Biliseneštopromijenilodaumjestotvoježeneuzmemnjezinuprijateljicu?«

HunteriGarciaseopetukočiše.Pozivateljniječekaoodgovor.»Naravnodabi.Tadanebibiloosobno i

tvojareakcijanebibila ista,nije li tako,detektiveGarcia?Kaoštosi isamrekao,kadseradiobliskojosobi,ništadrugonijevažno.Tadazaboravljamočak i na to tko smo.Možemo se pretvoriti u čudovišta.« Pozivatelj glasnouzdahneiglasmupoprviputpostanegrub.»Znaš,većinaljudivjerujedami,ljudskabića,uvijek imamo izbor,bezobziraukakvojsesituacijinašli.A jaželimnapomenuti da nemamouvijek izbor. Ponekad umjesto nas odlučujenetko drugi, a mi, ljudska bića, ne možemo učiniti ništa nego reagirati.Naprimjer, detektive Garcia, ako odlučim sada oteti tvoju ženu, to jemojizbor,netvoj,alićezauvijekpromijenititvojživot.«

Garcianijeznaoštodakaže.»Nognjev i emocionalnabol sudobre stvari«, nastavi pozivatelj nakon

tišine.»Pokazujudasmojošuvijekživi.Danamje jošuvijekstalo.Danamdrugiljudineštoznače.DetektiveHunter,jelimojapsihologijatočna?«

Hunterjejedandjelićsekundeizgledaozadubljenumisli.»Da«,odvrati.»DetektiveGarcia,trebaobiseponositi.Dobrosiučinio.Sviđamisetvoja

reakcija.Reakcijačovjekakojemujestalo.«Zacerekase.»Pa,mislimdasamdanaszavršiosposlom.Aliubrzoćemoopetrazgovarati–itojeobećanje.«

Linijaseprekine.Slikenestanusnjihovihmonitora.Web-stranicaseisključi.

61.Tišinajevladalauredomsamonekolikosekundi,potomseHunterokrene

Garcii.»NazoviAnnu«,rečemu.»Saznajgdjeje.Reci jojdaodenanekomjesto

punoljudi,unekikafić,idaostanetamodokminestignemo.«Garciagapogledakaodajepaosneba.»Šališse?Čuosištojerekao,zar

nisi?AkovidiAnnudauzimamobitel...«Nijemogaodovršitirečenicu.»Carlose,nećejojništaučiniti«,rečeHunter.»Tojebiosamoblef.Želioje

tvojureakciju.«»Što?«»Blefiraoje.Vjerujmi.Toseosjećalotijekomcijelograzgovorastobom.

Objasnitćutiuautomobilu.SadmorašbrzonazvatiAnnuisaznatigdjejedamožemodoćidonje.«Većjezgrabiosvojujaknu.»Idemo.«Potrčaojepremavratima.»Nazovije.«

»Hej,Roberte,čekajmalo«,rečeGarciakolebljivimglasom.»Partnerismoviše od pet godina. Nikome živom ne vjerujem više nego tebi, znaš to, aliovdjeseradionajperverznijemsadističkompsihopatuskojimjeovajodjelimaoposla,aonupravouovomtrenutkuslijedimojuženu.Isamsirekaodanemožemostićinavrijeme,čakidaznamogdjeje.Akosejavinapoziv,atinisiupravu,otetćeju,znašdahoće.«

Hunterzastanekrajvrataipogledapartnera.»Carlose,jajesamupravu.NećeotetiAnnu.«

Bio je sto posto uvjeren, Garcia je to vidio, ali se svejedno nije nipomaknuo.

Hunterpogledanasat.Htiojedobitinavremenu,auovomtrenutkuradilisuupravosuprotno.»Carlose,kakavgodbioubojičinplan,Annaseneuklapaunjega.«

»Kakoto?«»Dobro, jednaodnašihpretpostavki jedaubojicanasumičnobirasvoje

žrtve,jelitako?Pa,akojetapretpostavkatočna,Annanijenasumičanizbor.Onajetvojaženaiontozna.Tunemanikakvognasumičnogfaktoraitobibiloskretanjesnjegovamodusoperandija.Aakobiražrtvezbognekogsvograzloga,kaoštojeosvetailineštodrugo,takođernevidimkakobiseAnnauklapalauto.«

Garciasepočešepobradi.»PratiojeAnnusamozbogjednograzloga.«»Jerjemojažena.«»Točnotako.Učiniojetodatiseuvučepodkožu.Dadokaženešto.Neda

provedesvojubojitiplan.«»Ištojetimetrebaodokazati?Damožeščepatikogagodpoželi?Danas

možepovrijediti?«»Ito«,složiseHunter,»idadokažesvojusuperiornost.Danaspodsjeti

tkoupravljaovomigrom.On,nemi.Idamožepovoljimijenjatipravilaigre,kaoštojetoučiniosinternetskimprijenosomiglasovanjem.Nouonomeštojerekaodalosenaslutitijošnešto.«

Garciasenamršti.»Što,naprimjer?«»Govoriojeotvojojreakciji.Želiojedaizgubiškontrolunadsobom.Želio

je da te preplave osjećaji. Da zaboraviš tko si i tko si oduvijek bio... i ti siupravotoučinio.«

GarciajeznaodaHunternekritiziranjegovoponašanje.»Roberte,nisamsezajebavao.AkosamopipneAnnu,nadćuga,natjeratćugadapatiiondaćugaubiti.Nijemebrigaštoćesedogoditisamnom.«

»Potpuno te razumijem. I ne krivim te. Ali kad simu rekaoda, ukolikonaudi Anni, ništa drugo neće biti važno, ni zakon, čak ni činjenica da sipolicajac.Kadsimurekaodaćešgaprogonitisvedokganenađešidaćešgaubiti,bezobziranasve,bezobzirakolikoćetotrajati...toganijeprestrašilo.Godilomuje.«

»Što?«»Godilomuje«,ponoviHunter.»Čaktijeičestitao,sjećašse?Rekaoje–

Dobro siučinio,detektiveGarcia. Sviđami se tvoja reakcija.Reakcija čovjekakojemujestalo.A ti simusamoprijetiosmrću.Dakle,štomu je togodilo izašto?«

»Zato što je jebeni psihopat?« Garcia još uvijek nije uspio zatomitiosjećaje.

»Ne.Zatoštosimudopustiodaizvojevajednusvojumalupobjedu.«»Kakvupobjedu?Očemuto,dovraga,govoriš?«Hunter opet pogleda na sat. »Već sam rekao da njega Anna uopće ne

zanima.Krenuojezanjomsamodanamseuvučepodkožuidokažesvoje.Znaojedatomožeučinitiibezdajedodirne.Tvojamujereakcijadokazaladajeivišenegosposobanprovestisvojeplanove.Carlose,pružiosimuvišeodmalepobjede.Izjednačiosisesnjimkadsimurekaodaćešnapravitiistoštoion.«

»Što?«Hunter odmahne glavom. »Ne sjećam se točnih riječi. Kasnijemožemo

odslušatisnimku,alijerekaodaništadrugonijevažnokadnetkozaprijetiilinaudinamabliskojosobi.Čakćemoimizaboravititkosmo.Čakćemoseimiponašatikaočudovišta.Učinitćemosvedazaštitimoonekojevolimo.Tvojareakcijajetodokazala...Itojeonoštomujegodilo.«

Garcianerečeništa.»Ijošneštoštojerekaoprijeprekidalinije«,nastaviHunter.»Dajenjegov

posaogotov...kaodajezavršio,davišenemaštoučiniti.Dobiojeonoštoježelio.Annagavišeuopćenezanima.«

Garciajeidalješutio.»Govoriojeiotomedaljudinemajuuvijekizbor«,nastaviHunter.Garcia kimne. »Sjećam se.Rekao je daponekaddrugi odlučujuumjesto

nasidaminemožemoučinitiništa.NaveojeAnnukaoprimjer.«»Ne,nijetorekao«,prigovoriHunter.»Rekaojedamožemoreagirati.To

jeonoštositiučinio.Imislimdajetoonoštoonradi.«MislisusebjesomučnouskovitlaleuGarciinojglavi.»Mislišdasenešto

dogodilonjemubliskojosobi?Dazbogtogaidenaokoloimučiiubijaljude?Dajetonjegovareakcija?«

»Nisamsiguran«,odvratiHunter.»Možemosamonagađati.Alisvedosad,kadgodbinasnazvao,uvijek jebiosmiren,nikaduzbuđen,nikadgnjevan,nikad nemilosrdan... nikad ništa. Njegov glas nikad nije ništa odavao...nikakvihosjećaja.Alineidanas.«

GarciajebioprevišebijesaniuplašenzbogAnne,panijeprimijetio.»Danas, prvi put, u glasu se osjetio bijes kad je govorio o ljudima koji

nemaju uvijek izbor. Rekao je da su gnjev i emocionalna bol dobre stvari.Dokazuju da smo mi, ljudska bića, još uvijek živi. Da nam je još stalo donečega.KaoprimjernaveojeAnnuitvojuljubavpremanjoj.«

Tišina.»Nije govorio o meni ni o mom bijesu«, napokon reče Garcia. »Niti o

mojojreakciji,štobihučiniodanaudiAnni.Govoriojeosebiisvomgnjevu.Govoriojeosvojojreakciji.«

Hunterkimneipotrećiputbacipoglednasvojsat.»Carlose,slušaj,znamdaodtebetražimdariskirašživotsvoježene,datražimvraškimnogo,aliakonemožešvjerovatimeni,vjerujsebi.Zaboravisveonoštosamrekaootvomrazgovorusubojicom.Vratisekorakunatragiučinionoštoznaš–analizirajcijeliscenarij.Analizirajčinjenice.UovomtrenutkuAnnašećeulicompunomljudi. Nije sama, što znači da joj se ubojica ne može približiti niti je sedočepati, adana sebeneprivučepažnju.To značida jenemožeodvući sulice bez da onesposobi i njezinu prijateljicu ili pak ne otme i nju.Otmicaodrasleosobenaulicipunojljudi,adatonitkoneprimijeti,veomajetežakzadatak.Aotmicadvijeosobebezikakveuzbune,gotovojenemoguća.Čakiakoihželiobje,iakosamjasigurandanijetako,svejednobimoraopričekatinapravitrenutak,atajtrenutaknećedoćidoksumeđumnoštvomljudi,bilovani iliuzatvorenomprostorukaošto jekafić.Ovajubojica jeodvažan,alinije glup. Carlose, imaš dvije opcije. Ili nazovi Annu pa da krenemo, ili jenemoj zvati pa ćemo sjediti ovdje, zamišljati najgore i pitati se kolikomoramočekatidokjenapokonnenazovešisaznašjeliubojicaodržaoriječ.Tojetvojizbor.

62.»Onda...«, reče bez uvijanja Patricia, kutova usana izvijenih u vragolast

osmijeh. »Kad ćeš me propisno upoznati s onim detektivom, znaš, onimCarlosovimpartnerom?«

Annazastaneipogledajeprekookvirasunčanihnaočala.»Štomegledaš?«, upitaPatricia. Jošuvijek se smiješila, sada još i više.

»Sviznajudajeseksi.Iznamdanijeoženjenjersimititorekla.«Patricia je samo jednom srela Huntera, prije dva mjeseca na Anninoj

rođendanskojzabavi.Nijesedugozadržao,nočimjeotišao,Patriciajebilasamojednaodtrinjezineprijateljicekojesusepropitkivaletkojetajšutljiviizgodnifrajer.

Vozač na crno-crvenom harley-davidsonu pojavio se iza ugla i odlučioparkiratisamonekolikometaraisprednjih.Jednosevrijemeništaniječuloodurlanjadvocilindričnogmotora.

Kadjenapokonugasiomotor,AnnaseokrenePatricii.»Mislilasamdaseviđašsnekime.«

Nastavilajedaljehodati.»Viđalasamse,sadavišene.Zatoipitam.«Opetsenasmiješila.Annajeznačajnopogleda.»Bio je to samo flert. Trajalo je nekoliko tjedana, to je sve. Ne brini za

njega.«Patriciaodmahnerukom.Obje kročiše na kolnik da izbjegnu provlačenje između stolova

postavljenihnapločnikuispredkrcatetalijanskepizzerije.Annaosjetimirissvježe ispečepizze s kobasicama s jednogod stolova i zakruli joj u želucu.Ubrzakorakdanedođeunapast.

Patriciakrenezanjom.»Dakle«,rečeAnni.»Carlosovpartner.Robert,zarne?«»Zarćemostvarnorazgovaratiotome?«»Da,hoćemo.Neviđasesnekomženom,zarne?«»Ne,mislimdane.«Patriciaseznačajnonasmiješi.»Moguteupoznatisnjimakoželiš«,napokonizjaviAnna.»Alisenemoj

previšenadati.«Patriciajeizgledalapovrijeđeno.»O, ne, ne, ne radi se o tebi. To nema nikakve veze s tobom. Znam da

možešočaratibilokojegmuškarca.Uvjerilasamseuto.«Povrijeđenizglednestane.»Jednostavno rečeno, Robert je ...« vrludala je pogledom tražeći prave

riječi »... jedinstven, potpuna zagonetka. Sâm je jer tako želi, ne zato jer jeteškaosobakojunitkonepodnosi.Dalekoodtoga,vjerojatnojenajugodnijaosobakojupoznam.Aliizbjegavaozbiljnijevezekaosamogavraga.«

»Nekološeiskustvouprošlosti?«,upitaPatricia.»Nitkonezna.«Annaslegneramenima.»Kažemtidajepravazagonetka.

Razgovaratćestobomosvemunasvijetu,samoneosvomposluiosobnomživotu.Uvjerenasamda je jednom,prijevišegodina,postojalanekanjemuvažnaosoba,alionneželirazgovaratiotome.«

»Znači,neizlazininaspojeve?«»Nisamtorekla.Reklasamdasekloniveza.Izlazijakočesto.«Patriciasenasmiješi.»Etotigana.«Odnekudizvučehip-hopersku frazu.

»Štaondačekaš,seko,spojime.«Nasmijalase,alinijezvučalakaodasešali.»Želišdatidogovorimbeznačajanseksskolegomsvogamuža?«»Šališ se?S timse frajerommogu seksatibezobvezaparputa tjedno i

dvaputnedjeljom,hvalanapitanju.«ZnalajedaPatriciamisliozbiljno.»Nepopravljivasi.«»Znam,alitakoježivotzabavniji.«Annajezačulazvonjavumobitelautorbici,aPatriciajezastaladapogleda

oskudnucrnuhaljinusbijelimdetaljimauizlogupomodnetrgovinesnjihovedesnestrane.

Annajekopalapotorbici.Našlajemobiteliprinijelagauhu.Muškarac koji je stajao samo nekoliko metara iza Anne i Patricie se

nasmiješi.

63.»Hej,ljubavi!«,rečeAnna.»Ovojepravoiznenađenje.«Garcia jenastojaodamuglaszvučištosmirenije.»Anna,slušaj.Gdjese

trenutnonalaziš?«»Što?«»Znamdasisprijateljicomukupovini,aligdjestetočno?«Anna pogleda Patriciu i napravi grimasu. »Otkud znaš da sam s

prijateljicomukupovini?«»Anna,molimte...Nemamdovoljnovremenadatisadobjašnjavam.Samo

mirecigdjesi,može?«»Ovaj...uTujungaVillageu...Carlose,štosedogađa?«U blizini prometnog Ventura Boulevarda u Studio Cityu, a naizgled

miljama daleko od svega, područje Tujunga Villagea smjestilo se izmeđukvarta Colfax Meadows i Woodbridge Parka. Središte Villagea je TujungaAvenue izmeđuMoorparka iWoodbridgea, duga samo koliko i jedan blokzgrada, načičkana buticima, restoranima, kafićima i različitim trgovinamasvegaisvačega,čakizaukusnajzahtjevnijihkupaca.

»Draga, rekao sam ti da nemam vremena za objašnjenje«, reče Garcia.»Samomimorašvjerovati,uredu?«

Anna nervozno zatakne nestašan pramen kratke crne kose iza uha.»Carlose,strašišme.«

»Oprosti.Nemašsečegabojati.Molimtedameposlušaš,može?«»Da,naravno.«»Uredu.Tkojestobom?«»Ovaj...Pat,prijateljicasjoge.Sjećašjese,zarne?«»Da.Bilajenatvojojrođendanskojzabavi,nijelitako?«»Takoje.«»Dobro.Slušaj,želimdanađešnekomjestopunoljudi–kafićilipizzeriju

ilineštoslično.SjednitamosPatičekajme.Upravosamnaputuprematebi.Neupuštajseniskimurazgovor.Niskime.Inemojodlazitistogmjesta,bezobziraštosedogodilo.Čekajdoknestignem.Draga,jesilimerazumjela?«

»Da...ali...«»Nazovimečimnađešodgovarajućemjesto,može?«AnnajepredobropoznavalaGarciudabijezavaraonjegovsmireniglas.

Nikad junije zapitkivaogdje ide i s kime, što radi i takve stvari.Uvijek suimalipovjerenjajednoudrugo,jednostavnojetakobilo.Tojepovjerenjebilotemeljnjihovaodnosa.I jošjojnikadnijerekaodaneštoučini,osimakoganijepitalasavjet.Ovdjeneštodefinitivnonijebilouredu.

»Carlose, o čemu se radi?« Glas joj je malo podrhtavao. »Nešto sedogodilo?Jesulimojiroditeljidobro?«

Patriciajestajalakrajnjezabrinutaizrazanalicu.»Da, draga«, odvrati Garcia. »Ništa se nikome nije dogodilo, vjeruj mi.

Slušaj, stići ću za dvadeset pet minuta, najviše pola sata. Onda ću ti sveobjasniti.Vjerujmi,samomivjeruj.Nađinekomjestoiostanitamo.«

Annadubokoudahne. »Dobro. Znaš, već znamgdje ćemobiti.UAromaCaféu.UsredTujungaVillagea.Upravomusepribližavamo.«

»Izvrsno, draga. Uđite unutra i popijte kavu, a ja dolazim za nekolikominuta.«

Garciaprekinevezu.

64.GarciaugledaAnnuiprijenegoštojeHunterparkiraoautomobilispred

AromaCaféa.SjedilajesPatriciomzamalimstolomkrajprozorauprednjemdijelukafića.

Namjerno je sjela tamo i nervozno prelazila pogledom s jedne straneTujungaAvenuenadrugu,kaodapromatranapetinevidljivteniskimeč.ČimjespaziladaGarciaiHunterizlazeizautomobila,ustalajeipotrčala.Patriciajekrenulazanjom.

Srelisusenaulazu,aGarciajujetakosnažnozagrliokaodajugodinamanijevidio.Ljubiojojjekosukadjeprivilaglavunanjegovaprsa.

»Dobrosi?«Preplavilogajeolakšanje.Podiglajepogled.Očijojseodneizvjesnostinapunesuzama.»Dobrosam.

Carlose,štosedogađa?«»Uskoroćutiobjasniti.Jesteliovamodošleautomobilom?«Odmahnulajeglavom.»Došlesmoautobusom«,rečePatricia.Širomrazrogačenihočijustajalaje

poredHunteraizbunjenopromatralaAnnuiGarciu.Hunterjepogledompretraživaoulicu,tražećinekogtkoizgledakaodaga

zanimanjihovamalaskupina.Činilosedanitkonemari.LjudisobjestraneTujungaAvenue išli su za svojimposlom.Neki su razgledavali izloge, nekiulaziliiliizlaziliiznekogodmnoštvakafićairestorana,drugisujednostavnouživaliulaganojšetnjipotkrajpredivnogkalifornijskogjesenjegdana.Činilosedaniukafićunitkonanjihneobraćapažnju.

Većjeprijeprovjerioimalinaulicinadzornihkamera.Nitijednejedine.Zarazlikuodmnogiheuropskihgradovaodkojihsunekinasvakihčetrnaeststanovnika imali po jednu kameru, Los Angeles nije bio previše lud zanadgledanjem.NacijelojdužiniTujungaAvenuenijebilonijednegradskenipolicijskenadzornekamere.

»Oh,oprostite«,rečeAnna.»Roberte,ovojemojaprijateljicaPatricia.«Hunterjojispružiruku.»Dragomije.«Patriciajebilaneštovišaodmetaršezdeset,iakojezbogcrnihčizamas

visokimpetamaizgledalavišanekolikocentimetara.»Imenijedrago«,odvrati,iskrenomuseosmjehnuvši.Hunter preda Garcii ključeve automobila. »Carlose, uzmi auto i odvezi

Annu iPatriciukući«, rečemu.»Jaćusevratitiuured. Iakobihmogao jošmaloostatiovdjeirazgledavati.«

»Štoćešrazgledavati?«,upitaAnna.ZagledalaseuHuntera,znajućidajojnjezinmužnećeponuditiobjašnjenje.

Hunter u djeliću sekunde pogleda svog partnera, potom njegovu ženu.»Ništaposebno.«

Idaljejeupornozurilaunjega.»Sereš.«»Slušaj«,rečeHunter.»Vjerujnam.Carlosćetikasnijesveobjasniti.«»Obećavam da hoću«, reče Garcia, stisnuvši joj ruku. »A sadamoramo

ići.«

65.ČimjeGarciaostavioPatriciuisprednjezinastambenogblokauMonterey

Parku,Annaseokreneknjemu.»Dakle, Carlose. Ne namjeravam čekati da stignemo kući kako bismo

razgovarali. Što se to, dovraga, događa?« Jošuvijek je zvučalauznemireno.»Nisam primijetila da se nešto dogodilo u Tujunga Villageu – nije bilopolicijskih automobila, nitko nije uhićen, nije došla hitna pomoć, nije biloničegneobičnog.«

GarciaubaciubrzinuiskrenenaNorthMednickAvenueusmjerujuga.»Ovomoraimatinekevezesonimštotrenutnoistražujete,maštotobilo.

Nije li tako?«, retorički upita. »Znam to sigurno jer je Robert pregledavaoulicukao tajniagentnazadatku.Kogavi touopće tražite?Kakosiznaodasam s prijateljicomu kupovini? Zašto sime tako isprepadao?« Suze su jojnavrleuoči.

Garciadubokoudahne.»Carlose,razgovarajsamnom,molimte.«»Moramteneštozamoliti«,napokonjeizustiomirnimglasom.Annasenaslonilanasuvozačevavrata,obrisalasuzeizagledalaseusvog

muža.»Voliobihdanekolikosatiostaneškodsvojihroditelja.Jaćukasnijedoći

potebe.«Trebalesujojcijeledvijesekundedashvatištojerekao,aondaseopet

uznemirila.»Što?Rekaosidaseništanijedogodilomojimroditeljima.Jesulidobro?«

»Da,da,draga,dobrosu.Ništaimsenijedogodilo.Samobihvoliokadbinekolikosatiostalakodnjih.Moramsevratitiuuredineštosrediti.Brzoćudoćipotebe.«

Čekalaje.Nijenastavio.»Itojesveštoćešmireći?«Jedanodrazlogazbogkojihjenjihovavezatakodobrofunkcioniralabioje

tajštosumoglijednodrugomesvereći,bezobziraočemuseradilo.Iuvijeksuigovorili.Nikadnijebilouzajamnogoptuživanja,ljubomoreniosuđivanja.Obojesuznalidobroslušati,podupiralisuishvaćalijednodrugoboljenegosamisebe.

VidjelajedajeGarcianamuci.»Carlose«,reklaje,stavivširukunanjegovokoljeno.»Znašdativjerujem.

Oduvijeksamtivjerovala iuvijekću tivjerovati.Akoželišdanekolikosati

ostanem kod roditelja, učinit ću to, nije nikakav problem, ali imam pravosaznatirazlog.Zaštoneželišdaodemkući?Štosedogađa?«

ZnaojedajeAnnaupravu.Znaojeidajojnemožerećipravirazlog,adajepritomneprestraši, ali nije imao alternative.Ako slaže, ona će to znati.Uvijekjeznala.

Jošjednomjedubokoudahnuoiispričaoštosedogodiloranijetogdana.Saslušala ga je bez prekidanja. Kad je završio priču, suze su se opet

pojavileunjezinimočima,aonjeosjetiokakogastežeuprsima.»Biojetikizanas?«,upitaAnna.»Snimaonasje?«Kimnuoje.»ItojeprenosiouživoprekoInterneta?«»Da, preko Interneta«, odvrati Garcia. »Ali nisumogli svi gledati, samo

Robertija.Nitkodrugi.«Nijehtjelaniželjelaslušatiotehničkimpodacima.»Anna, molim te, ostani nekoliko sati sa svojima. Moram obaviti par

stvariiželimpregledatinašstan.«Zagrcnulase.»Mislišdajebiounašemstanu?«»Ne, ne mislim«, samouvjereno je rekao. »Ali moram biti potpuno

siguran,jerseparanoidnimurjakumeninećesmiritidoktonenapravim.Isamatoznaš.«

Nijebilasigurnajelitounjegovuglasunačulagnjevilistrah.»Znači,tojeistaosobakojajeotelaiubilaonunovinarkuL.A.Timesa,o

čemu su pisale jutrošnje novine«, napokon je rekla. »Prenosio je to prekoInterneta,zarne?KaoštojeprenosioiPatimene.«

Nijemoraoodgovoriti.Znalajedajeupravu.Držaojepoglednacestiičvršćestisnuovolan,neželećiodationoštone

mora.Zapravo jehtiozamolitiAnnudaode izLosAngelesadoknestrpajutogluđakaizarešetaka.Noonanebinikadnatopristala,čaknidajojježivotu stvarnoj opasnosti. Bila je odlučna, veoma tvrdoglava i potpunopredanažena.Radila jesnemoćnimstarijimosobama, ljudimakojisusvakodnevnotrebalinjezinupomoć.Čakidajemogla,nebiihsamotakoiznebuhaostavilanacjedilu.AGarcianijemogaoznatikolikoćepotrajatiovajlov.

GarciasesložiosHunteromdaubojicadanasnijeimaonamjerustvarnonauditiAnni.Alionjetoshvatiokaoupozorenje,tomujeotvorilood.Ubojicamoževećsutrapromijenitimišljenje,ilipreksutra,ilidannakontoga...,aonjeznaodabimaloštomogaoučiniti.Onoštojeovogposlijepodnevaprenosioubojica, utjeralo mu je strah u kosti i prosvijetlilo ga zastrašujućomspoznajom–unatočtomešto jeradio,unatočtomekoliko je tosilnoželio,nijemogao istinski štititi Annu dvadeset četiri sata dnevno. Ubojica je toznao.AdanassepobrinuodatosaznajuiGarciaiHunter.

66.Zbogstarinskogdizala,tijesnogpoputormarića,koji jezapeonegdjena

vrhuzgrade,EthanWalshjeužurbipreskakaodvijestubepenjućisedosvogstanana četvrtomkatu.Problem jebiou tomešto riječi fizičkinapornisupostojaleunjegovurječniku,akamoliusvakodnevnojpraksi.Kadjestigaododrugogkatavećjebiocrvenulicu,ostaojebezdahaiznojiosekaosumo-borac u sauni kojeg samo što nije strefio infarkt. Iako je u proteklih parmjesecidobiomalonatežini,zapravoinijebiodebeo,alijedefinitivnobiobezkondicije.

Običnosenebižurioprelaženjemosamnizovastubištakojasuvodiladonjegovastana,proklinjućisveisvakogačimbistigaodovrhasvakogniza,alivečeras je već kasnio deset minuta na polusatni razgovor sa svojomčetverogodišnjomkćeriAliciom.

KadseAliciarodila,činilomusedajenjegovživotnadobromputupremauspjehu.Ethanjebiosamostalniprogramervideoigara,ijakodobarusvomposlu. Sam je stvorio nekoliko on-line igara i tri godine zaredom osvajaoprestižnuMochisFlashGamenagraduzanajboljustrateškuigruimozgalicugodine.Alispojavomon-linetrgovinazapoznateigraćeplatforme,kaoštosuMicrosoftovX-Box360iSonyevPlayStation3,otvoriosecijelijedannovisvijetnezavisnimautorimavideoigara.Imoglisuzaraditivraškimnogonovaca.

Ethan je s Bradom Nelsonom, izvanrednim kanadskim programeromigarakojeg jeupoznaoprijenekolikogodina,razgovaraoo idejidanapraviigruzaX-Box360.Bradmujerekaodaseisambaviotommišlju,alidajetoprevelikposaozasamojednuosobu.Nakonjošnekolikorazgovora,odlučilisutonapravitizajednoitakojenastalanjihovakompanijaAssKickerGames,samošestmjeseciprijenegoliserodilaEthanovadjevojčica.

Brad je imao jako dobre veze i na temelju Ethanovih nagrada uspioosigurati nekoliko jako dobrih investicija koje su im omogućile da obojicadaju otkaz na svojim redovnim poslovima i potpuno se posvete nastankunjihoveprvevažnekonzolneigrice.

Zasedammjesecinapravilisukratkudemo-snimkukojasemoglaigratiikoja je postala viralna na Internetu. O njihovoj igri i kompaniji počelo segovoriti, ali je Ethan bio perfekcionist pa je nastavljao skidati i nanovoprerađivati velike dijelove igrice, što je značajno kočilo napredak. Svakogadana izbijale su svađe između Ethana i Brada. Datum izdavanja igricepomicao se sve dalje i dalje, tako da je i nakon dvije godine igrica ostalanedovršena. Nitko nije bio siguran kad će biti gotova. Glasovi o igrici injihovojkompanijisuzamrli.Investicijesupresušile.Ethanjepodigaodrugu

hipotekunakućuisveštojeimaouložioukompaniju.Frustracija i pritisak pod kojim se nalazio, počeli su polako utjecati na

odnossnjegovomsuprugomStephanie.Praktičkisusesvađalisvakevečeri.Tada je njihova kći imala gotovo tri godine. Ethan je postao opsjednut,depresivan i propao čovjek. Tada se Brad Nelson odlučio povući izkompanije.Bilomujedosta.Stvarisuizmaklekontroli.Ostaojebezstrpljenjainovca,alinijebiotolikozaduženkaoEthan.

Partnerskiodnosjegadnozavršio.BradjeodbiopotpisatipapirekojimabisvojudioukompanijiprenionaEthana,atojeznačilodaEthannemožedalje sam raditi na igrici. Pedeset posto intelektualnog vlasništva nadigricompripadalojeBradu,aonmuganijehtioprepustiti.Ethannijeimaonovacadaunajmiodvjetnikaipokušaseizboritizavlasništvopredsudom.AkojekanionapravitiigricuzaX-Box360,moraojezaboravitinasveštojedosadnapravio ipočeti raditinanovoj.Aza tonije imaoni sredstavanitipsihičkesnage.

Biojebezprebitepareislomljenaduha.Nijeznaoštobitrebaoučiniti.Izdosadašnjegiskustvaostalomujesamoogorčenje,ainijesevišeželiobavitiprogramiranjem. Bio je toliko zadužen damu je jedini izlaz bio proglasitiosobnibankrot.Bankamujeuzelakućuiotadabračnesvađenisuprestajale.Stephanieseiselilaipriješestmjesecirazvelaodnjega.SasobomjepovelanjihovukćerisadaježivjelauSeattleusnekimmuškarcemkogajeupoznaladoksujošbiliubraku.

Ethanujeneizmjernonedostajalakći.Uproteklihšestmjesecividiojujesamo jedanput. Jedinamu je utjehabila što će sada, ponalogu suda,moćidvaputtjednorazgovaratisnjom,licemulice,prekoInterneta.

Kadjestigaodovratasvogastana,disaojekaopokvareniusisač.Petljaoje tražeći ključeve, otvorio vrata i ušao umalen,mračan i klaustrofobičanstan.

»Sranje!«,promrmljaoje,pogledavšinasat.Trebalesumutriminutedase popne na četvrti kat. Rukom je napipao prekidač na zidu i žuto svjetlostarežaruljenasredinistropazatitradvaput,azatimobasjaprostorijutakoslabim svjetlom da se razlika gotovo nije ni primijetila. Potrčao je premalaptopunastoluodultrapasaibrzogauključio.

»Daj,daj,podigniseviše,prethistorijskosranje«,rekao je,mašućiobimrukamanadstarimkompjuterom.Kadjeprogramnapokonstartao,dovukaojeaplikacijulicemuliceikliknuonadugmezovi.Programnjegovekćerivećjebiouključen.

Nadrugomkrajujavilasenjegovabivšažena.»Nevjerojatno«,reklajeljutitimglasom.»Kasnišpetnaestminuta...?«»Steph, nemoj ni počinjati«, prekinuo ju je. »Na vrijeme sam otišao s

posla,alijeautobusupuklaguma.Svismomoraliizaćiinaguratiseudrugi...Uostalom,kogabriga?Zaštogubimvrijemerazgovarajući s tobom?Gdje je

Alicia?«»Tisikreten«,reklajeStephanie.»Iizgledaškaogovno.Mogaosiradinje

barempočešljatikosu.«»Hvala ti na ljubaznim riječima.« Prošao je rukom kroz svijetlu kosu,

pokušavajućipopravitifrizuru,aondajerukavomkošuljeobrisaoznojsčela.Sekundukasnije,nanjegovusezaslonupojaviloAliciinonasmiješenolice.

Aliciajebilapredivnadjevojčica.Zbogružičastihobrazaikovrčaveplavekoseizgledalajekaolikizcrtića.Očitamnoplavebojebilesutakooblikovanedajeizgledalakaodasestalnosmiješi,atojestvarnoiradila.Atajjeosmijehmogaorazoružatisvakuodrasluosobu.

»Bok,tatice«,reklajeAlicia,mašućirukomkameri.»Bok,ljubavi,kakosi?«»Jasamjakodobro,tatice.«Stavilajesvojumalurukunaustaipočelase

smijuljiti.»Izgledašsmiješno.«»Zaista?Zaštosmiješno?«Opetsesmijuljila.»Licetijecrvenokaodajejednavelikajagoda,akosati

izgledakaovrhananasa.«»Pa«,rekaojeEthan.»Ondamedanasmožešzvati‘tatavoćnasalata’.«Alicia se nasmijala onim svojim zaraznim smijehom kojemu nitko nije

mogaoodoljeti.Ethansesmijaosnjom.Razgovarali su još dvanaest minuta. Osjećao je sve veći čvor u grlu,

znajućida će jeubrzomoratipozdraviti.Aonda još četiridanadonjihovasljedećegčavrljanjanaInternetu.

»Tatice...?«,reklaje,zbunjenosemršteći.»Da,ljubavi.Štoje?«»Tkoje...?«Zazvoniomu jemobitel udžepukošulje.Uvijekbi ga isključivaokad je

razgovaraosAliciom,alijedanasskrozzaboraviojerjebioužurbi.»Samo trenutak, srce«, rekao je, vadeći mobitel. Nije ni provjerio na

zaslonu tko ga zove. Jednostavno ga je isključio i vratio u džep. »Oprosti,dušo.Tkoje,što?«

Aliciajeizgledalaprestrašeno.»Ljubavi,štoje?«Podiglajesvojuručicuipokazalanakameru.»Tatice,tkojetajčovjekšto

stojiizatebe?«

67.Garcia je ostavio Annu ispred roditeljske kuće na Manhattan Beachu i

uputio se ravno u njihov stan. Kao što je rekaoAnni, paranoičnimurjak unjemunijemudaomirada»provjeriiopetnanovoprovjeri«stan,iakomujelogikagovoriladaubojicanijemogaobitiunjihovudomu.

ŽivjelisunanajvišemkatušesterokatniceuMontebellu,ujugozapadnomLosAngelesu.Nisu imalibalkonani stražnjihpožarnih stuba.Moglo seućijedino kroz ulazna vrata, a on je kao policajac u uniformi radio u previšeslučajevaprovalaukućedabi toolakoshvatio.Navrata jeugradioveomapouzdanu bravu s deset cilindara. Ona je iznimno otporna na obijanje ibušenje,čakipomoćuspecijalnogalata.Dajenetkopokušaoobititubravu,vidjelobiseizaviona,anijebilonikakvihtragova.

Napokonzadovoljan,nazoveHunteraisaznadajeonnaputuuFBI-evuzgradujerželirazgovaratisMichelle.Garciamurečedaćesenaćitamo.

Hunter ječekaomanjeodpetminutakad jeGarciaušaonaparkirališteizaFBI-evezgradenaWilshireBoulevardu.

»KakojeAnna?«,upitaFiunterpartneračimjeizašaoizautomobila.ZnaojedajojjeGarciamoraorećiistinu.

»Uzdrmanaje,aliznaštinju,svejednosehrabrodrži.Ostaviosamjekodnjezinihdoksenevratimponju.Jesilitištogodobavio?«

Uopće nije morao reći Hunteru da, bez obzira što on rekao Anni, onajednostavnonećepristatinatodasespakiraiodeizLosAngelesa.Hunterjeznao koliko je posvećena svome poslu. Iako je bio uvjeren da se ubojicaokomionaAnnusamodaimneštodokaže,nionniGarcianisubilispremniriskirati.Ranijetogdanasložilisusedanemogupazitinanjudvadesetčetirisatanadan,alidapostojinetkotkomože.

»Papirologijajegotova«,rečeHunter.»Inačelnicajevećdalaodobrenje.Anna će odsad imati policijsku pratnju dvadeset četiri sata na dan, sedamdanautjednu,svedokjeneopozovemo.Patrolnakolasuupravokrenulanatvojuadresu.«

Garciakimne,alinerečeništa.Izgledaojeodsutnoizamišljeno.»Carlose,zaštoneodeškući?«,rečeHunter.»IdipoAnnuiostanisnjom.

Potrebansijoj...ionajepotrebnatebi.«»Znamdajetako.Iupravozatosamovdje.JasAnnom...najboljinadzorna

svijetu...aliništasenećepromijenitisvedokjetajpsihopatvani.Danasnamjetodokazao.«Ušuti ipogledaHuntera.»Čakinajmanjiuvidutokakomuradi mozak može biti velik korak prema njegovu uhićenju... Ti si me tonaučio,sjećašse?«

Huntersekimanjemsloži.»Značidamusemožemopribližitisamonajedannačin,takodasaznamo

sveštomožemootomenakojinačinraditoštoradi,aMichelleiHarrysujedinikojinammogupomoćidatoshvatimo.«Dubokoudahnedasesmiri.»Čimzavršimoovdje,pokupitćuAnnu.Uovomtrenutkuovojenajbolještomoguučinitidajezaštitim.«Počeojehodatipremazgradi.

68.HarryMillssepopeoizsuterenaOdjelazaračunalnikriminaldadočeka

HunteraiGarciuupredvorjuFBI-evezgrade.Proveoihjeuzrecepcijskipult,kroz sigurnosna vrata, dolje niz hodnik i na kraju u dizalo, ali je ovaj putumjestodugmetazaprvikatusuterenu,pritisnuodugmezatrećikatispodzemlje.

»Michelle je na trećem katu, u streljani«, objasni im. »Ona si tako dajeoduška–treštanjeheavy-metala ibjesomučnapucnjavaupapirnatumetu.«ČiniloimsedavratimadizalatrebacijelavječnostdasezatvorepajeHarrystalnopritiskaodugme.

»Jelisveuredu?«,upitagaHunter.Harryslegneramenima.»Upravosmoprimililošuvijest.Žrtvajednogod

pedofilskih slučajeva koje istražujemo je prije sat vremena počinilasamoubojstvo.Imalajedvanaestgodina.«

Tišinukojajeuslijedilanarušiojekompjuteriziraniženskiglas,objavivšidasustiglinatrećikatispodzemlje.

Vrata dizala se otvoriše. Harry ih povede betonskim hodnikomosvijetljenim neonskim cijevima postavljenim po sredini stropa. Skrenušelijevo,potomdesnoistignudodvokrilnihvrataoddebelogitamnogstakla.Harryprovuče svoju identifikacijskukarticukrozelektronski čitačna zidu,utipkašesteroznamenkastulozinkuivratasezujećiotvore.

Čim su ušli u malo predvorje, uši im zagluši poznata buka pucnjave.Nadglednik streljane sjedio je sam u posebnoj prostorijici odijeljenoj naistočnoj strani velikim zidom od neprobojnog stakla. Harry upiše obojicudetektiva.

»Onajeusvojojuobičajenojkabini«,rečenadglednikipokažeglavom.Prošavšikrozjošjedankratakhodnikdošlisudosalezavježbanjegdjese

buka upeterostručila. Nasuprot metama na zapadnom zidu nalazilo sedvanaestkabinaporedanihjednadodruge.Uprvečetirivježbalisuagentiucrnimodijelima,nosećizaštitnežutenaočaleivelikeštitnikezauši.Nitkoodnjihnijeseobaziraonanjihovdolazak.

Narednihjesedamkabinabiloprazno.MichelleKellyjebilauposljednjoj.Imala je crnu majicu, crne traperice i crne čizme. Dugu kosu smotala je iprebacila preko desnog ramena. Umjesto velikih štitnika, u uši je gurnulabijele slušalice. Dok su prilazili njezinoj kabini, vidjeli su kako je izpoluautomatskogpištolja ispalilašestbrzihhitacaumuškitrupnacrtannapapiruudaljenomdvadesetmetara.

Skinula je slušalice, zakočila pištolj i odložila ga na dasku ispred sebe.

PritisnulajedugmeimuškitrupjepoputSupermanapoletiopremanjoj.Šestpogodaka–četiriuprediosrca, jedanulijevoramei jedanizmeđu

trbuhaiprsa.»Izvrsnogađanje«,rečeHunter.Pogledalaga jeužarenihočiju.»Akomislišdamožešbolje,uzmipištolj,

frajerčino.«IHunteriGarciaodiznenađenjatrgnušeglavama.»Nisamtorekao«,rečeHunter.»Inisambiosarkastičan.Tojezbiljabilo

jakodobro.«»Misliosereći,zajednuženu?«HunterpogledaGarciu,potomHarrya,zatimopetMichelle.»Nitonisam

rekaonitiinsinuirao.«Garciaseneprimjetnoodmakne,njušećinevolju.Niježeliobitiupletenu

ovoštoseupravospremalo.»Zašto ne uzmeš pištolj?« Michelle nije odustajala. »Učinimo to. FBI

protivLAP-a.Frajerprotivcure,kakogodhoćeš.Datevidimokakogađaš.«Jedan trenutak izdrži njezin pogled. Očito se još nije u potpunosti

ispuhala. »Mogu te poštedjeti gnjavaže«, reče. »Ja nisam toliko precizan.«Pokažeglavomnapapirnatumetukojujeskinulasnosačaipričvrstilanovu.»Inemambašpreviševremena.«

»To ti je sranje od isprike. Ovo će trajati samo nekoliko sekundi«,odvratilaje,ubacujućinovispremnikupištolj.»Odgovaraliti9-milimetarskipištolj?«,upitaga,azatimodmahnastavi.»Naravnoda tiodgovara.Harry,možešli,molimte?«Pokažeglavompremaprostorijisoružjem.

IHunteriGarciasubiliitekakosvjesnidajeuzaludantrudprepiratisesaženomutakonabrijanomstanju.Osobitosonomkojajenaoružana.

Harry se vrati minutu kasnije sa štitnicima za uši, žutim zaštitnimnaočalama i 9-milimetarskim Glockom 19 – istim tipom kakav je imalaMichelle.

Hunterodbijenaočale.»Standardnih šest hitaca«, reče Michelle, iako je spremnik Glocka 19

sadržavaopetnaestmetaka.Pokaženapraznukabinuslijevestrane.»Brojese samo smrtonosni pogoci i nemoj namjerno promašiti. Znat ću ako toučiniš.«

GarciaškiljećipogledaHuntera,alionnerečeništa.Uđeukabinubrojdeset,ostavljajućijednupraznuizmeđuMichelleisebe.

Onastavislušaliceuuši,uključisvojMP3ikimnemu.Onsvejednopričekadaonaispaliprva.

Začulasezaglušnabrzapaljba.Dvanaesthitacauosamsekundi.Čimjebukazamrla,Michelleskineslušalice,Huntersvoještitnikeioboje

pritisnudugmadzapribližavanjemete.NaMichelleinojmetitrisumetkapogodilasrce,dvaglavu–lijeviobrazi

čelo–ijedanvrat.Smiješilaseskidajućimetu.Hunterjejednimhicempogodiometuulijevorame,aostalihpetsasuoje

upredioprsa.Odtogasusamodvabilasmrtonosna.Pogledalajenjegovumetu.»Ovonedjelujenimaloohrabrujuće,sobzirom

dasiistrenirandaštitišislužiš.«»Što misliš time reći?«, upita Garcia promatrajući Hunterovu metu.

»Svakiovajhitaczaustaviobisvakogpočinitelja.«»Istina«,složiseMichelle.»Alijasamrekladasebrojesamosmrtonosni

pogoci,zarnisam?«PogledaHuntera.»Hoćešjošjednurundu?«Hunterzakočipištolj ipredagaHarryu.»Nemasmisla. Ja samciljao da

budusmrtonosni«,priznaipogledasvogpartnera.Garcia je izbjegavaopogledatiMichelleuoči,bojeći sedaganepročita

kaootvorenuknjigu.VišenegojednomjeuLAP-ovojstreljanividiokakojeHunter ispraznio cijeli spremnik u čelo pomične mete udaljene tridesetmetara. I uvijek petnaest pogodaka u područje nikad veće od promjerateniskeloptice.Ionsâmjebiodobarstrijelac,alijošnikadnijevidionekogatkojebiotolikoprecizanspištoljemkaoHunter.BiojesigurandabiHunternanepomičnojmetiudaljenojdvadesetmetaramecimaiscrtaoočiiosmijehnalicumete.

Hunter pogleda Michelle. »Stvarno sam mislio ono što sam maloprijerekao,daizvrsnogađaš.«

Nelagodnosepromeškoljila.»Oprostištosamseokomilanatebeinatjeralatedapucaš«,napokonje

rekla,vadećispremnikizpištolja.»Ovominijejedanodboljihdana.«»Ninama«,rečeGarcia.Huntersamokimne.Obojica su znalidabi se,da jeodbiopucanje ili postigaobolji rezultat,

Michelleino već ionako uzdrmano stanje moglo podsvjesno još višepogoršati. Stoga je na nju umirujuće djelovalo što je Hunter pristao nanatjecanjeinamjernopostigaoslabijirezultat,iakotonijebiloočito.Učinakseodmahvidio.Iakojejošuvijekbilavidnouznemirena,neprijateljstvokojeje pokazivala prije samo nekoliko minuta, sada je bilo potpuno podkontrolom.

»Uredu«,rečeMichelle.»Maknimoseizovebuke.«

69.»Prijenosuživomožeseblokiratinavišenačina«, rečeMichelle čimsu

ušliudizalo.»NajlakšinačinjeidentificiranjemIPadresegledatelja.«Garciajetupopogleda.Vratadizalaseotvorepauđuuhodnik.»Sjećate li se kad sam rekla da je IP adresa kompjuteru isto što i

registarska pločica automobilu ili telefonski broj osobi?«, upita ih. »Svakikompjuterimasvojujedinstvenu.«

»Aha.«Harryprovučesvojukarticu,utipkašifruiuvedeihuhladanurednalikna

zapovjednimostintergalaktičkogbrodaEnterprise.»Dakle«,nastaviMichelle,»jednakokaoikodmobitela,kadosobanazove

nekoga bez aktiviranja opcije skriveni broj, na mobitelu osobe koja primapozivodmahsevidibrojonogatkozove,jelitako?Nazaslonusepojavibrojpozivatelja.«

»Da.«»Isto je i s kompjuterima. Razlika je jedino u tome što se IP adresa ne

možesakriti,osimakonetkonijeveliki stručnjak i imaneke jakopametnespravice.Nitkonasvomkompjuterunemožeuključitiopcijuskrivenibroj.«

»Zapravo«, ubaci se Harry, »svaki put kad se spojite na bilo kojuweb-stranicuWorldWideWeba,pristupnikompjuterregistriravašuIPadresu.Toimjeprvalinijaobraneprotivprevaranata.SpoznatomIPadresomjemnogolakšeotkritiodaklesenetkospojio.«

Garcia na trenutak razmisli o tome. »Znači, ako si kompjuterskiprogramer i znaš određenu IP adresu, možeš napraviti program koji ćeblokiratidasenetkosteIPadresespojinaodređenustranicu.«

»Ili, u našem slučaju, suprotno«, reče Hunter. »Ubojica je napravioprogramkoji jedopustiospajanjesamojedneIPadrese–naše–dokjesveostaleblokirao.Zatosmojedinomimogligledatiprijenos,nitkodrugi.«

»Točnotako«,jednoglasnorekošeMichelleiHarry.»Ali to onda znači da su mu poznate IP adrese kompjutera u našem

uredu«,rečeGarcia.»Jeliteškodoćidotihadresa?«»Ovisi o tome koliko je tip pametan«, odvrati Harry. »A ovaj je vraški

pametan.«»Kad se nakon vašeg poziva nismo mogli spojiti«, objasni Michelle,

»odmahsmopočeliraditinatomedaotkrijemokakonasjeuspioblokirati.Došlismodoistogzaključka.Dabitoučinio,moraojetočnoznatiIPadresekompjuterauvašemuredu.«Slegneramenima.»Alipostavljasepitanjekako

jedošaodonjih?«»Prilikomprvogemitiranja«,rečeHunter.»Pogodak«,nasmiješiseMichelle.GarciapogledaHuntera.»Prilikomprvogemitiranja?«»Nijebilonamijenjenoširojpublici«,odvratiHunter.»Samonama,sjećaš

se?Nazvaonasje,daonamIPadresuirekaodajeutipkamouadresar.Jedinosmomigledalitajprijenos.Nitkodrugi.«

»Znači,akostevibilijedini«,rečeMichelle,»ubojicajeznaodastesamovasdvojicaspojeninanjegovserver.TadajepristupnikompjuterzabilježiodaIPadresepripadajuvama.«

»Kurvinsin«,šapneGarcia.»Vraški jednostavno«, reče Harry. »I vraški pametno. Vi niste nimalo

posumnjali, a on je već tadadobio vaše IP adrese. Čini se da se od samogpočetkapoigravasvama.«

70.KadjenarednogjutraHunterstigaouupravnupolicijskuzgradu,Garciaje

već bio za svojim stolom i pregledavao posljednje elektroničke porukeChristineStevenson.Usprkosčistojiizglačanojkošulji,svježeizbrijanomlicuikosizačešljanojuuredankonjskirep,izgledaojeiscrpljeno.Hunterječistosumnjaodajespavaovišeodparsati.

»KakojeAnna?«,upitagaHunter.»Jedvadajenoćassklopilaoči«,odvratiGarcia,odgurnuvšiseodstola.»I

onomaloštojeuspjelaodspavati,prekidalesunoćnemore.«Iakojeunjegovimriječimaosjetioprikrivenignjev,znaojedaništašto

kaženećepromijenitistvar.Izatoješutio.»Vidimdasenitinisibašnaspavao«,rečeGarcia.»Pa, to i nije neko iznenađenje«, odvratiHunter. »Još uvijek nisi našao

ništazanimljivoutimporukama?«Garciaodmahneglavomislegneramenima.»Svesamihpročitao.Ništa,

niti jedneprokletesitnice,ali smo jutrosdobilie-poruku forenzičara.Kakosmo i očekivali, brava na staklenim vratima Christinine spavaće sobeotvorena je univerzalnim ključem. Tako je ubojica ušao u kuću. Analizavlakanapronađenihunjezinojsobizasadnijedalanikakvihrezultata.Moglabi potjecati s bilo koje odjeće iz njezina ormara pa i dalje nastavljaju sanalizom.«

Hunterkimneiuključisvojkompjuter.Dokječekaodasesustavpodigne,natočioješalicujakecrnekave–većtrećeovogjutra,ajošnijebiloni8:30.

Čimjesjeozastol,začulosekucanjenavratima.»Naprijed«,povičeHunter.Vrata otvori mladi uniformirani policajac i uđe unutra. »Detektiv

Hunter?«»Ovdjesam«,rečeipodigneuzrakšalicuskavomkaodanazdravlja.»Ovo je upravo stiglo za vas.Donio je netko izL.A. Timesa.« Dokmu je

pružao zapečaćenu omotnicu, pogledao je preko njegova ramena pano sfotografijama na južnom zidu. Tijelo mu se ukočilo, u očima se pojavilamješavinaznatiželjeišoka.

»Jošnešto?«,upitaHunteribrzokorakneulijevodamuzaklonipogled.»Ovaj,ne,gospodine.«Hunterzahvalimladompolicajcuiotpratigadovrata.UomotnicijenašaoUSBiceduljuslogomL.A.Timesanakojojjepisalo:

Ovdjesudatotekekojesitražio.Nadamsedaćetipomoći.PamelaHays.»Štojeto?«,upitaGarcia.

»Otprilikedvijegodinerada.ČlanciChristineStevenson.«SpojiojeUSBnasvojkompjuter.Garciajeprišaodapogleda.Kad se sadržaj učitao na zaslon, Hunter je frustrirano uzdahnuo.

»Prokletstvo!«»Fiju«,zazviždiGarcia.»Šestošezdesetdevetdatoteka?«Ispustiojezvuk

kaodasenapolazagrcnuoinapolazakašljao.»Sretnotibilostim.Nadamseda su baremmalo zanimljiviji od njezine e-pošte.« Pokaže rukom na svojkompjuter.

»Nebihsekladio.«Hunter se odmah suočio s jednim problemom – datoteke nije mogao

pretraživati nauobičajennačin. Svaki dokumentnaUSB-ubila je, zapravo,skenirananovinskastranicanakojojjeobjavljenčlanak.Datotekenisuimalenazive,samodatumeobjavljivanja.Moratćeihsvepročitati.

Zavali se u stolicu i duboko udahne.Najprije je htio naći članak koji jeChristinaStevensonnapisalao softverskommilijunašuThomasuPaulsenu.Pamela Hays mu je rekla da ga je Christina napisala prije otprilike četirimjesecaizatojeodatlepočeo:otvaraojeiletimicečitaosvakudatotekučijisedatumobjavljivanjauklapaouzadaniokvir.Nijetrajalodugo.Posrećilomusekadjeotvoriodvanaestudatoteku.

Članak je bio napisan na dvije stranice. Christina Stevenson je dvamjeseca prikupljala informacije i razgovarala s bivšim i sadašnjimzaposlenicima PaulsenSystemsa. Rezultat toga bješe neuvijen tekst oseksualnom uznemiravanju, podmićivanju i zastrašivanju. Prikazala jepedesetjednogodišnjegsoftverskogmagnatakaoseksualnoggrabežljivca.

Članak jezapočinjaopričomomladomThomasuPaulsenu,utovrijemedvadesetjednogodišnjakuizaljubljenikuukompjuterekojijeuočioslobodanprostor na tržištu i ugrabio zlatnu priliku te startao sa softverskomkompanijom.Odobitelji i prijatelja posudio je sve što jemogao i osnovaoPaulsenSystems u garaži svojih roditelja u Pasadeni. Godinu i pol kasnije,zaradiojesvojprvimilijun.

Učlankusubileitrinjegovefotografije.Jednajebilaprofesionalniportretkojisenalazioinaweb-stranicikompanije,alisuzatodrugedvijebilemnogoosobnije,snimljeneskrivenomkameromunekomnoćnomklubu.Naprvojjeljubiovratnekojbrinetikojajeizgledalanajmanjedvadesetgodinamlađaodnjega,anadrugojjojjedržaorukunastražnjici.

Pričasenastavljalaotkrivanjemidentitetamladežene.Bilajetonjegovanovatajnica.Radilajeukompanijišestmjeseci.PisalojedajePaulsendavaosveodsebedaopije,nahraniišarmirazaposlenicekojesumuzapelezaoko.Odvlačioihjeukrevet,azatimprijetiosvimisvačimdadržejezikzazubima,čak ih je i tukao.Priča jezavršavalarečenicomkakonijepoznat točanbrojženakojejePaulseniskoristio,alidajetoradiovišeoddvadesetgodina.

Hunternijenimalosumnjaoda jeovapriča,bombastičnonajavljenananaslovnicivisokotiražnihnovinakaoštojebioL.A.Times,ozbiljnouzdrmalaPaulsenovprivatniživotiimidžujavnosti.

Naredni sat proveo je tragajući za komentarima i posljedicama članka.HtiojesaznatikakvujelavinuChristinapokrenulasvojimčlankom.Našaoihjenekoliko.Sudećipremanjima,lavinajebilavelikaipogubna.

UzabavnojrubriciL.A.Timesanaišaojenajedanveomazanimljivčlanak,objavljenprijedvaipolmjeseca,aliganijenapisalaChristina.Govorio jeotomekakojeChristininapričauništilaPaulsenovbrak.Gabriela,ženaskojomje dvadeset sedamgodina bio u braku, nije imala pojma što je njezinmužradio svojim zaposlenicama.Mjesec dana nakon objave članka zatražila jerazvod.Pisalojeidanjihovadvadesetpetogodišnjakćinerazgovarasocem.

JošotprilikesatvremenaproveojeupotrazizačlancimaoPaulsenovojkompaniji.Imaojeposloveugovorenediljemcijeledržave,alisunekiodnjihpropali zahvaljujući Christininoj priči. PaulsenSystems doživio je ozbiljanfinancijskiudar.

Čimjepročitaočlanak,preniogajeGarcii.»Christinina priča je vraški koštala Paulsena«, rečeHunter. »U svakom

aspektu. Ako je itko imao dobar razlog da se okomi na nju, to je ThomasPaulsen.«

»Istina«, složi se Garcia. »Ali, koliko je nama poznato, nije imao razlogokomitisenaKevinaLeeaParkera,prvužrtvu.«

Hunternapravigrimasu.»Kolikojenamapoznato.«Garciasenasmiješi.Točnojeznaoštoseodvijauglavinjegovapartnera.»Rećićutimudasebacenaposao«,rečeidohvatitelefonnasvomstolu.Prijenegoštojezavršiorazgovor,zazvonitelefonnaHunterovustolu.»Detektiv Hunter, Jedinica za teška ubojstva«, javi se,masirajući bolan

vrat.»Detektive,znaššto?«,rečepozivateljsjednakimoduševljenjemkaodaje

voditeljnajgledanijeemisije.»Vrijemejezajošjednupredstavu.«

71.Garcia je još uvijek telefonski razgovarao s istraživačkim timomkad je

zamijetio izraznaHunterovu licu.Tolikohladan izrazda jemogaozaleditizrakuuredu.Izrazkojijemogaoznačitisamojedno–ubojicajeopetuakciji.

OdmahpomislinaAnnu.Srcesamoštomunijeeksplodiralougrudima.Zastanenasredrečenice,zalupislušalicuipočnebjesomučnotipkati.

»Ne,ne,ne,ne«,šaptaoje,utipkavajućiadresudrhtavimprstima.Stranicasezanekolikosekundipojavilanazaslonimaobojicedetektiva.Zurenje.Škiljenje.Zbunjenost.»Sranje!«, napokon dahne Garcia i klone u stolici. Najprije je osjetio

olakšanje. Na zaslonu je bila snimka nečijeg lica, ali to nije bila Anna, većbijelacsrednjih tridesetihgodina,ovalna lica,oblanosa,bucmastihobraza,tankihobrvaikratketamnekose.

Prizorjeopetbioobojenonomzelenkastomnijansomkojajeukazivaladaubojica opet koristi infracrvene leće. Jednakokao i u prijašnja dva slučaja,prizorsesnimaonanekommračnommjestu.

Muškarčeve oči zvjerale su na sve strane, pune straha... zbunjenosti...preklinjanja... traženja odgovora. Vidjelo se da su svijetle boje, ali nije bilomoguće točno odrediti zbog prevladavajuće zelene nijanse. Kožnati povezbiomu je takočvrstozategnutprekoustadamuseurezaoukožu;na licuznojistrah.

Hunter signaliziraGarcii danazoveMichelle iHarryauFBI-evuORK-u.ZnaojedaOperativniodjelvećsnimaovajtelefonskipoziv.

Garciabrzoizvadisvojmobitelišakomprekrijeustadautišaglas.»Web-stranicajeopeton-line«,šapnekadseMichellejavila.»Znamo«, odvrati Michelle napetim glasom. »Upravo sam vas htjela

nazvati. Pokušavamoučiniti nešto, ali opet koristi zrcalne stranice koje sereflektirajusjednogserveranadrugi.Nemožemomuućiutrag.«

Garciajeipretpostavljaodaćetakobiti.»Zarvasjeopetnazvao?«»Upravojenaliniji.«GarciaustaneistavimobitelnaHunterovstol,tako

daiMichellemožeslušati.Kaoiprilikomubojstvadrugežrtve,odjednomseusredinidonjegdijela

zaslonapojaveriječiKRIVJE.Potomseugornjemdesnomuglupojavinovinizbrojeva–0123.Čekalisu

na pojavu slova, SSV ili nešto slično, u gornjem lijevom uglu, ali se ne

pojaviše.»Detektive, pravila su ista kao i prošli put«, reče pozivatelj, gotovo se

smijući.»Alidanasseosjećamnekako...velikodušno...čakbihseusudiorećiisamopouzdano. I zato, umjesto tisuću glasova u deset minuta, neka budedeset tisuća glasova u deset minuta. Što kažeš, ha? To bi ti trebaloodgovarati.«

Hunternerečeništa.OtprilikenasredinidesnogrubazaslonapojaviseriječRASTEZANJE,broj

nulaizelenodugme.Samodjelićsekundekasnije,točnoispodtogapojaviseriječGNJEČENJE, takođersnulomizelenimdugmetom.Zasaddugmadnijebilaaktivirana.

Obasedetektivanamrštenozagledajuuzaslone,kamerasepočnepolakoodmicati.

Malo-pomalo,na zaslonu sepojavljivalomuškarčevo tijelo.Na sebinijeimaoništaosimtamnihbokserica.Nijebiovitak,alisenijemoglorećinidajepredebeo.Činiloseda ležinanekakvomdrvenomstolu, ruku ispruženihiza glave u obliku slova V, izbrijanih pazuha i potpuno ispruženih i maloraskrečenihnogu.

Potrajalo je nekoliko dugih trenutaka dok udaljavanje kamere nijepotpuno prestalo. Tek su tada Hunter i Garcia ugledalimuškarčeve šake istopalaishvatilištoznačeonesadističkeopcijezaglasovanje.

72.Oko muškarčevih zglavaka i gležnjeva bijahu čvrsto zavezane debele

kožne trake, pričvršćene za četiri čvrsta lanca koji su pak bili spojeni skolutimazanamatanje.Svejepodsjećalonaimproviziranuiosuvremenjenuverzijuljestavarastegača,jedneodnajstrašnijihsrednjovjekovnihspravazamučenjekojesuikadnapravljene.Koristilesusezaistezanjeudovasvedoksenebiotrgnuliodtijela.

UHunterovuureduzavladatakvatišinadabisečulaiiglakojabipalanapod.

»Prema tišini koju čujem«, zaori se pozivateljev glas kroz zvučnik,»pretpostavljamdastedobilisliku.«Nasmijesešupljimsmijehom.

Iopet,nikakvaodgovora.»Ali slika još uvijek nije kompletna«, nastavi pozivatelj. »Zato mi

dopustitedatoispravim.«Kamerasepočnepolakookretatipremastropu.Odjednom se vrata ureda naglo otvore i uđe načelnica Blake. Izraz na

njezinulicubiojemješavinagnjeva,nevjericeistrave.»Gledate li vi ovo...«, započne, ali Hunter podigne ruku i pokaže na

uključenrazglasnasvomstolu.Prekasno.»Vidi,vidi,vidi«,veselorečepozivatelj.»Tkonamsetopridružio...?«Nije

čekao odgovor. »Sudeći prema gnjevu u glasu, pretpostavljam da je tonačelnicaOdjelazapljačke iubojstva,glavomibradomBarbaraBlake. Je litočnoime?«

Načelnica jeznalada jeubojica lakomogaodoćidonjezina imena–naslužbenojweb-straniciLAP-a.

»Načelnice, dobrodošli u pickadeath.com. Drago mi je što ste nam sedanaspridružili.Štovišeljudi,toviševeselja.«

»Zaštotoradiš?«,upitanačelnicagnjevnimglasom.Hunterljutitopogledanačelnicu.Pravilobrojjedanupregovorimasbilo

kojomvrstompočinitelja:uvijeksamojedanpregovarač,osimakozločinacnetražidrukčije.Višepregovaračaipregovaranjeveomalakopostajepravazbrkakojamožeisfrustriratiirazbjesnitipočiniteljaiupropastiticijelipostupak.

»Zašto ovo radim?«, podrugljivo ponovi pozivatelj. »Načelnice Blake,tražitelivitodaumjestovasobavimvašposao?«

Hunterpolakoodmahneglavom.Načelnicanerečeništa.Kamerasenastaviokretatipremastropu.

Hunter opet namršteno pogleda zaslon, nešto mu je privuklo pažnju.Najprijeuočidaseprijenosneemitiras istogmjestakaouprethodnadvaslučaja. U pozadini nije bilo zida od opeke, a i prostorija je izgledala veća,mnogoveća.Tadamupažnjuprivučeneštodrugo–kretanjekamere.Trebalomujenekolikotrenutakadashvatizašto.PogledaGarciuineštomunečujnoreče.

Garcianijerazumiopaodmahneglavomipriđebliže.»Tojekamerasdaljinskimupravljanjem«,šapnemuHunter.»Što?«IGarciainačelnicaizgledahuzbunjenoHunterpritisnedugmezaisključivanjerazglasanasvomtelefonu.»Način

nakojisekamerakrećeizumira«,objasniim.»Previšejeujednačeniprevišespor.Datoradiručno,nemašansedabisetakoravnomjernopomicala.«

Garciainačelnicaseopetzagledajuuzaslon.»Pokreće je daljinskim upravljačem«, rečeHunter. »Možda čak niti nije

tamo.«»Pa?«,odvratinačelnica.»Kakvetoimaveze?«Hunterslegneramenima.Kameranazaslonuprestanesekretati.SviuHunterovuureduseukočiše.

Nekoliko metara iznad žrtve i improvizirane srednjovjekovne sprave zamučenjevisiojebetonskiblokdebljineokočetrdesetpetcentimetara,širinemetardvadesetidužinemetardevedeset.Težiojesigurnoprekotone.Visiojenadebelimlancimazakačenimzadesetmetalnihkukaugrađenihugornjupovršinubloka.Nisumoglividjetizaštosutilancipričvršćeninavrhu.

»Pretpostavljamdasadaimatecijelusliku«,smijuljećiserečepozivatelj.»No ljepota onoga što sam ovdje napravio je u tome... što ga ne moramodmahpotpuno zgnječiti.Mogupolako spuštati betonski blok i polakomugnječiti tijelo, poput velikog škripa, sve dokmu ne smrskam svaku kost utijelu.«

Hunterjeznaodajepozivateljpriredionekusmicalicu.Ljestverastegačesuusrednjemvijekubilespravazamučenje,nezapogubljenje.Glavniimjeciljbiodapolakoistežuudovedabiseiznudilopriznanjeiliinformacija.Bolkoju suuzrokovalebila je toliko strašna,da je običnoveomabrzo slijedilopriznanjepabirastezanjeprestalovećnakonsamonekolikosekundi.Aliakosu se koluti i dalje nastavili okretati i zatezati lance, udovi bi se na krajuotrgnuliodtijela.Ubrzozatimslijedilabismrtzboggubitkakrvi.Ažrtvabiprijeumiranjatrpjelastrahovitebolove.Uusporedbisaspravomzamučenjekao što su ljestve rastegače, gnječenje je bilo relativno bezbolno i veoma,veomabrzo.Biojesigurandaovajubojicanećedopustitidasetodogodi.

»Kučkinsine«,eksplodiranačelnica,nemarećivišezapravilaprotokola.Pozivateljreagiraveselimsmijehom.»Pretpostavljamdajedošlovrijeme

započetakpredstave.Uživajte.«Linijaseprekine.

Nazaslonuseaktivirajuobadugmetazaglasovanje,audonjemlijevomugludigitalnisatzapočnesodbrojavanjem–10:00,9:59,9:58...

73.UOperativnomuredunaprvomkatupolicijskeupravnezgrade,Desireei

Sethsunetremicezuriliusvojekompjuterskezaslone,promatrajući štoseodvijana stranicipickadeath.com.Ni oni ni svi ostali nanjihovukatunisumoglivjerovatisvojimočima.

»BlagiBožeisvisveci!«,rečeDesiree,prekrižiseipoljubizlatnikrižićnalančiću oko vrata. »Želi da ljudi glasuju hoće li tog jadnika zgnječiti ilimuotrgnutirukeinogestijelakaodajenekikukac?«

»Deset tisuća glasova u deset minuta?«, reče Seth. »Vraški mnogoglasova,sobziromnatodasudvijeopcije.«

»Ti,znači,mislišdaćeubojicaodržatiriječisamotakopustititogčovjekaakoistečevrijeme?«,rečeDesiree.

Sethsamoslegneramenima.SethiDesireenisusamopromatralištoseodvijananjihovimzaslonima,

već su također bili zaduženi za snimanje i lociranje poziva na Hunterovtelefon.

Najprijesuotkrilidapozivdolazismobitela.OdmahsuuključiliaplikacijukojomsuodpružateljauslugezatražilikoordinateGPS-aumobitelu.

Ništa.NemaGPS-a.PozivateljjekoristioilistarijitipmobitelabezGPS-ailijedeaktiviraoGPS

čip.Potom su započeli s postupkom triangulacije, mnogo mukotrpnijim i

složenijim procesom koji je trajao nekoliko minuta i ovisio o dva glavnačimbenika.Prvo,mobitel jetrebaoostatiuključentijekomcijelogpostupka.Ako pozivatelj prekine vezu i isključi mobitel, postupak propada. Drugo,mobitel bi trebao ostati unutar iste zone triangulacije. Ako je pozivatelj upokretu i udalji se izvan dosega jednog od tri triangulacijska odašiljača,postupakopetpropadaisvesemorazapočetiispočetka.

Zasadjeišlodobro.Pozivateljjejošbionaliniji,ačiniloseidanijeupokretu.Akojošsamo

maloostanenaliniji,moglibidobitinjegovulokaciju.NoniSethniDesireesenisuprevišenadali.Obojesutoistoradiliuprethodnadvaslučaja.VidjelisukakojepozivateljvještopremještaosignalpocijelomLosAngelesu,sprdajućisesLAP-om.Akoseištazasigurnomoglorećioovompočinitelju,tojedanijebioglup.Dobrojeznaodaćeseovajpozivsnimatiidaćemupokušatiućiutrag,jednakokaoiuprethodnadvaslučaja.

Jedan od dva kompjutera na Sethovu stolu se oglasi, obznanivši da je

postupak triangulacije završen. I on i Desiree se okrenu k monitoru, neobraćajućipažnjunanapisanekoordinate,većčekajućinapromjenulokacije,kaoštojepozivateljradiouprethodnimpozivima.

Tosenedogodi.Prođedeset,dvadeset,tridesetsekundi,alokacijaostaneista.»Nemojmezezati«,šapneSeth,nagnuvšisenadtipkovnicu.Tektadaje

Desireepogledalanapisanekoordinate.»O,mojBože.«

74.»Jeliovomoguće?«,upitanačelnicaBlake,unevjericizurećiumonitorna

Hunterovustolu.Prošlo je manje od šesnaest sekundi otkako je digitalni sat u donjem

lijevomugluzapočeosodbrojavanjem.GNJEČENJE:1011.RASTEZANJE:1089.»Jošnijeprošlaniminuta,aveć jeglasovalovišeoddvije tisuće ljudi?«

NačelnicanapokonpogledaHuntera.»Vjerojatnojeopetpostaviolinkovenanekeodvećihdruštvenihmreža«,

odvratiHunter.»Da.Tojenapravio.«JedvačujankomentarzačuoseizGarciinamobitela

naHunterovustolu.MichelleKellyjejošuvijekbilanaliniji.Garciabrzoprebacipozivnazvučnik.»Michelle,možešliponoviti?«»Reklasamda jestavio linkove napoznatijedruštvenemreže.Prošla je

minuta i stranica je imala ...«, nastane kratka tišina narušena zvukomtipkanja»...skoročetiritisućeposjeta,abrojsvakesekundesvevišeraste.«

»Prekrasno«, rečenačelnica. »ZarFBI-evOdjel za računalni kriminal nemoženištapoduzeti?«

»Većradimosveštojeunašojmoći«,odvratiMichelle.»Noizgledadajeovajtippredvidiosvakinašpotez.Kamogod

seokrenemo,lupimouzid.«»SnimatelitiiHarryovo?«,upitaHunter.»Harrynijeovdje«,odvratiMichelle.»Alida,snimamsvakusekundu.«SAT:7:48,7:47,7:46...GNJEČENJE:3339.RASTEZANJE:3351.Načelnici zavibriramobitel u džepu jakne. Izvadi ga i pogleda zaslon –

gradonačelnikLosAngelesa.Znalaještotoznači.Isključimobitelivratigaudžep.Trenutnonijeimalavremenazabesmislenarazglabanja.Suočitćesesgradonačelnikomkadtonjojbudeodgovaralo.

Garciaseodmakneodsvogstola,nervoznoprotrljaliceiskrenepogledsazaslona na pod. Hunter mu je mogao pogoditi misli. Nakon jučerašnjihdogađaja, Garciina podsvijest nije mogla drukčije nego zamišljati njemunajgorimogući scenarij–da jeumjestomuškarcanazaslonunjegovaženaAnna.

Brzoodmahneglavom,pokušavajući seotresti tihmisli.Čekao je jednovrijemedausporiluđačkokucanjesrca.Tadajeopetvratiopoglednazaslon.

I načelnica je bivala sve uznemirenija. Bespomoćno promatranjeglasovanjainemogućnostdabiloštopoduzmuispriječeovo,zasitilojezrakuprostorijikaodajepunabojnogotrovasarina.

»Više od deset tisuća posjeta«, čuli su Michellein glas. »Ovo postajeviralno.«

SAT:6:11,6:10,6:09...GNJEČENJE:5566.RASTEZANJE:5601.»Ovojednostavnonijemoguće«,rečenačelnica.Opet zazvoni telefon na Hunterovu stolu – interni poziv. Zgrabio je

slušalicu.»DetektiveHunter,ovdjeSethReidizOperative.Nećetevjerovati,aliušli

smoutraglokacijipozivatelja.«Sethnije imaopravo;Hunterbiuovomtrenutkupovjerovaoubilošto.

Staviojepozivnazvučnik.»Lociralisteodaklezove?«»Tako je. Pozivatelj je dovoljno dugo ostao na liniji i ovaj put nije

premještaosignalpocijelomegradu.«HunteriGarciasenamršte.Ovajubojicanebinapraviotakvugrešku.»Nekasamprokleta«,rečenačelnica idohvati telefonnaGarciinustolu,

spremnadaokupiicijeliLAPakojetopotrebno.»Onda,kojajelokacija?«»Ovaj,u tome jestvar...«, rečeSeth»NalaziseuWest1.Streetu,negdje

okobroja100.«»Što?«,istovremenoupitajuHunter,GarciainačelnicaBlake,okrenuvšise

premarazglasunaHunterovustolu.»Ova se zgrada nalazi na adresi West 1. Street 100«, reče načelnica i

odložislušalicu.»Govorišlititomenidastojiizovenastuispredpolicijskeupravnezgrade?«

»Da«,odvratiSeth.»Upravotovamgovorim.«

75.»Hej,Spinneru,dođiividiovo.«Timzazovesvognajboljegprijateljadok

jerazrogačenihočijubuljiouzaslonsvogsmartphonea.Timjeimaošesnaest,aSpinnersedamnaestgodina.Obojicasupohađali

srednju školu Glendale High i, kao i svakog dana nakon nastave, treniraliskokovenaskejterskimrampamauVerdugoParku.

Spinnernapraviskoksokretomod180stupnjevaiokrenesekprijatelju.Timjeuzeopauzu.Odmaraoseisjedionaruburampeuoblikububregapokojojsutrenirali.

»Jebi ga, stari, opet si na tom telefonu?«, odvrati, odmahujući glavom.»Morašviševježbati,amanjetweetati.Kužištimene?Uostalom,štojeto?«

»Buraz,morašdoćiividjeti.Ovojebolesno–doslovno.«Spinnerstane,napravigrimasuinaceriseJenny,takođeručeniciGlendale

Highakojajesnjimavježbalauparku.Obožavalajeskejtanje,alijemoralajošmnogo,mnogovježbatidabipostalaupoladobrakaonjihdvojica.

SpinneriJennyudarcemnogepodignuskejtoveipriđuTimu.»Tojenekinovifilm?«,upitaSpinner.»Ma kakvi, stari.« Tim odmahne glavom. »Sjećate se da sam vam

spomenuoonuuvrnutuweb-stranicu–pickadeath.com?«»Onuzakojusirekaodajereklamazafilm?«,upitaJenny.»Da, tu. Ali čitali ste novine prije par dana, zar niste?«, odvrati Tim.

»Buraz,tonijebilareklama.Onosranjejebilostvarno.NekijebeniluđakubiojeonuženuisvetouživoprenosioprekoInterneta.«

»Moždajekujatoizaslužila«,izjaviSpinner.Jennygaudariurame.»Spinneru,nebudi takavseronja.Grozno je reći

neštotakvo.«Spinnerslegneramenima.»Samokažem.«»Dakle«, Tim mahne rukom da prestanu. »Mel mi je upravo poslao

poruku.Buraz,onastranicajeopeton-line.Vidiovosranje.«Pokažeimsvojsmartphone.

SpinneriJennyseistovremenozagledajuuzaslon.»Tivraga,značiovosranjejezaozbiljno?«,upitaSpinnerblistavihočiju.»Parekaosamti«,odvratiTim.»Prošliputjebiostvarno.Izatomislim,

buraz,daseovosranjestvarnodogađa.Nekitipćeumrijeti.«Jennyihzgađenopogleda.»Dečki,tojeodvratno.GledatćetenaInternetu

kakoubijajunekogsirotogtipa?«»Joškako«,rečeSpinner.»Inemampojmaštosetitubuniš.Stalnogledaš

oneusranerealityenateleviziji.«

»Spinneru, ne možeš to uspoređivati jedno s drugim«, bijesno odvratiJenny.

»Možešsekladitiusvojuguzicudanije.Ovojemilijunputabolje.OvobitrebalinazvatiAmeričkimrtviidol.«

»Sviđamise«,rečeTim.»E,pajatonećugledati«,iznerviranorečeJenny,skočinaskejtiodveze

senatragnarampu.»Jesiliglasovao?«,upitaSpinner,nimaloseneobazirućinaJenny.»Nisamjoš.«»Čekajsamomalo«,rečeSpinneriizvučemobitelizdžepa.»O.K.,dajmi

adresupadadokrajčimotogseronju.«

76.IakojeprozorHunterovaiGarciinauredagledaonaSouthSpringStreet

na zapadnoj strani policijske upravne zgrade, svi u uredu instinktivno seokrenušepremanjemu.

»Nemojtemezajebavati«,rečenačelnicaBlake.»Kakojetomogućekadovosadaemitirauživo?«

»Takoštopomoćudaljinskogupravljakameromisvimostalim«,odvratiHunter.»Etokako.«

Načelnica trenutak razmisli. »Kurvin sin«, promrmlja. »Je li u parku?«,upitaSetha.

ParkCityHalliliSouthMeadow,kakosugamnogizvali,zelenajepovršinaod pola hektara zasjenjena gustim krošnjama drveća nasuprot čuvenelosanđeleške gradske vijećnice. Nalazi se naWest 1. Streetu, točno prekoputaulazauupravnupolicijskuzgradu.

»Mogao bi biti«, prizna Seth. »Morali smo se poslužiti triangulacijom«,objasni, »kojanije tolikopreciznakaoGPS čipumobitelu.Usprkos tome–govorimoocentruLosAngelesapa jestoga triangulacijamnogopreciznijaako poziv dolazi negdje iz grada – uspjeli smo suziti područje na samopedesetdostometara.«

»Itojepodručjetočnoisprednašezgrade?«,jošuvijeksumnjičavoupitanačelnica.

»Takoje«,jošjednompotvrdiSeth.»Uredu,hvalati«,rečenačelnicaibrzodohvatitelefonnaGarciinustolu.»Načelnice,štotonamjeravateučiniti?«,upitaHunter.»Poslativansvekojemogu.Aštosimislio?«»Ištoćeteimrećidanaprave?«,upitaGarcia.»Dauhitesvakogmuškarca

kojiimamobitel?«Zastalaje,pogledavajućičasGarciu,časHuntera.»Psihopatkojiovoradi

upravojeprednašimvratima.«Pokaženazaslonkompjutera.»Avihoćetedasjedimovdjeiništanepoduzimam?«SAT:4:41,4:40,4:39...

GNJEČENJE:8155.RASTEZANJE:8146.»Najvjerojatnijejebiodokjezvao«,složiseGarcia.»Priličnojearogantani

ovakve igrice daju mu osjećaj moći, ali sam siguran da je već otišao,načelnice.Znaojedaćemopozivuućiutrag.Jedinirazlogzbogkojegsmotouspjelitajještojeontakohtio.Svejetoisplanirao.«

»Načelnice,Carlos jeupravu«, složi seHunter. »Htio jedaznamokakonas je nazvao stojeći tik ispred policijske zgrade i siguran samda je znao

kolikojevremenapotrebnodatriangulacijomlociramonjegovmobitel.«»Prošlo je gotovo šest minuta otkako je prekinuo vezu«, izjavi Garcia.

»Sadjesigurnovećkilometrimadaleko.«»Mislimdanije«,rečeHunter.»Mislimdauopćenijedaleko.«Načelnica

gasamobijesnopogleda.»KaoštojeCarlosrekao«,objasniHunter,»previšejearogantaniovaigra

mačke imiša ga jako uzbuđuje. Došao je čak pred naš prag da se sprda snama,dabiigrabilazabavnijaiizazovnija...baremnjemu.Htiojevidjetikakoćemo reagirati na ovu njegovu malu šalu. Sigurno će negdje iz blizinenadzirati West 1. Street i South Lawn...« Zastane, razmišljajući o nečemu.Sjetiosespavaćesobedrugežrtveionogaštosunašlinastakluizazavjesa.»Ne, čekajte, pogriješio sam«, reče. »Neće samo promatrati našu reakciju.Promatratćedavidijesmolinašli.«

Načelnicanaberečelo.»Štobismotrebalinaći?«»Nekuvrstutraga«,odvratiHunter.»Jerseonvolitakoigrati.«NačelnicapotkoznakojiputpodigneslušalicuGarciinatelefona,utipka

internibrojipočneodrješitosipatinaredbe.»Načelnice,reciteimdaodmahpročešljajuparkiulicekojeokružujunašu

zgradu«,rečeHunter.»Recite imdapretražesve–kantezasmeće,klupeuparku,cvjetnegredice,kanalizacijskeotvore,sve.«

SAT:3:15,3:14,3:13...GNJEČENJE:9199.RASTEZANJE:9180.Kamera na zaslonu zumiramuškarca zavezana za drveni stol. Strah na

njegovulicuseudeseterostručio,kaodagajenetkoupozorioštogačekailijejednostavnoosjetiodamuistječevrijeme.

Znanstveno je dokazano da se ljudskom biću koje ostane bez jednogosjetila,višeizoštreostala,kakobinadomjestilaizgubljeno.Moždaseradilootomekaoivelikojnavaliadrenalina,jerjeodjednomživnuoidobiosnagu.Pokušavao se osloboditi vezova, trzao se, potezao, tresao, udarao svomsnagom. Uzalud. Kožnate trake bile su prečvrste, lanci prejaki. Nitko, makolikobiosnažan,nebimogaopobjećistogstola.

Borbajeprestalajednakonaglokaoštojeizapočela.Iscrpiojeionomalosnagekojamujepreostala.Ostaojebezsvakenade.

Nitkonijedošao.Nećebitinikakvogčudauposljednjemtrenutku.»Zašto,dovraga,ljudijošuvijekglasuju«,bijesnoupitanačelnica,istinski

zgrožena.»Sviznajudaovovišenijenikakvaigranitireklamazafilm.Daseovo stvarnodogađa.Novine su sepobrinuleda to svidoznaju.«Pokaženazaslon.»Umrijetće.Nijenikakvapodvala.Nijetrik.Svionitoznajuisvejednojošglasuju...Zašto?«

»Zato, načelnice, jer je to luda stvarnost u kojoj živimo«, reče Hunter.»Nikoga nije briga. Ljudi stavljaju na YouTube snimke svojih bezrazložnih

napada na nasumično odabrane žrtve ili snimke obračuna između bandi.Takve stvari imaju na stotine tisuća posjeta. Što nasilnije, to bolje. A ljudistalnohoće još.Dajte impravonasilje–ne lažiranoniglumljeno– i svi ćeskakatiodveselja.Pretvoritetourealityshowidajteimprilikudasudjelujuglasovanjem i eto vammilijun ljudi koji će bjesomučno pritiskati dugmad.Ubojica je svjestan toga. Poznaje psihologiju koja stoji u pozadini toga.Poznajeovobezumnodruštvoukojemuživimo.Zatojetolikosamouvjeren.Ovoje igraukojojonnemožeizgubiti–ovojedobitnaformulakojusvakidangledamonateleviziji.«

Kamera je zumiralamuškarčevo lice. U suznim očima tuga. Ništa više.Znaojedajegotovo.

Načelničin mobitel opet zavibrira u njezinu džepu. Ovaj put ga nije niizvadila.Pustilajedaidaljevibrira.

SAT:2:04,2:03,2:02...GNJEČENJE:9969.RASTEZANJE:9965.Uuredu–potpunatišina.SAT:1:49,1:48,1:47...GNJEČENJE:9995.RASTEZANJE:9995.Svizadržašedah....10000.

77.Slika na monitorima se zatamni kao da se kamera isključila. Sekundu

kasnijepojaviseriječRASTEZANJE,napisanamnogovećim,krvavocrvenimslovima,ipočnebljeskatinacrnomzaslonu.Ubrzosepojavibrojka10000.

SviuHunterovuureduseslediše.Čimsuriječibrojkaprestalibljeskati,pojaviseslikamuškarcazavezanog

za stol. Na zaslonu više nije bilo ničega što bi odvraćalo pažnju – nikakvedugmadi,riječinibrojki–ničega.

Kamerajeprestalasazumiranjemigledateljisujošjednommoglividjetičitavomuškarčevotijelo,zajednosčetirikožnatetrakeidijelovimalanaca.

Načelnicaprineseobješakelicuiprekrijenosiustakaodaćesepomoliti,alineizustiniriječ.

Odjednom se iz kompjuterskih zvučnika na stolovima detektiva zaorizvukstruganjametala.Uredseispuniužasom.Kolutisepočnuokretati.

»Kojijetovrag?«,izlanenačelnica.»Montiraojemikrofonnakameru«,rečeHunter,osjetivšiluđačkokucanje

srca.»Želidačujemokakožrtvaumire.«Napetost i tišinu u uredu propara prvimuškarčev bolan krik, prigušen

čvrstimkožnatimpovezomprekousta.Svisenaježiše.»Višeodčetvrtmilijuna ljudigledaovo«, izjaviMichellepreko telefona.

Glasjojjebioprožetgnjevomitugom.»Zarnemožetenekakoomestiovajprijenos?«,upitajunačelnica.»Dabaremmožemo«,poraženoodvrati.Muškaracopetkrikne.Ovajputkaodajepokušaoneštoreći,alisuriječi

bile nerazgovjetne zbog poveza i strahovite boli koju je trpio. Iz usta muizleteslinaikrvuoblikurijetkemagliceipoprskajumulice,vratiprsa.

Refleksnoistegnevrat,kaodabidodatnimcentimetrimamogaoublažitinepodnošljivu bol, makar samo na trenutak. Nije djelovalo. Sad mu je bolprodrla do svakogmišićnog vlakna u tijelu. Ubrzo će se tamišićna vlaknatoliko istegnuti da će izgubiti sposobnost kontrakcije i postati potpunoneučinkovita. Nakon toga počet će polako pucati na različite načine i narazličitimmjestima,uzrokujućinjegovutijelunezamislivubol.

Muškarcuseočipreokrenuudupljama,kapcinatrenutak-dvazatreperepoputleptirovihkrila.Izgledaojekaodaćeizdahnuti,aliseparputasilovitozakašljao,apotomokrenuoglavunastranuipovratio.

Načelnicaodvratipogled.Hunterstisnešake.Potom muškarac ne ispusti krik, već grleni uzdah koji svima probije

bubnjiće.Garcia uznemireno stavi ruku na lice, napola trljajući čelo, napola

zaklanjajućioči.Podsvijestseopetpoigravalasnjim.KRC!KRC!Dvazvukapucanjaslijedilasubrzojedanzadrugim.Hunterstisnezube isamonatrenzatvorioči.Znao jeda jetobiozvuk

pucanja hrskavice, ligamenata, možda čak i tetiva. Vrlo brzo začut će sestravičanzvukpucanjakostiju.

Muškaracotvorioči, alionevišenisubileusredotočene,mahnitosuseokretaleusvimsmjerovima,kaodajedrogiran.

Kožnativezovidubokosuseusjekliunjegovukožuimeso–krvjecurilaizzglavaka, iscrtavajućinovetankecrvenežilenanjegovimpodlakticama.Injegova su stopala bila prekrivena krvlju koja je curila iz mjesta nagležnjevimaukojesuseurezalekožnatetrake.

Narednizvukkojisučulibilojepucanjekostiju.»O,mojBože.Ne!«ČulisukakoMichellepreklinjeprekomobitela.Kožaokomuškarčevihpazuhapočnepucati.Načelnicajedržalapoglednazaslonu,alijerukamazačepilauši.Nijebila

sigurnakolikoćeovojošmoćipodnijeti.Kakosusekolutovizanamatanjelanacapočelibržeokretatidasvladaju

otporkožeimišića,zvuknjihovastruganjapostaneglasniji,prodorniji,kaozvukuredskogrezačakojisemučisprevelikomkoličinompapira.

Muškarac je izgledao kao da će opet kriknuti, ali u sebi više nije imaosnage.Nizrakauplućima,niglasauglasnicama...višeusebinijeimaoživota.Glava klone na stranu, očne jabučice se opet izvrnu u dupljama. Tisućinkusekundenakontogasklopikapke.Tijelosenekolikoputazgrči.Krvpotečeiznjegovihpazuha,utrenutkukadsuosuvremenjeneljestverastegačepočeletrgatirukeodtrupa.

Bilo je samo pitanje sekundi kad će prsnuti brahijalne arterije, velikekrvnežileunadlakticama,iuzrokovativelikgubitakkrvi.

Svisugledalikadsetodogodilo.Krvjenevjerojatnombrzinomisilinomšiknulasmjestagdjesuprijebile

ruke.Muškaracbez rukusenekolikoputa savije i skvrči, svakiput slabijeod

prethodnog,svedoknijeostaonepomičnoležati.Trisekundekasnije,web-stranicaseisključi.

78.Prošao jegotovo jedansatotkakose isključila stranicapickadeath.com.

Načelnica se vratila u svoj ured. Veći dio tog vremena provela je utelefonskim razgovorima s gradonačelnikom Los Angelesa, ravnateljempolicije i guverneromKalifornije. Svi suonihtjeliodgovore, aona je imalasamopitanja.

Naravno da su novine već sa stotinama pitanja i zahtjeva za intervjuezasule LAP-ov Ured za odnose s javnošću. Načelnica je i dalje odbijalazakazati konferenciju za tisak jer je točno znala što bi se nanjoj dogodilo.Pitanja i komentari pljuštali bi sa svih strana – neki od njih drski, nekignjevni, ali svi, odreda prezirni zbog onoga što su LAP i Jedinica za teškaubojstvadosadpostigli.Znalajedajošuvijeknemajunijedanodgovor,štobisamopotaknulomedijenajošoštrijukritikupolicijeicijelupričuučinilojošsenzacionalnijom.Ne,ne,zasadimtojošnijetrebalo.

Umjesto toga će LAP-ovUred za odnose s javnošću izdati priopćenje ukojemnećeotkritiništaonapretkuistrage.Ciljćemubitidazamolenovinareiostalemedijezasuradnjuuotkrivanjuidentitetanajnoviježrtve.Uzizjavućepriložitifotografijužrtvesnimljenunapočetkuemitiranja.Zamolitćesvenovinske kuće i sve televizijskepostaje da je objave što prije.Netkomoraznatitkojebiotajmuškarac.

79.Odmahpozavršetkuemitiranja,GarciajenazvaoAnnunaposao.Bilaje

dobro.Nijeznalaništaoonomeštoseupravodogodilo, iako jeznaodaćevrlobrzosaznati.Tunijemogaoučinitiništa.Nosadsesamomoraouvjeritidajeonadobro.Nakonzavršetkarazgovora,otišaojeuzahod,zaključaoseukabinuinečujnoispovraćao.

Hunter je sjedio za svojim stolom, trudeći se da saberemisli dok je uželucuosjećaovalovemučnineigotovoneizdrživupotrebuzapovraćanjem.Znaojedaopetmoraodgledatisnimku,vjerojatnoivišeputa,aliseuovomtrenutkujednostavnonijemogaonatoprisiliti.Uovomtrenutkuosjećaojesamoprijekupotrebudaštoprijeizađeiztogureda.

Dvijeminutekasnije stajali suon iGarciavani i razgovarali sa starijimnarednikomzaduženimzapretraživanjeCityHaliParkaiulicaokopolicijskezgrade.

»Zasad smo našli samo smeće«, izjavi narednik, očito iznerviran tim»lovomnasmeće«kojimujenaređen.Cijelijedanradionaprijemnompultuinijeimaopojmaštosedogodiloprijemanjeodpetnaestminuta.»Ambalažusvih vrsta«, nastavi glasom punim sarkazma. »Od hamburgera, sendviča,čokoladnihpločica,keksa–spomenitebilošto,mismotosigurnonašli.Našlismoicijelikamionkantica,bocaipapirnatihčašazakavu.«

Hunterjeslušaonarednika,ali jepogledomprelaziopoparku,ulicamaiokolnimzgradama.Biojestopostosigurandajeubojicajošuvijekublizini.Ovaj se ubojica previše ponosio onime što je napravio da bi samo takootišao.Htiojeuživatiurezultatimasvojedrskosti,kaoštoje,primjerice,biopozivpolicijidokjestajaoprednjihovomupravnomzgradom,ilitoštoimjevjerojatnonamjernoostaviodaneštopronađu.Bioonpsihopatiline,toćelaskati njegovom egu. Ovdje se radilo o istoj stvari kao kad jedna osobaiznenadi drugu poklonivši joj nešto što je dugo željela. Do stvarnogzadovoljstvadolazitekpromatranjemreakcijeosobekadrazmotadar.

Da,pomisliHunter,ovajćeubojicasigurnopromatrati.Ostatćeublizini.Nemanikakvesumnje.Ali,gdje?

Nastavio je pomno promatrati, ali radno vrijeme je upravo završavalo.Masaljudiodlazila jesposlaikretalasvojimkućama.Naulicamaiuparkubilojeprevišeljudi,previšejezgradaokruživaloovopodručje,previšejebilomjesta s kojih je netko mogao promatrati park a da ne bude sumnjiv izamijećen.UcentruLosAngelesa,zaonoštojesmjerao,ubojicanijemogaonaćiboljemjestoodCityHaliParka.Toštosenalazioprekoputapolicijskeupravnezgrade,biojesamododatniplus.

Narednik izvuče maramicu iz džepa hlača i obriše znojno čelo. »Svakikomadićsmećaspremamouvrećicezadokaze,aznatelizašto?«Nijeimaovolječekatiodgovor.»Jernamnitkonijerekaokojibismokuractrebalitražitii ako se dogodi da je to, kojim slučajem, omot žvakaće gume koji nismospremili,nastradatćemojaguzica,ajanekanimzbogovogsranjaostatibezmirovine. Vi dečki tako želite paneka vambude. Vi lijepo razvrstavajte tosmeće.Sretnovambilo.«

Radioprijemnik zakačen za pojas oko narednikova pozamašnog strukaglasnozakrči,potomsezačujenježanglas.

»Ovaj...naredniče,mislimdasam...ŠŠŠŠŠŠ....ovdje.«Narednik otkači radioprijemnik s pojasa i pritisne dugme za razgovor.

»Nisamčuo,policajce.Deset-jedan.Ponovi.«Obasudetektivaznaladaje10-1policijskašifraza»slabprijem«.Začujesejoššumova.NaredniksepremjestisdrugestraneHunteraiGarcie.»Rekao sam da mislim kako sam našao nešto ovdje, naredniče«, ponovi

policajac.Ovajputjeprijembiomnogobolji.Narednikrefleksnopogledaobojicudetektivadavidijesuličuliporuku.Jesu.»Vragmeodnio«,odvratinarednik.»Štoimaš?«»Nisamposvesiguran,naredniče.«»Dobro,gdjesi?«»Nasjeveroistočnomrubuparka,pokrajkošazasmeće.«Hunter,Garciainarednikseokrenuipogledajuutomsmjeru.Stajalisu

pokraj ribnjaka Franka Putmana u središtu parka, nedaleko odsjeveroistočnogruba.Pokrajkošazasmećeugledalisumladogpolicajcakakoimmaše.Brzokrenušepremanjemu.

Policajac je tekzašaoudvadesete, a i izgledao jekaoda je tek stigaospolicijskeakademije.Imaojebistreplaveoči,crveneobrazepuneakniišiljatnos.Nosiojerukaviceodlateksaiurukamadržaocrnukameru.Pozdravioihjekimanjemglave.

»Naredniče,ovosamnašaoovdje.«Pokažekošzasmećes lijevestrane.»Bila je u običnoj smeđoj papirnatoj vrećici za sendviče.« Preda kamerunarednikukojije,takoreći,nitinepogleda,većjeodmahpružiHunteru.

»Ovojevašaigra«,rečepotpunonezainteresirano.Hunternavučerukaviceiuzmekameru.Nanjezinojjednojstranijepisalo

SonyHandycamCX250HD.Jednaodonihvrstakodkojihsezaslonotvaraosastrane.

»Neznamštozapravotražimoovdje,gospodine«,objasnipolicajac.»Aliovo je potpuno nova digitalna kamera, vrijedi najmanje nekoliko stotinadolara.Nijejojmjestousmeću.«

»Gdje je papirnata vrećica u kojoj je bila?«, upita Hunter policajca koji

odmahizvadiprozirnuplastičnuvrećicu.»Većjespremljenakaodokaznimaterijal,gospodine«,reče.»Misliosam

daćemoždanetkohtjetidabudeodvojenaodostalogsmeća.«Garcia pohvali policajca zbog dobro obavljena posla i brzo pogleda

vrećicu.Ništa.Nikakvihoznaka,mrljanitislova.OniHunterpogledajukameru.»Jesilijepokušaouključiti?«,upitaHunterpolicajca.Odmahnuojeglavom.»Nijemojposao,gospodine.Našaosamjeiodmah

javio.«Hunter kimne. Trenutak se dvoumio da li da je odmah odnese

forenzičarima,nostvarjebilautomeštonijeimaonikakvihdokazadajujeostavioubojica.

Rasklopizaslonsastranekamereisledise.Uopćejenijemoraouključiti.Zuriojeupotvrdusvojihnagađanja.

80.Muškarac je stajao na krcatoj autobusnoj postaji na sjeverozapadnom

rubuCityHaliParkaimirnopromatraoštosedogađauSouthLawnu.Moraojepriznatidajeiznenađen.

Prijemanjeodsatvremenapomišljaojedabinapapirnatuvrećicukojujeostavio u košu za smeće u sjeveroistočnom dijelu parka mogao debelimcrvenim flomasterom napisati detektiv Robert Hunter – LAP. Tako bi biosiguran da će je onaj tko je nađe, najvjerojatnije neki smetlar (jer su sebeskućnici koji kopaju po smeću držali podalje od parka zbog blizinepolicijske zgrade), odnijeti u policijsku upravnu zgradu. No na kraju jeodustao od toga. Proteklih nekoliko mjeseci mnogo je toga pročitao odetektivu Robertu Hunteru. Sudeći prema nekim člancima, Hunter je,navodno,bio»zaklasubolji«odsvihostalih.Kolikoje,dakle,uistinudobarkadnijeuspioskužitidapostojirazlogzbogkojegajedopustioLAP-udauđeutrag njegovu posljednjem pozivu? Da postoji jedan drugi, skriveni razlog,osimčinjenicedaihjenazvaoizpukezabave,stojećiisprednjihovezgrade?

Nosadjemoraopriznatidagajeipakiznenadiotakobrzrazvojdogađaja.Bržinegošto jepredvidio.Ubrzonakonzavršetka internetskogglasovanja,ekipa od pet uniformiranih policajaca izašla je iz zgrade, prešla cestu iodlučnosezaputilaupark. Jedanodnjih,onajmladi saknamanacrvenimobrazimaišiljatimnosom,skorosezabiounjega.Ekipujepredvodiodebelipolicajac višeg čina, vjerojatno narednik, prestar i predebeo za bilo kakavfizički zahtjevniji posao, zaključio je muškarac. Četiri mlada policajca podnjegovimzapovjedništvomvjerojatnosudobilinaredbudapretražepark,nedazaustavljajuprolaznikeirazgovarajusnjima.

Muškarac iskrivi usne u ironičan osmijeh. Izgleda da je reputacijadetektivaHuntera ipakopravdana.Muškarac jebiouvjerenda jenaredbaopretraziparka,umjestogubljenjavremenaurazgovorusprolaznicima,došlaizuredadetektivaHuntera.ŠtoznačidajeHunterveomabrzozaključiokakopostojivezaizmeđulociranjadolaznogpozivaimogućnostidaimjeostavionekitragilinavlakušu.

»Nijeloše,detektiveHunteru«,tihorečemuškarac.»Uopćenijeloše.«Jošjevišerazvukaousnekadjevidiokakoizpolicijskezgradeizlazisâm

detektiv Hunter u pratnji detektiva Garcie i kako odlaze u park. Izrazi nanjihovim licima odavali su frustraciju, poraženost, golemu zabrinutost,moždačakistrah.Istionajizrazkojijemnogegodinebiourezaniunjegovolice.Alivišenije.

Opet ga je počela boljeti noga.Dok je dlanommasirao koljeno, vidio je

kako mladi policajac koji je pretraživao sjeveroistočni ugao parka mašenarednikuidetektivima.

Razvučeusneujošširiosmijehiosjetivaluzbuđenja.Policajacjenašaoono.Kad je autobus broj 70 za El Monte zakočio na postaji, vidio je kako

detektivHunterotvarazaslonkamere.Spazivšiizraznanjegovulicu,htiosegrohotomnasmijati,ali seumjesto togasamookrenuo,ukrcaouautobus isjeoustražnjidio.

Jošmaloizavršitćesovime.

81.Narednikipolicajacšiljatanosanezgrapnoiskrivevratovedapogledaju

zaslonkamere.Licaimseistovremenonamršte.VidjelisuistoštoiHunteriGarcia.Samoštooninisushvatilištovide.»Kurvinsin«,promrmljaGarcia.Hunter ne reče ništa, ali skrene pogled sa zaslona i brzo nastavi

pregledavati park. Upravo ovo je bio trenutak koji ubojica neće htjetipropustiti.Ononaštoječekao–trenutakkadpolicijanađenjegovmalidar.Bio jepotpuno siguranda će ihovajubojicapromatrati samozatodavidiiznenađenjenanjihovimlicima.Ovajjetrenutakzaubojicubiosavršenštos,kaoiznenadanpreokretuvicu.

No,biojevrhunacšpiceiuliceiparksusesvevišepunililjudima.Hodalisuusvimsmjerovima,sviužurbidanekamostignu.Hunterjeposvimabrzoprelaziopogledom.Znaojedaubojicitrebasamosekunda,najvišedvije,dauživa u ovom trenutku i smije se njihovoj frustraciji. Nakon toga će sejednostavnoutopitiumasi.Postatćetek jedanodmnogihzaposlenihkojisepokušavaju dočepati svog doma. Nije bilo potrebe da na njihovoj malojskupini zadrži pogled dulje od jednog trenutka i tako riskira da budezamijećen.

DajeHuntersamopogledaopremazapadnojstrani,spaziobimuškarcana autobusnoj postaji na sjeverozapadnom uglu parka kako gleda ravno unjih. Smiješak na njegovu licu bio je drzak, arogantan... čak i ponosan. NoHunterjeinstinktivnopodigaopogledskamereurukamaigledaonaprijed,abiojeokrenutpremaistoku.Dokjepogledomdošaodoautobusnepostaje,muškaracimjevećbiookrenutleđima.Strpljivoječekaoautobusnazačeljureda,spremandaseukrca–tekjedanodmnogihputnikaugužvi.

Hunterganijeopazio.Usmjeriojepažnjunakameru.Preko cijelog zaslona kamere ubojica je nečim nalik na specijalni

flomasterzapisanjepostaklunapisaoriječRASTEZANJE.»Rastezanje?«Naredniknaberenos.»Dečki,značilitovamanešto?«Garcianijemokimneiosjetistezanjeuželucukadmuizpodsvijestipočnu

izranjatiprizoriinternetskogprijenosa.Hunter je trenutak oklijevajući držao kažiprst iznad dugmeta

»uključivanje«,neznajućijelispremanzanekonovoiznenađenjekojeimjepriredioubojica,nooklijevanjejebrzonestalo.

Pritisnuojedugme.Ništasenijedogodilo.

Pokušaojeopet.Jošuvijekništa.»Činisedajecrklabaterija«,suhoizjavipolicajacšiljatanosa.Iakonijegajionikakvenadedaćedobitinekinovitrag,Hunterjerekao

mladom policajcu da što prije odnese vrećicu u kojoj je našao kameru uforenzični laboratorij. On i Garcia se žurno vrate u policijsku zgradu i oduravnouLAP-ovuJedinicuzaračunalnikriminal.

82.DennisBaxterimjerekaodajezasvojimstolomgledaocijeliinternetski

prijenos,alinijeimaopojmadasulociraliodaklejedošaotelefonskipoziv.Huntermuukratkoispričaštosedogodilouposljednjihpetminuta.

»I ovo je ostavio u košu za smeće u parku?«, upita Baxter, gledajućivideokamerukojujeHunterstavionanjegovstol.RiječRASTEZANJEisticalasenarasklopljenomzaslonu.

»Tako je«, potvrdi Garcia. »Čini se da je svime upravljao daljinskimupravljačem.«

Baxtersemalozamisli.»Kolikojetoteškonapraviti?«,upitaGarcia.»Prosječnojosobi? Jako teško.Nekome tkose razumijeukompjutersko

programiranjeielektroniku,nimalo.Moraojesamonapravitiaplikacijukojaćenadgledati postupak glasovanja i povezati je s programomkoji upravljamehanizmimaobiju sprava zamučenje. Čim jednaodnjihdobije određenibroj glasova, u ovom slučaju deset tisuća, aplikacija aktivira određenuspravu.Naistomprincipuradisvakiobičniprogramator,samoštojeubojicaumjesto određivanja vremena koristio broj glasova. Uključivanjem iisključivanjemzumiranjakameretijekomemitiranjamogloselakoupravljatisbilokojegmjestauzpomoćjednostavnesmartphoneaplikacije.«

Zazvoniojenečijimobitelnekolikostolovadaljeisvimaprivukaopažnju.PozivnamelodijabilajeoriginalnaglazbaizRatovazvijezda.

HunterjerazmišljaooonomeštojeBaxterupravorekao.Zaključiojedaje ubojicamogao napraviti isto to i u prethodnim emitiranjima.Mogao jesvimeupravljatidaljinskimakojetohtio.Nijebilopotrebedabudeprisutantamoinisuimalinikakvihdokazadajebio.

Baxter napokon izvadi lateks rukavice iz gornje ladice, navuče ih iopreznopodignekamerusastola.

»Činiseda jebaterijacrkla«,objasniGarcia.»Imaš li tikakvonapajanjekojebipasalo?«

Baxterkimne. »Imam.«Ali umjestodapotražinapajanje, preokrenuo jekameruiotvorioveomamalipoklopacnadonjojstrani.Zastaojeitrenutakgrickaousnu.»Aliovdjenapajanjenećebitiniodkakvekoristi.«

»Kakotomisliš?«»OvojeCX250Handycam«,objasniBaxter,pokazujućioznakusastrane

kamere.»Veomapoznatakamera,a razlogzbogkojega jemnogomanjaodnekihskupljihmodelajetajštonematvrdogdiska.Umjestonjegakoristisenešto što se zove memorijska kartica. To znači da kamera u sebi nema

ugrađeno pohranjivanje. Sve što se snimi pohranjuje se na memorijskukarticu koja se stavlja ovamo.« Pokaže sada otvoreni poklopac. Pretinac jebio prazan. »Kod ovogmodela«, nastavi, »čak i nakon otvaranja poklopcatrebapritisnutimemorijskukarticutakodaškljocneprijenegoštoispadnevan.« Pokaže im kažiprstom. »To je dvostruki sigurnosni mehanizam, štoznačidamemorijskakarticanijeslučajnoispala,većdajujenetkoizvadio.«

Zbogovogasuobadetektivaistogtrenazašutjela.»Mogu donijeti napajanje i uključiti ga ako to želite. Ono će uključiti

kameru,alitojesveštoćeučiniti.Unutranećebitinikakvihslika,akojetoonoštoočekujete.«

Upravotomesusenadalaobadetektiva.»Znači,izovesekamereništanemožedobiti?«,upitaGarcia.»Slike, nikako«, odvrati Baxter. »Kao što rekoh, kamera nema tvrdog

diskakojibisemogaopretražiti.Bezmemorijskekartice,ona jesamokaostarifotografskiaparatbezfilma.Ništavišeodkutijeslećama.«

»Svejedno to učinimo«, reče Hunter nakon kratke, nelagodne tišine. Uovomtrenutkunijebiospremanbiloštopropustiti.

»Samo sekundu«, reče Baxter i nestane u stražnjoj prostoriji. Nekolikotrenutakakasnijepojavisenosećipunjačkojijebiotekneštovećiodobičnogpunjačazamobitel.Umetneutikačuutičnicuiuključikameru.

Tamonijebiloničega.Kamerajeradilakakotreba,alikakonijeimalamemorijskukarticu,nije

imalanimenija»preglediprematanje«.»Rekaosamvam«,rečeBaxter,»nemamemorijskekartice,nemavideani

slika.«Dugovremenanitkoneizustiniriječ.Hunterjemoraopriznatidajeipak

očekivao nekakve snimke u kameri. Što točno, nije znao – možda kratakulomak neke od žrtava prije otmice, preklinjanje za milost, bilo što. Nekipreokretkojićedodatnoopteretitinjihovemisliiistragu.

Zaštonamjeostaviopraznavideokameru?Ako je ubojica samo htio dokazati da je zaista stajao ispred njihove

zgradekadihjenazvao,mogaojeonuriječnapisatinabiločemu–komadupapira, kutiji hamburgera, omotu sendviča, papirnatoj šalici... bilo čemu.Nedvojbeno je očekivao da će nakon lociranja poziva policija odmahisprazniti i pretražiti svaku kantu sa smećem u parku i oko upravnepolicijske zgrade. Na kraju bi ipak pronašli njegovu poruku, bez obzira načemujenapisana.

Ne, razmišljao je Hunter. Čak je i mala Videokamera prevelika i previšenespretnazaneštoštojetakojednostavno.Morapostojatinekidrugirazlog.

Zatim je pomislio da je kamera možda pripadala žrtvi. Možda ju jemuškaracimaokadgajeubojicaoteo.Moždajeupravozbogtoganedostajalamemorijskakartica.Možda je žrtvanehotice snimila svogotmičara–kako

hodaulicom,kupujehotdog,nabenzinskojpostaji ilinešto jošgore...neštoinkriminirajuće. Nešto što bi moglo otkriti ubojičin identitet. Možda jeupravo zato postao njegova žrtva. Morat će pričekati da forenzičaripregledajukameruinadatisedaćeuspjetineštopronaći.

Nije se mogao sjetiti slučaja u kojem se osjećao toliko poraženo ibespomoćnokaouovome.Imaojesamosilnuhrpumožda,akoiali,noništaodtoganijeimalosmisla.Trisužrtvemučeneiubijenenanajbrutalnijinačindok je on bespomoćno gledao. A taj se osjećaj bespomoćnosti širio poputsnažnogotrova.Čakgajeinjegovologičnozaključivanjepočeloiznevjeravati.

Bio je u pravu. Ova igra mačke i miša uzbuđivala je ubojicu kao novadroga,aliuovomtrenutkunijemogaorećitkojetumačka,atkomiš.

83.TejenoćispavanjezaHunterabilanemogućamisija.Previšemusemislii

pitanjavrzmalopoglavidabisemozakmogaoisključiti.Atijekomsvihovihgodina shvatio je da je borba protiv nesanice pilulama i neposustajanjemsamopogoršavalastvar.

Najboljejesredstvoprotivnesanicebilonaviknutisenanju.Iupravomuje to trebalo, ali to nije htio učiniti sam u svom klaustrofobičnomjednosobnomstanu.

Sjedio je za malim stolom u stražnjem dijelu bara i zurio u čašu predsobom.Učaši jednostruki,dvanaestgodina starviskiCardhu od ječmenogsladasasamoparkapivode.Viskiodsladabiojenjegovanajvećastrast.Usvomjestanuimaoimpresivnuzbirkukojabivjerojatnozadovoljilanepceinajvećih poznavatelja viskija. Nikad sebe nije smatrao stručnjakom, ali jeznaokakotrebauživatiuokusu irobusnostislada,anesesamonalijevatidokneodrveni.Doduše,katkadamujeveomapasaloodrvenjenostanje.

Prinioječašuustimaiotpiomaligutljaj,čekajućidamučistisvježokushrastaisladaispunicijelausta,azatimprogutaotekućinu.

Umirujuće, bez ikakve sumnje. Još nekoliko i vjerojatno će se početiopuštati.Zatvoriojeočiidubokoudahnuokroznos.Rock-glazbatreštalajeizsitnihzvučnika,strateškipostavljenihpostropucijelogbara,ali tomunijenimalosmetalo.Zapravomujepomagaladarazmišlja.

»Ovajseubojicaodsamogpočetkapoigravasvama.«Jučerašnje riječi HarryaMillsa odzvanjale sumu u ušima poput vriska.

Harry jebioupravu.Hunterseprisjetikakoga je sprvomžrtvomubojicanasamariodaodaberevoduumjestovatre,samodabiunjumogaostavitikemikaliju.Sdrugomžrtvomubojicajekoristioosnovnepsihologijekakobinaveogledateljedaodaberuopcijuživapojedena,štojemnogointrigantnijiibolnijinačinumiranjaodalternative–živazakopana.

Astrećomžrtvomsečinilodanijeiskoristionijedantrikkakobiutjecaona glasovanje. Rezultat je bio skoro izjednačen – GNJEČENJE: 9997,RASTEZANJE:10000.Ubojicanaizglednijeutjecaonaglasovanje,nionsamnijemogaoznatiishod.Hunterjebiosigurandagajetouzbuđivalokaonovaigračkamalodijete.

Onoštojeubojicaovajputučiniodasvimapokažekolikojepametnijiodpolicije to je što je svimeupravljao iz daljine, ne s bilo kojegmjesta – većdoslovnoispredpragaupraveLAP-a.Dopustio jedaLAPuđeutragnjegovupozivu i čekaodokne završi glasovanje, da bi na krajunapisaoporukunazaslonkamereibaciojeukošzasmećeuCityHallParku.Ijošdabidodaosol

naranu,sve je izveo takodasepoklopisašpicom.Tako jemogaoostatiublizini,aopetostatineprimijećenuvelikojmasiljudi.Takoblizu,aopettakodaleko.

»Ovajseubojicaodsamogpočetkapoigravasvama.«Riječimuopetzaoreuglavi.

Što im je još ubojica dao samo tako, zabave radi? Kraticu SSV? Dvarazličitaslijedabrojeva–678i0123?Riječi–Vragjeunutra?Kameru?Jeliištaodsvegatoganeštoznačilo, ili jesvemutomebiociljdapolicijasamonagađaivrtiseukrugu?

Pa,akomujetobilanamjera,svakakojeuspio.Moždačakniodrazinfuzijenastaklenomlijesunijebioslučajan.Moždaje

toubojicanamjernonapravio.Jošjedanpreokretupriči.Stavio je šake na lice i dlanovima protrljao umorne oči. Što je više

razmišljaootome,togajevišeboljelaglava.Kakodadođedoodgovorakadvišeneznanikojapitanjamorapostavljati?

»JesteligledalionustvardanasnaInternetu?«Čuojekakobarmengovoribrinetiiriđokosojzašankomdokimjenalijevaokoktele.

Diskretnosvrnepoglednanjih.»Jajesam«,odvratiriđokosa.»Grozota.Asvigovoredanijebilapodvala.«»I nije«, reče brineta. »Pisalo je u novinama. Prije samo nekoliko dana

emitiranojeubojstvonovinarkeL.A.Timesa.«»Jesiligledaladanas?«,upitariđokosa.Brineta odmahne glavom. »Svi u uredu su se zalijepili za monitore i

gledali.Jajednostavnonisammogla.Bilobimizlo.NemoguvjerovatidasetakoneštodogađanaInternetu.«

»Tisigledala?«,upitabarmenriđokosu.Kimnulaje.»Asadaveomavažnopitanje–jesiliglasovala?«,upita.Zataknulajekosuizauhaiodmahnulaglavom.»Ne.Nebihnikad.Ti?«Barmen pogleda brinetu, potom riđokosu. »Ovaj... ne, nisam. Ali sam

gledao.«Čak i smjesta na kojemu je sjedio, Hunter jemogao vidjeti izdajničke

znakove.Obojesulagali.Mobitel na stolu ispred njega zasvijetli i počne drndati. Namršteno

pogledaimenazaslonuijavise.»Michelle?«»Roberte,oprostištotezovemizvanradnogvremenaiovakokasno.«Hunterpogledanasat.»Jošnijetakostrašnokasno,airadnogvremena

nemamod...nikada.«Zaustilajedaneštokaže,alijeodjednomzastala.»Ovaj...čujelisetoBlack

StoneCherry?«Hunternatrenutakposlušaglazbu.Pjesmasezvala»BlameitontheBoom

Boom«.

»Da«,odvrati.»Čulasizatajbend?«Skorosezagrcnulazbognjegovapitanja.»JesamlijačulazaBlackStone

Cherry?Zezašse?Petputasamihslušalauživo.Gdjesi?«»URainbowBarandGrillunaSunsetStripu.«»Stvarno?Tomije jedanodnajomiljenijihbarovauL.A.-u.«Trenutakje

oklijevala.»NisamdalekoodSunseta.Mogulitisepridružiti?«Hunterpogledasvojugotovopraznučašu.»Dakako.Teksamzapočeo.«

84.RainbowBarandGrilljedanjeodčuvenihrestoranaibarovasopuštenom

atmosferomustarinskomstilunaSunsetBoulevardu.Uređenjejednostavno,ali praktično – veliki separei od crvenog vinila i tamnog drva, svakicentimetarzidovaprekrivenfotografijamarock-zvijezda. Jošod1980-tih jepoznatookupljališterock-glazbenikainjihovihobožavateljaukojemuvladanajopuštenija atmosfera u cijelom Zapadnom Hollywoodu. A ni hrana nivelikiizborviskijanisutomeodmagali.

BarjebiorelativnopunljudikadjeMichellestiglaonamo,dvadesetpetminuta nakon razgovora s Hunterom. Nosila je pripijene izblijedjeletraperice, rasparane od čestog nošenja iznad desnog koljena, crne čizme istarumajicuMotörheada ispod tanke crne kožne jakne ukrašene srebrnimdetaljima. Kosu je raspustila i razbarušila u stilu »rock-cure«. Tamnonašminkaneočisavršenosuseuklapaleustil.DokjeprilazilaHunteru,teškojebilonezamijetitinekolikoglavakojesuseokrenulezanjom.

Hunterustanedajepozdravi,aonarazvučeusneuneštozaštoHunternijebioposvesiguranjelitoosmijeh.

»Nikadnebihrekladadolazišovamo«,reklaje,skidajućijaknu.Čudno,alisu na prigušenom svjetlu bara žive boje njezinih tetovaža na rukamaizgledalejošjasnije.

»Ponekad svratim«, odvrati Hunter i pokaže na sjedalo s druge stranestola.»NaručiosamtiJackDaniel’sidijetnukokakolu.Nadamsedatitonesmeta.«Pićejevećbilonastolu.

Michelle ga pogleda i zaškilji. »Otkud znaš da pijem JD i dijetnukokakolu?«

Hunterslegneramenima.»Slučajnosampogodio.«Zagledamuseuliceijošvišezaškilji.»Ne,nisi.Znaosi.Kako?«Huntersjedneiotpijepiće.»OtkudznašdapijemJackDaniel’sidijetnukokakolu?«Zvučalajeoštrije,

alinimaloagresivno.Hunterodložičašu.»Izpukogzapažanja.«Ovojojnijebilodovoljno.Pogledjojsenijesmekšao.»Imašuokvirenufotografijunasvomstolu«,napokonjojobjasni.Michellerazmisliorečenom.Nanjezinustolu,gotovoskrivenaizajednogvelikogmonitora,stajalaje

njezina fotografija s pjevačem i gitaristom američkog rock-benda Hinder.Smiješili su se,držeći čaše inazdravljajući fotoaparatu.Glazbenici suočito

pili čisti viski, anjezina je čašabilanapunjenanečime što je izgledalokaokola,alisujeizdavaleočikojenisudjelovalenimalotrijezno.NeobičnojebilotoštojeokvirslikebiouoblikuboceJackDaniel’sa.

Nasmijalaseodsvegsrca.»Nijeloše«,reklaje.»Alikakosiznaodapijemdijetnukokakolu,aneobičnuilipepsiilitabili

nekudrugu?«»Košzasmećepokrajtvogstola.«,odvratiHunter.Opetsenasmijala.Znalajedajeubilokojemtrenutkunanjezinustoluili

ukošuzasmećebilabaremjednakanticadijetnekokakole.Radijejepilakolunegokavuiobičnobipopilanekolikokanticanadan.»Uopćenijeloše.«Uzelaje svoju čašu i kucnula oHunterovu. »Za zapažanje i logično zaključivanje.Nijeničudoštosidetektiv.Ida,JDidijetnakokakolajesumojeomiljenopiće.Hvalati.«Otpilajegutljaj,azatimpogledalaprekonjegovaramenainekolikotrenutakazadržalapogled.

»Neštonijeuredu?«,upitaHunter,neokrenuvšise.»Izatebe,pokrajsamogulazaubarsjediojenekitip.Upravojeotišao,ali

misečinidamijeodnekudpoznat.«»Kratka svijetla kosa, rinčica u nosu, dvodnevne čekinje, otprilike

šezdeset pet kila... U traper jakni i crnoj majici? Pije pivo i tekilu sdodacima?«,upitaHunter.Jošseuvijeknijeokrenuo.

»Da,taj«,odvratiMichelle.»Poznaješga?«Hunter odmahne glavom. »Vidio sam ga da sjedi tamo kad sam ušao.

Izgledaojekaodajetamovećduljevrijeme.«Michelle se zacereka. »Vidio si ga kad si ušao, vjerojatno samo na par

sekundi,izapaziosisveto?«Hunternapolakimne,napolaslegneramenima.»Tisvetozapažaš,adatogavišenisinisvjestan,zarne?Dobardetektivje

uvijeknadužnosti,uvijeknaoprezuiuvijekspreman.«Hunterneodvratiništa.Michellebrzopogledomprijeđepobaru,potomsenagneinalaktinastol.

»O.K. Jedan mali test. Skupina za šankom od četiri osobe iza tvog lijevogramena,negdjenasredinibara.Bojekose?«

Huntersezavalinasjedalu,otpijegutljajviskijaizagledaseunju.»Daj,Roberte,udovoljimi.Bojekose?«»Obje žene su plavuše«, napokon odvrati, bez da je pogledao preko

ramena.»Alinisuprirodneplavuše.Jednaimakosudugudoramena,drugamalo dužu i svezanu u konjski rep. Jedan muškarac ima svijetlosmeđukovrčavukosu,drugivalovitu,ofarbanuucrno,svelikimzaliscima.«

»Starost?«»Svičetverosutekzašliutridesete.«»Pića?«»Ženepijubijelovino,amuškarcipivo–kovrčavipijemeksičkoskriškom

limunanaetiketi,aonajdrugipijeBud.«»Štomijošmožešrećionjima?«,upitaga.»Ovoimjevjerojatnoprvizajedničkispoj jersvičetveroizgledajumalo

napeto. Govor tijela pokazuje da će se tip s valovitom kosom i plavuša skonjskim repom spanđati, vjerojatno već noćas, ali za drugo dvoje nisamtoliko siguran. Ona ne izgleda nimalo impresionirano. Vjerojatno je došlaovamosamokaopotporaprijateljici.«

Michelle ga pogleda, slabašno se nasmiješivši, ali neko vrijemene rečeništa, očito odvagujući riječi. »Roberte, ti si jedan veoma zanimljiv iintrigantanmuškarac.«

Nijeznaomoželiovoshvatitikaokompliment.Michelle otpije još jedan dugi gutljaj. »Danas smo otkrili jednu

informaciju.«Glasjojjebioozbiljan.Očitojevrijemezazabavuzavršilo.»Oposlijepodnevnomemitiranju?«Znao je da je video postao viralan. Ulomci, fotografije pa čak i čitavih

devetnaest minuta i trideset četiri sekunde stavljeni su na toliko mnogostranica,datovišenitkonijemogaopratiti.Akojeuopćepostojaonetkotkoihjošnijevidio,ubrzoćeihvidjeti.

»Zapravo, mislimo da se može odnositi i na prethodno, ali nismosigurni.«

SadseHunternagnenaprijedinalaktinastol.»Već sam ti rekla«, nastavi Michelle, »da još nikad nismo naišli na

prekršitelje koji se mogu tako majstorski štititi od protunapada FBI-evaOdjelaza računalnikriminal. Iakosamsigurnadaćemosenakrajuuspjetiprobiti kroz njegov obrambeni sustav, svjesna sam toga da nemamovremena, jer u svakom njegovom emitiranju netko biva mučen i ubijen.«Ušutjela je i drhtavih ruku u jednom gutljaju ispraznila čašu. Nijemu biloteškopogoditidajeumislimavidjelaprizoreubojičinetrećežrtveotrgnutihruku.

»Zavrijemedanašnjegemitiranja«,nastaviMichelle,»opetsmopokušalisveštojeunašojmoćiiopetpostigliistirezultat–ništa.Svakiputkadsmoprobili jedan od njegovih zaštitnih slojeva, naišli smo na drugi, jošzaguljeniji.«

Vidiojekakojojseuočimapojavljujefrustracija.»Noovajputnismosamomipokušalisprotu-napadom.«»Štotimemislišreći?«»Kontaktirala sam glavni ured FBI-eva ORK-a u Washingtonu. Oni se

većinombaveračunalnimterorizmom,štoje izvrsno, jerznamdamogunadrukčiji način pristupiti ubojičinu emitiranju.« Pomalo bojažljivo lagano jenagnula glavu ustranu. »Stupila sam i u kontakt sa svojim jako dobrimprijateljemkojiživiuMichigenu.Poznavalasamgaprijenegoštosampočelaraditi zaFBI.Nije člannijednevladineorganizacijeni agencije, ali je, osim

Harrya, najbolji programer i hakerkojeg znam.Mislila samdabinam i onmogaopomoći,posebnostogaštoznamdaemitiranjunećepristupitipremapolicijskimpravilima.«

Ušutjelaje,očekujućimoždakakavprijekornipogledilipogrduštosenijenajprijekonzultiralasnjim.Nijedobilanipogledniriječi.

»Dobro«,rekaoje.»Ijesulionibiliboljesrećeodtebe?«»Upravo u tome je problem, Roberte«, rekla je. »Oni uopće nisumogli

pristupitistranici.«»Što?Zašto?«»Bilisublokirani.«Huntersejošvišenamršti.»Ubojica je koristio neku vrstu programa ‘ekskluzivne IP adrese’ kojim

nasjeblokiraojučertakodanismomogligledationajprijenosoCarlosovojženi.«

Hunterjeutišinipokušavaosažvakatiovunovuinformaciju.»Kaoštosamtivećrekla«,nastaviMichelle,»kompjuterskaIPadresaje

istoštoitelefonskibroj.Imapredbrojkojioznačavadržavuigradukojemsekompjuternalazi.«

Hunterkimne.»Pa, to je ono što je ubojica napravio. Blokirao je sve IP adrese izvan

Kalifornije.«»Iostaledržaveusvijetu?«Kimnulaje.»SveosimKalifornije.Nitkodruginijemogaogledati.«Hunterpolakootpuhnezrak.Uglavimujepoputgongaodzvanjalonovo

pitanje:zbogčegajeubojicatoučinio?Odprvogjedanastrahovaodajeovomubojicijediniciljemitiratimorbidanibrutalanshowoubijanju.Neštosličnostotinamatelevizijskihikablovskihrealityakojiseudomovimaljudiborezaštovećugledanost.Čakjepomišljaodaubojicamoždaželidokazatikolikojezaistasjebanovajnašsvijet.Kolikojedruštvo,opsjednutoslavnimosobamaireality emisijama, voljno sudjelovati u glasovanju ama baš svega, čak iubojstva, samo ako se prezentira na pravi način. A jedina stvar za koju setakveemisijeborejepublika.Štojevišegledatelja,tojeuspješnijaemisija.Pazašto seondaograničio samonaKalifornijukad jepreko Internetamogaoemitiraticijelomesvijetu?

Kao da mu čita misli, Michelle reče: »Ne, ne mogu se sjetiti nijednograzlogazbogkojegjetoučinio.«

Jednovrijemesuoboješutjeli.»Još nisam stigla analizirati poslijepodnevnu snimku«, napokon reče

Michelle.Ušutjelaje.Pogledasvojučašu,zatimHuntera.»Ne.Lažem.Nisamse mogla prisiliti da je opet pogledam. I užasavam se činjenice da ću tomoratinapraviti.Užasavamsečinjenicedaganemožemoščepati i štoće,prijeilikasnije,opetemitirati.«

Poprvijeputunjezinimočimaopazionaznakustraha.Onuvrstustrahakoji se nakuplja tokom dana, a zatim, umnogo snažnijem obliku, navre unoćnemore.NoćasćeMichelleučinitisvesamodanezaspi.

85.Ostali su uRainbowu sve do zatvaranja, ali im je ubrzo nakon njezina

otkrićadajeubojicablokiraosveIPadreseizvanKalifornijepostalojasnodamorajuprestatimislitinaslučaj,makarsamonanekolikosati.Hunterjedaosveodsebedarazvedriatmosferuidaseodmaknuodnjihoveistrage.

Alkohol ga je počeo opuštati pa su razgovarali o glazbi, filmovima,hobijima, pićima, hrani, čak i sportu. Saznao je da Michelle zna svestandardneplesoveidajejednomudarilaFBI-evainstruktoraumeđunožjekad ju jepokušaošlatatizavrijemetreningaborbeprsaoprsa.Michelle jepak saznala da Hunter nikad nije putovao izvan SAD-a, da ne podnosicvjetačuidajekaoklinacsamnaučiosviratiklavijatureipridružiosebendusamodaimpresioniranekucuru.Nijeupalilo.Onasezaljubilaugitarista.

Nakon zatvaranjaRainbowa, smjestio ju je u taksi i potom i on otišaotaksijemkući.

Moradajeipakuspiomaloodspavatiuranimjutarnjimsatimajerje,kadseprobudio,upravosvitaloispredprozoranjegovednevnesobe.Vratmuseukočio,svakizglobgajeboliojerjezaspaouneudobnojstolici.

Nabrzinuseistuširao,jošbržedoručkovao,azatimnazvaoGarciuirekaomu da mu je dosta čekanja i da je odlučio tog jutra posjetiti ThomasaPaulsena. Istina, nije imao nikakav čvrsti dokaz ni razlog da razgovara sasoftverskim milijunašem osim činjenice da je Christina Stevenson, drugažrtva,napisalaveomapogubančlanakotomekakojetijekommnogihgodinaseksualno iskorištavao mnoge svoje zaposlenice. Članak koji je Paulsenakoštaomilijune,dokrajčionjegovdvadesetsedamgodinadugbrakiozbiljnougrozionjegovodnosskćerijedinicom.IakojeznaodanemajuništaštobiPaulsenapovezalosprvomitrećomžrtvom,iziskustvajeznaodarazgovorlicem u lice može otkriti mnogo više u nekoliko minuta nego deset danaistraživanjazauredskimstolom.

PaulsenSystemsnalazioseuzVenturaFreeway,uveomabogatojčetvrtiSan Fernando Valleya,Woodland Hillsu, u sjeverozapadnom Los Angelesu.HunterjenazvaokompanijusamozatodaseuvjerihoćeliThomasPaulsenbititamo.Njegovatajnicajerekladahoće.Hunternijezakazaosastanak.

Vožnjaodupravnepolicijskezgradetrajala jemalovišeod jednogsata.Promet jebiogust,kao i svakogdrugogradnogdanaujutro i to jevrijemeHunteriskoristiodaispričaGarciinovostkojumujesinoćreklaMichelle.NiGarcia nije vidio neki smisao u tome. I on je vjerovao da ovaj ubojica želiprivući što više pažnje, pa zašto je onda ograničio emitiranje samo na

Kaliforniju?Jedinizaključakdokojegasudošlibiojeda,makojirazlogbioizasvega

toga,morabitiveomaosoban.UpravaPaulsenSystemsabilajegrandioznazgradaL-oblika,spročeljemu

staklu igranitunaugluBurbank iTopangaCanyonBoulevarda.Glavniulaznijesevidiosceste,nalaziosenastražnjojstranigdjejebilovelikoprivatnoparkiralište. Elegantno stubište obrubljeno malim živopisnim gredicamavodilojeudobrorashlađenoidobroosvijetljenopredvorje.Zrakjediskretnomirisaonakamenitutravusnatruhomglicinije.

»Lijepo«, rečeGarciačimsuušlikrozautomatskakliznastaklenavrata.»Malo se razlikujeodmirisaustajalog znojakaduđešuupravnupolicijskuzgradu.«

Prijemnipultkružnogoblikanalaziosepoputotokausrediniprostranogpredvorja.ZanjimsesitnaAzijkaduge,ravne,crnekoseljubaznonasmiješiobojicidetektiva.Tamneočiblistalesukaodvijesjajnešpekule.

»Dobrodošli uPaulsenSystems«, rekla je. Imala je topao, baršunast glas.»Kakovammogupomoći,gospodo?«

»Zdravo«,odvratiHunter.Iakojetoneizmjernoželio,njegovosmijehnijebioniupola tolikozanosankaonjezin.»Zanimanasbi ligospodinPaulsenmogaoodvojitimalovremenazanas.«

Recepcionarka pogleda na zaslon kompjutera gdje je, zasigurno, imalarasporedsastanakaThomasaPaulsena,alijojHunterbrzoprivučepozornost.

»Nemamo zakazan sastanak«, objasni i pokaže značku. »Ipak, radi se ohitnoj stvari pa bismo jako cijenili ako bi nam gospodin Paulsen mogaoposvetitiparminuta.«

Opetimsenasmiješilaikimnulatedohvatilatelefonispodpulta.Govorilaje brzo i tiho. Hunter je mogao vidjeti da ne razgovara s ThomasomPaulsenomosobno,većvjerojatnosnjegovomtajnicomilipomoćnicom.

Nekoliko sekundi kasnije, sjedeći za ručno izrađenim stolom odhrastovine,ThomasPaulsensejavinatelefoniposlušanekolikotrenutaka.Suhosenasmijeizavaliukožnustolicusvisokimnaslonom.

»Imamlineštosadazakazano?«,upita.»Zapravo ste naredni sat slobodni, gospodine Paulsen«, potvrdi

pomoćnica.»Sljedećisastanakimateu12:45.«»U redu«, reče Paulsen. »Možeš reći detektivima da ću odvojiti par

minuta, ali ih pusti da čekaju. Primit ću ih kad na to budem spreman. Oh,Joanne...«

»Da,gospodinePaulsen?«»Nekamečekajudoljeuulaznompredvorju,neumompredsoblju.Mogli

bimizasmrdjetiprostoriju.«»Naravno,gospodinePaulsen.«Odložiojetelefon,ustaoiprišaovelikojstaklenojstijeniskojesepružao

pogled na planine Santa Monica. Htio se grohotom nasmijati, ali si jedopustiosamoponosanosmijeh.

Bilojeivrijemedadođurazgovaratisamnom.

86.Aonisučekaliičekali...ČakjeimalaAzijkazarecepcijskimpultomizgledalaposramljenonakon

prvihdesetminuta.Višeputaimjeprilazilainudilavodu,kavu,kekse,sok...Kadsusveodbili,predložilajedaćeposlatinekogavanpokrafne,akoihviševole.Natosuseobojicanasmijali.

ProšlojedvadesetdevetdugihifrustrirajućihminutanakonštosestigliuPaulsenSystems kad im je recepcionarka napokon rekla da semogupopetigore.Iopetimseispričalairekladaodudizalomnanajvišikat.Tamoćeihnetkodočekati.

Vratadizalaseotvoreudrugo,veomaelegantnonamještenopredvorje.Tricrnakožnatrosjedapostavljenanaantikneperzijskesagoveokruženesnekolikomodernihameričkihskulptura.Zidovejekrasilaimpresivnazbirkaoriginalnihslika.

Pred vratima dizala, stojeći ispod halogenog reflektora, dočekala ih jeJoanne,osobnapomoćnicaThomasaPaulsena.Dugacrvenakosablistalajojje pod svjetlom. Čim su Hunter i Garcia izašli iz dizala, Joanne im senasmiješi.

»Dobro, jutro, gospodo«, rekla je profesionalno uvježbanim glasom. »JasamJoanneSaunders,osobnapomoćnicagospodinaPaulsena.«Pružilaimjemanikiranuruku.Obojicasuserukovalisnjomipredstavilise.»Molimdameslijedite.GospodinPaulsenvasčekausvomuredu.«

Prešli su predsoblje i krenuli za pomoćnicom niz ugodno osvijetljenhodnik na čijem kraju su se nalazila ulaštena dvokrilna vrata. Pokucala jedvaput,zastalanatrenutakizatimotvorilavrataizakojihsenalazioprostraniluksuznouređenured.

»Gospodine Paulsen«, reče Joanne. »Ovo su detektivi Robert Hunter iCarlosGarciaizlosanđeleškepolicije.«

Stojećikrajprozora,njimaokrenutleđima,ThomasPaulsenkimne,aliseneokrene.»Hvalati,Joanne.«

Pomoćnicabrzoizađeizuredainečujnozatvorivratazasobom.HunteriGarciaostanustajatipokrajulaza,brzoprocjenjujućiprostoriju:

još crne kože i skupocjenih sagova. Dvije ugrađene police s knjigama oprogramskimjezicima,internetskojzaštitiifinancijamanasjevernomzidu,zajednosjošskupocjenijimumjetninama.Hunterjeznaodajejužnizidonoštosezovezidega – zbirkauokvirenih fotografija snacerenimThomasomPaulsenomkojiserukujespoznatiminetolikopoznatimslavnimosobama,priznanja koja potvrđuju da je veoma sposoban i kvalificiran i nekoliko

blistavihplaketakaodokazdajegodinamapriznatudruštvu.»Ovojezaistaprekrasangrad,nijeli,gospodo?«,rečePaulsen,jošuvijek

seneokrenuvši.Biojevisokmuškaracširokihramenaivitke,snažnegrađekojasemogladobrorazaznatiiispodelegantnogprugastogodijela.Imaojeoštar iautoritativanglas,glasčovjekakoji jenaviknut izdavatizapovijedi ipostićionoštoželi.

NiHunterniGarcianeodgovoriše.Paulsensenapokonokrene.Imaojemršavoineobičnomladolikoliceza

muškarcaupedesetimgodinama.Kratkakosa,prošaranasjedinamaiglatkozačešljanasčela,davalamujedječačkišarm.Pametnesvijetloplaveoči,kaousveučilišnog profesora blistale su intenzitetom koji je djelovaouznemiravajuće. Nije se moglo poreći da je privlačan muškarac, unatočkrivomnosukojijezacijelojednomilidvaputbioslomljen.Imaoječetvrtastučeljust,istaknutejagodičnekostiipuneusne;navrhubrademaliožiljak.Svenanjemuodisalojegolemimsamopouzdanjem,iakojecijelanjegovapojavadjelovalapomaloprijeteće.Nijeimsenasmiješio,višeimseiskesio.

»Hoćetelisjesti?«,upita,pokazujućidvanaslonjačaispredstola.Huntersjednena lijevi,Garcianadesni.Nikakvogrukovanja.Paulsen je

ostaostajatinasvommjestupokrajprozora.»Veoma nam je žao što smo banuli ovako nenajavljeno, gospodine

Paulsen.Znamodasteveomazaposleni...«,pristojnozapočneGarcia,aligaPaulsenprekineodmahnuvširukom.

»Niste banuli, detektiveGarcia.Da jeste, pogotovobez naloga, ovdje bisada bio moj odvjetnik, otjerao bi vas odavde i žalio se vašempretpostavljenomitotolikobrzodabisteimaliosjećajkaodaputujetekrozvrijeme.«Ništaodsvegaovoganijerekaognjevno,čaknisarkastično.»Ovdjestejersamvamjatodopustio.Noisamistereklidasamveomazaposlen.Imamsastanakzanekolikominutapavamsavjetujemdamudroiskoristitesvojevrijeme.«

Garciazapanjenoustukne.Paulsenuočinjegovuzgranutostpaugrabipriliku.»Zapravo, nemanikakvepotrebeda čavrljamo i okolišamopamožemo

maloubrzatistvar.Znamzbogčegastedošlipaondakrenimo,hoćemoli?«HunterjeodmahuvidioštoPaulsensmjerasvojomtaktikom–upravljati

ovimrazgovorom.Ostavioihjedadugočekaju,nezatoštojebiozauzet,većzatoštoječekanjerazdraživaloifrustriraločakinajsmirenijeosobe.Kaodase držao priručnika, zauzeo je stav kako bi pokazao svoju nadmoćnost –stajaojedoksuonisjedili;nijeserukovaoistalnosedržaopodaljeodnjihkakobipokazaodasenijeosobnoangažirao,kaodarazgovaraskandidatimakojisusejavilizaslobodnoradnomjesto.Istalnojepaziodamuglasbudejednako smirenkao iGarciin –dabi iskazao svoj autoritet bio je samo zastupanjglasnijiiodrješitiji.ThomasPaulsenjebioveomaiskusančovjek,od

onevrstekojasenijedalalakozastrašiti.AHuntermujeodlučiodopustitidaigrasvojuigru...baremzasad.

»Vi znate zbog čega smo ovdje?«, upita ga mirnim glasom, namjernomnogotišimoddomaćinova.

»DetektiveHunteru,molimvas.Pogledajtemalookosebe.«Podigneobjerukeraširenihdlanova.»Nisamsveovopostigaopukomsrećom,aisiguransamdastevećsveistražiliomeni.Da,naravno,mogaobihizigravatitupanaipretvaratisedanemampojmaočemuseradi.«Izgledaojekaodamujesveovo dosadno dok je poravnavao manšete košulje. »I onda glumitiuvrijeđenostipovrijeđenostkadmiotkrijeterazlog,ali,hej...«Opetseiskesi.»Nemamtolikovremenadabihgauludotrošio.Iuvjerensamdaganematenividabistesenastaviliidaljevrtjetiukrugu.«

Garcia upitno podigne obrve i kriomice pogleda Huntera koji jeprekriženihnoguudobnosjediozavaljenunaslonjač.

»Zbogčegamislitedasevrtimoukrugu?«,upitaHunter.Paulsenzabaciglavuigrohotomsenasmije.»Detektive,molimvas...Ovo

nije psihoanalitička seansa. Vaše ‘trik’ pitanje vas neće nikamo dovesti, aosimtoga«,pogledanasat,»tik-tak,tik-tak,vrijemeistječe...baremvama.«

Govoriojeiponašaosekaočovjekkojinemanikakvebrigeuživotu.Zabiojeobjerukeudžepovehlača,zaobišaostol,istaoisprednjega.PrijenoštosuHunteriGarciauspjelipostavitinarednopitanje,nastaviojedalje.

»Ali, dobro, neka vam bude. Udovoljit ću vam samo ovaj put. Došli steovamozatoštoistražujeteonog...kakodakažem... ‘internetskogubojicu’?AChristina Stevenson je bila jedna od njegovih žrtava.« Prijeđe pogledom sHunterovanaGarciinolice,potomopetnaHunterovo,azatimsamouvjerenokimne. »Da, i ja samgledaoprijenos.Neštoveličanstveno, zarne?«Pitanjepopraticerekom.

Nikakvaodgovora.Paulsennastavi.»Avisevrtiteukruguzatoštostedošliovamo,umojured.Jedinirazlog

zbog kojeg ste došli je taj što nemate ništa... ama baš ništa. Ja sam jedina‘sumnjiva osoba’ na vašem spisku, tako vi murjaci zovete nekoga poputmene?«Sarkastičnosenasmije.»Ajedinirazlogzbogkojegasamja‘sumnjivaosoba’ječlanakgospođiceStevensonobjavljenprijenekolikomjesecikojijeaktiviraomalisignalnavašemradaru.Danasvomspiskuimatenekogatkojesumnjivijiodmene,razgovaralibistesnjim,nesamnom.Došlisteovamojersteupanici.Vitoznate,jatoznam.«

»Azbogčegamislitedavećnismorazgovarali snekimdrugim?«,upitaGarcia.

Još jedna provala smijeha. »Očajnički izrazi na vašim licima dali sumipriličnodobarnagovještaj.«Zastane iopetpogledanasat.»Onookolišanjesinoćnavašojkonferencijizatisak.«Bezbrižnoslegneramenima.»Izgledali

ste i zvučaliporaženo...bez ikakvih rezultata. Svi su tomoglividjeti.A sadpokušavate procijeniti mene.« Poravna kravatu. »Pa dajte da vampomognem. Je li mi drago što je Christina Stevenson ubijena? Oduševljensam. Je li mi žao što je mučena prije ubojstva? Ne, ni najmanje. Imam lidovoljno znanja, inteligencije, sredstava imudadanapravimnešto takvo izatimnestanemuvirtualnomprostoruprijenegoštoviuopćeshvatiteštovas je snašlo? Možete se kladiti u svoj posljednji dolar da imam. Jesam lipoznavaojučerašnjužrtvu?Moždajesam,moždanisam.Kakvetoimaveze?Stojim li ja iza tihubojstava?Moguće. Jesam liprijetioChristini Stevensonnakonobjavljivanjačlanka?Možda.Jesamlijojhtiopretvoritiživotupakao,kao što je ona to napravilameni?Apsolutno. Jesam li u tomeuspio?Kogabriga?Mrtvaje.Hvalavamlijepa.«Namigneim.»Jelitobilosve?«

»Nebaš«,rečeGarcia.Paulsenova ga je samodopadnost tolikouzrujaladamu je trebalomalo

vremenadaseobuzda.»Možetelinamredgdjestebilijučerizmeđu17i18sati?«»Ah,da!«Paulsenpodigneprstuzrak.»Veomavažnopitanjeovremenu

kadsedogodiloubojstvo.Sadpostajenapeto,detektive.«Opettutnerukeudžepove.»Nisamseosjećaodobropasamranijeotišaoizureda.Utovrijemesambiokodkuće,sam,ispredsvogkompjutera,logirannapickadeath.com igledaoprijenoskaoimnogidrugi.«Opetcerek.»Iprijenegoštomepitate,ne,nemamalibi.Hoćetelimesadauhititi?«

»Kadsteotišliizureda?«,upitaGarcia.»Priličnorano.«Jošjednombacipoglednasat.»DetektiveHunteru,mogu

li vaspitati nešto?Ako ja stojim iza tih internetskihubojstava, a rekohdapostojitamogućnost,zbogčegamislitedaćetemeuspjetiuhvatiti?«

PrijenegolijeHunteruspioodgovoriti,zazvonitelefonnastolu.»Oh«, reče kao da se ispričava. »To me vjerojatno moja pomoćnica

podsjeća na sastanak. Oprostite trenutak.« Javio se i slušao nekolikotrenutaka.»Hvala,Joanne.Odmahdolazim.Mislimdasmoovdjezavršili.«

Spustislušalicuipriđevratima.HunteriGarciaustanu.Paulsenprimikvaku,zastaneipogledaobadetektiva.»Morampriznatida

suovainternetskaubojstvastrašnozabavna,nemisliteliivitako?«Otvorivrata.»Zanimamesamohoćemoliuskorogledatijoškoje.«

87.»Koji se to kurac tamo upravo dogodio?«, upita Garcia čim su izašli iz

zgradePaulsenSystemsa.Bijesgajesadapotpunoobuzeo.»Nisam sasvim siguran«, odvrati Hunter, osvrne se i pogleda zgradu.

»Očekivaonasje.Itovećnekovrijeme,rekaobih.Ovamalapredstavakojujeizveobilajejakodobrouvježbana.«

»Štotimemislišreći?«»Carlose,jedvadasmomuuspjelipostavitinekopitanje«,odvrati.»Onje

upravljaosvimeodtrenutkakadsmoušliuzgradu,pogotovousvomuredu.Pustionasjedadugočekamo,samozatodavidikolikosmouistinuočajni,anezatoštojebiozauzet.Uuredujeveomabrzopokazaosvojautoritet,odgovoratijeladotonaglasa.Samjepostavljaopitanjaiodgovaraonanjihisveje savršeno tempirao. Zato je stalno pogledavaona sat.Htio je na vrijemezavršiti svoj mali scenarij. Dao nam je samo ono što je htio. Unatočsablažnjivosti i aluzijamaonoga što je rekao, riječi sumu ipakbile veomaodmjerene.«

»Odmjerene?«Hunter kimne. »Točno je znao što smije, a što ne smije reći. I ništa od

onogaštojerekaoganeinkriminira.Nasvakoinkriminirajućepitanjekojejepostavio sam sebi, odgovorio je smožda, vjerojatno imoguće. Sugerirao jemnogotoga,alinamnijedaoništa.«

»Svejednogamožemoprivestinatemelju‘osnovanesumnje’izatvoritiućelijunanekovrijemesamodaočitamolekcijunjegovojarogantnojguzici«,rečeGarcia,otključavajućiautomobil.

»Carlose,on jevjerojatnohtiodabaš toučinimo.«Hunteruđe izatvorivrata. »U ovakvom, javnosti poznatom slučaju, to bi za njega i njegovukompaniju bio izvrstan publicitet. Uvjeren sam da su cijelo ovo vrijemenjegoviodvjetnicisjedilikrajtelefonaičekalinjegovpoziv.Dasmogauhitili,vratio bi se u svoj ured već za sat vremena, ali bi prije toga njegovapomoćnica nazvala sve novine i medije do kojih bi mogla doći. Njegovouhićenjebi bilo ocijenjenokaonašočajnički potez koji bi osramotio cijelupoliciju,anamapriskrbiooštrujezikovujuhuglavešina,akoneisuspenziju.«

»Pa«,rečeGarcia,»imamneki lošpredosjećajuvezi togtipa.Mislimdabismogatrebalistavitipodnadzor.«

»Carlose, previše se dobro pripremio. Zna da to ne možemo učiniti.Nemamo ništa čime bismo opravdali zahtjev i trošak, ništa osim njegovearogancije.«

»Ivraškidobrogpredosjećaja.«Garciaupaliautomobilinervoznoprijeđe

rukompreko usana. »Roberte, pa zar to nije ono što ubojica stalno radi –otpočetka sepoigrava snama?Uvijek jekorak isprednas.Kao šahist.Nijenapravio nijedan potez, a da prije toga nije predvidio kakva će biti našareakcija.Ičinisedajesvakiputpogodio.«

Hunterneodvratiništa.»Dakle,tojeonoštonamjePaulsenupravonapravio.«»Znam.«ZazvonitelefonuHunterovudžepu.»DetektivHunter,Jedinicazateškaubojstva.«Slušaojenekovrijeme,zatimprekinuovezuipogledaoGarciu.»Našlisu

tijelojučerašnježrtve.«Garciarazrogačioči.»Gdje?«»UMaywoodu.«

88.Truplojepronašaograđevinskiradnikkoji jeradionarenoviranjumale

dvosobne jednokatnice u blizini mosta Atlantic u Maywoodu. Ubojica jeotrgnuterukespremioučvrstuplastičnicrnuvreću,tijeloumotaoudruguisve bacio u kontejner za građevinski otpad koji se nalazio u stražnjemdvorištukuće.

Novinari su već bili tamo. Čim suHunter i Garcia izašli iz automobila,zasulisuihpitanjimaiškljocajimafotoaparata.Nijedannidrugineudijelišegrabežljivomčoporuništavišeodletimičnapogleda.

»Ovdje nemamnogo toga«, reče imMike Brindle, vođa forenzičara i uprethodnadvaslučaja,čimsustigliustražnjedvorište.Izgledaojekaodasespremanaodlazak.»Baremnezaforenzičare.Ubojicanijenikročioovamo.«

»Kakoto?«,upitaGarcia.»Pa, tijelo je spakirano kao poštanski paket«, objasni Brindle, »i zatim

bačenouonajkontejnerzagrađevinskiotpad.«Pokažejarkocrvenikontejnerudnumalogdvorišta.Biojedugotpriliketri,širokdvadodvaipolmetraivisok okometar i pol. S njegove desne strane stajala su dva uniformiranapolicajca.

Hunter,GarciaiBrindlepriđukontejneru.»Kao štomožete vidjeti«, nastavi Brindle, »kontejner je gurnut uza zid

dvorištakojijeotprilikesamopolametravišiodnjega.«»Ubojicasedovezaostražnjomuličicom«, rečeHunter,predvidjevši što

ćeBrindlereći.»Takoje«,potvrdiBrindle.»Mračnauličica,lakpristupinikogatkobiga

vidio.Zaustaviojevoziloizakuće,izvukaotijeloirukeibrzoihbacioprekozida u kontejner. Čas posla. Vratio se u automobil i nestao. Sve je trajalomanjeodminute.«Izvadicigaretuizdžepa,upalijeipovučedugdimkojimuje izlazio iz usta dok je govorio. »Ovaj ubojica zna jako dobro planirati.Vjerojatnosenekolikodanavozikaonaokolo,tražećimjestogdjećeostavitižrtvu.Ovasekućanalazinapočetkuceste,vidljivajeisprednjeisastražnjestrane.Svatkotkoprolaziovudamoževidjetidajepraznaidaserenovira.Ijarkocrvenikontejnerjeveomauočljiv.«

»Abudućidasekućarenovira«,nadodaHunter,»ubojicajeznaodaćega,akotijeloostavikasnonoću,ujutronaćiradnici.«

Brindlekimneiuvučejošjedandim.»Većsmopregledalistražnjuuličicu.Nemaničeg.Čvrstasfalt,bez tragovaguma iotisakacipela.Samonekolikoopušaka i omota žvakaćih guma, ali ništa pred samom kućom. Mislim danećemoništanaći.«

Pogledali su u kontejner – gipsane ploče, komadi drva i crvene opeke,razbijenepločice,krpeipraznekanticeboje.

»Tijelo?«,upitaGarcia.»Naputupremamrtvozorničkomuredu.Zakasniliste...«,bacipogledna

sat,»...dvadesetpetminuta.Nemanikakvesvrheistraživatiovdje.Tijelojebilo jako dobro zamotano. Ako postoje ikakvi forenzički tragovi, bit će natijelu i u plastičnoj vreći. Zato je bolje da ga razmotamo u kontroliranimuvjetima.«

»Isiguransidajetonašažrtva?«»Jesam«,odvratiBrindleiizvadidigitalnifotoaparatiztorbe.Uključiga,

podesinareprodukcijusnimakaidodaHunteru.»Vrećusamrazrezaosamomalo,tektolikodavidimglavu.«

Prvajesnimkaprikazivalakrupniplanmuškarčevalica.Očnejabučicesumusevećuvukleuduplje,kožanalicuivratuvećpoprimilazelenkastoplavubojuzbogkojejeizgledaokaovanzemaljacilirekvizitunekomfilmustrave,alisucrtelicajošuvijekbileprepoznatljive.Pregledalisuiostalesnimke;jošnekolikokrupnihplanovaisnimakaširokokutnimobjektivom.

»Poslat ću vam ih e-mailom čim stignem u laboratorij«, reče Brindlepogledavajućinasat.

»Tkojenašaotijelo?«,upitagaHunterivratimukameru.»Radnikkoji renovirakuću.«Brindlepokažekažiprstom.»Ukuhinji je s

policajcem.«HunterkimneiokreneseGarcii.»Imamolikojukopijusnimkežrtvekoju

smojučerdalinovinarima?«»Imamoihnekolikouautomobilu.«»Izvrsno, dajmo ih policajcima da se raspitaju u ovoj i u susjednim

ulicama.Moždaježrtvaživjelaublizini.Moždajezbogtogaubojicaodabraoupravoovomjestozaostavljanjetijela.«

»Idemponjih«,rečeGarcia,izlazećiizdvorišta.

89.Raspitivanje od vrata do vrata nije donijelo nikakvih rezultata.Nijedan

susjednitivlasniktrgovineublizinekućenijeimmogaopomoćiuotkrivanjužrtvinaidentiteta.Mnogiodnjihsuvećvidjelislikuujutrošnjimnovinamaili,jošgore,najučerašnjeminternetskomprijenosu.

Garciajerazgovaraosgrađevinskimradnikomkojijenašaotijelo.Biojetosnažanmuškaracuranimtridesetimgodinama,tetoviranihruku,obrijaneglave igustihsvijetlihbrkova.On iotac imali sumalu firmukojasebavilarenoviranjemkuća,aovimseposlombaviovišeodpetnaestgodina.Natojjekućiradiosamopetdanaiočekivaojedaćeposaozavršitiudaljnjačetiri.

Kuća je pripadala malom poduzetniku Akilu Banejeeu koji je proteklečetirigodinekupovaonapušteneirazrušenekuće,obnavljaoihiprodavaozasitnudobit.

Provjerili su i vlasnika i građevinskog radnika. Obojica su imali čvrstealibijezaprošlunoćivrijemekadjeubojicajučernazvaoHuntera.NokadseHunter i Garcia vratiše u automobil, Hunteru zazvoni mobitel. Bio je todetektivMarioPerezizOdjelazaubojstva.

»Roberte,mislimdasmoidentificiraližrtvu.«»Slušam.«»Jesiliusvomautomobilu?«»Ne,uautomobiludetektivaGarcie.«»O.K.,šaljemtie-mailomnekeslike.«Hunter prebaci poziv na zvučnik i logira se na svoju e-adresu preko

policijskogkompjuterauautomobilu.»Budućidasunovineimedijipozvali ljudedapomognuuidentifikaciji,

cijeli dan dobivamo svakakve pozive«, objasni Perez. »Kao što smo iočekivali,većinapozivateljajetrknutailiželjnapozornosti,aimaionihkojinisustopostosigurni–osimjednoga.«

»Nastavi.«»Prije nekoliko sati nazvao je vlasnik restorana Paolo Ghirardelli. Ima

pizzeriju u Norwalku. Ja sam osobno razgovarao s njim. Bio je potpunosigurandajemuškarac,čijajeslikaobjavljenaunovinama,jedanodnjegovihkonobara–EthanWalsh.Dvadananijesepojavionaposlunitisejavljaonatelefonskepozive.GospodinGhirardelli je jedanodonihponosnihTalijanakojijeuokviriofotografijesvihsvojihzaposlenika,čakikuhinjskogosoblja,iobjesioihnazidurestoranu.E-mailommijeposlaoslikuEthanaWalshai...možešvidjetiisam.«

Hunter otvori poštu i prvi od tri privitka – fotografiju u bojimuškarca

ranihtridesetihgodina,ovalnalica,zaobljenanosa,bucmastihobraza,tankihobrvaikratketamnekose.HunteriGarciasudugovremenautišinizuriliusliku, a zatim je refleksno, iako to uopće nije bilo potrebno, usporedili skopijom koju su proteklih nekoliko sati pokazivali po ulicama. Nije bilonikakvesumnje.

»Onje«,napokonrečeGarcia.»Iliimaidentičnogblizanca.«»Ethan Walsh nije imao ni braće ni sestara«, reče Perez. »Već sam

provjerio. To imaš u drugom privitku. Ispostavilo se da je bio vrstanstručnjakzaprogramiranje.«

»Biojeprogramer?«,dobaciGarcia.»Takoje.«»ZaštojevrstanprogramerradiokaokonobarupizzerijiuNorwalku?«»Kad otvoriš drugi privitak, vidjet ćeš službene podatke o Ethanu

Walshu«,odvratiPerez.Hunterdvaputkliknenaprivitak.»Utrećemprivitkujenekolikočlanakakojesamnašaoonjemu.Tamoćešvidjetizaštosevišenijebavioprogramiranjem.«

»Izvrsno obavljeno, Mario«, reče Hunter, brzo prelazeći pogledom poslužbenimpodacima.»MožešlinastavitidaljeiiskopatisveštomožešotomEthanuWalshu?«

»Odmahkrećem.Naćićuneštodokstigneteovamo.«»Hvala.«Hunterprekineliniju.EthanWalsh bio je prijavljen na adresi kao stanar stambenog bloka u

Bellfloweru,susjednojčetvrtizapadnoodNorwalka.Ufusnotinadnue-maila,koji je detektiv Perez poslao Hunteru, pisalo je da je već kontaktiraopolicijskupostajuuBellfloweruirekaoimdapošaljuophodnjudapokucanaWalshovavrata.Nitkosenijejavio.

Uslužbenimpodacimapisalisuiime,adresaitelefonskibrojWalshovastanodavca–gospodinaStanislawaReubena.Huntergajeodmahnazvao,agospodin Reubenmu je rekao da se za sat vremenamogu naći na adresiEthanaWalsha.

90.Hunter i Garcia stigoše uBellflower na jugu LosAngelesa kad je sunce

počelozalazitinaVeniceBeachu.StambeniblokukojemježivioEthanWalshbješestaraiprljavazgradaodopekekojojsunužnotrebalipopravci.Nalazilasenakrajunimalolijepeulice.

GospodinStanislawReuben,Ethanovstanodavac,čekaoih jenaulazuupredvorje zgrade. Izgledao je veoma ofucano u odjeći koja mu nije dobropristajala.Imaojekozičavoliceiožiljakkojimujenagrđivaousne.Promukliglaszvučaojekaodajeupravoizašaoizfilmastrave.

»Učinilomisedamijemuškarackojegsamvidioujutrošnjimnovinamanekako poznat«, reče gospodin Reuben nakon što su mu Hunter i Garciapokazali svoje značke. »Pomislio sam da bi mogao biti jedan od mojihstanara,alinisambiosiguran.Imamihmnogo,avidimihjednomilidvaputgodišnje, stvarno. Većina stanara mi samo poštom pošalje antedatiranečekovezavišemjeseciunaprijed.Mislimdajetakosvimajednostavnije.«

»IgospodinWalshvamjetakoplaćaostanarinu?«,upitaGarcia.»Takoje.«GospodinReubensenasmiješi,pokazujućipokvarenezube.»Kolikojedugobiovašstanar?«,nastaviGarcia.»Nijedugo.Neštovišeodšestmjeseci.Ibiojedobarstanar.Miran,nijese

žalio...«Parputastisneusnuresicu.»Tojeon,zarne?ČovjekkojijeubijennaInternetu? To je moj stanar, gospodin Walsh, zar ne?« Zvučao je istinskiuzbuđeno.

»Zasadjošnismosigurni«,odvratiGarcia.»Mislitelidaćemeintervjuiratinateleviziji?«Uzbuđenjejesvevišeraslo.

»Jošnikadnisambionateleviziji.«»Štoinijetakološastvar«,rečeGarciaipokaženazgradu.»Hoćemoli?«Stanodavac otključa vrata i pusti detektive u predvorje.Mali je prostor

zaudaraonamačjupišalinuijošneštokiselkasto.Garcianaberenosibrzoprijeđepogledomposumornompredvorjukao

daočekujedaćeidentificiratiizvorsmrada.»Predlažem da idemo stubištem«, reče gospodin Reuben. »Dizalo je

priličnomalopanebihhtioriskirati.Znateštomislimreći?«Stubište je bilo prljavo i mračno; grafiti nacrtani na svim zidovima.

Stigavšinačetvrtikat,Reubenihpovedenizdugislaboosvijetljenhodnik.Itu je zaudaralamačja pišalina, alimnogo intenzivnije pa su oba detektivazaškrgutalazubima.Činilosedastanodavcunimalonesmetasmrad.

»Evo nas«, reče kad su prešli tri četvrtine hodnika i stigli do vrata nakojima je pisalo 4113. Reuben ih otključa i širom otvori. Prostorija pred

njima bila jemračna zbog zatvorenih prozora i navučenih zavjesa, a zbogustajalogzrakaitoplinedoimalasekaozatvorskaćelija,čakiprijenegoštosuušliunutra.

GospodinReubenupalisvjetlo.Prednjimaseukažemaladnevnasobaskuhinjicom na lijevoj strani. Bila je oskudno namještena: stari drveni stol,četiri drvene stolice, mali stereo, kauč s prekrivačem cvjetnog uzorka,prenosi vi televizor i komoda s ladicama na kojoj se nalazilo nekolikouokvirenih fotografija. Nikakvih tragova borbe. Svi zidovi goli, osim jednefotografijeEthanaWalshasmalomdjevojčicomstaromotpriliketrigodine.

»Spavaćasobaikupaonicasutamo«,rečegospodinReuben,pokazujućinadrugikraj.

HunteriGarciastaverukavice.»Bistelimalopričekalivani?«,rečeGarciastanodavcu.»Jošneznamoima

liovdjekakvihdokaza,aliakoima,moramopazitidasenekontaminiraju.«GospodinReuben je izgledao razočarano. »Naravno. Shvaćam.Bit ću tu

vaniakomezatrebate.«PrvoštosuHunteriGarciazamijetiliuuskojdnevnojsobibioje laptop

Ethana Walsha na drvenom stolu. Na monitor je bila pričvršćena web-kamera.

Hunter izvuče iz džepa dvije velike vrećice za dokaze i spremi u njihlaptop,kameruisvekablove.

Garcia se zagledao u fotografije na komodi. Sve skupa četiri. Na svimaEthanWalsh injegovamalakći.U ladicamanekolikoknjiga i časopisa, sveodredaoprogramiranju,temnoštvostripova.Kuhinjajebilamaloneuredna,štoseimogloočekivatiodmuškarcakojiježiviosam.Uhladnjakunekolikopaketajelazapodgrijavanjeumikrovalnojpećniciimnogopiva.

Hunter ostavi Garciu da pretražuje dnevnu sobu, a on krene dalje.Kupaonica veličine konzerve sardina, s napuklom tuš-kabinom, zahodom imaločimdrugim.

Nispavaćasobanijebilamnogoveća.Krevetgurnutpostranceuzazid,točno ispodmalog prozora, a svejedno je ostalo veomamalo prostora zakretanje. Pored nepospremljenog kreveta jednokrilni ormar s kliznimvratimainoćniormarićsasvjetiljkom.

Pogleda ispod kreveta – dvaprazna kovčega.U ormaru košulje,majice,traperice,hlače, jakne,dvapara tenisica, jedanpar cipela idvijekartonskekutijepunevideoigara.Nispavaćasobanijebilauredna,aliopetništavišeodočekivanog.Nituništanijeukazivalonaborbu.

Vrati se u dnevnu sobu u kojoj je Garcia stajao pored kauča neudobnaizgledailistaostranicenečegaštojeizgledalokaonotesilidnevnik.ČimjeHunterušao,Garciazastanenamrštenočitajućistranicu.

Hunterodmahuočinjegovizraz.»Našaosinešto?«Garciapodignepogledinasmijese.

»Našuprvukariku.«

91.Nosećipraznukošaricu,muškaracjepotrećiputhodaodugimprolazom

između štandova s izloženimvoćem i povrćemu supermarketu, još uvijekneodlučanštodakupi.Opetzastaneporednaranača,uzmejednu,prinesejenosuiudahnenjezinintenzivanmiris.Uistinujeobožavaonaranče,aliipaknijednujošnijestaviousvojukošaricu.Krenejošparkorakanaprijedistaneuzštandnakrcanjabukamarazličitihsorti.NajvišejevolioFireside,alinjihjebilo teško naći u Los Angelesu jer su bile mnogo popularnije na gornjemSrednjem Zapadu. Ipak se nije previše uznemirio jer su i Pink Pearls bilejednako fine, a kako su se uzgajale u sjevernoj Kaliforniji, moglo ih se uizobiljunaćiucijelomL.A.-u.Dugojevremenadržaojednuuruci,opirućiseželjidazagrizeunju,upravotadainatommjestu.Vratijabukunamjestoikrenedaljedodrugogvoća.

Taj je neodlučnimuškarac bio odjeven u tamno-sivu jaknu odijela kojanimalonijepasalauzsvijetlehlače.Imaojeizlizanecipele,jasnosevidjelodaih je nosio godinama. Kosu je prstima lagano začešljao od lica, a zbogdvodnevnihčekinjaizgledaojemnogostarijenegoštojeuistinubio.

Bezzastajanjaprođeuzborovnice.Mrzio jesjemenkeunjima,a inikadmu nisu bile dovoljno slatke. Osim toga, bile su preskupe. Pomisli da bimogaokupitimalokrušaka,bresakailinektarina,alinakrajuopetneodlučnokrenedalje.

Stigavšidokrajaštanda,zastane,okrenese,opetbacipoglednanjega irazočaranouzdahne.Tutnerukuudžep,napipasavnovackojijeimao,izvadigavanipočneopetbrojati.Nijeimaomnogo,tektolikodamožekupitimalonamirnicakojejenakaniokupiti.Tujespadaloivoće;kadbisesamomogaoodlučiti koje. Vrati novac u džep i ponovno se vrati na početak štanda.Privlačnaženakasnihdvadesetihgodinapomnojebiralanarančeispremalaihuprozirnuplastičnuvrećicu.Muškaraczastaneporednjeinakonnekolikotrenutakaneodlučnouzmejednunaranču.

»Izvrsnesu«,oduševljenoćežena.Muškaracjojseplahonasmiješi.»Nekidansamihkupila«,nastavižena.»Tosunajslađenarančekojesam

jelanakondugo,dugovremena.«»Stvarno?«, odvrati muškarac, sada zaintrigirano gledajući naranču u

svojojruci.»Kažem vam.« Žena ušuti i zagleda se u njega. Ima dobrodušne oči,

pomisli. »Imate osjećaj kao da su natopljene šećerom, medom ili nečimtakvim.Morateihprobati.«

Iutomtrenutkupadneodluka.Muškarac se nasmiješi i zadovoljno kimne. »Dobro, onda hoću.« Uzme

dvijeistaviihusvojukošaricu.Samotolikosiihjemogaopriuštiti.Nekolikominutakasnije,napokonjeuspiokupitisvepotrebnenamirnice.

Zadovoljan sam sobom, izađe iz supermarketa, noseći sve u papirnatojsmeđojvrećici.Stigavšinaslaboosvijetljenoparkiralište,zbunjenozastane.Pogleda lijevo,potomdesno,neznajućinakojustranudakrene.Okreneseudesno i papirnata vrećica se rasparanadnu.Onomalonamirnica koje jenosiopadnenatloiraspeseokonjegovihnogu.Dvijenarančekojejekupiootkotrljajusenadvijerazličitestrane.

»Sranje!«, šapne ipotrčiza jednompoputmačkeza teniskomlopticom.Napokon juuspijeuhvatitipasebrzookrenedapotražidrugu.Ugleda jeutrenutku kad se skoro otkotrljala ispod parkiranog terenca. Odjednom se,niotkuda,pojavicipelaizaustavinaranču.

Muškarac podigne pogled i ugleda ženu koju je sreo kraj štanda snarančama.Ona se sagne ipodignenaranču s tla. »Ova jepravabjegunica,ha?«Nasmiješise.

Muškaracjepogleda,zatimpogledarasparanuvrećicuinamirnicerasutepotlu.

»Groznojekadsetodogodi,zarne?«,rečežena.»Nemoguvjerovatidaoviu supermarketu jošuvijekkoristepapirnatevrećice.Ništanevaljaju, anisudobrenizaokoliš.«

Muškaracnijeznaoštodakažepanijerekaoništa.Posramljenojepočeokupitinamirnice.

»Dajtedavampomognem«,rečeženaipokupipolovicunamirnica,međunjimaistaklenkukave.»Svasrećadasenijerazbila.«

Muškarackimne,misleći kako jeprava sreća i to što jeumjesto jabukakupionaranče.Jabukebisesvenatukle.

»Hvala vam«, napokon reče, pokušavajući uhvatiti sve ono što je onaprikupila,alisečinilokaodanemadovoljnoruku.

»Nemanačemu.Moguvamistimepomoći«,reče.»Imateliautomobil?«Muškarackimne.»Tamonegdje.«Pokaženaudaljenidioparkirališta.»Živiteublizini?«,upitagaženadoksuhodalipremanjegovuautomobilu.»Ublizini,avi?«»Samonekolikoblokovadalje.«Muškarackimne.»Oh!«,rečenakonnekolikotrenutaka,kaodajeupravo

neštoshvatio.»Hoćetedavasodvezemkući?«Opetsenasmiješila.»O,ne,mojautomobiljeovdjeparkiran.Onajterenac

podkojiseskorootkotrljalanaranča.Alisvejednovamhvalanaponudi.«Kad su stigli do muškarčeva automobila, otključa ga i otvori stražnja

vrata.»Možetesvestavitinastražnjesjedalo.«»Naravno«,odvratižena.

Dokjeodlagalanamirnice,jednanarančaseotkotrljasasjedalaipadnenapod.Onasebrzosagne,ispružirukuiuhvatijeprijenegoštoseotkotrljalapodvozačevosjedalo.

»Ovajestvarnobjegunica«,pomisli.Odjednom osjeti da netko stoji iza nje. Lagano zakrene tijelo i pogleda

prekoramena.Izanjejestajaomuškarac.Dobrodušnostjenestalaiznjegovapogleda,azamijenilojujeneštomnogomračnije.Smiješiojojsenanačinkojijujeprestravio.Kadjeprogovorio,iglasmujezvučaodrukčije–smireno,alitakohladnodajeostalabezzraka.

»Zartinitkonijerekaodanerazgovarašsastrancima?«

92.Naredno jutro započelo je s prvim jesenjim pljuskom. Nebo zamračiše

olovnioblaciskojimajedanjesvjetlogubilobitku–nikakosenijeuspijevaloprobiti.Zbogoštrogvjetrakojijezapuhaosasjevera,LosAngelesjeizgledaokaoWinnipegustudenom.

Hunteru,GarciiinačelniciBlakedanjezapočeoobavijesnimrazgovoromuHunterovuuredu.Nitkoodnjihnijeizgledaodobronaspavan.

»O.K.«,rečenačelnica,zataknuvšiobimrukamakosuizaušiju.»Prijenegoštozapočnemo,moramsaznatištosedogodilokodtogThomasaPaulsena.«Unjezinuseglasuosjetilanatruharazdraženosti.

Nijedobila odgovor, ali sena licimaobojicedetektivapojavilo jednakoiščuđavanje.

»Kasno sinoć nazvao me ravnatelj policije«, objasni načelnica, »koji jejučerprimiodvatelefonskapoziva;jedanodguverneraKalifornije,drugiodgradonačelnikaLosAngelesa.NavodnostevasdvojicamaltretiraligospodinaThomasa Paulsena, softverskogmilijunaša koji je, sasvim slučajno, najvećidonatornjihovihpolitičkihkampanja.«

»Maltretirali?«,zacerekaseGarcia.»Da,tajeriječupotrijebljena«,potvrdinačelnica.»Načelnice, jedva da smo uspjeli izustiti koju riječ.« Garcia je jedva

uspijevaoostatismiren.»Čimsmojučerušliunjegovured,započeojesvojdobro uvježbani govor. Čim je završio, izbacio nas je van. To je sve što sedogodilo.Nismomustiglipostavitinijednopitanje.«

»Imate li još nešto protiv njega osim članka koji je napisala ChristinaStevenson,drugažrtva?«

Trenutakkrzmanja.»Istražujemo je li možda Thomas Paulsen prijetio Christini Stevenson

nakonobjavljivanjačlanka«,napokonrečeGarcia.»Istražujete?«,odvratinačelnica.»Usmisluda jošuvijeknematenikakva

dokazaprotivnjega?«»Još nemamo«, prizna Garcia. »Ali, načelnice, shvatili biste da ste bili

tamo. Sve na Thomasu Paulsenu zaudara po govnima. I vraški se dobrouklapauprofil.Isamjetorekao.Dovoljnojeinteligentan.Imadovoljnonovcaiznanjaokompjuterimadatoučini.Arogantanjeidrzakjednakokaoubojicakadjerazgovaraotelefonomsnama,akoneiviše.Ipriznaojedamujedragošto jeChristinaStevensonumrlanaonakavnačin.Smrdi li sve tovamanapsihopata?«

»Nijevažnosmrdi lionnapsihopata,pasjidrekiliruže«,razdraženose

obrecnenačelnica.»Trebanamopravdanasumnja.Valjdavamtonemoramjagovoriti.Arogantan...?Naravnodajearogantan.Strašnojebogat.Političarimujeduizrukeivlasnikjevelike,utjecajneiuspješnefirme.Tomudajemoć,mnogo moći. Svatko tko ima toliku moć neizbježno postaje arogantan iodijeljenodonogaštomiobičnismrtnicizovemostvarnimsvijetom.Ni tovamnemoramgovoriti.TajPaulsenimadovoljnomoćiivezadanamzalupisvakavrataprednosom.Zapucketatćeprstimaivasdvojicaćetevjerojatnodugo, jakodugovremenapisatiglobezakrivoparkiranje.Nekatoučini jošjedanput, i mene će šibnuti u neku selendru ‘Bogu iza nogu’ u SjevernojDakoti.Razumijetelištovamgovorim?«

Nijedannidruginerekošeništa.»Davaspitamnešto«,nastavinačelnica.»Jesteliistražiliikogadrugogao

komejeChristinaStevensonpisalausvojimčlancima?NemojtemirećidajePaulsenjedinaosobakojujeuspjelaraspizditi.«

»Ne«,odvratiHunter.»Zasadnismoistražilinikogdrugog.«Garciapodigneruke.»Čekajtemalo.Jesmolimitougabulisamozatošto

obavljamosvojposao?«»Ne«,odvratipovišenimglasom.»Visteugabulizatoštosamjaugabuli,

ajauvijeknastavljamdalje.UgabulisteizatoštotajPaulsenšakomikapomdijelilovupolitičarimazanjihovekampanjeitimedobivavraškimnogomoćidaovajodjeluvaliugabulu.«

»Pa?«,upitaHunter.»Zargradonačelnikiguvernerželerećidabogatašineubijajuljude?«

»Ne.« Načelnica ga bijesno pogleda. »Žele reći da vam je bolje da urukama imate nešto opipljivije prije nego što opet pokucate na vrataThomasa Paulsena, jer će u protivnom izgubiti veoma važnog donatora unovojizbornojutrci,aprotivnasćepodićitakvutužbudaćeslučajRodneyaKinga u usporedbi s njom izgledati kao dječja igra.« Ušuti da se pribere inastavi normalnim glasom. »Gledajte, znamda samo obavljate svoj posao.Dovoljnomedobropoznajete i znatedami se živo jebe tko je tajThomasPaulsen i koga drži u šaci, ali je istina da s tim tipommoramo igrati popravilima,jerakotoneučinimoizajebemosamomrvicu,šefmigarantiradaće naredni posao koji ćemo nas troje obavljati uključivati četku, zahodskuškoljkuiljudskiizmet.Jestelidobilisliku?«

»Jesmo«,odvratiGarcia.»Aslikakojusamjadobio,načelnice,jakosmrdinagovna.«

»Patojemirismoćiipolitike,aviznatejednakodobrokaoijadaseovajodjeldoslovnoutapaunjimaidatunitkoodnasnemoženištaučiniti.Izatoga istražujte koliko vas volja, samo se držite pravila. Ako saznate nešto onjemu, osim onoga što je napisala Christina Stevenson, najprije dođite kmeni.Tojesveštotražim.«

Završila jes tomtemomiokrenulasepremapanou.»O.K., idemodalje.

Trećainternetskažrtva–rečenomijedajepronađenonjegovotijelo.«Prešlajepogledompopanou,alinijeuočilanovefotografije.

»Da, jučer«, potvrdi Garcia. Zatim nastavi opisivati kako je tijelopronađenoukontejneruzagrađevinskiotpadustražnjemdvorištuprivatnogimanjauMaywoodu.»Tijelojevećbilonaputuumrtvozorničkiuredkadsmomistiglionamo.Uskorobismotrebalidobitifotografijeiobdukcijskinalaz.«Dvaput klikne na nešto na svom kompjuteru. »Forenzičari su nam sinoćposlalie-mailsasvimsnimkamatijelanamjestugdjejepronađeno.Samoštoih još nisam stigao isprintati i staviti na pano.« Opet dvaput klikne iodjednomoživipisačnanjegovustolu.

»Identitetjeslužbenopotvrđen?«,upitanačelnica.Garciakimne.»ŽrtvinaženaikćiživeuSeattleu.Nedavnosuserazveli.

Njegovi roditelji žive u Iowi, ali nam je njegov stanodavac otvorio stan uBellfloweru.AnalizaotisakaprstijunađenihustanupotpunosepodudarasotiscimažrtvepronađeneuMaywoodu.

»Dakle,tkojeon?«»ImemujeEthanWalsh«,odvratiHunter,dodajućijojkopijufotografije

kojujevlasnikpizzerijeposlaodetektivuPerezu.Načelnica pogleda fotografiju i odmah ga prepozna. Ni ona nije mogla

zaboraviti ono lice. Na ovoj je, sramežljivo se smiješeći, izgledao potpunodrukčijeodslikekojajojseurezalaupamćenje–užasnutoliceizobličenoodbola.

»Štoznateonjemu?«,upitatihimglasom.HunterjojukratkoispričasveštosudosadotkrilioEthanuWalshu.Načelnica ga je saslušala bez prekidanja. Tek kad je završio, upita ga:

»Imamolištoonjegovombivšempartneru,tomgospodinuNelsonu?Ionjestručnjakzaprogramiranje,zarnije?«VratilajeslikuHunteru.

»Tako je«, potvrdi Hunter. »Brad Nelson. Još uvijek prikupljamoinformacijeonjemu,alisveupućujenatodaječist.VratioseuKanaduprijedesetmjeseci.«

Garciadoneseispiseizpisačaipričvrstiihnapano.Načelnica priđe bliže da ih bolje pogleda. Krupan planmuškarčeva lica

koje je virilo iz čvrste plastične vreće podigne joj u grlo i usta kiselinu izželuca.Brzoudžepupotražipepermint.

»Rekli ste da ste bili u stanu žrtve«, reče, napokon okrenuvši lice kdetektivima.»Našlistenešto?«

»Njegovlaptop«,odvratiGarcia. »Alineznamo lozinku.Ostavili smogaDennisuBaxteruuJedinicizaračunalnikriminal.Onćejepokušatiprobiti.«

Načelnicakimnebezikakvaoduševljenja.»Alinašlismoiovo«,rečeGarciapokazujućinotes.»Štojeto?«»Dobri stari starinskiadresar s telefonskimbrojevima«,objasniGarcia.

»Meni se čini da što više znate o tehnologiji, to ste više svjesni da sve tojednom može otići k vragu. Izgleda da je Ethan Walsh ovdje zapisao svebrojevekojejeimaouadresarusvogmobitela.«

Načelnicakimne.Ionajeimalasličan.»Uredu,i...?«Garcia joj doda adresar otvoren na određenoj stranici. »Peto ime od

vrha«,reče.Načelnicaprijeđepogledompopopisu,zastaneirazrogačioči.»Christina

Stevenson?«, glasno pročita ime i pogleda obojicu detektiva. »Ona istaChristinaStevenson?«Pokažefotografijunapanou.»Ubojičinadrugažrtva?«

»Glavomibradom«,odvratiHunter.»Tojenjezinbrojmobitela.«»Sjećate se da smo iz kućeChristine Stevensondonijeli njezinmobitel.

Zarne?«,upitaGarcia.»I ona je u svom adresaru imala njegov broj.« Načelnica je ovo izrekla

napolakaoizjavu,napolakaopitanje.»Da«, potvrdi Garcia. »Provjerili smo njezine pozive, ali su pohranjeni

samoonitritjednaprijenjezinesmrti.UtomrazdobljunijezvalanitiprimilapozivEthanaWalsha.«

»Imatelinjegovmobitel?«»Ne«, odvrati Garcia. »U stanu ga nije bilo. Provjerili smo kod njegova

operatera,alijemobitelisključen.Zatražilismoispisepozivazaproteklatrimjeseca i za mobitel Ethana Walsha i za mobitel Christine Stevenson.Nadamoseda ćemo ihdobitidokrajadana,najkasnije sutra.Trenutnoneznamo jesu libiliprijatelji ili samopoznanici ili jemoždaEthanWalshbiotemanekogodčlanakaChristineStevenson.«

Načelnicaopetpogledaadresar.»Većidionoćiproveosamčitajućičlankekojejeuprotekledvijegodine

zaL.A.TimesnapisalaChristinaStevenson«,izjaviHunter.»Sveukupnošestošezdeset devet. Ni u jednom se ne spominje ime EthanaWalsha. Već samkontaktirao Christininu bivšu šeficu zabavne rubrike. Nikad nije čula zaEthanaWalsha.«

»Mislišlidajemoždabionjezindoušnik?«,upitanačelnica.»Mislimreći,njezinizvorinformacija?«

Hunter slegne ramenima. »Moguće. Isto tako, zamolio sam je da mipošaljekopijesvihčlanakakojejegospođicaStevensonnapisaladokjeradilaucrnojkronici.«

»Ucrnojkronici?«»Prije nego što je postala novinarka zabavne rubrike, radila je devet

mjeseciucrnojkronici.Znamdajeotadaprošlomnogovremena,alibihihsvejednovoliopročitati.Dobitćuihdanastijekomdana.«

NačelnicanastavilistatiadresarEthanaWalsha.»Akotražiteimeprvežrtve«,rečeGarcia,»nećetenaćiimeKevinaLeea

Parkera.Većsmoprovjerili.«

Načelnicazastaneimalorazmisli.»Dobro,aliovoipakdokazujedasusedviježrtvepoznavale.Ugradusokodvanaest ipolmilijunastanovnika, tonikako ne može biti slučajnost. Naš ubojica nije nasumično birao svoježrtve.«

93.Prvoštojepomislilakadsenapokonprobudila,bilojedasmrtuopćene

izgledaonakokakojezamišljala.Potom,kakojojsepolakopočelavraćatisvijest,shvatilajedanijemrtva,a

zatimjeosjetilabol–širilasenjezinimtijelompoputprevelikedozedroge.Činilo joj se kao da su joj svaki mišić i svaka kost u tijelu izudarani iizobličeni.U glavi ju je tolikoprobadaloda je jedvauspijevala disati. Zvukkolanjakrvitolikojojješumiouušimadajebilauvjerenakakoćejojbubnjićieksplodirati.Tihojezastenjaladokjepokušavalasmognutisnagedaotvorioči.

Utomjetrenutkuopetzačulanjegovglas.Odsamogtogzvukaosjetilajeužasusvakomdjelićusvogatijela.

»Neopirise.Nemičise.Samoseopusti.«Glasbješesmiren,bezosjećajan,bestjelesan.

Nijeuspjelaugušitiglasanplač.Muškaracječekao.Opetjepokušalaotvoritioči,pomislivšikakonesmijepaničariti,alistrah

jujevećsasvimobuzeo.Nagloudahnezrak.Muškaracopetprogovori.»Dubokoudahniipokušajostatimirna.«Jošjednomjeudahnula.»Znam da se bojiš. Znam da ti je to u ovom trenutku teško, ali samo

nastavidisatiipanikaćeubrzonestati.«Pokušalajenapravitištojojjerekao.Napokonjeuspjelaotvoritiočiipogledatiokosebe,alijeuprostorijibilo

mračno.Jedinosvjetlodolazilojeodveomaslabežaruljedalekotamoukutu.Osjetila je ustajali zrak zasićen mirisom starog sijena, dezinfekcijskogsredstvaijošnečegaštonijeuspjelaraspoznati.Nečegaslatkastogimučnog.Nijevidjelamuškarca,aliječulanjegovodisanjeiosjećalanjegovublizinu.

Polakojepostajalasvjesnadasenemožepomaknuti.Sjedilajenanekojvrsti teške i tvrde stolice s visokim naslonom za leđa. Ruke su joj bilezavezane za naslone za ruke, gležnjevi za noge stolice, ali joj je trup bioslobodanpaga jemoglamalookrenutinaobjestrane.Polako je toučinila.Okrenulasenajprije lijevo,zatimdesno,pokušavajućividjetigdjeseuopćenalazi.Tekjetadavidjeladajegola.

Najednom ju jeobuzeoočaj. Shvatila jekoliko jeuistinuranjiva, slaba inemoćna.Htjela jepokazati snagu iodlučnost,aliuzalud;uovomtrenutkustrahjepobjeđivao.Nesvjesnojepočelajecati.

»Neradišonoštosamtirekao«,začulajemuškarčevhladanglas.Nijemoglazatomitijecaje.Osjetilajekakojojsesuzenakupljajuuočima

paihječvrstozatvorila,neželećizaplakati.»Budijaka«,govoriojeglasunjezinojglavi.Negdje je pročitala da silovatelji uživaju u pokornosti i strahu svojih

žrtava,alijujetamisaojošvišeprestrašila.Odneizvjesnostištoćesesnjomdogoditi,naprostoseskamenila.Kadjeprogovorila,riječisuzvučalekaodaihjeizgovorilomaloizgubljenodijete.

»Molim te, nemoj me ozlijediti«, rekla je drhtavim glasom. »Molim te,pustime.«

Tišina.Naredneriječiizreklajebezrazmišljanja.»Učinitćusveštoželiš.Molimte,pustime.«Nikakvaodgovora.»Molimte...«Utrenutkukadjerazumnadvladaostrah,shvatilajekoliko

uzaludnozvučenjezineriječi.»Reci,štoželišodmene?«Pomislilajekakvibisvemoglibitiodgovorina

njezinopitanje,aliseprisililadanemislinatestrašneprizorekojisujojsepojaviliuglavi.

Muškaracpolakouzdahne.Onaosjetidasepokrenuo.Jedanjetrenpomisliladajojjestalosrce.Muškarac je izašao iz tame. Krajičkom oka vidjela je njegovo kretanje.

Izvilajevratutomsmjeru.Odmahgajeprepoznala,usprkosdrukčijojodjeći.Biojetoonajistimuškaracskojimjerazgovaralausupermarketuikasnijemupomogla s namirnicamana parkiralištu.No to više nije bila ona plahaosobasramežljivaosmijehaidobrodušnihočiju.Činiojojsevišim,snažnijimizlokobnijim,slicemkojekaodasecijelosastojaloodoštrihcrtaikutova.

»Jošjednom,dobardan«,rečejoj.Neprijateljskijepogledauoči.Imalajeosjećajkaodajujeprogutalatama.

Suzejojseopetnakupišeuočima.»Plačtinećepomoći.«»Molim te, nemoj me ozlijediti«, opet je rekla. Nemoćne, nepozvane i

tužneriječisamesuseotelesnjezinihusana.»Učinitćusveštoželiš.«»Sve što želim?« Nije skidao pogled s njezina golog tijela. Aluzija u

njegovim riječima i okrutnost njegova pogleda pogode je poput udarca usljepoočnicu.

Progutaknedluugrluiopetzačujeglasdjevojčice.»Da,sveštoželiš.«Priđejojbliže.Onazadržidah.»Oh,Bože,molimte.«»Prestanisemoliti.«»Oprosti«,brzoreče.»Kakogodtikažeš.Molimte.«»Prestanimemoliti.«

Opetpočneplakati.»Prestaniplakati.«Udahnula je zrak kroz nos i zadržala ga u plućima sve dok nije ugušila

jecaje.»Dakle,hoćešliučinitisveštoželim?«,upitajejošjednom.Onajošjednomudahneiosjetikakojojzrakdajesnagu.»Hoću.« U glasu joj se sada čula odlučnost. »Ti to možeš«, opet je

progovorioglasunjezinojglavi.Onjojsejošvišepribliži.Tektadajeopazilaodsjajnožaunjegovojruci.»O,mojBože...ne.«Odlučnostjenetragomnestala.Preplavilajujepanikai

paraliziralasvakinjezinpokret.Tada se muškarac nasmiješio. Tada je shvatila koliko uživa u njezinu

strahu.Gledalisuseuoči.Onaosjetihladančeliknasvojojkoži,alinijemoglaskrenutipogledsnjegovihhipnotičkihočiju.Oštricabljesneusamojednombrzompokretu.

Ženazadržidah.Nikakveboli.Znala je da veomaoštarnožmože zasjeći ljudskukožu imeso, a da se

uopćene osjeti bol. Znala je i to da velika količina adrenalina koja joj je uovomtrenutkunavrlaukrvmožesuzbitiinajstrašnijubol.

Čekalaje.Jošuvijeknikakveboli.Muškaracsepovučeinapokonjeprestanegledatiuoči.Kaoda se tek tadauspjela trgnuti izopčinjenosti, prijeđepogledompo

tijelu,tražećikrviposjekotine.Ništa.Notadajevidjeladajemuškaracumjestonjezinatijelaprerezaokonopac

kojimjojjebilasvezanadesnaruka.Osjetizbunjenost.Zarćejepustiti?Nijeseprevišenadalajersujojlijeva

rukainogejošuvijekbilesvezanezastolicu.Stavilajeslobodnurukunaprsaiosjetilaushićenještosemožepomaknuti.Puhneuruku iparputazgrči iispružiprstedakrvopetprocirkulira.Ovojebioizvanredanosjećaj.

Muškaracjojodjednompriđesleđaistavineštohladnonanjezinokrilo.Spustilajepogled.

Vrtneškare.»Uzmiih«,rečemuškarac.Poslušaga.On zastane kao da oklijeva. »O.K. Želim da odrežeš sve prste na lijevoj

ruci.Počniodmalogprstainastavipremapalcu.«Podiglajepogled,alijeonvećnestaoumraku.»Što?«,rečedrhtavimglasom.»Reklasidaćešučinitisveštoželim.«Glas jedopirao izanjezinih leđa.

Govoriojeveomapolako.»Tojeonoštoželim.Želimdaodrežešsveprstenalijevojruci.«

Ženanijemoglasakritiužas.Vrtneškaresusetresleunjezinojruci,usnesujojpodrhtavale.

»Predlažemtidastavišprstizmeđuoštrica,zatvorišočiisamosnažnoibrzostisnešškaredokneizgubišhrabrost.«

Odužasanijemoglaizustitiniriječ.»Boljetće.Tojesigurno.Bitćepunokrvi. Itojesigurno.Vjerojatnoćeš

osjetitidagubiš svijest.Ali akomipokažešda sidovoljnopsihički jakadaosakatišsvojulijevuruku,pustitćute,obećavam.Čakćutesamodvestidopolicijskepostaje.«

Ženazatomivalmučninekojijujezapljusnuoipogledaškare.»Dajem ti izbor. Učini to i bit ćeš slobodna. Ako ne učiniš...«Ostavio je

njezinojmaštinavoljudazamišljaposljedice.Dubokojeudahnulazrak,alijojovajputnijeulionimalohrabrosti.»Učinito«,strogojerekao.Pogledalajesvojulijevuruku,čvrstoprivezanuzanaslonstolice.»Učinito.Tojecijenatvojeslobode.«Neodlučnojeraširilaprstelijeveruke.»Tako.Učinito.Pokažimidasijaka.«Stavilajedrhtavimaliprstizmeđuoštrica.»Tako.Oštresupoputlasera.Samobrzoisnažnostisniručke,aškareće

napravitiostalo.«Nijesemoglapomaknuti.»ODREŽI PRSTE«, viknuo je tako iznenadno i glasno da se istog časa

upisala.Činilojojsedajenjegovglascijeluvječnostodzvanjaoprostorijom.Suzesepočešeslijevatiniznjezinolice.Škaresubiletolikooštredasujoj

isamimdodiromrazrezalekožu.Ugledamalukapljukrvinaprstu.»UČINITO.«Jošjedanglasaniljutitpovik.Zatvorilajeočiidubokoudahnula.Muškaracsenasmiješi.Ženabaciškarenapod.»Nemogu, jednostavnonemogu.« Jecajućiprinesedrhtavudesnu ruku

licu.»Nemogu.Nemogutoučiniti.«Muškarac se nasmije. »Mislila si da te namjeravam silovati, zar ne?«,

upita.Niječekaoodgovor.»Zatosirekladaćešučinitisveštoželim.Mislilasida ćeš morati samo leći i raskrečiti noge. Otrpjeti tih par minuta dokčudovišteulaziutebe.Zbogčegasimisliladaćemitrebatitvojpristanakilisuradnjaakosamtemisliosilovati?«

Ženaneodgovori.Počnejošglasnijejecati.»Smirise«,rečejoj.»Uopćetenenamjeravamsilovati.«Osjećalaseposramljeno,nezaštićeno,užasnutoibeznadno.

»Š...štoćešminapraviti?«Opetjeiznjeprogovorilamaladjevojčica.Muškarac je opet nestao umraku. Šapnuo joj je odgovor u desno uho:

»Ubitćute.«Zagrcnulase.Tijelojojsezgrčiloodstraha.Muškarac se nasmije. »Ako te je to prestrašilo«, zastane da bi zvučalo

efektnije,»čekajdoknevidiškakoćutonapraviti.«

94.Kako se spuštala večer, kiša je počela sve jače lijevati uz sve glasniju

grmljavinugromovaimunjekojesuparalenebonadoceanom,dabizatimprešlauupornoidosadnorominjanje.Nakonprolaskaoluje,temperaturajepala za nekoliko stupnjeva, neugodno rashladivši zrak, što je bilo sasvimneuobičajenozagradpoputLosAngelesa.

DozavršetkaposlijepodnevaHunteriGarciasudobiliispisepozivakojesuzatražilizamobiteleChristineStevensoniEthanaWalsha.Obuhvaćalisurazdobljeodsamotrimjesecaiutomperiodunijebilozabilježenodasusežrtve međusobno nazivale. Barem ne preko mobitela. Hunter je moraozatražitinoveispise,ovajputzacijelugodinu,alićeproćinajmanjejedandandokihnedobiju.

Umjestodapo završetku radnogvremenaodekući i provede još jednunoć boreći se sa svojimmislima i nesanicom,Hunter odluči opet posjetitikuću Christine Stevenson. Sada je zasigurno znao da je Christina oteta izsvojespavaćesobe,amjestootmicejeuvijekpružalomnogovišeodpukihmaterijalnih dokaza, jednako kao i poprište ubojstva. Imao je poseban darzapažanjaianalize,amoždaće,kadtamobudesamikadmunitkonebudesmetao,uočitineštoštojeprevidio.

U kući je proveo gotovo dva sata, većinu tog vremena u Christininojspavaćojsobi.Pokušaojezamislitištosemoglodogoditionenoći.Uživioseuprizorekojisumusepojavljivaliumislima.

Stao je iza zavjese cvjetnoguzorkau spavaćoj sobi, točno tamogdje jemislioda je stajao iubojica.Bio jeuvjerendaubojicanijenapaoChristinučim je ušla u spavaću sobu – odjeća razbacana po podu te čaša i bocašampanjca su na to ukazivali. Jedino je ona pila šampanjac. Sudeći prematomekolikojestajalabocaDomRuinarta,Christinajesigurnoneštoslavila.Možda to što joj je u nedjelju objavljen članak na naslovnici zabavnogdodatka.

Ubojica senije žurio; promatrao ju je, čekajući savršen trenutak ili pakjednostavnouživajućidok se svlačila. I u jednom iudrugomslučaju, taj jetrenutakdošaokadseuvuklapodkrevetdadohvatisat,nagađaoje.Imaojeosjećaj da je, dok je bila pod krevetom, ugledala ubojičine cipele ispodzavjese. Tada se sve dogodilo brzo. Začas ju je izvukao ispod kreveta isavladao. Najvjerojatnije je imao spremnu špricu s prikladnom dozomfenoperidina.Christinamujepružilaotpor,vrištala je iudaralaga.Tragoviborbevidjelisusepocijelojsobi,ali jenjezinnapadačbiosnažniji,adrogajošjača.

Unatoč tome što je umislima odvrtio cijeli scenarij i pomno pretražiokuću,nijenašaonikakvihnovihtragova,ničegaštobiodgovorilonabilokojeodmnogihpitanjakojasugamučila.

IzašavšiizChristininekuće,dugojevremenasjediouautomobilu,pitajućiseštoćedaljeihoćelisemakaricentimetarpribližitiubojiciprijenegoštoopetubije.Abiojestopostosigurandaćetoopetnapraviti.

Pogleda na sat i odluči da još nije spreman otići kući. Umjesto toga sebesciljno vozikao po gradu, ništa ne tražeći i nikamo ne smjerajući. UZapadnom Hollywoodu, na blistavim neonskim svjetlima i ulicama punimljudi,ipakjemaloživnuo.Uvijekjelijepovidjetiljudekakosesmiješe,smijuiuživajuuživotu.

Potom je krenuo na istok, prošao uz jezero Echo i betonsku grdosiju,stadion Dodgersa, a zatim se kroz središte Los Angelesa uputio na jug.Odjednomjeosjetiosilnuželjudaodenaplažu,davidiocean,dahodabospopijesku. Obožavao je večernji morski povjetarac. Podsjećao ga je nadjetinjstvo injegoveroditelje.Moždananekasretnijavremena.Skrenuo jedesno i krenuo prema plaži u Santa Monici, odlučivši da će izbjegavatiautoputove.Poprviputnikamoniježurio.

Prošao je uz skretanje za 4. Street Bridge i nastavio niz SouthMissionRoad. Te je ulice poznavao kao vlastiti stan pa nije obraćao pažnju naprometneznakove,osobitojedanvelikiiznadceste.

I tada se dogodilo – slično ćudljivoj domino kocki koja je odjednomizgubila ravnotežu, pala na susjednu i izazvala veliku lančanu reakciju.Najprijejetoregistriralanjegovapodsvijest.Zatim,sekundukasnije,kadjeizpodsvijesti isplivalo u svijest, u glavimu je zazvonilo na uzbunu. Za samotisućinku sekunde njegov je mozak kroz živčani sustav poslao impulsmišićima.Adrenalin jenavroukrvotokpoputplimnogvala i tadakonačnosnažnopritisnekočnicu.NjegovstaribuickLeSabrese zanese inaglo stanenasredceste.Svasrećadaizanjeganijebilodrugogvozila.

Izletio je iz automobila poput metka. Dah mu je zastao u grlu kad sezagledaouvelikzeleniprometniznakispodkojegajeupravoprošao.Ummujeradiotisućukilometaranasat.Prekapaojeposjećanju,pokušavajućisveposložitinasvojemjesto.Čimsepočeoprisjećati,djelićiuspomenapočelisusespajatiusliku.Osjetioježmarcenaleđima.

»Nijevaljda«,rekaojenaglas,iakoteriječinisuništaznačile.Štosevišetogaprisjećao,postajaojesvesigurniji.

Svitragovikojeimjeubojicaostavio,značilisunešto.

95.Odvezao se do policijske upravne zgrade, otišao ravno u svoj ured i

odmah uključio kompjuter. Čim se sustav podigao, najprije je uočio da jedobioe-mailPameleHays,glavneurednicezabavnerubrikeuL.A.Timesu.Uprivitku se nalazila komprimirana datoteka – Christinini članci koje jezatražio.

»Izvrsno!«,šapneipustiih,znajućidaćemukasnijezatrebati.Utomjetrenutkunajprijemoraonaćidosjeojednomstaromnesretnom

slučaju.Nijesesjećaoimenažrtvenitočnogdatuma,alijesasigurnošćuznaogodinu– to ćebitidovoljno.Otvorio jeprogramzapretraguLAP-ovebazepodataka o nesrećama, utipkao godinu, vrstu nesreće i ime policajca. Zaotprilike0,23sekundekompjuterjeizbaciosamojedanrezultatpretrage.

»Pogodak!«,nasmiješise.Kliknena link i pročita izvještaj o nesreći.U krvmunavruuzbuđenje i

adrenalin.Vratisenae-mailPameleHaysidekomprimirapriloženuarhivu.Ukupno

dvjestopedesetdevetdatoteka,alijednakokaouprvojarhivičlanakakojujeprimioprijesamonekolikodana,niovisenisumoglipretraživati.Takođerseradilo o skeniranim novinskim stranicama na kojima su članci objavljeni.Datoteke bez naziva, samo datumi objavljivanja članaka. Ovaj put ih nijemorao sve čitati. Znao je točan datum. Dobio ga je maloprije iz bazepodataka.Brzojenašaotraženičlanakidvaputkliknuonanjega.

Nijebiodug,otprilikesamopetstotinjakriječi.Uzčlanaksuobjavljeneičetiri fotografije. Tri jako loše kvalitete, ali je zato četvrta bila veomakvalitetan portret. I kvalitetan i potpuno šokantan. Članak je objavljen nadrugojstranicicrnekronikeL.A.Timesaučetvrtakujutro,prijeskorodvijeipolgodine.

Dahmujezastaočimjeugledaosamonaslovčlanka.Višeputajepročitaočlanak.Svejepočelodobivatiužasansmisao.

Uzgrednanapomenana kraju članka otkrivala je kako sunovinedobileonetrifotografijelošekvaliteteitadaseHunterpodrugiputzagrcnuo.

»Nemoguće«, reče glasno. Riječi su odzvanjale u pustoj prostoriji. Odbrzinekojomsudijelovipočelisjedatinasvojemjesto,skoromusezavrtjelouglavi.

Napravio je ispisskeniraneslike i stavioganastol, razmišljajući štobisadtrebaopotražiti.TadasesjetiokamerekojujeubojicaostavioukošuzasmećeuCityHaliParku.Utrenujesvepovezao.

»Kurvinsin.«

Otvoriojepreglednikitrenutakrazmislioštodautipkautražilicu.Brzoseodlučiozarečenicuodčetiririječi.Rezultatjedobiogotovoistogčasa–okošestmilijunarezultatapretrageusamo0,36sekundi.

Budući da je utipkao rečenicu sastavljenu od četiri riječi, tražilica jenajprije potražila sve te riječi zajedno i to redomkako ih je utipkao.Ti surezultati bili na vrhu liste.Nakon toga je automatski započela pretragupopojedinim riječima ili njihovim kombinacijama, bez obzira na redoslijed.Zbogtogajedobiotolikomnogorezultata.

Kliknuo je na prvi rezultat i stigao na specijaliziranu web-stranicu.Zadržaosetamonekovrijeme,pregledavajućistraniceiarhivu,alinijenašaoonoštojetražio.

Vratio se na naslovnicu s rezultatima i kliknuo na drugi link. I opet jenekolikominutaproveopretražujućiarhivu,aliopetnijenašaoništa.

Ovaj jalov postupak ponovio je još osamnaest puta dok napokon nijenaišao na opskurnu web-stranicu. Čim se stranica otvorila na njegovuzaslonu, osjetio je neobične žmarce na zatiljku. Otarasio se neobičnogosjećaja i u tražilicu stranice utipkao kombinaciju ključnih riječi i datum.Dobiojepetnaestdatoteka.Tražilicastranicenijebilabogznakakodobra,paunošenje datuma nije imalo nikakva utjecaja. Odlučio je da će bitinajjednostavnijedapogledasvihpetnaestrezultata.

Nijemorao.Onajkojijetražiobioječetvrtiporedu.Zavalio se u stolicu i obim rukama protrljao lice. Slike na zaslonu u

potpunostisuprobudilenjegovosjećanje.DatotekujenastranicupostavionetkotkosenazivaoDarkXX1000.Daoje

sveod sebedaotkrijepravi identitetosobekoja stoji iza tog internetskognadimka, ali nije daleko odmakao. Odlučio je da će se tome vratiti malokasnije.

Narednih sat i pol vremena proveo je u kombiniranom pretraživanjuInternetaidosjeanedostupnihjavnostikojimajeon,kaozaposlenikLAP-a,mogaopristupiti.Nionimunisumnogootkrili.

Oči su ga svrbjele i počele suziti od dugog gledanja u zaslon. Uzeo jepauzu,otišaouzahod inakontoganatočio još jednušalicu jakecrnekave.Ushodaosepoureduianaliziraoonoštojedotadotkrio–mnogotoga,alisujošuvijeknedostajalimnogidetalji.Trebalamu jepomoć.Nemarećišto jevećtolikokasno,uzmemobiteliutipkaMichelleinbroj.Javilasenakontrećegzvona.

»Michelle«,reče.»Sadjenamenireddaseispričamštotezovemovakokasnoiizvanradnogvremena.«

Zahihotala se. »Pa, pojam ‘radnog vremena’ ne postoji u FBI-u.Moja jesmjenazapočelaonogadanakadsamsezaposlilaizavršitćezaotprilike...«zastalajekaodaračuna,»...četrdesetpetgodina.«

»Vraškidugasmjena.«

»Manemojmireći.«Opetsezahihotala.»O.K.,očemuseradi?«Ispričajojsveštojedosadotkrioištomujejošpotrebno.Kadjezavršio,

Michellejeostalabezriječi.»Michelle,jesilijošuvijektu?«»Ovaj...da.Siguransiuto?«»Sigurandasigurnijinemogubiti.«»O.K.Vidjetćuštomogusaznatipaćutenazvati.Moždaćebitikasno...ili

rano,zavisikakosenatogleda.«»Nikamoneidem.«

96.Nazvalaga jeneštopriješestujutro.Uspjela jenaći informacijekojesu

mu trebale, čak i ime osobe s nadimkomDarkXX1000. U osam sati je većvodio hitan sastanak u prostoriji bez prozora dolje u podrumu policijskezgrade.

Prostorija je sličila na betonsku pravokutnu kutiju i podsjećala nastarinski razred srednje škole. Šesnaestklupaporedanihu četiri reda.Prviredzapočinjao jeotprilikemetaroddrvenogpodijasastolomizakojega jestajaoHunter. S njegove lijeve strane nalazilo se veliko bijelo projekcijskoplatno,sdesnemagnetiziranapločanatronošcu.

Garcia jesjediona jednomkrajuprvogreda,načelnicanadrugom,dvijeklupedaljeodnjega.IzanjihjesjedilaMichelleKellyjerjereklaHunterudaželisudjelovati.Posljednjadvaredazauzeojetimspecijalaca,osamgromadaucrnimuniformamaiprslucimaotpornimnametke.Napetost inelagodanžamoruprostorijiprestanučimseHunternakašljaodapročistigrlo.

Svesuseočiuprleunjega.»O.K.,ispričatćuvamcijelupričuotpočetka«,rečeikinineJackuFallonu,

zapovjednikuspecijalacakojijestajaoudnuprostorije,izaposljednjegredaklupa.

Fallonprigušisvjetlo.Hunter pritisne dugme na daljinskom koji je držao u ruci i na

projekcijskomplatnusepojavifotografijatinejdžera.Izgledaojekaodanijestariji od šesnaest godina, istaknuta čela, izražajnih jagodica imalog nosaposutog pjegicama. Bistre, svijetloplave oči savršeno su upotpunjavalevalovituplavukosu.Sveusvemu,zgodanklinac.

»OvojeBrandonFisher«,započneHunter.»DoprijedvijeipolgodinebiojeučeniksrednješkoleJeffersonujužnomLosAngelesu,Unatočtomeštojebio strašno sramežljiv i pomalo povučen, bio je inteligentan klinac, što sudokazivaleinjegoveocjene–većinompeticeičetvorke.Brandonjetakođermnogoobećavaouameričkomnogometu–igraojenamjestubraničaiimaočuvenu ljevicu. Postojala je velika šansa da će zbog nogometa dobitiškolarinuza fakultet.«Hunter izađepredkatedru.»Nekolikotjedananakonšto je dobio vozačku dozvolu, sudjelovao je u teškom sudaru na raskrižjuWashingtonBoulevardaiSouthLaBreaAvenua.Nesrećasedogodilau2:41.Iako je Brandon bio novopečeni vozač, do nesreće nije došlo njegovomkrivnjom.Tosuposvjedočilatrirazličitasvjedoka,aiPrometniodjelLAP-aimao je fotografskusnimkukamerena raskrižjukoja seaktivirakadnetkoprođekrozcrvenosvjetlo.Krozcrvenosvjetloprošaojedrugivozač.«

Hunter pritisne dugme na daljinskom. Umjesto fotografije BrandonaFisherapojavilosešestfotografijasloženihpodvijeutrireda.Prikazivalesuslijeddogađaja.Nanjimasejasnovidioplavifordmustangkakoprolazikrozcrveno svjetlo i sudara se sa srebrnim chevroletom cruzeom. U donjemdesnomugluslikepisalajebrzinakojomjevoziomustang:100km/h.

»BrandonovautomobilseodsilineudarcaprevrtaopoWestWashingtonBoulevardudaljnjihdvadesetsedammetara«,nastaviHunter.»Uvozilujebiosam. Slomio je lijevu ruku i obje noge, zadobio teške posjekotine po licu itijeluislomionekolikorebara.Jednomujeprobilolijevoplućnokrilo.«

JošjedanpritisaknadugmeicijeloprojekcijskoplatnozauzmenovaslikaBrandonaFishera.Specijalcipočešežamoritiipsovati.HunteropazikakoseGarcia lecnuo. Ugleda kako su načelnica Blake iMichelle Kelly uzdahnule izgranutoprinijelerukuustima.

SadajeizBrandonovihočijuisijavalatuga.Nekoćzgodnoliceužasnosunagrđivaladvavelikaožiljka ivišemanjih.Najvećiožiljakprolazio je samomilimetar od lijevog oka, ali je zato zahvaćao mali nos, grozno gadeformiravši, inastavljaoseprekoobjeusne, iskrivljujućimu lijevustranuustauvječantužanosmijeh.Drugijezapočinjaonavrhulijevestranečela,tikispodkose, i spuštao seuneravnoj liniji svedodesnoguha, zarezavši vrhdesneobrveiizobličujućiinjuiočnikapak.

»Ovo je snimljeno otprilike dvanaest mjeseci nakon nesreće«, objasniHunter,»ondakadsuožiljcivećzacijelili.Prije toga je imaodvijeplastičneoperacijeiovojenajbolještosemogloučiniti.Liječniciinoveoperacijenisumumoglimnogopomoći.«

»Sirotodijete«,šapneMichelle.»Nemoramvamnirećidajetakvaužasnaunakaženostlicaneštosčime

sevećina ljudinikad nećemoći nositi«, rečeHunter. »Bezobzira koliko ćevremenaproćiikolikućepodrškudobiti.«Zastanedauhvatidah.»Kaoštorekoh,Brandonjevećprijebiosramežljivipovučenklinac.Stoganimalonečudi što je zbognesrećepaou crnu rupudepresije. Višenijemogao igratinogometnitisebavitibilokojimdrugimsportom.Iakosumuslomljenenogeirukalijepozarasli,višenijebionibrznisnažankaoprije,aiplućasumuradila smanjenimkapacitetomzbog toga što ih je probilo rebro. Ispočetkamujeonajmalibrojprijateljakojejeimaopružaopodršku,aliklincik’oklinci,polakosusepočelidistancirati.Nijeprošlodugovremenaiizanjegovihleđapočelasugovorkanja,šaleiizrugivanja.Alitakvestvarinikadneostanudugo‘iza leđa’. Saznao je. I njegova je djevojka prekinula vezu s njim i to ga jesmlavilo.«

»Jelidobiokakvupsihijatrijskupomoć?«,upitanačelnica.»Da. Čim je bio sposoban«, potvrdi Hunter kimnuvši i slegnuvši

ramenima.»Trijednosatneseansenatjedan,tojebilosve.«»Da«,zacerekasejedanspecijalac.»Kakomujetouopćemoglopomoći?«

»Aakojeipomoglo«,dodadrugi,»sasamotriseansetjedno,kolikojetodugotrajalo?«

»Previšedugo«,odvratiHunter.Prostorijuopetispunižamor.Hunter pritisne dugme na daljinskom. Sad se na platnu pojavi most u

centruLosAngelesa.»Prijedvadesetdevetmjeseci,uutoraknavečer«,nastaviHuntericijela

seprostorija stiša, »Brandon jepoljubiomajku iocaza lakunoć iotišaousvojusobu,alinijeotišaonaspavanje.Čekaojedaroditeljizaspu,izašaokrozprozoriuputiosena6.StreetBridgeusredištuLosAngelesa,samonekolikoblokovadaljeodmjestagdjeježivio,uBoyleHeightsu.«

Uprostorijizasastankezavladatajac.SvisupogledibiliuprtiuHuntera.»Brandonjeovoplaniraotjednima,moždaimjesecima«,nastaviHunter.

»Isplanirao je sve, i najmanju sitnicu, čak i vozni red. U točno određenomtrenutkuskočiojesmosta.«

NačelnicaiMichellesenelagodnopromeškoljenasvojimmjestima.»Sviviznate«,nastaviHunter,»da6.StreetBridgenepremošćujesamo

rijekuLosAngeles,već inekolikoželjezničkihpruga.Brandonnijeodabraorijeku,većprugu.«Zastane iopetpročistigrlo.»Kaošto rekoh,Brandon jeisplaniraosvakidetalj,čakjeuzeouobzirivozniredvlaka.Skokjetempiraou točno određenom trenutku.Djelić sekundenakon što je pao na tračnice,pregaziogajeteretnivlakupunojbrzini.Raskomadaomujetijelo.«

Novipritisaknadugme inaplatnusepojaveželjezničke tračnice ispodmosta.Forenzičkaoznakabila jepostavljenauzneštošto jesličilo ljudskojnozi.

»Dijelovitijelarasulisuseukruguodpedesetmetara«,dodaHunter.Uprostorijisezačujenervoznopovlačenjestolicasvihprisutnih.NoHunterjošnijezavršio.»Prijenegoštojeskočiosmosta,Brandonje

rekaodavećinaljudivjerujeuonuglupuizrekukakosveštočinimosasvojimživotomovisi samoonama,dauvijek imamo izbor, htjelimi topriznati iline.«Zastaneiprekrižirukenaprsima.»Anakontogajerekao:Aštouslučajukadnetkodrugisvojimizborompotpunopromijeniživottebi,anesebi?Gdjejetutvojizbor?’«

»Čekajmalo«,rečejedanspecijalac,podignuvširukukaoučenikkojičekaučiteljičino odobrenje da progovori. »Otkud znaš što je taj dečko rekao namostu?«

Hunterdubokoudahneipogledomobuhvaticijeluprostoriju.»Jersambiotamo.«

97.Prije29mjeseciWhittierBoulevardotprilikedvadesetsekundivožnjeudaljenod6.StreetBridgea01:19h

Hunterjeodustaoodborbesjošjednombesanomnoći.Kaoštojetovećmnogoputaprijeučinio,ištoćesigurnoučinitijošbezbrojputa,umjestodasjedikodkućeibuljiusvojesumorneistarezidovekojisuvapilizanovimpremazomboje,odlučioseprovozati.Iopetsebesciljnovozikaonaokolo,nestižući nikamo i ništa ne tražeći. Vozio je i vozio, a grad je samo prolaziopokraj njegova vjetrobrana. Ni o čemu nije razmišljao, samo se prepustioulicamaiskretanjima.

Bez nekog posebnog razloga, ili možda zato što je isto to učinio prijenekolikodanakadjeodlučiootićidoVeniceBeacha,noćasjeodlučiovozitisredištemL.A.-a.

Ulice u centru grada s bankarskim i poslovnim zgradama izgledale suuznemirujuće tihobez ljudi,previšeneuobičajenoodonoganašto su ljudinavikli.

UpravojeprošaokrozBoyleHeights,skrenuodesnonaElCaminoRealinastavio Whittier Boulevardom prema 6. Street Bridgeu, kad je glasnozakrčiopolicijskiradiouautomobilu.

»Upozorenjesvimjedinicamaucentru,ublizinimosta6.StreetBridgea.911upravo je primio poziv o potencijalnom samoubojstvu na mostu. Osoba jetinejdžerske dobi. Pozivatelj je dojavio da mladić izgleda kao da će skočiti.Potrebnajehitnareakcija.]elinetkoublizini?«

Hunterpodignepogledskontrolnepločeukojusezagledaodokjeslušaopoziv.Ugledaojevelikizeleniprometniznakkoji jepokazivaodase isprednjega nalazi most, udaljen manje od petnaest sekundi vožnje. Iako su gamnogizvali6.StreetBridge,naznakujepisalo6.StreetViaduct,štomujebioslužbeninaziv.

Brzodohvatiradioprijemnik.»Centrala, ovdje detektiv Robert Hunter iz LAP-ove Jedinice za teška

ubojstva. Praktički sam na mostu, približavam mu se s istočne strane –dolazim izWhittierBoulevarda. Stići ću tamo za desetak sekundi. Imate likakvepodatkeoosobi?«

»Prijem, lokacija, blizina i očekivano vrijeme dolaska na most, detektiveHunter.Nemanikakvihdaljnjihpodatakaoosobi.Nemamništaviše.Žaomije.«

»Prijem«,odvratiHunter.»Upravodolazimnamostividimosobu.Nalazisenarubuokrenutompremasjeverunazapadnomdijelu6.StreetViaducta.Pošaljitepojačanje,vatrogasceipsihologa,štoprije.«

»10-4pojačanje,iliječničkapomoć,detektive.Sretno.«Huntersmanjibrzinuizaustaviautomobilnasredinivijaduktadablokira

prometpremazapadu.Svejetoučinioveomapolako.Bezcviljenjagumailupanjavratima,bez

glasnihzvukova inaglihpokretakojibimoglipogoršativeć ionakoveomanapetusituaciju.Satnakontrolnojpločipokazivaoje01:21.

Kaoštojerekaodispečeru,klinacjestajaonazapadnojstranivijadukta,narubuokrenutompremasjeveru.Biomujeokrenutleđima,alinijegledaodoljeuonoštogačekaakoskoči, već sezagledaoumrakudaljini,kaodaneštoočekujeilikaodasepremišljahoćelitoučiniti.Tojebiodobarznak.

Prilaziomujebrzoitiho,nastojećimuseštovišepribližitiprijenegoštogasamoubojicazamijeti.Nalazioseokočetirimetraodnjega,kadjeklinacprestaogledatiudaljinuiokrenuose.

Hunter stane i pogleda momka, pokušavajući svrnuti na sebe njegovpogled. Kad se konačno okrenuo, Hunter se ukipio na mjestu. U tom jetrenutkuopsovaoštonijedobiovišeinformacija.Nijeimaopojmatkojetajmladacnitikojigajemotivdonioovamonamostsnamjeromdaokončasvojživot.Bilobimnogoboljedajebiomaloboljepripremljennaonoštojevidio.

Psovao je samoga sebe jer je, sa ili bez pripreme, detektiv LAP-oveJedinice za teškaubojstva,posebnoonajkoji jedoktoriraona temianalizekriminalnogponašanjaibiheviorizma,trebaobitispremannasve.

U tom jednomdjelićusekundekoliko jezastao,pobojaoseda jesvenanjemuodavalokolikoseiznenadio;njegovolice,oči,ponašanje,izraz.Tadajebiosiguransamoujedno–dasupropalesvenadedaćeuspjetiodgovoritiovogklincaodskoka.

Iznenadiosekadseklinacokrenuoknjemu jermu je licebilopotpunounakaženovelikimožiljcima,kaodaseglavomprobiokroznekolikoslojevastakla.Takvavrstaunakaženostiuvijekjeprivlačilasažaljive,šokiranepačaki gadljive poglede gdje god bi se pojavio. Unakaženost koja je nasilnicimanudilacijeliasortimanrazlogazazlostavljanjeiizvikivanjepogrdnihimena.Unakaženost koja je ostavljala mnogo dublje ožiljke od onih koji su bilividljivi – psihičke ožiljke koji su uništavali samopoštovanje i bacali unajdublju depresiju. Ona vrsta unakaženosti koja bi svačiji život učinilanepodnošljivim,akamolinećejednomtinejdžeru.

Ako se na Hunteru i vidjelo iznenađenje, činilo se da ga mladić nijeprimijetio.

»Bok«,rečeHuntermirnoiljubazno,aliipakdovoljnoglasno.Nijemuodzdravio.Huntermalopričeka. »Imaš li štoprotivdadođemmalobliže?Tako je

lakšerazgovarati.«»Volio bih da ne dođete.« Lijeva strana mladićevih usana se jedva

pomaknula.Hunter jepretpostaviodamu jeposjekotinaprerezalamišiće iživceiparaliziralausne,moždačakidiolica.Međutim,glasmubješesnažaniodlučan.

»U redu«, reče Hunter i podigne obje ruke u gesti »nema problema«.»Ostatćuovdje.«Načasušuti.»ZovemseRobert.«

Nikakvaodgovora.»Moguliznatitvojeime?«Prođe nekoliko sekundi dok mladić ne odgovori. »Brandon.« Malo je

oklijevao. »Ilimemožete zvatinakaza, izmesareni, strašilo ili samimožeteneštosmisliti.Svitorade.«

Hunter osjeti neizmjernu tugu u srcu. Lagano nagne glavu ustranu inastojizvučatiležerno.»Pa,menemnogizovuidiotom,imbecilomili,onoštomijenajdraže,glupimseronjom.Možešmezvatibilokojimodtihimena.«

Brandonneodgovori.Niti senasmiješi. Samoseopet zagledadalekoutamu.

Hunterkoraknebliže.»Brandone«,zazovega.»Slušaj,upravosamkrenuonapizzu. Što kažeš na to da idemo skupa? Ja častim. Ako hoćeš, možemorazgovaratiiondamimožešispričatiočemusadarazmišljaš.Jaznamizvrsnoslušati.Zapravo,dapostojisvjetskoprvenstvouslušanju,jabihpobijedio.«

BrandongajepogledaoitekmujetadaHunterprviputjasnovidiooči.Znaojedaseotprilikesedamdesetpetpostosvihpokušajasamoubojstva

u SAD-u može spriječiti na veoma jednostavan način – slušanjem iprijateljskimponašanjem.Kažesedajevećinapokušajazapravosamopozivu pomoć. Te osobe, ustvari, ne žele počiniti samoubojstvo, ali u tomodređenomtrenutkuproživljavajuvelikupsihičkuiemocionalnubol.Moždase osjećaju odbačeno, neshvaćeno, zanemareno, depresivno, usamljeno,zlostavljano, zaboravljeno, uplašeno ili proživljavaju kombinaciju nekihdrugih loših, ali veomasnažnihosjećaja.Prazninakojuosjećajunarastedotakvihrazmjeradastignudotočkekadpostajuuvjerenidanemajunikakvedruge alternative niti izlaza.Nažalost, to se običnodogađa zato što bivajupredugoprepuštenisvojimmračnimmislima.Nemajunikogaskimebimoglirazgovaratiiliihnitkonijespremansaslušati.Zbogtogaseosjećajunevažno,nevrijedno,napuštenoibeznačajno.Većinomsamoiskrenoželedaimnetkopomogne,alijednostavnoneznajukakozatražitipomoć.Daimnetkoponudipomoć,zgrabilibijeobimrukama.Trebaimnetkotkoćebitiuznjih,netkotkoćeimpokazatidasuvažni.

Ali kad jepogledaoBrandonauoči, srcemuse stegnulo.Umladićevimočima nije vidio ništa od toga. Vidio je samo neizmjernu tugu i krajnjuodlučnost.Brandonvišenijetražioničijupomoć.Višemunijetrebala.Donioje odluku koju ništa i nitko više nije mogao promijeniti. U očima mu je

plamtjelasamo jednaželja.Hunter je imaoosjećajdagau tomtrenutkunisamBognebimogaoodvratitiodsamoubojstva.

Višeseništanijemogloučiniti.Svejebilogotovo.»Brandone,slušajme.«Opreznomusepribližijošjedankorak.»Neželiš

to učiniti. Siguran samda postoji rješenje za ono što te nagnalo damisliškakojeovojediniizlaz.Vjerujmi,isâmsamtoprošao.Biosamjednakoblizutomekaoitisada...itonesamojednom.Dajdarazgovaramstobom.Dajmiprilikudatidokažemdapostojiboljiizborodovoga.«

»Izbor?«DajeBrandonovpogledbiolaserskazraka,Hunterbibiomrtav.Kimnuojeizatimrekaoneštozbogčegaćezauvijekžaliti.»Uvijek imamo izbor. Siguran sam da u ovom trenutku ne želiš krivo

odabrati.Vjerujmi.«Brandon se opet zagleda daleko u tamu. Samo što to ovaj put nije bila

tama. Pojavili su se farovi koji su se brzo približavali. Brandonovo seponašanjemalopromijenilo–kaodajeosjetioolakšanje.

Hunter baci pogled na farove i u tom trenutku shvati što je Brandončekao.Oko01:21vlakćeproćiispodvijadukta.Nomalojekasniopaćepodvijaduktstićiu01:23–0123.

Hunterosjetinapetost.Brandon senaceri. »Ljudi stalnokvocajuo tomsranjuda svatkouvijek

ima izbor.«Nastavibudalastimdječjimglasićem:»Samiupravljamosvojimživotomjeruvijek,bezobziranasve,uvijekimamoizbor.«

»Pa«,rečeHunter,»tisadaimašizbor.«Opetbacipoglednafarove.Većsubiliopasnoblizuvijadukta.»Molimte,Brandone,nemojpogrešnoodabrati.Siđidoljedarazgovaramo.Znamdapostojiboljerješenje.«

»Stvarno?«Zvučaojegnjevno.»Uvijekimamoizbor,ha?Aštokadnetkoodabere ono što će drugima, ne njemu, potpuno promijeniti život? Kakavonda izbor imaju ti ljudi?«Zastane iprogutasuzekojesumusepojavileuočima.»Onjeodabraodaprođekrozcrvenosvjetlo,neja.Onjeodabraodatenoći bude pijan i napušen, ne ja. On je odabrao da neće mariti što će sedogoditi,neja.Onjeodabraovozitibrzokaomanijak,neja.«Obrišesuzesalica. »Njegov izbor je meni potpuno promijenio život. Promijenio mi jebudućnost.Promijeniojemene.Sveonoštosammogaopostići,sadafizičkiviše nemogu. Zbog njegova izbora ja ovakav hodam po svijetu... do krajaživota.«Posljednjeriječiistaknuojepokazavširukamasvojelice.

Vlaksepribližavao.»Njegovizbor...«,rečeBrandonbez ikakvaosjećajauglasu,»nagnaome

naovajmoj.«Vrijemejeisteklo.HunterjevidiokadjeBrandonsrubavijaduktazakoračiouprazno.»NE!«, vikne, jurne prema mladiću i baci se naprijed da ga dohvati.

Prstimajeočešaonjegovolijevorame,alijegravitacijačinilasvoje,povlačećimladićevotijelosvebržeibržeprematračnicama.Svomjesnagomstisnuošaku,alijeuspiouhvatitisamokomadićBrandonovekošulje.

Zamalogajeuhvatio.Nijebiodovoljnobrz.Brandonovotijelooteloseiznjegovastiskaipoputkamenapalodolje.Sljedeće što je čuo bio je zvuk komadanja Brandonova tijela kad je na

njeganaletiovlak.Naprednjojstranilokomotivepisaojebroj678.

98.Uprostoriji za sastanke vladao je tajac za vrijemeHunterove priče, a i

nakonnjezinazavršetkajošsenekolikotrenutakanastavilamuklatišina.Sadjesvesjelonasvojemjesto–SSV,678,0123.

»Sjećam se da si mi pričao o tome«, napokon reče Garcia, još uvijekiznenađenalica.

InačelnicaBlakekimne.Ionajeznalatupriču.»Znači, onaj telefonski poziv tebi na početku svega ovoga, nije bio

slučajan«, rekla je. »Nije te odabrao pukom srećom niti zbog tvojereputacije.«

»Nije«,složiseHunter.»Nazvaomejejersambionatommostu.Zatoštonisam bio dovoljno brz. I zato što nisam uspio odgovoriti Brandona odskoka.«

»Alikakosenašetrižrtveuklapajuuto?«,upitaGarcia.Hunterkimneiopetpritisnedugmenadaljinskom.Naplatnusepojave

trifotografijelošekvalitete,alisunesumnjivoprikazivale6.StreetViaducttekobne noći. Bile su malo mutne i zrnaste, ali se na svima, unatoč mraku,moglo jasno vidjeti Brandona Fishera kako stoji na rubu zapadnog krajamosta.Nadrugoj i trećoj slici vidio seHunter. I on je bionamostu, samometar-dvadaljeodBrandona,osvijetljenžućkastimsvjetlomuličnesvjetiljke.Unjegovudržanjuvidjelasenapetost.

»Ove je fotografije mobitelom snimio prolaznik koji je te noći nazvaoslužbu 911«, objasni Hunter. »Svi mi znamo da reporteri crne kronikeprisluškujupolicijskiradioupotrazizasenzacionalnimvijestima.UredništvocrnekronikeL.A.Timesa jeprisluškivalo tenoći.Neznam jesu linagovorilitogprolaznikadaimprodatesnimkeiliimihjesamponudio,nozavršilesuurukamanovinarakojijedošaonapoprište.«

Hunterzastaneipritisnedugme.Naplatnusepojavinovafotografija.Onakoja je bila jako dobro poznata Hunteru, Garcii, načelnici Blake i MichelleKelly.

»Prolaznikkoji je snimioslike inazvao911«, rečeHunterpromatrajućiportret,»zvaoseKevinLeeParker.Prvažrtva.«

Garcianapušeobrazeipolakoispustizrak.»Dajdapogodim–novinarkaL.A. Timesa koja je došla na poprište i napisala članak bila je ChristinaStevenson,ubojičinadrugažrtva.«

»Ona,glavomibradom«,potvrdiHunter.»Uto jevrijemeradilaucrnojkronici.NesamodajeiskoristilatrifotografijekojejetenoćisnimioKevinLeeParker,većjeučlanakstavilaiovu,očitoželećiizazvatišok.«

Slijedilojejošjednopritiskanjedugmeta.NaplatnusepojavionaistafotografijaunakaženoglicaBrandonaFishera

koju im je pokazao prije nekoliko minuta, snimljenu otprilike dvanaestmjeseciprijesamoubojstva.

»Sranje!«, reče Michelle. »Svima je razotkrila lice tog klinca i njegovuunutarnjuborbu.«

Hunter kimne. »Christina se u svom članku pobrinula da cijela javnostdozna za Brandonove ozljede. Sada je svatko mogao napraviti sažaljivu,šokiranuilizgroženugrimasu.Svatkojemogaokomentirati,sprdatiseištolisvenes‘unakaženim’klincemkojijeskočiosmosta.«Zastaneiotpijegutljajvode.»Vjerojatno jeChristinabilaužurbidaštoprijedovrši članakkoji jeobjavljendannakonBrandonovasamoubojstva,jersesvakakomožerećidasenijeprevišepotrudilaistražitipozadinupriče.«

Naplatnusepojavinovasnimka–članakChristineStevenson.»OvosamdobiosinoćodnjezineuredniceuL.A.Timesu«,rečeHunter.»Odnio me vrag«, reče načelnica i naglas pročita naslov – »Vrag je

unutra«.»Ono što nam je ubojica ostavio na staklenim vratima u Christininoj

spavaćojsobi«,podsjetiihHunter,»naslovječlankakojijenapisala.Članakjenapisan tako da implicira kako se odbačeni, zlostavljani i problematičniizopćenik Brandon Fisher nije mogao nositi s Vragom u sebi’. S vragomsvojih ozljeda. Vragom koji je polako i sigurno nagrizao njegovo duševnozdravlje,dovevšiganakrajudosamoubojstva.«Trenutakzastane.»Christinajekoristilairiječipoput–»pokažeihnaplatnu«– ’jošjedno’ samoubojstvotinejdžera, što implicira na trivijalnost, nešto posve nevažno, nešto što sedogađaprevišečestodabibilotkostvarnomario.I‘izgredumirnojnoći’,štosugerira da je Brandonova smrt bila samo teret za grad Los Angeles, bezkojegajelakomogao,jednakokaoibezdžeparailopova.«

»Nažalost«, nastavi Hunter, »Christinin loš odabir riječi učinio jebeznačajnimBrandonovosamoubojstvo.Postaojesamojošjednaodmnogihtužnihpričanakojesezaboravičimsepročita.«

Nitkonijeništakomentiraopajenastaviodalje.»Iondaimamojošiovo.«Jošjedanpritisaknadugmeiprizornaplatnusepromijeni,samoštoviše

nijebiostatičan.Nisubilefotografije,većvideo.Video je prikazivao posljednjih petnaest sekundi Brandonova života.

Stajaojenarubumosta,okrenutpremajugu.Hunterjestajaookrenutleđimakameri, samo metar-dva dalje. Brandon je nešto govorio Hunteru, alimikrofon u kameri to nije uspio snimiti. Čula se samo buka vlaka koji sepribližavao.Tadasesveodigraloveomabrzo.Brandonsebrzookrenuo,alinijeskočio.Samojesrubazakoračiouzrak,kaodaulaziusobuili izlaziizkuće.U tomse trenutkuHunterpokrenuo, jurnuo ibaciopremaBrandonu,

istegnuvši tijelokaoSupermanu letu.Zatimjekamerabrzoskrenuladolje,dovoljnobrzodasnimitrenutakukojemjevlakprojurioispodmostaisvomsilinomudarioumalotijelo.

Prostorijaseispuniuznemirenimžamoromipsovkama.Hunteropazidasusesvilecnuli,čakizapovjednikspecijalaca.

Uključipauzu.»Ovo je snimiovozačkoji jeprvi stigaonamostnakonšto samsvojim

automobilom blokirao promet. Čista je slučajnost što je sa sobom imaovideo-kameru.Zvaose...«

Klik.Naplatnusepojavinovafotografija.IstaonakojusuHunteriGarciaimali

usvomuredu.»EthanWalsh«,dovršiHunter.»Ubojičinatrećažrtva.«Nekolikojetrenutakavladalamuklatišina.»Znači, to objašnjava zašto nam je ubojica nakon smrti EthanaWalsha

ostaviovideokameruukošuzasmećeuparku«,rečeGarcia.»ZatoštojetenoćisnimioBrandonovosamoubojstvo.«

»Točno«, složi se Hunter. »U to vrijeme je gospodin Walsh već imaoozbiljnefinancijskeprobleme.Sveštojeimaouložiojeusvojukompanijuiništa mu nije ostalo. Pretpostavljam da je vidio priliku da zaradi malo sastrane,jerjeovusnimkuprodaoChristiniStevensonikabelskojemisijiTajnau60minuta.Vjerojatnojujepokušaoprodatiidrugima,alisugasvevažnijemreže odbile jer nisu htjele na državnoj televiziji prikazati samoubojstvotinejdžera. Nasuprot tome, kablovske postaje ne mare za to, tako da jenekoliko dana kasnije snimka prikazana u okviru specijalne emisijeSamoubojstvo tinejdžera. Ta kablovska postaja emitira program samo uKaliforniji.Nemožejegledatinitkoizvanovedržave.«

Huntersevratinapodij.»Problemjeutomeštotragedijasamoubojstvanezavršavasamimčinom

samoubojstva«,objasni.»Samoubojicaostavljazasobomobiteljivoljene,nesamodasenosesgubitkomdrageosobe,većisneizbježnomdepresijomiosjećajemkrivnjekojipotomslijede.Kakotodanisuništanaslutili?Zarnisumogliučinitiviše?Alionoštoihstvarnoizjedaiznutrajesaznanjedasubilepotrebnesamoušikojećesaslušatiimoždaparutješnihriječiiuvjeravanjedajetaosobavažna,dajevoljenaidanijesama.«

Nitkoneizustiniriječ.»A s današnjom tehnologijom i Internetom taj osjećaj krivnje

eksponencijalno raste«, nastavi Hunter. »Iz nekog razloga koji ja nemogushvatiti,EthanWalshsenijezadovoljiosamotimeštojeprodaosvojvideokablovskojpostaji iChristiniStevensonizL.A.Timesa.Koristeći internetskinadimak DarkXX1000, stavio je snimku na specijaliziranuweb-stranicu sašokantnim videima, thiscrazy-world.com. Otada nadalje postala je

pristupačna svima. Najgora bol jedne obitelji postala je javna stvar,sprdačina,tekkratakvideokojićemilijunipogledati,smijatise,komentiratiikritizirati.Iljudisutoučinili.«

Brzimpritiscimanadugmenaplatnususepočeleizmjenjivatistraniceistranicekomentara.Samonekolikosuosjećajnih,većinastrašnouvredljivih.

»Onda,kogamitotražimo?«,upitazapovjednikspecijalaca.»Upravostižemdotoga«,odvratiHunter.Klik.

99.Novafotografijakojasepojavilanaplatnuprikazivalaježenu,vjerojatno

četrdesetihgodina,koja je izgledalanajmanjedesetgodinastarije. Imala jeravnukestenjastukosuimliječnobijeliten.Zapravoinebilošeizgledaladanijebilodubokousađenihočijukojesujojdavalemrtvačkiizgled.

»BrandonFishernijeimaovelikuobitelj«,objasniHunter.»BiojejedinodijeteGrahamaiMargaretFisher.Njegovamajka...«,pokažeslikunaplatnu,»...bila jekrhkaženakoja jeoboljelaodmultiplesklerozenekolikomjesecinakonšto jerodilaBrandona.Njegovasmrt ju jepotpunoshrvala. Jošsu jeviše pogodili onaweb-stranica sa šokantnim videima na kojoj se pojavilasnimkaBrandonovasamoubojstvazajednosužasnimkomentarima.Njezinjesin,sasvomsvojomboliiunutarnjomborbom,bioizložencijelomesvijetu,nametikritikesvakogatkosemožespojitinaInternet.Nijemoglaspavati,počela je odbijati hranu.Ubrzo jeoboljelaodanoreksije i postalaovisnaosedativimaidrugimlijekovima.Odbijalajeizaćiizkuće.Oboljelajejošiodteške depresije i anksioznosti, a sve je to bila posljedica samoubojstvanjezinasinaimonstruoznogponašanjaljudi,čakinakonnjegovesmrti.«

Hunterprošetapopodijuinastavi.»Njezinovećionakonarušenozdravljepočelosepogoršavatimnogobrže

od tempa predviđenog za multiplu sklerozu. Zato što je odbijala hranu,otprilikedesetmjesecinakonBrandonovasamoubojstvamoralajedobivatiinfuziju.Preminulajeprijedvanaestmjeseci.«

Nitkouprostorijineprogovori.»ItonasdovodidoBrandonovaoca,GrahamaFishera«,nastaviHunter.

»U vrijeme sinovljeva samoubojstva, gospodin Fisher je bio profesor naUCLA-i.Predavaojenaprednoprogramiranjeusklopukolegijaračunarstva.Doktorirao je tehniku i računarstvo na Harvardu. Jedno od mnogobrojnihpodručjaukojimajepravistručnjakjesustavzaštitenaInternetu.Nekoćječakradiokaosavjetnikameričkevlade.

Nimalo ne iznenađuje što je i gospodina Fishera veoma pogodilasinovljeva smrt. Zbog brzog pogoršanja ženine bolesti ubrzo je shvatio danemadrugogizlazanegodatiotkaz.Tadasepotpunoposvetionjezinojnjezi.Ona jebilasveštomu jeostaloodobitelji.Njegovapsiha jednostavnonijemoglapodnijetiBrandonovosamoubojstvoiubrzonakontogaženinusmrt.Mislim da se nakon Margaretine smrti osjećao usamljeno, povrijeđeno iveoma,veomagnjevno.Osobautakvompsihičkomstanju,takveinteligencijeistolikomnogovremena,možesmislitisvašta.«

Začujeseprigušenžamor.

»Metodičkijesastaviopopissvihonihkojejesmatraokrivima«,nastaviHunter, »ne za smrt svoga sina, već zato što su od njegova samoubojstvanapravili sprdačinu. Što su svima razotkrili Brandonovu najintimnijupsihičku i emocionalnubol. Zato što sunjegov osobni gubitakpretvorili udrugorazrednu predstavu i opću zabavu. I zato što su doprinijeli brzompogoršanju Margaretina zdravlja.« Zastane da udahne zrak. »Nakon što jeotkriokrivce,asiguransamdajetopotrajalo,posvetiosesmišljanjuiizradisvojihspravazamučenjeiubijanje,azatimpotražiojednupojednuosobusasvogspiska.Problemjeutomeštonikakonemožemosaznatikolikoosobaimanatompopisu.Asviznamodasutrivećmrtve.«

»Imamolinjegovusliku?«,upitazapovjednikspecijalaca.Hunterkimneipritisnedugmenadaljinskom.Naplatnusepojavi fotografijaprivlačnogmuškarcau ranimpedesetim

godinama.Robusnoliceodisalojesamopouzdanošćuisamosviješću.Imaojevisoke jagodice, istaknuto čelo, snažnu bradu s malom jamicom isvijetlosmeđu,dražesnorazbarušenukosudoramena.Bio jesnažnegrađe,čvrstihmišićaiširokihramena.

»Nijemoguće.«SvisuuprostorijičulikakojeGarciazadahtao.»Carlose,neštonijeuredu?«»Da«,polakokimne.»Poznajemga.«

100.Muškarac je dovršavao svoju najnoviju spravu za mučenje i ubijanje.

Mnogoviševremenaproveojeuizradiovenegoliprethodnetri,alisezatotrud isplatio.Ovu jesmatraoumjetničkimdjelom–bila jeu jednakojmjeridomišljata i opaka. Kad njezin mehanizam jednom proradi, nitko ga nećemoćizaustaviti,čaknion.Da,ovajenapravabilaneštoposebno.Neštoštoće»onojkučki«datinezaboravnulekciju.

»Onakučka«jesjedilazavezanazaonuistuteškustolicunadrugomkrajuvelike prostorije bez pregradnih zidova u kojoj se i sâm nalazio. Doduše,moraojujeopetomamiti.Njezingajeplačizluđivao.Nonjezinosevrijemebližilo.

Morao je priznati da je negdje duboko u sebi želio da prihvati njegovuponudu ivrtnimškaramaosakati svojuruku.Da je toučinila, stvarnobi jepustio. No znao je da na ovom svijetu postoji tek nekolicina ljudi koja jepsihičkiiemocionalnodovoljnosnažnazatakvuvrstusamoranjavanja.Ostalitonisubilikadriučiniti,čakniakobi imtospasiloživot.»Onakučka«nijespadalautunekolicinu.

Nijevažno,pomislioje.Onoštojojjespremaobilojekudikamoboljeodrezanja prstiju, a osim toga napravit će još jedan fantastičan internetskispektakl,utojebiostopostosiguran.Tagajepomisaonagnaladasenaceri.

Zategnuojeposljednjivijakspajajućispravunaelektričnumrežu.Došlojevrijemedajeisproba.

Ustanesastoliceukojojjesjedioprotekladvasata,skinezaštitnenaočalepa palcem i kažiprstom protrlja umorne oči. Taj mu je osjećaj djelovaoumirujuće. Popije čašu ledene vode, gurne rukuu vrećicu s namirnicama iizvadivelikulubenicukojujekupiotogjutra.

Nasmiješiosekadsesjetiokakomujeniskaizaobljenaženautrgovinirekladaonedvijelubenicekojejekaniokupitinisudovoljnozrele.

»Moraju proći još najmanje tri dana dok te ne budu dovoljno dobre zajelo«,reklaježena.»Gledajte,ovdjeimambolje.Lijepeisočne,savršenozrele,najboljedasepojedudanas.«

On je samo odmahnuo glavom. »Ove će biti dobre.Mene zanima samonjihovaveličina.«

Približi se svojoj tek dovršenoj spravi i stavi veliku lubenicu na točnoodređenomjesto, zatimuzmedaljinski upravljač sa stola.Odmakne se parkoraka,dubokoudahne,namjestištopericunasatuinapokonpritisnedugmenadaljinskom.

Začuje se prigušena škripa kad su se mnogobrojni zupčanici počeli

okretati,oživjevšinjegovomonstruoznodjelo.Očaranojepromatraodokjesvakidioradiotočnoonakokakojezamislio,

nopojaviosejedansitniproblem.Sveseodigraloprevišebrzo.Lubenicajeostalacijelasamo39,8sekundi. Istina, ljudskotijelo jemnogootpornijeodlubenice,alion jehtiodaovo traještoduže.Htio jedanjegovapublikanaInternetuuživa,daseprestravi izgraža,daosjećasažaljenje ilibijes,dasesmije,dakomentira,sprdaseigovoriotome,bilošto,alijeodsveganajvišehtioda»onakučka«pati.

Očistineredkojijenaspravinapravilalubenicainarednihčetrdesetpetminuta provede u zatezanju i otpuštanju vijaka, podešavanju zategnutostirazličitihoprugaispojevaiprilagođavanjudijelovapodtlakomsvedoknijebio potpuno zadovoljan učinjenim. Tada izvadi drugu lubenicu iz vrećice iponovitest.

Nasmiješiosekadjezaustavioštopericuipogledaovrijeme.»Savršeno.«

101.U jednom kratkom trenutku Garciine riječi zvučale su previše

nadrealističkidabiimalesmisla.»Što?«,istovremenoupitajuHunterinačelnica.»Štomislištimerećidagapoznaš?«,upitaMichelle.NjegovjepogledjošuvijekbioprikovanzafotografijuGrahamaFishera

naprojekcijskomplatnu.»Upravoto.«Jedvajepromrsioriječi,očitopremećućiposjećanju.»Znam

dasamganegdjevidio,samosenemogusjetitigdje.«Hunterpogledaplatno.»Većsinegdjevidioovolice?«Garciapolakokimne.»Stoposto.«»Nedavno?«Jošjednompolakokimne.Prođenekolikonapetihtrenutaka.»Možda na nekom od poprišta zločina?«, sugeriramu jedan specijalac.

»Sviznamodaseokopoprištazločinauvijekvrzmajurazličitiznatiželjnici.Anekiubojicevoleseumiješatimeđunjihipromatratištoradipolicija.Nekeodnjihuzbuđujutakvasranja.«

Garciazatvorioči,nastojećisesjetiti…Noumislimajevidiosamomasunepovezanihprizora.Najprije se sjeti svoje ženeAnne i njezineprijateljicePatricieuTujungaVillageukadjestigaotamonakonštoihjeubojicaprekoInternetaprikazaonjemuiHunteru.Pokušaosesjetitisvihlicakojejevidiotogadana–moždaukafićugdjeihječekalaAnnailisdrugestranecesteilimoždakrozprozorkafića.

Ništa.GrahamaFisheranijevidiouTujungaVillageu.Nakon toga se u mislima vratio na Mission Hills, na mjesto gdje je

pronađenotruploKevinaLeeaParkera,prveubojičinežrtve.Došlisuuzabitustražnju uličicu prije svitanja. Zato tamo nije bilo nikakvih znatiželjnika.Nikogaosimbeskućnikakojijepronašaotruplo.Itajjeprizorbrzoodbacioinastaviodalje.

ZatimsesjetioCityHallParkainalaženjavideo-kamere.IoniHuntersubilisigurnidajeubojicanegdjeublizini,daželipromatratikakoćepolicijareagiratinanjegovumalušalu.Svomsesilomtrudiosjetitisvakeosobekojujevidioubliziniparka.

Potomjeslijedioprizormjestanakojemujenađenodrugotruplo–DeweyStreet u Santa Monici. Tijelo Christine Stevenson ostavljeno je pokrajkontejnera za smeće namalomparkiralištu iza dvokatne poslovne zgrade.

Jasno se sjećao mnoštva koje se okupilo oko parkirališta. Tada se sjetiomuškarcakojigajepogledaouoči–visokogisuhonjavog,odjevenogucrnutrenirku s kapuljačom i tamnoplave traperice. Pokušao se točno sjetitinjegovalica,atadaiznjegovasjećanjaiščeznusviprizoriosimjednoga.

»O, moj Bože!«, šapne, otvorivši oči i razrogačivši ih istog trena.»Liječnik!«

»Što?«,upitaHunter.»Kakavliječnik?«»Onaj u parku«, skoro obamrlo odvrati Garcia. »Pričao sam ti o tome«,

obratiseHunteru,azatimseokreneknačelniciiMichelle.»Prijedvatjedna,unedjeljuujutro,Annaijasmootišlinatrčanjeuparkublizininašegstana«,počneobjašnjavati.»Imaosamslobodandan.Trčalismoposljednjikrug,kadjejednomtipunabiciklupozlilo.Biojetikizanas.Iakoseokonjegaokupilagomilaljudi,jedinosammujapritrčaoupomoć.Baremnapočetku.Upravosam započeo s postupkomoživljavanja, kad se krozmnoštvoprobio jedandrugitip.Ionjetogjutratrčaouparku.Znamtojersamgavidio.Dakle,rekaojedajeliječnikiupotpunostipreuzeokontrolunadsituacijomsvedoknijestigla hitna pomoć. Pomagao sam mu u postupku oživljavanja. Nije sepretvaraonifolirao.Zaistasetrudiospasititomčovjekuživot.«

»ItajtipjebioGrahamFisher?«,upitanačelnica.Garciaopetkimneipogledafotografijunaplatnu.»Da.Siguransam.«Prostorijomopetzavladanelagodnatišina.»Sranje«, reče Garcia. »Uhodio je Annu i mene jer ju je već tada

namjeravao slijediti. Taj incident u parku dogodio se samo nekoliko danaprijenegoštonamjepustioonajbolesniprijenosAnneinjezineprijateljiceukupovini.«Sadsumuriječibilepunebijesa.»Sranje!Razgovaraosamsnjim.Stajaosampokrajnjega.Rukovalismose...RukovaosesAnnom.«

»Oho, taj kučkin sin stvarno ima muda. Svaka mu čast«, reče visokimišićavispecijalac.

»Luke,štosimuti,nekijebeniobožavatelj?Tajtipjepsihopat«,doviknemudrugi.Ovajjebiomaloniži,alijednakomišićav.

Nastanenovižamor.»O.K.«, glasno rečeHunter i svi opet zašute. »GrahamFisher još uvijek

živiuistojkućiukojojježiviosaženomisinom,uBoyleHeightsu.Adresaitlocrt kuće nalaze se u fasciklima na vašim klupama. Nalog za njegovouhićenje već smo pribavili. Dakle, idemo li ščepati tog bolesnog kurvinasina?«

102.Policijski konvoj sastojao se od dva crna terenca specijalaca, tri

neobilježenaidvaobilježenapolicijskavozila.Usvakomterencubilasupočetiri specijalca. Hunter, Garcia i načelnica Blake vozili su se u prvomneobilježenomautomobilunačelukonvoja,izanjihMichelleKellyzajednosdvaLAP-ovaOSI agenta.U trećem,neobilježenomvozilubila su još triOSIagenta.Dvaobilježenacrno-bijelapolicijskavozilabilasutamokaopojačanjeuslučajupotrebe.

LAP-ov Odjel za specijalne istrage (OSI) je elitna taktička jedinica zanadziranje. Postojala je više od četrdeset godina, usprkos nastojanjimarazličitihpolitičkihskupinaiorganizacijazaljudskapravadaseukine.Imalisuvišiprosjekubijenihosobaodbilokojedruge jedinice,čak ispecijalaca.OSItimovivećinomsupotajnonadgledaliipratilinajgorezločince–osobezakojesesumnjalodasupočiniteljinasilnihzločina,anisuprestajalisvedokihnebiuhvatilinadjelu.Bilisumajstoriupraćenjuinadgledanju–pratilisuosumnjičenika, čekalidazapočnes izvršenjemkriminalnogdjela i tek tadastupaliuakciju.Takvisuslučajevičestozavršavalismrtonosnimpogocima.Sviodredabijahuizvrsnistrijelci.

Adresakojusu imalidovela ih jeumalustrmuulicuuzapadnomdijeluBoyleHeightsa,uradničkikvartistočnoodcentraLosAngelesa.

Svesusekućenalazilepodaljeodulice,alinijebilonikakvogzelenila–naulicinijednogstabla.Neobičnoneprivlačnomjesto.Vjerojatnojeljetivrućinapretvarala ulicu u prašnjavomjesto na kojemu su se razdražljivost i gnjevmnožili istombrzinomkao i bakterije. KućaGrahamaFishera na broju 21nalazilasenasamomvrhustrmeulice.Izgledalajeotprilikejednakokaoisveostale kuće u toj ulici; trosobna jednokatnica srednje veličine sklimatizacijskim uređajima na nekoliko prozora. Do betonskog prednjegtrijemavodilesutriuskestube.Bijelibroj21stajaojeuzulaznavratakućeizbijedjeleplaveboje.Svisuprozoribilizatvoreni,svezavjesespuštene.Svejeizgledalomirno.Prednjedvorištezapušteno,travnjakzagušenkorovomiišaran prugama blata od automobilskih guma. Sve je okruživala bijelaželjeznaogradavisokadobedara.Stražnjauličicakojasenalazilausporednos glavnom nije bila dovoljno široka da njome prođe automobil. Konvoj sezaustavinapočetkustrmeulice.

»O.K., slušajte«, rečezapovjednikspecijalacaautoritativnimglasomkadse svi okupiše oko dva terenca. »Alfa tim –Morris, Luke i ja – ulazimonaprednjavrata.Pretražitćemodnevnusobu,blagovaonicuidonjukupaonicu.«Dokjegovorio,pokazivaojeprostorijenatlocrtukućekojijeraširionahaubi

jednogvozila.»Betatim–Johnson,DavisiLewis–ulazenastražnjavratakojavodeu

kuhinju. Pregledat će tu prostoriju, a onda krenuti gore na kat gdje ćepretražiti obje kupaonice i sve tri spavaće sobe. Gama tim – Lopez iTurkowski – ući će zaAlfa timomkrozprednja vrata i krenuti upodrum.«ZastaneipogledanačelnicuBlake.»OSIagentiidetektiviulazeukućutekkadimmi javimo da je unutra sigurno. Je li jasno?« Da istakne svoje riječi,odlučnopogledauočisvakogatkonijepripadaospecijalcima.

»Jasno«,odvrateHunter,GarciaiOSIagenti.»O.K.,mrcine.Jutrosnamsveidenaruku.Bolesniknemablagogpojmada

dolazimoponjega.Izatobrzouđimoiiznenadimotuguzicu.Sviznamodajepsihopat,alineodonevrstekojakoristioružje.Znači,čakiakoukući imakakvo oružje, ono mu neće biti nadohvat ruke. Ipak, pokrivajte se. Bezgrešaka.Bezoklijevanja.Ovajtipjejakopametanipunjebenihiznenađenja,asvi znate da ja volim jedino ona kad mi iznenadimo njih. Čim provjeritepojedinuprostoriju,javite.Akoitkoopazimetu,nekauhitiseronju.Pucanjedolaziuobzirjedino,ponavljam,jedinokadjatoodobrim.Danasnemalakogpovlačenjaokidača.Jelisvimajasno?«

»Jasno,satniče«,jednoglasnoodvratesvasedmoricaspecijalaca.»O.K., mrcine. Pripremite se. Želim da sve ovo bude gotovo za najviše

šezdesetsekundi.ZauzmitepoložajeipriuštimoSudnjidantomgovnu.«Dvadeset sekundi kasnije, zapovjednik specijalaca začuje prvi izvještaj

krozslušalicunauhu.»Betatimnapoložaju,zapovjedniče.Spremnizaulaz.«Beta tim jebio jedinikoji jekućiprišao sa stražnje strane.Alfa iGama

trebalisuućisprednje.Kakoihubojicanebiprimijetioprijevremena,jedanjespecijalacpolako

vozioterenacstrmomulicom,aostaličlanoviAlfa iGamatimasupognutotrčalisdrugestranevozila.

»Prijem«,odvratizapovjednikumikrofonpričvršćenzakacigu.»Bitćemonapoložajuzamanjeoddesetsekundi.«

»Prijem,satniče.«»O.K.Idemo«,naredizapovjedniktimovimaAlfaiGama.Kretalisusebrzoineprimjetno.Zapovjedniknačelu,ostaliustandardnoj

zaštitnojformaciji2x2.Udvorištenisuušlikrozvratahrđavihšarki,većsujednostavnopreskočiliogradu–bezškripe,bezupozorenja.

Natrijemuzapovjednikobjavistanje.»AlfaiGamanapoložaju.«»Prijem,satniče«,odvratiDavisizBetatima.AgentMorris,zamjenikzapovjednika,brzogurnemaluoptičkucijevispod

ulaznihvrata.Biojetofleksibilnifiberskop,spojens3-inčnimmonitorom.Davišnapraviistonastražnjemulazu.

Ukućinijebilonikakvakretanja.»Kuhinjačista«,javiDaviš.»Nemanikoga.«»Negativnoinaprednjemulazu«,potvrdiMorris.»Satniče, ovdje imamo veoma čvrstu bravu«, javi Daviš. »Morat ćemo je

razvalitipuškom.«Zapovjednikbrzoprovjeribravuišarkenaulaznimvratima. Istoučini i

MorrisikimneFallonu,pokazujućidaseslažesprocjenomBetatima.Puška za razvaljivanje brava je obična puška s posebnim punjenjem

zvanim »TESAR« ili dezintegratorima. To su specijalna zrna namijenjenauništavanjučvrstihbrava,lokotaišarki,adasepritomneriskiraničijiživotniranjavanjezbogodbijanjametka.Zrnasulomljiva,napravljenaodgustogičvrstogmaterijala,najčešćemetalnogpraha,ivezivnetvarikaoštojevosak.Zrnoraznesebravuilišarkuizatimseodmahraspadne.Specijalcisutazrnaušalizvali»univerzalnimključem«,anjihovaseuporabaoznačavalašifrom»AvonCalling.«

»Prijem i potvrda«, odvrati zapovjednik i dade znak Lukeu, jednom odsvojihljudikojijenosiopuškuzarazvaljivanje.

Luke krene naprijed, držeći spremno oružje. Na razdaljini od otprilikepetnaestcentimetaranaciljagornjušarkunavratima.Laganokimneglavom,dajućiznakFallonudajespreman.

»O.K., Beta«, reče zapovjednik u mikrofon. »Avon Calling na tri... dva...jedan...«

BUM.

103.Hiciproparašetihojutro,odjekujućimeđususjednimkućama.Uvremenu

kraćem od tri sekunde, Luke je na prednjim vratima raznio dvije šarke ibravu.Čimjeispalioposljednjihitac,zapovjednikFallonsnažnolupinogompovratimaiutrčiudnevnusobu.

Sdrugestranekuće, Johnson jeu jednako toliko sekundi raznio šarke ibravu.Davisjebiotajkojijerazvaliovrata.

Svi su specijalci imali poluautomatske puške Heckler &Koch MP5 – 9-milimetarsko oružje, izuzetno moćno i precizno u borbi izbliza. Sva suosmoricaprošlaspecijalnitreningzaovakvesituacije.

Sva tri tima, još uvijek u pognutu položaju, nevjerojatnom brzinom ispretnošćuuđuukuću;crvenezrakelaserskihnišanananjihovimpuškamašaralesupoprostorijipoputsvjetalaudisku.

Prednjavratavodilasuizravnoumalupravokutnudnevnusobu.Budućida su zavjesebile spuštene, sada je jedino svjetlodopiralo kroz razvaljenavrata.Nazrakamasvjetlazaplesalisupramičcidimaičesticeprašine.

Alfa tim je u napadačkoj formaciji klina nahrupio u dnevnu sobu inevjerojatnom brzinom i preciznošću provjerio sve zakutke i potencijalnamjestazaskrivanje.Usobisusenalazilisamokauč,dvanaslonjača,televizornadrvenomelementuinizakstolić.Svisuzidovibiliprazni,samonajednomjednauokvirenafotografijamladenacauukočenojpozi.

Alfatimjezačetirisekundepregledaoprostoriju.»Dnevnasobačista«,objaviFallonumikrofon,prijeđesobuiizađekroz

vratanasuprotnojstrani.Gamatimuđezanjima.NiBetatimuustražnjemdijelukućenijetrebalodugodaprovjeremalu

kuhinjukojujejošmanjomčiniokvadratnidrvenistolgurnutuzistočnizid.»Kuhinjačista«,izjaviDavišumikrofon.OniostaladvaagentaBetatimabrzoprijeđukuhinjuikrozvrataizađuu

hodnik prema prednjem dijelu kuće i stubištu koje je vodilo na kat. Čimstigošenavrhstubišta,Alfa timuđekrozvratanadrugomkrajuhodnika iskrene odmah lijevo u blagovaonicu. Vrata su već bila otvorena. Ova jeprostorija bila manja od dnevne sobe. Veći dio prostora zauzimao jekvadratni stol od stakla i čelika, četiri stolice tedvije velikepolice. I ovdjepraznizidovi.Nikoga,alinimjestanakojembisemoglasakritiosobavisokaigrađenakaoGrahamFisher.

»Blagovaonicačista«,objavizapovjednik.Morris, jedanodpreostaledvojiceAlfatima,većjenogomgurnuovrata

donjekupaonicekojasutresnulaozidprekrivenbijelimpločicama.Odsilineudarcapuklesudvijepločice.Iovajeprostorijabilaprazna.

»Donjakupaonicačista«,izjavi.Beta timsestubištempopeousedammetaradughodnikspetvrata–

dvoja s lijeve, dvoja sdesne strane i jednana samomkraju. Sva tri agentaznalasudaprvavratasdesnestranevodeumalospremište.Tasuvratabilazatvorena.Drugasuvodilaujednuodtrispavaćesobe,vjerojatnoonukojomseslužioBrandon.Itasuvratabilazatvorena.Prvavrataslijevestranesu,prematlocrtu,vodilauprvukupaonicu.Tasubilaotvorena.Drugasuvodilaumanjuspavaćusobu.Tasubilazatvorena.Onanakrajuhodnikavodilasuuveliku spavaću sobu koja je sadržavala drugu kupaonicu. Ta su vrata bilaotvorena.

Tim se kretao brzinom munje. Za dvije sekunde provjerili su prvuprostorijuslijevestrane–kupaonicuiprvusdesne–malospremište.Objeprazne.

Dok suDavis i Lewis otvarali druga vrata na lijevoj strani, ona koja suvodilaunajmanjuodtrispavaćesobe,Johnsonjeostaouhodnikuičuvaoimleđa.

Prostorijajebilapreuređenaujednostavnuiogoljeluradnusobu:stolodivericeskompjuteromipisačem,crnakožnaradnastolica,natrpanapolicasknjigamaibežmetalniormarić,ništaviše.Iovajeprostorijabilaprazna.

»Prvaspavaćasobačista.«Obaagenta izađu iz radne sobe i krenupremadrugimvratima sdesne

strane–drugojspavaćojsobi.Johnsonpritisnekvaku–zaključano.Bravanijeizgledalaprevišečvrsta.

»Razvali«,rečeJohnsoniodmaknese.Lewissenagneipetomčizmetresnepobravi.Tojebilodovoljno.Vrata

se širom otvore, odlamajući dijelove dovratka. Prostorija je bila mračna.Zaudaralajenastarostinekorištenje.Johnsonbrzopritisneprekidač.Svjetloseupali.OniLewisuđuunutra,ostavljajućiDavisauhodnikudaimčuvaleđa.

Imalisupravo.OvajesobapripadalaBrandonu.Izgledalajekaodaništaunjojnijepomaknutoodnjegovasamoubojstva.Zidoviprekriveniposterimabendova, trkaćih automobila i djevojaka u oskudnim bikinijima. S desnestraneulazanalazilasevelikakomodasladicamaicrnimstereom.Uzprozorpostavljenstari i izgrebenipisaćistols laptopom ipisačem.Lijepo izrađendvostruki krevet s uzglavljem gurnutim uza zid. Sve prekriveno debelimslojemprašine,kaodavećgodinamaovamonitkonijeušao.

Agentibrzoprovjeresve,čakiormar.Nikoga.»Drugaspavaćasobačista«,javiJohnson.OdatleBetatimkrenepremaposljednjojspavaćojsobinakrajuhodnika.

Ovajebilamnogovećaodprethodnedvije,sgolemimkrevetom,kanapeom,

kožnim naslonjačem u jednom kutu, starinskim toaletnim ormarićem spravokutnimogledalompokrajprozoraiormaromskliznimvratimakojijezauzimaocijeli zapadnizid.Zrak jezaudaraopoustajalomznojukaodaseprostorijaniječistila.Iposteljinajeizgledalakaodamjesecimanijeoprana.

Provjerišesvakikutak,ormariispodkreveta.Nikoga.Vratakupaonicebilasupritvorena.AgentDavisihširomotvori.Prazno.Zamanjeoddvadesetdvijesekundepregledalisucijelikat.»Satnice,ovdjegorejesvečisto«,izjaviDaviš.»Luđaknijegore.«

104.GamatimušaojeukućuzaAlfatimomiprešaodnevnusobu.KadjeAlfa

tim u prizemlju skrenuo lijevo u blagovaonicu, Gama tim je nastavio nizhodnik i skrenuo desno. Vrata koja su vodila u podrum bila su zatvorenavelikimlokotom.

»Moratćemorazvalitivratapodruma«,rečeagentTurkowskiumikrofon,upozoravajućiostaletimovedaslijediglasnapucnjava.

»Spreman«, odvrati Lopez, drugi član Gama tima, skidajući pušku sramena.

Turkowskisebrzoodmakne.»Učinito.«BUM.Cijelasekućazatreseodglasnogpraska.Lokotseraspadne.Turkowski nogom gurne vrata. Istog časa zapahne ih ustajali vruć i

pljesnivzrak.Zaudaraojenaprljavštinuistarostiizazivaomučninu.Unatočtome,nijedanodnjihnitinetrepne.

Širokedrvenestubevodilesudoljeumrklimrak.»Svjetlo,svjetlo«,rečeTurkowski,nespuštajućisvojupuškuMP5itražeći

laserskomzrakommetuudnustubišta.Nenađeništa.»Našao«,rečeLopezidohvatitankuuzicukojajevisjelasastropa.Svjetlobješeveomaslabo.Sobje stranestubištaprotezali su segrubi zidoviodopeke, izazivajući

depresijuiklaustrofobiju.»Imam jako loš predosjećaj«, reče Turkowski dok su se u zaštitnoj

formacijibrzospuštalinizastube.Stubesubilečvrste,alijesvejednogotovosvakazaškripalapodnjihovom

težinom.Otežanadisanjaprijeđuposljednju stubu iuđuu slaboosvijetljenprostran podrum, šarajući posvuda laserskim zrakama i tražeći neki znakprijetnjedokihnakrajunezaustavenazapadnomzidu.

»Majkumu!«, prodahta Lopez, a zatim izjavi umikrofon. »Podrum čist.Luđaknijeovdjedolje.«Zastanedaudahneodvratanzrak.»Satnice,mislimdaćetehtjetividjetiovo.Idetektiviisto.«

105.Graham Fisher je strpljivo čekao da se crveno svjetlo na semaforu

promijeniuzeleno,azatimjeskrenuouEastStreetuBoyleHeightsu.Prometjebiousporenkaoiuvijekuovodobajutra,napredujućipuževombrzinom.NekolikosekundikasnijeskrenelijevouSouthSt.LouisStreetiistogsetrenauznemiri.Okosedamdesetpetmetaraispredsebe,napočetkustrmeuliceukojoj je živio, ugleda skupinu od sedamparkiranih vozila i dva crno-bijelapolicijskaautomobila.Uzprviautomobilstajalajeskupinaagenata.

Ne paničareći, odmah smanji brzinu i uključi žmigavac. Skrene u prvusljedeću ulicu i mirno parkira ispred prve kuće s desne strane. Otvoripretinac,izvadisunčanenaočale,stavibejzbolskukapuinataknejeniskonačelo. Izađe iz automobila i ležerno krene cestom do bijelog parkiranogkombija. Koristeći ga kao zaklon, proviri i pogleda parkirana vozila iokupljenugrupuagenatanapočetkusvojeulice.

Najprije prepozna detektiva Roberta Huntera, zatim detektiva CarlosaGarciu. S njima je stajao tim specijalaca sastavljen od osam snažnihmuškaraca, te dvije žene, četiri muškarca zastrašujućeg izgleda i četiriuniformirana policajca. Sve skupa dvadeset. Svi su bili dobro naoružani.Očitosusespremalizaprepad,aGrahamnimalonijesumnjaonačijućesekućuobrušitizanekolikotrenutaka.

Znaojedaćejednomdoćiovajdan.Zapravoihjeočekivao.Samonejoš,baremdoknezavršisposlom.

Ne skidajućipogled sa skupine,umislima još jednomprijeđekroz svojplan.Da,savršenje,zaključi. Jedinajerazlikautomeštoćegamoratimalopoguratiiubrzatistvariisamomaloimprovizirati.Alitonećepredstavljatiproblem.Točnojeznaoštomoraučiniti.

Kad se vratio do svog automobila, počeo se manijakalno cerekati,ispuštajućivisokezvukovekojisuusebiobjedinjavalinervozuiužitak.

»Da sad vidimo koliko si spreman na ono što će te snaći, detektiveHunter«, reče samom sebi. Tresući se od uzbuđenja, uskoči u automobil iode.

106.Hunter, Garcia, načelnica Blake i Michelle Kelly nabraše nos osjetivši

mučan smrad koji ih je zapahnuo čim su se počeli spuštati stubama upodrum Grahama Fishera. Nitko od njih nije mogao objasniti neobičanosjećajkojiihjeobuzeočimsuušliukuću.Kaodasuušliukućuužasakojojsustrah,bolipatnjabilisastavnidijelovijednakokaoinjezinizidovi.

Stigavšiupodrum,ukipesenamjestu.Bilajetovelikaivlažnaprostorijagolih zidova od opeke. Na sredini stropa samo jedna žućkasta žaruljaprekrivena zaštitnom žičanom mrežom. Jedva da je osvjetljavala podrum,činilosedasamobacajošvišesjena.Betonskipodbiojeprekrivenmrljama,stariminovijim,nekimvećimodostalih.

Uz istočni zid stajao je dugi drveni radni stol. Na njemu elektroničkekomponente poput elektronskih tiskanih ploča, modula za dekodiranje,kondenzatora, potenciometra, mikroprocesora i osciloskopa. Nekolikonacrta gurnuto na jedan kraj stola. U sjeveroistočnom kutu našli su velik,ručnoizrađenormarsimpresivnomzbirkomalata,čakinekolikospecijalnihbušilica i pila za staklo. No nisu sve kuke bile zauzete – nedostajao je dioalata.

Ujugoistočnomkutunalaziosemanjiradnistolsaškripcemnajednojivišenamjenskom pilom na drugoj strani. Pokraj stola veliki prenosivihladnjakizblijedjelezeleneboje.Noonoštojesvimanakostriješilodlačicenazatiljkustajalojenadrugomkrajupodruma,uzazapadnizid–onouštosunjihčetverosatimazuriliianaliziralinasvojimkompjuterskimzaslonima.

Nalijevojstraniuzdizaosestaklenispremnikukojemjeubojicaprirediosmrtonosnu lužnatukupkuKevinuLeeuParkeru.Točnounjegovoj sredini,pribijenazagrubbetonskipod,jošuvijekjestajalateškametalnastolicazakojujebioprivezan.Sobijustranaspremnikastajalisuvelikitankoviplinaizkojih su u spremnik vodile dvije metalne cijevi izvana obložene debelimmaterijalomotpornimnavatru.

»Vatrailivoda«,rekaojeubojica.»Spaljivanjeiliutapanje.«Hunterseutrenusjetiužasnihprizora.Metalne cijevimogle su napuniti spremnik i vodom i vatrom – bile su

spojeneinakućnivodovod.Hunterjeznaodagajetogdanaubojicanasamariodaizaberevodu.Ipak,

Graham Fisher je bio pripravan i da spali žrtvu, u slučaju da je krivoprocijenioHuntera.

Do plinskih tankova nalazile su se dvije bačve od petnaest litaraindustrijskog granulata NaOH – natrijevog hidroksida. I one su debelim

gumenimcijevimaotpornimnakemikalijebilespojenesmetalnimcijevimakojesusenalazileuspremniku.

Udrugomkutuzapadnogzida,nametalnomstolukojijesličiokirurškom,stajaojestaklenilijesukojijeubojicazatvorioChristinuStevenson.ČimgajeGarcia pogledao, zadrhtao je i ustuknuo, osjetivši mučninu u želucu. Ustaklenomlijesubilojenastotineuginulihtarantulinihosa.

Hunteropazipartnerovupanikupamu laganokimne i šapne: »Uginulesu.«

Ipak,tajjeprizorbiodovoljandaseGarciavratiudjetinjstvo,uonajdankadsugaubolečetiriose.Udankadjezamaloumro.

Višeputadubokoudahnedasmiridrhtanje.Ritamsrcapolakosevratiunormalu.Nonijebiojedinikojijeosjetionelagoduupodrumu.

Uovojmračnoj i vlažnoj prostoriji sadistički sumučene i ubijenedvijeosobe.Svespravekojesukorištenezaizazivanjenjihovepatnjejošsuuvijekbileovdje,umrljanenjihovomkrvlju,ispunjenenjihovomboli.Svimasečinilodakrikoviipreklinjanježrtavajošuvijekodzvanjajuovimgolimzidovimaodopeke. Graham Fisher je u svom podrumu napravio pravu komoru zamučenje.

Samo nekoliko metara od staklenog lijesa stajala su stara invalidskakolica i dva bolnička stalka za infuziju. Na jednoj kuki još uvijek je visjelapraznaplastičnavrećicainfuzijskeotopinemetilB12.Zacijelosamojednaodmnogih mješavina hranjivih tvari kojima je Graham intravenozno hraniosvojuženutijekomposljednjihmjesecinjezinaživota.

»Nemaljestavarastegača«,rečenačelnica.»Onegrotesknespravekojomjeraskomadaotrećužrtvu.Nemajeovdje.«

»To je napravio na nekom drugommjestu«, reče Hunter. »Ovomjestonemauvjetazatakvukonstrukciju.«Kružiojepogledompoprostoriji.

»Dovoljnojeveliko«,rečezapovjednikspecijalaca.»Da«,složiseHunter.»Aliubojicajeiznadžrtvenadebelemetalnelance

objesiovelik i težakbetonskiblok.Rekaojedanjimemožečakiupravljati.Rekao jedagamožepolakospuštatinažrtvinotijelo ipodešavatipritisak,kaosaškripcem.Zatomujetrebaonekiveomavelikisnažanmehanizam.«

»Neka vrsta dizalice ili nečega sličnog s elektronskim upravljanjem«,potvrdiGarcia.»Nemašansedabitakvoneštomogaonapravitiovdje.«

»Gdjeonda?«,upitanačelnica.»Neznam«,odvratiHunter.»Moratćemoprovjeritiukatastruposjeduje

liGrahamFisherjoškojukućuilikakavkomadzemlje.Problemjeutomeštoje, ukoliko i ne posjeduje, mogao unajmiti kakvu veliku garažu ili manjeskladište ili bilo kakvu drugu zgradu koja je dovoljno velika za ono što jenapravio. Ako je to učinio, siguran sam da je kratkotrajni najam platiogotovinom.Tabipotragamogladugotrajati.«

Načelnicanijebilanimaloimpresionirana.

»Ali, načelnice, sad je samo pitanje vremena«, dodaHunter. »On živi uovojkući.Ukuhinjijesvježeopranosuđe,spužvicajejošuvijekmalovlažna.Nijenasdanasočekivao,značidanijepoduzeomjereopreza.Sadmožemoumirupretražiticijelukućuionuradnusobuskompjuterom.Morabitineštošto će nam ukazati gdje bi se mogao nalaziti. U međuvremenu moramoraspisati gradsku tjeralicu za njim i njegovim automobilom, crnimchevroletomSilveradom.Moramoštoprijedostavitinjegovuslikunovinamaimedijima.Moramosvudanakeljitinjegovolice.Dapolakopočnemookonjegazatvarati krug. I treba nam ekipa uniformiranih policajaca da pokucaju nasvakavratauovojuliciiraspitajuseznalinetkoneštoonjemu.«

Načelnicauznakpredajepodigneobjerukeuzrak.»Imatezelenosvjetloza sve što namjeravate učiniti.« Pogledom prijeđe sa staklenog lijesa nastaklenispremnikizatimnaHuntera.»Samopriveditetogpsihopata.«

Krenulajepremastubištu.Počelaseježitiodovogapodruma.Moralajeizaćiodavde.

Krenula je iMichelle,alinepremastubištu,većpremaradnomstoluuzistočnizid.Pregledalajesveelektroničkekomponenteinacrtekojejenašla.Nacrti su detaljno prikazivali način sastavljanja sprava zamučenje i načinnjihovarada.Nacrtiljestavarastegačakojimajemučioiubiotrećužrtvunisubilitu,alijenašlaneštodrugo.

Neštoodčegajojsesledilakrv.

107.»Sranje!«,šapneMichelle,alijedoljeupodrumutajšapatodjeknuopoput

glasnogaplauza.Sviseokrenušepremanjoj.»Štosinašla?«Načelnicazastanenapolkorakanaprvojstubi.»Fotografije žrtavadok ih jepratio«, odvratiMichelle ipokaže imprvu

fotografijushrpe.»KevinLeeParker«,reče.Fotografija jeprikazivalaKevinakako izlazi iz trgovineukojoj je radio.

Ubojica je crvenim flomasterom zaokružio njegovo lice. Michelle odložifotografijuiuzmedrugu.»ChristinaStevenson,drugažrtva.«

OvajeprikazivalaChristinukakoizlaziizsvojekuće.Injezinojelicebilozaokruženocrvenimflomasterom.

»Ethan Walsh, treća žrtva«, reče Michelle, pokazujući im fotografijuEthanakakopušiispredrestoranaukojemujeradio.Jošjedancrvenikrug.

Michelle vrati fotografiju na stol i uzme sljedeću. »A ovo je,pretpostavljam,sljedećažrtvasnjegovapopisa.«

Fotografija je prikazivala mladu ženu u kasnim dvadesetim godinamakakosjediispredkafića.Sitnoovalnoliceuokvirenodugom,ravnom,plavomkosom, mačkaste svijetloplave oči, lijep nosić, mala usta i veoma lijepejagodičnekosti.Tajenovafotografijanaelektriziralazrakupodrumu.

»Pišeliime?«,upitaHunter,prilazećijoj.Garciainačelnicakrenuzanjim.Michelleprovjeripoleđinufotografije.»Ne,ništa.«DodajeHunteru.Hunteropetprovjeri,zatimprijeđepogledompostolu.»Imalijošnekih

njezinihfotografija?«,upita.»Njezinihnema.«NeštouMichelleinuglasunagnaostaledastanuizagledajuseunju.»Našlasamjedinojošovu.«Pokažeimposljednjufotografijukojujenašla,

onuodkojejojsesledilakrvužilama.Svi se uznemiriše. Ovdje dolje u podrumu kao da je vrijeme odjednom

počelosporijeteći.Fotografijajeprikazivalamuškarcakakoprelaziulicupunuljudi.Nonisu

morali tražiti njegovo ime. Ni njega neće morati tražiti. Svi su gledali ufotografijuRobertaHunterascrvenimkrugomokolica.

108.Garciiinačelnicizastanedah.FotografijauMichelleinojruciprivlačilaim

jepogledekaoštosvjetloprivlačikukce.»Touopćenijevažno«,izjaviHunter.»Zapravonitineiznenađuje.«»Kakotomislišdauopćenijevažno?«,upitaMichelle.»Zatošto,štogoddajeGrahamplaniraozamene,moratćetoponovno

isplanirati, preraditi i prilagoditi jer ćeubrzo saznati da višenije virtualniduhčimmusefotografijapojaviusvimudarnimvijestima.Sadaznamodajeonubojica.Znatćedasmobiliunjegovojkućiipodrumuidasmonašlisveovo.«Pokažepodrumifotografije.»Štoznačidaćeznatikakojasadalovimnjega.«

»Da, ali govorimo o veoma inteligentnom i vještom ubojici«, odvratiMichelle.»Svejednomorašbitioprezan.«

»Ja samuvijek oprezan.Ali ja sadanisamprioritet.« Pokaže fotografijumladeplavuše.»Onajeprioritet.Onajesljedećažrtvananjegovupopisu,aneja,znalijojmiidentitetiline.«

»Otkudznaš?«,upitaganačelnica.»Jer mene želi zadnjega«, objasni. »To je dio njegove osvete. Želi da

bespomoćnogledamdokubijasvežrtve. Jednakokaoštosamgledaokakoumirenjegovsin.«

»Alitonijebilatvojakrivnja«,rečenačelnica.»Za Grahama Fishera jest. Ja sam, po njegovumišljenju,mogao spasiti

Brandona.Mogaosamučinitiviše.Nosvetosadanijevažno.Važnojesamootkriti tko je ta žena.« Još jednom pokaže fotografiju. »Zacijelo je na nekinačinpovezanasasamoubojstvomGrahamovasinailisonimeštojeslijedilonakonnjegovesmrti.Jednakokaoštojebioslučajisprethodnimžrtvama.«

»Možda još jednanovinarka«,sugeriraGarcia.»Ilimoždaurednicaweb-stranice sa šokantnim videima na kojoj se pojavila snimka Brandonovasamoubojstva?«

»Možda«,složiseHunter.Odlučnokirnneglavom.»Idemorećiljudimadatoistraže.«

Garciakimne.»Obavijestitćutim.«Hunter se obrati načelnici. »Ovu sliku moramo što prije dostaviti

medijima, zajedno sa slikom Grahama Fishera.Moramo otkriti tko je ona,gdježivi,gdjeradi,sve.Sudećipoonomeštoznamooubojici,moždajujevećščepao.«

109.Načelnicagajenazvalapolasatakasnije.Vratilaseuupravnupolicijsku

zgradusaženinomslikom,aHunter,GarciaiMichelleostadošeukući.Htjelisuumirupretražiti svaki centimetarGrahamovekuće.Pridružila su imsepetoricaiskusnihpolicajacaidvaforenzičara.

NačelnicaizvijestiHunteradaježeninufotografiju,kaoiodređeneupute,predala LAP-ovu Uredu za odnose s javnošću. Oni su se odmah bacili naposao i kontaktirali gradske novine i ostale medije. Ženina i GrahamovafotografijapojavitćesenasvimvelikimTV-kanalimauudarnimpodnevnim,poslijepodnevnimivečernjimvijestima.Objavitćeihisvegradskenovineusljedećem izdanju, ali to će biti tek sutradan ujutro. Kontaktirali su iradiopostaje koje su pozivale slušatelje da se logiraju na posebnu web-stranicunakojujeLAP-ovInformatičkiodjelpostavioobjefotografije.Većsuotvoriliposebnetelefonskelinijezapozive.Sadsamočekajurazvojdogađaja.

U kući Grahama Fishera su Hunter i Garcia započeli s pretraživanjempodruma. Unijeli su dvije jake forenzične svjetiljke. Garcia je pretraživaoistočnustranu,aHunterjepregledavaostaklenispremnikilijesuzazapadnizid.

Nijednaodovedvijespravezamučenjenijemuodalaništaštovećnijeznao.Njihovaizradazaistajebilavrhunska,notojeiočekivaoodosobekaoštojeGrahamFisher.Koristiojematerijalkojisesastojaoodpolikarbonata,termoplastikeislojevalaminiranogstakla,štogaječiniloneprobojnimizaljudskurukuizametke.Grahammujetoirekaoutelefonskomrazgovoru,aHunter je znao da ne laže. U obim staklenim tvorevinama zadržao seodvratan smrad – mješavina mirisa bljuvotine, mokraće, izmeta, straha iveoma snažnog dezinfekcijskog sredstva. Osim toga, u staklenom se lijesuosjetiojošjedanspecifičnivonj–smraduginulihtarantulinihosa.Iakojenanosuiustimaimaomasku,višeputaosjetiojeporivdapovratipajemoraouzetipauzu.

»Misliš li da je već oteo ženu s fotografije?«, upita Garcia kad mu seHunterpridružionaistočnojstranipodruma.

Hunterdubokoudahneizagledaseuvelikiormarsalatom.»Neznam«,napokonodvrati.Nijetohtioreći,aliimaojeveomalošpredosjećaj.

»Želim ti nešto pokazati«, reče Garcia, pokazujući jedno mjesto naradnomstolu.»Vidiovo.«

Hunterpogleda,namrštiseisagnedapogledaizbliza.»Vidišli?«Hunterkimne.Cijelijestolbioprekrivendvodnevnimslojemprašine.To

određenomjestojedrukčijeizgledalo.Neštoštojeprijestajalonastolu,sadavišenijebilo tamo–pravokutanpredmetveličineotprilike tridesetpet sadvadesetpetcentimetara.Huntersejošvišesagneizamijetidrugiotisakuprašini.Ovajjebiouzakidug,nastavljaosesvedorubastola.Podignepoglednazidodopekenatojstrani inavisiniodtridesetakcentimetaraodpodaugledautičnicu.

»Laptop«,izjavi.Garciakimne.»Ijasamtopomislio.Akosmoupravu,znašštotoznači,

zar ne? Graham vjerojatno sve svoje planove, nacrte, imena, raspored,crteže...svetodržiulaptopukojijebioovdje,negoreukompjuteru.«

Taj je kompjuter u radnoj sobi gore na katu pretraživala Michelle.Očekivano, kompjuter je imao lozinku, ali ne onu originalnu aplikacijuoperativnogsustavakojajebilajednostavnaikojujebilolakoprobiti.Ovujenesumnjivo dizajnirao sâm Graham. Pokušaj da je probije tamo na licumjesta,bezikakvaalataispravicakojejeimalauFBI-evuOdjeluzaračunalnikriminal, bio je nemoguć zadatak. Hunter joj je zato dopustio da odnesekompjuteruupravuFBI-ainastavitamo.Javitćemučimneštosazna.Dosadsejošnijejavila.

Hunterkimne,potvrđujućiGarciinzaključak.»Nadajmosedasmoukrivu.Akoonajkompjutersadržikakveostatke,siguransamdaćeihMichellenaći.«

Napokonizađuizpodrumaiobojicaneskrivenoodahnuodolakšanja.Policajci kojima je zadatak bio da se raspituju od vrata do vrata u

Grahamvojiokolnimulicama,vratišesebezikakvihvijesti.Iakosvisusjedinisubilikodkuće,onikojisubili,nimalonisurasvijetliliidentitetženečijusufotografijunašliupodrumu,kaonitogdjebiGrahammogaobiti.Doduše,svisubilisložniujednome–svisureklidajenakonBrandonovesmrtiGrahampostaosasvimdrugičovjek–povučen,usamljen,nekomunikativan.Aotkakomujeumrlaižena,kaodasepretvoriouduha;jedvasugaviđali.

Hunter i Garcia provedoše gotovo dva sata pregledavajući svakimkomadićpapira,svakuknjigu,svakičasopisisvakuzabilješkukojusunašliuradnojsobi.Ništaodsvegatoganijeimdalonikakavtrag.

SredinomposlijepodnevaHunterajenazvaodetektivPerez.Rekaojedasu nakon podnevnih vijesti primili nekoliko poziva o ženinu identitetu.Detektivi iuniformiranipolicajciprovjeravalisuvjerodostojnost tihdojavapaćemusejavitičimdobijuneštopouzdanije.

Prođe još sat i pol i ništa se ne dogodi. Garcia se vratio u upravnupolicijskuzgradudapomognedetektivuPerezunadojavnimlinijama.

Hunter je sjedio sam u spavaćoj sobi Grahamova sina, kad se oglasionjegovmobitel,objavivšidajedobionovuporuku.Pogledazaslon–nepoznatbroj.

Otvoriporukuiistogčasaobuzmegavelikatjeskoba.Izvrsnoučinjeno,detektiveHunter,napokon siuspiopovezati svedijelove.

Nažalost,onisutedovelisamodomojekuće–mojepraznekuće.Nadamsedasezabavljaš.Jesilivećpronašaoneštozanimljivo?Jajesam.

Čim je pročitao poruku, mobitel se opet oglasio. Stigao je drugi dioporuke.

Bio sam toliko slobodan da lociram tvojmobitel. Vidim da si još uvijek umojoj kući i zato će sad ova igra postati stvarno zabavna. Ti, SAMO ti, imašsedamminutadadođešdocrkveSt.MarynaraskrižjuE.4.St.iS.ChicagoSt.Udaljenajesedamblokova.Nesmiješvoziti–trči.Šaljemtineštozapoticaj.

Slijedilojejošjednooglašavanjemobitela.Jošjednaporuka.Ovajezapočinjalaslikom.Slikomodkojemusezavrtjelouglaviizbogkojemuseučinilodajesav

kisikisisaniznjegovihpluća.Gledao jeslikuženespovezomnaustima,zavezanezametalnustolicu.

Isteoneženečijusufotografijunašlidoljeupodrumu.Uporucijepisalo:Sedamminutailionaumire.Akokažešnekome,čakisvompartneru,ubijat

ćujetolikopolakodaćeumiratimjesecdana.Satotkucava.DetektiveHunteru–6:59,6:58,6:57–LOL.

110.Huntersestuštinizstubištepoputmetka,pretrčihodnik,dnevnusobui

jurneizkućezatočnotrisekunde.Potpuno je zatekao dva uniformirana policajca koja su stajala ispred

trijema.Trebalaimjeotprilikejednaipolsekundadaseoporaveodšokaireagiraju.Instinktivnoposegnušezapištoljima,brzoseokrenunapetamaiupereihuotvorenavrataipraznudnevnusobu.

»Što...Štosedogodilo?«,povičejedannervoznimglasom.»Prokletbioakoznam«,odvratidrugi,odoljevšiporivudakreneulicomu

kojojjenestaoHunter.Akoimprijetikakvaopasnost,ondaćetobitiizkuće,neizulice.

Prođepetsekundiinedogodiseništa.Obojicapočnuistezativratove,zavirujućiukućupoputnapušenihkokoši.»Vidišnešto?«,upitajedan.»Nikurca.«Prođu još dvije sekunde. Prvi policajac priđe vratima i pogleda unutra.

Drugimuječuvaoleđa.»Ovdjenemanikoga.«»Kojijetobiovrag?«Drugipolicajacspremipištoljiokrenesedapotraži

Huntera.Nijegabilonigdjenavidiku.»Koji je tobiokurac?Taj jedetektivupravoprojuriodoljekaodagagonisamvrag.«

Prvipolicajacslegneramenimaispremipištoljukorice.»Gdjeje?«»Otišaoje,čovječe.Zarnisividio?TrčaojebržeodUsainaBolta.«»Možda je ipak na kraju prolupao. To se često događa detektivima u

Jedinici za teška ubojstva. Ionako već moraš biti ćaknut da im se uopćepridružiš.«

Hunter je trčao stražnjom uličicom da presječe South Chicago Street.Stigavšinaglavnucestu,skrenelijevoipotrčištojebržemogao.Uglavimuse uskomešalo milijun pitanja, ali sad jednostavno nije imao vremena darazmislionjima.

NalaziosesamotriblokaodcrkveSt.Mary,kad jebaciopoglednasat.Imaojejošmanjeodtriminute.

Stigavšinanarednoraskrižje–East6.Street–nijeobraćaopažnjuninaprometninazelenosvjetlozapješake.

Bijeli kombi koji je vozioprema istokuprekasno ga je uočio.Hunter jeodjednom iskrsnuo na cesti ispred vozila. Vozač snažno stisne kočnicu,zaustavivši kombi gotovo istog časa, ali ipak ne dovoljno brzo. Prednjimdijelom udari uHuntera i odbaci ga na tlo. Pao je bočno, udarivši lijevom

rukomiramenomoasfalt.»Koji je to vrag?«, poviče vozač kombija i razrogačenih očiju istrči iz

vozila.»Luđačejedan,zarsehoćešubiti?«Hunter se dvaput otkotrlja i brzo osovi na ruke i koljena, pokušavajući

ustati.Nogamanapokonnađeoslonacibrzoseuspravi.»Zar nisi vidio crveno svjetlo, ti ludi, jeb...« započne vozač, ali ugleda

Hunterov pištolj u ramenoj futroli. »Hej, kompa, sve u redu«, reče manjeagresivnimglasom,odmakneseipokažemuispruženedlanove.»Jasamkriv.Trebaosamboljepaziti.Dobrosi?«

Hunterganitinepogleda.Probijesekrozmaluskupinuznatiželjnikakojasevećokupilanapločnikuikrenedalje.

Pad jepodniopriličnodobro, ali ga jeodudarcakombijaboljelodesnokoljeno. Sa svakimnapravljenimkorakomosjećao je probadanje koje ga jeprisililodauspori.Sadvišenijebiodaleko.VidiojezvonikcrkveSt.Marynakrajuceste.

Bezdahaisastrahovitimbolovimaukoljenu,stigaojedoraskrižjazašestminutaipedesettrisekunde.Ovdjenijebilonikoga.

»Štosad?«,jedvajedviceprodahtaiizvadimobitel.Nikakvihnovihporukanipoziva,Najednom se niotkuda ispred njega zaustavi žuti taksi. Vozač spusti

prozor.»TisiRobertHunter?«,upitaga.Hunterkimne,upitnogizrazanalicu.»Stari,evoti tvojmobitel«,rečevozač ipružimustarimobitelnalikna

opekusaslušalicom.»Što?«Vozač slegne ramenima. »Slušaj, čovječe, neki mi je tip platio dvjesto

dolaradau točnoodređeno vrijemeovamodonesemmobitel i da ga damnekome tko se zove Robert Hunter. To si ti, je li tako? Znači, ovo je tvojmobitel.«

Mobitelkojijedržaourucizazvoniiisprepadavozača.»Sranje,čovječe.«Vozačsetrgneiopetispružiruku.»Ovosigurnonijeza

mene.«Hunterbrzouzmemobitel,stavislušalicuuuhoijavise.»Izvrsno«, reče pozivatelj. »Uspio si. A sad predaj svoj mobitel vozaču

taksija.« Glas mu je zvučao potpuno drukčije nego u svim prethodnimpozivima.Znaojedajetozbogtogaštovišenijekoristionikakvuelektronskunapravuzamijenjanjeglasa.Sadatovišenijebilopotrebno.

»Što?«,upitaHunter.»Čuosime.Uzmiovajmobitel,asvojpredajvozačutaksija.Višetineće

trebati.Učinitoodmahilićeonaumrijeti.«Točno je znao što Graham smjera – riješiti se njegova policijskog

mobitela s GPS čipom i ostalim trikovima i signalima upozorenja koje biHuntermogaoposlatipritiskomnadugme.

Učinikakomujerečeno.Vozačtaksijazatvoriprozoribrzokrenedalje.»Asadimaštočnošezdesetminutadadođešnaadresukojućutidati.Ne

idi svojim automobilom. Ne idi policijskim automobilom. Ne idi taksijem.Improviziraj.Akotoneučiniš,počinjemsubijanjem.Akonestigneštamozašezdesetminuta,počinjemsubijanjem.Akoisključišovajmobitelunarednihšezdesetminuta,počinjemsubijanjem.Jesamlibiojasan?«

»Jesi.«Pozivateljmurečeadresu.»Idi.Odbrojavanjepočinje...sad.«

111.Hunterpogledaokosebe,razmišljajućištodanapravi.Točnoprekoputa

ceste nalazila se trgovina s malim privatnim parkiralištem na stražnjojstrani.Utomtrenutkuiztrgovineizađegojazanmuškarac,nosećipodrukomveliku vrećicu i zadovoljno žvačući keks. Hunter mu pristupi dok jeotključavaovratasvogchevroletaMalibua.

»Gospodine,oprostite,alipotrebanmijevašauto«,rečemuužurbanimglasomipokažesvojedokumenteiznačku.

»Što?«,rečemuškaracpunihusta,pogledavšidokumente,značkuizatimHunterauoči.

»Radiseohitnojpolicijskojstvariimoraobihuzetivašautomobil.«Muškaracglasnoprogutasveštojeimaouustima.»Zajebavašme?Uzet

ćešmiauto?Takvasranjadogađajusesamoufilmovima.«»Pa,gospodine,takvosesranjeupravodogađa.«»Masigurnomezajebavaš.«Muškaracpogledaokosebe,kaodaočekuje

daćenegdjeugledatiskrivenukameru.»Jesilimititoupravosmjestio?«»Nisam,gospodine.«»Jeliteonamojabivšakučkaodženenagovorilanaovo?«»Gospodine,bojimsedanepoznamvašubivšuženu,aosimtoganemam

vremenazaraspravljanje.Zaistamoramuzetivašautomobil.«»Nemajebenešanse.Titoozbiljno?Jelititaznačkauopćeprava?Dajda

jejošjednompogledam.«»Prava je,gospodine,uvjeravamvas. Iovo isto.«Odmakne jaknudamu

pokažepištolj.»Uh«,rečemuškarac,ustuknuvši.»Tostvarnoizgledakaodajepravo.«»Gospodine,mogulidobitivašeključeve?«»Prokletbio«,rečemuškaracipružimuključeve.»Kakoćusad,dovraga

doma?«Huntergavišenijeslušao.Uskočiojeuvozilo,upaliomotoriodjuriouz

cviljenjeguma.Izašavši s parkirališta, skrene lijevo u East 4. Street i uputi se prema

autocestiGoldenState.»Izvrsnaimprovizacija,detektive«,začujeglasubojiceizslušalice.»Grahame«,rečeHunter.»Slušajme.Nemorašovoraditi.«»Stvarno,detektiveHunter?«»Da«,samouvjerenoodvrati.»Svirazumijemodasipovrijeđenibijesan.

Razumijemodasusveosobekojesipronašao–KevinLeeParker,ChristinaStevenson i Ethan Walsh...« Izgovorio je njihova imena u uzaludnom

pokušajudauočimaGrahamaFisheražrtvepostanustvarniljudi.»Svisuoni,na ovaj ili onaj način još više otežali već ionako strašnubol s kojom si sesuočionakonsmrtisvogasina,aliosvetanećenimaloublažititubol.«

»Otežali...?« Graham ga prekine posprdnim cerekom. »Napravili susprdačinu.Dalisuprilikusvakojnakazidaživotnuborbumogasinainjegovusmrtpretvoreusprdnju.Dalisuimprilikudagaismijavaju,čakikadgavišenijebilo.Detektive,naše sedruštvopretvorilouneštoneprepoznatljivo.Učudovište bez poštovanja i marenja za bilo čiji život. U čudovište čije suvrijednosti okrenute naglavce. Zar ti to već nisamdokazao, detektive? Zarnisi i sam gledao da glasuju, kao da se radi o igri, kako će umrijeti drugoljudskobiće,potpunistranacokojemuneznajuništa?Govorimoostvarnimljudima koji iz puke zabave žele gledati kako na njihovim ekranima umirustvarniljudi.Zartonijesjebano,detektiveHunter?«

»Grahame,jaterazumijem.«»Ne, ne, ne«, opet ga prekine glasom visokim od gnjeva. »Nemoj mi

govoritidamerazumiješ,jernerazumiješ.Inemojmevrijeđatipokušavajućistimsvojimpsihosranjima.Nećetiupaliti,uvjeravamte.Mojumradimnogoboljeodtvoga,detektiveHunteru.«Nastanekratkastanka,aliprijenegoštoje Hunter stigao nešto odvratiti, Graham opet progovori smirenim iozbiljnim glasom. »Ali možeš na ovo gledati s vedrije strane. Čim stignešovamo,svećeovozavršiti...Izatebeizamene.Detektive,imašpedesettriminute. I u te pedeset tri minute ne želim čuti nijednu tvoju riječ. Uprotivnomćujojzasvakuriječkojučujemotfikaritijedanprst.Akadostanebez prstiju... onda... onda ću morati početi rezati nešto drugo. Jesi li merazumio?«

Tišina.»DetektiveHunteru,jesilimerazumio?«»Jesam.«Naredne pedeset triminute trajale su cijelu vječnost. U glavi sumu se

stalnovrtjelemogućnostištobisesvemoglodogoditikadjednomstignenaodredište.Nijednanijedobrozavršavala.

Graham je preciznošću raketnog znanstvenika izračunao potrebnovrijeme,uzevšiuobzir čak i usporenprometu todobadana jer jeHunterstigao na zabačeno odredište u Sylmaru, najsjevernijoj četvrti grada LosAngelesa, za točnopedesetdvijeminute.NoGrahamovapreciznostganijenimalo iznenadila. Iako je zvučao grubo, nije želio da Hunter zakasni jernjegov osvetnički plan ne bi bio potpun bez posljednjeg imena na popisužrtava–bezRobertaHuntera.

Večer se već spuštala na holivudske brežuljke i nebo je poprimilosmećkastubojukadjestigaouSylmar.

Adresakojumu jeGrahamdaonalazila senaosamljenoj cesti u blizinihipodroma, u podnožju nacionalnog parka Angeles National Forrest. Osim

dvamalaskladištaistarezapuštenekonjušnice,tamonijebiloničegdrugog.Grahammu je rekao da priđe sa stražnje strane konjušnice gdje će vidjetidruguzgraduvisokakrova.

»Vidim da si stigao«, prekine Graham napetu tišinu čim je Hunterparkirao vozilo. »Vrata nisu zaključana. Uđi, detektive Hunteru. Svi tečekamo.Nospredstavomnismomogličekati.Većjepočela.Satjevećpočeosodbrojavanjemtakodatinijeostalomnogovremena.«

112.Točnopetminutaprijenegošto jeHunter trebaostići,Graham isključi

zvuknamobiteluprekokojegajerazgovaraosHunteromisdrugogmobitelanazovejedandrugibroj.

UupravnojpolicijskojzgradiGarciaseupravospremaonazvatiHunteradamupriopćivijesti,kadli jezazvoniotelefonnanjegovustolu.Uuredu jebilainačelnicaBlake.

»DetektivGarcia,Jedinicazateškaubojstva«,javise.»Detektive«, reče pozivatelj. »Danas za tebe imam specijalni show.

Posljednjiunizu.Neštoštobismomoglinazvati–velikifinale.«Garcia načas zastane. Pogleda načelnicu, a ona zadrhti od njegova

pogleda.»Grahame?«,rečeiuključizvučnik.»Tako je, detektive. A sad kad smo se propisno upoznali, hoćeš li se

logiratinapickadeath.com?Siguransamdaćešuživatiuovomposljednjemprijenosu.«

Garciabrzopriđesvomkompjuteruiupreglednikutipkaweb-adresu.Načelnicamusežurnopridružizastolom.Ovaj put slika nije imala zelenu nijansu koja je ukazivala na leće za

snimanjeumraku.Bilajepotpunojasnaičista.Prikazivalaježenuzakojomsutragalicijelidan.OnučijusufotografijunašliupodrumuGrahamovekuće– njegovu sljedeću žrtvu. Imala je povez na ustima. Sjedila je zavezana zateškumetalnustolicu,sličnuonojkojusutogjutranašlipribijenuzabetonskipodustaklenomspremniku.Nosadanijebilostaklenogspremnika.Stolicasenalazilauvelikomkavezuodželjeznihrešetaka,naliknaoneukakvimasedržeživotinjeuzoološkomvrtu.Očisujojbilerazrogačeneodstrahaicrveneodplača.Bilajepotpunogola.Ipak,činilosedanijeozlijeđena.Noonoštojeinjemu i načelnici sledilo kosti bila je neobično oblikovana žičana stvarpostavljenatočnoispredženinalica.Izgledalajepoputnekevrsteneobičnesrednjovjekovnemaskezamučenje.

»O,mojBože.Većjuješčepao«,šapnenačelnica.»Vidišlije?«,upitaGraham.»Vidim.«»Nastavigledati.«Kaoiuprethodnimprijenosima,nasredinizaslonapojaveseriječiKRIVA

JE,napisanevelikimslovima.»GdjejeRobert?«,upitanačelnicaneispustivšiglas.

Garciaodmahneglavomiistovremenonasvommobitelupritisnedugmezabrzobiranje. Sekundukasnije začuje se jedvačujanbip i poruka »osobanijedostupna«.Garciasenamršti.TojemogloznačitisamotodajeHunterisključiomobitel.AHunternikadnijeisključivaomobitel.

»Opetsamodlučiodaćumalopromijenitipravila«,mirnorečeGraham.»Ovajput jeu igrisamojedannačinumiranja,nedva.Znaš,detektive,htiobih vidjeti koliko su blagonakloni stanovnici Kalifornije. Ako su dovoljnodobrohotni,onaćepreživjeti.Akonisu,onaumire.Jednostavno.«

OtprilikenasredinidesnestranezaslonapojaviseriječPOŠTEDJETIuzbrojnuluizelenodugme.OdmahispodtogapojaviseriječPOGUBITI,takođersnulomizelenimdugmetom.

»Detektive, ovo će biti jednostavna utrka do cilja. Desetminuta i ondabrojimo glasove. POŠTEDJETI – i ona će preživjeti. POGUBITI – i ona ćeumrijeti.Jelipošteno?«

Garcianeodgovori.»Sve što joj treba je samo to da ljudi u ovoj prekrasnoj državi u kojoj

živimopokažudaimjestalo.«Glasnosenasmije.»Dakle,štomisliš,detektiveGarcia? Jesu li u ovo današnje vrijeme ljudi više skloni tomu da podržepotpunu strankinju ili će je osuditi na smrt samo zato štona zaslonupišeKRIVAJE?Jesuliljudiuistinutolikoglupi?«

Bezodgovora.»Pa,pretpostavljamdaćemotosaznatizadesetminuta.No,htiobihda

neštonapraviš.Slušašlime?«»Da.«»Točno dvije minute prije isteka vremena želim da se na drugom

kompjuterulogirašnasljedećuIPadresu.«Izdiktiramuje.»Dvijeminuteprijeistekavremena,nisekundeprije.Akoselogirašprije,jaćutoznatiidogovorotpada.Ubitćujeitoveomapolako.Jesilirazumio?«

»Jesam.«Linijaseprekine.Digitalni sat u donjem desnom uglu zaslona počne s odbrojavanjem –

9:59,9:58,9:57...

113.Jošuvijekdržećislušalicuuuhu,Hunterizađeizautomobila,izvadipištolj

izkoricaiopreznokrenepremavratimazgradesvisokimkrovomizastarekonjušnice.Bilajetoobična,srednjevelikagrađevinaodbetonaiopekečijisu vanjski zidovi na više mjesta bili prekriveni mrljama zelene plijesni.Posvudanaokolozaraslatravairuševine.Smjestanakojemjestajaovidiojesamo dva prozora zatvorena pribijenim daskama, ali su zato velika teškadrvena vrata na istočnom zidu izgledala potpuno nova. Kao i dva velikalokotananjima.

Priđe imbliže i prisloni desnouho. Bila su predebela i prečvrsta da bimogaoneštočutiiznutra.

»Detektive Hunteru,. ovo nije nikakav trik«, začuje Grahamov glas izslušalice, potpuno ga zatekavši. »Neću te upucati kad uđeš kroz ta vrata.Obećavam.Zaistaželimdavidišštojeovdjeunutra.Samogurnivrata.Nisuzaključana.Idatemalopodsjetim–satvećotkucava.«

Nije mu preostalo drugo nego vjerovati Grahamu. Duboko udahne,repetirapištoljigurnevrata.

Unutrašnjostjebilaprostranaiprazna,poputprazneobiteljskekućegolihzidova.Uzrakuseosjetiočudanmiris,mješavinadezinfekcijskogsredstvainečegamučnoslatkastoga,sličnogsasušenojbljuvotini.Svjetlojedopiralosasjeverne strane prostorije. Instinktivno pogleda u tom smjeru i istog časaosjetičvorugrlu.

Uza zid se nalazio veliki kavez od čvrstih metalnih sipki, promjeranajmanjedvaipolcentimetra.Usredinijestajalametalnastolicaukojojjesjedila gola i čvrsto zavezana žena čiju su fotografiju našli u Grahamovupodrumu.Izgledalajeprestravljeno.ČimjesuznimočimapogledalaHuntera,cijelosenjezinobiće ispunilonadom.Htjela jevrištati,aliseslabašanglas,oslabljenzbogiscrpljenihglasnica,nijemogaoprobitikrozdebelipoveznaustima. Pokušavala je okrenuti tijelo s jedne na drugu stranu s ono malosnagekojajojjepreostala.Htjelaseodmaknutiodnaslonastolice,alijebilapreviše čvrsto zavezana. Doduše, njezin pogled je jasno poslao Hunteruporuku.

Molimte,pomozimi.Nametalnom kraku, samo nekoliko centimetara od njezina lica, bila je

pričvršćenaneobičnažičanamaska.Ispred kaveza Hunter opazi internetsku kameru. Na lijevoj se strani

nalaziovelikkompjuterskimonitornačijemsezaslonunalazilapotpunoistaslika koja se prenosila preko Interneta. Sat u donjem desnom uglu je

odbrojavao–6:05,6:04,6:03...Sdesnestranepisaloje:POŠTEDJETI:12573.POGUBITI:12955.Htiojekoraknutipremakavezuiženi,kadjezačuoGrahamovglas.Aline

krozslušalicu.Dopiraojeiztameuzapadnomdijeluprostorije,točnoisprednjega.

»Netakobrzo,detektiveHunteru.«Hunterbrzopodignepištoljiuperigaumjestoodaklejedoproglas,alije

utomkutubiloprevišemračno.»Jabihbiomaloopreznijistimpištoljemdasamnatvomemjestu«,reče

Graham. Hunter se zagleda u mrak, tražeći kakav pokret, nešto u što bimogaonaciljati.Nenađeništa.

»Detektive Hunteru, dopusti da ti objasnim što se događa«, zaori seGrahamov glas. Odjekivao je posvuda po prostoriji pa nijemogao odreditigdje bi se Graham mogao nalaziti. Ipak je i dalje držao pištolj uperen uzapadnikut.

Smirenim i bezličnim glasom Graham mu objasni isto ono što jetelefonomjavioGarcii.

»Kaoštovidiš,detektive«,reče,»bližisetrenutakistine.«Hunterpogledamonitor.SAT:4:18,4:17,4:16...POŠTEDJETI:14325.POGUBITI:14693.Polakoineprimjetnopomaknepištoljinaciljaudesnustranu,jošuvijek

tražećineštopočemubimogaoodreditigdjeseGrahamnalazi.»Detektive,ništanećešpostićitimeakomeubiješ.Lokotnavratimatog

kavezajeneprobojaninemožeserazvaliti.Mecinećeimatinikakvaučinka.Ništa neće. Zapravo ga nitko ne može otvoriti. Čak ni ja. Ima vremenskitempiranmehanizam.Kadonajsatodbrojidonule,akoopcijaPOŠTEDJETIdobije više glasova, vrata će se automatski otvoriti. Ako pak druga opcijadobijevišeglasova,vrataćeseistoautomatskiotvoriti,alinakonpetminuta.Utihpetminutamojaručnoizrađenažičanamaskaćesepolakourezivatiunjezinolice,režućijojmesoikostilicakaodasuistrunulaživotinjskastrvina,svedoknestignedosivemoždanetvariinapokonjeubije.«

Ženaukavezuzaskvičiodužasa.»Detektive,tonikakonemožešspriječiti.Nemožešjespasiti,bezobzira

što učinio. O njezinoj sudbini odlučit će stanovnici Kalifornije u narednihnekolikominuta.Sadjesvenanjima.«

Hunteropetpogledaženu.Žestokosetreslaodstrahaisamoštosenijeonesvijestila.

»Ali, prije negoli sat odbroji do nule, zar ne bi volio znati tko je ona?«,upitaga.»Kakosetoonauklapaumojplan?«

»Grahame,nemojtoraditi«,preklinjaogaje.Grahamsenijeobaziraonanjegoveriječi.»PravojojjeimeJulie,aliseu

virtualnomsvijetuzoveMSDarkDays.Onajeonoštosenazivainternetskimtrolom,detektive.Siguransamdatijepoznattajpojam.«

Znao je što je internetski trol. Osoba koja na društvene mreže, chatroomove, blogove, forume i slično namjerno postavlja uvredljive iponižavajuće poruke s jedinim ciljem da povrijedi druge i izazove burnereakcije.

»KadsesnimkasamoubojstvamogasinaprviputpojavilanaInternetu«,nastaviGraham,»MSDarkDaysjebilaprvaosobakojajetokomentirala.Želišličutištojenapisala,detektive?«

Hunterneodgovori.»Tajružnikučkinsinjenapraviopravustvar.Dajemojelicetakosjebano,

ubilabihsemnogoprije.SadLosAngelesimajednuružnunakazumanje.Dasviružni i sjebani školarci koji se ne mogu nositi sa svojim problemima slijedenjegovprimjer,L.A.bibiomnogoboljigrad«,citiraojeodriječidoriječi.»AliMSDarkDays se nije zadovoljila tim komentarom pa se tjednima vraćala idodavalanove.Ali,detektive,nećutesadzamaratinjima.Nemamodovoljnovremena.«

Hunterglasnouzdahne.»Grahame,svimigriješimo.Ti,ja,ona–nitkonijenepogrešiv.Nemojsadanapravitijošjednugrešku.«

Grahamsemanijakalnonasmije.SAT:2:19,2:18,2:17...POŠTEDJETI:21458.POGUBITI:21587.»Detektive, ja ne griješim. Ako želiš upotrijebiti taj pištolj, možeš. Ali

siguransamdanebihtioupucatikrivuosobu,zarne?«U tom trenutku sat je pokazivao 2:00. Pojavi se novo svjetlo, slabo i

žućkasto,aliipakdovoljnojakodaraspršimrakiosvijetliGrahama.Nije bio sam. Čučao je iza metalne stolice, skrivajući se iza osobe

zavezanezanju.Hunteruperipištoljinacilja,alikadugledaosobuvezanuzastolicu,osjeti

kaodamusesrcepopelougrloizapriječiloprolazkisiku.Misliojedaćeseonesvijestiti.

GrahamseskrivaoizaAnne–Garciinežene.

114.Koristeći se kompjuterom naHunterovu stolu, Garcia utipka IP adresu

kojumujedaoGrahamipritisnetipkuenter.Načelnicajestajalaizanjega.Zaslon dvaput zatreperi, a zatim se pojavi slika zbog koje se pred

Garciinimočimasrušiosavnjegovsvijet.Kamera je očito bila postavljena visoko u sjeveroistočnom kutu

prostorijeitotakodapokrivaširokopodručje.NalijevojstraniGarciaugledaHuntera. Držao je pištolj uperen u dvije osobe ispred sebe. Jedna od njihbijašeAnna.

»O,mojBože!«,gotovokatatoničkiizusti.Anna, s velikim povezom na ustima, zavezana za metalnu stolicu s

visokimnaslonom,najednaknačinkaoiženakojajesjedilaukavezu.Razlikajebilajedinoutomeštonijebilagolaištoje,izgleda,biladrogirana.Pogledjojjebioneusredotočen,tijelomlitavo,usneiskrivljenenajednustranu.Izanjezinestolicekukavičkiseskrivaonetkokoganisumoglidobrovidjeti,alizakogasupretpostavilidajeGrahamFisher.DržaojepištoljuperenuAnninuglavu.

Načelnica je razrogačenih očiju i napola otvorenih usta zurila u sliku.»Kojise tovragdogađa?«,napokon jeuspjela izustiti,kaonetkotkose, jošuvijekomamljen,probudioizdubokasna.

Garcianijesmogaosnagedajojodgovori.OdjednomseizmalogzvučnikanaHunterovustoluzaoriGrahamovglas.

115.»Moram se ispričati zbog ove nezgrapne improvizacije«, reče Graham

Hunteru. »Nisam ovako planirao završni prijenos, ali budući da sampodcijeniotebe,detektiveHunteru, i tvogpartnera,ovojenajbolještosammogaosmislitiuonihnekolikosatikojesamimao.«Kratkatišina.»Nodostasisprikama.Kladimsedasepitaškakosamse,zaimesvijeta,uspiodomoćiženetvogpartnerakadjujenasvakomkorakupratilapolicija.«

Hunterneodvratiništa.»Pa,detektive,znajućitočanidentifikacijskibrojpolicijskogautomobila,

što misliš, koliko je nekomu poput mene bilo teško hakirati LAP-ovuradiofrekvenciju,pretvaratisedajedispečeriopozvatipolicijskupratnju?«

»Grahame,morašjepustiti«,napokonprozbori,jošuvijekneznajućištodaučini. »Onanijena tvompopisu.Nikadnijebiladio tvogaplana. Ja samonajkojegželiš,neona.Menetrebaškriviti,nenju.Onanemanikakvevezesonimštosedogodilotvomesinu,niprijeniposlijeonogdogađajanamostu.«

»Istina«,priznaGraham.Nikadnijebiladiomogprvotnogplana.Ali,kaošto rekoh,morao sam improvizirati zbog nedavnog razvoja događaja i, dabudemiskren,mislimdamijetodosadpriličnodobroišlo.«

SAT:1:27,1:26,1:25...POŠTEDJETI:29783.POGUBITI:29794.Hunternacilja.»Hajde, detektive, pucaj«, izazove ga Graham. »Znam da to žarko želiš.

Znam i to da si izvrstan strijelac. Pročitao sam cijeli tvoj dosje. S oveudaljenostimožešpraktičkiskinutikrilamuhiuletu.Trebatisamoprilika,jelitako?«

Hunternerečeništa.»Što je, detektive? Samopouzdanje ti se malo poljuljalo? Sad više nisi

toliko siguranda ćešpogoditimetu?Ah,da.Akopromašiš,mogaobiubitipartnerovuženu.Kakobimuondatoobjasnio?«

Bezodgovora.»Detektive,imamjošjednoiznenađenjezatebe.Kamerakojajevisokona

zidustvojedesnestranetakođersnimaprijenos.NezaWorldWideWeb,većsamozatvogpartneraionogatkojesnjimuuredu.«

Hunterovausredotočenostnepopustinimrvicu.»Oh,da,imoženasčuti.Mikrofonjeuključen.Izato,detektive,datepitam

nešto.Štomisliš,štobisadarekaotvojpartner?Bilihtiodapucašiline?Imajnaumudaće,ukolikopromašišinekimčudomnepogodišnjegovuženu,na

menibiti reddapovučemokidač.« Još jačepritisnepištoljoAnninuglavu.»Znamdasoverazdaljinejanećupromašiti.«

Hunterseusredotoči.Kaodagazeza,GrahamudjelićusekundestaneispredAnne.Hunter zadrži dah. Lijevom rukom čvršće stisne pištolj, desnu opusti

samo na trenutak da mu kažiprst bude gipkiji i da bolje kontrolira trzajprilikom okidanja. No stalno je na umu imao činjenicu da je Anna služilaGrahamu kao štit i u tom trenutku njegova oklijevanja, Graham se opetsakrijeizanje.

SAT:1:01,1:00,0:59...POŠTEDJETI:31125.POGUBITI:31148.»Znaš, Sartre je jednom rekao«, progovoriGraham, »da čovjeku životu

ima samo jedan jedini izbor – hoće li ili ne počiniti samoubojstvo. Je li tipoznattajcitat,detektiveHunteru?«

Hunterosjetikakogaobuzimauznemirenost.»Detektive,dailine?«»Da«,odvrati.Grahamnačas ušuti. »Dobro, jer ću te sadprisiliti na takav izbor. Želiš

spasitiživotpartnerovežene?Može.Samouperipištoljusvojuglavuipovuciokidač.«

Uprostorijizavladatišina.Činilosedasečakizrakprestaomicati.»Imašvremenadok satneodbroji donule«, rečeGraham. »Ni sekunde

više.«SAT:0:47,0:46,0:45...POŠTEDJETI:33570.POGUBITI:33601.»Detektive Hunteru, imaš jednostavan izbor«, nastavi Graham. »Život

nedužneosobezaživotonogatkozaslužujekaznu.Akouperišpištoljesebiuglavu i povučeš okidač, ona će preživjeti. Garantiram ti. Ništa joj se nećedogoditi. Ali ako onaj sat odbroji do nule, a ti još uvijek budeš stajao nanogama, jaću jojraznijetimozakpocijelojovojprostoriji,bezoklijevanja iokolišanja.«Repetirao jepištolj.»Onoštoćesedogoditinakontoga,uopćeminijevažno.Kaoštorekoh,sudbinaMSDarkDaysnijeutvojimrukama.Nitinijanemožemoučinitiništadatopromijenimo.Alijezatoživotženetvogpartnerautvojimrukama.Shvaćaš lištoseovdjedogađa,detektive?Želimznatijesilispremanspasitijenajednaknačinkaoštosibiospremanspasitimogasina.Ilićešsemoždaovajputmalovišepotruditi?«

Hunterneodvratiništa.SAT:0:28,0:27,0:26...POŠTEDJETI:33888.POGUBITI:33903.

»Želimdasamsebioduzmešživotkaoštojemojsinoduzeosvoj«,rečeogorčenimglasompunimgađenja.»Želimtepromatratidoktoradiš,jednakokaoštositipromatraomogasina.«

UtomjetrenutkuHunterumilijunstvariprolazilokrozglavu,alijeznaodanemavremenarazmislitiniojednoj.

»Policajcibitrebalibitispremnidažrtvujusvojživotzadruge,nijelitako,detektiveHunteru? Jesi li ti stvarnona tospreman ili susve tosamočistasranja?Bi li dao svoj životda spasišnekoga, detektive?Bi li žrtvovao svojživotdaspasišjedannedužni?«

SAT:0:16,0:15,0:14...POŠTEDJETI:34146.POGUBITI:34155.Hunterjeznaodanemavremena.ZnaojeitodajepodcijenioGrahama

Fishera,jerodsvihmogućnostikojejeprevrtaopoglavionačinunakojićezavršiti susret s njim, nije ni pomislio da bi mogao završiti s mozgomrasutimpopodu.

TekjesadashvatiodaseGrahamcijelovrijemepoigravaosnjim.Ovojeotpočetkabioveliki finalenjegovamajstorskogplana.Kaoštomujerekao,želiojegledatikakoHuntersamsebioduzimaživot,kaoštojeHuntergledaokako Grahamov sin Brandon Fisher oduzima svoj. Samo će na taj načinnjegova osveta biti kompletna. I sve je savršenoodigrao. Čak i prenošenjezavršnog čina na Garciin kompjuter, tako da može gledati kako Hunterodlučujehoćelinjegovaženaživjetiiliumrijeti.

Hunter nije imao plan i više nije imao vremena. Imao je samo jednuopciju.ZnaojedaGrahamnećeoklijevati.Kadsatodbrojidonule,onćeutomtrenutkuubitiAnnu.Imaojeistuodlučnostuočimaiglasukaoinjegovsinonenoćinamostu.Nijetražiopomoćnispasenje.Svojujeodlukudoniojakodavno.

»Detektive,desetsekundi.«HunterpogledaAnnu,negajećivišenimrvusumnje.Podignepištolj iprislonicijev ispodbrade,alinezatvoriočikaošto to

čini većina ljudi. Držao ih je otvorenima...ponosnima... gledao je ravnonaprijed.

9-milimetarski metak uđe u glavu i izađe na drugoj strani za tridesettisućinke sekunde. Probije kost lubanje i tolikom brzinom prolazi krozmozak da živčani sustav ne stigne registrirati bol. Ako uđe pod određenimkutom, tadaprolazi krozmoždanukoru,malimozak, čak i talamus imozakodmahprestajefunkcionirati,posljedicačegajetrenutačnasmrt.

Namjestipištoljtočnopodtakvimkutomdapostigneželjeniučinak.SAT:0:04,0:03,0:02...Hunterzadržidah.

116.NiGarcianinačelnicaBlakenisumoglivjerovatiuonoštosugledalina

zaslonuHunterovakompjutera.SAT:0:10,0:09,0:08...POŠTEDJETI:34146.POGUBITI:34155.»Zar je ovo stvarno?«, upita načelnica. Prvi put u životu Garcia začuje

strahunjezinuglasu.Nijeodgovorio,nijesepomaknuo,nijetreptao,nijedisao.Samojedržao

pogled prikovan za kompjuterski zaslon. Jeza mu je kolala žilama poputzatrovanekrvi.Nijeniprimijetiokolikomusetresuruke.

SAT:0:06,0:05,0:04...POŠTEDJETI:34184.POGUBITI:34.196.Hunter se napokon pomakne, a kad je to učinio, kao da je vrijeme

usporilo.Najprije je maknuo lijevu ruku s pištolja. Tada mu se u očima pojavi

neizmjernatuga,kakvuGarcianikadprijenijevidio,kaodajeshvatiodamuništadrugonepreostaje.Kaodajeshvatiokakogajenadmudrioinadigraopametnijiprotivnik.

Nakontogaje,držećipištolj,okrenuodesnurukupremasebi.»O,mojBože!«Načelnicapodigneobjerukeišakamaprekrijenosiusta.I

onasetreslajednakokaoiGarcia.Hunterpodignepištoljiprislonicijevispodbrade.Načelnicaosjetikaodajojseuželucuotvorilagolemarupetina.Dovoljno

jedobropoznavalaHunteradajeznalakakobižrtvovaosvojživotdaspasiživot bilo koje druge osobe, a kamoli ne one koja je bila žena njegovapartnera.Osjetikakojojsuzenaviruuočipaihčvrstozatvori,želećidase,kad ih opet otvori, nađe u svojoj spavaćoj sobi, budeći se iz grozne noćnemore.Noznalajedasetonećedogoditi.Ovajdanbješestvaranitežakkaonijedanunjezinuživotu.

Idalje ježmirila.Točnojeznalaštoćesedogoditi.Nijemoralanihtjelagledatikakosetodogađa.

Nasuprotnjoj,Garciajenetremicezuriouzaslon.OpaziojekadsetugauHunterovimočimapromijenilausmirenost,kaodajeshvatioiprihvatiodaimasamojedanizbor.

SAT:0:03,0:02,0:01.U tom trenu, kao da je Graham tako programirao, zaslon se zamrači.

Netom prije nego što se stranica isključila, začuju zvuk jednog ispaljenoghica.

»Ne,ne,ne...«Garciaskoči,obimrukamauhvatimonitoristanegatresti.»Štosedogodilo?Štosedogodilo?Gdjejeslika?«Učinilomusedamujenatrensrceprestalokucati.Obuzegaočaj.Nijeznao tko je ispalioonaj jedanjedinihitac:HunteriliGraham.

117.SAT:0:03,0:02,0:01.UtomsečasuisplatiloHunterovokockanje.Grahamjebioupravu.Steudaljenostitrebaojesamopriliku–oddeset

ispaljenihhitaca,pogodiobimetusasvihdeset.Grahamjesamrekao–htiojepromatratikakoHunteroduzimasebiživot.

Problemjebioutomeštosmjestanakojemuseskrivao,izametalnestolicevisokog naslona za koju je bila zavezana Anna, nije imao dobar pogled naHuntera.

Hunterje,čekajućipriliku,držaoširomotvoreneoči,nemičućipogledsastolice.Kadjesatodbrojiodo0:01,GrahamFisheručiniojeupravoonoštojeHunteročekivao.

Najprije je skrenuo pažnju sa svog pištolja i Anne. Zatim se malopomaknuoustranu, izašavšidjelomično izsigurnostizaklona. Izložio jediotijela dok je izvijao vrat da bolje vidi ono što nikakonije htio propustiti –završničinsvoggenijalnogplana.

TojebilosveštojeHunterutrebalo.Dokseokretaoudesno,istovremenoistežućidesnuruku,vrijemejeteklo

kao na usporenoj snimci. Sve misli i zvukovi nestadoše iz njegove glave,zamijeniihvakuum.Biojesvjestansamodvijustvari:svojemeteiudaranjasrcauprsimakojemujeodjekivalouglavi.PogledaGrahamauoči istisneokidač.

SveseodigralotolikobrzodaGrahamnijestigaoreagirati.SavršenompreciznošćuHuntergapogodiudesnorame,rastrgavšimišić,

smrskavšikostirazderavšitetiveiligamente.IstogčasaGrahamostanebezsnageuruciiispustipištoljnapod.Snažan

udar9-milimetarskograsprskavajućegmetkavisokeperformansezanesemutijelounatragibaciganapod.Uzrakšiknekrv.Prostorijuispuniopormiriskordita.

Nakon ispaljenoghica,Hunter sebaci napod i dvaput zakotrlja, i daljenišanećiuGrahama.

Grahamgrlenorikneiinstinktivnostavilijevurukunadesnoramekojejesada bila ljepljiva kaša krvi i rastrganog mesa. Od strašne boli i velikoggubitka krvi osjeti kako se prostorija vrti oko njega. Osoba pogođenametkomtolikebrzinemožesamouholivudskim filmovima imati snagedaostane na nogama i zapleše jig. Graham nekoliko sekundi kasnije padne unesvijest.

Hunterutrenuskočinanogeipriđemu.

»Dasenisiusudiopomaknuti«,rečedržećipištoljuperenunjegovuglavu,aliGrahamjeležaobezsvijesti,baremzasad.

Huntermubrzolisicamasputarukenaleđima,nemarećizadodatnubolkojumujepritomprouzročio.NakontogabrzopriđeAnni.

Jošuvijekjebiladrogirana.Zbogproširenihzjenicaočisujojizgledalekaoda je izgubljenauvremenu.Mlitavotijelonijereagiralo,ali je imalasnažanpulsičinilosedanijeozlijeđena.

U tom trenutku začuje najstrašniji i najbolniji vrisak u svom životu.Okrenesepremakavezuitektadapogledamonitorsnjegovelijevestrane.SAT:0:00.

POŠTEDJETI:34471.POGUBITI:34502.»Oh,Bože!Ne!«Potrči prema kavezu, ali je postupak pogubljenja već započeo. Pomični

krakspričvršćenomžičanommaskomvećsepočeopribližavatiženinulicu.Žice oštre poput lasera već su se urezale u kožu imeso, prekrivši joj licecrvenommaskomljepljivekrvi.

Hunterseodmakne,uperipištolju lokotnavratimakaveza i ispalidvahica.Mecineostavišeniogrebotinu.Istojenapraviojošdvaputa.Ništa.

Žicesusesadaurezivaleuhrskavicuženinanosa.Nemogavšizatomitiosnovnu ljudsku reakciju na paniku, počne vrištati i trzati glavom. Pokretiglave i vilice samo su pogoršali stvar – oštre žice, već duboko urezane unjezinolice,sadanisurezalesamovodoravno,većiokomito,sakatećisveštoimsenašlonaputu.

Hunterpogledaokosebe,želeći jojočajničkipomoći,alinijeznaokako.Moraojeneštopoduzeti.

Tadase,najednom,žičanamaskaprestaneurezivatiuženinoliceipočnese povlačiti, odvajajući komadiće kože, mesa i hrskavice. Hunter začujezujanje,potomškljocaj.

Vratakavezaseotvore.Grahammu je rekaoda će se,u slučajudaopcijaPOGUBITIdobije više

glasova kad sat odbroji do nule, vrata otvoriti za pet minuta. Dovoljnovremena da jeziva maska uzrokuje ženi nezamislivu bol prije nego što jeubije.Nosvejeovotrajalokraćeodpedesetsekundi.

Neštosepokvarilo.Hunter širom otvori vrata i brzo priđe ženi. Nekontrolirano se tresla i

samoštonijepalaušok.Jošuvijekjeimaomobitelkojimujedaotaksist.Pozovepomoć,odveže

ženu i, obujmivši joj krvavo lice obim rukama, sjedne na pod, čekajući dastignepomoć.

118.SljedećidanIspredGarciinezgrade17:00h

Hunter je upravo parkirao automobil, kad ugleda Garciu kako izlazi izpredvorjasvojezgradenosećikovčeg.

Načelnica Blake je obojici naredila da uzmu dvotjedni odmor, što jeodmahstupilonasnagu.

»Trebašpomoć?«,upitagaHunter,izlazećiizautomobila.Garciapodignepogledinasmijese.»Ne,svejeuredu.Zaštoženeuvijek

spakirajuprevišeprtljage?«NatoHunternijeimaoodgovor.Garciaotvoriprtljažnik,spremikovčegiokreneselicemkpartneru.Znao

je da je Hunter dio poslijepodneva proveo u California Hospital MedicalCenteruuSouthGrandAvenueu.

»Imalikakvihvijesti?«»Upravo jenadrugojoperaciji«,odvratiHunter.»Većdrugaoperacijau

dvadesetčetirisata.«Uočimamusepojavituga.»Aliječnicimisledaćeihunarednih par mjeseci biti još nekoliko. Ipak, većina ozljeda se neće moćisanirati.«

Garciaprođerukomkrozkosu.»Carlose,nijeseradilookvaru.«Garciagapogleda.»Žičanamaska se sama zaustavila«, objasnimuHunter. »Nije bio kvar.

Grahamjujetakoprogramirao.Lagaomijerekavšidaćesevrataotvoritizapetminutaidaćedotadonabitimrtva.«

»Otkudznaš?Rekaotije?«»Ne«,odvrati.»Nijeprogovorio...još.Aliznamštojehtio.Nijehtionjezinu

smrt.Htiojujeunakaziti.«NaslonisenaautomobilparkirandoGarciina.»Dajemojelicetolikosjebano,ubilabihsemnogoprije.LosAngelesimajednuružnunakazumanje. Da svi ružni i sjebani klinci koji se nemogu nositi s vlastitimproblemimaslijedenjegovprimjer,L.A.bibiomnogoboljigrad.«

Garcianaberečelo.»Ona je bila internetski trol i stavila je taj komentar na Internet«, reče

Hunter.»KomentarseodnosionaGrahamovasina.«»Jebiga«,šapneGarcia.»Grahamjujehtiounakazitijerježeliodaprođekrozsveonokrozštoje

prolazionjegovsin.Htiojedasamavidikakojetokaddrugiljudizureutebe,smijutise,govorkajuizatvojihleđa,nazivajutepogrdnimimenimaidokrajaživotaponašajuseprematebikaodasičudovište.Tojebilanjegovaosveta,ne njezina smrt.« Hunter odvrati pogled i odmahne glavom. »Iako smo gauhvatili,ipakjepobijedio.Nakrajujeipakdobioonoštoježelio.«

»Ne,nije«,odlučnoodvratiGarcia.»Njegovajeosvetauključivalaitvojusmrt,zarsenesjećaš?Atosenijedogodilo.SadćeGrahamFishertrunutiuzatvoru.Nikadneće izaći.« Ionnačasodvratipogled iuzdahne.»Alisve tonećeizbrisatičinjenicudasuljudiglasovali,Roberte,«Izgledaojeogorčeno.»Obični ljudi, sjedeći u svojim domovima, uredima, kafićima, školama...«Odmahneglavom.»Svi suoniglasovali.Zarazlikuodprethodnihslučajeva,Graham im je dao priliku da spase nečiji život, a veći broj to nije učinio.Odabralisudapotpunonepoznatuosobuosudenasmrt,samodabitomogligledati i zabavljati se. Ljudski život u zamjenu za smijeh – kakva je torazmjena?«

Hunterglasnouzdahne.»Roberte,takvastvarnemadobruilošustranu.Itojeonoštojesjebano.

Neki su ljudi potpuno skrenuli, više ništa ne cijene. Pogotovo to koliko jevrijedanjedanljudskiživot.«

Hunterovatišinapotvrdilajenjegoveriječi.»KakojeAnna?«,napokongaupita.

»Živaje,tvojomzaslugom.«Hunternerečeništa.Garcia duboko uzdahne. »Strašno je potresena i još uvijek malo

omamljenaoddrogekojomju jeGrahamnakljukao.Noto je,nanekinačin,bilapravasreća.Nesjećaseničegaštosedogodilonakonštojedrogirana.Dajebilasvjesnazavrijemesvegaonogaštosejučerdogađalookonje,psihičkeposljedicebibilekudikamogoreodonihkojesadmoraprevladati.Titoznašboljeodsvih.«

Narednih nekoliko trenutaka prođe u nelagodnoj tišini kakva još nikadnijenastalameđunjima.

»Onda,kamoidete?«,upitaHunter,pokazujućikovčeg.»Idemo posjetiti neke rođake gore u planinama Oregona«, odvrati.

»Želimo samo na neko vrijeme pobjeći od svega, shvaćaš? Anni će dobročiniti da semalomakne iz ovog grada. Dobro će nam činiti da dva tjednaprovedemosami...bezprekida...beztelefonskihpozivausrednoći.«

Uslijedilajejošjednanelagodnatišina.»Hoćešlisevratiti?«,upitaHunter.GarciajeznaodamislinaJedinicuzateškaubojstva.Dugojerazmišljao

štodakaže.»Vratitćuseupoliciju«,napokonreče.»JošnisamodlučiohoćulisevratitiuJedinicu.«

Hunternerečeništa.

»Bitćuiskren«,rečeGarciapogledavšigauoči.»Roberte,jošnikaddosadnisamosjetioonakav strahkao jučer.Annami je oduvijekbila sve. Ja samnitkoiništabeznje.Stalnostrahujemdaćujeizgubiti.Znašokakvomstrahugovorim,zarne?Onomkojiosjećasvakiparkojisevoli.«Odmahneglavom.»Taj strah nije od jučer. Vidjevši je onako zavezanu za stolicu s pištoljemuperenimuglavu,mojjestrahpostaozbiljski.Tektadasamshvatiokolikojestvarnokrhkairanjiva.ItiijaznamodajojježivotbiouopasnostisamozatoštoradimuJedinicizateškaubojstva.Drugimriječima,jasamjedoveoutuopasnostzbogposlakojiradim.«

Hunterjenijemopromatraosvogpartnera.»Znaš da se nimalo ne bojim za svoj život. Ne smeta mi što sam bio

pribijenzakriž, isamtoznaš.Nosad jeprviputbiougroženAnninživot izato tineću lagati,Roberte.Tome jeprisililodasezamislim.Daposložimsvojeprioritete.«

Hunterjeznaodaćetakobiti.»Biosamtolikoprestrašendanisammogaojasnomisliti«,priznaGarcia.

»Dasamjučeruonojprostorijibiojaumjestotebe,mislimdanebihuočioprilikukojusitividio,adaijesam,mislimdanebihimaopetljeiskoristitije.JabihsejednostavnoupucaodaspasimAnnu.«

Hunternerečeništa.Tišinapotrajenekolikosekundi.»Aliuovomtrenutkunećudonositinikakveodluke«,nastaviGarcia.»Sve

jejošuvijekprevišesvježeizatojošnemogutrezvenorazmišljati.«Hrabrosenasmiješi.»Dobroćemidoćipauza.Imatćuvremenasreditimisli.Itebićedobrodoći.Idešlinekamo?«

Hunterslegneramenima.»Nisamjošstopostoodlučio,alipomišljamnaHavaje.«

Garciasenasmiješi.»Tobitistvarnodobrodošlo.«Huntermuuzvratiosmijeh.»Da,stvarnomitrebaodmor.«»Čim odlučim«, napokon reče Garcia, »ti ćeš biti prvi koji će saznati,

partneru.«Hunterkimne.IznenadamuGarcia priđe i zagrli ga kao da ga nikad više neće vidjeti.

»Roberte,hvalatizaonoštosijučeručinio.HvalatištosispasioAnnu.«Huntersenelagodnonasmiješi.»Onda,idešgore?«,upitaGarcia.»ZnamdabiAnnibilodragodatevidi.«»Samo čas«, odvrati i brzo se vrati do svog automobila. Sa suvozačeva

sjedalauzmebuketbijelihižutihružaikrenezaGarciomuzgradu.Ujednojebiosiguran.ŠtogodGarciaodlučiunarednadvatjedna,znaoje

daćeodlukabitiispravna.

ChrisCarterrođenjeuBraziluuobiteljitalijanskogpodrijetla.StudiraojepsihologijuikriminalnoponašanjenaSveučilištuMichigan.KaočlantimazapsihologijukriminalacauUredujavnogtužiteljadržaveMichigan,ispitivaojeiproučavaomnogezločince,uključujućivišestrukeiserijskeubojicekojisuosuđeninadoživotnukaznuzatvora.

Početkom 1990-tih otišao je u Los Angeles i deset godina proveo kaogitaristbrojnihpoznatihbendova,apotomjeodustaoodglazbeiposvetiosepisanju. Trenutno živi u Londonu i, prema Sunday Timesu, spada u prvihdesetnajprodavanijihautora.

Posjetitewww.chriscarterbooks.com.iligapronađitenaFacebooku.

Ostaliromani:UbojicaKrucifiks,Krvnik,Noćnivrebač,Kiparsmrti.

Napomene

[1]Glasansmijeh

[2]JasamFBI

[3] Viralan video – video koji u kratkom roku postaje veoma raširen ipopularan

[4]SimfonijskiorkestarSilicijskedoline,Društvozasuzbijanjeporoka

[5]Sposobnostpreživljavanjavojnika,VoziloSpaceShuttlea

[6]Kodnaspreveden:Sotona–razotkrivanje