Giga & kokica - CroWarez.org

CHRISTIAN JACQ Misteriji Ozirisa DRVO IVOTA

Naklad

a

Iako sve ostane postojano i u vjenom obnavljanju,

to je zato to se tijek Sunca nikada ne prekida. I

ako sve stvari ostanu savrene i jedinstvene, to je

zato to misteriji Abidosa nikada nisu otkriveni.

Jamblique, Misteriji Egipta

CHRISTIAN JACQ

Misteriji Ozirisa

DRVO IVOTA

1

Iker otvori oi. Nije se mogao pomaknuti. Svezanih stopala i zaglavaka, bio je vrsto privezan za

glavni jarbol jednog velikog broda, koji je plovio umjerenim tempom mirnim morem. Obala kojom se etao na kraju jednog radnog dana, pet mukaraca koji su ga napali

udarajui ga tapovima, praznina... Tijelo mu je bilo bolno, glava u vatri. Odveite me! preklinjao je. Jedan bradat, krupan ovjek mu se pribliio. Nisi zadovoljan svojom sudbinom, djeae? Zato ste me oteli? Zato to e nam biti koristan. Lijepa graevina, zar ne? Zove se Brza, dugaka je

stotinu i dvadeset laktova i iroka etrdeset*. Upravo mi je to trebalo da ispunim svoj zadatak.

* 62,40 metara x 20,80 metara

Kakav zadatak? Zbilja si radoznao! No ekaj samo, mogu ti povjeriti da smo se uputili prema zemlji

Pounta. Boanskoj zemlji? To je samo pria za djecu! Kapetan se nasmijeio. Zar misli da se ovih stotinu i dvadeset mornara, srca hrabrija od lavljeg, ukrcalo

da bi osvojilo legendu? Moja ekipa ne sastoji se od sanjara, ve od grubih veseljaka koji e se obogatiti, jako obogatiti.

Ne marim ja za bogatstvo! Ja elim samo postati pisarom. Zaboravi palete, pera i papirus. Vidi, more je jednako opasno i nepobjedivo

boanstvo kao i Seth. Kad se idua oluja obrui na nas, znat u kako je treba pripitomiti. Trebat e joj samo prinijeti veliku rtvu kako bi se moglo doi do Pounta. I zato emo te baciti u valove. Umirui davljenjem, ti e nas zatititi.

Zato... Zato ja? Kapetan je stavio prst na usta. Dravna tajna promrmljao je. ak ni ovjeku, koji ivi svoje posljednje sate, ne

mogu je otkriti. I kako se kapetan udaljavao, Iker je poeo drhtati. Umrijeti u petnaestoj godini, iz

nepoznata razloga, nije li to bio vrhunac nepravde? Bijesan, uzalud se pokuavao osloboditi svojih okova.

Beskorisno maleni, to su vorovi strunjaka, promatrao ga je jedan izbrazdan etrdesetogodinjak, koji je bio ulijepljen lukom.

Ja sam te svezao, a ono to Kornjaino oko napravi, dobro je napravljeno. Nemoj se pretvoriti u kriminalca! Bogovi e te kazniti Ne mogu te vie sluati, ubija mi apetit. Kornjaino Oko sjeo je na krmu. Siroe, kojeg je poduavao jedan stari pisar koji ga je zavolio, Iker je pokazao vrlo

ivahno zanimanje za studij. Zbog njegove upornosti, nesumnjivo bi ga angairala

administracija nekog zamka, gdje bi provodio svoje sretne dane. No, nije vie bilo niega, osim te ogromne vodene irine koja e ga progutati.

Nosei veslo na ramenu, jedan mladi mornar proao je pored zatvorenika. Ti, pomozi mi! ovjek je zastao. to hoe? Odvei me, preklinjem te! Kuda ide, glupane? Bilo bi te glupo utopiti prije vremena, Barem e, umrijevi

kad to bude neophodno, biti koristan. A sada, daj nam mira! Ako ne, asti mi Otrice Noa, odsjei u ti jezik.

Iker se prestao otimati. Njegova je sudbina bila zapeaena. Ali zato on? Prije nego nestane, htio bi barem dobiti odgovor na to pitanje. Dravna

tajna... Kako je jedan pisarski egrt bez novca mogao prijetiti monom faraonu Sezostrisu,

treem od imena, koji je vladao Egiptom jednom rukom? Uistinu, kapetan mu se samo rugao. Njegova banda razbojnika doepala se prvoga

koji je naiao. Kornjaino Oko dao mu je malo vode da popije. Bolje je da nita ne jede. Ne izgleda kao mornar. Moe li kapetan zaista predvidjeti oluju? U to moe biti siguran! A ako se ne dogodi nikakva katastrofa? Onda bi me mogli osloboditi! Kapetan je udaljio Kornjaino Oko. Nemoj se nadati, moj djeae. Tvoja sudbina je da postane rtvom. Prihvati je,

uivaj u tom velianstvenom spektaklu. to ima ljepe od mora? Moji roditelji e me poeti traiti, a vi ete svi biti uhieni! Ti vie nema roditelja i nitko nee ni primijetiti tvoj nestanak. Ve si mrtav.

2

Nije vie bilo ni daka vjetra, a vruina je postajala sve gorom. Nepokretno leei na

mostu, veina je mornara drijemala, ak je i kapetan zadrijemao. Iker je preao granicu oaja. Skupina razbojnika bila je odluna u tome da ga pogubi,

i to god se dogodilo, nije imao nikakva izlaza. Mladi ovjek je bio uasnut idejom da e ga progutati more, daleko od Egipta, bez i najmanjeg obreda, bez sprovoda.

I osim fizike smrti, bilo je to nitavilo, kazna namijenjena samo kriminalcima. Kakvo je zlo poinio da je zasluio takvu sudbinu? Iker nije bio ni ubojica ni kradljivac, nije ga se moglo optuiti ni za la ni za lijenost.

Meutim, naao se ovdje, osuen na najgore. U daljini, povrina se vode bljeskala. Iker je vjerovao da je rije o jednostavnoj igri

odsjaja, no pojava se irila. Plima se poveavala, jednako brzo kao to se i divlja zvijer baca na svoj plijen. U istome trenutku stotine malih oblaka, koji su se pojavili niotkuda, prekrili su nebo i stvorili vrstu, crnu masu.

Grubo prekinut iz svog drijemea, kapetan, pun nevjerice, promatrao je to otputanje snaga.

Nita nije najavljivalo ovu oluju, promrmljao je, zaprepaten. Probudi se i podijeli zadatke zatraio je uurbano od Kornjaina Oka. Jedra... Skupite jedra! Svi na svoja mjesta! Grmljavina je zatutnjala takvom snagom da je veina mornara ostala ukopana na

mjestu. Trebalo bi rtvovati malog podsjetio je Otrica Noa. Pobrini se za to naredio je kapetan. im je bio odvezan, Iker se poeo boriti. Naravno, nije imao nikakvih izgleda da

porazi svog protivnika, no umrijet e asno. Radije bih ti prvo prerezao vrat najavio je mornar. Bit e jo uvijek pomalo iv

kad te bacim preko ograde, a bog mora zadovoljan. Iker nije mogao svrnuti pogleda s otrice kremena koji e mu presjei ivot. U trenutku kad je otrica zasjekla njegovo meso, munja je proparala oblake i

preobrazila se u plameni jezik koji je zasuo Otricu Noa. Mornar se obruio urlajui. Val, urlao je Kornjaino Oko , val je udovitan! Jedan vodeni zid valjao se prema amcu. Nijedan mornar, a svi su bili iskusni, nije nikada vidio uas slian ovome. Zgreni,

svjesni da je svaka njihova kretnja uzaludna, ostali su nepokretni, objeenih ruku, oiju prikovanih za val koji se uasavajuom grmljavinom obruio na Brzu.

Prsti njegove desne ruke zgrabili su neto mekano i vlano. Pijesak... Da, to mora da je bio pijesak. Tako, tlo drugog svijeta bilo je jedna pustinja natopljena nezasitnim morem,

nesumnjivo nastanjena uasnim biima koja su prodirala osuenike. Da, jo je uvijek imao ruku, Iker je moda imao i nogu, dakle oboje. Micali su se, i

njegova lijeva ruka. I mladi se ovjek usudio otvoriti oi, a potom i podignuti glavu. Plaa. Velianstvena plaa bijeloga pijeska. Nedaleko, brojno drvee. Ali zato je njegovo tijelo bilo tako teko? Iker je primijetio da je jo uvijek bio svezan, oko struka, za dio jarbola. Oslobodio se

s mukom i polagano ustao, pitajui se jo uvijek je li mrtav ili iv. Na sve strane plutali su razbacani ostatci Brze. Divovski val otrgnuo je jarbol i Ikera

da bi ih odnio do otoka natopljenog suncem, punog bogate vegetacije. Mladi ovjek patio je samo od ogrebotina i udaraca.

Teturajui, obiao je otok. Nekolicina mornara moda je imala istu sreu kao i on. U tom sluaju treba biti spreman na borbu! No, plaaje bila pusta. amac i njegovu posadu progutalo je bijesno more.

Samo jedan preivjeli, Iker, rtva ponuena prodiratelju. Muila ga je glad. Lutajui prema sreditu otoka, primijetio je datuljine palme, smokve, lozu, ak i vrt

u kojem su rasli krastavci, pored jednog izvora bistre vode. Iker se nakljukao voem prije nego je i pomislio da je jedini stanovnik tog komadia zemlje izgubljene usred valova.

Zato su se domoroci skrivali i kakav je bio njihov odnos prema uljezima? Trbuha zgrenog od straha, Iker je istraivao mjesto. Nikoga.

I ni najmanjeg traga nijednom stanovniku. Njegov jedini pratitelj bilo je njegovo srce. No, djeak od petnaest godina morao je rano iscrpiti svoju zalihu uspomena.

Iscrpljen od preburnih osjeaja, zaspao je u sjeni sikamora. Poslije buenja Iker je jo jednom istraio podruje, bez ikakvih rezultata. Primijetio

je da velike ribe nisu oklijevale prii plai i da su tako postajale lagan plijen. Jednom granom i ostacima ueta, mladi je napravio ribiki tap i posluio se jednim crvom kao mamcem. Tek to je svoje rudimentarno orue uronio u vodu, neka vrsta grgea se uhvatila.

Ovdje preivjeli nije bio osuen na smrt od gladi. Trebalo je jo upaliti vatru bez uobiajenih sredstava za Egipat, iji su glavni

elementi bili gudalo i luno orue. Sreom, Iker je spazio mali komadi mekanog drveta i jedan drugi, poloen i iljast, koji je zabio u drvo, vrsto ga stisnuvi koljenima. Pritiui drvo i snano okreui polugu to je bre mogao, uspio je izazvati takvo zagrijavanje da je jedna iskrica frcnula. Nahranio ju je ilicama dobro osuene palme i stavio je priti svoju ribu.

Prije nego ju je okusio,trebao je obaviti ono bitno, zahvaliti bogovima koji su mu potedjeli ivot.

U trenutku kad je Iker podigao ruke iznad plamena u pokretu molitve, zaula se grmljavina, drvee je zatreperilo, a zemlja zadrhtala.

Prestravljen, mladi je poelio pobjei. Posrnuo je, njegova glava udarila je snano u deblo jedne smokve.

3

Munje, nebo u plamenu, divovska zmija zlaane koe i lazuritnih pruga! Ovoga puta, Iker je doista bio mrtav, i udovina pojava s drugog svijeta pribliavala mu se kako bi ga prodrla.

No, gmaz se zaustavio i zadovoljio se promatranjem. Zato si upalio vatru, mali ovjee? Da... da bih ti odao potovanje! Tko te doveo ovamo? Nitko, val... amac, mornari... A onda... Reci mi svu istinu i odgovaraj bez zamuckivanja. U protivnom, pretvorit u te u

pepeo. Gusari su me oteli u Egiptu i eljeli su me ivog baciti u more kako bi ga umirili!

No, kapetan nije predvidio divlju oluju. Brod je bio uniten, a ja sam jedini preivjeli. Bog te spasio od smrti potvrdila je zmija. Ovo je otok Ka, otok stvaralake

snage, snage svemira. Nita ne postoji bez nje. No, ovo je podruje pogodila jedna zvijezda koja je pala s vrha neba i sve se upalilo. Ja, gospodar boanske zemlje, udesne zemlje Pounta, nisam mogao sprijeiti kraj svijeta. A ti, jesi li ti spasio svoj?

Opeklina je probudila Ikera. Vatra se proirila do jednog grma i plamenovi su okrznuli mladia. Osvrui se, ustanovio je da nikakva divovska zmija nije vrludala okolicom. Zatim se

pobrinuo da pogasi poetak poara.

Kakav udan san... Iker bi se mogao zakleti da reptil nije bio utvara i da je uistinu govorio, glasom koji nije nalikovao ni na to poznato i kojega e se zauvijek sjeati. Zadnji plamici su nestali, mladi se uputio prema izvoru.

Na zemlji, dvije krinje. Iker protrlja oi. krinje su jo uvijek bile ondje. Polako im se pribliio, kao da su predstavljale

prijetnju. Netko se igrao njegovim ivcima. Netko se skrivao u raslinju i mora da je spasio taj

plijen s Brze ili neke druge lae. Netko tko nee oklijevati rijeiti se uljeza kako ne bi morao dijeliti svoj plijen.

Ne mora me se bojati vikao je Iker tvoje blago me ne zanima! Umjesto da se borimo, suraujmo da bismo preivjeli!

Nitko nije odgovarao. Iker je ponovno istraio otoi, stalno mijenjajui smjer, vraajui se svojim

tragovima, ubrzavajui kretanje ili ga naglo usporavajui. Svih osjeta u stanju stalne pripravnosti, vrebao je i najmanji znak prisutnosti eventualnog neprijatelja.

U istom strahu. Morao se razuvjeriti, bio je jedini stanovnik otoka. Ali te krinje... Sigurno ih nije umislio. Mora da su ostale od prolog brodoloma i

neki ih je val donio ovdje. Preostalo je samo da ih otvori. Sadravale su vree lana i boice od fajanse iz kojih se irio ugodan miris. Bez

sumnje, skupocjeni parfemi koji su vrijedili itavo malo bogatstvo. Iker, je li uistinu izbjegao smrti? Na otoku se inilo da nije sve tako okrutno kao na brodu s gusarima, a ipak nije bilo

nimalo bolje. Meutim, mogao je preivjeti nekoliko mjeseci, moda i nekoliko godina... Ipak, nee li na kraju poludjeti od samoe? A ako izvor presui, ako ribolov ne uspije? Da bi napravio vrstu splav, trebalo mu je orue. Meutim, ploviti tim nepoznatim morem, na krhkom amiu, ne bi li to bilo ravno samoubojstvu?

Mladi nije prestajao razmiljati o zmijinim otkriima, rijeima gospodara udesne zemlje Pounta. Kako je tako siuan otok mogao biti boanski otok pun bajkovitih bogatstava, toliko prieljkivanih?

Smijeno! Zlaani gmaz postojao je samo u njegovom buncanju preivjeloga. Ali zato spominjati potrebu da spasi svoj svijet?

Budui da je faraon vladao, Egipat nije bio u opasnosti! Egipat, tako dalek, tako nedostupan!

Iker je sanjario o svojoj kolibici, blizu Medamudovog svetita, misterioznog mjesta na sjeveru Tebe.

Zahvaljujui starom pisaru koji ga je prihvatio, mladi je tek rijetko sudjelovao u poljskim radovima i posvetio se pisanju i itanju. Ta privilegija izazivala je puno ljubomore kojoj se on rugao, jer mu je uenje hranilo duu.

Iker je u pijesak plae upisao hijeroglife koje je poznavao. inili su jednu reenicu koja je hvalila zanimanje pisara. Zatim je gledao zalazak sunca, promatrao dugo zvjezdano nebo i zaspao s nadom, pomijeanom sa strahom, da e opet vidjeti divovsku zmiju.

Poelio je pojesti prenu ribu.

Opremljen ribikim tapom, Iker se zaputio prema plai. Skamenjen, shvatio je da ju je prekrilo more. Prolazna pojava, nesumnjivo.

Sve jedno je bacio udicu, nekoliko puta, no nijedna riba nije zagrizla. Zauen, zaronio je i dugo plivao, a da nije naiao ni na jednu. Izaavi iz mora, Iker je primijetio da je more i dalje raslo.

Gotovo se utopio... Nepomian, mladi je vidio val kako dosee njegove listove, zatim koljena, zatim

bedra. Takvom brzinom i sam otok Ka e nestati. Kako ga je uhvatila panika, Iker se uzverao na najviu palmu, izgulivi si i ruke i

noge. Drui, ubrzano diui, povjerovao je da je rtva novoga sna, kad je ugledao bijelo jedro u nepreglednom plavetnilu.

4

Svom snagom svojih plua, Iker je zazvao upomo, frenetino miui desnom rukom.Uzaludan napor i smijena gesta...

amac ga je izdaleka mimoiao, predaleko da bi ga primijetio. Ipak, mladi je uporno nastojao. Ako je promatra imao dobro oko, moda e ga

primijetiti. A taj otok koji se vidio, nee li on izazvati radoznalost posade? Na trenutak, Iker je povjerovao da amac mijenja smjer i da se pribliava. No, morao

je popustiti i radije je zamirio. Ovaj put nije bilo oluje i udovinog vala da ga spasi. Voda se digla do njegovih prsa,

potom do njegova lica i on se prepustio tom plavom i mlakom omotau. elja za ivotom ostala je ipak tako snana da je ponovno otvorio oi. Ovoga puta,

nije vie bilo sumnje! amac se usmjerio prema otoku. Iker je mahao i vikao. Bila je to laa skromnih proporcija, s dvadesetak mornara na palubi. Kako se more

doticalo donjeg dijela palme, mladi se brzo spustio i zaplivao prema svojim spasiteljima to je bre mogao.

Snane ruke povukle su Ikera, koji se naao nasuprot jednog robusnog ovjeka, neprijateljskog izraza lica.

Ondje ima krinja koje plutaju! Uspravi se! Ti, tko si ti? Zovem se Iker i jedini sam preivjeli nakon brodoloma. Ime lae? Brza... Duga stotinu i dvadeset lakata, etrdeset iroka, stotinu i dvadeset lanova

posade. Nikada nisam uo. Kako se to dogodilo? Jedan ogroman val nas je zapljusnuo! I naao sam se sam, na tom otoku koji

upravo nestaje. Zbunjeni, mornari su gledali kako more preplavljuje vrhove drvea. Da nisam vidio vlastitim oima, nikada ne bih povjerovao priznao je kapetan. Iz

koje ste luke krenuli? Ne znam.

Ruga li mi se, mome? Ne, mene su oteli, uspavali i kad sam se probudio, bio sam vezan za jarbol. Kapetan

mije objasnio da sam trebao biti baen u more kako bih smirio njegov bijes. Zato to nije uinio? Zato to ga je oluja iznenadila! Jedan me mornar doista pokuao rtvovati, no val

je bio bri. Ustanovivi da je njegov sugovornik skeptian, Iker je odluio nita ne priati o

pojavi zmije i svojim otkrivljenjima. Doista udno, ta tvoja pria... Nijedan drugi preivjeli, jesi li siguran u to? Nijedan. A ove krinje, to one sadre? Ne znam oprezno je odgovorio Iker, konstatirajui da su bile zatvorene. Vidjet emo kasnije. Spasio sam ti ivot, ne zaboravi. Nitko nikada nije vidio lau

koja se zove Brza. Ti kovezi, ima ve dugo da si ih skupio, zar ne? I rijeio si se njihovih vlasnika. No stvar je loe ispala, laa je propala, a ti si se pokazao dovoljno spretnim da se izvue sa svojim plijenom.

Rekao sam vam istinu! Oteli su me... Dosta, mladiu moj, nisam naivan. Nee mi se rugati. U svakom sluaju, nemoj ni

pokuavati pruiti otpor. Na jedan znak svog kapetana, dva mornara zgrabila su Ikera, svezali mu ruke na

leima i zavezali mu noge u lance. Luka je vrvjela od ukrcavanja. Spretno manevrirajui, kapetan se lagano smjestio.

Iker se jo uvijek nije usuivao vjerovati da je bio zdrav i itav. Nema sumnje da sudbina, koju su mu namijenili, nije bila nimalo privlana. Kapetan se pribliio.

Da sam na tvoje mjestu, djeae, bio bih diskretan, jako diskretan. Brodolomnik, lopov, moda i ubojica... To je dosta za jednog samog razbojnika, zar ne?

Nevin sam. Ja sam rtva. Naravno, naravno, no injenice su tvrdoglave i sudac e vrlo brzo donijeti svoj sud.

Uini samo jedan krivi korak i nee izbjei smrtnoj kazni. Ali ja si nemam to predbaciti! Ne sa mnom, djeae. Evo to ti predlaem, uzmi ili ostavi, ili u ja zadrati

kovege, a ti o tome nita ne zna, ili u te odvesti u policijsku postaju i sva moja posada svjedoit e protiv tebe. Biraj, brzo!

Izbor... Kakva ironija! Sauvajte kovege. Dobro, prijatelju, razuman si ti! Izgubit e plijen, ali si spasio ivot. Idui put kad

pokua izvesti neto ovakvo, pokuaj to malo bolje organizirati. U svakom sluaju, ne zaboravi, nikada se nismo sreli.

Kapetan je zavezao Ikeru oi. Dva mornara oslobodila su mu samo noge i pustila ga da sie na kopno. Zatim su ga prisilili da brzo i dugo hoda, jako dugo.

Kuda me vodite? Uuti ili si mrtav! Natopljen znojem, Iker je sve tee i tee pratio njihov ritam. Nisu li se nasilnici

udaljavali od luke ne bi li ga odveli u neko naputeno podruje? Dajte mi piti, za ime Boga!

Nisu mu ak ni odgovorili. Iker nikada nije vjerovao da toliko moe izdrati. U njemu, neka nepoznata snaga

odbijala je popustiti iscrpljenosti. Iznenada, snano su ga gurnuli u lea. Sruio se niz obronak, trnje mu je probijalo

kou. Naposlijetku, njegov pad zaustavio se u mekanom pijesku. Iscrpljen, suhe koe, Iker je umirao od ei.

5

Jeli su mu kosu. Bol je bila takva da je Iker poskoio. Preplaena, koza se povukla. Otima joj kruh iz usta zavapio je jedan grub pastir. Jedna tako lijepa betija!

Mogao si priekati da bude sita. Odvei me, molim te, i daj mi piti! Da ti dam piti, moda, no da te odveem... Odakle dolazi? Nikada te nisam ovdje

vidio. Gusari su me oteli. Gusari, ovdje, usred pustinje? Bio sam na jednoj barci, prisilili su me da siem i preem dugaak put. Pastir se poeao po glavi. uo sam i boljih pria! Nisi li ti odbjegli zatvorenik? ivci mladog ovjeka su popustili i zadrhtao je. Zar mu nitko nikada nee vjerovati? Vidi, nastavio je pastir, ne izgleda jako opasno. Ali uz sve te bandite koji se vuku

ovuda, bolje je biti oprezan. Evo, popij malo. Voda iz uturice nije bila svjea, no Iker ju je halapljivo gutao. Polako, polako! Dat u ti opet. Odvest u te glavaru svojeg sela. On e znati to s

tobom uiniti. Mladi ovjek polagano je slijedio stado koza. emu bi posluilo bjeati ako ne

dokazu vlastite krivice? Na njemu je bilo da uvjeri vijee u svoju dobru namjeru. im su spazila stranca, djeca su ga okruila. To je sigurno razbojnik! uzviknuo je jedan od njih. Gledaj, pastir ga je uhvatio,

trait e dobru nagradu! Ovaj je podigao svoj tap kako bi preplaio djeurliju, no oni se nisu dali. I uz veliki

koncert smijeha i cike pratitelj je stigao pred kuu poglavara. to se ovdje dogaa? Naiao sam na ovoga mladia u pustinji objasnio je pastir. Kako je imao vezane

ruke na leima, bio sam nepovjerljiv. Imam pravo na nagradu, zar ne? Vidjet emo poslije. Ti, ui. Iker je posluao. Grub, poglavar ga je gurnuo u jednu sobicu u kojoj je sjedio mravi ovjek oboruan

kratkom toljagom.

U pravi as si stigao, nesretnie! Upravo razgovaram s jednim policajcem. Kako se zove?

Iker. Tko ti je svezao ruke? Mornari koji su me pokupili na pustom otoku prije nego to su me ostavili

nedaleko odavde da umrem od ei. Prestani izmiljati! Vjerojatno si tek sitni lopov koji je mislio da moe umai kazni.

Kakvo si nedjelo poinio? Nikakvo, uvjeravam vas! Dobar udarac tapom vratit e ti pamenje. Sasluajmo ga ipak preporuio je policajac. Ako imate vremena za gubljenje... No, dobro, sredite to. Ja se moram pobrinuti za

svoje itnice. Prije nego to odvedete ovog malog lopova, dozvolite mi da kaem par rijei, zbog obiaja.

Naravno. Iker se pripremio na udarce kratkom toljagom. Ali, to je drugo mogao rei, osim

istine? Daj mi vie detalja zahtijevao je policajac. emu, kada mi ne vjerujete? Otkud zna? Obino prepoznam laljivce. Ako si iskren, nema se ega bojati. Nesigurnim glasom, Iker je ispriao svoje nevolje,preskaui san tijekom kojeg je

vidio veliku zmiju. Policajac ga je paljivo sluao. Ti si dakle bio jedini preivjeli i taj otok je nestao u valovima? Tono. I tvoji su spasitelji zadrali kovege? Uistinu. Kako se zvao njihov brod? Ne znam. A njihov kapetan? Ne znam ni to. Odgovarajui, Iker je postao svjestan da njegova pripovijest ne zvui ba uvjerljivo.

Nitko razuman ne bi mu povjerovao. Odakle potjee? Iz regije Medamoud. Ima li ondje obitelj? Ne. Jedan stari pisar me primio pod svoje i nauio me osnovama zanata. Kae da zna itati i pisati... Dokai mi. Policajac je pokazao zatvoreniku drvenu tablicu i pisaljku koju je umoio u crnu

tintu. Vezane su mi ruke, podsjetio ga je Iker. Odvezat u te, no ne zaboravi da imam toljagu. Nesigurnim rukopisom, mladi je napisao, "Zovem se Iker i nisam poinio nikakvo zlodjelo." Savreno, ocijenio je policajac. Ti, dakle, nisi laljivac. Vi... Vi mi vjerujete?

Zato bi bilo drukije? Rekao sam ti, obino dobro razlikujem iskrene ljude od prevaranata.

Onda, ja... Ja sam slobodan? Vrati se kui i budi sretan to si izvukao ivu glavu. Hoete li uhvatiti gusare koji su eljeli moju smrt? Pobrinut emo se za njih, to je sigurno. Iker se nije usuivao izai iz sobe. Policajac je ponovno zapoeo govoriti. No, mladiu, to eka? Pomalo se bojim seljana. Policajac je pozvao jednog od besposliara koji su se skupili ispred poglavarove

kue. Ti, daj mu hasuru i vode. Pristojno opremljen za put, Iker se osjetio jednako izgubljenim kao i na otoku Ka. Je

li uistinu bio slobodan, je li se doista smio vratiti u svoje selo? Policajac ga je gledao kako odlazi. Ne ekajui povratak poglavara, brzo je napustio mjesto kako bi se naao s

drugovima koji su kruili uokolo, traei znake prtljage s Brze. Nita vie nego njemu, nisu pripadali ni pustinjskoj policiji.

6

Tono u podne, arko ljetno sunce pretvaralo je Istonu pustinju u penicu. Rijetke spodobe, koje su uspjele preivjeti taj pakao, poput korpija i zmija, sakrile su se ispod pijeska.

Ipak, mala skupina od pet ljudi nastavljala je hodati. Na elu je koraala izduena osoba, koja je svoje podreene nadvisivala za glavu.

Robustan, duboko upalih oiju, mesnatih usnica, inio se neosjetljivim na vruinu. Glave pokrivene turbanom, odjeven u lanenu tuniku do zglobova, napredovao je ujednaenim korakom.

Ne moemo vie alio se jedan od sljedbenika. Kao i njegovi dmgovi, bio je to jedan od osuenika zbog krae. Pod udarom jednog

krupnog bradonje, pobjegao je s jedne farme gdje je sluio kraj svoje kazne u obliku raznih poslova.

Nismo jo u srcu pustinje procijenio je vodi. to jo eli? Zadovolji se da me poslua i tvoja budunost bit e radosna. Ja se vraam. Policija e te zaustaviti i vratiti u zatvor upozorio ga je riokosi ovjek po imenu

Shab, Iskrivljeni. I to je bolje od ovog pakla! U mojoj tamnici davali su mi jesti i piti i nisam morao

hodati u beskraj da bih stigao nigdje! Bradonja je prezirno pogledao brbljavca. Zar si zaboravio tko sam ja? Luak koji smatra da mu je povjerena sveta misija! Svi bogovi su mi se obratili, to je istina i njihov glas danas je jedan jer samo ja

posjedujem istinu. I svi koji mi se suprotstave, nestat e.

Slijedimo te jer si nam obeao bogatstvo! A ovdje ga sigurno neemo nai. Ja sam Glasnik. Oni koji budu vjerovali u mene postat e bogati i moni. Ostali e

umrijeti. Tvoje prie me zamaraju. Prevario si nas i odbija to priznati, to je sve! Kako se usuuje vrijeati Glasnika? Pokaj se smjesta! Zbogom, siroti luae. ovjek se vratio. Shab, ubij ga, mirno je zapovjedio Glasnik. Rii se uinio uznemirenim. Doao je s nama, on... Zadavi ga i neka njegov jadni le poslui kao hrana grabeljivcima. Nakon toga u

vas odvesti do mjesta gdje ete doivjeti otkrivenje. Tada ete shvatiti tko sam ja uistinu. Zgrbljenom to ne bi bilo prvo ubojstvo. Uvijek je napadao s lea i u vrat svoje rtve

ubadao elinu otricu kremenog noa. Podjarmljen velikom bradonji od njihova prvog susreta, bio je siguran da e ga voa bande, koji je govorio rijeima otrim poput noa, odvesti daleko.

Bez urbe, rii je uhvatio bjegunca, propisno ga smaknuo i ponovno se prikljuio skupini.

Treba li jo dugo hodati? upitao je. Ne boj se odgovorio je Glasnik i budi zadovoljan da me slijedi. Prestravljeni scenom kojoj su prisustvovali, druga dvojica nisu se usudila ispustiti ni

najmanji prosvjed. Bili su podreeni svom voi. Ni kap znoja nije se cijedila s Glasnikova ela. Nikakav znak umora nije naruavao

njegov korak. I odavao je dojam da savreno zna kamo ide. Tono u podne, u trenutku kada su mu drugovi bili na izmaku snaga, stao je

nepokretan. To je ovdje izjavio je. Dobro pogledajte zemlju. Pustinja se promijenila. Tu i tamo bijele pjege. uga i nevera, Shab. Rii se sagnuo. To je sol. Ne, to je pjena boga Setha koji izbija iz dubina soli. Suena mi je kako bih postao

jai i nepokorniji od samog Setha. Taj plamen unitit e hramove i kulture, zbrisat e faraonovu mo kako bih ja zavladao u pravoj vjeri, onoj koju u propovijedati cijelom zemljom.

edni smo, podsjetio je jedan od lopova, i to nas nee napojiti! Shab, daj mi je puno. Pred zauenim pogledom trojice sljedbenika, Glasnik je pojeo toliko soli da su mu

usta i jezik morali gorjeti! Nema boljeg pia potvrdio je. Najmlai lopov zgrabio je komadi kore i provakao je. Ispustio je parajui krik i

zavaljao se po zemlji u nadi da e ugasiti opeklinu koja ga je razdirala. Nitko osim mene nije u stanju objasniti volju Boga precizirao je Glasnik i

svakog, tko se pokua usporediti sa mnom, snai e ista sudbina. Pravedno je da taj bezvjernik pogine.

Nesretnik se jo nekoliko puta zgrio, a zatim se ispruio.

Dva preivjela uenika prostrla su se pred gospodarom. Gospodaru preklinjao je Shab Iskrivljeni mi ne posjedujemo tvoje moi i

priznajemo tvoju veliinu... Ali mi smo edni! Moe li ublaiti nau patnju? Bog me izabrao kako bih pomogao pravim vjernicima. Kopajte i bit ete zadovoljni.

Rii i njegov pratilac frenetino su kopali. Uskoro su naili na rubove zdenca.

Ohrabreni tim otkriem, stigli su do suhog kamenog sloja koji su smaknuli u rekordnom vremenu.

I voda se pojavila. Od pojaseva svojih tunika nainili su ue za koje su privezali tikvicu. Kada ju je Iskrivljeni izvukao punu, ponudio ju je Glasniku. Gospodaru, Vi prvi! Sethova vatra mije dovoljna. Shab i njegov drug navlaili su usnice, zatim su pili malim gutljajima prije nego su

smoili kosu i vrat. im se okrijepite najavio je Glasnik zapoet emo nae osvajanje. Veliki rat e

poeti.

7

Sobek Protektor*, ef osobne strae faraona Sezostrisa, bio je neuobiajeno nervozan. Kako bi osigurao monarhovu sigurnost, koristio je usluge samo est policajaca. Smatrao ih je puno uinkovitijima od bataljona vie manje spremnih vojnika jer tih je est mukaraca sliilo na divlje zvijeri, neprestano na oprezu i spremnih skoiti na i najmanju opasnost. I Sobek Protektor nije se zadovoljavao izdavanjem zapovijedi, jednako atleta, brz i snaan kao i njegovi podreeni, sudjelovao je u uobiajenim vjebama tijekom kojih nitko nije mogao odoljeti njegovim udarcima.

* Na egipatskom,Scbek khou.

U Memphisu, glavnom gradu, osiguranje monarha postavljalo je tisuu i jedan problem. Ovdje u Abidosu, u nepoznatoj zemlji, trebalo je oekivati dodatne nepredviene opasnosti.

Tijekom putovanja u amcu**, nije bilo nijednog incidenta. ** Abydos se nalazi na 485 km juno od Kaira i na 160 km sjeverno od Luoxora(antike Tebe).

Pri iskrcavanju je samo nekoliko nenaoruanih sveenika doekalo faraona, koji se smjesta uputio u Ozirisov hram.

Pedesetih godina, visok vie od dva metra, kralj je bio div ozbiljna lica Trei iz linije Sezostrisa, nosio je ime "Boanstvo promjena". "Boanstvo roenja", "Onaj koji se preobraava", "Snaga boanske svjetlosti pojavljuje se u slavi" i "ovjek mone boice".

Tijekom prvih pet godina vladavine, unato neupitnom autoritetu, Sezostris nije uspio vezati uz sebe nekoliko provincijskih glaveina, ije im je bogatsvo dozvoljavalo da dre naoruane snage i da se ponaaju, na svom podruju, kao istinski vladari.

Sobek Protektor plaio se intervencije njihovih starih junaka. Nije li im Sezostris izgledao kao smetnja koja e, prije ili kasnije, dovesti u pitanje njihovu neovisnost? Dolazak u Abidos, sveto podruje ekonomskog znaaja, odvijalo se u tajnosti. No moe li se sauvati tajna u palai Memphisa?

Uvjeren u suprotno, policajac je uzalud pokuavao uvjeriti kralja da odustane od puta.

Nita za prijaviti? Nita, efe odgovorili su mu ljudi jedan za drugim. Mjesto je pusto i tiho dodao je jedan od njih. Normalno za podruje Ozirisa razmiljao je Sobek Protektor. Rasporedite se na

poloajima i zaustavite bez oklijevanja svakoga tko se pokua pribliiti. ak i sveenika? Bez izuzetka. "Velika Zemlja" bilo je tradicionalno ime podruja rezerviranog za Ozirisa, boga koji

je posjedovao tajnu uskrsnua. Prvi vladar Egipta, on je bio taj koji je postavio temelje faraonskoj civilizaciji. Ubijen,

no pobjednik smrti, vladao je i danas nad "pravednicima glasa" i samo je slavljenje njegovih misterija davalo njegovu nasljedniku, faraonu, nadljudsku dimenziju i sposobnost da ostane u doticaju sa stvaralakim snagama. Bez izvravanja ozirikih obreda Egipat ne bi preivio.

Nekoliko plodnih polja, gdje su nicali najbolji lukovi zemlje, nekoliko skromnih kua smjetenih uzdu kanala. Pustinja koja je zatvarala dugaku sjenovitu obalu, veliko jezero okrueno drveem, uma akacija, mali hram, kapelice, steci, grobovi prvih faraona i onaj Ozirisa, takvim se predstavljao Abidos, izvan vremena, izvan Povijesti.

Ovdje se nalazio otok Pravednika i vrata neba koja su uvale zvijezde. Sezostris je uao u malu dvoranu u kojoj su ga ekali stalni sveenici. Svi su ustali i

naklonili se. Hvala ti to si doao tako brzo, Velianstvo rekao je glaveina, starac sporog

glasa. Tvoje je pismo odavalo veliku nesreu. Moi ete je i sami vidjeti. Kad su glaveina i faraon izali iz hrama, Sobek Protektor i jedan od potinjenih

htjeli su ih pratiti. Nemogue usprotivio se sveenik. Mjesto na koje idemo zabranjeno je

smrtnicima. To je vrlo nerazborito! Ako ikada... Nitko ne moe naruavati zakone Abidosa presjekao je Sezostris. Kralj je skinuo zlatne narukvice s ruku i povjerio ih Sobeku. Na svetom tlu Ozirisa

trebalo se liiti bilo kakvog metala. Izjedan nemirom, policajac je gledao dvojicu mukaraca kako se udaljavaju, kako se

kreu du Jezera ivota okruenog umom, kako zatim kreu putem omeenim stecima i kapelicama ne bi li stigli do svete ume Peker, tajnog sredita zemlje.

U njezinom sreditu akacija. Drvo koje je, niui na Ozirisovu grobu, uvjerilo svoje vjernike da je vladar

pravednika glasa uskrsnuo. Sezostris je odmah shvatio veliinu katastrofe, akacija je ugibala. Kada se Oziris ponovno rodi podsjetio ga je glaveina akacija se prekriva

liem i zemlja je u blagostanju. No Seth, ubojica i smutljivac, stalno ju pokuava osuiti. Dakle, ivot naputa ive. Ako akacija umre, nasilje, mrnja i razaranje zavladat e

zemljom. Svojom prisutnou u tom drvetu, Oziris je ujedinjavao nebo, zemlju i podzemne svjetove. U njemu se smrt sjedmjavala sa ivotom i obavijao ih je jedan drugi, svijetao ivot.

Jesi li svaki dan njezino podnoje zalijevao vodom i mlijekom? Nisam prekrio svojih dunosti, Velianstvo. Dakle, neko zlo stvorenje zna manipulirati moima Setha i koristi ih protiv Ozirisa

i Egipta. Tekstovi preciziraju da ta akacija ima svoje korijenje u prvobitnom oceanu i odatle

crpi svoju energiju koja je oivljava. Samo isto zlato moe izlijeiti drvo. Znate li gdje se nalazi? Ne, Velianstvo. Otkrit u. I znam nain kako da usporim, ako ne i zaustavim, propadanje akacije.

Sagradit u hram i zgradu za vjenost u Abidosu. Proizvodit e dovoljnu magiju, koja e obuzdati proces i dati nam vremena, nadajmo se, da pribavimo lijek.

Velianstvo, zbor sveenika bit e malobrojan za... Dat u dovesti obrednike i graditelje koji e se posvetiti samo tom zadatku. Svi e

biti obvezni na apsolutnu tajnu. Iznenada, jedna hipoteza prola je glavom kralju. Je li se netko pokuao domoi svete vaze? Sveenik je problijedio. Velianstvo, dobro znate da je to nemogue! Provjerimo ipak. Sezostris je ustanovio da su vrata Ozirisova groba bila hermetiki zatvorena i da je

kraljevski peat netaknut. Samo je on mogao izdati naredbu da se peat slomi i ui u svetite.

ak i da neki luak pokua provaliti vrata podsjetio ga je glaveina ne bi se uspio pribliiti vazi, a jo je manje uzeti u ruke.

Abidos nije dovoljno zatien procijenio je monarh. Od sada, vojnici e bdjeti nad gradom.

Velianstvo, nijedan smrtnik ne moe... Znam zakone Abidosa, budui da sam im ja zalogom i garancijom. Nijedan smrtnik

nee ui na podruje Ozirisa, no svi e putevi koji do njega vode biti pod paskom. S vrha svetog breuljka, Sezostris je promtrao sveti prostor u kojem se rjeavala

sudbina njegove zemlje, njegova naroda i, povrh svega, jedne vizije nadnaravne stvarnosti. Popevi se na prijestolje, znao je da njegov zadatak nee biti lagan zbog opsenosti

neophodnih reformi. No nije ni zamiljao da e mu glavni protivnik biti nova Ozirisova smrt.

Odlunim korakom, Sezostris se zaputio u pustinju prema jednom, zelenom pojasu, smjetenom izmeu pjeanih dina i granice kultura.

Ravnoduan prema udarima sunca, faraon je vidio. Vidio je kako se grade dvije zgrade, njegov hram i njegova zgrada vjenosti, koje e

usporiti fatalnu propast igrajui ulogu brane protiv sila tame. Tko je bio odgovoran za tu agresiju, jednako nepredvidljivu kao i odbojnu? Kralju je

trebala sva snaga za koju je jedan ovjek bio sposoban da ne popusti oaju i ne prepusti borbu jo uvijek nevidljivom neprijatelju.

8

Nakon surovih dana hoda, Iker je imao sreu da ga pokupi karavan koji se vraao u Tebu kako bi ondje ostavio svoju robu. Gazda se isprva pokazao nepovjerljivim prema tome da primi jo jedna beskorisna usta, no kada mu je mladi otkrio da zna itati, njegov stav se promijenio.

Imam ploice s obeanjima trgovine. Moe li ih provjeriti? Pokaite mi ih. Nestrpljiv, gazda nije mogao ne postaviti osnovno pitanje, Govore li o tome tko je u palai zaduen da me plati? Zaista, i dobili ste dobre cijene. Iskustvo, mladiu moj, iskustvo! Gdje ivi? U Medamoudu. Malo beznaajno mjesto! to si radio u pustinji? Znate li dva mornara koji se zovu Kornjaino Oko i Otrica noa? Trgovac je pogladio bradu. To mi nita ne govori... Ime njihova broda? Brza. Stotinu i dvadeset lakata duine, etrdeset irine. Nikada uo za nju. Ne pria li besmislice? Mora da sam se prevario. Sigurno! Brza... Dobro misli ako misli da bih sigurno znao za taj brod da on

postoji! to kae da napravi malo reda u mojim papirima? S poreznicima nikada dovoljno opreza.

Iker je to uinio na veliko zadovoljstvo svoga domaina. I putovanje se odvijalo u ritmu magaraca i zaustavljanja, tijekom kojih je mladi

kuao suenu ribu i luk koji su mu ponudili kao naknadu za posao. Unato pitanjima koja ga nisu prestajala opsjedati, Iker je s olakanjem doekao

trenutak u kojem je karavana napokon napustila suhi put i ula u zeleni pojas osvjeen palmama. Zaboraviti more, zaboraviti prijetee planine! U dobro isuenim poljima, seljaci su ubirali povre.

Reci, mladiu, bi li radio za mene? upitao je trgovac. Ne, elio bih nai svog uitelja kako bih nastavio uiti zanat pisara. Ah, razumijem te! Ne zarauje se puno, ali donosi potovanje. Onda, mladiu,

sretno. Iker je osjetio miris zraka i slatku toplinu proljea. Uurban da stigne u svoje selo,

hodao je brzo stazicama, kojima je toliko puta proao tijekom svog djetinjstva kako bi u osami uronio u istou krajolika. Iako se nije mrzio igrati s vrnjacima, Iker je vie volio meditirati nad misterijima svijeta i nevidljivih sila.

Selo Medamoud sastojalo se od malih bijelih kuica sagraenih na jednoj uzvisini i zaklonjenoj od sunca akacijama, palmama i tamarisima. Na ulazu nalazio se zdenac, kojeg je uvao uvar to je povjerovao u pojavu sablasti.

Ti nisi... ti nisi Iker! Ma da, to sam ja. Dakle, Iker... to ti se dogodilo? Nita vano.

Znajui za uvarevu sklonost brbljanju, Iker se vie volio povjeriti profesoru. Trebao bi moda ponovno otii. Ponovno otii? Hou se vratiti kui i nastaviti svoje studije! U susretu s osupnutou mladog ovjeka, uvar nije inzistirao. Zaintrigiran, Iker se pourio do nastambe starog pisara koji ga je primio i

poduavao. Kako je prolazio, djeca su se prestala igrati lutkama od sifona, a ene koje su nosile hranu sumnjiava su se pogleda ukopale na mjestu.

Vrata su bila zatvorena. Daske su zakrivale prozore. Iker je kucao jednom i jo jednom. Ne navaljuj preporuila mu je susjeda. Stari pisar je mrtav. Nebo se sruilo na glavu mladog ovjeka. Mrtav... Kako dugo? Tjedan dana. Nakon tvog odlaska, tuga ga je dotukla. Iker je sjeo na zemlju i zaplakao. Otevi ga, gusari su ubili njegova pooima. Idi vidjeti glavara savjetovala ga je susjeda. On e ti rei vie. Unato bolu, Iker je primijetio neprijateljstvo sela. Svi ovdje smatrali su ga

odgovornim za smrt njegova gospodara. Po prvi put mladi je ovjek osjetio razdiruu bol nepravde. No, sve e on objasniti i

ta bol e nestati. Teke glave i srca, Iker je polagako hodao do kue gospodara, koji je izdavao

zapovijedi radnicima to su bili zadueni za odravanje kanala. Zakleo bih se... Na mali egrt pisar! To si uistinu ti? Kakvo iznenaenje! Bio sam

siguran da te vie neemo vidjeti. Ton poglavara, punanog pedesetogodinjaka, bio je istodobno ironian i grizao ga

je za srce. Prezrivom gestom, otpustio je radnike. Tvoj zatitnik umro je od tuge, Iker. To je zloin za koji e morati odgovarati pred

bogovima. Da mi je mogue, bacio bih te u zatvor. Varate se, nevin sam! Gusari su me oteli, pobjegao sam im samim udom. Poglavar je prasnuo u sijeh. Smisli neto uvjerljivije! Ili jo bolje, uti i idi. Ali.. Ja bih se htio vratiti kui! Govori o kui? Njezin vlasnik nije prepravio oporuku u tvoju korist. Zato sam je

zaplijenio. Stanovnici sela te preziru, nema ti vie mjesta meu nama. Morate mi vjerovati, zaista sam bio otet, ja... Dosta! Nadam se da e ti kajanje oistiti duu. Ako smjesta ne ode, naredit u

slugama da te istjeraju udarcima batina. Ah... Tvoj je zatitnik htio da ti predam ovaj kovei ako se ikada pojavi. Jo jedna naivna velikodunost s njegove strane, no bit u zadovoljan da izvrim njegovu posljednju volju. Napusti Medamoud i ne vraaj se ni u kom sluaju.

Steui kovei u naruju, Iker je ekao da se udalji od seoceta kako bi ga otvorio. Primijetio je da je drvena bravica bila provaljena.

Unutra samo mali papirus, zavijen i zapeaen. Peat je, takoer, bio slomljen i nespretno rekonstruiran.

U nekoliko redaka, stari pisar je proklinjao svog uenika i obeavao mu tisuu kazni. No Iker je dovoljno poznavao rukopis svog profesora da bi ustanovio da je bio jako nespretno oponaan.

U dnu koveia bio je tanak sloj gipsa. U sjeni jednog tamarisa, mladi ga je odlomio komadiem drveta.

Pojavila se poruka koja mu je razgalila srce, Znam da nisi pobjegao poput lopova. Molim se da si zdrav i itav. Moj je ivot pri

kraju, elim da postane dobar pisar. Ako se vrati u Medamoud, nadam se da e ti taj lopov

od poglavara dati testament kojim ti ostavljam svoju kuu i ovaj kovei u kojem su moja

najljepa pera od trstike.

No, jedan stranac je doao ovamo. Poglavar se jako dobro s njim sporazumio. Osjeam

mrane sile kako nadolaze, i upravo zato mi je drae sakriti ovu poruku u skladu s tehnikom

kojoj sam te poduio.

Ne zadravaj se u regiji, otii u provinciju Dju - ka, "Uzdignutu planinu*". Bit e to

prva etapa tvog putovanja. Neka ti bogovi pomognu stii do kraja Potrage.

Bit u uvijek s tobom, sine moj, kako bih ti pomogao ispuniti tvoju sudbinu koju jo ne

poznaje. * Dananji Qaou el Kebir.

9

Kada je rizniar Medes uao u svoje raskono zdanje u sreditu grada Memphisa, dvojica slugu su se uurbala da mu operu noge i ruke, obuju ga u sandale za kuu, da ga namiriu i poslue mu svjee bijelo vino koje je dolazilo iz oaza.

Impozantna osoba, koja je esto bivala pozivana na veere u palau i ak jela za stolom s kraljem, ubrajala se meu visoke slubenike glavnoga grada. Odjeven u fini prvoklasni lan, provjeravao je inventar hrama koji je dijelio bogatstva nakon to ih je rtvovao.

Od svojeg imenovanja, Medes je uoio povlastice koje je mogao izvui iz svog privilegiranog poloaja. Koristei na najbolji nain usluge raunovoa, intenadanata i arhivara, Rizniar je elio malo, ali esto. Djelujui uz krajnji oprez, nije ostavljao ni traga svojim malverzacijama i krivotvorio je administrativne dokumente s takvom vjetinom da ni najbolje uvjebano oko nije moglo nita primijetiti.

No, Medes nije bio ni zadovoljan ni sretan. Ponajprije zato to je stagnirao. Zaista, faraon Sezostris mu je dao vano mjesto, no

Rizniar je prieljkivao vie. Nitko nije bio sposobniji od njega. Medes je bio najbolji i htio je da mu to priznaju. Ovaj tvrdoglavi kralj ustrajao je u svom nerazumijevanju, trebalo je intervenirati, moda i na brutalan nain. Sezostris je imao mnogo neprijatelja, poevi od bogatih provincijskih glaveina s kojima se Medes dobro razumio. Ako faraon poini pogreku i okomi se na njihove povlastice, njegova vladavina bit e kratka vijeka. Ne amori li se da su njegovi prethodnici bili ubijeni?

Ujedno, Medes se pitao o pravoj prirodi moi i najboljem nainu da se do nje doe. Kako bi to bolje preusmjerio odreene zalihe namijenjene hramovima, postao je privremeni sveenik. Sudjelujui u obredima, dotaknuo se svetog. Pokazujui svoj entuzijazam za duhovne vjebe, laskajui nadreenima, predstavljajui se velikodunim donatorom, Medes je bio fasciniran misterijima kojima nije imao pristupa. Samo faraonu i

nekolicini stalnih bilo je dozvoljeno da ih promatraju. Nije li kralj tu crpio esenciju svoje moi?

Vrata zakrivenog hrama ostajala su zatvorena Rizniaru. Na to podruje, koje je Medes smatrao jednako bitnim kao i ekonomske poslove, jo uvijek nije imao pristupa. A nije bio spreman napustiti svoje svjetovne dunosti kako bi ivio samostanskim ivotom.

Situacija se inila bezizlaznom, sve dok mu brbljanje jednog dostojanstvenika hrama Hathor u Memphisu nije donijelo kapitalnu informaciju o Zemlji bogova, zemlji Pounta. Kao i svi koji su poznavali tu priu, Medes se zabavljao. Narod i djeca imali su sluha za udesno i trebalo ih je uistinu zabaviti legendama.

Meutim, prema prii dostojanstvenika, Pount nije bio legenda. Zemlja bogova uistinu je postojala, krila je udesne proizvode, meu kojima i zlato

koje nije bilo nalik nijednom drugom, koje je neko u velikoj tajnosti koristio odreen broj svetita. U zamjenu za jedan dragocjen komad pokustva, brbljavac mu je odao nejasne indikacije o zemljopisnom poloaju prije nego je podlegao sranim smetnjama. To nije bilo dovoljno da bi se poduzela potraga.

Gospodaru najavio je Medesov intendant Va je posjetitelj stigao. Neka prieka, moram se odmoriti nekoliko minuta. Ve neko vrijeme Medes se debljao. Obdaren velikom energijom koja ga nije

naputala u njegovoj pedest i drugoj godini, Medes je previe jeo i pio kako bi smirio svoja nezadovoljstva. Crne kose zalizane uz okruglu lubanju, mjeseastog lica, irokog torza, kratkih nogu i sputenih stopala, Medes je bio nabijen i zdepast.

Ponekad bi imao dojam da se gui, posebice kad ne bi istoga trena dobivao ono to je elio. Ali njegova je pohlepa bila takva da je uzimao i povrh uobiajenoga kako bi se njegovo napredovanje nastavilo.

I taj sastanak s jednim od izaslanika bit e vjerojatno odluna etapa. S uline strane njegova je kua bila dobro zatiena ,prozori od drveta, teka ulazna

vrata nainjena od debelih greda i zatvorena velikom bravom, ulaz za poslugu koji je stalno nadgledao jedan straar. Dva kata, petnaest soba, jedna terasa, jedna loggia koja je gledala na vrt i gdje je bilo organizirano snabdijevanje vodom.

U zaklonu jednog kioska Medes je primio svog posjetitelja, lanog policajca koji je ispitivao Ikera.

Nadam se da mi donosi izvrsne vijesti. Manje vie, gospodaru. Ima li zlato? Da i ne. Napokon, moda... Medes je osjetio kako u njemu raste bijes. U poslovima volim preciznost. Hajdemo sada po redu. Kada se Brza vratila u luku?

Nije se vratila, gospodaru, potopila je sa sobom i ljude i robu. Potonula? Jesi li siguran? Imam samo jedno svjedoanstvo, no inilo se ozbiljnim. Kapetanovo? Ne, jednog mladia kojeg ste mi naredili da otmem u Medamudu i kojeg sam

uhvatio u gradiu blizu Koptosa. Znate, onaj djeak bez obitelji koji je tako volio samou i uenje.

Znam, znam. Idealna rtva da bi se smirila oluja. Poglavar Medamouda pokazao nam je tog mladog naivka i nije poalio. No kako on moe biti jedini preivjeli?

Ne znam, ali to je injenica. Ispriao mi je kako je jedan veliki val preplavio Brzu, kako se samim udom naao na pustom otoku i da ga je pokupio amac iji kapetan mu nije povjerovao ni rijei. Ipak, uzeo je dva kovega s otoka prije nego je iskrcao svog putnika, kojeg svi smatraju ludim.

" Je li utopljenik naao Pount?" pitao se Medes. Bi li on mogao ponovno pronai otok?

Prema njegovoj prii, gospodaru, otok je potonuo pod vodom i nestao. to je bilo u kovezima? Miriljava roba. Nita drugo? Nita drugo nije spomenuo. A ti si ga pustio da ode! Kako sam mogao uiniti ita drugo, gospodaru? Kao policajac, pravio sam se da

uzimam njegov iskaz, gradonaelnik gradia nije u tome vidio nita neobino, a mi nismo imali nikakva razloga da zadrimo tog brbljavca bolesne glave.

I nije ti palo na pamet da ti lae? Vjerovao sam da je iskren. Ja sam sumnjiav prema tome! Je li ti dao ime broda koji ga je spasio? Nije. Taj djeak ti se rugao! grmio je Medes. Zbunio te priama za djecu kako bi bolje

prikrio istinu. Uvjeravam vas... Treba ga ponovno pronai, i to brzo! Sigurno se vratio u Medamoud. Poglavar ga je

sigurno potjerao, no moda zna u kojem je smjeru krenuo. Kad ga uhvati, natjeraj ga da progovori, a onda ga se rijei.

Hoete rei... Savreno si me razumio. Ali, gospodaru... Taj goljo nema obitelji, nikoga nee zabrinuti taj novi i konani nestanak. Sakrij

njegov le, leinari i grabljivice e se pobrinuti. A tebi u dobro platiti. Kreni smjesta. Rizniar je slabo skrivao svoj bijes. Opremajui brod i skupljajui druinu

razbojnika spremnih ploviti u smjeru Pounta, neplanirano je potroio sve pritom izbjegavajui pozornost vlasti. U skoroj budunosti nee si moi priutiti takvu avanturu.

im je lani policajac napustio njegovu zgradu, Medes je pretpostavio kako ekipa koja je primila utopljenika sigurno ne govori njegovim jezikom. U gostionicama luke vjerojatno su izazvali kakav incident, a povrh svega, kapetan e traiti naina da proda ta dva kovega. ak i ako je rije samo o mirisnim mastima, izvui e malo bogatstvo. Ako taj mali tovar sadri jo vrednije proizvode, trebat e mu bogat i sposoban pregovara.

Uistinu, taj kapetan, ako uope postoji, ne moe proi neprimijeen. Tako je Medes pozvao svoju prokletu duu, Gergoua, okorjelog igraa i omraenog

skupljaa poreza. On e djelovati zakonito i donijeti mu svoj dug.

10

Na amcu koji ga je vodio u Memphis, Sezotris je u potpunosti posvijestio uasavajui gubitak koji mu je bio upuen, u trenutku kad se htio okomiti na provincijske glavare odbijajui im i najmanje ustupke.

Otkada je Oziris stvorio Egipat, a sazdao ga od delte i doline Nila, Faraon je vladao Dvjema zemljama nakon to ih je solidno povezao. I kao "Oganj od pele" vladao je Sjeverom, a kao "Oganj od Trstike" Jugom. Pela je proizvodila med, biljno zlato neophodno za izljeenje, trstiku se koristilo na stotinu naina i u formi papirusa postala je podloga hijeroglifima, "rijeima Boga". Tako su se u osobi Faraona, kojeg je titio Horus, gospodar neba i Ozirisov sin zaduen da bdije nad svojim ocem, ujedinjavale sve stvaralake snage. I na njemu je bilo da okupi rasprene dijelove zemlje.

Sezostris je imao tono est nepodnoljivih protivnika, est provincijskih gospodara koji su se smatrali autonomnima i koji su prezirali monarha, smjetenog u Memphisu. Sreom, nisu razmiljali o tome da se ujedine, jer je svaki estoko drao do svoje neovisnosti. Zbog takve situacije, Egipat je siromaio. Zadrati status quo znailo je izbjei ozbiljne sukobe, no takva je situacija vodila kraljevstvo u propast.

udna stvar, pet od tih est plemia neprijateljski raspoloenih prema faraonu nalazilo se na elu provincija nedaleko Abidosa. Nije li jedan od njih uspio iskoristiti Sethovu sposobnost unitenja protiv Ozirisove akacije? Ako se ta pretpostavka pokae tonom, Sezostris e povesti bitku bez milosti, kako bi istodobno ponovno ozelenio drvo i kako bi spasio Egipat.

Trebalo je poeti s prikupljanjem obavijesti o tih est monika kako bi identificirao krivca. Zatim, trebalo je djelotvorno napasti, ne dozvoljavajui neprijatelju da se oporavi. Ali, kome povjeriti taj tako osjetljiv zadatak? Dvor u Memphisu bio je prepun laskavaca, nadobudnih spletkara, kukavica i laljivaca. Samo se Sobek Protektor prihvatio zadatka duom i tijelom, bez brige za osobne dobrobiti.

Sezostris je, dakle, odluio upotrijebiti slabane snage kojima je raspolagao i svakako se posluiti svojom intuicijom.

to se tie potrage za zlatom koje je moglo izlijeiti akaciju, ona e biti jo ea. Legenda je govorila da zeleno zlato Pounta posjeduje iznimne kvalitete, no nitko vie nije znao gdje je bila smjetena Boanska zemlja. I je li jo uvijek proizvodila dragocjeni metal? Ostajali su pustinjski rudnici Istoka, pod nadzorom nekih provincijskih efova i oni nubijski, izvan dosega.

Tamo se tek zadatak inio neizvedivim. Sezostris nije imao naina da poduzme jednu takvu potragu. Rjeenje se, dakle, nametalo samo, trebalo je stvoriti nain.

Prioritet je bio dati novu energiju drvu ivota. Tako je faraon poeo zamiljati planove jednog hrama i zdanja vjenosti, posveenih

Abidosu. U poljima se naporno radilo. Proljetne etve su bile obilne i nita nije smjelo biti

izgubljeno. Na dan hoda od Medamouda, Iker se predstavio intendantu velikog podruja kako

bi mu ponudio svoje pisarske usluge.

Dolazi u pravi as, moj mladiu. Imam dosta vrea koje treba prebrajati i pribiljeiti. Uostalom, napravit e mi inventuru.

Tjedan dan posla u perspektivi, s dobrom plaom, hrana, mrea za spavanje, tikvica i par sandala.

Radei, mladi je psovao poglavara Medamouda, tog bandita koji je unitio testament starog pisara kako bi otuio kuu namijenjenu njegovom ueniku! Tako je pogazio posljednju volju preminulog otvarajui kovei, ukravi pera i napisavi lani tekst s naznakama protiv Ikera.

Kako netko moe biti tako zao? Iker je otkrivao jedan okrutan svijet u kojem su la i pokvarenost slavile. No jedna ogromna radost brisala je njegove nedae, njegov profesor znao je da on nije pobjegao, zadrao je povjerenje u njega. Ipak, kakva udna poruka! O kakvoj Potrazi, o kakvoj sudbini je govorio?

Iznenada, taj stari gospodar uinio mu se jednako misterioznim kao i divovska zmija otoka Kaa.

Iker je bio elio uloiti albu protiv gospodara Medamouda i dati ga osuditi. No tko bi mu vjerovao? U odsutnosti testamenta, mladi nije imao nikakva prava na profesorovo zdanje. U Medamoudu bi pronaao samo one koji ga optuuju i predbacuju mu to je napustio selo bez rijei.

Kada je zavrio zadatak, Iker se pourio nastaviti svojim putem. ini mi se jako savjesnim, mladiu moj. Ne bi li elio stabilniji posao? Trenutano ne bih. Mlad si, no ne zaboravi se negdje smjestiti. Evo ti neto to e ti dostajati nekoliko

dana. Kruh, sueno meso, enjak i smokve. Intendant se pokazao velikodunim. Kamo namjerava ii? U smjeru Uzdignute planine. Samo da te upozorim, gospodar tog podruja nije ba na dobrom glasu. Zidii su razdvajali parcele i zadravali vodu onoliko dugo koliko je bilo potrebno.

Nauena zanata, seljaci su najbolje to su umjeli navodnjavali svoja polja. Blagostanje se neprestano udvostruavalo i nije bilo ni dana slavlja za lijenine.

Ulazei u provinciju boice zmija Uadjet, "Zelenousne", Iker je doao do zauujue spoznaje u imenu Dju - ka, "Uzdignuta planina", bilo je isto ime Ka kao i u "otoku Ka", podruju zmije zauvijek progutane u snu. Nije li to sluajnost ili doista znak sudbine o kojoj je govorio stari pisar?

Ka, "visok, uzdignut"... Prema kojem se misterioznom cilju mladi trebao uspeti? I to je zaista bio Ka, ta tajanstvena energija koja se upisivala, u hijeroglifima, s dvije uzdignute ruke?

Izgubljen u svojim mislima, Iker se zaletio u jednog ovjeka naoruanog tapom. Ola, mladiu! Gledaj ispred sebe! Oprostite, ali... Vi ste policajac koji me ispitivao nedaleko Koptosa! To sam uistinu ja. Jedva sam te pronaao. to elite od mene? Tvoj iskaz bio je nepotpun, htio bih vie detalja. Sve sam vam rekao. Onaj koga bi trebalo uhititi je glavar Medamuda. Iz kojeg razloga?

To je jedan lopov. Unitio je testament u moju korist. Moe li to dokazati? Na nesreu, ne. Vratimo se radije na tvoje svjedoanstvo i dva kovega napunjena dragocjenom

robom. Ti si detaljno istraio njihov sadraj. Opii mi ga u detalje. Mirisni proizvodi, mislim. Hajde, mladiu moj, to nije dovoljno. Zna ti vie. Uvjeravam vas da ne znam. Ako se ne urazumi, riskira ozbiljne nevolje. Lani policajac je tapom snano udario Ikera po nogama. Mladi je pao prema naprijed, a njegov ga je napada pritisnuo prema zemlji. A sada, istina! Rekao sam vam! Ime broda koji te spasio? Ne znam. Desetak udaraca tapom po ramenima izazvali su Ikerove bolne uzvike. Ime broda i kapetanovo? Ne znam. Uistinu si nerazuman, mladiu. Ja hou te informacije i imat u ih. U protivnom,

ubit u te. Kunem vam se da nita ne znam! Lani policajac udario je ponovno, no nije dobio nikakva odgovora. Uistinu je

djearac govorio istinu i nita vie od njega nije mogao saznati. Njegov vrat, njegova lea i rebra bila su u krvi. Nakon nove serije udaraca, Iker se

onesvijestio. Njegov napada odvukao je tijelo prema bunu papirusa, uz rub kanala. U agoniji, Iker e ispustiti duu. Kada podlegne ranama, lani policajac nee biti sasvim kriv za njegovu smrt. U

susretu s potencijalnim sucima, ovdje dolje kao i s onu stranu, tako je bolje.

11

Ponajprije, bila je to nepodnoljiva bol. Zatim olakanje, s osjeajem svjeine kakvo Iker nikada do tada nije osjetio. Iznenada, lea su ga prestala boljeti i on je otvorio oi kako bi saznao u koji ga je svijet njegov napada gurnuo.

Probudio se! uzviknula je jedna mlada djevojka. Jesi li sigurna? upitao je muki glas, hrapav. Gleda nas, oe! S obzirom na stanje u kojem je bio, nije trebao preivjeti. Iker se pokuao uspraviti, no estoka bol prikovala ga je za mreu. Ne mii se! zahtijevala je mlada djevojka. Ima sree, zna. Ja sam te otkrila u

ikari papirusa posveenoj boici Hathor. Obino se zadovoljim prinosei rtvu, no kako ju je krijetei nadlijetalo desetak ptica, usudila sam se pogledati. Njihovo ponaanje bilo je tako nenormalno da sam htjela biti sigurna. Upozorila sam oca, a seljaci su te donijeli. Ve tri dana maem te najboljim naim melemom. Sastoji se od luine, bijelog ulja, masti vodenkonja, krokodila, soma i cipala, mukog tamjana i meda. Glavni lijenik provincije mi

je ak dao pastile s ekstraktom mirte da ublai tvoje bolove. Bila sam jedina koja je vjerovala da tvoje rane nisu smrtonosne.

Bila je tamnokosa, lijepa, jako ivahna. Njezin se otac, seljak, robustan, inio iskreno neprijateljskim.

to ti se dogodilo, mladiu? Jedan me ovjek napao kako bi me orobio. to si to tako dragocjeno imao? Mreu, tikvicu i sandale... To je sve? A odakle dolazi? Siroe sam i iznajmljujem se kao pisar poetnik. Skupo me kota, mladiu, skupo. Seljak se udaljio. Ne brini se nikako preporuila je djevojka. Iako je grub i netrpeljiv, moj otac je

poten ovjek. Ja se zovem Mali Cvijetak. A ti? Iker. Ovakav sada, nisi ba lijep prizor! No kada tvoje rane zarastu, mora da nisi lo

mladi. Misli da u ponovno moi hodati? Za manje od tjedan dana zajedno emo proetati prirodom. Mali Cvijetak nije se isprazno hvalila. Zahvaljujui djelovanju melema, sredstvima za

ublaavanje bolova i brojnim masaama, Iker se drao na nogama. Samim udom, nijedna kost nije bila slomljena, a tragovi udaraca poeli su nestajati.

Ipak, nije bilo etnji prirodom jer je seljak imao druge planove. Jai si nego to se ini zakljuio je. I u velikim si dugovima jer je lijeenje stajalo

cijelo bogatstvo. Kako vam se mogu oduiti? Na svojem imanju ne trebam pisara. Zauzvrat, treba mi poljoprivredni radnik. Bojim se da to neu znati raditi. Na tebi je da izabere, ili e mi platiti radom ili e provesti nekoliko godina u

zatvoru. Poglavar nae provincije ne voli varalice. Mogu te angairati u ekipi seljaka pod vostvom jednog predvodnika. Boravit e u jednoj kuici i raspolagati komadiem zemlje na kojem e uzgajati povre. No prije nego se pokaem velikodunim, zahtijevam istinu. Tko si ti zapravo i zato su te napali?

Pitajui se nije li upao u novu klopku i nije li taj seljak od iste sorte kao i poglavar Medamouda, Iker se pokazao opreznim.

Ponavljam vam, ja sam pisar poetnik i dolazim iz tebanskog podruja. Moj cilj bio je da postanem javni pisar i da idem od sela do sela kako bih ispravljao protestna pisma rtava administracije. ovjek koji me napao ukrao mije sve to sam imao.

Seljak se inio uvjerenim. Vrati prvo svoje dugove. Ako ti zanimanje bude odgovaralo, ostat e. Ako ne, otii

e. Predvodnik je bio simpatian, no nije se pobrinuo za onoga tko je posljednji doao.

Iker je morao prvo poistiti dvorite seoskog imanja, zatim odravati istim dvorite za perad, natkriveni peradarnik koji su drali drveni stupici u obliku stabljike lotosa. Tamo su rasle sive guske bijelih glava, prepelice, patke i kokoi. Nadglednik za hranu donosio je

velike koare pune sjemenja koje je istresao u korita, a ivotinje su napajane vodom koja se dovodila iz kanala.

Treeg dana, Iker je bio prisiljen interevenirati. Mislim da postoji mala pogreka rekao je nosau koara, neobrijanom klipanu. Pogreka u emu? Prvoga dana, ti si istresao sadraj est koara. Drugoga, samo pet. A danas nisu

napunjene do vrha. Smeta li ti to? Ja bdijem nad peradarnikom. ivotinje trebaju biti pravilno nahranjene. Malo vie ili manje... Hoe li da podijelimo razliku? Hou da donese est koara ispunjenih do vrha. Klipan je shvatio da se Iker ne ali i da bi svaka nagodba bila nemogua. Hoe li o tome govoriti gazdi? Ako ispravi svoju pogreku, naravno da neu. Iker si nije stvorio prijatelja, ali peradarnik mu je glasno pokazao zahvalnost. Jesi li zadovoljan svojim novim poslom? upitao ga je Mali Cvijetak dok je Iker

milovao jednu velianstvenu gusku, gotovo pripitomljenu. Trudim se najbolje to mogu. Nije ti vie slabo? Zahvaljujui tvojoj brizi, oporavio sam se. Ti si mi spasila ivot, uvijek u ti biti

zahvalan. Nisi bio ba na samrti, a boica Hathor te spasila od propasti. Ja sam samo ubrzala

tvoje izljeenje. Mali Cvijetak je izgledala zbunjeno. Otac mi je zabranio da te posjeujem. Je li nezadovoljan sa mnom? Naprotiv, no intrigira ga jer nisi poput ostalih. Naredio mi je da se udam za nekog

pravog seljaka kako bih mu rodila lijepu djecu i kako bismo se dobro brinuli o imanju. Kad ima sree imati jednog asnog i hrabrog oca, treba ga sluati. Govori kao starac! Reci, Iker, ne bi li ti htio postati pravim seljakom? Imam jo dosta duga za vraanje, no moj pravi zanat je pisarski. Moram ii. Ako nas moj otac iznenadi, istui e me. Nikada nisam vidio tako lijep peradarnik, mladiu moj! ustanovio je seljak.

Volim ljude koji si znaju dati truda. Ali ti se ne drui sa svojim drugovima, ini se. Vie volim biti sam sa ivotinjama. Eh, dobro, i to e se promijeniti! Ima dosta jema za etvu, a ti e nauiti rukovati

srpom. Iker nije ni pomislio da se suprotstavi. Neprekidno si je postavljao ista pitanja, znajui da ovdje nee nai ni djeli

odgovora. Da bi nastavio svoj put, trebao je najprije rijeiti taj dug, dakle raditi bez predaha do izmaka snaga, to je bre mogao, i povratiti svoju slobodu.

Mladi ovjek naao se u skupini grubih i iskusnih etelaca koji su, oito zabavljajui

se, promatrali pridolicu.

Ne boj se umora, mali, rekao je jedan od njih, velika su polja! Godina je dobra i lijepa, zemlja bogata, nita nam ne nedostaje, a janjetina je bolja nego igdje drugdje. No treba je zasluiti. Hajde, budi vrste ruke i nemoj da kasnimo zbog tebe. Ne znam nikoga tko je umro od previe rada.

Iker je brzo preplanuo. Ono to mu je pomagalo bila je glazba jednog flautiste. Varirao je ritam, no sve melodije zavravao je s ozbiljnou.

Lice ti je nateklo primijetio je jedan od drugova predugo si glavu drao sputenu. Idi vidi flautista, osvjeit e te.

Osjeajui se loe, Iker ga je rado posluao. Svjea voda na obrazima i sljepooicama, zatim i nekoliko gutljaja vratili su mladiu vrstou.

Zadatak je teak potvrdio je glazbenik zato za vas sviram ka. Tako ni tebi ni tvojim drugovima nee nedostajati energije.

to je to ka? upitao je Iker. To je ono to nam omoguuje da ivimo, da postojimo i da preivimo. Oziris je

izmislio glazbu kako bi harmonija ispunila naa srca. Ona slavi trenutak u kojem anjemo jeam i ito, taj sveti in koji dolazi iz njegova duha, samog Ozirisa.

Iker je upijao rijei glazbenika. Gdje si to nauio? U glavnom hramu provincije. Uitelj glazbe nauio me svirati flautu, a ja u to

poduiti svog nasljednika. Bez nje, bez magije koju prenosi, etva bi bila samo iscrpljujui rad, a Ozirisov duh napustio bi zrelo klasje.

Oziris... On je taj koji posjeduje tajnu ivota? Na posao, Iker! zahtijevao je ef ekipe. Flautist je ponovno zasvirao. Iker je nastavio raditi srpom, no imao je osjeaj da mu svaki pokret, umjesto da ga

iscrpljuje, da je snagu. Je li to bila ka, raajua energija dobro obavljena posla?

12

Suprotno ostalim eteocima, koji nisu bili zadueni da skupljaju klasje, taj novi zadatak dali su Ikeru. Mladi je vezao klasje i trpao ih u vree koje mu je donosio jedan djearac.

Moramo li ovako jo dugo? alio se. Za nae selo ve je dosta! Ima i drugih sela podsjetio ga je Iker a etva nee svugdje biti obilna. Zato ne

treba misliti samo na sebe. Kolega ga je neraspoloeno pogledao. Ti nisi gazdin pomonik? Ja sam na strani dobro obavljena posla. Seljak je slegnuo ramenima i pripremio novu vreu. Stanka za ruak! najavio je predvodnik. U sjeni jedne kolibice od trstike, ukusna jela bila su posloena na jednoj hasuri,

pogae od povra, zlaani i hruskavi kruii, enjak u ulju, trave, guje mlijeko, suena riba, marinirana govedina, smokve, ipak i svjee pivo.

Iker je umirao od gladi, no klipan mu nije dozvolio da sjedne. Ovdje vie nema mjesta Idi drugdje. Ali to je moja ekipa! Ostale ne poznajem.

Mi te neemo. Uhode preziremo. Ja, uhoda? Objasnio sam drugovima da si me tuio gazdi kako ne donosim dosta sjemenja u

peradarnik. To je la. Budui da se uvijek dri po strani, nastavi s tim i dalje. Ne smetaj nas dok jedemo.

Ako bude inzistirao, istui emo te. Iker se nije elio tui. Evo ti malo vode i komadi kruha, dozvolio mu je klipan trijumfirajui. Pokuaj

nam ne usporiti rad nakon takve gozbe. U protivnom, tuit emo te gazdi. Protjerani se udaljio i pojeo nekoliko zalogaja koji nisu dostajali da mu daju

neophodnu snagu za rad. Kako je utonuo u misli, krici uasa su mu proparali ui. Iskoivi iz svojeg zaklona, kraljevska kobra skoila je usred gostiju. Svi su ustali u

jednom skoku. Potjerajte ju u smjeru Ikera! vikao je klipan. Tapkajui nogama, bacajui zemlju, poljoprivredni radnici uspjeli su u svom naumu. Iker se nije micao. Kobra je imala daleko vee oi nego to je bilo normalno, are su joj bile zlatne i

kretala se fascinatnom elegancijom. Hipnotiziran, mladi je sanjario o zmiji Ka. To je boica etve! uzviknuo je seljak. Pustimo je da ide i ne inimo joj nikakva

zla. U protivnom, etva e biti upropatena. Iker se sagnuo i poloio pred kobru ostatak svog komadia kruha. Zatim je podigao

ruke u znaku oboavanja. Nastupila je duboka tiina. Izmeu mladia i zmije bilo je manje od tri koraka. I jedno i drugo bili su nepokretni

poput kipova, no kobra ne bi oklijevala udariti. Slijed vremena bio je prekinut. I udo se dogodilo, kao u vremena Ozirisa kada trnje nije bolo, kada divlje zvijeri

nisu ugrizale. Zadovoljivi se gestom klanjanja, gmaz je nestao u oblinjem polju. Nije bilo bolje naznake koja bi najavila kvalitetu i kvantitetu etve.

Mali i ja ti se ispriavamo rekao je klipan, jako posramljen. Nismo mogli znati da si tienik bogova. Nadamo se da nisi jako ljut i da e pristati podijeliti s nama obrok. A i normalno je da postane efom nae ekipe. Tako emo i mi biti zatieni.

eluca u petama, Iker se nije dao moliti. Kao efu ekipe, rekao je predvodnik Ikeru, dozvoljeno ti je voditi magarce do

gumna. Iskrcaj vree u tiini, pusti obrednike da obave svoje i ne postavljaj pitanja. Postoji, dakle, ceremonija? Ne postavljaj pitanja. Ne elu petorice magaraca koji su put poznavali bolje od njega, Iker se uputio prema

gumnu smjetenom pored jednog prirunog mlina, sainjenog od suhog granja. etveronoci su se zaustavili, a da mladi nije morao upotrijebiti tap.

Ondje su se nalazila dva pisara, koja su brojala vree. Jedan dio bio je namijenjen seljacima i njihovim obiteljima, drugi provincijskim pekarama. Kad je njihov posao bio gotov, povukli su se.

Ostalo je samo devet efova ekipa, sedam hvalitelja i tri obrednika, meu kojima i flautist.

Gumno se ini etvrtasto izjavio je ali u stvarnosti je okruglo. U njemu se skriva hijeroglif koji znai "prvi put", trenutak u kojem se pokazalo stvaranje. Neka je boica etve slavljena.

Dvojica njegovih kolega napravila su od drveta mali rtvenik, na koji su poloili vr mlijeka, kruh i kolae.

Oplakujemo od smrti dobrog pastira Ozirisa nastavio je flautist. Sjeme se povuklo u zemlju i mi smo povjerovali da je zauvijek mrtvo. Kako je etva bila obilna, moemo se radovati! ito i jeam klijaju na leima Ozirisa, on potpomae bogatstvo prirode, nikada se ne umara i nikada ne ali. Neka efovi ekipa poloe na gumno sadraj svojih vrea.

Iker je bio tako sretan to sudjeluje u obredu da nije ni osjetio teinu svog tereta. Neka dovedu magarce naredio je flautist i neka ih poredaju u krug. Neka ih se odgurne protestirao je jedan drugi obrednik neka ne udaraju moga

oca! Sethovi magarci ne trebaju gnjeiti Ozirisovo sjeme. Misterij treba dovriti potvrdio je flautist. Magarci su se okretali i okretali, jednako obuzeti kao i ljudi koji su promatrali scenu. Ne shvaajui u potpunosti znaenje, Iker je osjeao da prisustvuje iznimno vanom

inu. Postavio bi bio stotinu pitanja, no potovao je tiinu. Neka sjeme bude proieno molio je flautist. Druga dva obrednika izvela su magarce s gumna i tada je bio red na hvaliteljima da

ponu djelovati. Kad je njihov zadatak bio zavren, napunili su vree i natovarili ih na magarea lea. Neka Sethovi sljedbenici odvedu Ozirisa na nebo, odakle e on rasprostrijeti svoje

dobre ini na zemlju, naredio je flautist. Organizirana je procesija, koja se uputila prema itnicama. Neka efovi ekipa rastovare magarce, neka se uspnu do vrha itnice i ondje neka

istresu sadraj. "Tako" zakljuio je Iker "itnicu usvaja nebo gdje ivi Oziris sadran u sjemenu." Obuzet udnim obredom kojem je prisustvovao, mladi je korak po korak siao

stubitem kako bi ugravirao u svoje pamenje svaku sekundu te avanture. Dodir njegovih bosih stopala s vapnenim stubama uinio je taj obred, koji mu je nudio novu stvarnost, jo intenzivnijim.

Flautist, druga dva obrednika, efovi ekipa i sedam hvalitelja prostrli su se pred divom oiju upalih u duplje, tekih kapaka i izboenih jagodica. Njegov pogled bio je tako otar da je izazvao greve u Ikera. Ravna i fina nosa, zaobljenih usta, irokog torza, taj ozbiljni ovjek imao je velike ui, sposobne da uhvate i najmanje strujanje svemira.

Nosio je lanenu koulju s jednom naramenicom preko lijevog ramena i etvrtastu pregau, na kojoj se pojavljivao grafon kako ubija neprijatelje Egipta.

Flautistova aka prisilila je Ikera da se isprui po zemlji. Oboavaj faraona, bie koje nam daje ivot.

13

Sezostris je podigao prema nebu dar ita i jema koji je dolazio bogovima. Zatim je gravirao stubite koje je vodilo prema najvioj itnici i jednim ugarkom upalio posudu sa eravicom, u kojoj su bile kuglice tamjana.

Izvravajui taj obred, kralj se zadubio u pogled mladia kojeg je susreo. Nije vidio slinog.

Uvijek jednako paljiv, Iker je sluao faraona. Oziris umrije i oivi. Nudi se da bi nahranio svoj narod. Otac i majka ljudi,

proizvodi sjeme tajnom snagom koja je u njemu kako bi dao stvorenjima izglede da preive. Svi ive od njegova daha i mesa, on je doao s otoka plamena kako bi se utjelovio u itu. Jedemo tijelo Ozirisa, izdrat emo zahvaljujui biljnom zlatu.

Mali Cvijetak predstavio je kralju lutku nainjenu od klasja. Sainjena u mnogobrojnim primjercima, ta zarunica ita bit e izloena na fasadi svake kue do sljedee etve.

Zatim je flautist donio veliku i lijepu koaru nainjenu od savitljive trstike, obojenu utom, plavom i crvenom bojom. Dno je bilo pojaano dvjema daskama, postavljenim u obliku kria.

Evo koare tajni, Velianstvo. Ono to je bilo raspreno ovdje je skupljeno. Tresui se od emocija, vlasnik imanja pojavio se i pao niice. Velianstvo, moja najljepa krava upravo se otelila! udo se dogodilo jo jednom! Svi se uesnici ceremonije premjestie do staje. Flautist je izgovorio magine formule pospjeujui okot, dok je ef goveda pomagao

ivotinji, koja mu je lizala ruku. Borei se protiv patnje, krava je ispruila vrat i izravnala stranji dio. Govedar joj je

milovao bokove kako bije smirio. Rije se nalazi u bikova podsjetio je faraon a intuicija prepoznavanja u krava.

Neka se s njima postupa s najveim potovanjem. Siguran glas umirio je majku. I pojavila se glava malog vola, kojeg je ef goveda lagano izvukao istodobno sa

stranjim nogama. Pjegav, smeih oiju, bio je velianstven. Sef goveda polegao ga je pored majke koja ga je dugo lizala. Svatko je ekao njezinu odluku. Dubokim i odlunim pogledom krava je pogledala Ikera. Prii i ponesi pjegavog volia zahtijevao je flautist. Pomalo nespretno, Iker je njeno uzeo malo bie, koje nije pokazivalo ni traga

zabrinutosti. Novo sunce se pojavilo zakljuio je faraon. Neka nam sveanost kraja etve

bude u radosti. Za Sobeka Protektora i njegove ljude nije bilo upitno smiju li se opustiti i otii, bez

obzira na sve, i upustiti u radosti. Zbog svoga zdravstvenog stanja, Uaka, ef provincije Kobre, nije mogao prisustvovati obredu u drutvu kralja. No nije li to bila spretna taktika koja bi mu omoguila da spere svu odgovornost u sluaju atentata?

Zaputiti se tako na neprijateljski teritorij inilo se kao ludost. Ipak, Sezostris je tako odluio, a ef njegove osobne strae morao se prilagoditi. Sreom, dvor u Memfisu nije nita znao o stvarnim monarhovim planovima.

to si saznao o Ouakhi? upitao je Sezostris.

Smatraju ga dobrim slubenikom, kojeg mali ljudi vole i nikada se nije otvoreno izjasnio protiv vas. Njegova najvea briga, u slici svojih prethodnika, je dovrenje zdanja vjenosti.

Raspolae li on nekom vojskom? Ne, samo dosta reduciranom snagom reda, ne raunajui pustinjsku policiju koja

nadgleda ceste koje vode u oazu Dakleh i Kargeh. Ova provincija s njom zapoinje i osigurava sigurnost karavana.

Jesi li se raspitao o mladiu kojeg sam ti pokazao? Zove se Iker. To je poljoprivredni radnik kojeg su nedavno angairali. Ne gubi ga iz vida. Sobek se uspravio. Ako ga smatrate opasnim, Velianstvo, zato ga ne uhitite? Nije on prijetnja. Ali onda... Zadovolji se time da ga promatra, a da on to ne zna. Naet strahom, ef provincije Uakha primio je faraona na pragu svojeg

nevjerojatnog zdanja vjenosti, koje je arhitektonski podsjealo na vremena velikih piramida. Ogromni grob uspinjao se prema vrhu strme obale, natapajui se snagom Uzdignute planine. Njezini dijelovi bili su meusobno povezani stubitima.

Hramu doeka slijedio je dugaki ulaz koji je vodio u prvo dvorite, zatim rampa koja je zavravala portikom sa stupovima koji se otvarao prema drugom dvoritu, zatvorenom visokim zidovima. Zatim je slijedila neka vrst svetita koje je zaklanjalo sobu uskrsnua. Na kraju prolaza, u osi, nalazila se nia za Ka, toka dodira izmeu ovoga svijeta i onostranosti.

Prekrasan spomenik gotovo dostojan jednoga kralja ustanovio je Sezostris. Svjestan sam toga, Velianstvo, ali nemojte u tome vidjeti nikakve provokacije.

Takva je bila lokalna tradicija koja e se sa mnom ugasiti. Zato? Zato to e vaa vladavina biti velika i jer ste odluili ukinuti neovisnost poglavara

provincija. Odakle vam takvo uvjerenje? Iz vae prisutnosti ovdje. I da je to istina, to bi ti rekao o tome? Odobravam vas bez zadrke, jer je ta anarhija i predugo trajala. U ovom trenutku,

gubici su minimalni, no vrijeme je da se vrsto ponovno uspostavi vlast Maata. Samo ujedinjenjem provincija i odravanjem jedinstva pod jednom nepokolebljivom rukom, vratit ete blagostanje Egiptu. Dozvoljavate li mi da sjednem na tu kamenu klupu?

Sezostris je klimnuo. Sretan sam to sam ivio dosta dugo da vidim taj trenutak, priznao je stari

Ouakha. Slab kralj iskomadao bi mo i unitio zemlju. Neki poglavari provincija ne dijele tvoje miljenje. Znam, Velianstvo. S petoricom meu njima sukob e biti estok, moda i opasan.

Ipak, nemojte odustati. Velike obitelji nisu u pravu kada si prisvajaju funkcije nasljednim principom zaboravljajui da kvaliteta ovjeka i sposobnosti trebaju biti vanije od roenja. Sustav je postao tako krut da ga treba slomiti. Vi vladate i nitko drugi.

Neproziran, monarh nije pokazao nikakva znaka zadovoljstva. Vai protivnici su bogati, arogantni i odluni nastavio je Ouakha. Moete

raunati da u vas ja, moja policija i narod moje provincije podrati u vaim namjerama. Rat je objavljen najavio je Sezostris. Tko nas napada? Bie sposobno da upravlja snagama Setha i koje je odluilo iznova usmrtiti Ozirisa.

Oukhakino lice se smrknulo. I vi pretpostavljate, Velianstvo, da je rije o nekom od neprijateljskih poglavara

provincije. To je pretpostavka koju ne mogu odbaciti. Kako je nae vrijeme moglo dati takvo udovite? Djelujui na taj nain, unitit e

sve napore koji su uinjeni od vremena bogova i uroniti nas u mrak! Zato moram, stvarajui Egipat slonim i jakim, saznati tko je to. Nemam nikakvih saznanja o jednom takvom demonu precizirao je Ouakha. to zna o Pountu? To je lijepa legenda, Velianstvo. Ima ve dosta dugo, pomorci bi otkrili lokaciju te

udesne zemlje i donijeli bi zlato. Na podruju koje ti kontrolira nema nikakva znaka? Nikakva. Jesi li zadovoljan svojim klesarima, Oukha? Njihova djela govore za njih, Velianstvo. Trebat u neke majstore tijekom dugog razdoblja, i radit e potajno. Sezostris e saznati je li poglavar provincije Ouakha zaista njegov saveznik. Vama su na raspolaganju, Velianstvo.

14

Porezni inspektor i ubira poreza Gergou bio je teak ovjek, alkoholiar rijetko pijan i ljubitelj ena koje je smatrao predmetima namijenjenima uitku. Razveden ve trei puta, zadovoljavao se muenjem svojih ena, tako prestraenih njegovim nasiljem da se nisu usudile aliti. to se tie njegove jedine keri, koja je pobjegla majci, ona se zaklinjala da tu zvijer nikada vie ne eli vidjeti.

Susrevi Rizniara Medesa, Gergou si je otvorio novu sudbinu. Postati desna ruka te vane osobe, initi sve pod okriljem slubenih funkcija, davalo mu je poleta. Od sada je mogao, u potpunoj nekanjivosti, provoditi svoju priroenu okrutnost na rtvama koje su mu predavali i na onima koje je odabirao.

Ne samo da je posao bio dobro plaen, ve su se najavljivale i lijepe promocije. Kako se Medes bude snano penjao u hijerarhiji, Gergou e ga slijediti.

Mornar po vokaciji, i sam je drao kormilo financijskog broda. Ne tako svoj to se tie kopnenih putova, dobro se znojio. Praznovjeran, putovao je samo uz dobrih desetak amajlija. Stigavi u Koptos, Gergou je odahnuo. Pustinja ga je pritiskala i, kao i njegov gazda, slabo je podnosio vruinu. No ovdje e, u ovom gradu, pronai trag dvaju kovega koje je Medes elio. Njegov lovaki instinkt rijetko ga je varao i gonio je dosta divljih ivotinja da bi osjetio kako banda nepotenih mornara nije daleko.

Sa svojom ekipom policajaca naoruanih kratkim toljagama, Gergou nije odavao finou. Obiao je gostionice i ispitao svakog gazdu.

esti je bio onaj pravi. Istina priznao je vlasnik nekoliko brbljavaca se hvalilo da je epalo

neoekivano blago i opijali su se do jutra. Jesu li spominjali vrstu tog bogatstva? upitao je Gergou. Pergami i dragocjene mirisne masti, po onome to sam ja uo. Kojeg porijekla? Nisu o tome priali. I kuda su otili, ti brbljavci? Najuzbueniji, kojeg su nazivali "kapetanom", otiao je na imanje svojih roditelja,

u junom dijelu grada. Bili su smireni ekajui rezultate prodaje. Vie stvarno ne znam. To je ve dovoljno, gostioniaru. Pod uvjetom, naravno, da nisi lagao. Naravno da nisam! Ne bi li mi to pribavilo nevolje, u svakom sluaju? Naprotiv potvrdio je Gergou gurmanskim smijekom. Ako prihvati ui u moju

mreu informatora, ak e izvui i lijepu korist. To imanje u junom dijelu grada, rei u vam poblie gdje je smjeteno. Kapetan je nepomino gledao dva kovega iz kojih je dolazio jo uvijek sladak miris. Svaki puta kad ih je pokuao otvoriti, postale bi tako uarene da je morao odustati.

Njegovi suuesnici postajali su nestrpljivi, no nijedan nije elio preuzeti rizik da bude rtvom prokletstva. Posjedovali su sigurno itavo bogatstvo, no kako ga prodati?

Trebalo se udaljiti iz Koptosa i pozabaviti se time u veem gradu kako bi proli neprimijeeno i otii moda do Memphisa. Najtee je bilo to to moraju podijeliti. Na trenutak, kapetan je trebao nosae. Zatim, bit e drugaije.

Zvuk borbe ga je upozorio. Vani su se tukli. Morao je izai, no nije mogao napustiti kovege.

Nekoliko divljih krikova su se stopili, a zatim, poslije nekoliko sekundi, nastupila je tiina.

Gergou je nahrupio u prostoriju. Ah! Evo nesumnjivo slavnog kapetana i voe lopova! I nije sam... S dva kovega

koje trai poreznik! Poreznik! Ali... Jesi li prijavio svoje bogatstvo poreznicima? Ne jo, ali... Jedan od tvojih ljudi je mrtav, a ostali su uhapeni. Suprotstavljajui se grubim

udarcima snagama reda, poinili su ozbiljan prekraj, teko kanjiv. Ni oni ni ti neete vie vidjeti mora.

Ja se nisam tukao! Samo kukavice bjee od svojih odgovornosti doekao je Gergou. Ovi kovezi nisu moji! Uzmite ih i pustite me. Kako si doao do njih? Sluajno! Primio sam jednog brodolomnika na jednom pustom otoku. Gdje se nalazi? Vidio sam kako se utapa u valovima. Gergou je oamario kapetana.

Ne podnosim da mi se rugaju. Progovorit e, brzo. Udario je mornara s uitkom. Slomljenog nosa i kostiju, lica u krvi, kapetan je ispriao dogaaje kako su se

dogodili. Uvjeren u iskrenost svojeg sugovornika, Gergou je bio oduevljen. to ima u kovezima? Nisam ih uspio otvoriti! Kada pokuam, opeem se. Gergou nije ni pokuao. Prevelika smjelost nije bila njegova jaa strana, a i nisu ga

plaali da bi riskirao. Ta stvar inila mu se sve udnijom te se vratio Medesu da razmrsi klupko.

Jedan domai sluga donio je Medesu i njegovom posjetitelju svjee pivo. Djeak, je li progovorio? upitao je Rizniar nestrpljivo. On uistinu nita ne zna potvrdio je lani policajac i samo je ponovio svoju

udnu priu. Bojim se da je djeak bio tako prestraen brodolomom da je izgubio razum. Jesi li ga se rijeio? Vae naredbe su izvrene. Bilo bi dobro da ode iz regije. Naao sam ti odlino mjesto daleko odavde, u

Fajoumu. Malo posla, zgodna kua, dobra primanja. Mjesto ti je osigurano na jednom brodu.

Lani policajac se naklonio i udaljio. Ojaen, Medes je u jednom potezu popio dvije ae piva. Nije sumnjao da je

ispitivanje dobro obavljeno i da je mali pisar izgubio razum. Ostala su samo dva kovega, ako uope postoje.

Odgovor nije kasnio. Sutradan uveer, Gergou crvenkast i veseo u licu, predstavio se portiru Medesove

zgrade, koji ga je smjesta primio. Zadatak izvren, gospodaru! Gdje su kovezi? U jednom dobrom sklonitu, pod dobrom paskom. inili su mi se upadljivima da bi

ih donio ovamo. Odlina ideja! Ekipa? Neete ih uti da priaju. Ti kriminalci istrunut e u zatvoru. to ti je rekao kapetan? Nisam ga tedio, moete mi vjerovati! Ali taj jadni tip je poludio. Djeak i

sakupljeni kovezi na pustom otoku, va amac koji ga je slijedio za oluje, taj otok koji je nestao u moru i jedini preivjeli taj djeak. To je sve to sam iz njega mogao izvui.

Medes nije krio svoje razoarenje. ini se da je to istina, Gergou. Izgubili smo Brzu i njezinu posadu, a more nije

eljelo malog pisara kao rtvu. Ta ekspedicija, u koju sam uloio toliko napora i strpljenja, zavrila je propau.

Zaboravljate kovege! Dosad ih nitko nije otvorio. Kako moe biti siguran? Prokletstvo ih titi. Mi. Mi emo ih otvoriti!

Dvojica mukaraca vratila su se bez oklijevanja naputenom plijenu, koji su uvali Gergouovi biri.

Medes je ostao uvjeren da zemlja Punt uistinu postoji, a ovi iznenaujui dogaaji samo su ga uvrstili u tom uvjerenju. Ne dokazuje li val, koji je unitio njegov amac i ubio njegovu posadu, da se zemlja bogova zna braniti kako bi zatitila svoje bogatstvo?

U svoj svojoj veliini, dva kovega sadravala su istinsko bogatstvo. udno je to razmiljao je Gergou nita vie ne mirie. A do tog trenutka se iz njih izvijao miris nevjerojatne miline. Otvori ih. Gergou je uzmaknuo. ini se da peku. Daj mi svoj no. Zlovoljno, Medes je uspio ugurati otricu meu dvije daske. Vidi, nita se ne dogaa. Pomalo razuvjeren, Georgu je nastavio posao. U unutranjosti kovega bilo je samo

blato koje je isparavalo smrad.

15

Nakon ubitanog dana, veer je bila boanski slatka. S krajem etve, ritam seoskih poslova se usporavao i svi su si estitali na iznimnoj obilnosti berbe, koju su bez sumnje dugovali faraonovoj prisutnosti. Kako je bio njihov voa, stanovnici provincije postali su gorljivi sljedbenici Sezostrisa.

Posljednji odsjaji sumraka brzo su se gubili, ustupajui mjesto mirisnoj noi. ivotinje i ljudi bili su gladni i vesele veere organizirale su se oko kuhinja na otvorenom.

Sam, udaljen, sjedei na granici koja je oznaavala kraj jednog polja, Iker nije imao teka. Nitko ovdje nije poznavao Kornjaino Oko i Otricu Noa. Opisujui lanog policajca koji ga je pokuao ubiti, ponadao se da e ga netko prepoznati. No taj ubojica nije obitavao u ovom podruju, a kad se dogodilo zlodjelo nad Ikerom, on je pobjegao.

Postavljanje pitanja nikuda nije vodilo. Tako se mladi zatvarao u svoju utnju. Trebao je napustiti tu zemlju kako bi nastavio svoju potragu, ali kuda bi otiao? A

vraanje duga e mu oduzeti jo puno vremena. Jedini trenutak svjetlosti u tom oaju bio je obred koji su slavili u prisutnosti

faraona. Nikada se mladi nije mogao nadati da e susresti monarha. Kao i drugi, jedva ga se usuivao pogledati.

Ako nita ne bude jeo mrmljala je umilnim glasom Mali Cvijetak oslabit e. I to onda? Mlad si, Iker, i nadasve vrijedan! Zato ne prihvati svoje stanje, uvjeri mog oca i

naslijedi ga? Jer ostaje previe pitanja bez odgovora. Zaboravi ih! Nemogue. Komplicira si ivot ni za to, uvjeravam te!

Slavljeniki ritual na otvorenom nije bio tako jednostavan. To su stari seljaki obiaji, ne mui se njima! Zato je faraon poastio taj misterij svojom prisutnou? Jer se eli uvjeriti u podrku poglavara nae provincije! Kao to je i rekao, na kralj

nije kakav bilo slabi koji e dozvoliti diobu moi. Uskoro, suprotstavit e se lokalnim tiranima koji su odluni u svom neposluhu. Mi, barem mi, bit emo mirni. Oslobodi se svoje prolosti, Iker, i misli samo na svoju budunost. Ja postojim, ovo imanje, ova polja, ova tu sjemenita postoje, kao i ona tamo. Ako ih eli, sve ti moe pripasti.

Ne zaboravi da ti je otac zabranio da me posjeuje. Mali Cvijetak se nasmijeio. Otkad si bio odreen da pridri malog volia, simbol raajueg sunca, to se

promijenilo. Vie nitko se ovdje ne usuuje izraziti ni najmanju kritiku na tvoj raun. Ovu no moemo provesti zajedno.

Bila se malo previe naminkala, no njezin arm nikada nije bio tako oaravajui. Moram razmisliti. A kad razmisli... Poslije? Prezirat e me, Mali Cvijetku, i imat e pravo! Tvoje rijei su me dirnule,

priznajem, i moram uistinu razmisliti. Grub po svom obiaju, gazda je pozvao Ikera. Volar je bolestan. Odvedi volove na kanal kako bi se napojili i okupali. Na imanju se spremao banket koji je oznaavao kraj etve. Posvuda na selu bit e to

veliko slavlje, po kojem e slijediti nekoliko dana odmora. Ta mirna srea, nije li to bilo Sezostrisovo djelo, njega koji je naputao provinciju nakon to je slavio obred u glavnom hramu?

Na ideju da se osvjee goveda se nisu dala moliti. I sama su krenula dobrim smjerom, mladi se zadovoljio samo da ih prati.

Njihovo omiljeno mjesto bilo je okrueno starim vrbama koje su bacale ugodnu sjenu. Svako bi govedo, kad je na njega doao red, mirno se spustilo nagibom i kualo vodu kanala s oiglednim zadovoljstvom.

Iker je sjeo na klupicu. Noas nije spavao, razmiljajui o tome da provede miran ivot pored Malog

Cvijetka. No prizori koje je vidio, sebe kao dobrog oca obitelji i vlasnika skromnog imanje, nju kao savrenu enu i brinu majku, dobre etve, dobra stada, sjemenita dobro napunjena, nisu mu davala nikakve radosti.

Iker nije mogao lagati sebi, iskupljenja koja je proivio nisu se mogla izbrisati. Shvatiti njihovo znaenje bio je njegov primarni cilj.

udan vjetar se uskovitlao, inilo se kao da dolazi istodobno iz svih smjerova prostora.

Volovi su se ukopali. I Iker ju je vidio. Jednu enu iznimne ljepote, zlatne kose i vrlo glatke koe kako izlazi iz bunja. Iz

njezine duge bijele haljine izbijala je zasljepljujua svjetlost. Na trenutak, jedan trenutak, pogledi su im se sreli. To je bila ona, nijedna druga nee ga moi smiriti.

udno izgleda rekao je klipan Ikeru. Odakle dolazi, s tim govedima? S kanala omeenog vrbama. Ah, razumijem! I ti, i ti isto vjeruje da si vidio boicu. Nisi prvi, budi uvjeren! Igre

sjene i svjetla ocrtavaju tijelo jedne v