UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: SAOBRAĆAJSMJER: CESTOVNI

II CIKLUS STUDIJA

Aquaplaning

SEMINARSKI RAD

Student: Mentor:

Cinac Džemal Prof.dr. Osman Lindov

Sarajevo, Januar 2012.

0

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................2

2. AQUAPLANING..................................................................................................................3

2.1. Uzroci aquaplaning-a......................................................................................................3

2.2. Šta uraditi kod pojave aquaplaning-a..............................................................................4

3. AQUAPLANING PRI VOŽNJI NA KIŠI............................................................................4

3.1. Kako prepoznati opasnost i kako se ponašati u takvim uslovima....................................6

4. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................10

5. LITERATURA...................................................................................................................11

1

1. UVOD

Kiša kao atmosferska pojava čest je pratilac vožnje, koja kao posljedice ima smanjenje vidljivosti i pogoršavanje uslova sigurne vožnje. Kiša donosi niz opasnosti i često je uzrok saobraćajnih nezgoda zbog smanjenog prijanjanja, smanjene vidljivosti, mogućnosti trenutnog otkazivanja kočnica, dinamičkih udara, nastajanja vodenog klina i prekrivenih oznaka na kolovozu. Kada padne kiša, na kolovozu se stvara sloj vode i točkovi - gume slabije prijanjaju uz kolovoz (trenje između gume i površine kolovoza je manje) što smanjuje upravljačke i kočione sposobnosti vozila. Veličina trenja (prijanjanja) između guma i kolovoza ovisi o dubini profila guma, brzini kretanja i svojstvu kolovoza (vrsti kolovoza). Tu dolazi do pojave aquaplaning-a (hidroplaning). A to je pojava koja se događa kada vozilo svojom težinom ne može da istisne vodu na putu ispod gume. Tanak sloj vode koji ostaje između gume i podloge uzrokuje klizanje vozila. Pri kritičnoj brzini, obično između 55-90 km/h, vozilo gubi kontakt s podlogom i dolazi u opasnost gubljenja pravca.Važna funkcija koju guma treba da ispuni na mokroj i vodom prekrivenoj podlozi je da, kroz kanale kojima je isprjesecan protektor, ispumpa vodu. Bez ovih kanala tanak sloj vode ostao bi između gume i podloge što bi izazvalo gubitak prijanjanja. Na glatkom putu, na blagoj kiši i pri brzini od oko 95 km/h, guma ima zadatak da odvede veliku količinu vode koja se nalazi ispod kontaktne površine, čija veličina nije veća od površine dlana. Svaki dijelić gazećeg sloja gume je u kontaktu s podlogom samo 1/150 dio sekunde, a za to vrijeme mora istisnuti veliku količinu vode i povratiti prijanjanje. 

2

2. AQUAPLANING

Aquaplaning (hidroplaning) je pojava koja se događa kada vozilo svojom težinom ne može da istisne vodu na putu ispod gume. Tanak sloj vode koji ostaje između gume i podloge uzrokuje klizanje vozila. Pri kritičnoj brzini, obično između 55-90 km/h, vozilo gubi kontakt s podlogom i dolazi u opasnost gubljenja pravca.Važna funkcija koju guma treba da ispuni na mokroj i vodom prekrivenoj podlozi je da, kroz kanale kojima je isprjesecan protektor, ispumpa vodu. Bez ovih kanala tanak sloj vode ostao bi između gume i podloge što bi izazvalo gubitak prijanjanja. Na glatkom putu, na blagoj kiši i pri brzini od oko 95 km/h, guma ima zadatak da odvede veliku količinu vode koja se nalazi ispod kontaktne površine, čija veličina nije veća od površine dlana. Svaki dijelić gazećeg sloja gume je u kontaktu s podlogom samo 1/150 dio sekunde, a za to vrijeme mora istisnuti veliku količinu vode i povratiti prijanjanje. 

2.1. Uzroci aquaplaninga;

Tri najvažnija faktora koja dovode do aquaplaninga su:

- brzina kojom se vozilo kreće,- dubina šare, i- dubina vode.

Kako se brzina povećava prijanjanje na mokrom putu se umanjuje, a rizik od aquaplaninga i gubitka kontrole nad vozilom je sve veći. Smanjite brzinu i pazite na saobraćaj oko vas. Trošenjem gume dubina odvodnih kanala i lamela se smanjuje, što umanjuje sposobnost odvođenja vode i povećava opasnost od aquaplaninga.  Što je voda dublja—prije ćete izgubiti prijanjanje, mada je i tanak sloj vode na malim brzinama dovoljan da dođe do klizanja. Aquaplaning je rezultat brzog kretanja po mokrom putu, toliko brzom da guma nije u stanju da kroz odvodne kanale odvede vodu. Brzina na kojoj počinje aquaplaning nije striktno određena, zavisi od mnogo faktora i kreće se između 55-90 km/h.

Faktori koji određuju na kojoj će brzini doći do aquaplaninga su:

- dimenzije i oblik kontaktne površine,- karakteristike gazeće površine,- pritisak u gumama,- dubina vode,- dubina šare,- sastav i stanje vode,- težina vozila, i- stanje puta.

3

Što je kontaktna površina šira u odnosu na njenu dužinu, veća brzina je potrebna da bi došlo do aquaplaninga. Kanali kojima je izbrazdana gazeća površina služe za odvođenje vode i obezbeđuju bolje prijanjanje-što je veća površina kanala, manja je dodirna površina sa podlogom a time i manja opasnost od aquaplaninga. Veoma je važno pridržavati se uputstva iz priručnika proizvođača. Što je voda dublja lakše ćete izgubiti prijanjanje. Što je guma više istrošena slabije je prijanjanje, pliće su lamele koje imaju zadatak da odvedu vodu i samim tim veći je rizik od aquaplaninga. Ulje, visoka temperatura, prljavština i so, mogu promjeniti karakteristike vode i njenu gustinu. Što je vozilo lakše, lakše će doći do aquaaplaninga jer vozilo istiska vodu ispod gume svojom težinom. Što je površina puta ravnija lakše će doći do aquaplaninga. Ako imate dobre gume i ako su svi ovi faktori na vašoj strani do klizanja po vodi neće doći do brzine od 90 km/h. Ako vozite brzinom većom od 95 km/h po vodom prekrivenom putu sigurno je da nećete moći da izbjegnete aquaplaning. U najgorem slučaju, kada vam nijedan od ovih faktora ne ide u korist, do aquaplaninga može doći na 55 km/h.

2.2. Šta uraditi kod pojave aquaplaning-a?

Postoje dvije stvari koje nikako ne smijete da radite:

- Ne smijete da koristite kočnice, - Ne smijete da mjenjate pravac kretanja.

Ako počnete da gubite kontrolu nad vozilom nemojte naglo pritiskati kočnicu jer to uklanja posljednju šansu da guma ispumpa vodu. Smanjite brzinu do tačke dok gume ne počnu da prijanjaju. Ako to ne uradite možete izletjeti sa puta. Volan držite čvrsto i nemojte ga okretati već se samo potrudite da zadržite vozilo na pravcu u kome se kreće. Skinite nogu sa gasa i sačekajte da se volan vrati u normalu. Ako već morate da kočite, učinite to laganim pokretima kao da pumpate gumu. Ako imate ABS kočite normalno—kontinualnim pritiskom. Ako je vaše vozilo još uvek u djelimičnom kontaktu s podlogom moći ćete da povratite kontrolu nad vozilom na isti način kao da vozite po snjegu ili ledu.

3. AQUAPLANING PRI VOŽNJI NA KIŠI

Kiša kao atmosferska pojava čest je pratilac vožnje, koja kao posljedice ima smanjenje vidljivosti i pogoršavanje uslova sigurne vožnje. Kiša donosi niz opasnosti i često je uzrok saobraćajnih nezgoda zbog smanjenog prijanjanja, smanjene vidljivosti, mogućnosti trenutnog otkazivanja kočnica, dinamičkih udara, nastajanja vodenog klina i prekrivenih oznaka na kolovozu. Kada padne kiša, na kolovozu se stvara sloj vode i točkovi - gume slabije prijanjaju

4

uz kolovoz (trenje između gume i površine kolovoza je manje) što smanjuje upravljačke i kočione sposobnosti vozila. Veličina trenja (prijanjanja) između guma i kolovoza ovisi o dubini profila guma, brzini kretanja i svojstvu kolovoza (vrsti kolovoza). Tokom vožnje po kiši, treba usmjeriti pogled dalje ispred vozila jer postoji mogućnost nalijetanja na udarne rupe napunjene vodom ili na vodu na cesti pri čemu može doći do vodenog udara. U takvoj situaciji valja povećati prisebnost i bez oklijevanja, povećanom brzinom, pokušati izići iz vode jer može doći do zalijevanja ili oštećenja motora. Pri mimoilaženju s drugim vozilom dolazi do iznenadnog zalijevanja vjetrobranskog stakla, čime se smanjuje vidljivost, a u toj situaciji vozač može izgubiti prisebnost i kontrolu nad vozilom. Pobrinite se da brisači rade efikasno i besprijekorno. Za vreme vožnje po kiši ne dozvolite da se vodena para kondenzuje u unutrašnjosti vozila. U takvim uslovima treba koristiti ventilaciju i grijanje. Kombinacijom ovih uređaja najbolje će se odstraniti suvišna vodena para i obezbediti uspešna vožnja.

Slika 3.1. Vožnja po kiši

Kod obilnih i dugotrajnih kiša na cestama se često zadržava voda. Pri vožnji u tim uslovima pod točkom se stvara sloj vode, odnosno „vodeni klin“. Kada je sloj vode dublji, ili kada se po kolovozu pokrivenim vodom vozi velikom brzinom, guma se počinje penjati na sloj vode, „vodeni klin“ je izdiže, što uslovljava odvajanje gume od kolovoza. Gubi se dodir s kolovozom i tada točak “skija” po vodi. Gume tada nisu više sposobne prenijeti na kolovoz vučnu silu, silu kočenja i bočne sile. Pri brzoj vožnji gube se primarne sposobnosti gume da koči ili vodi vozilo u željenom pravcu. U slučaju kočenja, prednji točkovi blokiraju i kližu te vozilo gubi upravljivost, odnosno u takvim uslovima se vozilom ne može upravljati.

5

Slika 3.2. Poređenje točka pri normalnim stanjem u odnosu na aquaplaning

Nastalo stanje naziva se „aquaplaning“, što u slobodnom prevodu znači skijanje na vodi. Kod tog stanja upravljanje i kočenje nije moguće. U tom slučaju vrijedi pravilo: upravljač držati pravo i oduzeti gas. Ako puhne vjetar, nema pomoći. Možda nikad nećemo biti svjesni greške.

3.1. Kako prepoznati opasnost i kako se ponašati u takvim uvjetima?

Prvi znak opasnosti je obilna kiša i voda na kolovozu. Velika količina vode na kolovozu prepoznaje se po sljedećem: trag točkova vozila ispred odmah prekrije voda, točkovi vozila ispred istiskuju mnogo vode, kolotrazi su napunjeni vodom, lokve vode su na kolovozu. U tim uslovima gubi se osjećaj stabilnosti, tj. vozilo lagano klizi i bočno se zanosi, upravljač se prelako okreće i pojačan je zvuk motora. U takvim uslovima potrebno je odmah smanjiti brzinu vožnje, pritisnuti papučicu kvačila, čvrsto držati upravljač u pravilnom položaju, izbjegavati naglo okretanje upravljača i popuštati papučicu gasa da točkovi ponovno dobiju dodir s kolovozom. Dakle, da bi rizik od aquaplaninga i od neprijatnih iskustava koje on sa sobom nosi sveli na minimum, morate stalno voditi računa o mjerama predostrožnosti.Veliku opasnost za vožnje po kiši na kolovozu predstavljaju kolotrazi. Kada su ispunjeni vodom, lako dolazi do pojave vodenoga klina “skijanja” na vodi. Postoji opasnost od zanošenja i gubljenja upravljivosti vozila. U takvim uslovima ne treba voziti po njima. Ako je potrebno mijenjati saobraćajnu traku, treba smanjiti brzinu i pod oštrim uglom ih preći. Posebno se mora povećati pozornost, smanjiti brzina i čvrsto držati upravljač.Osim kiše, mokrih kolovoza, jesen donosi i maglu, što znači da se mora opreznije voziti. Glavni uzroci saobraćajnih nezgoda pri magli su neprilagođena brzina vožnje i nepropisno rastojanje vozila. Ipak, ko poštuje najvažnija, osnovna pravila za vožnju u ovakvim uslovima, ima dobre izglede da bez posljedica savlada i najteže oblike aquaplaninga:

Pri magli, odmah smanjiti brzinu koja mora biti prilagođena vidljivosti, dakle najviše do 50 km/h.

Povećati rastojanje. Obično se tokom vožnje pri magli rastojanje pogrešno procjenjuje i čini se da je veće nego što jeste.

Već i pri slaboj magli, odmah uključiti svjetla da bi bolje vidjeli i da bi bili viđeni. Svjetla za maglu uključiti onda kada je vidljivost manja od 50 m.

6

Zadnje svjetlo za maglu treba koristiti u uslovima kada je na cesti magla ili je smanjena vidljivost na manje od 50 metara, i to samo kada iza vašega vozila nema drugih vozila ili kada ste posljednje vozilo u koloni. Čim vaše vozilo sustigne drugo vozilo, svjetlo za maglu treba isključiti kako ne bi ometalo vozača iza. Obratite pažnju na signalnu sijalicu zadnjeg svjetla za maglu, ona vas podsjeća na uključeno svjetlo. Vožnja pri magli zahtjeva od vozača maksimalnu koncentraciju i češće pauze tokom vožnje. Preporučuje se da se za vreme pauze vozilo parkira sa uključenim svjetlima kako bi drugi vozači mogli lakše da primjete automobil. Također, je važno da se u ovakvim uslovima vozi istom brzinom, bez obzira na vrijeme i odredište. Aquaplaning je opasna pojava vodenog sloja ispod gazne površine gume, kad kotač gubi izravan kontakt s asfaltnom podlogom te vozilo počinje nekontrolirano proklizavati, a vozač potpuno gubi kontrolu nad automobilom. U stručnoj se terminologiji taj pojam naziva i ‘hidroplaning’, a kako najčešće nastaje na vodi, u pravilu se koristi naziv ‘aquaplaning’. Tri su bitna faktora koja utječu na ovu pojavu:

Slika 3.3. Prikaz poređenja stanja točka

• nakupljanje vode na asfaltu, što je nepovoljno, a rješava se poprečnim nagibom saobraćajnice i odvodnjom (drenažom);• uzdužni, poprečni i kosi utori na gaznoj površini gume (šare), koje odvode vodu iz vala vode, koji se formira ispred gume;• brzina, s kojom se rizici nastanka aquaplaninga povećavaju na kvadrat (20 % veća brzina, 44 % veći rizik).

7

Slika 3.4. Ponašanje vozila pri aquaplaningu

Nakon nastanka aquaplaninga, automobil izlijeće iz zavoja, te se počinje nekontrolisano zanositi i rotirati. Prilikom vožnje na vlažnom asfaltu pred gumom se formira val, koji stvara dinamički pritisak u ‘lijevku’ između gume i asfalta, a on stvara silu na donjem dijelu gume. Kad ta sila preraste vertikalno opterećenje točka (dio ukupnog opterećenja koje otpada na taj točak), vodeni val počinje podizati točak. Ispod gazne površine točka stvara se, najprije, “vodeni klin“, a potom vodeni sloj te automobil počinje 'skijati'. Najbolji lijek za spriječavanje ‘aquaplaninga’ je korištenje kvalitetnih guma.

Slika 3.5. Vozilo pri naletu na „vodeni klin“

8

Najmanja preporučljiva dubina gaznog sloja, koja jamči da neće doći do aquaplaninga, je 4 mm. Na slici (3.5.) je prikaz ovisnosti puta kočenja na mokrom asfaltu o dubini utora gaznog sloja gume, pri 100 km/h. Tanak sloj vode koji ostaje između gume i podloge uzrokuje klizanje vozila. Pri kritičnoj brzini, obično između 55-90 km/h, vozilo gubi kontakt s podlogom.

Slika 3.6. Prikaz vozila, i ponašanje točka u normalnom, prelaznom stanju, te stanju u aquaplaningu

Slika 2.7. “Vodeni klin“ ispod točka i saobraćajni znak za označavanje opasnosti

9

ZAKLJUČAK

Aquaplaning je opasna pojava vodenog sloja ispod gazne površine gume, kad kotač gubi izravan kontakt s asfaltnom podlogom te vozilo počinje nekontrolirano proklizavati, a vozač potpuno gubi kontrolu nad automobilom. U stručnoj se terminologiji taj pojam naziva i ‘hidroplaning’, a kako najčešće nastaje na vodi, u pravilu se koristi naziv ‘aquaplaning’. Nakon nastanka aquaplaninga, automobil izlijeće iz zavoja, te se počinje nekontrolisano zanositi i rotirati. Prilikom vožnje na vlažnom asfaltu pred gumom se formira val, koji stvara dinamički pritisak u ‘lijevku’ između gume i asfalta, a on stvara silu na donjem dijelu gume. Kad ta sila preraste vertikalno opterećenje točka (dio ukupnog opterećenja koje otpada na taj točak), vodeni val počinje podizati točak. Ispod gazne površine točka stvara se, najprije, “vodeni klin“, a potom vodeni sloj te automobil počinje 'skijati'. Najbolji lijek za spriječavanje ‘aquaplaninga’ je korištenje kvalitetnih guma.

10

LITERATURA

[1]. Prof.dr Ivan Filipović – Cestovna vozila, Sarajevo 2002. godine

[2]. Č. Duboka i Talijan D.: Istraživanje uticaja ABS-a na stabilnost pri kočenju, Zbornik radova PREVENCIJA SAOBRAĆAJNIH NEZGODA NA PUTEVIMA, Novi Sad, 2006.

[3]. http: //www.automobilizam.net

11