CIVILIZACT..JSKI I MEĐUJEZIO:K,I KONTAK'l11 NA PODRUCJU JUGOISTOCNE HERCEGOVINE I .TUŽNE UALJ.UACIJE

SENAHID HALILOVIC

Inst.itut za jez:ik tu Saraj·e·vu

UiDK 1808.611/ .162-087'(497 .13 :497 .1rn) I:ziv.omi naučni rad

.Brimil.jen : 1112. nO'Vemlbira 1990. Pr.~hvaćen: 14. novembra 1990.

Rad je posvećen problematici civil.izacij•skih, relJgi·jskih i je­zićkih dodira na terenu jugoi&točne Hercegovine i južne Dal­maclje, na1«očito pr·ocesima romanizacije i slav:izacije. Pra1e se tragovi raznovrs.ni'h kontakata, uz nastojanje da se osmo tre či­ni·oci koji su uslovili današnju dijalekatsku rnzuđenost oblasti.

1. .Perid'er:ne dijaJ.ekaits:ke zone (kaimo UTIJUJtar štokavštine spadaj'U i jugo1s:točna He:vcegovina i sroonja Da>lmacija) is1tiod01bno S1U 1 delikait:an i zahvaJan objekt jezi«~kih iispitiva:nja. DeH>kartan, jer pred isbraiži'Vača po­srtarvljaju zamršena pitanja međusolbnih ·UJticaja jez~ka 1u kontak1tm, Mo pod­razrumijeva 'll'ključivainje dijahronij:s1kog aspelkita promatrainja pojarva, tj. po­n1iranje 'U :tammu pr01Vailij:u 1pr·ošlositi. ·Zahvalan, jo& uipiravo razgraničavanje pojava m.a ['eladji supstrat - superstrat - adstrat, iuz ostailo, baiea više svjetla i na p1tanja simbioza ii e tnogenetskih iproces•a. Dijalekartskiu perife­riju karak1terišu ne samo arhaizmi - čuvanje starijih jezi16kih crta usljed 'USporeno,g !hoda razvojnih tendencija o~eđenog sfatema, izoloivćl!l1os>ti {geo­grafske, politi-čke, religijske, socijalne, etni·čke, 1uopšte : komunDkacijsJke) ,od C€111tm jezi·čkih inovacija, već i posljedice interferencije, >uzajamnog djelo­vanja j ed:nog j ezičkog sistema na drugi.

Jez16ki dodiri naj1više '1;['aga ostav>ljaj<u na leksH3kom pla:niu, alJ zadiru i dublje 'llnU>tar :sistema - u :si!nta;ksu, fonologiju i 1tVl()rlbu. Ti su tragovi, međ'lltim, jedrva dokuči'Vi kada su 'U pitanj:u predromanski starosjedioci Bal­.kana {1'lirJ, ·Grr-ci, Tračani) , jer njihovi jeziei nisu direk1tmi sups•trat jeziku sJ.avemskih plemena.1 Nešto od toga sačuvano je i u priobailnoj mpio1nimiji. Duhrova;oki a!rhilpelag u rimsko ·doba imao je .gr:oko ime Elaphitides {Jele­T;ja 10s1brva) ; rveza :sa tim grčkim nazivom :sačuvana je ·u današnjem imenu ootrva Lopuda.2 Naselje Neum dobilo je ime od uzvisiine ruz morsku oba[u (od grč. neuma, znak).3 Nazirv Epidaurus {gr·č.) sačuvali su dailmatinski Ro-

1 O tome up. S. Vukoman.avić, ]ezi.k, društ·DO, nadja, Ju1gosfovenska revija, Beograd, 1!-l87, 28- 26, kao i: I. Grickat, Sbudj,je i•z fstori}'e srpslwhrvats•ko·g jezika. Beograd, Hl75, 53-54.

2 V. : P. Skok, D.ciawk SJ.ove1na na Mediiteran, Pomorska hiib:1i-0teka Jadranske str.'tže, kolo II, svez.a'k 1, S,plli·t, 1934, W; Isti, Slavemtvo i roimanstvo na jadranskim otocima. Tcvonoma.'J'ti-čka ispi-ti·van}a, Jadranski insti·tut JA2JU, Za~reb , 19o50, 198. i 229.

a P. Skok. Dolazak Sloven a na Mtediteran. 235-236.

185

Književni jezik 19/4 (1990) - ----------------

mani 1u Oiblikiu Pitaura (takQ ga je zabilježi() i carr Kons1tantin, ikoji :nam je očuva.v i jedinu riječ ·iz romatnskog dijalekita iu Cavita•bu - lau, od labes, stirimi.na).4 U 1kategorij'U predrimskih ilirskih imena idu Salona i(grolro-:rim­~ki giraid na mjestu današnjeg So1lina, kod Sp1i1ta)5 i Narona {ga-1čkQ trgo­vište il'1a 'UŠ•ĆU Nere tve; nazi'V sačuvan u imetn'U .Norin/Norilj - potok kod Opuzena. Rijeka Neretva - Narenta dobifa je ime po gradu NaToll'1i.).6

PredT.imslki i;op()!Ilim je i Ragusium, od čega je 'U domaćem romatnskom gO'Voru nastal<i ime Ragusa (etiimo111 nije 'UJtvrđen; Ragusium/Rausion rivala se ostrvioe ;kQje S'U nastaniili odbjeg'li sfanovnid Epida'Urra, za vrrijeme avar­skMlavemskih provala, 1krajem VI i početkom VII vijeka. To naselje na os1trv'U kasnije pripaja sebi slavens1ka naselja na 1kopnu: Dub1'ovnik - na mjestu ~anQm Dubrava, srednjovje:kovino Burgus, danas Prijeko; i Gra­dac, prema Pilama.).7

2. Na d0111joj Neretvi, kQd Metkovića, od IV v. p. n . e. nalazimo na­stanjene tr,g·ovce Grke. Tu su oni zatekQi Ilire Ardijejce .kao p[emsotvo, za­tim Nareze i he1ka tračka ·zemljo1rndnička plemena. foto;čno od donje Ne­retve - u Popovu 1po:lju i oko Sit.oca - stanovali S'U Daorzi, koje siu od mora 1dijelili Plereji, fakođerr iQirslko pJeme. GT1čki kdQnis•ti bivaj:u ugrože­ni sve 1češ·6im napadima j aJd:h iliTsikih .gusara, te se za pomoć obrafa}u Rimljanima~ Pofotkom IV v. p. n. e. sa sjevern preko Save - sve do Ne-1•eotve - provalj1Uju i Kelti, nanoseći iporaz Ardijejcima. Plemenski sa:vez Ilira Aroijejaca pirootirao se primorjem od Epira do . Neiretve, a u unutraš-11josti je zahvatao južinu Hercegovjnu, Da:Lmaciju, Crmu Goru i Albanij1u. Država. sa snaž1nom mornarioom i tako pov01lj~im privrednim i 1ge10po'1i­tičkim položajem predstavljaila je smetnj·u ostvariva111j'U osvajačkih piano­va Rima, te 229. god. p . n. e. RimJj.an.i započinj1u borbe 1proti'V Hira. Vre­menom s1u se Rimljani naseljavah sve vi·še, 1tako da su 167. god. ip. :n. e. :;;agQspodarili Pelješcem i terenom od Neiretve ·do Bojane. Ilill'ska cliržava s:rušetna je 78. god. p. n. e., te je Dalmacija ;posta.la Iiimskom provincijom (druga provincija na mašem 1t eTenu bila je Panonija).s U rimslko doiba pTO-

4 O. c., 1 O, 111.

s P. Skok, Etfmdogijs.ki rječnilk hrvatskoga ili s~pskoga jeizlka, Zagre1b, HJ71-' 1974, knj. III, 304--305; Isti, Dolazak Slavena na Mediiteran, 10. Up. i: Rječnik lirvat-_ skoga j,JI srpskoga jczi•k;;., JAZU, knj. XiIV, 543.

o P. Skok. Do.J.a,:al! Sfove1na na Med!i1beran, 110; ž. Muljačić, D'.l!lm;;lJtskij· e/e. menti u mletaoki pisanim dubro.vaokim doikumentiima 14. st. PrHog raguzejskoj' di.jakro­noj fonologiji i clalmatsko-mle.tačk.of konvergenciji., Rad JAZU, knj. · 327, Zagreb, 1962. 339-340.

• P. Skok, Dolazak SJov•e,n.a na Mecfiiteran, 14-15; Isti, Btimologijski rječrnik hrvatskoga ii:' sr,p1;ko·ga jezJka, II.I, 98; K. Jireček, Ro.mami u· grado•vi.ma Dalmacije to ­kom srednjega veka, Zbiorni:k Konstantina Jirečeka, II, SANU, Posebna izdanjn, knj . CCCLVI, Odel.jenje dru.štvendh nau!k:a, n . s., knj. 42, Beo11~raid, t.962, 69; Js.ti, Istor;;a Srba, Prva lmjiga (do 1:>71), Izdavačka knij 'i•farni.ca Gece Kona, Beogr.a.d, 1922, 69.

s V. : V. C.orović, l"ro·šl.aist Hercegovi1ne, Gl.rusnik Ju,go.slovenslwg profesorskog društva, knj. XVII, sv. l-1;2, Mo.star i Herce.govina, Beograd, 193·6-1937, 366-867 : K. Pač, Bosna i Hercegovi:na u rimsko doba, Knjižara Studničke i dr., · Sa.r.ejevo. 1912, 9-10; K. Jireček, Jstoriij<t Srba, I, 12-,13, 21.

186

S. lHaUlovi.ć: Civili zacijski i medujeizi•čki kontakti . . . 1('1'85 - 194)

cvjetali su trgovina, z.anatstvo 1 privlI'e da. Ostaci iz tog perioda jesu 'l"im­ski sarlkod'azi u Slamome - u V ·v . n. e . na mjes'tu današnjeg 1Slanog bi1lo je irimsklo naisel.j,e Pard ua; u današnje m se11'u Ošlje (sje1vi&ozapadno od Sla­nog) 1bilo je inaselje Dalluntum, a 1u za,txmu (između Slamog i iDuibrovniika) Asdmo. I Brgait {1ta1. Bergatto, Virgetum), Rožat ('tal. Rogia,tfo) i Ombla -Rijeka dU1br01Vaička (Ombula, Ombla, Umbula, Umbla) inose romanska ime­na. Rimljani su živjeli i na cijelome Pelješou : -ostaitaka se naslo ·u Janj.ini, Sreseru, Viginju, Crnoj Gori . Ston - Stantatia, Stagnwm 1(da1lma1to-;roman­ski . <OOpoinomastiičkti ostatak od ilat. stagnum, ibara, morčvatra) - imao je 5·32. god. ;1kršćams1k1u biskupij'u. U Treibimlji je inađe1n nadigrolbni kamen PUJblija Ap(lij.a Peza; inače, najsrtariji rims·ki spomenik od ka:mena jeste fragment pronađen u TasoVlčićima kod Oapljine. Podigla su ga >>ibraća C. Paipio Ce'1zo i l\/I. Paµio Kano sinu bofarnlSltvenog Cezara, Olkrta,vijainu, :priliikom osvojenja Sicilije ; . . 36.· ipr. Hr.«.9 · Uti,caj rimske k'uHure 'traje g()ltovo prUJnih pet vje..., =kwa. Rimsika naselja i wjrnički tab01ri postaju oeintri iz kojih se W·ši ro­mamizacijra .autlxilitonog stanovništva. Romanizaeija se sprovodtl na viš e 1t1a­č.1na :· 1. ilirnski vojnici služe u garnizOIIlima ru ko jima mogu govoriti samo latinski; 2. lSl1Jvatraj1u s e lati1nske koilonije dovoČ!·enjem stamoVIIlišitva Jz iraiZfilih krajeva Iqniperije; 3. odli<čne i prometJne rims ke ceste imaj'u s;tanice koje nose !latinska imena ; 4. ilSlluženi vojrnid dobij.aj·u posjede , ite 1nas:taju seila u kojilllla se govor.i latinsku; 5. oslobođeni robovi dobijaju latitnska ime1na ; 6. važno Streds:1Jvo jeste i religija: Rimljani izjedna16ujiu ibožans:tva dl()iffia­čeg srtainov:niišrtva · sa s vojima, te ovi ne zazi'l'u iz religijsk.Lh irazlioga od os­vajafa; 7. najjače s reds,tvo latiniziT~'nja jeste sama dr~av1na il'imsika vlasit.10

I'ialmaoijom, u čljem je sasta\~u bila i Tmvunija ('Trebinjska oblas t), te djela današnja Her·cegovi:na, početkom VI v. 'Vladaju J.st>o6ni Goti, ali ne zadugo, jer ih ve c 535. .god. 'pO'tiskuje- car Justinijan I. Upravo u O'VO

'.irijerne padaju prve provale S110Vena 'pre ko Duinava. Posuijre 548 . . god. po­jaoani sru napadi slovenslkih četa, i :to ne samo prema jruigu, već i p['ema jadiratns:koj obaH. Već 597. g-0d. 'U Dalmaciju prodi•r<u Slovervi - saimi, J ;u

dll"UštV'u sa borbenim Avarima (Hi Obrima; usp()lffiena na njih sačuvana je i :u_. imeinu sela Obrovo, u Zatonu kod Dubrovnika) . O avarnko~slove:nsrkim vez~m:a · svjed19če i avarski nazivi ban ( : bajan, h ogat) i župa,n. Preko ci­jeJ'Oga · LBabkan5!kog poluootrva Sloveru sru se proširi.li do god 615, do kada su zauzeli i rveći dio rimske Dalmacije. U prvoj polovini VH v. pojedina slO'V€tnska plemeina učes,tvuju i u pomorskim bitJka.ma ('U napadu na Ca;ri-· grad, 626, god.; te na Soilun. Na mocu siu :u p['VO vrijeme 1bili sil1ab:ci oprem­ljeni : napadali SIU u: tzv. monoksiilima, ilađicatna iz jedinog drveta. Iz sitail'e atadžb:iine donijeli su, međutim, vještinu plovljenja po rijekama.). Obri i S1oveni porušili su krajem VI i početkom VII v. -mnoge gradove u Dal-

n K. ·Pač. Boc,na i H erce·go,17,j,na u rimsko (farba, 11. V. i: P. Skok, Et:molfrgij.ski rj e_čnik h.rvabs:lw ga il' sr.pslwga jezirka, III, 338; M. Bartoli, Das D almatische, Altrama­ni·scae Sprachreste v.on VegJ.ia .birs Ragusa u-nd fhre SteIJ.uing iJ? de·r apemrino -b~lkanischen · Rom ania, II, Schriftcn der Balkankommission, Linguistische. Abteilung, V, Wien. 1906, 303: ·306, 308:

10 P. Skok. Llolazah Slovema na Medi,teran. '19-20.

187

Knj:iževn1i jezik 19/4 (1990)

maciji - sa zeandjom su sra'V'njeini: Salona i(614. god.}, Narrona i Epidaur. Ostali s1u pošteđeni jedi1110 grad01Vi :na os•trv.irrna, od Krka na sjeveriu, do Mljeta :na jugu. (kadsika kuiltura 1biila je strana Silaivenim.a, ikoji su bili 'pre­težno zemljocadnici, i stoga se najradije 1nastanjiva[i m rjeičme drui:ne. Po­četkom VII v . razlike izmeđ·u Slavena i njihovih sa<veznika Avara naročiito su 'Vidne: dok sliO'Venska plemena teže k<Ynačmom na1S1tainjivanju na osvoje­noj terirtoriji, Avari i dalje poduzimaju rpljačk:ašike pohode.11

3. Dugo je potrajao proces p;rivikavamja Slavena novom terenu i za­t: ečenOIIIl i'lirsikom i rOIIIlarnskom Sitanovniš•t'V'u. U slaivensko-xomansikoj sim­biozi pos;redujiu zajednički stočarski katuni; tako u pas:t1!I'srk:a iilirsko-roman­ska plemena {Bobami, Burmazi) ulaze i Slave;ni. Miješanju 1S1tamo1VJniš1tva i ·dvojezičnosti doprinose i trgovački odnosi Dubr·a<vnika i njegoiva zaileđa;

ovo osobito tokom mlerta1čke okupooije Dubil'ovn~ka {XIJI.I i prva poJoviiila XIV v.}, kada je :kopnena trglO'Vina imaJa prevaigu nad pomorskom.12 O ve~ zama Dubrovnilka i ,zaJe.đa - o naseiljuna, ljudima i injiho'V'u j ezirku - svje­doče brojni pisa:ni tragovi. Navešćemo ne.ka od rtih svjedočainsita;va.

a) U 1kanceJ.arijskim i notans1kim spisima D'Ll!broivaičke RepuJbl1ike, iz vremena do 1301. godi:ne13 (na latinskom jeziku) nalazimo:

1. J •meik i Ljubisav Predimiiri·ć i·z S1tona 23. avgusita 1280. Oibavezuju se da će doći pred dubrovački sud (s.tir. 35);

2. 21. oktobra 1281. Mar:ko Menčetić daje Cirnoglavu Dira1IPetiću iz Us­korplja goveda na ispasu {sfa'. 68);

3. 7. maja 1282. Radovcije, sin Drazila, bivši s11uga Dimi1trija Menče­tifa , potvrđruje primitak mirnza od s:voje žene S.tani111e, kćerke Des!ka iz Popova {sir. 75);

4. 10. decembra 1284. Ni1k0Ja Krusić prija'V'ljruje da su mu ljudi rk1mlja .Stefama iz Us'koplja (Vscolipio) u Šumetm ukiI'a1li dvJje krave i šes't ovaca (S'Vr. 137);

5. 19. decembra 1296. DobrosJa.v Dragušić prijavljuje da su mu poda­nici s:tO!llskog episikopa u Trnovi ukradi s•to!ku {str. 162).

rb) U dubrovačkim aktima i p0:veiljama od 13. do 15. v .14 imamo: 1. (iz 13. v.) »OT POPOV6SKE OP6KrINE KNEZU DU.BROV6C6KO­

MU ... « ~otestuje se protirv nasilja i traž~ se stanak za suđenje „u •ZA­TONE« .(str. 31).

11 K. Jireček, Istorij,a Svba, I, 38, 55, 58-59, 66, 72-73; Isti, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, 31-34; P. Skok, Dolazak S'1ove'11a na Mediteran, i5. 81-SS; I storija naroda ]ugos.Iavi.j'e. P.rva knfi1ga (d'o počevka X·VI veka), Prosveta. Beo· grad, 1953, 83--84.

12 ž. Mulj:ičić, o. c., 340. 1a f.storijski spomenici Duibrovačlw.g arhiva, serija treća, sv. 1, k:mcelariski i no­

tarski spisi, 1278--'i301; sabrao ih i objavio dr Gregor čremošnik; Zbornik za istori jt... jezik i književnost sr.pskog naroda, SKA, Treće odeljenje, Spomenici srednjeg vek~ Beograd, 1932, 222.

H Izvori· za istoriju južmi·h Slovena, serija prva, Dubrovačka akta i povelje, >: brao i objavio Javan Radonić, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog riaro -Treće odeljcnje, knj. XII, SKA, Beograd, 1942, 644.

ma

S. Hablovi.ć: Gi•vili<zadjski i međujeZli•čki kontakti ... 1(11'85 - 1:94)

2. Ban Stjepan 15. II 1333. Dubravičanima us1tU1pa Rat: „, . . . VAS6 HAT6 I (:STON6) I PR6VLAKU (Prevlaku) iI OTOKE KOJ SU OKiOLU RATA I SA SVIEM6 ŠTO SE NAHODI UNUTRA RA1TA I PiR6VLAK~ .I. GORE I POLLJA (DUBRAVE) LI.ES6 TRAVE VODE SELLA ... « (sitir. 4o).

3. 19. maja 1334. 1kralj i car S•tefan (iD1uša:n) potViI'đuje us1tmpa:nje Rata Dubrov;čail11iima, s :tim da ovi IIle primaju njegove ljiude i da srpski pop poje iu orkvama u .&tomiu i na Ratu: „ ... DA P·REBiIVA PiP6 SiR6BSKiI 1 DA POJE U CRKVAH6 KOJE SU U SiTONU I U RATiU ... « i(s:tr. 54).

4. Zupa;n Belja'.k i voj'Voda Radi·č Sainkorvić 25. avgws1ta. 1399. usrtupa­j u DuibroVIČa:nima selo Lisac : ~~(gosipodin ilmadj i sva iBoiSIIlla da['ova grad u Dubrovniku vse pr.imocje) PREKO IMOTICE DO SELA KOE SE llVl~.Nu~ DL6ZI . . . i(ii plemeliliixJ seLo moe u primoiriju) NA ililVLE LIS6C6 (sa vsem1 seli i zasel6ci i s v6semi megami ti rvodami i dr6v6mi pašami)« ~str. 132).

5. KrnJj:ica Jelena, iudorviiea Dabiš.i:na, 13. maja 1397. ukida carine na Maslini i u Slanome: „ ... DA NE BUDE CtAR6NA NIJ.ĐDNA PiRE6J:Đuo

STONOM NA MASLINI I NA SLANOM .. ·" {str. 239). 6. 8. avgoota 1413. Duibrovča:nli se žale lkneziu .Pavlu Radenoviću šito

je mjegov čovjek Radosav Bra:nković phjelllio mjihO'V·O se!l.o Os0Lnik (? Osoj­:nifk), i 1xJ - pTema pismu R. Bran:ko'V'ića - po :zapovijesiti samog P. Ra­idenovi-ća: ~, ... Radosav6 &anikov.ik CLOVK6 VAS6 SA ·ZACULE DOiI­DE ... :I PLENI SELO iNASE NA QSELNIK6« i(s,tr. 2·51).

7. KriaJj Tvr:tko T·vrtković 20. ju:na 140.5. po;tv:rđuje Duibro1v1čan:ilrna sve p1·imocje od K•urila do S:to:n.a sa selima Lisoem, Imortirom i ~orvicom :

" . . . SELO LISAJC6 I ZASEOKE ilMOTilCA ·I TRNOViICU« :(sitr. 492). 8. Vn..tkosaiv )Kolbiilaičiić, ma.Tita 1413, iz \Tueibinja ipiiše lknezu ISfanku o

nekoj kradi u Zatonu '(sitr. 536). 9. 20. fel:wuaTa 1415. Duibrov·čaini odgovaraju iknerzm Grg•ua.-u Viukosa­

bću da njegovi ljudi ne mogu svoje dobitke prevoziti ~, ... IZ6 SLIVNA U RAT6 ... « (str. 537).

10. 26. apriila 1418. DUJbrovčam.i mOlle kneza Grgll['a da carinu u Po­povu, koju je 1kra1lj Ostoja ukinuo, digne i ne drži viiše {str. 548).

4. Očigiledne su veze između ekonomski siromašnog ali biološiki iplod­nog hercegorvačkog ipros:tora sa DubrO'VIIl:i1kom i Dubrovačkim pdmoTje.m -up['avo je useljavanje Hercegovaca u Da!l.maciju asigurado 111e<ljeljirvo je­dinst'Vo naroda na ovim pTostorima. Već od IX v. iu dalmamimske romamstke ,gr.adove stiže slorve:nsko stanoV'Jlištvo. Fi:zi.Oki i broj1čano jači slavenski ele­.me.n.ait 1tokom nekoliko srtoljeća asimilirao je Romane, čija je kuil•tura bila zavid:na. Pir-oces asimi1l.acije u najstaTJje doba može se p;raitiiti na osnovu Jičmih i porodianih imema. U Duibrorvmiku je od X do XI v. u raznim po­veljama uz 39 romanskih pomeniurto 7 sJovens.kih :imeina; 'U XIII v . uz 67 roma:nsik:ih imamo 27 slovenskih; u Xllil IV. omjer je 236 :104; u XIV v. prema 209 iroma:nsikih čak 150 sdorvenskih imena. 15 Naj:ve6i ibroj heTcego­vačkih imena iiz pTedtursikog perioda ima obilježja Silovenske .antroponimi-

15 Up.: I. Ei11dik, D1.bmvn•i!k i oilwHona, Srpski etnografski zbornik, knj . XXXVIII, Prvo odeljenje, N:aseljr1. knj. 23, Beograd, 1926, 91; V. i: P. Skok. Dolaza~ Slooeii1a na Mediteran, 96.

189

Knj.iževnii jezik 19/4 •(1990)

je, a ustanoV'ljema je i podiudarmos:t između hercegoivačlke i a1ntrnponimije Dubr<YWlika i1z 1tog V!l:'€1IT1€'11a: »Imena i prezimena i trgovaca ti zanatlija . .. grada pod <Srđem, u najvećem broju sliuičajeva, upu6uju na Hercegovi:nu«.16

Tako su zadnje nosioce a:nti1čke kulture kod nas postepeno asimiliirali broj­niji - iSfarveni; sitapamjem starosj edi[arčkog elememita i slovenskih doselje:nika ddbijen je homo dinaricus, poseban a:ntrapoiloški tip, :naročiito cije:nje:n zbog svoje jake aiktivisti1ake ener.gije.

iPosiljedice msimi1la!Cije najvi·še se ogledaju u deromawi;zaciji - uzmi­ca:nj·u romansrkog jezika. J ezi:k osam roananslkirh graidoiva {koliko ih pomi­a1je ca:r Po:rifti.Togemet) raspao se, prema P. Skolku, 1t1a tri romainska idija­J>ekita: a) juž111,odalmatski (goivo1rio se u Du:brorviniku i Ko:OOru), ib) s-rednjo­dalmat•skti 1(gorvorio se u Splitu, Trogiru, Zadru i Ralbu), i c) gornj"Odalmat­ski - govo!r'io se u Krku i OsoTu, i »Čirnio prefaz prema staro-romainskom gO'VOr1u u Istri i retoxomanslmm (furlans1kom) govo['IU, koj.i se razvio na te­;ritoir-iji og'lajs:koga paitrija:nhata«.17 M. Bart-oh razliikuje samo div:ije grupe, sjeverwu r(čiji je cenitar na Krkiu), i _južnu (sa Duibrovn.ilkom kao srediStem). Starndalmait.ski jezi1k najduže se sačuvao ma ost!r'vu Krk1u - posljednji čov­jek koji ga je Zll1ao, Antoinio Udiina, umro je 10. 6. 1898. godime.18

Najs:ta;r.iji duJbrova1oki govor (1tzv. raguzejski) »'Upravo je onaj romarn­~;ki (rnovdaitinski) dij1a'1ekait što se je za vr1ijeme ximskoga gospodstva rnzvio na isitočnoj oba[i Jadranskog mvra«.19 Iz 1tog govora saičuiva:ne su ·četiri ri­ječi (pe111,, teta, chesa, fachir), 20 koje je 1440. zabilježio ·u Dubro1vni1kiu Fi­Jip de .Diversis, uči'teilj iz !italije, kao J !r'ije1či rkoje siu očuvane u dainaš1njem 1dubxov:aičkom govoru. Miješanjem stainovnišitva stvara se b:iili:ngvitet, koji 1Wkorrn :nekol:iko stoljeća ima i ra2Jhčite karakteristike. Već u XIII v. :niiži slojevti govO!I'e samo s.love!llski, dok je dubrovačka vlasiteia dvojezi,čna .. Naj ­kasnije poslije 1296. s1ove:nski elemena1t brojča:no je prev1aignuo nad roman­skim, te je asimilacija 1biila izvršena i prije inesfa1n'.ka romanskog jeei1ka, tnajkasnije u x;rv vijeku. Slaivizadja je zawšen.a foJmm dl"uge 1p01lovine XIV v„ a od XV V. nubrovinik <lobija čisito slovenski karrakiter. 21 K. Jtireče'k kaiže ida je slarvenski gorvor u varoši prodro 1»1posredS'tvom ,že!llslkog eJemen­ta, Ž€1Ilidbam sa slaven&kim ženama iz akotl:ine-«." Ta1ko su 'U xrn V. naj1ug­lednije 1dulbrO'Vaičke pvrodice bile u rodbinskim vezama sa ·k1I1eževima Hu­ma„22 [ I. Slirnddik xuag1liašava da je žena Jbila mi0st prelko koga je .izvrše:na slavizacija Dubrovnika. 23 U javmvm životu (gradsrka vijeća, U!r'edi, t!r'.goivi-

tG A. Peco, Pr.'.Jog pl'oučavanju hercegovačke antropon:imi.j.e u pre·dtursJwm pe­riodu, Zbornik V onoma&tičke konferencije, Sarajevo, 1985, 11-18; Isti, Hercegovačko­-dubrovač-ka 1111omastička preip·N:tamijia, Zbomik za filologiju i lingvistiku, knj . XXVII­XXVIII, Novi Sad, 1984/85, 615-620.

11 R.: F. Skok, D-olaza-k Slove.na na Medi1te.ran, 116. rn M. Bcrtoli, Das DaJrnaHs:che, I, 3-4, 13. 19 M. Rešeta, Naf«:tarifi dubrovački govoir, Glas SAN, knj. 201, Beograd, 19St, 1. 20 M. Bartul1, Das DaJma;ti1sche, II, 259-260. 21 V.: I. Sindik, o . c„ 95; kao i: M. Ba<rtoli, Da·s Da1ma:t-i<sche, I, 217; P. Skok,

Do laza.I~ Sloven a na 1Hediteran, 124, 205; ž . Muljačić, o. c., 340. 22 Up.: K. Jirečck, rstori,ja Srba, I, 115. 23 I. Sindik, o. c., 9'1.

190

S. 1Halilov'i<ć: Civilizacijski ;i međuje:o"i,čki kontakti .. . (185-194)

na), i to samo k10d vliastele, romainski g01Vor čuvao se dobro do po1ov:ine XV v.; u privaitnoj sferi još otprije 1bio je zamijenjen slaverns:kim. S~aven­s.ki 1govoc ouo se :i ma sjednicama -Senata, 1te je 1472. admilniisrt::ratiivno odliu-1čeno da se u gradskim vijećima ine smije go•voriti »Slavenski«, nego ili >-sit.atim dubrovačJkim«, ili 1tailijanskim jezikom. Međuitim, već Qrvii.h godi:na XVII v. romanski nije govorio više n:iko: u wijeme od XV do početka XV1I v. paidaju »agonija<< i »smri« raguzejskog govoca. Zadnji pomen da duibrovački poklis.ar pred duždem goivorri <raguzejs1ki je a.i godine 1518.24

Konačnoj propasti naj<starrijeg dubr01VICl!okog govoca, osim s~o·venskog, .kao jezika pocodice {a od XV v. i iliteratui'e), doprinijeli su =ač:ajno i no­v.iji iromamski ~diomi, osobito mletački (to je od X1IU v. i jeziik 1trgovine i vlasii), potorm toskanski - tahjans1ki književni jezilk (.koji postaje jezikom zvani1čne .administracije i k1uliJUlre uopšite).25

SJavi:ziaioijom naselja dolazi i do slavizacije i iprevođenja toponirma: Narenta itako postade Neretva, Brattia - Brač, Pharia ,....-- Hvar, Muccu­rum - Makarska, Juncetum - Sumet, Virgatum - Brgat. Naseliv·ši se u roman&ko 111aselje Stagnum, SI:avE!lld 'SU stairro ime izaid1nža'11i lkao Stan, a ro­manski kraj Canale {od lat. canabula, odvodni k:amal) nazvah s:u Konavli. 26

5. Na današnje stanje u govorima jiugoiisitočne H&ceg()IVine i južne D.ailmacije uticao je i civ11izacijslki s usret pr.avosfavlja, :katolicizma i isla­ma. rraj se moonenat n.aci01I1al:ne heterogenositi stanovniš'1Jva zrcalio _i na unurtrašnje diferendr.anje govoca ovih oiblas•ti. U južnoj DiatJ.macij:i i većem dijelu jugo!istoane Heroogoivine danas živi hrvatsko sitanov111iiš1tvo; Srbi ž.ive u mjesrtirm.a Trebinjske š1ume i u dije1'u Popova poljia, a Muslimana ima :na podTuičjru DO!Iljeg i Gornjeg Hrasna. Osvr1rmćemo se na osnoivne podatke iz isto.rije ireili.gijslkih kontaik.a:t:a na IQvim piros1torima.

Poče:tak 1IX v. !vrijeme je nas1tankia slavenskiiih drfavnilh orrganizacija i klasnog dlI'UJš1tva. Prve .državne tvorevine formirnju se u zail.eđu obailsk1h mediiteiram.sikih 1gradova (Sklavinia - u zaleđu Soluna, a •u izaileđu Epidaura, Raguis~uma i !Kotoira, :nrl!ču Duklja - lkaisrrrije Zeta, li Travumija, ite Zah'll!m­lje i Paganija). Od IX v. pos<tepeno se širi •hrišćanstvo - ipiroces pokir6lta'­vanja trajao je Vliše od diva ;vijeka i(i vizantijs<ka i :zapadna dvilizaci-jia vode .poli1ti1ku tpT:idlQbijanja Siliavena za g.laV!Ilu mediteranskiu religiju). Do lkrajia XII 'V. ·u 'Zahumlju i na Pelj,ešcu u crkvama su is:tooni obred i s'tarosia­venski jezilk 1(1kr"una nađena u crkvi sv. M~hajila u S1to1nu svjedoči ·da je tu ,blilo sj.edi!Šlte kneza i biskupa - istočni dio •Peilješca, od doilaska Sla­vena pa tdo 1333. god„ dijelio je sudbinu Zahurrnija). iOlko H65. god. u Za­humlje dolaiz:i 1knez Mirosilav, brat Nemanjiin 1(njemu u 6ast ukrasio je Gri:.. gocije dija'k kirajem XH v. jevanđeil.je - 1pozm.arto :kao Miroslavljevo .?evan:.. đelje; spomenik je pisan ćiriiličktiun usitavom i pripada srpskoj redaikciji ~;1:sl. jezika, ali i Sa osoibinama koj.e gia WZ'UjtU iza pr•VOlbi1me lbooam.s:ke spo­menlilke). 'Zalhumlje:rn kmtko ivrijeme (dvije godine) upravlja i. N~anji;;_

2 4 ž. Muljačić, o. c., 339-341; M. Rešetar, o . c„ 2; M. Bartoli, Da.s Daimatisch e, I, 209, 217, 221-224.

2ri '2. Muljačić, o. c„ 341-343. 20 P. Skok. Dolazak Slove.na na Medi<teran, 12, 113.

3* 191

Književn:i jezik 19/4 (199.0) --- ------ ------------------

.sin lRrusitko i(manalh ISava), koji radi na j1ačanju 1pravosfavlja u Pir-lmorju .i u rtoun S1misilu osiniva episrkopiju ·u Ston'u. Od XliI do XIV rv. jaiča lbog'UmiQ­~trvo, a od XIV v. franjevci po Zaihumlj1u i na Ratu pireolbraćajiu narod- •u .kaltolidzam, i uvode latinsrki jezik u orkve. Poz:nato je da su Đuibirov·čan:i

;predu:zimaili sve da u oiblasrtima ikoj.e su ušle u po.sjed Dubrovaičlke iRepiub­like prošire katolicizam, i da potisnu prav•o.silavlje (iu •tu svrhu rpiodignutJO je i šest novih fra:njeva.čkrih manastira u norvo.site,čeni1rn oblastima: •tri na 1Pelješoeu, :z.aitiun po jedan 'U Slanom, na Om.bh i u K·čma;vlima). Ovo je oidgo­vie•ralo 1»po1liitičkim imteresima sfarih Dubrovfana koji su se ibojalli --da će ,srpska iili !bosanska država lako pripojiti njihOIV'u ma1lu r ·epublilku ako nje:.. IIlo stanOIVIIllištvo u veći:ni bude pirarvoslavn0«.27 0.s<tartkom 1z v:remena pri­manja 1hr:iš·ćansrtva smaitra se „„krsno ime« ili »Slava«. To je sripS:ka 'porO:­rdična svetkovina, ikoja čuva »U.spomenu na krš1tenj•e predialka«. 1391. god. ,z.akilimju se Dubrov;čanima braća župan BjoeJjak i vojrvo•da .Radirč Sainkovi·ć

,krsnim ;imenima, ·da ;će se •držati sklo;pljenog ugorv·ora. 28 Krs:no ime imaju idamas i lm'v:a~:ke po!I'odice u Boki i DUJbrovaičJkom prtimocju. ITako sam u Metkorviiću od sitarosjedilaca čuo da oni služe, a da 1pra1voslavci slave. Ktsme .slave .kod karto1lika u Me1!kovi6u su: Sveti Nikola, Tri kralja, ~vet1 Lucijiin.

Već potkr.aj XIV •v. turske 6ete pljarčkaj'U Hum, a 1416. god .. ·u , Hum­~ku zemlju 1Sandalja Hra:nića upada broj:nija turska Vlodska. Od 1tada s:ta­;novn1ištvo Huma masovno se skfanja 1u Dalmaciju. U diulbrovačkim lk:njiga­ma krajem XIV cv. bi1lježi se veliki priJ1iv susjednog humskog s1tam.oviništrva. Zna se da je Dubrovnik ;pružao UJtočiš·te hernegovaokoj vilas:telli i •Pdpov­,cima na S'Vojoj te~iitoriji. faiJrn S'U dolaskom Turnka migraCije pojačane,

naglih promjena u sastavu sfanovništva nije bilo : ·uz siitnija 1unutai'nja preseljarvanja 1(d:z svih pravaca Hercegovine i Dahnacije), ibHo- j'e --i · povre:. merr~h odseJjavanja, ah i pridolaž•2!nja ljudstva - inaročitt<Y u -dolin'U Ne­.retve - iz susjedn1h b:ridskih i pilaninskih predjela - {is:točne 1He;riceg0Wi:ne, Crne GO!I'e, zapadne Heroegovi:ne ). Tako je s.ačuvan ik•oinb1nuiltet ·u s1tainorv:,. .niš•tvu: u Po;pio'Vu ima !I'oidova s:tar,iih i ;pe t vjekova. Hercegovii!na je kiO!naČlniO

pala pod 'Durke 28. 1. 1482. god. Qkada je Vilaitko Hercegovi1ć, s·i:n herceg~

Srtjepa:na, predao Heroeg-Novi). U to vrijeme i na ovorm rteremu· .započi;nj.e

islamizacija: za članovima uglednih porodica na is~am prei.azi: i · dio pUka - vjera vladajuće macije obezbjeđivala je veću sigiU!I'll1ost i · ;p•ovoljniji rži:.. .vort. Nasilnog prevjeravanja ov·dje nije !bilo - ina,če se 111e ·1bi :zadtžalio •to­liko •lm'i•š&ma I :k!!'šćana ipod T'Urcima do XiIX vijeka. ·Uprnrvo je ooleTa:n­cija prema oougim reiligijama pogodovaila eksipan:ziji -osmanlijskog sis1tema. ,Krajem XV v. u Hercegovačkom sandžaku 1birlo je VT['o mailo :isi.amiziiran1h seljaka - 1veći:nu se:ljaštva č.i;ni 1li s1u pravo.slavci; u · pla:n1nskim. s;elima ···rza-1bilježene su mnoge skupi111e »ikrstjaina« (pristalica bosanske crkve), a u .ka­tunima je !Živjelo broj:no vlaško stanovniš1trvo, Ikome .j e .glavno -z_anima;nje

21 Istorija naroda Ji.g.oislavi.je, I, 233, 322, 326, 329, 585-586. Up. L N , BJ~fovu(ić, Povijest po/uotoI~a Rata (Fe.Jfe•šca) sa difelom .povoije·S<ti Zahumlja (Herce.gqvine) i Du­bmvačlze Re.pubFi<e, Sphl, 1921, 17; M. Vego, Po.vijeist Hum151/ze zemlje (H~rcego1Ji1ne)„ I dio, Samobor, '1937, 81, 103, 157. .

2~ K. Jircč:~k, Lstorija S11ba, I, 131; F , Miklošić, Monumelfl'til serbi·ca; sp:;ctamtia historiam Serbia'!, Bosnae. Raigusii, Apud Guilelmum Braumliller, Beč, 1858, 219-220.

192

S. Ha.Jilović: Civil:izacijski a međujezi,čki kontakti ... 1(185 - J.94)

bilo s•to:čarrenje. 29 Muslimana je nešfo vdše bhlo jedimo u Poipovu po~ju, ali .ni ;tu 111jihov broj nikada nije bi'° veHki: u .Popicl'Vu je od sfa['ill1e samo jeooa džamijia, 1U KiOtezio:na. U Pojpo!\nu je 1938. ibiiJo 25 mlliShmanisik!ilh po:rodica: u 1K01tezima i ll'rnčini po jedanaest, a po jedna 'U Orašjiu, 1Drijenjalllima i

1R<avnoo:n. 1Ranije ih je lbilo i u drugim s•elima {masov.nija isJao:niZacija izvr-1šena je itoikom XVI i XVII v.), ah su izumrh i~!i iselih {naročito poslije µs­taTIJka JlZ 1875. god.): u IStol:arc, Mostar, pa i 'Dur&ku.30 :Danas u Popoviu živi 15amo jed111a muslio:narus!ka porodica - B6j6ć - na .Peći:nl.

6. CivililZadjski i religijski dodiri, 1te burr-ne poJitičke mijene 1u ipro­,šlosti, ·os:tavili su .v.idnog :trag.a u govQrrima jugoistočne Herrcegovine i južne Dallma;oije: Blrojini roin1arrii:zmi ina dalmatLn&koj i lb:rlQdni 1t'Uir<Clizmi na heir1ce­igQIVa,čkoj strani sam'° su 1na:juo~ljiviji, nikako ne i jedini prod111kt ovdje ;pomenutih .ko1!11talkata. Mnoge značajne izog.lose poclwdaraju se sa nekadaš­;Djim !i današnj.~m poliitičkim granicama. Tako se, npr., lbrrQj;ni ar,ha~zmi i kalŠnjenje u jezičkim inovacijama <u govorima Dubrro'V&čkog primorja mogu ,Objasniti koo:nun~kacijskom i poli>tičkom zatwTe1nooću Dulbrovačke <Repub­like . . rZa .dijaJelkatSiku razuđ•erno1St od z:nača:jia je .i 6:nj,e:rrica dia se rr-adi o (Perlifermoj štoxawskoj zoni, is turen.oj uticajima nekolilko raziličiitih gavornih tipova - :ne samo štokavskih (tu su i štakavski - ijekavski ;istočnohe;r­

,cegovački, j'ekavskJ. ·oentralno:hercegova o'.<i, i.kavski zap,a,d;n01he-cegova6ki, i ršćaka.v-sfoi - ik.avski govori Ma;karskog prim0trja), ;nego i čakavskih -sjeverozapadni dio Pe>lješca i o>S tr'Va Kor1čiula, Hvar, Brač. iU111111tar j11.1gotls­točme Hercegorvdne i j'U!žne D,a,lmadje jasno se d.a!nas izdvaj aju četiiri igio­

iv01ma :tipa: jugoistočnohercegovački (polmiiva te1·e.n jugoistočne Heroogovi­u1e; 1tu se sučffijav.aju 1nelwli•ke cr1te ti'.PiČ'ne z a, govore _ istočne Herceg.o\Tine jli Dubrovnika sa cr1Jama tip.i-čnim za centralrnoheroegiov.a•čke govoce), -sU­vanjsko-zažapski {obuhvata da1lmatinski ipriobahl'i pojas u:nu>tar gmam.ica: 1Metkovlić - ušće Nere tve - KQek - Me<tiwvi·Ć; tiu su isrtočnohercegovački ,inovacioni impulsi •uhvati.li du:bok k'ClTljen, ali tu zati1čemo i brojne cr.te govora za'.Ptadno od Ne:retve), dubrovački 1(obuhvata Sjever:no dubro'Vačlko prilmocjre i jugioisito.čnu polQivj1nu Pelješca; n a govore ovoga 1ti'.Pa '.Presud!l1o je, svakako, uticao prestižn i govor DuibTovnik.a, a,Jd je o:čit uiticaj .i sa her­~egovaičke stT.ane), l pelješlci >(obuhvata centl"lalni dio PeJješca - od ·Janji­:ne do K'une, a >predstavlja 'Prela:z:ni tip izmeđ'u 'govora id>ubrovačkog tipa m.a jugois:toku prema čakavštini sj everozap.adnog dijela p,ffijelŠca). :Naciornal:no ;rna1rkiirane ;orite misu brojne: razlih~ u @O'VOiJ:"U Hrvata, Sriba a Muslimana s'VIOlde se na 16uvanje J. zamjene fonema h :i f, 1te sud1biim.1u se!k;vem.ce jr JU [elk­sici orijenteJnog iporijekla. Pored crta .koje oibe~bj eđuju .IDdivid<ualnos1t sva-1ko.m od ipomenutih govrn·:nih 'tipova, brojne su i osobine izajiedničke cijeloj ,zo111i jugo.istočne He:rcegovi111e i j·wžne Da.lfmacije.31

29 lsto.rija nanod'a fugosfavdiie. Kn1ji.ga d11Uga (od' poče·tka XVI da kraja XVI.II veka}, Prosvcta, Beograd, 1960, 115-116.

30 V.: M. Filipović i Lj. Mićević, Po:pov'o u Hercegovi.ni, Naučno društvo BiH, Djela, knj. XV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. 11, Sarajevo, 1959, 68, 81.

31 Problcma1ici govora ovih oblasti posvećena je moja doktorska disertacija »Hercegovački govorni tipovi u međufi.je.čju Neretve i Du,brova;čke ri,jeke«, Filološki fakultet, Bcogrc-,d, 1.989, XVII + 605. Studija je pripremljena za štampu u Bosansko­hercegovačkom c1ijalektoioškom zborniku, knj. VII.

193

Književntl jezik 19/4 (1'990)

KONTAKTE ZWISCHEN ZIVILISATIONĐN UND SPRACHEN AUF DEM GEBIET DER S0-D0STLIOHEN HĐRZEGOWIINA UtND DES S0-D;I.JICHEiN DAIJMAtnI1EiNS

Zusamrnenfassung

Obwohl dtle stidostliiche Herzegowd111a und das sildUche Dalmartien beide Karstlandscl1af.ten sind, wo die Lebernsbedingiun1gen ungtirns·ti:g sind, kann man die Siedl1mgen !n diesen Gebieten b.is in die Vorgeschdchte 2'JUTti·ckve_rfolgen. Zu ge­schichtlicher Zeit werdn diese Gebiete von illyrisoh8111 Sta:mmen besiedelt, ab IV. Jahrhundert vor Chris.t:u1s V·on gniechtlschen Handlern. Seit dieser Zeit ziehen kel­tische Starome, danach Romer, Ostgioten, Awaren durch die Lanrde. Seit Er.de des VI. Jahrhunderts kommen Slaven hierher, die skh der illyrischen und rornanischen Bevdlkerung anpas1Sen; es komm.t also z,u schlaw.isch-Tornanischen Symbiosen und s;prachllchen Kontakren. Anfang d€1S XV. Jahrhunderts greift da.s turkische Heer das Hum-Land .an, ab 14'82 1i,st die Herzeg.owina unter der ttirkis.chen Henschaft. Andererseits war die Republiik DUJbrownik mehr odeq:- wendrger se1bs.tstiindig. Die beiden Gebiete hatten a]s,o nicht das glei<che Schid~sal. Be.ide waren dem vene­zianischen, italienischen, tiir:kis•ohen und germarnischen EinfluB ausgesetzt, aber nicht im gleichen MaBe. Dde Kontakte der ZiviUsarHonen und Veranderunigen in dee Vergangenheit formten sowohl die hiesige Bevd.l'kenung, deren Unterschied­lichkeJt in nuti-onaler und konfessioneller Hinskht - als aruch ihre dnnere sprach­liche Differenziertheit.

194