COACHING U PREDUZETNIŠTVU

Dr Radojka Praštalo

Ljubljana, 2011

II

Coaching u preduzetništvu Dr. Radojka Praštalo Izdala in založila Glotta Nova, center za novo znanje, d.o.o., Poljanska cesta 95 Ljubljana, 2011 Oblikovanje: IDM produkcijska skupina, www.medialearn.org Uredil in dooblikoval: Marko Kerševan Lektoriranje: Radojka Praštalo Copyright © za slovenski in srbski jezik Radojka Praštalo in Glotta Nova, d.o.o. Vse pravice pridržane. ______________________________________________________ CIP - Kataložni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana 005.963.2(086.034.4) Dr. Praštalo, Radojka, Coaching u preduzetništvu [Elektronski vir] / Radojka Praštalo. - 1. izd. - El. knjiga. - Ljubljana : Glotta Nova, 2011 ISBN 978-961-92960-5-9 256614656 ___________________________

III

Promjena

«Poanta je u tome da nije dovoljno samo da se vlast promijeni. Potrebno je da se i narod promijeni, te da preuzme na sebe odgovornost za svoje postupke, a ne da od vlasti očekuje nešto nemoguće, što nije domen njene odgovornosti, već odgovornost svakog pojedinca. Ako su ljudi skloni neradu, mitu, korupciji- to nitko drugi ne može riješiti osim njih samih. Sloboda podrazumijeva odgovornoat čovjeka da postane čovjek tamo gdje ga je u tome represivni sistem bio omeo. Sloboda je sredstvo mijenjanja ekonomskih i društvenih odnosa, uveličavanje umnog i materijalnog bogatstva naroda. To je cilj svakog naroda. Kad bi se cilj slobode sastojao samo u tome da se može naprazno larmati po parlamentima, po pijacama, klubovima i brljati po knjigama i novinama, onda sloboda ne bi vrijedila one krvi što je narodi proliše za nju i još je i sada prolijevaju.» Svetozar Marković

IV

Sadržaj 0. UVOD .............................................................................................................................. 3

1. PREDUZETNIŠTVO ........................................................................................................ 5 1.1. Pojam preduzetništva ...................................................................................... 5 1.2. Preduslovi za uspješno preduzetništvo ........................................................ 5 1.3. Preduzetnička ideja .......................................................................................... 8 1.4. Preduzetništvo u praksi ................................................................................. 10 1.5. Socijalno preduzetništvo ............................................................................... 17

1.6. Dječje preduzetništvo 23 2. COACHING ................................................................................................................... 24

2.1. Pojam i definicija coachinga ......................................................................... 25 2.2. Oblasti primjene coachinga .......................................................................... 25 2.3. Karakteristike i vrste coachinga .................................................................. 27 2.4. Svrha coachinga ............................................................................................. 30 2.5. Teme za coaching koje često izabiru klijenti ............................................ 31 2.6. Izvođenje coachinga ...................................................................................... 32

3. KARIJERNI COACHING ................................................................................................ 35 3.1. Definicija karijernog coachinga ................................................................... 35 3.2. Osobni karijerni plan [10] ............................................................................ 36 3.3. Autentični poziv .............................................................................................. 39 3.4. Vrste karijernog coachinga ........................................................................... 41 3.5. Karijerni coaching za one sa 40+ i 50+ .................................................... 42 3.6. Karijerni coaching za mlade ......................................................................... 43 3.7. Karijerni coaching u praksi ........................................................................... 45

4. SAMOCOACHING ......................................................................................................... 50 4.1. Pojam i svrha samocoachinga ..................................................................... 50 4.2. Suština samocoachinga ................................................................................. 53 4.3. Promjena karijere uz pomoć (samo)coachinga ........................................ 54

5. COACHING I SAMOCOACHING U PREDUZETNIŠTVU ............................................. 57 5.1. Ići ukorak s vremenom i biti uspješan ....................................................... 57 5.2. Sinergija karijernog (samo)coachinga i poslovnog (business) coachinga. ........................................................................................................................ 61 5.3. Neke od tehnika coachinga primjenjenih u samo-coachingu ................ 61 5.4. Mogući problemi u vođenju biznisa ............................................................ 63

6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 66

7. LITERATURA ................................................................................................................ 68

DODATAK I ........................................................................................................................... 71

DODATAK II .......................................................................................................................... 83

DODATAK III ......................................................................................................................... 86

DODATAK IV ......................................................................................................................... 86

DODATAK V .......................................................................................................................... 87

DODATAK VI ......................................................................................................................... 88

DODATAK VII ........................................................................................................................ 89

2

REZIME

Da bi se izvuklo iz sveopćeg haosa koji su našem stanovništvu nametnule nesposobne

vlasti ono mora drastično promijeniti svoju svijest i svoj način razmišljanja. U tom smislu

je najvažnije da ljudi shvate da moraju sami brinuti o sebi i svojoj egzistenciji, a ne to i

dalje uzaludno očekivati od vlasti. Zbog dugogodišnjeg prilično lošeg obrazovnog sistema

u većem dijelu područja bivše SFRJ, stanovništvo je veoma skromnog i nedostatnog

znanja, pa nije sposobno da rješava današnje životne probleme i mora početi intenzivno

da stiče nova neophodna znanja nekim alternativnim putevima. Da bi čovjek otkrio svoje

unutrašnje potencijale (koje zasigurno svaki čovjek ima), razvio potrebne vještine i

stekao nova potrebna znanja, te se počeo baviti nečim što je razvojno, pošteno i korisno,

može mu pomoći coaching. Ukoliko mu je usluga coacha nedostupna, mogao bi mu

pomoći i samocoaching, za koji se može pomoću odgovarajuće literature osposobiti i

sam. Samocoaching mu može pomoći da pronađe svoj autentični poziv i preduzetničku

ideju što će mu omogućiti da pronađe u društvu svoju „nišu“ koja će mu obezbijediti

egzistenciju i zadovoljstvo. Možda će nekima, u tom smislu, pomoći i ova knjiga.

Ključne riječi: karijera, karijerni plan, osobni karijerni plan, kompetencije, karijerni cilj, coaching, samocoaching, preduzetništvo

ABSTRACT

To escape the chaos that is imposed to our population by incompetent governments it

has to change drasticaly its mind and its way of thinking. In this sense it is most

important that people realize they have to take care of themselves and their existence,

and not continue futile to expect that from power. Due to long term bad education

system in many regions of ex Yu state, the population is of very modest and insufficient

knowledge, and it is unable to deal with today’s life and environmemtal probems.

Because of that it must begin intensively to gain the necessary skills and knowledge in

an alternative way. To discover our inner potential (which surely everyone has), we have

to develop the necessary skills and acquired new knowledge needed, and started doing

something that is fair and useful. What could be that- can help us coaching. If coaching

service is not available, can help selfcoaching, too. For that, anyone can use the

appropriate literature to train alone. Selfcoaching will help you find an authentic vocation

and entrepreneurial ideas that will enable you to find a niche in society which will ensure

your existence and pleasure. To some people, in that sense, could help this book, too.

3

Key words: careers, career plan, personal career plan, competences, career goal, coaching, selfcoaching, enterprising

0. UVOD Većina stanovnika bivše SFRJ se nije mogla brzo i lako prilagoditi tranzicionim procesima do kojih je došlo raspadom bivše države, pa je zbog toga došlo do ogromnih društvenih potresa koji su doveli do velike nezaposlenosti i sveopšte dezorijentisanosti stanovništva. I ne samo to. Postavimo se u položaj jednog običnog čovjeka iz bivše SFRJ: godine masakara, bijede, bježanja bez kraja, ubijanja, iscrpjele su ga. Slomljen ratom, izbačen sa svog ognjišta, rastrgnut nesrećama i tragedijama, bez zaposlenja i prihoda, on samo želi da zaliječi svoje rane i da pronađe bilo kakav način da preživi. Umjesto da mu se u tome pomogne, njegovu trenutnu slabost «spasioci» u liku međunarodne zajednice koriste maksimalno kako bi ga «dobrovoljno» ugurali u dužničko ropstvo, otimajući mu onu društvenu imovinu koju je on stvarao prethodnih 50 godina, a koja je uglavnom svoje korijene imala u već jednom otetoj imovini razvlaštenih i opljačkanih preduzetnika iz perioda od prije 1941. Da bi se oduprlo ovakvim pogubnim mešetarenjima koje se nad njim sprovode [8], stanovništvu većeg dijela bivše Jugoslavije je potrebno ogromno znanje, dobre i pametne vođe, čega nema nigdje na vidiku! S obzirom da se problem koji je nastao na jednom nivou znanja ne može riješiti sa istim takvim nivoom znanja (što je tvrdio Einstein), to su za rješavanje ovih novonastalih problema potrebna nova znanja. Ta nova znanja su širokog spektra i ona podrazumijevaju, osim tzv. „tvrdih“ znanja kao što su informatika, strani jezici i slično, još i tzv. „meke“ kompetencije kao što su sposobnost organizacije, komunikativnost, kreativnost, liderstvo, coaching, sposobnost odlučivanja, sposobnost strateškog mišljenja, sposobnost analitičnog mišljenja i izražavanja, sposobnost kreativnog mišljenja i izražavanja, sposobnost javnog nastupanja, sposobnost upravljanja ljudima, ovladavanje konfliktom, liderstvo, sposobnost za timski rad, sposobnost pregovaranja, sposobnost vođenja projekta, itd. Nažalost, ta znanja nema niti stanovništvo niti oni koje ono na izborima bira da ih zastupa i vodi. Kao što se može vidjeti iz situacije na terenu, manje-više svi veliki real-socijalistički giganti koji su umjetno zapošljavali po nekoliko hiljada ljudi su propali ili propadaju, zbog čega su mnogi ljudi u zreloj dobi ostali bez posla, a o tome da o zapošljavanju mladih koji pridolaze nema ni govora, ne treba ni spominjati. S obzirom da više nema preduzeća koja će zapošljavati velik broj ljudi, to više nitko tko se prijavio na biro za zapošljavanje, bio on posve mlad ili zrelih godina, ne može biti siguran da će na taj način ikad dobiti posao! Pogotovo ako se u međuvremenu nije naoružao novim znanjima. U takvoj situaciji se gotovo kao jedini izlaz vidi započinjanje nekog svog vlastitog posla ili sopstveno kreiranje radnog mjesta [9].

4

Međutim, pri toj namjeri nailazi se na mnogo, mnogo prepreka i problema. Jedna od najvećih je činjenica da mi, nakon 50 godina real-socijalizma, nemamo nikakve preduzetničke tradicije niti je itko od nas odgajan u tom duhu. Možda netko i ima dara za tako nešto a da ni sam nije toga svjestan čemu je gotovo 50 godina doprinosila i društveno-politička klima u socijalizmu koja je gušila svaku individualnu inicijativu, dok je zakonodavstvo stvaralo nepremostive prepreke za realizaciju takvih eventualnih ideja. Zbog toga stanovništvo i dalje očekuje da njegove probleme kako-tako, makar i traljavo, rješava država. Ta bolest da se ne brinemo o sebi već sve očekujemo od države, koju smo naslijedili od real-socijalizma, nas skupo košta. To ipak ne znači da i u tom društvu nije bilo kreativnih pojedinaca, već je i grupno i pojedionačno stvaralaštvo bilo sputano barijerama, blokadama i ograničenjima. Te blokade su bile ideološke (model političkog i privrednog sistema je kočio inovaciju), normativne (zakoni su sprečavali inovativnost), infrastrukturne (nepostojanje službi za razvoj, patentnih zavoda, javnih razvojnih banaka, nepostojanje odgovarajućeg obrazovnog sistema), psihološke ili neke druge prirode. To sve je doprinijelo potpunom odsustvu predutetničke klime u društvu. Takva društva zanemaruju i traće svoje talente, zanemaruju inovacijski potencijal, a neadekvatnim obrazovnim sistemom prigušuju rađanje ideja i kreativnost. Socijalizam je navodno propao, ali sva ova nabrojana ograničenja, nažalost- uglavnom su i dalje prisutna! Zato ljudima treba pomagati da prepoznaju i izvuku iz sebe svoje sklonosti, talente i ideje za preduzetništvo, u čemu im može pomoći i coaching. Da bi se oni pristali lišiti uobičajenog, stereotipnog i poznatog, te se upustiti u neobično i nestandardno, ali zato inventivno i kreativno, njih treba još dodatno ohrabriti i institucionalno podržati.

5

1. PREDUZETNIŠTVO 1.1. POJAM PREDUZETNIŠTVA

Ne postoji jedna jedinstvena i općeprihvaćena definicija preduzetništva (entrepreneurship). Ipak, danas preovladavaju dva shvaćanja o preduzetništvu. Prema prvom, preduzetništvo je vezano za osnivanje malih i srednjih preduzeća, a prema drugom to je stvaralačka primjena savremenih ideja u vođenju radne organizacije bez obzira na njenu veličinu i suštinu. Po nekim definicijama preduzetnik je osoba koja je spremna da preuzme inicijativu da bi ostvarila profit ili preduzetnici su ljudi koji sa svojom kreativnošću i vizijom svoje snove pretvaraju u stvarnost. U našim uslovima suština preduzetništva se najbolje može shvatiti iz jednog od nama veoma bliskih primjera, kakvih je u periodu od 1990. i kod nas bilo: Primjer: Dvojica radnih kolega sa fakultetskim obrazovanjem su se propašću socijalizma, rušenjem bivše države i gubljenjem njenog velikog i zaštićenog tržišta, odjednom iznenada našli u nezavidnoj situaciji. Jedan od njih se nadao da je to privremenog karaktera i odlučio da se strpi i čeka bolje dane vjerujući da će oni doći. Nažalost, takvi dani nisu došli i njihovo preduzeće nije uhvatilo novi ritam, pa on i danas, uz malu i neredovitu platu, „čeka Godoa“ ... Za to vrijeme prati TV sapunice gledajući kako drugi žive, dok njegov život prolazi uzalud ... Drugi je odlučio da ne gubi vrijeme, da na vrijeme ode sa „broda koji tone“ i da nešto preduzme. Za početak je u jednoj sobi kućice svog tasta, kojoj je otvorio ulaz sa ulične strane, započeo trgovanje cipelama. Doduše, on nije bio trgovac niti je mnogo znao o cipelama, ali se nadao da će usput sticati potrebna znanja i napredovati u poslu. Posudio je nešto novca i otišao u inostranstvo da nabavi prvu robu, prethodno registrujući d. o.o. preduzeće. Pomoću običnih letaka obavijestio je komšiluk o otvaranju nove prodavnice. Čitava porodica je stala uz njega. I posao je krenuo ...

Da li je sada jasnije što je preduzetnik i što je preduzetništvo? Međutim, mogli bismo reći da je preduzetništvo praksa iza koje ipak stoji i neka teorija ili čak nauka koja ima svoje metode ispitivanja, proučavanja i neke svoje zakonitosti. Zato je i u preduzetništvu važno, prije preduzimanja ikakvih praktičnih inicijativa, saznati što više o tim zakonitostima. Doduše, uspješnosti u preduzetništvu će u mnogome doprinijeti i preduzetnički talent (vizija), što se smatra jednim od najvažnijih resursa. Ali ne i jedinim! 1.2. PREDUSLOVI ZA USPJEŠNO PREDUZETNIŠTVO

Osnovni preduslovi koji moraju biti ispunjeni da bi preduzetništvo cvjetalo su: privatno vlasništvo, aktivnosti usmjerene ka sticanju dobiti, svjesnost rizika i njegovo smanjivanje na najmanju moguću mjeru, podsticanje inovacija i kreativnosti. Da bi to sve moglo da se ispuni preduzetnik mora imati i specifične ljudske osobine, zbog čega se i kaže da nije svatko rođen za preduzetnika. Međutim, onaj tko ima vizionarske osobine, hrabrost, poštenje, povjerenje, mudrost i altruizam- taj ima sve potrebne osobne uslove da uspije u preduzetništvu. Uz to potrebne su mu i neke stručne kvalitete kao što su da: mora poznavati struku ili tehnologiju posla; marketing, etiku itd. Također je neophodno da ima podršku porodice. Pojedinac koji

6

započinje novi posao često je u početku sam, ali vremenom uključuje u rad i članove svoje porodice, pa čak i pripadnici treće generacije dobijaju svoja zaduženja tako da se i bake i unuci sasvim poslovno bar javljaju na telefon!

Primjer: Jedan takav lijep primjer je „Perkov salaš“ na obroncima Fruške gore. Baka Milica je sakupila stare ručne radove, namještaj i razne druge nekad upotrebljavane predmete svoje pokojne svekrve i preselila se na njen salaš, gdje se otpočela baviti nekom vrstom seoskog turizma. Neznatno je preuredila kuću i u starinskom stilu namjestila jednu veću prostoriju kao trpezariju u kojoj danas prima i služi svoje starinske specijalitete đačkim ekskurzijama, turistima pa čak i stranim diplomatama! Kad se najave stranci, u pomoć joj dolazi unuka koja sa njima komunicira što je stimuliše da intenzivno uči strane jezike. Takvim povremenim uključivanjem u posao svoje bake, unuka je dobila volju da se potpuno posveti seoskom turizmu i da nastavi ovu bakinu djelatnost. Na taj način je baka osmislila i realizovala radno mjesto za svoju unuku! Primjer: Veoma interesantan je i slučaj potomka jedne porodice koja je kroz nekoliko generacija držala bordel u nekom gradiću Indokine. Novo doba je postavljalo i nove zahtjeve vlasnicima bordela, pa je država počela zahtjevati da se ubuduće svi administrativni poslovi bordela vode preko kompjutora. Kako je do tada recepcionarske poslove obavljao posljednji potomak dugogodišnjih vlasnika bordela koji je usput bio i kućni majstor bordela, to se on suočio sa zahtjevom da mora savladati rad na računaru. Ali, kako da uspije u tome kad je bio nepismen? Zbog toga je teška srca napustio recepciju i prihvatio se samo svoje torbe sa alatom. Vremenom su od njega počeli pozajmljivati alat i drugi majstori iz tog gradića i davali su mu skromnu naknadu za tu uslugu. Broj takvih se iz dana u dan povećavao, alat se habao i on je sve češće morao da odlazi u drugi veći grad u nabavku novog alata. Ponekad su neki od njegovih mušterija tražili da kupe od njega alat i tako je njegov posao počeo ubrzano da napreduje. Vremenom je postao toliko uspješan da je otvorio lanac prodavnica alata i veoma se obogatio. Sjećajući se svojih početaka osjećao je veliku empatiju za sve one koji su se našli u nevolji u kakvoj je i on bio kad je morao napustiti sigurnu službu na recepciji bordela, pa je često bio zapažen kao donator. Jednom prilikom mu je trebalo biti uručeno veliko priznanje za dobročinstvo i od njega je zatraženo da potpiše saglasnost. Na veliko zaprepaštenje prisutnih on je iskreno rekao da to ne može da uradi jer je- NEPISMEN! Tada je jedan od prisutnih rekao: « Vi ste toliko mnogo postigli u životu iako ste bili nepismeni, a zamislimo samo gdje biste danas bili da ste bili pismeni!?» Na to je on skromno rekao: « Da sam bio pismen, vjerovatno bih još bio recepcionar u bordelu mojih predaka.»

Ova priča nije ispričana sa namjerom da se favorizuje nepismenost. Naprotiv. Priča je ispričana iz prostog razloga da se vidi kako ideje za poduzetništvo mogu da se jave i same, sasvim spontano. Međutim, takvi slučajevi su veoma, veoma rijetki i nitko se ne može osloniti na to da će se baš njemu to dogoditi. Zato, ipak treba uložiti trud i znanje, a ako se usput desi i bar malo sreće, to bolje.

Preduzetničkih ideja može biti mnogo i to se smatra mogućnošću nesmetanog odabira, što je temelj preduzetništva. Preduzetnička sloboda znači da svaki čovjek ima pravo utemeljiti svoju tvrtku i započeti svoj preduzetnički pothvat prema svojim željama i mogućnostima, što se izjednačuje s pravom glasa i svim drugim ljudskim pravima. Ali, pri tom treba imati na umu da sloboda pojedinca ipak nije neograničena, već je ograničena slobodom svih ostalih članova društvene zajednice.

7

Ako pogledamo gdje je u svijetu danas preduzetništvo najrazvijenije (zemlje EU, SAD, Japan i neke zemlje Azije), zaključit ćemo da je i blagostanje stanovništva u tim zemljama na zavidnom nivou. Iz tog se neminovno mora zaključiti da bogatstvo neke zemlje i blagostanje njenih stanovnika nisu rezultat samo prirodnih resursa, već su ponajviše rezultat ljudskog djelovanja u preduzetništvu (primjer resursima siromašnih Japana i Singapura), ali i povoljnog društveno-političkog okruženja koje treba da obezbijedi odgovorna vlast. Naime, u tim zemljama su se građani kroz desetljeća borili i nastojali ne prilagođavati se postojećim (lošim) uslovima života, već uslove života poboljšavati i prilagođavati svojim potrebama. Počnimo to konačno i mi raditi bez obzira na onu tvrdnju Bernarda Šoa u kojoj on konstatuje sljedeće: « Pametni ljudi se prilagode situaciji u okruženju, a glupi ljudi nastoje situaciju u okruženju prilagoditi sebi! Kako god okreneš - napredak čovječanstva zavisi od glupih ljudi!» Pa neka nas smatraju i glupima, ipak ne dozvolimo da se u životu čovjeka ništa ne dešava u smislu poboljšanja uslova života! Uostalom, ipak je vrlo diskutabilno, bez obzira na izreku takvog autoriteta kao što je Bernard Šo - tko je tu ustvari glup? Možda se on samo šalio, kao što je često činio ...

Kreativnost nekog društva ovisi o dva tipa faktora: unutarnjih i vanjskih. Pri tom se pod unutarnjim podrazumijevaju motivacija za stvaralački rad, kadrovska politika (ne ona negativne kadrovske selekcije zaostala iz real socijalizma!), način vođenja radne organizacije, kvalitetan menadžment, poticanje stvaralačkog mišljenja i sl. Pod vanjskim faktorima se podrazumijeva sklop političkih i ekonomskih karakteristika države, stepen demokracije, sloboda iskazivanja misli, stabilnost zakonodavnog sistema, pridržavanja pravila pravne države i drugo. Društvo najbolje potiče kreativnost ako dopušta i čak stimuliše što veće razlike u mišljenju. Unisonost nije plodna! Zato se mora reći da isto tako i među najvažnije pretpostavke za razvitak slobodnog preduzetništva spadaju: ⎯ postojanje pravne države koja svim građanima pruža jednake uslove, ⎯ postojanje slobodnog tržišta koje je uključeno u svjetske trgovinske tokove, ⎯ javnost rada i demokratski politički odnosi, ⎯ poštovanje ljudskih prava uključujući i prava radničkog povezivanja radi

zaštite od poslodavaca i siledžija iz državnih ustanova.

Nedavno se mogao čuti podatak da je Poljska do sada izvukla iz EU fondova oko 80 mld eura zahvaljujući činjenici da je država odradila sve ono što je trebala da bi pomogla preduzetništvo, uključujući i organizovanje besplatne stručne pomoći svima onima koji žele da apliciraju na EU fondove. I u Srbiji je osnovana Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva. Ona preduzima i edukativne treninge za nezaposlene i radi na edukaciji onih koji se spremaju da pokrtenu vlastiti biznis. Također, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, rade na razvoju preduzetničke kulture kroz uvođenje predmeta «Preduzetništvo» kao obaveznog u formalnom srednješkolskom obrazovanju. Nakon pilot projekta uspostavljanja poslovnog inkubatora u Nišu,

8

preći će se na uspostavljanje takvih inkubatora po cijeloj Srbiji. Poslovni inkubatori su najprikladniji alat za podršku onima koji započinju biznis, jer u prvim godinama proizvodnje ili usluga firme tamo dobijaju pravnu i financijsku podršku, a cijena zakupa je vrlo povoljna. U Hrvatskoj se osnivaju poduzetničke zone kojih je još 2002. bilo 127. Takvim zonama se dugoročno rješava problem poslovnog prostora pod povoljnim uslovima i infrastruktura, koja je zajednička, što sve doprinosi lakšem razvoju i zapošljavanju- kažu u Ministarstvu za obrt, malo i srednje poduzetništvo. Neki primjeri takvih zona pokazuju da one ne moraju pružati samo prostor, zemljište, vodopskrbu i odvodnju, energiju i prometnice, već i mnogo više. Jasno je da mala i srednja preduzeća ne mogu da rastu u vakuumu. Ona najčešće nastaju kao efikasan odgovor na potrebe velike industrije, pa bez jakih velikih kompanija nema pravog preduzetništva, osim uglavnom ono mini- preduzetništvo. U tom smislu su jasne razmjere tragedije izazvane pogrešno vođenom privatizacijom koja je ili uništila takva velika preduzeća ili ih još drži pod svojom upravom, a to znači kao inertna, korumpirana i nezainteresovana izašta, pa ni za preduzetništvo koje bi trebalo na njih da se nasloni. Zbog toga je jedini izlaz za velik broj preduzetnika izvoz, odnosno pronalaženje velike kompnije van granica, a to je daleko teže i skuplje jer postoje razne dodatne barijere kao što je jezička, zakonska itd. Bez obzira na sve te činjenice, ipak treba pokušati iako je teško naći svoju „nišu“. Uz mnogo znanja, pravih informacija truda, volje, dosljednosti, upornosti i bar malo sreće, uspjeh ipak neće izostati.

Rezultati uspješnog preduzetničkog razvitka ogledaju se u kupovnoj moći valuta zemalja s razvijenim preduzetništvom, u kojima posla imaju svi koji hoće raditi, banke daju povoljne kredite, postoji visoka svijest o vlastitoj inicijativi, postoji pozitivan stav prema radu jer je rad pristojno plaćen (a ne kao u real-socijalizmu gdje se ništa nije isplatilo raditi osim „mlatiti“ praznu političku slamu!). Zato nije čudo što je doprinos preduzetništva ukupnom GDP-iju takvih zemalja i do 40%! 1.3. PREDUZETNIČKA IDEJA

Preduzetnička ideja nastaje kao rezultat stvaralačkog mišljenja koje je, u različitoj mjeri, prirođeno svim ljudima. Najvažnija preduzetnička osobina je posjedovanje povećane sposobnosti kreativnog izražavanja, što omogućuje takvim ljudima da mogu pronaći poticaj za novu ideju ili posao čak i tamo gdje to nitko drugi ne vidi, iako prilike za to postoje svuda oko nas. Razmišljanje o nekom problemu, prikupljanje svih važnih činjenica i faza inkubacije mogu povećati šanse za uspješnost realizacije te ideje, ali je ipak ne garantuju. Nakon faze inkubacije neophodno je da slijedi faza iluminacije u kojoj je preduzetnikova svijest usmjerena na bit problema i prikupljanje relevantnih informacija koje bi mogle doprinijeti iznalaženju rješenja. Dalje, za realizaciju preduzetničke ideje potrebno je stručno znanje, prirodni talent i bar malo sreće. Međutim, prvo i najvažnije je ipak pronalaženje ideje, tj. kreativnost. Dosadašnje iskustvo pokazuje da se kreativnost pojedinca može svjesno unapređivati. S tim ciljem savremena nauka je razvila niz metoda i

9

postupaka za razvoj pojedinačnog ili grupnog stvaralačkog mišljenja. Nažalost, ta znanja kod nas još uglavnom nisu našla svoje mjesto u redovnom školovanju i obično su predmet bavljenja neformalnog obrazovanja i NVO sektora. Zato, svatko mora naći neki svoj način kako da prikuplja ideje od kojih će možda jedna biti sudbonosna za njega. Ideje se mogu prikupljati u svakodnevnom životu, a onaj tko je imalo preduzetnički nastrojen će ih prepoznati tamo gdje drugi neće. Često se dešava da je nešto što je za većinu ljudi običan događaj ili čak nešto nepovoljno, za preduzetnika je prilika koju neće propustiti. Takve informacije nalaze se u dnevnim novinama (DODATAK I), stručnim časopisima, knjigama, televiziji, raznim predavanjima, a najveći izvor takvih informacija su razgovori sa raznim ljudima. Ako se stvaralaštvo želi poticati, onda je povoljan organizovan rad u grupama, jer tada pojedinac potiče ostale, a veći broj raznih ideja stvara nove poticaje. Postoje mnoge metode i postupci poticanja skupnog stvaralačkog mišljenja, a najpoznatije su brainstorming (oluja mozgova) i delfi-metoda, od kojih se ova prva često koristi u neformalnom obrazovanju i na radionicama NVO sektora. Prikupljanju ideja može pomoći i korištenje asocijacije i metafore. Prikupiti ideje nije lako, a još je teže između njih odabrati onu najprikladniju. Međutim, kao što postoje metode za oblikovanje ideja, postoje i metode za odabir ideja koje nisu baš jednostavne, često su nedostupne pa je ono na što se preduzetnik uglavnom mora osloniti –njegova intuicija! Naravno, pomaže mu i logika zdravog razuma primjenjena na procesuiranje prikupljenih informacija. Ali, ništa ne vredi nijedna formula, nacrt, plan, teorija ma kako se činili genijalnim, ako nisu izvodljivi. Sve prethodno rečeno je jalov trud ako se ne završi primjenom odabrane ideje, tj. njenim oživljavanjem. Sasvim je prirodno da ulazak u posao donosi mnoge neizvjesnosti i rizik, ali to je ujedno i prilika da se potvrde preduzetničke sposobnosti i stručne vještine. Primjena ideje može značiti potvrdu preduzetničke ideje, ali može značiti i njezinu propast. Činjenica je da mnogo veći broj započetih biznisa propadne negoli opstane. Neke statistike tvrde da čak 90% novih tvrtki propadne u prvih pet godina od osnivanja. Kad mu se to desi, preduzetnik tada mora imati snage i hrabrosti potražiti ispočetka novu ideju i ponovo hrabro ući u novi posao. Jer, nije veličina čovjeka u tome da ne padne, već u tome da se poslije pada digne! Teškoće, napori pa i padovi su sastavni dio preduzetništva. Također je činjenica da postoje i one kompanije koje su dugovječne. Ipak, jedno je sigurno: «Gdje god vidiš uspješan biznis, znaj da je netko u jednom trenutku donio hrabru odluku», rekao je Peter Drucker. Uspješan biznis bi se mogao predstaviti preduzetničkom piramidom koja na dnu ima viziju, zatim slijedi vođenje, tim, prodaja, protok novca, klijenti, poslovni partneri, proizvodi i/ili usluge. Znanja i vještine koje trebate sticati da biste dugoročno vodili uspješan biznis su: znanja o pokretanju i vođenju biznisa, preduzetničke poslovne vještine, marketing i organizacija marketinga, prodaja i organizacija prodaje, financije i investicije, planiranje, menadžment i organizacija ljudi, vođenje projekata, lične vještine pregovaranja, liderstva, pravilnog donošenja odluka, poslovna upotreba informacionih tehnologija i engleskog jezika. Mnoge od tih vještina stičete u hodu pohadjajući i razne seminare i kurseve, a o tome postoji i mnogo literature.

10

Nakon što se pronađe prikladna ideja za biznis, potrebna su razna stručna znanja, potpora države i banaka, raznih inkubatora, agencija i sličnih institucija koje bi trebale da podstiču potencijalne preduzetnike i pomažu im [3], upravo suprotno onom što je radila real-socijalistička država opstruirajući ih u takvim poduhvatima. Namjera ove knjige je prvenstveno bila da predstavi načine na koje se može probuditi u ljudima osjećaj za potrebom promjene postojećeg stanja i da se u njima uopće javi preduzetnička inicijativa, pobuda ili tzv. spiritus movens. Time se prevladava ustajalost, tradicionalizam i mrtvilo. Međutim, same ideje ne pomažu ukoliko se ne radi na njima! Rezultati predanog rada na realizaciji ideja su pokretanje privrednog razvoja i povećanje blagostanja, zbog čega je stvaranje preduzetničke klime veoma značajno za svako društvo i državu. 1.4. PREDUZETNIŠTVO U PRAKSI

Pod preduzetnicima se u praksi najčešće podrazumijevaju one osobe koje organizuju posao, osobe koje imaju duh i kreativnost, posjeduju i vode preduzeće i nose se s rizikom da bi sopstvenu preduzetničku ideju pretvorile u stvarnost. Takve osobe moraju imati određene osobine koje mogu biti urođene ili stečene. Te osobine su: ⎯ vizija, ⎯ znanje i vještine, ⎯ hrabrost, ⎯ fleksibilnost, ⎯ samopouzdanje, ⎯ odlučnost, energija, ⎯ dosljednost (integritet), ⎯ optimizam, ⎯ komunikativnost i snalažljivost, ⎯ inicijativnost, ⎯ inovativnost i kreativnost, ⎯ orijentacija ka rezultatima, ⎯ smisao za timski rad, ⎯ sklonost ka stalnom sticanju novih znanja, ⎯ spremnost preuzimanja rizika, ⎯ uporan rad, ⎯ odgovornost, ⎯ dobro postavljanje ciljeva. Može se reći da se toliko spominjana tržišna ekonomija zasniva baš na preduzetništvu. U EU čak 92 % preduzeća spadaju u ovu grupu. Naime, preduzetnički duh koji se ispoljava kroz marljivost, posvećenost poslu i motivisanost uspjehom može se praktično transformisati kroz preduzetnički poduhvat i njegove rezultate jedino u društvu u kome je dominantna tržišna privreda. Zato treba podsticati preduzetništvo, a naročito žensko. Danas u SAD ima više od 9 miliona firmi čije su vlasnice žene. One zapošljavaju više od 27 miliona ljudi i ostvaruju promet veći od 3600 mld dolara. Zbog toga treba posebno stimulisati i žensko preduzetništvo, a posebno zbog toga što se žene

11

teže zapošljavaju zbog njihove obaveze u demogrfskoj reprodukciji. Već danas je trećina obrta i u Hrvatskoj u rukama žena. Žene čine više od polovine stanovništva i nepresušan su izvor potisnutih i neprihvaćenih ideja i načina ponašanja što bi dovelo do pravednijeg, ravnopravnijeg i zdravijeg društva. Žene su veoma preduzetne, domišljate, organizovane, spremne na rizik koji se podrazumijeva u preduzetništvu, u čemu vide šansu da zaposle sebe, članove svoje porodice i druge. Osim toga, one su spremnije da delegiraju zadatke i ovlaštenja svojim podređenima što je veoma korisno i za firmu i za preduzetništvo. Tako jer radio i Tomaš Bata, utemeljitelj poznate tvornice Bata s početka prošlog stoljeća, za koju smo svi čuli. U modernim svjetskim kompanijama Batini principi i danas važe. Različiti su razlozi zašto ljudi pokreću svoj posao. Neki ljudi smatraju da imaju dobru ideju za pokretanje posla (mada je ideja potreban, ali ne i dovoljan uslov za pokretanje posla), neki žele iskoristiti svoj talent, neki žele nezavisnost i slobodu, neki žele da se obogate, a neki da prežive nakon što su ostali bez posla. Bez obzira što jedan broj ljudi smatra da može uraditi sve što poželi, mnogo više je onih koji smatraju da ih u tome onemogućavaju okolnosti. Zato je dobro na početku, prije preduzimanja ikakvih konkretnih koraka, sebe testirati (coaching) pitanjima kao što su (http://poslovi.infostud.com/info/saveti/kalkulator-za-pokretanje-posla): ⎯ Koje ciljeve želite ostvariti pokretanjem sopstvenog posla? ⎯ Da li ste istražili oblast u kojoj hoćete da pokrenete posao, postojeće tržište i konkurenciju? ⎯ Jeste li spremni i sposobni da napravite poslovni (biznis) plan za vaš novi

posao? ⎯ Koliko novca možete obezbijediti za pokretanje vlastitog posla i da li je to dovoljno prema vašem biznis planu? ⎯ Kako ćete obezbjediti resurse (prostor, oprema, materijal, radnici..) potrebne

za započinjanje posla? ⎯ Koji vam je plan B ako stvari ne krenu dobro? ⎯ Imate li partnera? ⎯ Kakve ljude i koliko njih ćete zaposliti? ⎯ Kakve su vaše organizacione, upravljačke sposobnosti i osjećaj za biznis? ⎯ U kolikoj mjeri ste u stanju sagledati „širu sliku“ čitavog problema i povezati ⎯ informacije i aspekte rada koji vam u startu nije blizak? ⎯ Da li od drugih ljudi očekujete potvrdan odgovor na vaša pitanja ili više volite

iskreno mišljenje? ⎯ Da li ste spremni da radite i više od 8 sati dnevno, vikendom i praznikom? ⎯ Koliko ste sposobni da radite istovremeno više poslova iz širokog spektra? ⎯ Da li vas drugi ljudi smatraju upornom osobom? ⎯ U kolikoj mjeri ste spremni priznati svoje greške i učiti na njima? ⎯ Da li bi ljudi iz vašeg okruženja rekli da ste vi osoba puna ideja? ⎯ Umijete li da motivišete druge ljude? ⎯ Koliko ste spremni na promjene i prilagođavanja? ⎯ Živite li od danas do sutra ili gledate stvari dugoročno? ⎯ Hoće li vaša porodica ili osoba sa kojom ste u vezi da vas podrži u namjeri da

pokrenete svoj posao?

12

Ova pitanja nemaju za cilj da obeshrabre potencijalne kandidate za preduzetništvo, već upravo suprotno. Doduše, ako su odgovori na ova pitanja pretežno nepovoljni za potencijalnog preduzetnika, bolje je da takva osoba odustane. Broj onih kod kojih je većina odgovora povoljna je zasigurno malen, pa ako bi samo takvi postajali preduzetnici, preduzetništvo ne bi bilo toliko važno za privredu svake države kao što jeste. Dakle, najveći broj ljudi može dati djelomično povoljne odgovore na ova pitanja što znači da im je spremnost za pokretanje sopstvenog posla osrednja, te im je potrebno da se za to dodatno pripreme. To mogu čitanjem odgovarajuće literature, savjetovanjem sa iskusnim ljudima, dodatnom edukacijom, sticanjem sopstvenog iskustva na drugim mjestima, mijenjanjem nekih svojih stavova i navika i sl., pa tek onda sa tim dodatnim znanjima, vještinama i osobinama, upustiti se u preduzetničke vode. Nipošto nemojte odmah odustati ako rezultati ovog testa ne budu baš povoljni. Budite svjesni toga da kad se nađete u situaciji koja vam se ne sviđa, imate samo dva izbora: možete biti hrabri i riskirati da učinite nešto što će takvu situaciju promijeniti ili možete da ne učinite ništa i da sve ostane isto. Da ne bi ostalo isto, preduzmite određene akcije, tražite rješenje u novim mogućnostima. Ponekad pri tom morate raditi i ono što ne volite, ali ćete nekako to prebroditi ako vjerujete da je to sastavni dio uspjeha. Da biste ostvarili željene rezultate i bili uspješni ne čekajte da se nešto dogodi, već preduzimajte, preduzimajte, preduzimajte sami neke akcije u tom smjeru. Ako osjećate da vam za te akcije nedostaju znanja, potražite razne edukacije, treninge, savjete od drugih preduzetnika, pomoć coacha ... Da, naročito vam tu mnogo može pomoći coach koji će vam pomoći da osvijestite svoj sistem vrijednosti i na osobnom i poslovnom planu, pa ćete prema tim vrijednostima uskladiti preduzetnički trougao koji se sastoji od vizije, vođstva i tima, što je osnov svakog preduzetničkog pothvata. Preduzetništvo obuhvata zbir preduzetničkih znanja, vještina i sposobnosti, ali i kreativnost, pokretački duh, hrabrost, odgovornost, dinamičnost, posvećenost, upornost. Preduzetnička znanja i vještine su važni: ⎯ zbog lakšeg snalaženja u oblasti poslovanja, ⎯ ona omogućuju da birate čime ćete se baviti, na koji način i kada, ⎯ možete ih primjeniti u svim oblastima života, a ⎯ razvoj ljudskog potencijala kroz obrazovanje iz oblasti preduzetništva ključni

su za zapošljavanje i ekonomski razvoj u cijelom svijetu. Takva znanja se mogu unaprijed ili sukcesivno dobijati kroz razne treninge, kurseve, studije i slično a sadržana su u raznim edukativnim predmetima kao što su: ⎯ Pokretanje i vođenje biznisa ⎯ Preduzetničke poslovne vještine ⎯ Marketing i organizacija marketinga ⎯ Prodaja i organizacija prodaje ⎯ Financije i investicije ⎯ Planiranje, menadžment i organizacija ljudi ⎯ Vođenje projekta ⎯ Lične vještine pregovaranja, liderstva, pravilnog donošenja odluka

13

⎯ Poslovna upotreba informacionih tehnologija i engleskog jezika itd.

Pri tom treba u svakom trenutku biti svjestan činjenice da svi ambiciozni ljudi u svim oblastima rada i djelovanja moraju stalno ulagati u sebe i svoje znanje, što znači da se princip cjeloživotnog učenja odnosi i na preduzetnike, a usudila bih se reći: naročito na njih! Ako vam je dosadilo da lutate od jednog do drugog neodgovarajućeg radnog mjesta ili ste nezaposleni bez šanse da se zaposlite, razmislite o svom vlastitom poslu. Ako ste zaključili da je za vas najbolje, a možda i jedino rješenje vlastito preduzetništvo, počnite razmišljati o tome i počnite sakupljati informacije i znanja vezana za to. Osnov uspješnog preduzetništva su: ⎯ poznavanje tržišta, kupaca, potreba i tehnologije dotične djelatnosti; ⎯ sam preduzetnik i njegovo iskustvo, strast, upornost, spremnost na ogroman

rad i ⎯ ideja kao san, cilj, neiskorištena tržišna prilika („niša“). Kao što se vidi, na prvom mjestu je znanje koje je neophodno da bi se mogla realizovati neka ideja. U to znanje spada poznavanje tehnologije koja će se koristiti, poznavanje kanala distribucije, dobavljača, kupaca i njihovih potreba, troškova proizvodnje, marže, dominantnih igrača i njihovih jakih i slabih strana i dr. Doduše, nitko se nije učen rodio, pa to važi i za preduzetništvo. Postoji mogućnost obuke i kurseva koji će pomoći da se neka od ovih znanja usvoje, a mnoga se stiču u hodu kroz iskustvo. Na drugom mjestu su karakterne i druge osobine samog preduzetnika. Naime, sve zavisi od preduzetnikove upornosti, posvećenosti, marljivosti, želje da stiče nova znanja i da se usavršava. On je centralni dio uspjeha sa idejom vodiljom ka cilju i znanjem kao oruđem na tom putu. Ovako organizovani možete realizirati sve što ste planirali. Na trećem mjestu je ideja. Od nje sve kreće i ona sve pokreće. Ona je podložna promjenama i adaptacijama i ne mora biti konačna. Na njoj možete raditi i dograđivati je, ali je bitno da postoji od samog početka makar i kao san ili kao daleki cilj. I još je nešto važno za ideju: ona mora biti dugoročna i mora oslikavati vašu viziju, jer na taj način je i motivirajuća. Međutim, treba tačno ispitati dali je ta ideja ujedno i prilika! Jer, biznis se ipak ne zasniva samo na idejama, već na prilikama. Zato ona konstatacija koja se često čuje: „imam odličnu ideju, ovim se nitko ne bavi“, ne ukazuje na to da je ta ideja ujedno i prilika. Možda se time nitko ne bavi trenutno, ali to ne znači da netko nije pokušao i propao! Zato se mora prethodno utvrditi da li je ta ideja ujedno i prilika, a odgovor na to pitanje dat će pedantno ispitivanje tržišta u stvarnom kontekstu. Budući preduzetnici mogu ideje dobiti iz raznih izvora: praćenjem potrošača, tržišta, trendova, vijesti, novina, internete a najveći rudnik ideja je obično razgovor sa prijateljima, kolegama, poznanicima, komšijama, rođacima saradnicima, itd., tj sa članovima svoje osobne socijalne mreže. Zato se svatko, čitav život, mora truditi da obogaćuje svoju socijalnu mrežu, tj ukupan broj ljudi sa kojima je u nekakvom kontaktu. S obzirom na kognitivne sposobnosti čovjeka, prema oksfordskom profesoru Robertu Danbaru, taj broj je najviše 150. Međutim, ako svatko pokuša utvrditi taj tzv. Danbarov broj za sebe,

14

ustanovit će da kod mnogih ljudi je on veoma skroman- 20, 30, 50, a rijetko veći, što nikako nije dobro. Naime, ako čovjek ima bogatiju svoju socijalnu mrežu, automatski će imati više izvora informacija, znanja, mogućnosti za traženje pomoći, uključujući i izvor mogućih saradnika, partnera i pouzdanih zaposlenika u svom biznisu. To znači da je njegova socijalna mreža neki njegov resurs ljudskih potencijala na koje se može u raznim prilikama osloniti. Osim u svrhe širenja istine, probijanja informativne blokade i sl. osobnu socijalnu mrežu možete koristiti i za iznalaženje odgovarajućeg posla za sebe, ali i pri preduzimanju preduzetničkih aktivnosti vezanih za osnivanje vlastitog biznisa. Mreženje u širem smislu podrazumijeva i povezivanje svih stručnjaka, institucija, društava i pojedinaca kao i preduzeća što sve skupa predstavlja narodnu privredu neke države. Mreženje je umjetnost povezivanja ljudi i tkanja novih poznanstava i predstavlja međusobno povezivanje ljudi, razmjenu iskustava i pribavljanje pomoći. Pri traženju posla je vrlo značajno da razumijemo postupke mreženja (networking) i iz njega proizlazećeg socijalnog kapitala (social capital), jer tako možemo lakše naći odgovarajući posao. Osnovni cilj te metode je da što više članova vaše osobne socijalne mreže zna da vi tražite posao i da vam pri tom aktivno ili pasivno pomažu. Nemojte ovo mreženje brkati sa VIP metodom (veza i protekcija) traženja posla. Ovdje se ne radi o tome da vi na bazi korupcije dobijete posao koji bi inače dobio netko drugi, kvalifikovaniji za taj posao nego što ste vi. Ovdje se radi o tome da vi dobijete pravu informaciju u pravo vrijeme, da vas netko preporuči poslodavcu i tako se ostvari trostrana relacija između osobe koja traži posao, osobe koja ga preporuča i poslodavca. A da li će ta relacija dati rezultat, zavisi od osobina i stručnosti kandidata, te zahtjeva poslodavca. Uspješnim rezultatom se smatra takav rezultat da su na kraju zadovoljni i preduzeće i kandidat i osoba koja ga je preporučila. Pri tom je važno da ta osoba koja je predložila kandidata dobro pozna kandidata kako joj on ne bi uništio kredibilitet za ubuduće , tj da ne daje garancije i preporuke olako [19]. Takva mreženja se započinju upravo ustanovljavanjem i razvijanjem svoje osobne socijalne mreže. Kad se steknu svi prethodni uslovi, bar u izvjesnoj mjeri, vrijeme je da se izradi poslovni ili biznis plan. Ako ne možete sami napisati biznis plan, angažujte nekoga tko će to uraditi na bazi Vaših informacija. U njegovoj izradi treba krenuti od odgovora na pitanja: ⎯ Što proizvoditi/prodavati? ⎯ Za koga to proizvoditi/prodavati? ⎯ Da li ima potrebe za tim? ⎯ Da li postoje konkurenti? ⎯ Šta bi bila prednost vašeg proizvoda/usluge u odnosu na konkurentske? ⎯ Kakva su vaša iskustva, vještine i vaše lične prednosti da to možete da

postignete? Poslovni plan je pisani dokument koji sadrži opis onoga što se želi realizovati kroz posao i metode te realizacije, tj. daje detaljan opis ulaganja i očekivanih rezultata, kao i redosljed aktivnosti za ostvarivanje tog rezultata. Kao složen dokument, poslovni plan prikazuje osmišljeno poslovno opredjeljenje i viziju

15

poduhvata, a sastoji se iz više dijelova različitog karaktera koji su povezani tako da čine cjelinu. Poslovni plan sačinjavaju sljedeće komponente: ⎯ uvod u plan ⎯ rezime i opis plana ⎯ opis poslovnog područja ⎯ proizvodni plan ⎯ marketing plan ⎯ menadžment i organizovanje ⎯ procjena rizika ⎯ financijski plan Planiranjem se smanjuje rizik neuspjeha, jer će se možda odmah uvidjeti da projekt nije isplativ. Također ćete odmah vidjeti sa kakvim problemima ćete se susresti i da li imate odgovarajuće odgovore i rješenja za njih. To će pomoći: ⎯ da bolje i detaljnije razmislimo o mogućnostima, ⎯ da bolje sagledamo korake koje ćemo preduzimati, ⎯ da slijedimo pravac koji smo zamislili, ⎯ da kontrolišemo rezultate, ⎯ da uočimo potencijalne probleme i moguća rješenja, ⎯ da bolje koristimo svoje kapacitete, ⎯ da se bolje pozicioniramo u odnosu na okruženje, što znači da je poslovni

plan neka vrsta kompasa za preduzetnika. Plan mora biti potpun, sažet i jasan i mora dati odgovore na sljedeća pitanja: ⎯ šta je predmet investiranja, ⎯ tko je nosilac biznisa, ⎯ kakve su tržišne mogućnosti: analiza tržišta, kupci, konkurencija, proizvod,

cijena, promocija, distribucija, ⎯ koji je oblik organizacije biznisa, ⎯ koje su potrebe za kadrovima, zaposlenicima, ⎯ koji su potrebni resursi: zemljište, objekti, oprema, kadrovi, sirovina,

energija, usluge i dr., ⎯ gdje će biti lokacija obavljanja biznisa, ⎯ kakav je aspekt zaštite okoline, ⎯ koliki je period implementacije, ⎯ kakva je procjena ulaganja i kako to obezbijediti, ⎯ kakvi su financijski efekti investicije: prihodi, rashodi, profit-zarada,

gotovinski tokovi? Proizvodni plan u zavisnosti od toga da li se radi o proizvodnji fizičke robe, ideja ili usluga može imati različita objašnjenja i poruku. Ovaj dio poslovnog plana treba da obuhvati podatke o lokaciji poslovnog prostora, o kapacitetu, veličini, vrsti opreme i drugim resursima koji će se koristiti. Ovdje se definišu i glavni dobavljači, utvrđuju tokovi sirovina i izlaznih proizvoda i prikazuju procjene za potrebnu radnu snagu i njenu spolnu i starosnu strukturu. Marketing plan je centralni dio poslovnog plana, njegova najvitalnija dimenzija koji obuhvata:

16

⎯ istraživanjae marketinga ⎯ analizu tržišnih mogućnosti ⎯ program marketing aktivnosti. U okviru marketing plana mora se voditi računa o proizvodu, cijeni, distribuciji i promociji. Menadžment i organizovanje predstavljaju strukturu menadžmenta i organizacionu strukturu. Organizacionu strukturu preduzetnik definiše, stvara i prilagođava u procesu formiranja preduzeća. Ovdje treba da se predvidi potreban broj zaposlenih po poslovnim funkcijama. Kasnije je potrebno definisati načine povezivanja i grupisanja aktivnosti kroz organizacione cjeline. S obzirom da su preduzetnički poslovi i oblici organizovanja vrlo različiti i po veličini i karakteru, to je teško preporučiti neke modele organizacione strukture. Procjena mogućeg rizika je obavezan dio poslovnog plana. U njemu preduzetnik mora identifikovati i opisati moguće oblasti i izvore rizika i predvidjeti strategije za njegovo eliminisanje. Rizik je najčešće posljedica uticaja iz okoline kao što su: ponašanje konkurencije, pretjerano visoki troškovi poslovanja, slabost u tržišnom nastupu i negativni trendovi. Ako je preduzetnik uradio SWOT analizu, moći će sagledati potencijalne rizike i naći način kako da se zaštiti od njih. Financijski plan predstavlja vrijednosni izraz svih prethodnih dijelova poslovnog plana. On sve predstavlja u brojkama, tj. novčanim iznosima. Financijski plan treba da pokaže koliko sredstava preduzetnik ima, koliko mu nedostaje za realizaciju osmišljenog posla i kako će obezbjediti tu razliku. U okviru financijskog plana priprema se: bilans stanja, bilans uspjeha, tok gotovine i prelomna tačka rentabilnosti. Analizom ovih dokumenata ocjenjuje se rentabilnost i profitabilnost. Još je nešto veoma važno i za preduzetništvo i za privredu, uopće. To je brand. Paralelno sa izgradnjom biznisa neophodno je odmah misliti i na brend, tj. na način diferencijacije vašeg proizvoda ili usluge od takvih i sličnih proizvoda i usluga koje već postoje na tržištu. Kreiranjem strogo vaše marke obezbjedit ćete sebi šansu za uspjeh. U malom biznisu je veoma važan i tzv. personalni brend koji će odrediti kako ljudi reaguju na vaš proizvod ili uslugu, da li su čuli za vas, da li kupuju od vas, koliko kupuju od vas i koliko su voljni da plate. Brend može biti sve: čovjek, kafa, sapun, cipele, vlada, bend, plaža, država ... Svi znaju šta je reklama, šta je dizajn, ali ono što donosi novac, što pokreće sve - to je brend! Razlika između reklame i brenda je u tome što za reklamiranje je bitno da vidite i čujete poruku, a za brendiranje - da ste upravo vi dio te poruke, tj. dio tog sistema vrijednosti. Svijest o brendovanju je svijest o vrijednosti koju ostvarujete kreativnošću, inovacijom i dobrom komunikacijom. Dakle, važno je kakav imidž ima brend, to jest na koji je način pozicioniran u svijesti potrošača. Primjer Giorgio Armani koji osim odjeće, zahvaljujući svom brandu, danas kreira i stil života. Ili, Johnnie Walker koji je 1820 naslijedio bakalnicu, a 1860. je napravio prvu robnu marku Old Highland Whisky, miješajući 40 vrsta viskija i danas predstavlja brend obavijen tajnom.

17

Mnoštvo komponenata čini brend: njegovo ime, fizičke i emocionalne osobine, jezik kojim govori, stavovi koje zauzima, vrijednosti koje afirmira, ono što drugi imaju reći o njemu, ali suština brenda je u osjećaju koji on pobuđuje u nama. Prema brendu možemo biti indiferentni, možemo biti zaljubljeni u njega, možemo mu zavidjeti, možemo ga se gnušati, smijati mu se, diviti, ovisiti o njemu, kopirati ga, poistovjećivati se s njim, dosađivati se uz njega, bojati ga se, izbjegavati ga, ponositi se njime, obožavati ga ... Brend je uspješno oblikovan kad ima integritet, kad ga znaju i o njemu pričaju, kad ima dug i zdrav život, kad ima obožavatelje, a ne kupce! Što je manja razlika između onog što brend govori o sebi i našeg iskustva s njim, to je brend uspješniji u odnosu na konkurenciju. Ako vodite svoj mali biznis, morate misliti na svoj personalni brend. To nije ništa manje važno za mali biznis, nego što je važno za veliki biznis. Vaš personalni brend će imati toliko uticaja na uspjeh vašeg biznisa kao da je to brand neke korporacije. Zato vam mora biti veoma važno što ljudi misle o vama i sve što kažete ili uradite mora biti konzistentno s tim. To će biti vaš personalni brend. Personalno brendiranje ima dva elementa: obećanja koja dajete i obećanja koja držite [18]. Od toga zavisi da li ćete se probiti i ostati na tržištu. Jer, zadovoljan kupac će vas dalje promivisati i on je vaš najbolji oglas, ali može biti i najgori. Praksa pokazuje da će zadovoljan kupac svoje zadovoljstvo prenijeti na 9 ljudi, a nezadovoljan će svoje nezadovoljstvo prenijeti na 20 i više ljudi! Odatle valjda i ona izreka: „Dobar glas se daleko čuje, a loš još i dalje.“. U osnovi pokretanja sopstvenog posla leži sposobnost za prihvatanje rizika, jer ne postoji posao bez rizika. Ali rizik koji prihvatite prilikom pokretanja posla mora se minimizirati i ukalkulisati. Također, ne smije se prihvatiti rizik pod svaku cijenu. Zato je prije pokretanja posla potrebno naći odgovore na mnoga pitanja, da posao ne bi postao kockanje sa neizvjesnim završetkom. Mnogo korisnih informacija u vezi pokretanja sopstvenog posla možete naći u [15] [17] i u raznoj drugoj literaturi. 1.5. SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO

Prilike za zapošljavanje su se drastično smanjile u odnosu na situaciju u real-socijalizmu kad se broj radnih mjesta do te mjere umjetno multiplicirao da je na jednom radnom mjestu radilo i do 5 ljudi! Na taj način se kupovao socijalni mir i produživao život već odavno propalom društveno-političkom sistemu. Danas je situacija takva da je radnih mjesta sve manje i da se ona više ne izmišljaju od strane vlasti (osim u javnim službama!), već ih moraju kreirati sami građani. Oni to, nažalost, još nisu shvatili. Doduše, objektivno gledajući nisu ni mogli jer nemaju potrebnih ni znanja ni informacija za to, a nitko se ni na koji način ne trudi da ih u tome adekvatno pouči. Državno školstvo je zakazalo ( ili ga netko konstantno sabotira!), a alternativno školstvo je još nedovoljno rašireno, a negdje i nedovoljno razvijeno da bi moglo popravljati nedostatke redovnog školstva. Jedina iznimka u tome je Slovenija. Zato bismo trebali respektovati savjet gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića, jednog od najuspješnijih tamošnjih preduzetnika, kad nama poručuje: „Ne možete dalje

18

bez vizije. Direktori (menadžeri) velikih preduzeća bi trebali da predvode privredni bum. Najbolji vam nisu na vlasti“ Upravo zbog svega toga veoma važno je svako radno mjesto koje se ostvari. U tom smislu od neprocjenjive je važnosti preduzetništvo. Pri pominjanju tog pojma obično se automatski misli na formiranje mikro (do 10 zaposlenih), malih (do 50 zaposlenih) i srednjih (do 250 zaposlenih) preduzeća, što jeste najvažnije i predstavlja još nedovoljno iskorišten resurs za otvaranje radnih mjesta. Ovo što danas postoji su uglavnom trgovačke (maloprodajne) radnje (65%), uslužne radnje (17%) i još neki oblici samostalnog privređivanja. Veoma je mali broj proizvodnih preduzeća od kojih se očekuje da pokrenu i preokrenu sadašnju umrtvljenu proizvodnu aktivnost i doprinesu znatnijem rastu zapošljavanja. Međutim, postoji još jedna oblast koja je na Zapadnom Balkanu još u povoju, a koja je u svijetu značajan resurs za zapošljavanje. To je tzv. socijalno preduzetništvo. Taj pojam je kod nas gotovo nepoznat, a da bi se pojasnio treba reći da u to spadaju sva nevladina udruženja, općenito civilni sektor i još ponešto. U inostranstvu se socijalno preduzetništvo ne svodi samo na civilni sektor, ali kod nas je za sada tako. Nažalost, taj civilni sektor još ni izdaleka nije stasao do te mjere da bi mogao biti značajan faktor u otvaranju radnih mjesta. Na tome bi trebali poraditi i građani i vlast. Napomenimo još i to da je u razvijenim zemljama Zapada gotovo 30 % zaposlenih registrovano baš u ovom sektoru. Doduše, tamo u ovaj sektor spadaju i vjerske zajednice, neke zdravstvene ustanove i mnoge obrazovne ustanove (najpoznatiji američki univerziteti kao Harvard, Stanford i dr. su počeli kao NGO). Međutim, bez obzira na to, to znači da je civilni sektor velika šansa za mnoge mlade nezaposlene ljude, koji svoju perspektivu ne vide nigdje drugdje. Ali, za uspješan rad u nevladinom sektoru potrebna su neka druga znanja negoli su ona koja našoj djeci daje postojeće redovno školovanje. Zato se svaki mladi čovjek, kad završi redovno školovanje mora se sam DOOBRAZOVATI i sa učenjem ne smije prekidati do kraja života. I ne samo za civilni sektor, već uopće danas, u 21. stoljeću, SVI moramo kontinualno učiti i obrazovati se da bismo mogli biti korisni društvu, državi i sebi. Socijalno preduzetništvo [12] je mješavina poslovne aktivnosti i društvenog dobročinstva. Duh stvaralaštva i inovativnosti su njegova pogonska sila. Oni slijede svoju viziju o tome da nešto treba poboljšati u društvu, a o tome vlast slabo brine ili uopće ne brine. Također, pokušavaju rješavati socijalnu i ekološku neravnotežu na preduzetnički način. Njihov primarni cilj nije samo profit kao u poslovnom preduzetništvu već dugoročne pozitivne promjene u društvu i njihov pozitivan uticaj na život svakog pojedinca.. Jedno od najpoznatijih socijalnih preduzeća u svijetu je Grameen banka u Bangladešu koja je zajedno sa svojim osnivačem Muhammadom Yunusom dobila Nobelovu nagradu za mir, jer je iznašla način kako da pomaže siromašnima kreditirajući ih uz povoljne uslove sa malim iznosima novca. On širi svoju ideju po cijelom svijetu, pa je 2010. posjetio i Beograd. Tom prilikom je izjavio: “ Siromaštvo nije u čovjeku, već u sistemu. Zato je na vladi svake države da promijeni takav sistem.“ Činjenica je da su korisnici njegovih malih kredita čak 97 % žene“.

19

Socijalno preduzetništvo je globalni fenomen što znači da nije omeđeno državnim granicama. U mnogim državama svijeta se ljudi suočavaju sa sličnim problemima: slabo obrazovanje, slabo zdravstvo, siromaštvo, korupcija, kriminal i sl. Budući da je ovaj sektor veoma ograničen sa financijama, to mora iskazati mnogo više inovativnosti. Ta njihova znanja koriste svakome tko želi dati svoj doprinos u promjeni svijeta na bolje. Društvu su potrebni kreativni i odlučni ljudi, ljudi željezne volje, koji podstiču inovacije potrebne za rješavanje socijalnih probema. Ideja socijalnog preduzetništva nije nova, ali tek zadnjih 15 godina se počinje o tome govoriti od kad su o tome izašle publikacije sa Oxforda i Stanforda. Ono se danas posmatra kao odziv trećeg sektora (vladin, privredni i nevladin sektor!) na pogoršanje situacije u državi i društvu. Socijlno preduzetništvo ne treba brkati sa socijalnom službom vlade. Činjenica je da oni nisu konkurencija socijalnoj službi vlade već i oni mogu rentabilno da posluju na području zadovoljenja socijalnih potreba, ako pronađu svoju socijalnu tržišnu nišu (npr. briga za stare osobe, hospis i sl.). Socijalno preduzetništvo preduzima inovativne i efikasne aktivnosti koje su u prvom redu usmjerene ka zadovoljenju socijalnih potreba, ali i ka jačanju socijalnih vrijednosti. Najpogodnije oblasti za osnivanje takvih preduzeća su: borba protiv siromaštva, obrazovanje, zaštita okoliša, bankarstvo za siromašne, zastupanje interesa različitih subjekata itd. Neke države imaju u svojim budžetima značajna sredstva za ovu namjenu, a pored toga dostupna su i sredstva medjunarodne preduzetničke mreže, (npr. fondacija Schwab koju je 1998. osnovao Klaus Schwab i Fondacija Skoll koju je 1999. osnovao Jeff Skoll) Pri traženju bitne razlike između poslovnog i socijalnog preduzetništva ispostavlja se da je bitna razlika- etika. Također, eventualnu dobit oni ponovo investiraju u socijalni program a ne dijele dioničarima, jer ih i nemaju. Oni se uglavnom oslanjaju na subvencije, donacije i dobrovoljne priloge. Sve u svemu, osnovna načela na kojima se zasniva socijalno preduzetništvo su: ⎯ dobrovoljno i otvoreno članstvo; ⎯ demokratična participacija u odlučivanju; ⎯ dobit se ponovo reinvestira, pokrivaju se svi troškovi, a ako eventualno nešto

ostane, ravnomjerno se raspodijeli na sve članove; ⎯ autonomne su organizacije kojima upravljaju njezini članovi; ⎯ vrši se stalno izobražavanje u skladu sa potrebama na tržištu; ⎯ sudjeluju u raznim kooperativama sa seljačkim zadrugama, bankama,

turističkim i drugim organizacijama; ⎯ vode brigu za razvoj okoline u kojoj djeluju. Da bi se ovaj sektor bolje razvio i pružio znatne mogućnosti zapošljavanja, potrebno je donijeti odgovarajuće zakone i ponuditi korisna preduzetnička znanja. Pozitivna medijska potpora bi također dobro došla. Naročito bi razvoj socijalnog preduzetništva bio koristan u selima koja odumiru da se prekine taj loš trend. Tu se velike nade polažu i u žensko socijalno preduzetništvo. Ženske organizacije u ruralnim područjima imaju velik značaj u pogledu šansi koje pružaju ljudima za druženja i međusobne kontakte, razmjenu znanja i informacija, što sve je na selu veoma ograničeno i nedostatno. To sve kasnije prerasta u organizovane napore za poboljšanje uslova života na selu, ekonomsko

20

osnaživanje žena i seoskih domaćinstava i niz altruističkih i humanitarnih aktivnosti na selu, a najveći značaj im je u emancipovanju žena. Emancipovanje žena ima pozitivne posljedice na čitavu lokalnu zajednicu, jer su takve emancipovane žene pokretale mnoge bitne projekte i promjene, te doprinijele rješavanju problema koji su godinama i decenijama bili evidentni, ali nije bilo odgovarajuće inicijative da se oni riješe. Međutim, za ovakvo organizovanje seoskih žena često nedostaje liderskog potencijala što ima svoje uzroke u tradicionalnom pogledu na ženu kao nekog tko treba da je u kući i oko kuće, ali i u nedostatku potrebnog obrazovanja. To se mora mijenjati i udruženja žena moraju postati mjesta koja će ohrabriti seoske žene kako na udruživanje tako i na preduzimanje preduzetničkih aktivnosti u njihovim domaćinstvima. Potencijali seoskih žena i uopće seoskog stanovništva mogu se realizovati kroz proizvodnju zdrave hrane, ljekovitog bilja, seoskog turizma, domaće radinosti i njegovanju kulturne baštine, za što sve je potrebna dodatna edukacija i udruživanje, te podrška lokalnih i entitetskih vlasti kojima se treba obraćati. Posebno je važno forsirati liderstvo i poštivati i podržavati žene koje su pihvatile ovu ulogu, te ih umjesto sa zavišću i podozrenjem, gledati sa zahvalnošću. Mora se istaknuti da će do pozitivnih promjena na selu doći samo ako široka društvena akcija, uključivanje svih relevantnih institucija države i civilnog društva, te regulisanju odnosa države prema socijalnom preduzetništvu se počnu ostvarivati. U protivnom prijeti nam potpuno odumiranje sela. Ali, bez obzira što status socijalnog preduzetništva još nije zakonski riješen, postoje zakoni o udruženjima civilnog sektora i mogu se koristiti u nedostatku boljih. To znači da se odmah može krenuti sa većim angažmanom u tom sektoru. Oni koji savladaju potrebna znanja i ospsobe se u pisanju projekata za koje se uvijek mogu naći neki strani donatori, mogu sami sebi kreirati radno mjesto idući sa projekta na projekt. Da je lako, nije lako. Potrebna su razna znanja od znanja vezanih za korištenje računara, preko znanja engleskog jezika i znanja raznih soft-vještina još i znanja iz pisanja projekata, izrade budžeta itd. Oni koji su nezaposleni, umjesto da uzaludno čekaju posao, mogli bi da počnu volontirati i tako kroz volontiranje (DODATAK III) besplatno steći mnoga od takvih potrebnih znanja. 1.6. DJECA U PREDUZETNIŠTVU

Činjenica je da se preko noći ne može postati učen. Zbog toga gotovo nitko od nas ne može postati uspješan preduzetnik ako nije imao prilike da vidi i osjeti što je to. Zato je za ljude važno da ih se počnu podsticati na preduzetništvo od malih nogu. Naravno, u svakom trenutku primjereno njihovom tadašnjem uzrastu. Kako je na ovim našim prostorima preduzetništvo bilo zabranjena tema gotovo polja stoljeća, to je razumljivo što se ljudi i dalje toga boje. Zbog toga treba početi odgajati mlade generacije u posve drugačijem duhu i podsticati ih na preduzimljivost i rješavanje problema već od malih nogu. U skladu sa tim potrebama ponegdje se pristupilo realizovanju projekata na tu temu, a jedan od veoma primjećenih je „Dječji tjedan poduzetništva“ kojim su obuhvaćeni vrtići iz četiri grada u Hrvatskoj. Cilj projekta je bio ukazati na mogućnost i potrebe odgoja i učenja za preduzetništvo od najranijih, predškolskih dana. Pri tom uključena djeca razvijaju svoju kreativnost, inovativnost, timski rad, prosocijalnost, što sve su preduzetničke

21

karakteristike. Tokom provođenja projekta interaktivnošću djece, odgojiteljica, roditelja i lokalne uprave stvaraju se i realizuju novi odgojno-obrazovni ishodi sa orjentiranošću ka rezultatima. Istovremeno se vrši i senzibiliziranje društva o potrebi odgoja i obrazovanja za preduzetništvo i stvaranje preduzetničke klime, te osposobljavanje djece za cjeloživotno učenje koje uključuje i razvoj preduzetničkih kompetencija. U radionicama pilot projekta djeca vrtićkog uzrasta i djeca osnovnih škola kroz igru uče kako da sudjeluju u stvaranju obiteljskog budžeta, kako postati dio tima, kako raspolagati vlastitim džeparcem i pri tom stvarati naviku štednje i kako razviti samopouzdanje kod djece te ih poticati na razvijanje vlastitih ideja i njihovo razradjivanje. Na zapadu, gdje nije bilo socijalizma i gdje se preduzetništvo stalno podstiče, djeca veoma rano počinju zarađivati svoj džeparac, a naročito za vrijeme školskih praznika. Pri tom raznose novine, trguju na berzi, prodaju limunadu, prodaju voće na uglovima ulica, čiste cipele, rade kao turistički vodiči ili golf caddy, berači voća, kosači susjedovih travnjaka, čistači snijega i rade druge sitne usluge susjedima, prodaju svoje kompjutorske usluge, a neki čak otvaraju i razne klubove, itd. Na taj način stvaraju se kvalitativne pretpostavke budućeg bržeg privrednog razvoja.

22

2. COACHING Ako biste nekom čovjeku koji je ostao bez posla i/ili bez plate, savjetovali da taj svoj problem pokuša riješiti na taj način što će se početi baviti preduzetništvom, on bi vas zasuo hrpom pitanja i konstatacija kao što su: „Zar ja? Pa ja o tome ništa ne znam! Nemam ni talenta ni smisla za to! U mojoj porodici se nitko time nije bavio?! Nemam niti ikakvu ideju vezanu za to. A tek pare! Odakle mi pare? Osim toga, većina onih koja je pokušala, veoma brzo je odustala, a ostali su im samo dugovi ... Nije svačije kroz selo pjevati, zar ne?“ Nažalost, na prostoru Zapadnog Balkana još i danas, nakon više od 15 godina tranzicije, situacija nije mnogo bolja. I danas bi većina građana tako reagovala. A broj nezaposlenih, kao rezultat nesposobnosti vlasti da riješi probleme nastale tranzicijom, svakim danom je sve veći i veći i već iznosi 10-20 % od broja ukupnog stanovništva ili više od 50% radno sposobnog stanovništva! Toj armiji nezaposlenih ljudi koja u Hrvatskoj broji više od 300 000, u BH više od 500 000, u Srbiji više od 700 000 bi konačno netko trebao pomoći! Vlade se samo vrte u krug, a rezultata nema. Spirala propasti stalno napreduje prema dolje. Dokle tako? Zar već odavno nismo dodirnuli dno? Možda se od vlade očekuje i ono što ona objektivno niti može niti treba da radi. Razlog za to je činjenica što neke vlade nisu uradile na zadovoljavajući način ono što su trebale, mogle i morale, pa ih sad okrivljujemo i za ono što nisu ni mogle ni morale. To jest, vlade se sada okrivljuju za sve! A one su trebale samo da obezbjedi uslove da svaki pojedinac može iskazati svoju kreativnost, tj. da obezbjede okruženje koje će stimulisati i podupirati kreativne ideje pojedinca. Nažalost, takvih uslova još uvijek uglavnom nema na većini područja ex Yu i u tom smislu su neke vlade veoma krive! Zbog svega toga svakom iole razumnom građaninu je odavno moralo pasti napamet pitanje: Da li to neke vlade čekaju da se takvi problemi riješe sami od sebe? To se zasigurno neće desiti, osim ako svi nezaposleni dočekaju svoj prirodni kraj u tom statusu, što je uzaludno čekati jer stalno pristižu novi, mlađi! Štaviše, ti mladi zbog nezaposlenosti ne mogu da osnuju porodicu i obezbjede demografsku reprodukciju, pa se opravdano pitamo: Znači li to da netko svjesno radi na tome da izumru i ovi narodi i ove države [8]?

23

Dakle, budući da glasači u većini balkanskih država uglavnom nisu u stanju da na izborima izaberu odgovarajuću vlast koja će se odgovorno i kompetentno odnositi prema građanima, prema društvu i državi i raditi za njih, to građani moraju sami da se brinu za sebe, a od države jedino što mogu poželjeti je da im u tome ne smeta! Doduše, oni to već i sada rade u većini država nastalih na ruševinama SFRJ, ali na bazi ilegalnih aktivnosti (siva ekonomija, mito, korupcija i sl.), što ne može biti rješenje na duge staze i neminovno vodi u propast i takvog društva i takvih država. Zato je jedino rješenje da svatko otkrije svoje unutarnje potencijale, da pokušava obogatiti svoja znanja i kompetencije i da se počne baviti nečim što je razvojno, pošteno i korisno za njega i za čitavo društvo. Ali kako pronaći što je to? 2.1. POJAM I DEFINICIJA COACHINGA

Coaching (čitaj: koučing) je, u suštini, interaktivni proces i odnos koji pomaže pojedincima, preduzećima i ustanovama da brže dosegnu odlične rezultate korištenjem posebnih coaching tehnika baziranih na vlastitom misaonom procesu i razvoju. Međunarodni savez coacha (ICF- International Coach Federation) definiše pojam profesionalnog coachinga kao neprekidan proces koji ljudima pomaže doseći izuzetne rezultate u životu, karijeri, preduzećima i organizacijama. Karakteristike procesa coachinga su: usredotočenost na budućnost, postavljanje odgovarajućih pitanja, davanje povratne informacije i „neznanje“ coacha po pitanju konkretnih struka svojih klijenata [6]. Coaching se svodi na razgovor koji teče u produktivnom i ciljno orijentisanom kontekstu da se omogući pojedincu pristup ka njegovom znanju kog taj pojedinac možda nije ni svjestan. Na taj način se oslobađa unutrašnji potencijal koji je bio zarobljen negdje u podsvjesti i potpuno neiskorišten. Zbog toga je u coachingu naglasak na poticanju vlastitog misaonog procesa klijenta, a ne na savjetovanju, poučavanju i davanju gotovih rješenja koja bi klijent eventualno trebao slijediti. Kroz razgovor između coacha i klijenta stvara se takav kontekst koji klijentu omogućuje promjenu i lakše ostvarivanje svojih ciljeva. Kod nas nema odgovarajućeg prevoda za taj pojam, mada ga neki prevode sa „trener“, što baš i nije adekvatno. U treningu se inzistira na uvježbavanju određenih vještina, a u coachingu se inzistira na podsticanju misaonog procesa, što je bitna razlika. Coaching obavljaju certificirani coachi. Da bi mogli obaviti ono što se prema pravilima ICF-a od njih očekuje, coachi moraju biti odlični slušatelji i opažatelji. Također moraju biti sposobni podstaknuti stranku da razmišlja i da rješenja pronalazi u sebi tj. u svojim unutrašnjim potencijalima koji su potisnuti duboko u podsvijest. Coachi vjeruju da ti potencijali zaista tamo postoje. Na taj način coach neće naći rješenje za stranku, već će ga naći sama tranka, ali će joj coach biti partner koji će je podržavati pri tom traženju rješenja. Na taj način proces coachinga omogućuje stranci da postane svjesna svojih mogućnosti, te da može izvršiti kvalitetan izbor između njih.

24

Krajnji rezultat uspješnog coachinga je da stranka sazna kako treba postavljati i dostizati zadovoljavajuće ciljeve, kako da postane bolje aktivno usmjerena, kako da donosi bolje odluke i kako da bolje iskoristi svoje vlastite potencijale. Zato je coaching idealan i za razvoj kompetencija pojedinaca i zaposlenika u preduzećima. Također, coaching može pomoći čovjeku da poboljša kvalitet svog života, pa je coaching potreban svakome: i onima koji žele da započnu ili unaprede svoj preduzetnički posao, svoju struku, svoje zdravlje ili svoj život u cjelosti. 2.2. OBLASTI PRIMJENE COACHINGA

Coach je najčešće potreban ljudima koji žele započeti neki posao (biznis), ali i onima koji već rade u biznisu ili nekim institucijama, a iza sebe ne ostavljaju kvalitetne rezultate. Također, coach može naći svoje mjesto i kod onih ljudi koji su uspjeli u biznisu ili poslu, ali ih muče problemi kao što su: Hoću li biti tako uspješan i za 15 godina? Da li ja uopće radim ono što me najviše veseli? Da li sam tolerantan? Da li bi mi život mogao biti lakši i ljepši? Da li imam sve ono što najviše želim? U svemu tome može pomoći coach. Kandidati za coache se regrutuju iz raznih struka: važno je jedino da su široko općeobrazovani, da vole pomagati drugima i da su uspješno završili kurseve za coacha. Coach pretpostavlja da unutarnji resursi postoje u čovjeku, pa ih samo treba pravilno usmjeriti da se ostvari cilj. Ključna je najprije nutarnja igra iz koje onda slijedi vanjska igra. ICF opisuje coaching kroz sljedeće sadržaje: ⎯ Coach primjenjuje ukupnu filozofiju i stremi ukupnom cilju; ⎯ Coaching pomaže pojedincima i organizacijama da se brže razvijaju i dosežu

bolje rezultate; ⎯ Coaching se usredsređuje na one ciljeve koje izabere klijent; ⎯ Coaching se prilagođava individualnim potrebama stranke; ⎯ Coaching je interaktivan; ⎯ Coachi pomažu klijentu da otkrije vlastita rješenja i strategije; ⎯ Coachi stvaraju novu perspektivu; ⎯ Coachi pomažu svojim klijentima da razviju svoje prirodne potencijale; ⎯ Coachi vjeruju da stranka posjeduje sve resurse koji joj za to trebaju; ⎯ Coachi smatraju da je za učinak koji treba postići odgovorna stranka; ⎯ Coachi smatraju da svi aspekti života klijenta djeluju kao jedna cjelina; ⎯ Snaga coachinga zavisi od toga koliko je snažna veza između coacha i

stranke. Coaching je širokoprimjenjiv u životu ljudi, te može pomoći i kod: ⎯ anksioznih stanja i fobija, ⎯ stresa, ⎯ životnih i poslovnih kriza ⎯ manjka motivacije ⎯ problema pri upravljanju timovima, promjenama itd. ⎯ mentalnih blokada, ⎯ konfliktnih situacija, ⎯ itd.

25

Metode coachinga su primjenjive i u formalnom školovanju, naročito u završnim godinama studija i pri izradi doktorata, pa čak postoji i dissertation coaching, kog uglavnom izvode doktori nauka koji su sami prošli taj put. I u Bolonja procesu se podstiče nastavnika da se povremeno ponaša kao coach, te bi i iz tog razloga trebalo raditi i na edukaciji nastavnika, bar u pogledu uvođenja novih metoga podučavanja i rada sa đacima/studentima. U razvijenim zemljama Zapada postalo je nezamislivo da neka poznata ili ambiciozna ličnost (Obama, Federer, Pamela Anderson, itd.) nema svoga (life)coacha. Coach pomaže strankama da brže i bolje napreduju u poslu, da promijene posao, da pokrenu vlastiti posao itd. Također im pomaže u životnim situacijama dezorijentisanosti, kad nisu zadovoljni svojim dosadašnjim životom i žele da ga učine boljim, da definišu buduće ciljeve, kreiraju i ostvare svoje vizije. Također im pomaže i pri rješavanju zdravstvenih problema i uspostavljanju režima zdravog života i u svemu drugom što im u životu predstavlja prepreke i ometa im napredovanje. Općenito se može reći da je čovjeku za dobro funkcionisanje u životu potrebno da postigne dobar balans između raznih oblasti života, u čemu mu mnogo može pomoći coach, ukoliko nije uspio sam da to postigne. Uloga coacha je da klijenta metodološki provede kroz taj proces, počevši od trenutne situacije koja se prethodno mora ustanoviti, preko koraka koje treba preduzeti da bi se stiglo do željene situacije. Na tom putu postoje razne prepreke i razni načini da se one prebrode. Pri tom coach programira svog klijenta za uspjeh! Za coaching se odlučuju oni koji su shvatili da je ulaganje u coaching investicija i da se taj rad na sebi isplati. Međutim, posao coacha nije da kaže klijentu što treba raditi, već da postavljanjem pitanja o prioritetima i životnim ciljevima pomogne klijentu da sam dođe do rješenja. Zato je obaveza coacha da na prvom sastanku klijentu objasni suštinu coachinga i što klijent može da očekuje od coachinga. Ako se saglase s tim da coach neće davati savjete i rješenja, već da će putem odgovarajućih pitanja i drugih metoda voditi klijenta ka rješenju koje će on sam izabrati, onda se pristupi poslu. Klijent obično tada dobije «domaći zadatak» u vidu pitanja iz svih oblasti njegovog života (na osnovu tzv. kola ravnoteže) na koja treba iskreno odgovoriti da bi se dobio realan presjek postojećeg stanja. Iz tog se izvlače zaključci što su prioriteti na kojima treba odmah početi raditi. Na osnovu toga se postavlja cilj i određuju rokovi [14]. 2.3. KARAKTERISTIKE I VRSTE COACHINGA

Pojam coaching potiče od riječi “kočija” i kao takav u suštini znači “nekoga odvesti sa mjesta gdje je sada na mjesto gdje želi biti”. Karakteristike coachinga su da je to istovremeno vještina i umjetnost. Vještina je zato jer zahtjeva praktične sposobnosti koje su nam potrebne da si predstavimo mogućnost dostizanja nekog određenog cilja. Za te vještine moramo imati odgovarajuće oruđe (alate), a to su: ⎯ specifične komunikacijske vještine (oponašanje, dobar kontakt, kalibriranje,

raščlanjivanje itd.) ⎯ jezikovna predodžba,

26

⎯ strukturna predodžba ⎯ visok nivo znanja o postavljanju pitanja. Ali, coaching je i umjetnost! Umjetnost coachinga se sastoji u njegovoj kreativnosti i upotrebi intuicije da bi se postavilo pravo pitanje u pravom trenutku. Pri tom je važno biti radoznao, biti duhovno prisutan i imati dovoljno vremena i prostora za klijenta, što će omogućiti da se dobro prati klijent, da se sa njim ima dobar kontakt i da se dobro postavi cilj. Do coachinga su neki ljudi sami došli spontano ne znajući da će to jednog dana postati općeprihvaćena metoda puta ka uspješnosti. Tako je jednom prilikom najpoznatiji američki TV novinar, stručnjajk za intervjue, Lari King, na pitanje: koja je tajna njegovog uspjeha, odgovorio: „ Moja tajna je da nema tajne! Sve što znam je da postavljam pitanja. Kratka, jednostavna pitanja. A ona mogu dovesti do nevjerovatnih odgovora. Ali, uvijek moraš da slušaš odgovor, jer od toga zavisi sljedeće pitanje.“ Iz same suštine metode coachinga se vidi da Lari King coaching nesvjesno koristi već više od 25 godina!

Danas postoje mnoge usko specijalizirane vrste coachinga koje sve imaju istu, zajedničku suštinu, bez obzira što su namijenjene užim oblastima ljudske aktivnosti. Uglavnom možemo reći da coaching može biti osobni (Personal Coaching) ili poslovni (Business Coaching). U osobni coaching spadaju razne podvrste kao što su life coaching, wellness coaching i sl. U poslovni coaching spadaju coaching za razvoj kadrova, coaching za management, coaching za voditelje, timski coaching itd. Postoji jedna posebna vrsta coachinga koji se zove karijerni coaching, a koji djelomično zadire i u jednu i u drugu oblast, ako se karijera posmatra kao cjelokupno djelovanje pojedinca, a ne samo usko profesionalno. Life coaching (životni coaching) je fokusiran na pomoć klijentu da odredi i postigne osobne ciljeve. Pri tome life coach odabire između nekoliko metoda onu koja će najbolje pomoći klijentu da dobro postavi i dosegne ciljeve, ne petljajući se u davanje savjeta ili poslovnih analiza. Life coaching ima inspiraciju u sociologiji, psihologiji, karijernom savjetovanju, mentorstvu i nekim drugim disciplinama, ali ne koristi njihove metode. Znanja iz tih oblasati naročito pomažu coachu kad treba iz neverbalnih i verbalnih signala klijenta prepoznati što je pozadina problema klijenta koji su veoma često «zakamuflirani» raznim obrambenim mehanizmima. Usluge life coacha su u današnje vrijeme, kad su ljudi često usamljeni i nemaju nikog tko bi ih saslušao sa razumijevanjem zbog čega gube motivaciju i samopouzdanje, nasušna potreba mnogih pojedinaca [4]. To su primjetile i mnoge tvrtke u Hrvatskoj koje su počele svojim zaposlenicima „poklanjati“ coaching! To se najčešće dešava u slučajevima kad neki od članova potencijalno uspješnog tima imaju problem kao što je komunikacijski problem, problem upravljanja vremenom ili dr. Općenito, usluge life coacha će zatražiti osobe koje žele da im život bude ispunjeniji, da urade nešto što žele ali ne znaju kako da to izvedu, koje se osjećaju konfuznima, osjećaju da ne koriste sav svoj potencijal, žele živjeti život kakav bi trebalo da žive, žele da se osjećaju samouvjereno, sretno i sigurno. One obično dolaze kod coacha sa problemima tipa: Ja sam uspješna, ali neispunjena, zašto? Imam problem sa balansom između posla i privatnog života!

27

Želim da budem uspješnija u mom biznisu. Željela bih znati koja druga karijera bi mi više odgovarala. Čini mi se da nisam postigla mnogo u dosadašnjem životu. Želim da pomaknem moj profesionalni i privatni život na viši nivo ... Ako u nekim od navedenih problema prepoznajete i svoj problem, možda je pravo vrijeme da se obratite life coachu. Životni coaching pomaže ljudima da usklade sve svoje aktivnosti, kako u privatnom životu, tako i u društvenom i poslovnom na najbolji mogući način kako bi postigli zadovoljstvo. Pri izvođenju ovog coachinga polazi se od tzv. KOLA RAVNOTEŽE u kom stranka sama procjenjuje trenutni stepen svojih aktivnosti i postignuća u raznim oblastima svog života kao što su: karijera, zarada, osobni rast, razonoda, partnerski odnosi, prijteljstva itd., a zatim pomoću prikladnih pitanja coacha razmišlja i zaključuje što bi trebalo da uradi kako bi se to kolo ravnoteže što bolje „ispeglalo“ i tako postigao miran i plodonosan život bez velikih stresova i neuspjeha. Naime, prvobitno kolo može biti veoma neravnomjerno i iskrivljeno poput točka bicikla koji je doživio saobraćajnu nezgodu, pa bi „vožnja kroz život „ na takvom točku bila veoma neprijatna! Prikladna pitanja vezana uz kolo ravnoteže mogu biti: ⎯ Što ste primjetili pri izradi kola? ⎯ Gdje ste u ravnoteži? ⎯ Gdje vam je ravnoteža lošija? ⎯ Što bi moglo promijeniti situaciju na vašem kolu? ⎯ Koliko ste zadovoljni sa sadašnjim stanjem na kolu? ⎯ Kojih isječaka bi se trebalo odmah latiti? ⎯ Koji potezi bi mogli promijeniti veličinu tih isječaka? ⎯ Kako bi se vaš život promijenio kad biste uveli promjene koje bi popravile

stanje na vašem kolu ravnoteže? ⎯ Šta bi dovelo do uistinu velike promjene? ⎯ Kako dalje? ⎯ Šta još? Na osnovu odgovora klijenta na ova pitanja, coach će imati inspiraciju za daljnja pitanja koja će polako ali sigurno voditi ka rješenju apostrofiranog problema. Life coaching može poprimiti i specifičan oblik ako klijent izrazi želju da mu se pomogne da postane djelotvorniji (učinkovitiji) u svom ponašanju i životu. Tada se težište rada coacha postavi na sljedeće teme:

⎯ osobna misija i vizija, postavljanje ciljeva i njihovo postizanje, ⎯ motivacija, stres, krize i uspješnost, ⎯ tehnike učinkovitog upravljanja sobom u vremenu, ⎯ postavljanje prioriteta, planiranje i delegiranje, ⎯ identifikovanje kradljivaca vremena, ⎯ maksimaliziranje učinaka, ⎯ kako reći NE i kako od drugih čuti DA, ⎯ moć povratne informacije (feedback) i konstruktivne kritike, ⎯ ravnoteža privatnog i poslovnog. Business coaching se odnosi na metode razvoja ljudskih potencijala i različit je ako se odnosi na razvoj potencijala pojedinaca u organizaciji ili samih

28

organizacija. Coaching je odličan način da se postigne takvo ponašanje na poslu koje će poboljšati vođenje, odgovornost zaposlenika, timski rad, prodaju, komunikaciju, postavljanje ciljeva, strateško planiranje i dr. Najčešće se ne inzistira na angažmanu vanjskog coacha, već se očekuje od lidera ili srednjeg menadžmenta da se oni obuče u coachingu kako bi sami mogli coachirati svoj tim sa ciljem poboljšanja performanci tima, povećanja zadovoljstva zaposlenika, personalnog rasta i razvoja njihovih karijera, što nisu pretjerana ni nerealna očekivanja. Business coaching se pokazao kao izuzetno stredstvo u pomaganju preduzetnicima u riješavaju tekućih problema u svom biznisu. Health &Wellness coaching je novi pojam u oblasti zdravstva i zdravog života. Prepoznat je kao nov način pomoći pojedincima kako da „upravljaju“ svojom bolešću, a naročito u slučaju ako je ona kronična. Coach je osoba koja posmatra, daje objektivnu povratnu informaciju, podučava, pomaže pri razvoju plana postupanja pri napadu bolesti i sl. Pri tom koristi specijalne tehnike, lično iskustvo, ekspertizu, i ohrabrivanje da bi se pomoglo klijentu da uskladi svoje ponašanje sa stanjem bolesti. S druge strane, ne treba čekati da se čovjek razboli da bi angažovao takvog coacha da mu pomogne u ophođenju sa bolesti, već treba konstantno voditi računa o zdravlju i zdravom životu. Tim više što „Uspješnog pojedinca odlikuje cjelovita, svestrana i zadovoljna osoba, koja je uspješna u svom pozivu, ima uređen privatni život, uključena je u društveno i kulturno okruženje i brine za svoje zdravlje i rekreaciju [5].„ Pri coachingu za dobro osjećanje (wellness) koriste se tehnike coachinga sa područja načina života. Pri tom se blagostanje duše, duha i tijela pokušava povezati sa zdravljem i dobrim osjećanjem čitavog organizma. Zato wellness coachi podupiru svoje klijente pri ostvarivanju zdravog životnog stila, podrazumijevajući pri tom što više znanja iz sljedećih oblasti: alternativna medicina, ponašanje u skladu sa zahtjevima oboljenja, zdrava prehrana, prestanak pušenja, izbjegavanje stresa, tjelesna aktivnost, kretanje i rekreacija, uravnoteženje tjelesne težine, ravnoteža između posla i porodice itd. Conflict coaching se koristi u organizacionom kontekstu, u bračnim i drugim vezama i jedan je od mnogih alata za upravljanje konfliktom koji pomažu ljudima da poboljšaju svoje vještine upravljanja konfliktom. Kao i mnoge druge tehnike te vrste, predviđa se da konflikt i njegovo uspješno prevazilaženje mogu da pružaju priliku za poboljšanje odnosa i neke druge pozitivne rezultate. 2.4. SVRHA COACHINGA

Coaching izvode certificirani coachi, jer su za izvođenje coachinga potrebna specifična znanja i vještine. U tom smislu coaching je nova profesija, neki kažu jedna od najperspektivnijih u 21. stoljeću! Profesionalni coachevi uveliko postoje u Sloveniji, poprilično u Hrvatskoj, a sve više i u Srbiji. Međutim, obuka coacheva se za sada obavlja u okviru neformalnog obrazovanja, gdje pohađaju seminare, polažu ispite i dobijaju certifikate. To ništa ne smeta da ti coachevi

29

steknu i međunarodne certifikate. U svijetu je situacija potpuno drugačija, jer je coaching tamo već etablirana profesija, pa su i neki univerziteti uveli studije iz ove oblasti. Coach (čitaj: kouč) pomaže drugima da poboljšaju kvalitet svojih života i postignu svoje poslovne i druge ciljeve i to na taj način da: ⎯ pomaže ljudima da sebi bolje postave ciljeve, te da ih dostignu; ⎯ podstiče i ohrabruje svoje klijente da urade više negoli su sami namjeravali; ⎯ pomažu svojim klijentima da se bolje fokusiraju na cilj kako bi ga što prije

postigli i ⎯ opskrbljuju klijente sa alatima, potporom i strukturama da postignu više. Coaching je prilično sličan consulting-u, jer pomaže klijentu u implementaciji novih vještina, promjena i ciljeva. Također coaching uključuje i nekoliko principa iz treninga u sportu, kao što su rad u timu, kretanje ka cilju, biti najbolji. Međutim, različito nego u sportu, profesionalni coaching nije takmičenje zasnovano na principu dobiti/izgubiti. Umjesto toga usmjerenje je ka jačanju vještina klijenta, ali ne na pomaganju da pobijedi druge u timu. To znači da se coach zalaže za pobjeda/pobjeda rješenja. Uz sve to, coach može biti i najbolji prijatelj, što je apsolutno poželjno, jer tada uistinu klijent ima profesionalca kome može vjerovati u svim aspektima privatnog i profesionalnog života. Kao rezultat coachinga možemo imati: ⎯ postizanje vrhunskih rezultata (u biznisu, sportu, upravljanju), ⎯ uspješno završavanje projekta, ⎯ proširivanje sopstvenih kapaciteta, ⎯ razvijanje sopstvene vizije, ⎯ postizanje balansa, ⎯ identifikacija i korišćenje skrivenih talenata, ⎯ razvoj lične misije, ⎯ razvoj kreativnosti, ⎯ definisanje vrijednosti i prioriteta. Coaching je i pristup poduci i obrazovanju odraslih, odnosno pomagačka profesija usmjerena na pomaganje ljudima u potpunijem iskorištavanju vlastitih potencijala te dostizanju životnih i poslovnih ciljeva. Coach svom klijentu najprije pomaže u oblikovanju vlastitih ciljeva, a nakon toga osobu podržava u ostvarivanju tih ciljeva tako što joj pomaže u razradi, razvijanju i primjeni postupaka i promjena u ponašanju koje će dovesti do ostvarivanja ciljeva koje je osoba sama sebi postavila. Coaching se radikalno odmiče od modela odnosa učitelj-učenik, mentor-štićenik, stručnjak-laik i sl. Coach nije ni savjetnik, jer je kod savjetnika u prvom planu ekspertni pristup nuđenja rješenja, a u slučaju coachinga klijent će uz pomoć coacha koji ga usmjerava i prati, sam pronaći put do cilja. U životnom se coachingu unutrašnja mudrost klijenta smatra najvišim autoritetom, a dobar coach zna kako osobi pomoći da brzo i lako dođe u doticaj sa svojom osobnom mudrošću, što je polazna tačka procesa coachinga. Zbog toga se ova nova profesija može smatrati uslužnom djelatnošću (poput frizerske, maserske i sl.), a nikako terapijom, jer coaching je za zdrave osobe, a terapija za bolesne. Naime, coach se usudi krenuti s vama u otkrivanje (ne)poznatih uzroka, problema, poslovnih i ličnih kriza, promjena i sl. Rješenje za njih se ne

30

traži panično, već se kroz razgovor i druge coaching metode, strpljivo kleše kao u kamenu i navigira ka rješenju. Pri tom se mora imati na umu da ne postoje identični problemi niti identični ljudi. Stoga ne postoji niti univerzalna metoda coachinga koja je najbolja za sve, pa osobni pristup nadilazi bilo kakvu univerzalnu metodologiju. 2.5. TEME ZA COACHING KOJE ČESTO IZABIRU KLIJENTI

Kad klijent angažuje coacha slijedi prvi susret koji traje od 1,5 - 2 časa. Poslije nekoliko kurtoaznih rečenica koje će kao prve razmijeniti coach i klijent u cilju uspostavljanja dobrog kontakta i rješavanja formalnih pitanja vezanih za raspored budućih susreta i ugovora o angažmanu coacha, slijedi pitanje coacha: “Što Vas je dovelo k meni i čemu želite da posvetimo današnje vrijeme?” Neki od klijenata su došli sa već poznatom temom, a neki nisu. Naime, oni osjećaju da im nešto treba, ali nisu još u stanju da to artikulišu. Vješt coach će prikladnim pitanjima saznati o čemu se radi i coaching će nesmetano teći. Najčešće teme o kojima želi da razgovara većina klijenata su nabrojane na nekim sajtovima. Obično su označene kao ciljevi. Evo nekih od njih: ⎯ Želim da izgubim na težini bez da sav svoj sadašnji život usredotočim na to. ⎯ Želim razviti takav financijski plan koji će me učiniti financijski nezavisnom sa

30. godinu. ⎯ Želim dizajnirati moj život tako da budem nevjerovatno sretna. ⎯ Želim ubrzati moju osobnu evoluciju. ⎯ Želim da povećam iznos novca koji štedim. ⎯ Želim da otpočnem novi biznis, ali da izbjegnem već doživljene neprilike. ⎯ Želim da dizajniram put mog personalnog razvoja. ⎯ Želim da se oslobodim vječitog kašnjenja zbog čeg sam izgubila mnoge

prilike. ⎯ Želim proširiti moj rječnik da bih se mogla dobro izražavati u svim

situacijama. ⎯ Želim da identifikujem sve izvore stresa u mom životu da ih smanjim ili

eliminišem. ⎯ Želim da promijenim moj odnos prema riziku. ⎯ Želim otkriti moje osobne vrijednosti i orijentisati moj život u skladu s njima. ⎯ Želim da izađem iz rutine. ⎯ Želim da bolje mogu prepoznati ljude koji su stvarno dobri prema meni. ⎯ Želim da osnažim moj karakter tako da budem stvarno ponosna na ono što

jesam. ⎯ Želim da povećam dobit u mom biznisu za 20% bez većih ulaganja u

oglašavanje. ⎯ Želim da postanem svjesna mojih vrijednosti i da uskladim moje ciljeve s

njima. ⎯ Želim osmisliti projekt koji će mi omogućiti da u toku jednog mjeseca dođem

u kontakt sa 100 ljudi. ⎯ Želim planirati tri lijepa putovanja u narednoj godini. ⎯ Želim kupiti nova kola u toku naredne godine.

31

⎯ Želim da naučim pet vještimna za bolju komunikaciju sa mojim mužem. ⎯ Kako da ponovo izgradim moj život poslije gubitka? ⎯ Želim da se udam u roku od godinu dana. ⎯ Kako da trošim 10% manje novca mjesečno? ⎯ Želim da si priuštim jedan dan u mjesecu da radim nešto što zaista volim. ⎯ Želim da ponovo uspostavim izgubljene veze. ⎯ Želim naučiti koristiti kompjuter. ⎯ Želim da se uključim u neku grupu koja će mi omogućiti da se umrežim sa

onima koji bi mi mogli pomoći u biznisu i personalnom životu. ⎯ Želim razviti smisao za stil. ⎯ Želim da privučem muškarca mojih snova. ⎯ Želim dizajnirati plan za razvoj moje djece. ⎯ Kako da povećam moje samopouzdanje? ⎯ Kako da balansiram moju osobnost sa porodicom i poslom? ⎯ Kako da postavim prioritete i ne budem više u haosu? ⎯ Kako da postanem dobar javni govornik? ⎯ Kako da poboljšam odnose sa mojom djecom? ⎯ Kako da nađem oblast moje specijalizacije ili profesionalne niše? ⎯ Kako da se udaljim od ljudi koji me ne poštuju? ⎯ Kako da od moje spavaće sobe učinim mjesto na kom ću uživati? ⎯ Kako da naučim coaching vještine koje bih mogla koristiti sa mojom familijom

i mušterijama? ⎯ Kako da budem učesnik u životu, a ne samo posmatrač? ⎯ Kako da više uživam u životu? ⎯ Kako da počnem trgovati na berzi? ⎯ itd. 2.6. IZVOĐENJE COACHINGA

Postoje tačno utvrđena pravila od strane ICF-a kako se ugovara coaching proces, koja profesionalni coachi moraju poštovati. Između stranke i coacha sklapa se ugovor kojim se precizira broj i raspored časova sastanaka i cijena. Coaching se obično održava jednom sedmično po pola sata u toku tri mjeseca. Prvi susret traje 1,5 do 2 časa. Cijena je oko 350 eura. Također postoji i kodeks ponašanja. Svaki coaching je drugačiji jer su stranke drugačije, coachi su drugačiji i problematika je drugačija. Zato ne postoje neki recepti za uspješan coaching, a garancija da će coachig biti uspješan je sam coach, njegova stručnost i njegovo iskustvo, te spremnost stranke da se otvori prema svom coachu. Bez obzira na to što će svaki coaching imati drugačiji tok, što će coach postavljati svakoj stranci drugačija pitanja, ipak postoje neka standardna pitanja koja su karakteristična za većinu coachinga, DODATAK II. Naravno, koja još inventivna i intuitivna pitanja će postavljati coach u mnogome zavisi i od odgovora klijenta na prethodno postavljena pitanja. Jedan od najvažnijih rezultata postavljanja coaching pitanja je osvjetljivanje i specificiranje cilja, koji često zna biti zamagljen, sakriven i neodređen. Inače, postoje dva načina razmišljanja o cilju:

32

⎯ razmišljanje o problemu ili ⎯ usmjerenost ka cilju. Ako se usredotočimo na probleme, postoji velika vjerovatnost da ćemo ih češće nalaziti i češće imati. Mnogi ljudi se izgube u labirintu problema, razmišljaju o posljedicama i krivcima, te se vrte u začaranom krugu. Međutim, usmjerenost ka cilju zanemaruje problem i usmjerava se na pitanje: Što želim? To znači oblikovati vlastite ciljeve, preuzeti odgovornost za svoj život i imati vlastitu namjeru, umjesto da dopustimo da drugi postavljaju naše ciljeve. Svi uspješni ljudi imaju svoje ciljeve. Coaching pomaže ljudima da rasčlane ono što žele, oblikuju, razjasne i konkretizuju svoje želje. Život je niz malih odluka i svaka se čini beznačajna, a zbir im je značajan, pa je zbog toga značajna svaka i najmanja odluka. Tim više što i mala odluka može donijeti velike promjene, pa zato treba podsticati pojedince da upotrebe svoje vlastite potencijale sa namjerom da dosegnu željeni cilj. Ako želimo doći do konačnog cilja, potrebno nam je realizovati više manjih ciljeva, pa zato kažemo da postoji: ⎯ cilj rezultata (konačni cilj) i ⎯ cilj (-evi) procesa. Kad oblikujemo cilj, slijedimo načelo dobro oblikovanog cilja po modelu S.M.A.R.T. cilja, gdje su ta slova prva slova engleskih riječi za pravila koja je dobro poštivati pri oblikovanju cilja, jer su u praksi vrlo djelotvorna. Pri tome: ⎯ S - cilj mora biti Specifičan, konkretan; ⎯ M - cilj mora biti Mjerljiv (kako bi inače znali da smo ga dosegli?); ⎯ A - As if now –kao da se događa sada, tj. izražen u prezentu, a ne u futuru; ⎯ R - cilj mora biti Realističan- leži u području mogućeg; ⎯ T - Totalno - pozitivan i ekološki, da bi ga bilo vrijedno slijediti. Očekuje se da nakon obavljenog coachinga pojedinac ili grupa/tim povećaju svoju samosvjest i samoinicijativu. Dobar je onaj coaching koji će dati stranki osjećaj da je sve sama uradila i da od sada pa nadalje ne treba više coaching vezano za taj konkretni problem. Još bolji je onaj coaching koji je kod stranke izazvao osjećaj i potrebu da dalje sama sebe coachira, tj. ako stranka otpočne samocoaching (self-coaching) nad samom sobom. To znači da stranka počinje sama sebi postavljati pitanja, davati povratne informacije i da se usredotočila na budućnost i na moguća rješenja.

33

3. KARIJERNI COACHING 3.1. DEFINICIJA KARIJERNOG COACHINGA

Zbog velikog značaja karijernog coachinga za temu ove knjige, ova vrsta coachinga bit će posebno obrađena. Karijerni coaching može, a i ne mora, biti tijesno povezan sa životnim (life) coachingom. Sve zavisi od toga što se podrazumijeva pod karijerom. Ako se pod karijerom podrazumijeva samo profesionalni put, onda su karijerni (tj. profesionalni) i životni coaching odvojeni, a ako se pod karijerom smatraju sva postignuća nekog pojedinca, onda se život i poslovna karijera smatraju međusobno isprepletenim, pa u skladu s tim i karijerni i životni coaching se posmatraju kao metode „navigiranja“ cjelovite karijere čovjeka. Životni coaching je koristan za postizanje ravnoteže između poslovnog, obiteljskog i društvenog života te slobodnog vremena, osobnog razvoja i duhovnih iskustava, a profesionalni coaching se usredotočuje samo na profesionalnu karijeru. Međutim, sve više preovladava stav da su privatni život i poslovna karijera itekako međusobno zavisni, pa se sve više preferira takav karijerni coaching koji objedinjuje i životni i profesionalni coaching. Karijerni coaching, prema definiciji ICFa, je kombinacija opšteg coachinga i karijernog vođenja (menadžmenta), ili drugačije rečeno: primjena i prilagođavanje coachinga na oblast osmišljavanja i vođenja cjelokupne karijere. Pri tom karijera označuje životni put pojedinca sa stanovišta radnog iskustava, znanja, radnih mjesta, službi, napredovanja, ali i svih drugih postignuća u životu. Primarna uloga karijernog coacha je da bude “katalizator” preoblikovanja i promjena profesionalnog života stranke i pospješivanja u dostizanju njegovih profesionalnih ciljeva i ciljeva preduzeća, ali i drugih ciljeva u životu, uopće. U brzopromjenjivom svijetu sa nesigurnim privrednim situacijama karijerni coaching je na tržištu razvijenih država, kakvima bismo se i mi željeli približiti, nužan. Sigurno zaposlenje više ne postoji. Umjesto toga svaki pojedinc nužno mora postati svoj vlastiti karijerni menadžer, mada većina nema potrebnih znanja za to. Zbog toga će uloga profesionalnog karijernog coacha svakim danom postajati sve značajnija. Odluka o promjeni zvanja je kompleksan, često nejasan pa samim tim i neprijatan proces. Uz pomoć karijernog coachinga pojedinci otkrivaju za sebe najprikladniji poziv i uopšte put svoje karijere. Pri tom im mogu pomoći odgovori na sljedeća pitanja: ⎯ Što stvarno želite raditi u životu? ⎯ Što vas veseli? ⎯ Što vas motivira? ⎯ Koje su vaši potencijali, u čemu ste posebno dobri? ⎯ Koje vrijednosti slijedite? ⎯ Kako na odgovarajući način ustanovljavate ciljeve? ⎯ Kako biste na odgovarajući način postavili svoje ciljeve? ⎯ Kako biste napravili plan da ih dostignete? ⎯ Kako odstranjujete moguće prepreke?

34

⎯ Itd. Ovakva pitanja pomažu učesnicima da prodube svijesnost o svojim znanjima, vještinama koje imaju ili koje bi još trebalo steći, a potrebne su za dostizanje dugoročnih pozivnih i karijernih ciljeva. Pojedincu koji je na svom profesionalnom putu dospio na neku raskrsnicu ili želi kvalitativno obogatiti sadašnje zaposlenje, karijerni coach pomaže otkriti kako bi trebao formulisati cilj i koje bi trebao biti naredni korak ka tom cilju. Sa akcijskim usmjeravanjem coach pomaže stranci da prepozna što joj najbolje odgovara i pomaže joj da to postigne. Doduše, čovjek mora sam voditi brigu o tome da bude zaposljiv (tj. da ima znanja i vještine koje se traže na tržištu rada), pa mora da se brine za svoje konstantno izobražavanje, osposobljavanje i da stiče nova znanja i vještine kako bi išao u korak sa najnovijim tehnološkim i tehničkim napretkom. Međutim stvari često izmaknu kontroli pa se čovjek nađe u «nebranom grožđu», te ne zna kud bi krenuo. Također, neki pojedinci bi željeli i poslije penzionisanja da nešto rade, pogotovo ako su umno i fizički još sposobni za to. Svima njima može pomoći karijerni coaching. Coaching kontakti mogu poprimiti razne forme: lična posjeta, e-mail korespodencija, Skype ili telefonski pozivi, s tim da je ključ uspješnog coachinga regularna komunikacija koja traje bar nekoliko mjeseci. U toku tih mjeseci klijent se oslanja na svog coacha da bi sebi obezbijedio odgovarajuću potporu. To je veoma važno za svakog čovjeka, jer ono što sprečava ljude da preduzmu akcije su najčešće strahovi, neizvjesnosti i razne dileme. Zato klijenti očekuju od coacha prvenstveno da im pomogne osloboditi se toga. Klijent očekuje da uz pomoć coacha produbi razumijevanje sebe i na osnovu toga odredi tip karijere koji će mu donijeti smisao i svrhu, da napravi mapu puta svoje karijere, da glasno razmišlja o svojim idejama (brainstorming), da uspostavi ravnotežu ličnog i profesionalnog života, da spozna kako može upotrijebiti svoja znanja i vještine, kako da balansira u konkretnim odnosima i da u svakoj situaciji „ostane na nogama“. 3.2. OSOBNI KARIJERNI PLAN [10]

Ljudi obično ne razmišljaju o tome tko su i koja je njihova životna misija, a trebalo bi. Da bi to sveobuhvatno sagledali, najbolje je da se prihvate izrade svog karijernog nacrta, jer će ih to navesti da se prisjete svega što su u životu naučili, postigli, uradili ... Također, to će ih usmjeriti i pomoći im da spoznaju što im je još potrebno obezbijediti da bi postali ili ostali uspješni. Da li su to neka nova znanja, neke nove vještine ili nešto drugo? U svakom slučaju, potrebno je istražiti svoju dosadašnju karijeru i pažljivo isplanirati njen naredni dio, jer se pokazalo da čovjek može upravljati svojm uspješnošću i ona je tada mnogo izvjesnija, nego da je prepusti slučajnosti. Doduše, neki ljudi su imali sreće i postali su uspješni bez ikakvog planiranja, pa čak i bez velikog truda. Međutim, takvih srećnika je u svijetu veoma malo i niko od nas nema baš nekog osnova da misli kako će baš on možda biti jedan od tih. Zato je bolje uzeti sudbinu svoje karijere u svoje vlastite ruke!

35

Da bi se napravio vlastiti karijerni plan, potrebno je prethodno sebi odgovoriti na sljedeća (coaching) pitanja: ⎯ Tko si ti? ⎯ Što je važno za tebe? ⎯ U čemu si dobar? ⎯ Što voliš raditi? ⎯ Kako voliš učiti? ⎯ Što su tvoji izazovi? ⎯ Kako možeš zamisliti svoj život u nekoliko narednih godina? ⎯ Što bi uopće bio tvoj „posao života“ (tzv. autentični poziv)? ⎯ Postoji li nešto što si u životu oduvijek želio da radiš, ali se nisi usudio da

počneš? ⎯ Što ti uistinu želiš u svom životu? ⎯ i sl. Da bismo bili uspješni u izradi svog karijernog plana, potrebno je napraviti rezime dosadašnjih karijernih aktivnosti i dostignuća, tj. napraviti svoj karijerni portfolio. Pod karijernim portfolijom podrazumijevamo sve ono što bi pojedinac nabrojao prilikom kompletnog predstavljanja, to jest, portfolio sadrži sljedeće dokumente: ⎯ životopis (CV, EUPASS); ⎯ radna iskustva, ⎯ diplome, licence potvrde o formalnom i neformalnom obrazovanju, ⎯ potvrde o vještinama, postignućima, nagradama, referencama (članci, knjige,

proizvodi i sl.), ⎯ potvrde o volontiranju, ⎯ pismene preporuke ⎯ i dr. Izrada karijernog portfolija je prvi korak pri izradi karijernog nacrta, a zatim i karijernog plana koji su potrebni svakom pojedincu u trenutku kad želi razmisliti o nastavku svoje karijere ili o njenom pospješivanju. Koristeći svoj karijerni portfolio, svaka osoba može otpočeti sa izradom svog dosadašnjeg karijernog nacrta kom je potrebno dodati još i ciljeve i planove za sadašnjost i za budućnost vezane za karijeru. Tako bi se došlo do sveukupnog karijernog plana koji uključuje i budućnost.

Karijerni plan može biti vrlo jednostavan i može uključivati samo odgovore na nekoliko ključnih pitanja koja se odnose na postavljalje vremenskih okvira za radnje koje će dovesti do realizacije zacrtanog cilja. Ako cilj nije tako jednostavan, posve jasan i lako dokučiv, karijerni plan će nužno biti kompleksniji i zahtijevat će, u prvom redu, test profesionalne samoprocjene, procjenu poziva i ispitivanje dosadašnje radne istorije, a vjerovatno će uključivati i promjenu poziva. U takvim situacijama je neophodna pomoć stručnjaka kao što su konsultanti ili coachi da bi oni pomogli pojedincu u kreiranju karijernog plana, ciljeva i namjera. U razvijenim zemljama nije nikakvo čudo da se ljudi u nekom dobu svog života odluče na promjenu karijere, što ne uključuje samo promjenu radnog mjesta ili

36

tvrtke već i promjenu struke tj. poziva. Naime, ljudi shvate da im dosadašnji poziv iz nekog razloga više ne odgovara i odluče se da ga zamijene nekim drugim. To je prilično zametan proces koji je kod njih potpuno razrađen i svima dostupan, a traje i po nekoliko godina. Naravno, na ovim našim prostorima mi sebi nikad nismo mogli priuštiti takav luksuz jer u medjuvremenu ne bismo imali od čega da živimo. Ali, zbog ratova, tranzicije i sveopćeg haosa koji nam se konstantno nameće izvana, mnogi ljudi su nasilno ostali bez svog posla, pa su prisiljeni da promijene svoj poziv. Osim toga, postoje ljudi koji su prerano otjerani u penziju i oni koji su redovno otišli u penziju, a smatraju se još i umno i fizički sposobnim za neki posao, koji bi također htjeli da nastave svoju karijeru, a ne da budu otpisani. Za sve njih je korisno da naprave svoj karijerni portfolio i svoj karijerni plan, ako žele: ⎯ naći posao, ⎯ poboljšati posao koji obavljaju, ⎯ bolje se osjećati na svom radnom mjestu, ⎯ otpočeti svoj vlastiti posao, ⎯ pomijeniti radno mjesto, ⎯ raditi kao volonteri (DODATAK III), ⎯ itd. Za izradu karijernog plana, pored dobro urađenog portfolija, potrebno je imati i podatke ⎯ o osobenostima (npr. karakter po MBTI, DODATAK V) i sklonostima prema

dominantnom karijernom sidru (DODATAK IV), ⎯ o životnoj filozofiji, prednostima i manama, ⎯ o pogledu na sopstvenu misiju, ⎯ o željama, ⎯ o ciljevima. Dakle, karijerni plan se izrađuje na osnovu naših vještina, znanja, motiva i interesa, a prilagođen je našem talentu (sidra!) i našem karakteru (MBTI), s tim da utvrdimo koje su to još nedostajuće vještine i znanja koja moramo steći da bi se zacrtani ciljevi mogli ostvariti, a naša karijera uspješno nastaviti. Pri izradi karijernog plana najdelikatniji posao je odrediti ciljeve, jer se i ne može pristupiti planiranju razvoja karijere ako se nema dobro određen cilj. Da bi se cilj što bolje odredio, potrebno je prethodno sakupljati informacije iz raznih izvora i od raznih ljudi, pratiti i analizirati uspjehe drugih, upoznavati se sa uspješnima ljudima i čuti njihove priče i biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, ako je ikako moguće. Korisno je i uspostavljati poznanstva i prijateljstva gdje god je to moguće, jer svaka osoba može imati neku ulogu u vašem životu (tzv. mreža!) Treba pomagati ljudima oko sebe da im život bude lakši, jer nikad ne znate tko od njih može pomoći vama u nekom trenutku. Također, korisno je sakupljati relevantne informacije sa medija, Interneta i sl. Ali, potrebno je i sebi postaviti pitanja kao što su: Volim li ja oblast u kojoj trenutno radim? Hoću li ostati da živim ovdje? Želim li da učim više iz ove oblasti ili iz neke druge? Što bi mogla biti moja niša?

37

Kad se odgovori na ova pitanja i odredi oblast u kojoj će se nastaviti karijera, neophodno je dalje zapitati se: Što mi je potrebno da bih bio kvalifikovan za takvu poziciju? Koje vrste obrazovanja i certifikacije su za to potrebne? Što od toga imam/nemam? Kojim organizacijama je važno da pripadam? Kako da se umrežim sa drugima iz te struke? Koje korake je potrebno napraviti da bih krenuo ka tom cilju i u kom vremenskom roku? Karijerni portfolio, karijerni nacrt i karijerni plan su zbirke koje se vremenom dopunjavaju i tako pomažu ljudima da prate put svoje karijere.

Primjer 1. Neki čovjek je ovako obrazložio svoj karijerni plan: „Nakon diplomiranja želim da započnem karijeru u oblasti socijalnih usluga (skrbi). Ne znam tačno što bih tamo radio, ali znam da me zanimaju djeca i obitelji. U narednih 5 godina želim da nađem mjesto u toj oblasti jer imam najviše strasti za to.“ Na osnovu rezultata personalnih testova i testova za moja interesovanja, osjećam da sam na pravom putu, jer sam introvertan, intuitivan, osjećajan i pravedan. To znači da sam pažljiv i da dobro razmislim prije nego što djelujem. Otvoren sam, saosjećajan i razumijem potrebe drugih. Ja istražujem stvari i događaje, cijenim kreativne ideje, volim da pomažem, učim i služim drugima. Oba testa (MBTIO i Sidra) me prikazuju baš kao takvu osobu. Da bih se pripremio za karijeru u toj oblasti, pohađao sam mnoge kurseve koji su mi vodilja u svemu tome. Pohadjao sam mnoge kurseve na temu psihologije da bih bolje razumio probleme koje ljudi imaju., kurseve za komuniciranje da bih ostvario bolji kontakt sa ljudima, kao i kurseve za savjetovanja. Također sam pohađao kurseve vezane za ljudsku različitost, jer kod nas postoje razne marginalizovane grupe. Ti kursevi su mi pokazali u čemu sam još slab (nedostatak logike i tvrdoglavost) i što bih još trebao savladati da budem što bolji u svom poslu pretvarajući te nedostatke u vrline.“ Primjer 2. Ime: Sara D. Cilj: postati certifikovana medicinska sestra Dosadašnja edukacija i iskustvo: magistar u poslovnoj administraciji Dosadašnje vještine: administrativne, sposobnost za obavljanje više poslova odjednom, odlično komuniciranje i odlične vještine pisanja tekstova, ekspertno poznavanje MS Office programa, poznavalac administrativnih i drugih procedura u bolnici. Podcilj #1: Istražiti mogućnost upisa za magistarski (master) na dvije lokalne škole, raspitati se o svim uslovima i odabrati program koji najviše odgovara. Rok: dec.31.2006. Podcilj #2: Podnijeti aplikaciju i obezbijediti financije za program zdravstvene njegovateljice. Rok: Jan.31. 2007. Podcilj #3: Otpočeti sa programom za njegovateljice u jesen 2007. Rok završetka programa: june 2009. Podcilj #4: Pristupanje ispitu za licencu (i obavezno ga položiti!) Rok July 2009. Podcilj #5: Otpočeti sa traženjem posla (CV, pisma preporuke, pripremiti se za intervju) i otpočinjanje nove karijere. Primjer 3. Shelly radi u istoj kompaniji već 5 godina i stalno dobija pohvale, ali nikako da prodre u menadžment, kamo bi željela, a smatra da bi bila dobar menadžer jer ima smisla za to. Ime: Shelly R. Cilj: Menadžer u računovodstvenom sektoru Dosadašnja edukacija i iskustvo: Diploma na umjetničkoj akademiji odsjek

38

historije, nešto iskustva i u financijama. Sadašnje vještine: Razumjevanje procesa i procedura u računovodstvu, expert u MS Excel programu i računovodstvenom softveru Podcilj #1. iznaći što je sve potrebno da bi se postalo dobar menadžer u kompaniji. Sastati se odmah sa nekim menadžerom i kod kadrovika se raspitati na koji način kompanija pomaže onima koji to žele da ostvare. Posuditi i čitati literaturu o liderstvu. Pristupiti nekom treningu ili radionici koja se bavi liderstvom. Rok: Feb. 2007. Podcilj #2. Ojačaj menadžmersko iskustvo. Volontiraj kad god je neki menadžer odsutan. Preuzmi vođenje manjih projekata u grupi. Budi uslužna svima u firmi Pomogni novim zaposlenicima da se snađu u firmi. Podnosi revnosno izvještaje nadredjenima više puta nedeljno. Volontiraj na liderskoj poziciji u susjedstvu: u crkvi, civilnom klubu ili neprofitnoj agenciji i prikupljaj preporuke. Nastavi sa čitanjem knjiga o liderstvu i nauči kako se ti principi mogu primjeniti na raznim mjestima. Rok: Potrebno je najmanje 6 mjeseci iskustva prije nego se aplicira za neko menadžersko mjesto. Podcilj# 3. Apliciraj za otvorenu menadžersku poziciju unutar firme. Pripremi CV, pisma preporuke, i pripremi se za intervju vezan za menadžersko iskustvo i vještine. Ako nema otvorene menadžerske pozicije u firmi, potražiti je negdje drugdje ili sačekaj dok se ne pojavi. Nastaviti traženje prave prilike. Rok Jan 2008. Primjer 4. Cilj: Jedan maturant želi postati građevinski inženjer koji će konstruisati i nadgledati izgradnju zgrada, autoputa prenosnih sistema i sl. Zahtjevi: Diploma na građevinskom fakultetu Sposobnost rada u timu. Kreativnost. Analitičko mišljenje. Capacitet za detalje. Vještine prezentacije. Vještine pisanja tekstova. Poznavanje fizike i matematike. Akreditacije kod Licencnog zavoda Sadašnje vještine i interesi: Ljetni rad kod Smith Construction Co. Kursevi matematike u gimnaziji Kursevi iz naučne informatike u gimnaziji Iskustvo rada u timu Pohadjanje literarne sekcije u gimnaziji Plan za dostizanje karijernog cilja: Diplomiranje na fakultetu Pohadjanje Univerziteta inženjerstva u Texasu Iskustvo na poslu Nastavak rada kod Smith Condtruction Co. Traženje prakse na drugim mjestima preko fakulteta Mreženje sa ljudima iz struke. Pristupanje campus organizaciji studenata tehnike. Primjer 5. Ime: R.P., 60 + Cilj: Priprema za nastavak karijere poslije penzionisanja Dosadašnja edukacija: gimnazija, elektrotehnički fakultet, magistratura, doktorat, certifikati za turističkog vodiča, globalno učenje i karijernog coacha. Sadašnje vještine: Poznavanje engleskog jezika, djelomično njemačkog i slovenačkog, korištenje računara, pisanje knjiga, brošura, eseja, članaka,

39

sposobnost prezentacije, predavanja, držanja tribina, okruglih stolova, radionica, komunikacijske vještine, certifikat za globalno učenje, certifikat za karijernog coacha, položen ispit za turističkog vodiča, rad u NVO sektoru i kursevi vezani za to. Podcilj #1: Uključivanje u izradu i realizovanje EU projekata. U tom cilju raspitivati se o svim relevantnim detaljima vezanim za način izrade tih projekata, uključiti se kao partner ili izvođač (edukator) u neke od projekata koje vode drugi ljudi. Podcilj #2.Nabaviti bar jedan projekt koji je bio prihvaćen i već je odrađen, što je veoma teško, a bilo bi potrebno radi primjera. Podcilj #3. Naći sponzora za štampanje brošure o MOBBINGU i aktivno radizti u udruženju STOP MOBBING iz Trebinja, te se i dalje boriti za uspostavljanje pravne države. Prema rezultatima MBTI testa (ESTJ) i dominantnih sidara (sidro neovisnosti/samostojnosti, tehničko sidro i sidro uslužnosti) očigledno je da postoje predispozicije za obavljanje ovakvih poslova. Rokovi nisu striktni, ali treba nastojati što prije postići zacrtano. 3.3. AUTENTIČNI POZIV

Sve vrste karijernog coachinga imaju za cilj da pojedinac pronađe svoj autentični poziv, što znači pravi, stvarni ili usklađen sa njegovim unutarnjim bićem. Postojanje autentičnog poziva temelji se na pretpostavci da svako ima neko centralno životno poslanstvo koje mu donosi optimalno zadovoljstvo i koje se kroz njegovo djelo razvija i mijenja. Svako može naći ili ostvariti djelo koje izražava njegovo životno poslanstvo pri kom može upotrebiti svoje vještine i tako naći svoje mjesto u društvu koje mu obezbjeđuje i da od njega živi. Da bi to ostvarili treba najprije ustanoviti svoje: ⎯ životno poslanstvo (ili misiju), ⎯ sistem vrijednosti, ⎯ što je to što nas motivira, ⎯ koje su naša interesovanja, ⎯ vještine, ⎯ iskustvo ⎯ i radnu okolinu u kojoj živimo i ostvarujemo svoje djelovanje. Obavljanje autentičnog poziva ljudi opisuju kao stanje “FLOW” (sve ide kao po loju!). To znači da neku aktivnost obavljamo radi nje same, a ne radi koristi koju nam to donosi. Pitanja za iznalaženje autentičnog poziva: ⎯ Što stvarno želite? ⎯ Što vas motivira? ⎯ Koje vrijednosti slijedite? ⎯ Kako si na odgovarajući način postavljate ciljeve? ⎯ Kako otklanjate moguće prepreke? ⎯ Koja je vaša misija u životu? ⎯ O kojim pitanjima vezano za karijeru razmišljte? ⎯ Koje odluke u vezi sa pozivom možete izabrati? ⎯ Kakvi su vaši planovi za budućnost u pogledu karijere? ⎯ Koje karijere bi bile najbolje primjerene vašim sposobnostim i vašem znanju? ⎯ Što vas najviše zanima? ⎯ Što želite postići u narednih 10 godina?

40

⎯ Koliko ste uspješni u uravnoteženju pozivnog i porodičnog života? ⎯ Da li vas vaš posao veseli? ⎯ Da li osjećate potrebu da promijenite poziv? ⎯ Jesu li vaše spretnosti koje koristite produktivne? ⎯ Kako osjećte vaše sudjelatnike- kao porodicu? ⎯ Kako su se promijenile vaše vrijednosti? Jesu li u skladu sa vašim poslom? ⎯ Kakvi su vaši ciljevi u životu za narednih 10 ili 20 godina? 3.4. VRSTE KARIJERNOG COACHINGA

Karijerni coaching može biti višestrano uže specijaliziran. Postoje izvjesne razlike ako je karijerni coaching namijenjen izvršnim rukovodiocima, profesionalcima ili naprosto nekom tko želi osmisliti svoju karijeru u skladu sa svojom osobnošću, svojim sistemom vrijednosti i svojim potencijalima. U ovoj knjizi naglasak je stavljen na slučajeve osobnog karijernog coachinga koji je potreban prvenstveno osobama koji kažu da ne vole svoj posao, a takvih je, prema američkim istraživanjima čak 90%! Ili ga možda čak i nemaju, što je češći slučaj kod nas na Balkanu. Njima bi upravo karijerni coaching mogao pomoći da pronađu posao svojih snova! Da bi to on uistinu i bio morao bi biti usaglašen sa najdubljim interesima i strastima osobe i morao bi biti utjelovljen u tome tko ta osoba uopće jeste. Jedan takav karijerni coaching sastavljen od 7 koraka kroz koji klijent može otkriti što bi mogla biti njegova karijera iz snova, dat je na www.dreamjobcoaching.com/coaching/career-coaching. Najčešći oblici karijernog coachinga su: ⎯ individualni (osobni) karijerni coaching zaposlenih; ⎯ karijerni coaching mladih. ⎯ karijerni coaching nezaposlenih i onih pred penziju ili u penziji; ⎯ karijerni coaching u preduzeću (unutarnji ili vanjski) i u preduzetništvu. Već je, samo od sebe, počelo da se nameće pitanje da li su te tolike podjele na razne vrste coachinga uopće potrebne? Možda bi se moglo reči da se radi samo o rješavanju različitih problema različitih ljudi u čemu će se coach, na osnovu svog znanja, vještina i iskustva zasigurno snaći. Život se u toj mjeri iskomplicirao da je već danas svakome potreban coach ili mora svatko sam sebi postati coach. Razni pritisci i strahovi koje ljudi doživljavaju na radnim mjestima su sve teže podnošljivi, ali oni dovode ljude u situaciju da istražuju nove mogućnosti, što inače ne bi radili. Pretrpanost obavezama koje nas ne čine srećnima često nam nameću pitanje: Hoćemo li i dalje ostati na tom putu ili ćemo potražiti neki drugi koji je bolje usklađen sa našim vještinama, znanjima i strašću? Ključ postignuća zadovoljavajuće i briljantne karijere leži u dobrom poznavanju sebe, korištenju svoje snage, razumijevanja svojih vrijednosti i znanju što treba uraditi da bi se čovjek dokopao takvog posla koji će ga učiniti sretnim. 3.5. KARIJERNI COACHING ZA ONE SA 40+ I 50+

41

Obično se kaže još od vremena starih Grka da je jedina stvar koja je u životu izvjesna – promjena. Iako se ta izreka potvrdila nebrojeno puta, ipak postoje neke situacije u kojima se promjena čini ne samo nevjerovatnom već i nemogućom ili čak i smiješnom. Mijenjati posao ili profesiju u četrdesetim ili pedesetim je jedna od onih situacija koje ljudi posmatraju sa čuđenjem. Međutim, i to je moguće, a danas već postoje metode i tehnike podrške da bi te promjene prošle što manje burno. U tom smislu pomaže karijerni coaching koji zahtjeva da se prije preduzimanja takvih promjena u karijeri razmotre sljedeće činjenice: ⎯ Razlozi za promjenu mogu biti želja da se radi nešto drugo, financijska

sloboda, želja za napretkom ili naprosto da se uspori intenzitet dosadašnje karijere koja je nametala brzinu i stalni stres. Međutim, treba imati na umu da je mijenjati tok karijere daleko teže u četrdesetim, a pogotovo pedesetim nego što bi to bilo u ranijoj dobi. Zbog toga se neminovno javlja oklijevanje koje koči motivaciju. Zato treba jasno specificirati razloge zašto se želi promjena karijere.

⎯ Koliko teško će to biti izvesti? Jasno je da u tim godinama svaka promjena teško pada, jer je tada teže sticati nove vještine i nova znanja koja će zasigurno biti potrebna u novom pozivu. Sticanje novih znanja svakom u tim godinama teško pada, a za neke osobe je to i nemoguće. Zato se mora imati jak motiv da bi se to uopće moglo izvesti.

⎯ Financijska sposobnost je veoma bitna, jer je sasvim izvjesno da će trebati proći neko vrijeme dok nova karijera bude mogla obezbijediti financijsku stabilnost.

⎯ Usklađenost vještina i sposobnosti koje se posjeduju sa onima koje su potrebne u novoj karijeri je važan činilac. Poželjno je da su one što približnije, ako baš nije moguće da budu posve iste.

⎯ Treba biti praktičan i razmotriti sljedeće: Kakav karijerni plan odgovara vašim potrebama? Koji rizici postoje? Imate li rezervni plan ako ovaj ne uspije? Što vam daje sigurnost pri ovoj dramatičnoj promjeni karijere?

⎯ Ako ste definitivno odlučili da krenete tim putem, napravite plan te vaše nove karijere sa poslovnim (biznis) planom i financijskim planom što će predstavljati ključ vašeg uspjeha.

⎯ U svakom slučaju, dobar nivo vaše financijske nezavisnosti će vam u mnogome pomoći da uspješno ostvarite vašu, inače prirodnu, želju za promjenom.

U ovakve drastične izmjene inače već postojećeg karijernog plana, teško se uputiti sam, bez podrške. U nekim radnim organizacijama postoje takvi planovi za neka radna mjesta na kojima rade osobe u čije obrazovanje i usavršavanje se mnogo uložilo i čijim eventualnim odlaskom u penziju ili drugdje, stvorio bi se veliki diskontinuitet koji bi se negativno odrazio na uspješnost radne organizacije, jer bi trebalo proći stanovito vrijeme da se za takvo radno mjesto obrazuje druga osoba. Zbog toga su osmišljeni programi za promjenu karijere u dobi 50+ u kojima se nastoji iz takvih osoba izvući njihovo znanje i prenijeti na mlađe zaposlenike koji će nastaviti raditi na tom mjestu, a starijem zaposleniku se osmisli nastavak karijere u sferi obrazovnja onih koji će ga zamijeniti, ili nešto slično, ali njemu odgovarajuće. Pri realizaciji takvih programa [7] važnu ulogu igraju karijerni coachi. Također karijerni coach može pomoći i onima koji su otišli u penziju, a još se osjećaju zdravima i sposobnima da svojim radom doprinesu dobrobiti svoje

42

društvene zajednice i uopće domovine. Postoje razni programi sa tim ciljem. Također, u te programe se mogu uključiti i one osobe koje nisu nikad radile, pa bi sad u tom dobu željele da budu korisne i nekom potrebne. 3.6. KARIJERNI COACHING ZA MLADE

Kad djeca pođu u gimnaziju uveliko počinju razmišljati o svojoj budućnosti i o različitim pozivima. Tada često postavljaju sebi i drugima pitanja poput: Kako da pronađem pravi karijerni put za mene? Što se dešava na tržištu rada? Za koju struku da se opredjelim nakon što završim gimnaziju? Što će se desiti ako krivo odaberem ili ako se predomislim? U takvoj situaciji roditelji moraju odigrati svoju ulogu na pravi način. Oni moraju dati potporu svojoj djeci ohrabrivanjem i pravilnim informisanjem već na samom početku izgradnje njihove karijere, jer oni imaju najveći uticaj na njih. Oni moraju postati njihovi saveznici na tom putu. U tom smislu od roditelja se očekuje da [2]: ⎯ pomognu svojoj djeci tako da ona istraže svoje interese i pronađu ono za što

osjećaju strast; ⎯ ukažu na ono pozitivno iz svoje karijere; ⎯ pomognu svojoj djeci da si postave izazovne ali realizibilne karijerne ciljeve; ⎯ podsjete djecu na svoje vlastite napore i uspjehe; ⎯ podrže svoju djecu u njihovom izboru karijere ukazujući na svoje greške; ⎯ povežu svoju djecu sa osobama koje bi ih bolje mogle informisati o karijeri za

koju su se odlučili; ⎯ ohrabre svoju djecu da se uključe u volontiranje u školi ili lokalnoj zajednici; ⎯ istraže moguće obrazovne opcije vezane za odabranu karijeru; ⎯ ohrabre svoju djecu da pokušaju nešto novo; ⎯ budu dobro informoisani o situaciji vezanoj za struku koja je sastavni dio

odabrane karijere njihove djece. I to nije dovoljno. Svaki roditelj bi morao znati nešto iz vještina coachinga kako bi uspješno «navigirao» svoju djecu u pravcu uspješne karijere. Postavljanjem pravih (coaching) pitanja roditelj bi trebao pomoći svom djetetu da: ⎯ upozna samoga sebe, otkrije koje su mu interesi, vrijednosti, vjerovanja,

vještine i resursi i što bi ono stvarno željelo u svom životu; ⎯ istraži razne mogućnosti i načini uži izbor zvanja koja dolaze u obzir; ⎯ iz tog užeg izbora odabere ono što smatra da mu najviše odgovara i da

napravi plan kako bi to ostvario; ⎯ počne svoj plan ostvarivati.

Jasno je da je malo onih roditelja kojima su poznate vještine i metode coachinga. Također im je nedostupno i angažovanje coacha. Ali, ipak se ne treba predati, jer postoje knjige i internet. Literatura [8] se može besplatno skinuti sa interneta i bez obzira što je pisana za državu Albertu u Kanadi, veoma je primjenjiva i na Balkanu. Važno je samo to da roditelji shvate koliko je značajno da na ovaj način pomognu svom djetetu i tako mu pomognu da isplanira svoju karijeru u skladu sa svojim osobnošću.

43

Ako dijete uspije u tome i za njega će važiti ona poznata Konfucijeva mudrost: «Ako pronađeš pravi posao koji ćeš voljeti, niti jedan dan u životu nećeš raditi» Zašto ne pomoći svom djetetu da ima to zadovoljstvo? A nije samo to u pitanju. Ako se mladi pravovremeno ne zaposle, to će imati nesagledive negativne posljedice na njihov cjelokupan budući život, jer ⎯ gube radne navike čekajući predugo na zapošlenje, ⎯ zaboravljaju temeljna znanja, ⎯ propuštaju priliku da na vrijeme usvajaju nove kompetencije i vještine, ⎯ ne obezbijeđuju sebi sigurnu budućnost i starost, ⎯ ne pune penzione fondove za prethodne generacije, ⎯ ne zasnivaju na vrijeme porodicu i ne obezbjeđuju demografsku reprodukciju. Izostanak pravovremenog zapošljavanja mladih i pojavnost njihove isključenosti iz društva će izazvati sunovrat čitavog društva, tj. države. 3.7. KARIJERNI COACHING U PRAKSI

3.7.1. Uloga karijernog coacha

Ako ste došli u situaciju da idete na posao koji vas frustrira, za koji ne dobijate niti adekvatnu naknadu (ako je uopće i dobivate!), niti vas inakoji način ispunjava, ili ste ostali bez posla, ili ga nikad do sada još niste ni imali iako već duže vrijeme pokušavate da se zaposlite, morate nešto radikalno promijeniti u svom životu. U protivnom, kad potrošite godine uzaludno čekajući da nađete posao, činit će vam se kao da su ih „pojeli skakavci“, kao što u svojoj knjizi reče Borislav Pekić. Ako se osjećate bespomoćni i dezorjentisani, a shvatili ste da više nema smisla na dosadašnji način čekati posao, potražite pomoć. Na sreću, prije desetak godina pojavila se jedna nova uslužna djelatnost – coaching, namijenjena upravo ljudima koji se nalaze u nekoj nezadovoljavajućoj situaciji sličnoj vašoj, iz koje ne mogu sami za izađu. Zato se obratite karijernom coachu koji će vam pomoći da izađete iz te situacije i krenete odgovarajućim putem izgrađujući svoju karijeru u skladu sa potencijalima za koje niste ni znali da ih posjedujete. Karijerni coach će postavljanjem odgovarajućih pitanja i općenito družeći se sa vama nastojati da utvrdi koja to znanja i iskustva ste stekli na prethodnim radnim mjestima, koje su vaše poznate i nepoznate sposobnosti (talenti), vještine, mogućnosti (kompetencije) i karakterne osobine (temperament) te i uopće vaš ljudski kapital koji vam može dati neslućene mogućnosti osobnog, poslovnog i pozivnog razvoja. U tom cilju, pored testova (npr. Myers-Briggsov test osobnosti, odredjivanje dominantnih sidara i sl.), coach će vam neizostavno postavljati pitanja: 1.

44

⎯ Da li je posao koji ste radili odgovarao vama po svojim karakteristikama, obimu, zahtjevnosti?

⎯ Da li ste bili dobro uklopljeni u radni kolektiv? ⎯ Ako niste, što je bio razlog? ⎯ Kako ste reagovali na kritike? ⎯ Kakva je bila radna klima u vašem okruženju? ⎯ Kako ste reagovali na nju? ⎯ Da li ste imali nekog tko vam je htio i mogao pomoći u slučaju potrebe? ⎯ Da li ste bili zadovoljni sa načinom na koji ste mogli obavljati posao? ⎯ Ako jeste, zašto jeste, ako niste zašto niste? ⎯ U kojoj mjeri ste na svom radnom mjestu mogli iskazati svoje

sposobnosti? ⎯ Da li su vaše sposobnosti bile premalo iskorištene na vašem radnom

mjestu? ⎯ Da li vas je ikad netko pohvalio za vaš rad i odao vam neko priznanje? ⎯ Da li biste i dalje htjeli ostati na tom radnom mjestu (ili statusu)? ⎯ Da li nikako više ne možete ostati na tom radnom mjestu? Iz kojih

razloga? Objektivnih ili subjektivnih? 2.

⎯ Ukoliko nije moguće ostati na tom radnom mjestu (ili ako još nikad niste ni imali radno mjesto), koliko ste svjesni činjenice da morate nešto radikalno promijeniti u pogledu svog načina traženja posla, odnosno zapošljavanja?

⎯ Koji su vam motivi za to? ⎯ Koliko su jaki ti motivi? ⎯ Jeste li o tome već razmišljali? ⎯ Nazirete li kakve nove pravce vašeg budućeg usmjerenja? ⎯ Da li smatrate da su ta usmjerenja u okviru vaše struke ili u nekom posve

drugom području? ⎯ Kako biste znanje i vještine iz svoje struke mogli upotrijebiti u novoj

oblasti, u kojoj mjeri i da li je to uopće moguće? ⎯ Koliko ste informisani o tome što bi sve od znanja i vještina trebalo da

imate da biste bili uspješni u nekoj drugoj oblasti? ⎯ Smatrate li da je to dovoljno ili i dalje sakupljate informacija i znanja? ⎯ Koliko vam u tome pomaže vaša osobna socijalna mreža (poznanici,

prijatelji, kolege, rođaci)? ⎯ Kolikom osobnom socijalnom mrežom raspolažete? ⎯ Znate li da je ta mreža broji maksimalno do 150 ljudi (Danbarov broj) i da

li je to u vašem slučaju zadovoljavauće? ⎯ Koliko znate o tome da je takvo mreženje umjetnost međusobnog

povezivanja ljudi i sticanja novih poznanstava što omogućuje razmjenu iskustava, informacija i na kraju međusobno ispomaganje?

⎯ Znate li da ste pomoću bogate osobne socijalne mreže možda mogli lakše naći i odgovarajući posao? (Osnovni cilj te metode je da što više vaših znanaca bude obavješteno o tome da tražite posao i u tome vam aktivno ili pasivno pomažu).

⎯ Znate li da vam socijalna mreža može pomoći i ako se odlučite rješavati svoj problem nezaposlenosti pomoću otpočinjanja vlastitog biznisa?

⎯ Znate li da vam u tom slučaju mogu pomoći i članovi socijalne mreže ponekih članova vaše socijalne mreže (jer svatko ima svoju osobnu socijalnu mrežu!)?

45

⎯ Kako biste mogli proširivati svoju osobnu socijalnu mrežu i da li ćete to činiti i kako?

⎯ itd. Vješt karijerni coach ima neiscrpno mnogo prikladnih pitanja za vas koja će vas podstaknuti da dublje razmišljate kako biste našli odgovarajući odgovor. To su najčešće kratka i jednostavna pitanja, na koje odgovori ne moraju biti ni kratki ni jednostavni. Oni su naprosto rezultat vaše unutrašnje refleksije na izazovna pitanja. Svako naredno pitanje coacha zavisi od vašeg odgovora, pa između svaka dva gore navedena pitanja coach može vašim odgovorima biti inspirisan na postavljanje i mnogih drugih nepredvidivih pitanja. Time se obogaćuje vaša međusobna komunikacija i saznanja coacha i vas o vašim unutrašnjim skrivenim potencijalima, kojih ni vi sami niste bili ni svjesni.

3.7.2. Kako može pomoći karijerni coach

Ako ste zaključili da ovako više ne može, spremni ste na promjene u vašem životu i to, naravno, na pozitivne promjene! Ali, ljudima je veoma teško da učine radikalnu promjenu u svom životu, pogotovo ako misle da tu cijelu promjenu treba učiniti odjednom ili je čine da bi zadovoljili nekog drugog. Promjena vas odvodi iz stare poznate šeme na potpuno nepoznat teren i kao takva zahtjeva od vas junaštvo! Tim više što ne možete biti sigurni da će vam se konačni rezultati te promjene uopće svidjeti. Zato preduzimanje promjena zahtjeva veliko samopouzdanje i vjerovanje u svoje osjećaje, spremnost na greške i učenje iz njih, odustajanje od zahtjeva za savršenošću i zahtjeva da je rezultat apsolutno pod vašom kontrolom. Također, potrebno je osigurati vrijeme za provođenje tih promjena koje mora biti mudro upotrebljeno. Zbog svega toga nije neprirodno da osjećate strah od namjeravane promjene, preopterećenost i nervozu, jer to i svi drugi osjećaju. Mnogi ljudi smatraju da je poduhvat promjene u njihovom životu jedna od najtežih stvari koju su ikad načinili. Međutim, dobra strana toga je činjenica da je to i jedna od najisplativijih stvari u životu čovjeka. Ali, treba znati da živjeti ispunjen život podrazumijeva i rizike, pa stvaranje odluka vezanih za karijeru i preduzimanje aktivnosti sa ciljem njenog ostvarenja uključuje fizičke, emocionalne i financijske rizike. Zato vaš pristup preuzimanju rizika ima velik uticaj na vašu karijeru. Da biste pri svim takvim i sličnim situacijama ostali čvrsto na svojim nogama, mnogo vam može pomoći karijerni coach. On će vam biti oslonac u svim teškim situacijama i dilemama. On će vas pravim pitanjima navesti na to da iz dubine vašeg bića izvučete svoje skrivene potencijale potrebne za rješavanje svih usputnih problema i dilema na putu vaše karijere i života uopće. Karijerni coach će vas svojim pitanjima navesti da shvatite da je potrebno otkriti vašu misiju i ono što vaše srce želi, kako su nužne promjene i u vašem životu i radu s obzirom da se sve oko vas mijenja: mijenja se tehnologija, mijenja se svijet rada, mijenja se sistem vrijednosti itd. Coach će vam pomoći da shvatite kako morate stalno učiti da biste se sa svim tim promjenama mogli suočiti, a ne dozvoliti da vas one poraze. Podstaknut će vas da proširujete svoju osobnu socijlnu mrežu i tako kontaktirate sa što više ljudi jer nikad ne znate tko vam može i kad pomoći i obogatiti vas u nekom smislu. Coach će vam pomoći da kao normalno i uobičajeno prihvatite svoje razvijanje od onog teenager-a od 15 godina, preko 25, 34, do zrele osobe od 45 i dalje. Ako sva ta saznanja

46

objedinite i prihvatite kao novu matricu shvatanja života, postići ćete ravnotežu, stajat ćete čvrsto na svojim nogama i postat ćete uspješni u svim segmentima svog života. Kad shvatite prethodno, vaš karijerni coach će vam pomoći da isplanirate svoju daljnju karijeru. Postavljajući vam adekvatna pitanja pomoći će vam da shvatite što su bili vaši prioriteti u prošlosti, što su sada i što bi mogli biti u narednih 5-10 godina, jer prioriteti se vremenom mijenjaju. Pri tom treba biti svjestan činjenice da se zbog sveopćih promjena u svijetu mijenjaju i vrste poslova: neki nestaju, neki se modificiraju a neki novi nastaju. Planiranje karijere je proces koji traje čitav život i predstavlja usklađivanje vaših tekućih i naslućenih budućih potreba i prioriteta sa raspoloživim opcijama, te njihovo prilagođavanje u slučaju potrebe. Kroz svaki od sledećih koraka uspješno će vas provesti karijerni coach. Prvi korak pri planiranju karijere je samoprocjena. U tom smislu treba identifikovati svoje potrebe, važne interese, vrijednosti, vještine i sposobnosti. Na primjer: oblast interesa, veličinu zarade, nivo obrazovanja, životni stil. Drugi korak je istraživanje. Nakon što identifikujete svoju opciju, sakupljajte informacije vezane za nju. Koje izbore imate? Što svaka od tih alternativa uključuje? Treći korak je donošenje odluke. Procijenite svoje opcije i odlučite koja je najbolja u ovom razdoblju vašeg života. Što su prednosti, a što mane svake od alternativa? Četvrti korak je planiranje akcije. Napravite plan akcije. Što trebate učiniti da realizujete svoju odluku? Što vas može omesti u tome? Kako ćete prevazići probleme koje predviđate? Planirajte na način korak-po- korak kako ćete postići ciljeve koje ste odabrali. U slučaju samoprocjene coach će vam postavljati pitanja iz sljedeće grupe: ⎯ Što volite da radite? ⎯ Što znate dobro raditi? ⎯ Što za vas rad čini smislenim? ⎯ Koje vještine već posjedujete? ⎯ Koji nivo edukacije posjedujete(ili želite steći)? ⎯ Koje radno iskustvo posjedujete? ⎯ Što vas pri radu motivira? ⎯ Što su vaša očekivanja od posla? ⎯ Kakav životni stil želite? ⎯ Koje vrste treninga imate (ili želite steći)? ⎯ Koje od sljedećih tipova aktivnosti vas vesele: 1. rješavanje problema, 2. ubjeđivanje drugih, 3. biti fizički aktivan, 4. raditi sa činjenicama i slikama 5. pomagati ljudima, 6. koristiti svoju maštu, 7. izrada ili popravljanje stvari, 8. kreiranje stvari. Zaokružite onu za koju je vaš interes najveći.

47

⎯ Koji tip od sljedećih aktivnosti obavljate najbolje: 1. rad sa brojevima. 2. kreiranje stvari i korištenje svoje mašte, 3. vizuelizacija u tri dimenzije sa crteža, 4. slušanje, iskazivanje osjećanja, dobar rad sa drugima, 5. korištenje i razumijevanje riječi i ideja, 6. izvođenje fizičkih zadataka, 7. primjećivanje sitnih razlika i prepoznavanje grešaka, 8. učenje naučnih i tehničkih principa i sistematično sakupljanje informacija , 9. planiranje i razvoj projekata, koordinacija i postupanje sa detaljima 10.razumjevanje kako stvari rade i sastavljanje istih. Zaokružite svoju najjaču sposobnost. ⎯ Koje od sljedećih vrijednosti vas motiviraju: 1. pomaganje društvu, 2. takmičenje, 3. raznolikost, 4. neovisnost, 5. novac, 6. prestiž, 7. sigurnost, 8. donošenje važnih odluka, 9. biti poštovan od drugih, 10.imati dovoljno vremena za druge aktivnosti, 11.učiti nove stvari, 12.zaštita okoline, 13.lično zadovoljstvo. Zaokružite vrijednost koja vas najjače motivira U drugom koraku planiranja karijere – istraživanju - potrebno je istražiti pun opseg otvorenih radnih mogućnpsti i pronaći što više podataka o njima, te ustanoviti koji najviše zadovoljavaju vaš interes, vaše sposobnosti, vještine i vrijednosti. U tom cilju coach će od vas tražiti sljedeće: 1. držite oči otvorenim i postavljajte pitanja gdje god otkrijetre neke

interesantne mogućnosti za vas; 2. posmatrajte što ljudi rade na svojim radnim mjestima gdje god imate priliku

za to; 3. postavljajte pitanja ljudima koji rade nešto što i vas zanima. 4. pokušajte dobiti status volontera na poslovima koji vas interesuju. 5. potražite tekstove o oblasti koja vas interesuje na Internetu, u biblioteci, u

novinama; 6. koristite svoju osobnu socijalnu mrežu (pa i osobne socijalne mreže članova

vaše socijalne mreže, zašto ne?) da biste saznali što više o onom što vas interesuje;

7. Vodite informacioni intervju sa ljudima koji se bave onim sa čim vi želite da se bavite.

Kad pomoću prethodnih aktivnosti odaberete posao kojim se namjeravate baviti, nastavite sa istraživanjem na bazi sljedećih pitanja: 1. Što ljudi koji se bave tim poslom moraju svakodnevno raditi?

48

2. Koje su uobičajeni radni uslovi u kojima se ti poslovi obavljaju? 3. Koje upravljačke i tehničke vještine su potrebne za taj posao? 4. Koji tip prethodne edukacije je potreban? 5. Da li je potrebna neka licenca? 6. Da li je potreban neki prethodni trening? Tko to pruža takve treninge? 7. Kakva je perspektiva tog posla u budućnosti? U narednih 5 ili 10 godina? 8. Kako stvari stoje sa mogućnošću zarade? Nakon ovih istraživanja vrijeme je da se donese odluka i u vezi s njom i da se utvrde koja su to potrebna dodatna znanja i vještine. Najčešće se radi o sticanju tzv. «mekih» (ili sfot) vještina u koje spadaju: upravljanje promjenama; metode rješavanja problema, upravljanje vremenom, energijom i novcem; umrežavanje; umijeće pregovaranja; (samo)motivacija; pismena, usmena i neverbalna komunikacija; asertivnost; aktivno slušanje; davanje i primanje povratnih informacija; dobro postavljanje ciljeva; pravilno delegiranje; kreiranje i vođenje tima, i sl., što se ne uči u redovnom školovanju kao «tvrde» vještine i znanja u koje spadaju pismenost, strani jezici, matematika i sl. Pri tom moramo imati u vidu da nam iskustvo kaže da su „tvrde“ vještine preduslov za stručnost, ali ne i za učinkovitost, predanost, stvaralaštvo i lojalnost preduzeću, za što su odgovorne „meke“ vještine, čega se postaje svjesno tek zadnje desetljeće. Zatim treba napraviti plan aktivnosti na bazi strategije: 1. Odrediti svoj cilj na veoma specifičan način; 2. Planirajte što treba prethodno uraditi; 3. Suočite se sa svojim strahovima i očekivanjima; 4. Stavite svoj plan na papir i počnite ga realizovati označavajući precizno što

treba uraditi na dnevnom, mjesečnom i godišnjem nivou. Budete li dosljedni u sprovođenju svog plana, postići ćete svoje ciljeve. Ponekad ne možete od prve ostvariti karijeru u oblasti u kojoj želite. Zato je važno da za početak dospijete u tu oblast i poslužite se bilo kojim poslom kao «mostom» da biste napredovali ka vašem željenom cilju. Neka vam bude sretno u ostvarivanju vašeg karijernog plana! 4. SAMOCOACHING 4.1. POJAM I SVRHA SAMOCOACHINGA

Kao što se na osnovu dosadašnjeg izlaganja moglo zaključiti, coaching je metoda koja pomaže ljudima da budu uspješniji, a to svi žele. Međutim, za sada je profesionalna usluga coachinga rijetko kome dostupna. Da svi oni ljudi kojima coaching nije još dostupan, a svjesni su značaja koji bi za njih mogao imati, ne bi posve bili lišeni dobrobiti coachinga, neka se sami osposobe pomoću literature [11] u primjeni metoda i tehnika coachinga bar do te mjere da mogu sami sebi pružiti izvjesnu uslugu coachinga. Jasno je da takav coaching-tj. samocoaching neće moći u potpunosti zamijeniti ulogu profesionalnog coachinga, ali će zasigurno pomoći. Suština takvog coachinga je u tome da pojedinac sazna zašto djeluje, osjeća, vjeruje i misli baš na takav način kao što to čini. Kad postane toga svjestan, moći će to i da promijeni coachiranjem samoga sebe s tim da prethodno postane dovoljno motivisan da preduzme potrebne korake u pravcu svog ličnog razvoja. Pri tom mora ponirati sve dublje i dublje u sebe dok ne dođe

49

do suštine svog bića, jer samo na tom nivou, a ne na površini, može se ostvariti trajna promjena. Ako čovjek nije spreman da to uradi, samocoaching neće dati željeni rezultat. Samocoaching je interaktivan i stalan način ostvarivanja zadovoljavajućih rezultata u osobnom i profesionalnom životu. U procesu samocoachinga ćete produbiti iskustvo i poboljšati kvalitet svog rada i života. Sa samocoachingom se možete zaista preporoditi! Samocoaching omogućuje temeljno razmišljanje o sebi, a u tome se i nalazi njegova snaga. To je spoznao još Sokrat kad je rekao: » Upoznaj sebe. Kad se suočiš s tim tko ustvari jesi, moći ćeš proširiti granice svog svijeta.» Vještine coachinga treba naučiti kao i vještine drugih profesija, a ohrabrenje za taj poduhvat je to da to svatko može. Svatko može biti svoj vlastiti coach! Doduše, to često i jeste, ali se zbog nedovoljno znanja iz ove profesije neki urade mnoge nepopravljive greške. Za početak morate postati svjesni činjenice da u vama istovremeno egzistiraju vaš »Ja1» i Ja2» koji su u stalnoj međusobnoj borbi. Kroz vještine coachinga možete postići da se oni usaglase, što se iskazuje konstatacijom da ste se vi tada usaglasili sa samim sobom. Kao rezultat toga postat će vam jasno što želite od svog života i što ste spremni promijeniti i uraditi da biste to postigli. Kada odlučite da ćete sami preuzeti odgovornost za vaš život i kad savladate vještine cocahinga, shvatit ćete da ste vi postali najbolji stručnjak za vaš sopstveni život. Samocoahing će vam omogućiti ostvarivanje zdravih odnosa sa ljudima, koji se temelje na boljem poznavanju sebe i na dostojanstvenom ponašanju. Oni ljudi koji nemaju, sa zavišću gledaju one koji imaju. Doduše, ako to oni što imaju nisu zaslužili svojim radom, donekle je i opravdana zavist onih koji nemaju. Međutim, ako su to oni ipak zaradili svojim radom, trudom i svojom posvećenosti tom cilju, onda prema njima ne treba osjećati zavist već ih posmatrati kao uzor. Bogati ljudi su shvatili da je redoslijed do uspjeha „biti, činiti, imati“, za razliku od siromašnih kod kojih je redoslijed obrnut, tj. „ imati, činiti, biti“. Cilj stvaranja bogatstva nije primarno imati gomilu novca, nego pomoći sebi da se razvijete u najbolju osobu i da kao takva osoba maksimalno iskoristite sve svoje potencijale. U američkim igrama na sreću (i drugdje) ima mnogo slučajeva gdje su se neki pojedinci preko noći obogatili, ali su to bogatstvo isto tako lako i izgubili, jer nisu imali znanja i vlastitog integriteta da bi mogli upravljati njime. Zato je potrebno stalno učiti i pohađati razne kurseve, a ako tamo čujete bar jednu korisnu stvar, vrijedilo je i uloženog novca i truda. Jer, i uspjeh se može naučiti! Možete naučiti biti uspješni u čemu god želite, bez obzira na to koje su vam startne pozicije. Važno je da ste voljni i da želite učiti. U bogaćenju nije riječ toliko o financijskom uspjehu, koliko o tome TKO morate postati da biste se obogatili uz pomoć svog karaktera i novog načina razmišljanja. Najbrži način da se obogatite je rad na sebi, na osobnom i poslovnom razvoju. Kad postanete uspješna osoba snagom svog karaktera, uvjerenja i vrijednosti, uspjevat ćete u svemu što radite. Steći ćete unutrašnju

50

moć i sposobnost da izaberete bilo koji posao, biznis ili ulaganje novca znajući unapred da ćete uspjeti. Ljudi često imaju brojne dileme i strahove u pogledu svojih sposobnosti i talenata. A kako ne bi i imali kad ne znaju ni da li uopće imaju talente i spopsobnosti ili ne. Ako korištenjem samocoachinga otkrijete koje vještine imate a koje tek trebate osvojiti, osjećat ćete se mnogo sigurnije. Ključna vještina samocoachinga je samopoštovanje i od tog trebate krenuti. Kad naučite cijeniti sebe, razvit će vam se i samopouzdanje. Ali, prethodno morate iskreno i pošteno odgovoriti na prva dva pitanja: ⎯ Koje do sada naučene vještine upotrebljavam dobro? ⎯ Koje vještine moram temeljitije doraditi? Da biste efikasno razgovarali sa samim sobom putem coaching pitanja i odgovora na njih, treba najprije savladati vještine komunikacije. Dobra komunikacija je ključ harmonije i motivacije, a donosi nam informacije, omogućuje iskazivanje osjećaja i brine o tome da se osjećamo značajnim. Ključne vještine komunikacije u samocoachingu su: aktivno samoslušanje, efikasno samoispitivanje i neposredni samoodgovor. Najvažnija je vještina efikasnog samoispitivanja zahvaljujući čemu ćete moći shvatiti način vašeg razmišljanja. Radi se o postavljanju pitanja koja vas podstiču u otkrivanju sebe i koja su usmjerena na budućnost, a ne na prošlost. Ona će pomoći da napredujete. Druga važna vještina samocoachinga je postizanje svjesnosti. To će vam omogućiti da prepoznate razmjere nesklada između misli, osjećaja i aktivnosti. Sljedeća važna vještina je sanjanje aktivnosti, iza čega slijedi vještina postavljanja ciljeva. Radi se o tome da čovjek najprije ustanovi šta bi htio, zatim da ustanovi kako bi do toga mogao doći, a zatim isplanira korake koji će ga dovesti do tog cilja. Da se ne bi stalo negdje na pola puta, treba se osigurati vještinom nadziranja napretka i odgovornosti, baš kao i u običnom coachingu. Postoje još i mnoge druge vještine samocoahinga koje su samo varijanta onih koje se koriste u svakom drugom coachingu. O njima se ovdje neće govoriti, već se čitaoca upućuje na odgovarajuću literaturu. U samocoachingu koristite mnogo pitanja (DODATAK VI) kao što su: ⎯ Kako gledam na svoj posao? ⎯ Da li me posao stimuliše ili zatupljuje? ⎯ Kakva je moja komunikacija sa poslodavcem? Pozitivna ili puna prepirki? ⎯ Da li je posao dio mog u(ne)ravnoteženog života? ⎯ Da li sam zadovoljan sa sadašnjim stanjem ili stalno razmišljam o nekoj

promjeni? ⎯ Koji je moj najveći uspjeh do sada i koje osobenosti su mi ga omogućile? ⎯ Koje je najvažnije pitanje koje sam spreman da sebi postavim i na njega

odgovorim? ⎯ Na kom području sam spreman da se stavim «pod mikroskop»? ⎯ Koji je moj najveći izazov pred koji sam spreman da stanem? ⎯ Što ću imati od toga kad se to ostvari? ⎯ Kako će se promijeniti moj život ako ostvarim taj cilj?

51

⎯ Koje prepreke imam na putu do tog cilja? ⎯ Koje su tri najteže stvari koje moram ostvariti da bih dostigao taj cilj? ⎯ Kako moram promijeniti moje razmišljanje da bih napredovao? ⎯ Do kad namjeravam doseći taj cilj? ⎯ Imam li dovoljno energije za ostvarenje cilja? Ako nemam, odakle ću je

namiriti? ⎯ Koliko mi novca treba za to i gdje ću ga nabaviti ako nemam dovoljno? ⎯ Kako ću izmjeriti napredak? ⎯ Kolika je razlika između onog što kažem da ću uraditi i onog što uradim? ⎯ Kakve odluke donosim i koliko su one u skladu sa mojim vrijednostima? ⎯ itd. Na osnovu takvih i sličnih pitanja i odgovora na njih koje ćete sami sebi dati, spoznat ćete i što vas ograničava u napredovanju i u kojoj mjeri možete uticati da se te zapreke otklone. To su znali još davno i Indijanci pa su to ugradili u jednu svoju molitvu koja glasi otprilike ovako: « Daj mi bože volje da sa mirnoćom prihvatim ono što ne mogu promijeniti, daj mi snage da promijenim ono što mogu promijeniti i daj mi razum da razlikujem jedno od drugoga.» Možda će baš coaching pitanja pomoći da tako bude. Pri tom je važno da niste u raskoraku s tim kako vi sebe vidite, kako vas drugi vide i kakvi vi u stvari jeste. Ako postoji takav nesklad, onda živite nečji tuđi život i osjećate velik unutrašnji nemir koji vas koči pri svakom pokušaju da u nečem uspijete. Primjer 1 (Samopitanja): 1. Što je cilj koji želim doseći? (npr. Želim vidjeti Rusiju) 2. Zašto želim doseći taj cilj? (Volim umjetnost, a Rusija je puna umjetnina) 3. Kako bi se promijenio moj život ako dosegnem taj cilj? (Osjećala bih se duhovno

bogatijom i imala bih neiscrpnu temu za razmišljanje i razgovor) 4. Šta će biti poslije? (Nakon tog iskustva nastojala bih da doživim još nešto tako lijepo

i postavit ću sebi novi sličan cilj.) 5. Kako ću obezbijediti novac za putovanje u Rusiju? (itd.) 6. Kako bih mogla zaraditi neki dodatni novac? 7. Tko bi mi u tome mogao pomoći? 8. Postoji li neki alternativni način da se sa malo novca realizuje to putovanje? 9. Kako bi bilo da se povežem sa NGO sektorom, jer oni često organizuju međunarodne

razmjene volontera? Primjer 2 (Samopitanja): 1. Kako dugo sam bez redovnog posla? 2. Koliko sam motiviran da to stanje promijenim? 3. Gdje sam sve radio? 4. Koja sam sve znanja i vještine stekao na tim radnim mjestima? 5. Koja sam znanja i diplome stekao u redovnom školovanju? 6. Koje sam hobije upražnjavao? 7. Koja sam znanja i vještine pri tom stekao? 8. Što sam želio da radim u životu, a nisam imao prilike? 9. Kakvi su uslovi da sad realizujem te moje sanje? 10. Koja sam znanja i vještine stekao u neformalnom izobražavanju? 11. Od svega što sam radio i čime sam se bavio, o čemu sam sanjao, što mi je bilo

najdraže? 12. Kako bi se to moglo nekako razraditi, obogatiti i postati moj posao?

52

13. Ako ne bi moglo baš to, što bi moglo? 14. Kakva su mi znanja i vještine još potrebne da bih krenuo? 15. Gdje ili od koga bih mogao dobiti ta znanja i vještine? 16. Gdje bih mogao saznati na koje sve načine država pomaže preduzetnicima? 17. Kakvu bih pomoć ja tamo mogao dobiti? 18. Kakva bi mi pomoć još trebala? itd. Ovakva i slična pitanja navest će vas da sistematično i konstruktivno razmišljate o problemu, a ne kao do sada kad ste razmišljali spontano, kad su u ta ramišljanja upadale i pesimistične i nekonstruktivne misli. U takvim razmišljanjima izronit će iz vaše podsvijesti i neka rješenja koja vam do tada nisu padala napamet, a i svijet oko sebe ćete početi gledati drugim očima. Počet ćete da primjećujete ono što do sada niste primjećivali i počet ćete se raspitivati o stvarima koje vas do sada nisu interesovale. Počet ćete čitati novine, knjige i Internet da biste dobili odgovore na neka vaša pitanja i da biste zadovoljili svoju radoznalost. A u svemu tome se možda krije neka nova idja koja bi mogla postati životno važna za vas ili možda za vašu djecu. 4.2. SUŠTINA SAMOCOACHINGA

Onima kojima je potreban coaching a koji ga sebi ne mogu priuštiti iz raznih razloga, preporučuje se samocoaching. Pomoću njega čovjek može staviti pod kontrolu svoje aktivnosti kroz ciljane, svjesne misli i tako može planirati postizanje rezultata koje želi. Prema tvrdnjama kliničkog psihologa dr Josepha Luciania samocoaching svodi sve konflikte (napetost, depresiju, paniku i sukobe u odnosima i dr.) na dvije riječi: nesigurnost i kontrolu, što omogućuje eliminaciju psiholoških trenja iz svačijeg života. Međutim, to nije jedini razlog zbog čega se samocoaching smatra čudesnim načinom da se naprave promjene u vlastitom životu ili poslu podsticanjem uspješnosti i odstranjivanjem rutine. Evo još nekih: ⎯ Pomoću samocoachinga zadržavate potpunu kontrolu vašeg uspjeha; ⎯ Stičete samopouzdanje, određenost i motiviranost osnaživanjem sebe; ⎯ Samocoaching će vjerovatno postati ubuduće automatski odziv na izazove u

vašem životu i vodit će vas ka većoj uspješnosti; ⎯ Naučit ćete neke stvari o sebi kojih niste bili svjesni ranije; ⎯ Pomoći će vam da brže riješavate probleme; ⎯ Omogućit će vam da bolje upoznate svoje prednosti i nedostatke na osnovu

čega možete bolje planirati svoj razvoj i dobiti smjernice za kvalitetnije obavljanje svog posla ili pronalaženje posla koji vam odgovara;

⎯ Ovakav samocoaching-način mišljenja vam može pomoći i da postanete bolji mentor drugima, a prvenstveno svojoj djeci.

Suština samocoacinga je «razgovor» između naše lijeve i desne hemisfere mozga. Desna hemisfera je nadležna prvenstveno za osjećaje i kao takva je odgovorna za brige, strah i slično, a lijeva za racionalno razmišljanje i

53

upotrebu jezika. Kao takva, lijeva hemisfera će kroz zdravu i razumnu argumentaciju uticati da se umiri desna hemisfera i da nestanu te brige i strahovi. Međutim, ne treba shvatiti samocoaching isključivo kao razgovor sa samim sobom, već prije kao odgovor na pitanje: Što bi doprinijelo tome da se odmah počnem osjećati mirnije? Samocoaching se sastoji od komandi, podsjećanja i ohrabrivanja iskazanih kratkim rečenicama, bez mnogo priče, posebno u situacijama kad su negativni osjećaji već prisutni. A što je sa prevencijom? Samocoaching se može koristiti i kao priprema za neki događaj, kao što su sportska takmičenja, javni nastupi i sl. Kad predstoji neki takav događaj, svaki učesnik može prethodno sebe samocoachirati podsjećajući sebe na što mora misliti, koje aktivnosti će preduzeti i koje misli želi da mu tada idu kroz glavu. Također može se pitati: Koje misli me pale? Koje misli me podstiču da pokušam to postići? Kad coachirate sami sebe, razvit ćete zasigurno i neki slogan koji vas motivira. Ponavljajte ga što češće, jer je to dobro za usmjeravanje vaših misli u željenom smjeru. Coachirajte se na taj način da si povećate samopouzdanje, a to znači da kažete sebi upravo ono što biste rekli drugom da ga ohrabrite: «Dobar si. Ti znaš što radiš. Ti si kompetentan.» To povećava motivaciju. I ne samo u sportskim takmičenjima i javnim nastupima. Kad god želite da poboljšate izvršenje neke svoje zadaće, stalno mislite na tu zadaću, govorite sebi sa samopuzdanjem i mislite pozitivno. Osjećat ćete se bolje i uradit ćete bolje. Također, kad god osjećate negativne emocije, počnite sebi govoriti mirno, razumno i logično (na bazi lijeve hemisfere), pa će se promijeniti i odgovor vaše desne (osjećajne) hemisfere. To bi se moglo reći i jednostavnije kao: «Upotrijebite svoju lijevu hemisferu da biste umirili svoju desnu hemisferu.» 4.3. PROMJENA KARIJERE UZ POMOĆ (SAMO)COACHINGA

Često su ljudi nezadovoljni tokom svoje karijere i požele da rade nešto drugo što bi ih činilo zadovolnijim, ali jednostavno ne znaju što bi to bilo, kako bi se upustili u takve radikalne promjene i da li bi u tome uopće bili uspješni. Također, neki ljudi su izgubili svoja radna mjesta zbog drastičnih promjena u društvu i državi, a nisu još stekli uslove za penziju, pa bi trebali osmisliti nastavak svoje karijere na nekom drugom području. U literatruri se može naći mnogo raznih korisnih savjeta koji bi mogli pomoći u takvim i sličnim slučajevima. Pogledajmo što se savjetuje u [5] : 1. Zaboravite nazive poslova. Umjesto toga se fokusirajte na ključne teme koje

su važne za vas u poslu. Što biste željeli da vaš posao snova uključuje? 2. Navedite što ne biste htjeli da radite. Kad to identifikujte, zapitajte se da li to

važi u svim eventualnim okolnostima, ili samo pod određenim uslovima. 3. Načinite listu onoga što biste željeli da radite. Budite sigurni da je to baš ono

što vi želite, a ne što ste prihvatili pod nečijim uticajem. 4. Načinite listu onoga što biste željeli raditi, a što je moguće. 5. Načinite listu onih poslova koje biste željeli raditi, ali ste sami sebi nametnuli

neka ograničenja u vezi s njima. 6. Preispitajte ponovo sebe i ono što ste do sada radili. Što vas je tada

inspirisalo?

54

7. Mislite široko i mislite usko. Da li želite promjeniti svijet ili ćete se ipak ograničiti na lokalni nivo? Male promjene će biti također značajne za vašu karijeru kao i velike, pa ne smatrajte da je samo ono veće i bolje.

Ovakva i slična pitanja vam može postavljati coach, ali isto tako možete ih i sami sebi postavljati. Tad se radi o samocoachingu! Imajte na umu da je to bolje što više razmišljate o tim pitanjima i o odgovorima koje ćete na njih dati. Ne žurite! Katkad je potrebno da o tome razmišljate danima, tjednima ili čak mjesecima ako je potrebno, jer promjena karijere ili otpočinjanje neke nove karijere je velik korak u životu pa sebi dopustite dovoljno i vremena i prostora da biste razmislili o tome. Ovih sedam preporuka će početi da oslobađaju vaše misli i usredotočiti će ih na nove karijerne mogućnosti. Možda će vas pri tom odvesti do otkrivanja takve karijere u koju bi bila uključena i vaša strast, što bi bilo veoma poželjno. Jer niti vi, kao ni drugi ljudi, ne želite da živite samo vikendima, a ostale dane samo radite posao koji ne volite. Zar ne? Život je prekratak da biste radili posao koji ne volite. Sasvim je moguće pronaći karijeru koja je savršeno usklađena sa vašim vještinama i interesima i koja vas inspiriše da radite bolje i intenzivnije. Bez obzira u kojoj tački života se nalazite, sasvim je moguće da otkrijete što je vaša istinska strast i da je preobratite u novu karijeru [7]. Pri tome se obično ne radi o novcu jer karijera iz strasti nije samo zbog novca već i zbog unutrašnjeg osjećanja zadovoljstva. Da biste ostvarili karijeru iz strasti, najefikasnije oruđe je podastreti svoje interese, strasti i mogući put karijere pred sebe i postavljati sebi niz pitanja na koja treba pošteno odgovoriti, imajući svaki put u vidu kako će se svaki odgovor reflektovati na vašu budućnost. Takva su pitanja: ⎯ o najdražim aktivnostima (Što volite raditi u slobodno vrijeme?); ⎯ o svojim urođenim vještinama (Koje vještine imate bez da o njima

razmišljate?); ⎯ o svojim najdražim predmetima u školi; ⎯ o svojoj karijeri iz snova ili poslu iz snova; ⎯ o stvarima koje vam daju snagu; ⎯ o ispitivanju svojih cjeloživotnih interesa; ⎯ o područjima u kojima vas drugi već percepiraju kao stručnog; ⎯ o uklanjanju vanjskih pritisaka u vezi s tim što bi trebala biti vaša karijera; ⎯ o svom sistemu vrijednosti u skladu s kojim živite; ⎯ o predmetnim oblastima o kojima najradije čitate; ⎯ o otkrivanju najboljeg okruženja za svoj rad; ⎯ o pregledu svog volonterskog i uslužnog iskustva u zajednici; ⎯ o istraživanju glavnih i perspektivnih karijernih puteva svojih prijatelja; ⎯ o razumjevanju svojih duboko ukorjenjenih vjerovanja (Da li vam je nekad

netko rekao da ste rođeni profesor ili nešto drugo?); ⎯ o stvarima koje stalno radite sa ciljem da pomažete ljudima (Što ljudi ili

familija najčešće traže od vas da učinite za njih?); ⎯ o ciljevima koje u životu želite da postignete (Koje su neki od vaših velikih

ciljeva koje želite doseći? Spašavanje života? Zaraditi mnogo novca? Biti filmska zvijezda? Postati predsjednik?);

Na kraju objedinite rezultate svih svojih samootkrića i pokušajte načiniti listu potencijalnih poslova i karijernih puteva koji bi odgovarali vašim strastima i

55

opredjeljenjima. Svatko zaslužuje da živi život ispunjen strašću, pa i vi. Zato se zagledajte duboko u sebe i otkrijte zapreke koje vam stoje na tom putu, a koje treba otkloniti da biste bili na putu uspješne karijere zasnovane na strasti i tako živjeli svoj vlastiti život, a ne tuđi kao što mnogi žive potpuno nesvjesni toga.

56

5. COACHING I SAMOCOACHING U PREDUZETNIŠTVU 5.1. IĆI UKORAK S VREMENOM I BITI USPJEŠAN

Neosporno je da se sve oko nas mijenja. Na te promjene uglavnom ne možemo uticati, ali možemo uticati na to kako da reagujemo na njih. Međutim, postoji problem u tome što često trenutnu stabilnost i sigurnost izjednačavamo s nepromjenjivošću, pa nastojimo zadržati i ponašanje i metode djelovanja. Ali, opiranje promjenama je isto kao i „kočenje uzbrdo“, a pri tom se potajno nadamo da ćemo se na to brdo ipak jednom popeti! Naravno, uz uslov da se stvari same od sebe „nekako poslože“ i da nama opet sve bude poznato i udobno, kao što je bilo. Tako zasigurno neće biti, a u tome leži opasnost da će nas te promjenje kad-tad stići i pregaziti. Dokaz za to je naširoko rasprostranjena sadašnja svjetska kriza koja je posljedica upravo toga što se neophodna reakcija na dolazeće promjene unedogled odlagala. Slično tome dešava se da vrlo uspješne tvrtke počinju zaostajati, jer misle da će ih ono što ih je dovelo na vrh- na njemu i održati. Pri tom se zaboravlja da je uspjeh posljedica neke nove ideje, nečeg što se razlikovalo od onog što svi drugi rade. Zato, ako želimo napredovati, nužno je da se stalno mijenjamo i prilagođavamo. Da budemo fleksibilni i da smo uvijek spremni stvari pogledati iz raznih uglova, a svoje ponašanje prilagoditi kako bismo mogli postići najveći mogući uspjeh. Ako još nemate ideju čime biste se bavili ubuduće, sprovedite sopstveni brainstorming. Zavirite u listu vaših hobija, jer nije rijedak slučaj da ljudi od svog hobija naprave unosan posao. Razlog tome je činjenica da hobi uključuje rad na onom što volimo raditi, a ako pri tom možemo još i zaraditi novac, to bolje. Hobi se sastoji od vaših vrijednosti, misije i svrhe. Ako radite ono što volite onda ćete to raditi još intenzivnije, sa strašću i entuzijazmom. Poboljšavat ćete svoje vještine i sposobnosti iz dana u dan i usput ćete još i uživati u životu. Osim toga, kad radite ono što volite to znači da to područje dobro poznajete, postajete specijalist, stručnjak, a to je ključno za uspjeh. Sad se nameće praktično pitanje: Kako da ono što volite raditi, što je vaš hobi, pretvorite u svoj biznis? Prvi korak je da otkrijete tko ste vi zapravo u dubini duše, bez obzira na vaše sadašnje zanimanje. Koje su vaše potrebe: sigurnost, podrška, prihvaćanje, uspjeh, ljubav ili sloboda? Što vam je od toga najvažnije? Veoma je važno da osvijestite svoje vrijednosti. U tom cilju napišite na papir sve što vam je važno. Pri tom se često desi da otkrijete nešto čega uopće niste bili svjesni. Nakon toga izaberite između zapisanih vrijednosti sedam onih koje su vam ipak najvažnije. Uz taj popis napravite i popis svih stvari koje volite raditi, a zatim i između njih odaberite sedam koje ipak volite najviše raditi. Razmislite i napišite pored svake od tih stvari na koji način bi se pomoću njih mogao zaraditi novac. Na primjer: ako volite ples, vožnju biciklom, kampovanje ili dr. zapitajte se kako bi te hobije mogli pretvoriti u biznis? Ako volite plesati, možete podučavati druge u plesu, možete se zaposliti u nekom klubu za ples i usput raditi na tome da jednog dana sami otvorite takav klub, možete se specijalizirati za samo jednu vrstu plesa i postati majstor u tome. Možete se udružiti sa nekim tko ima kameru pa snimati emisije vezane za ples i prodavati ih privatnim TV stanicama itd.

57

Ako volite vožnju biciklom i uopće bicikle, možete organizirati rekreativne ture kroz prirodu, možete iznajmljivati ili prodavati reparirane bicikle, otvoriti servis za bicikle, možete iznajmljivati dodatnu opremu itd. Ima veoma mnogo sličnih načina i nikad ne znate kamo će vas neka ideja iz vašeg brainstorminga odvesti. Mnogi su ljudi od takvih neupadljivih ideja napravili profitabilan biznis. Zašto ne biste i vi? Vaš uspjeh u životu je određen, u velikoj mjeri, vašom sposobnošću da mislite, planirate, odlučujete i preduzimate aktivnosti. Što su jače vaše vještine u svakom od ovih područja, brže ćete dostići svoje ciljeve i bit ćete sretniji u svom životu i karijeri. Alat za postizanje takvih ciljeva je vještina osobnog strateškog planiranja i razmišljanja sa kojom se nitko ne rađa, već se ona uči [18]. Da bi se kreirao personalni strateški plan, potrebno je odgovoriti na osam bitnih pitanja: 1. Vrijednosti. U vašem poslu i karijeri, koje vrijednosti, vrline, sposobnosti i

osobine imaju najveću važnost? 2. Vizija. Zamislite sebe kroz pet godina. Ako vaša karijera ili posao budu

savršeni, kako bi to trebalo izgledati? 3. Misija. Na osnovu vaših vrijednosti, kako ćete postići svoju viziju? 4. Svrha. Za uspješne preduzetnike obično je svrha- prirodna želja da se služi

drugima kroz svoj rad i posaoo. Koja je svrha vaše karijere i posla? 5. Ciljevi. Da biste ispunili idealno svoju buduću viziju karijere i posla, koje

posebne ciljeve morate ostvariti? 6. Znanje i vještine. Da biste dostigli vaše ciljeve i ostvarili vašu viziju, u kojoj

oblasti trebate ostvariti izvrtsnost? 7. Sposobnosti. Koje specifične sposobnosti bi trebala imati osoba da bi mogla

postići ciljeve koje ste vi sebi postavili? 8. Dnevne aktivnosti. Koje su to posebne dnevne aktivnosti koje se moraju

obavljati da bi se obezbjedilo da vi postanete osoba kakva želite biti i da postignete ciljeve koje želite postići?

Zapamtite da kvalitet vašeg razmišljanja određuje kvalitet vašeg života. Što više ispitivačkih pitanja postavite, to će biti više smislenih i korisnih odgovora. Upravo kao što nema ograničenja u poboljšanju kvaliteta vašeg mišljenja, tako nema ni ograničenja u poboljšanju vašeg života, a vaš vanjski svijet bit će refleksija vašeg unutrašnjeg svijeta. Odavno je poznato da je razlika između uspješnog života i prosječnog života povezana sa tim kako čovjek vidi sebe. Ako čovjek procjenjuje sebe suviše nisko, to ga može ograničiti u njegovom funkcionisanju i onemogućiti ga da ispolji sav svoj potencijal. U vezi s tim je i savjet stručnjaka koji kaže da se trebate okružiti uspješnim ljudima, jer ljudi koji vas okružuju također oblikuju vaš život. Život je prekratak da biste ga provodili u društvu sa pogrešnim ljudima. Mnogo je bolje vrijeme provoditi sam ili sa ljudima koji vas podržavaju i u čijem društvu se osjećate dobro. Provodite više vremena sa ljudima poput kojih želite postati, s ljudima koji su vam uzori i od kojih možete učiti i razvijati se, a ne sa onima koji vas vuku nazad! Ako čovjek ima o sebi prilično nisko mišljenje, mora ispitati uzroke i situacije koje su dovele do toga da on sam sebe tako nisko procjenjuje, a zatim uz pomoć

58

coaching metoda osloboditi se tog balasta, što je sasvim moguće. Naime, najčešće je uzrok takvom podcjenjivanju sebe pakost, trač, neosnovano kritikovanje i zavist onih koji su lošiji od vas. Zato valja o tome duboko razmisliti na nivou podsvijesti gdje se obično krije prava istina. Ako se družite samo sa ljudima koji vam neprestano nešto prigovaraju, koji vas kritiziraju i tako vas destimulišu u svakoj eventualnoj aktivnosti koju ste namjerili preduzeti, oslobodite ih se, jer vam oni oduzimaju energiju koju biste mogli mnogo korisnije upotrijebiti. Zato, da biste izbjegli gubljenje vremena sa krivim ljudima, postavite si tri temeljna pitanja: S kim provodim vrijeme? Kako oni djeluju na mene? Jesam li zadovoljan u tom društvu? Uzmite papir i napravite spisak onih s kojima provodite vrijeme- članove svoje porodice, prijatelje, kolege, suradnike, zaposlenike, komšije, članove udruženja i dr. Stavite znak minus pored onih od kojih ne dobijate ništa pozitivno, koji vam crpe energiju, a plus stavite pored onih koji su pozitivni i s kojima se osjećate udobno. Ako niste sigurno kako da ih razgraničite, postavite si dodatna pitanja: Na kakve vas postupke navode? Što slušate u njihovom društvu? Kamo idete na njihov nagovor? Što razmišljate pod njihovim uticajem?. Možda je cijelo vaše okruženje ispunjeno negativnim ljudima? Tko su ti koji stalno kritiziraju sve što vi uradite? Možda su to vaši pretpostavljeni ili možda su to članovi vaše porodice koji vas stalno omalovažavaju i tako potkopavaju vaše samopouzdanje! Činjenica je da mnogi ljudi mogu postati uspješni preduzetnici, jer se mnogo toga može naučiti. Pri tom je veoma važan motiv zbog kog netko želi i namjerava postati preduzetnik. Neki postaju preduzetnici iz želje za slobodom, za neovisnošću, za stvaranjem neke nove vrijednosti, za stvaranjem bogatstva, za stvaranjem i poštivanjem svojih vlastitih pravila umjesto slušanja tuđih, itd. Neki i zbog pomodarstva. Danas je zaista postalo moderno i unosno biti uspješan preduzetnik, što nije bio slučaj u prethodnom socijalističkom režimu. Također važi da se ništa neće promijeniti u vašem vanjskom svijetu ako se prethodno ne promijeni u vašem unutrašnjem svijetu. Ako želite stvoriti biznis o kakvom sanjate i biti uspješan preduzetnik, morate preuzeti odgovornost za sve što vam se događa. To nije uvijek lako, ali nije ni nemoguće. Ako za sve svoje neuspjehe okrivljujete faktore izvana, onda nikad nećete postati preduzetnik. Nema sumnje da postoje i kriza i loša vlada i manjak novca i korupcija i ..., ali kad bi to bilo jedino odlučujuće, onda nikad nitko ne bi postao preduzetnik. A postoje mnogi uspješni preduzetnici, bez obzira na sve to. Zar ne? U čemu je tajna? Tajne nema, jednostavno odrecite se svih izgovora da su krivi drugi (mada nekad i jesu) i probajte naći alternativno rješenje sami, bez obzira na to! Dakle, promijenite sebe i svoje stavove! Kad god se nađete u nepovoljnoj situaciji uvijek postoje dva izbora: ili da budete hrabri i da rizikujete i učinite nešto da promijenite tu situaciju u svoju korist ili da ne učinite ništa, pa nek bude šta bude! Izbor je samo vaš, a ako namjeravate biti preduzetnik, zasigurno ćete nešto preduzeti, a ne čekati skrštenih ruku! U takvoj situaciji možete potražiti pomoć od drugih preduzetnika, od coacha, ali možete i sami sebe coachirati. Također možete pohađati razne treninge i steći znanja koja vam eventualno nedostaju. Nemojte dozvoliti da vas problem koji vam se čini nepremostiv obeshrabri, već imajte na umu da najviše možete da napredujete baš kad se nađete na granici zone udobnosti, tj. kad dođete u

59

područje novog, nepoznatog, izazovnog. Ako tada ne možete sami, iskoristite snagu coachinga. Što više znate o sebi i svojim vrijednostima i ciljevima, to brže ćete načiniti promjene potrebne za uspjeh. Pri tom treba imati na umu da željene promjene u ponašanju morate vježbati, jer istraživanja su pokazala da našem mozgu treba 21 dan da nauči nešto novo. Poslije tog vremena naučeno prelazi u naviku. Da biste u tome uspjeli morate imati jak motiv da biste uopće počeli, a zatim da biste nastavili i prošli sav taj put, a ne da se bespomoćno zaustavite kod prve prepreke i- odustanete! Zato se i kaže da nije lako, ali nije ni nemoguće. Ako odlučite da na tom putu sami sebe coachirate, imajte u vidu sljedeće korake:

Korak 1. Prije nego pođete tim putem, zapitajte se: Zašto to uopće pokušavam? Što je moja vizija? Koji specifični cilj želim doseći? Korak 2. S obzirom da vam je glava pretrpana kojekakvim idejama, posložite ih po prioritetima i stavite na papir da se izvučete iz tog kaosa.. Korak 3. Treba spoznati zašto ste se našli u nepovoljnoj situaciji da biste mogli osmisliti izlaz iz nje. Korak 4. Vratite se ponovo u vaš mozak pretrpan idejama i ustanovite vaš odnos prema pojedinim specifičnim ciljevima, te osmislite aktivnosti koje će voditi ka cilju. Korak 5. Prikačite uz svaku planiranu akciju datum do kog to treba obaviti i budite odgovorni po tom pitanju. Korak 6. Preispitajte svoj plan sa stanovišta žrtve koju morate podnijeti vi i vaši najbliži da biste ostvarili taj cilj. Budite pošteni i priznajte sebi da li ste spremni na tu žrtvu ili ćete plan ipak u izvjesnoj mjeri revidirati. Korak 7. Nemojte ići tim putem sami. Jednom kad ste napravili plan, prodiskutujte ga sa svojim mentorom, prijateljem, supružnikom da biste dobili potvrdu da ste krenuli u pravom smjeru i to sve hladne glave. Budite otvoreni za njihovu povratnu informaciju (feedback) jer bi vas to moglo poštedjeti izgubljenog vremena i frustracija.

Inače, postoje dvije vrste povratnih informacija s kojima se možete susresti: negativne i pozitivne. Svatko više voli čuti pozitivne informacije u obliku pohvala, nagrada, uspješnih rezultata i sl. Međutim, negativne povratne informacije su također veoma korisne, jer vam govore da ste skrenuli s pravog puta, da idete u pogrešnom smjeru, da pravite greške. Zato nemojte takve informacije doživljavati osobno, jer su to dobronamjerne informacije čiji je cilj da vam pomognu da poboljšate svoje aktivnosti.

Evo nekoliko (samo)coaching pitanja u vezi sa prethodnim: 1. Odabrati 3-5 vrijednosti (npr. tačnost, akcija, ljepota, poštenje, humor,

integritet, znanje, umjerenost, optimizam, originalnost, profesionalizam, prosperitet, razumijevanje, jedinstvenost itd.) koje najbolje predstavljaju principe moje karijere ili mog posla (biznisa).

2. Kako bi izgledala moja idealna karijera ili posao? Koliko bih zarađivao? Tko bi radio samnom? Koliki nivo odgovornosti bih imao?

3. Koja je svrha moje karijere ili posla? 4. Koja je moja misija s obzirom na moje vrijednosti i viziju? 5. Realizacija kojeg cilja bi najviše doprinijela realizaciji moje idealne karijere ili

posla?

60

6. Koja od dodatnih vještina bi najviše doprinijela postizanju mog najvažnijeg karijernog i poslovnog cilja?

Više pitanja za samocoaching možete naći u DODATKU VI. 5.2. SINERGIJA KARIJERNOG (SAMO)COACHINGA I POSLOVNOG

(BUSINESS) COACHINGA.

Ako ste svoju karijeru odlučili nastaviti kao privatni preduzetnik, nakon korištenja raznih metoda i alata karijernog coachinga pronašli ste oblast svog budućeg biznisa i odlučili da svoj karijerni put nastavite u tom pravcu. Možda možete i sami krenuti na taj put, ali morate biti svjesni da je uvijek bolje ako imate nekog tko vam na tom putu pomaže. To može i vaš dosadašnji karijerni coach pogotovo ako ima iskustva u toj oblasti, premda postoji i uža specijalnost u toj profesiji a to je business coach. U suštini, business coaching je kombinacija karijernog coachinga, grupnog coachinga i menadžmenta. Business coach razvija svog klijenta, jer ga smatra dovoljno pametnim da može riješiti nastale probleme samo ako razvija svoje kapacitete, na što ga coach podstiče. Coach radi sa vlasnikom biznisa, ali i sa zaposlenicima, ako je potrebno. Dok karijerni coach podupire ljude u određivanju njihovog sveukupnog karijernog puta (čiji jedan od segmenata može biti i vlastiti biznis), business coach radi ciljano sa onim ljudima koji su se opredijeliti za sopstveni biznis. Ako ste u fazi formiranja vlastitog biznisa, coach će vam obavezno postaviti pitanja: 1. Da li imate ikakvog iskustva u vođenju biznisa? 2. Da li ste ikad radili u struci u kojoj je vaš biznis? 3. Jeste li pohađali ikakav biznis kurs u sklopu vaše sveukupne edukacije? 4. Kog nivoa je bio taj kurs, ako ste ga pohađali? Također, coach će sa vama raditi na sljedećem: 1. pisanju vašeg poslovnog prijedloga; 2. osmišljavanju vašeg web site-a; 3. ispitivanju tržišta i osmišljavanja promocije vašeg biznisa; 4. predstavljanju vaše kompanije profesionalno i autentično; 5. tvorbi tima koji će s vama raditi u vašem biznisu; 6. iznalaženju načina kako raditi manje a proizvoditi više; 7. radu na tome da budete nepristrani i objektivni; 8. da budete odgovorni prema postavljenom cilju; 9. provođenju brainstorminga s vama da biste mislili šire i 10.pomoći će vam da održite ravnotežu i mir u svom razmišljanju. 5.3. NEKE OD TEHNIKA COACHINGA PRIMJENJENIH U SAMO-

COACHINGU

61

Veoma je važno dobro odrediti cilj, ali to nije uvijek lako. Najbolje je ako se cilj odredi SMART metodologijom (cilj mora biti konkretan, mjerljiv, dostižan, realističan, tj. da leži u području mogućeg, totalno pozitivan i ekološki te vremenski ograničen). Dobro je da imate veliki i ambiciozan cilj, ali je često neophodno da ga razbijete na niz manjih, lakše ostvarljivih ciljeva. Razmišljajte o dugoročnim ciljevima (1do 10 godina), kratkoročnim ciljevima (ove sedmice, ovog mjeseca, ove godine), ali i mini-ciljevima (sada i odmah), a vaš proces određivanja ciljeva nek uključuje sve tri vrste ciljeva. Također ne oklijevajte da odredite cilj koji će značajno pomaknuti vaše granice, makar on bio i nekonforan za vas. Upravo takav cilj može donijeti značajan dobitak za vas pa osmislite takav cilj koji će vas prisiliti da izađete iz svoje zone konfora u cilju da iskusite rast i napredak. Ako uz tako određen cilj imate još i jaku motivaciju, uspjeh postaje posve izvjestan. Boljoj motivaciji može doprinijeti vizuelizacija realiziranog cilja, pa zato slobodno zamišljajte kako će to sve izgledati kad dostignete cilj. Budući da za realizaciju cilja obično treba mnogo rada, to je potrebno odmah napraviti plan rada po danima, sedmicama, mjesecima, kako bi se izbjegao osjećaj da ćete biti preopterećeni , što bi vas moglo demotivisati. Morate znati da realizacija neće uvijek ići glatko, pa budite spremni na greške i promašaje na tom putu. Greške, iako obeshrabruju, u suštini su dobrodošle. One vas tjeraju na iznalaženje novih pristupa, novih šansi, a sve to vas vodi naprijed. Kad prevaziđete razočarenja zbog grešaka, koristite ih za inteviziranje procesa učenja i omogućite im da one budu razlog vašeg procesa poboljšavanja. Cilj ovog svega je postići neki uspjeh. Što znači biti uspješan? Uspjeh je prilično relativan pojam, što znači da nije isto posmatran od svih osoba. Tako se u uspjehe može uvrstiti sljedeće: biti sretan, raditi ono što volim, pomagati drugima da rade ono što vole, ostati vjeran svom sistemu vrijednosti, imati respektabilne odnose sa ljudima u svom okruženju, doprinositi financijski svom domaćinstvu, dostići financijsku sigurnost, biti prepoznat kao ljubitelj znanja, kontrolisati svoju budućnost, slijediti svoje snove itd. Bez obzira što tko podrazumijevao pod uspjehom, uspjeh treba što češće proslavljati i na taj način ga konstatovati. Proslavljajući svaki uspjeh, bez obzira bio on mali ili velik, čovjek gradi svoje samopouzdanje čime doprinosi da svaki postavljeni cilj postaje lakše dosegljiv. Ljudi su često prekritični u procjenjivanju svojih uspjeha i misle da uspjeh mora biti samo nešto veliko, impozantno. To nije tačno. I mala postignuća čine uspjeh. Zato priznajte sebi sva postignuća u životu i zapišite ih na papir. Razlog zbog čega je to važno jeste učinak koji će to imati na vaše samopoštovanje, što stvara naviku uspjeha i čini vas samopouzdanijim. Proslavljanje ostvarenih ciljeva može biti raznoliko, npr.: dubokim udahom, podijelite novost sa porodicom, prijateljima ili kolegama, zapišite svoj uspjeh i taj zapis stavite na mjesto gdje ćete ga uvijek moći vidjeti, zahvalite svima koji su vam pomogli, prihvatite komplimente i uživajte u njima, dajte potporu nekom drugom da i on dostigne svoj cilj, trčite jedan krug itd. Da biste bili što uspješniji na putu do vašeg cilja, morat ćete struktuirati svoj biznis tako da usmjeravate svoje vrijeme, energiju i sposobnost samo na projekte, prilike i ljude koji vam pomažu na putu do cilja, a istovremeno ćete morati znati kako odbiti sve one stvari i ljude koji vam odvraćaju pažnju i

62

odvlače vas od onog što vam je važno. To je stvar vaše lične odluke. Jedan od najboljih načina uspostavljanja kontrole nad svojim vremenom jest naučiti reći „ne“. Uspješni ljudi znaju kako reći „ne“, a da se pri tom ne osjećaju krivima, a i to je jedna od tehnika coachinga. Ona vam može pomoći da tačno razlučite granicu između onoga što želite i onoga što ne želite. Jedan od načina je da napravite spisak stvari koje ćete prestati činiti, a to će unijeti više reda, usredotočenosti i discipline u vaš svakodnevni rad. U početku će vam biti teško odbiti tuđe zahtjeve, ali ćete vremenom uvidjeti koliko je to oslobađajuće, koliki osjećaj slobode vam donosi činjenica da sami upravljate svojim vremenom i životom. U stvari, potrebno je naviknuti se da odluku da nešto odbijete smatrate jednako prihvatljivom kao i odluku da na nešto pristanete. Sve ovo znači da sva znanja i vještine iz teorije i prakse coachinga treba imati u vidu i koristiti ih i u samocoachingu. Jedina bitna razlika je što niste angažovali profesionalnog coacha, već ste sami sebi coach. Kad uspješno obavite samocoaching i pronađete svoju preduzetničku „nišu“, za razmatranje svih aspekata započinjanja i vođenja biznisa vidjeti literaturu [18] i [15]. 5.4. MOGUĆI PROBLEMI U VOĐENJU BIZNISA

Obično se misli da svaki biznis može biti uspješan ako se dovoljno intenzivno radi, ali postoje mnoge situacije u praksi koje to opovrgavaju. Razlozi neuspjeha u biznisu su mnogobrojni i često nije moguće sve takve razloge predvidjeti, preduhitriti i na vrijeme eliminisati. Upravo zbog toga se i kaže da svaki biznis nosi sa sobom i rizik neuspjeha. Međutim, detaljnim prethodnim razmatranjima i analizama nastoji se taj rizik svesti na najmanju moguću mjeru, a ako se negdje načini propust, treba ga u hodu rješavati da bi šteta bila što manja. Mnoge stvari se ipak ne mogu predvidjeti i moraju se rješavati u hodu čime se stiče potrebno iskustvo za vođenje biznisa, potvrđujući tako tezu da „svaki nauk košta“. Najveći problem se javlja ako se uđe u tzv. nemogući biznis. A ima i takvih. To je biznis za koji nije napravljen odgovarajući predračun pa se umjesto dobitka stvaraju gubici. Ponekad je potrebno samo nešto promijeniti u kalkulaciji pa da biznis postane moguć. Ako to nije moguće, takvog biznisa se što prije treba osloboditi. Drugi veliki problem do kog može doći u biznisu je stanje nezadovoljstva vlasnika biznisa, i/ili njegovih zaposlenika. Do tog nezadovoljstva može doći iz više razloga. Nije lako ni jednostavno žonglirati privatne i poslovne obaveze. Zato je prvi korak ka postizanju većeg životnog zadovoljstva prihvaćanje činjenice da vođenje vlastitog biznisa neminovno podrazumijeva izvjestan stepen takve neravnoteže. Uz pomoć coacha taj disbalans se zasigurno može do izvjesne mjere popraviti, a u njegovoj suštini najčešće leži problem vezan za neracionalno upravljanje vremenom, energijom i financijama. Ako je osjećaj neravnoteže zahvatio i čitav tim vlasnika biznisa, problem je veći. Treba organizovati bar dvodnevni trening koji podrazumijeva sljedeći program: ⎯ evaluacija stresa; ⎯ sistem vrijednosti, ciljevi, planovi;

63

⎯ faze u karijeri; ⎯ matrica važno/hitno; ⎯ upravljanje vremenom, energijom i delegiranje; ⎯ zdravlje uma, duha i tijela. Ova znanja pomoći će članovima tima: da prepoznaju stres, faze stresa i korake za poboljšanje; prihvate izvjesnu neravnotežu; prepoznaju faze karijere; razluče hitno od manje hitnog, važno od manje važnog; da bolje koriste vrijeme, bolje delegiraju manje važne zadatake; da bolje organizuju poslovni i privatni život (kolo ravnoteže, DODATAK 7) i dr. Ako u toku vođenja biznisa nastupe problemi, morate analitički pristupiti njima. Uz pomoć coacha i njegovih pitanja razmislit ćete dublje o problemima koji su eventualno nastali. Međutim, u nedostatku coacha, možete i sami sebi postavljati coaching pitanja da biste otkrili u čemu leži razlog za pojavu svakog pojedinog problema. Na primjer, zapitajte se: ⎯ Tko su vaši najuspješnjiji konkurenti (takmaci)? ⎯ Zašto vaše mušterije (ili potencijalne mušterije) kupuju od njih? Koje

prednosti im donosi takvo opredjeljenje? ⎯ Koje su vaša individualna područja izvrsnosti ? ⎯ Koje su faktori izvrsnosti vašeg biznisa? ⎯ Kakve prednosti i koristi imaju vaše mušterije ako kupuju od vas, a ne od

vaših konkurenata? ⎯ Čime ih je vaša konkurencija ubijedila da kupuju kod nje? ⎯ Što biste vi mogli odmah učiniti u tom smislu? Ili ⎯ Koje su vaša glavna ograničenja u postizanju karijernih ciljeva? ⎯ Kako biste mogli prevazići ta ograničenja? ⎯ Koji je vaš glavni biznis cilj? ⎯ Koja je najveća smetnja postizanju tog cilja? ⎯ Kako možete prevazići ta ograničenja? ⎯ Koje aktivnosti ćete odmah preduzeti u tom cilju? Ako ste nezadovoljni produktivnošću svog biznisa, razmislite o sljedećem: 1. Treba da radite više izvjesne stvari. 2. Treba da radite manje izvjesne stvari. 3. Počnite raditi nešto što do sada niste radili. 4. Prestanite raditi nešto što ste do sad radili. Kako identifikovati na što treba da se odnosi svaka od ove četiri sugestije? Pomoću Paretovog pravila i to: 1. Identifikujte svoju aktivnost najveće vrijednosti. Prema Paretovom pravilu

samo 20 % stvari koje uradite u jednom danu doprinosi čak 80% vrijednosti vašeg uratka.

2. Identifikujte svoje najmanje vrijedne aktivnosti. Prema Paretovom pravilu 80% od onog što svakodnevno radite doprinosi samo 20 % vrijednosti vašeg uratka.

3. Zbog toga se organizujte tako da radite samo poslove veće vrijednosti.

64

4. Poslove manje vrijednosti delegirajte nekom drugom i to vodeći računa o cijeni njegovog rada po satu, koja mora biti znatno manja od cijene vašeg rada po satu (hourly rate [18]).

Da biste znali da li ste to dobro uradili, postavite si pitanja: 1. Kojie su tih 20% vaših aktivnosti koje proizvode 80 % vaših rezultata? One

predstavljaju vaš personalnu komparativnu prednost. 2. Koje su tih 80% vaših aktivnosti koje proizvode 20 % vaših rezultata? 3. Što je vaš tekući hourly rate? (podijelite vaš godišnji prihod sa 2000) 4. Postoje li aktivnosti koje trenutno radite koje bi mogao raditi netko sa nižom

cijenom rada po satu? One su kandidat za delegiranje ili ustupanje nekom drugom.

5. Koji od vaših proizvoda ili usluga predstavljaju najbolji povrat investicija u vašem biznisu? Oni predstavljaju oblast komparativne prednosti vašeg biznisa.

6. Koji od vaših proizvoda i usluga daju najmanji iznos povrata investicija? Oni su kandidat za prepuštanje drugima.

7. Što ćete preduzeti odmah da uvažite sve ove činjenice?

Daljnja poboljšanja u svom biznisu možete postići razmišljajući o sljedećem: 1. Kakva poboljšanja možete načiniti u vašim proizvodima da bi oni postali

atraktivniji i prodavaniji? 2. Kako možete promijeniti ili poboljšati prodaju i marketinšku strategiju da

biste povećali prodaju? 3. Kako možete poboljšati uslugu svojim mušterijama da bi vaš biznis bio

prijateljskiji prema klijentima? 4. Kakve promjene biste mogli uvesti da svoj biznis učinite produktivnijim? 5. Koje korake biste mogli preduzeti da proširite margine vašeg profita? 6. Što biste u smislu gore rečernog mogli uraditi odmah? Razmišljate li dublje o svojim mušterijama? Ako da, zapitajte se: 1. Znate li što vaše mušterije očekuju kad kupuju vaš proizvod ili uslugu? 2. Da li ispunjavate konstantno njihova očekivanja? 3. Ako ne, što biste mogli učiniti da u svakom trenutku ispunjavate njihova

očekivanja? 4. Kako biste mogli modifikovati vaš proizvod ili uslugu da bolje odgovara vašim

mušterjama? 5. Koja je glavna razlika između vašeg proizvoda ili usluge i konkurentskih? 6. Kako biste mogli oduševiti svoje mušterije? 7. Kako biste mogli iznenaditi svoje mušterije? 8. Što ćete učiniti odmah da se to desi? Da li je vaša promocija zadovoljavajuća? Koje je vaše osnovni način za promociju? Šta biste mogli u tom području promijeniti da budete primjetljiviji na tržištu? Također se zapitajte što je sa vašim profitom. Utvrdite koje su vaše najprofitabilnije aktivnosti, a koje najmanje profitabilne. Utvrdite koji su vaši zaposlenici najprofitabilniji, koje vaše marketinške aktivnosti, koja tržišta itd. Sve je važno u slučaju da se pokaže da nešto sa biznisom nije u redu [18].

65

6. ZAKLJUČAK Na osnovu svega ovdje rečenog, očigledno je da uspjeh nije stvar slučajnosti već stvar IZBORA. Da bi netko bio uspješan, mora se mnogo truditi i to na pravi način. Današnji život se u tolikoj mjeri iskomplicirao da jednostavna rješenja za postizanje uspjeha uglavnom nisu više moguća, pa je za postizanje uspjeha potrebno imati mnogo znanja, vještina i informacija. Zato se i uvodi praksa cjeloživotnog učenja, a javljaju se i razne uslužne profesije koje pomažu ljudima da se što bolje snađu po pitanju svoje poslovne uspješnosti i sveopćeg sklada i ravnoteže u životu. Međutim, sve to neće imati efekta ako čovjek ne promijeni i svoje mišljanje, jer odavno je poznato da kvalitet nečijeg života zavisi od kvaliteta njegovih razmišljanja. Također treba znati da je trka za srećom i poslovnim uspjehom životni stil i da nikad nije kasno biti ono što biste željeli biti, a vođenje ličnog biznisa je najsigurniji način da to ostvarite i da zaradite maksimalno ili čak postanete i bogati, u njaširem smislu te riječi i to na posve prihvatljiv i pošten način. To znači da možete u svakom trenutku i svakoj (ne)prilici ostati dosljedni sebi i poštovati moralne norme, nikog ne varati i nikome biti nekritički poslušan. Samo tako možete dugoročno biti poštovani i od sebe samoga i od drugih, a samo to će vam obezbijediti unutrašnje zadovoljstvo i miran san, za čime mnogi uzaludno čeznu. I ne samo to. To je jedini siguran način da vaš biznis traje. Sve drugo će biti kratkog daha. Najbolji dokaz za to je primjer Konrada Hiltona, kreatora carstva Hilton hotela. Svi koji su ga poznavali ističu njegovo poštenje kao njegovu najveću vrlinu. On je iza sebe ostavio 4 mld $ imetka od čega je 99% ostavio u humanitarne svrhe. Bio je rođen u siromašnoj porodici u New Mexicu, čiji otac je sitnom trgovinom pokušavao prehraniti porodicu. Kao mladić radio je svašta, ali je najviše želio postati bankar, što mu nije polazilo za rukom. A onda mu se ukazala prilika da kupi jedan neugledan hotel koji je on odmah prepravio po svom ukusu. I sve je krenulo ... Neki smatraju da je njegovom uspjehu i dugom životu (91 god) pomogla činjenica što se strogo pridržavao svog pravila da do 18 00 h radi predano, a poslije toga uopšte ne govori o poslu niti misli na posao, već se predaje plesu (neki meksički ples koji je znao iz djetinjstva), što ga je najbolje relaksiralo. Isto potvrđuje i slučaj američkog milijardera Wilarda Marriota, koji je ostavio imetak vrijedan 3.5 mld $, a krenuo je u život kao jedno od mnogobrojne djece siromašnog oca. Kao mladić, među prvima je otvorio skromnu prodavnicu brze, jeftine hrane, a mušterije su mu bile uglavnom sirotinja i radnici. Doživio je 85. godina i uvijek se sjećao svog početka, pa je velike sume izdvajao za humanitarne svrhe i edukaciju, koja je njemu zbog siromaštva bila uskraćena. Čitav život je proveo POŠTENO radeći i cijeneći prave vrijednosti od kojih mu je na prvom mjestu bila porodica. U svom biznisu se korektno odnosio prema zaposlenicima, pa su se i oni prema njegovoj firmi odnosili kao da je njihova. Stalno je radio na poboljšanjima i smatrao je da nikad nije sve tako dobro da ne bi moglo biti bolje. Živio je veoma skromno, a svoje sinove je školovao da bi mogli nastaviti njegov posao. Zato je potrebno da se jača svijest kod ljudi o tome da moraju sami da brinu o svojoj budućnosti, a ne da čekaju da im netko sve obezbijedi, jer zaista nema tko. Kad država ne sputava privatnu inicijativu, ljudi se koncentriraju na

66

traženje sreće i zarađivanje novca. Međutim, kad je sistem sputan nepotrebnim zabranama i opterećen nepotrebnim regulacijama, strasti i ambicije stanovništva se kanališu u drugom smjeru, a to je nažalost na ovim našim prostorima najčešće u smjeru religiozne i etničke netrpeljivosti ili političkog fanatizma raznih vrsta što sve vodi u sukobe, ratove i bijedu svake vrste. Takvo stanovništvo lako postaje plijen raznih vanjskih političkih i drugih mešetara i nesvjesno radi za njih i njihove prljave ciljeve, a na svoju štetu [8]. Tranzicioni procesi su kod nas promijenili klasno-socijalnu strukturu društva, pri čemu su najgore prošli srednji slojevi real-socijalističkog društva. U gornjem sloju je došlo do nekih promjena tako da su neki od njih se snašli i dalje koriste privilegije, ali su im se pridružili i novopečeni bogataši u koje spadaju razni biznismeni, ratni profiteri, crnoberzijanci. Svi oni zajedno predstavljaju potpunu suprotnost ogromnoj populaciji koja sve više i više pada u bijedu na najvećem području bivše SFRJ. Istraživanja sociologa i psihologa pokazuju da postoji jaka veza između bujanja novokomponovanih milionera i reprodukcije socijalnog siromaštva, kriminala, kiča i jalovosti pravne države. Tako su izmijenjeni društveni statusi pojedinaca, društvena moć, sistem vrijednosti i obrasci ponašanja. Nažalost, pokazalo se da su kod malog broja ljudi i društvenih grupa te promjene otišle nabolje, dok je kod većine stanovništva stanje drastično pogoršano. Ovakvu tešku situaciju može promijeniti jedino zdravo preduzetništvo koje će biti zasnovano na potpuno novom načinu razmišljanja.

Cilj ove knjige je upravo i bio taj da informiše čovjeka o nekim novim načinima razmišljanja koji bi mu mogli pomoći da bude uspješen u poslu i zadovoljan u životu. Time će konačno postati istinski slobodan, dostojanstven i poštovan i od strane sebe i od strane drugih, što nikad do sada nije bio. Ako je, tu i tamo, nekad netko i bio “poštovan”, onda je to na ovim našim prostorima gotovo isključivo bilo iz STRAHA. A takvi na kraju završe u skladu sa onom narodnom izrekom: “Od straha poštovan, na kraju popljuvan!” Zato, da bi čovjek konačno mogao steći svoje dostojanstvo kroz svoju nezavisnost i slobodu, potrebne su mu nove ideje koje će biti impuls, podsticaj i pokretač namjere da on svoje sposobnosti i energiju usmjeri ka odabranom (pozitivnom) cilju, što je ujedno i prvi korak kojim preduzetnik započinje svoje putovanje u svijet biznisa.

67

7. LITERATURA [1] Andersen, K..K., Dragović, T., Gosh, S., „ Career Plan 50+ Toolkit“, project Leonardi da Vinci, Ljubljana: Glotta Nova, 2010. [2] Canada Career Information Partnership (CCIP): «Career coaching your teens», Guide for parents, Alis.Alberta.Ca, Government of Alberta, Alberta Employment and Immigration, 2008. [3] Cingula, M., Grabovac, D., Miletić, N. „PODUZETNIŠTVO“, udžbenik za 1. i 2. razred ekonomske škole, Škol. knjiga, Zagreb, 2000. [4] Čizmić, M., «Divjak: U životu je najbitniji stav», inervju, SEEbiz Trend, Zagreb, 20.6.2008. [5] Douglas, Ch.,» Career Change Ideas. 7 Ways To Find Out What You Really Want To Do», Life Coach Directory, 2010., Site by Memiah Limited, UK [6] Dragović, T., „ COACHING –KAJ ZAKAJ IN KAKO POTEM“, Zbornik gradiv in prispevkov, Conferenca o kariernom coachingu, Ljubljana, Državni svet, 11-12. 11.2010., pp. 19-23. [7] Hansen, S., R., « Finding Your Career Passion», Quintessential Careers TM Press, DeLand, FL 32720., 2010. [8] Istarhov, V., A. „ UDARAC RUSKIH BOGOVA“, Arijsko-Rusko-Slovenska Akademija, Moskva 2000. [9] Johnson, S., « Who moved my cheese?», Alnari Mono&Manana Press, Beograd, 2001. [10] Kerševen, M., „Osobni karierni načrt“, mali priročnik s primerom, seminarski rad, Ljubljana: Glotta Nova, Šola za coache, 2010 [11] Levine, T., « Coaching is for Everyone», Morgan James Publishing, LLC, Garden City, NY, 2008. [12] Matica, V., «Socijalno podjetništvo-tema za 21. stoletje», diplomsko delo, Univerza v Ljubljani, Ekonomska fakulteta, Ljubljana 2007. [13] Mikačić, M., T, i Turnšek, T., „ Osebni karierni načrt“, Konferenca o coachingu, Ljubljana 2010. [14] Mitić, A., «Lajf kouč, tajna uspešnih ljudi», Press Magazin, 22. novembar 2010, br. 159., pp 10-11. [15] Peštek, A., «Unapređenje kvaliteta života žena kroz preduzetništvo», Ekonomski fakultet Sarajevo, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo, 2009.

68

[16] Stemberger, J., Koren., M., «Coach za zdravlje in dobro počutje», Program usposobljavanja, Prva slovenska šola profesionalnih coachev, Glotta Nova, Ljubljana 2009. [17] Šulak, B., «Osobna prodaja», Školska knjiga, Zagreb, 1992. [][] [18] Tracy, B., and Fraser, C., « TurboCoach», American Managment Association, New York, 2004. [19] Ivanuša-Bezjak, I.,“Zaposleni najveći kapital 21. stoletja“, Založba Pro-Andy, Maribor, 2006.

69

O AUTORU

Radojka (Šakić) Praštalo rođena je 7.7. 1947. u Daruvaru kao prvo dijete Damjana i Danice Šakić. Kasnije je dobila još sestru i brata. Njeni roditelji, zbog prirode posla oca Damjana, mijenjali su često mjesto boravka, pa je Radojka osmogodišnju školu započela u Gerovu, nastavila u Hercegovcu, a završila u Bjelovaru. U tom gradu završila je i gimnaziju. Sve razrede u toku školovanja završila je odličnim uspjehom. Nakon toga završila je i studij elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci. Kao stipendista fabrike ČAJAVEC zaposlila se u toj fabrici gdje je radila godinu i po dana, a zatim je prešla na Elektrotehnički fakultet u Banjaluci.

Godine l981. magistrirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu (oblast elektromagnetskih polja), a

1991. godine doktorirala je također na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu (oblast mikrotalasa). Sada radi na Elektrotehmičkom fakultetu u Banjaluci. Majka je dvoje djece.

Godine 1997. objavila je knjigu ŠTA JE KOMPJUTER, a uskoro nakon toga objavila je tri udžbenika za predmete koje predaje na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci. Radi se o udžbenicima UVOD U RADIO-PREDAJNIE i UVOD U MIKROTALASNU TEHNIKU te knjigu MIKROTALASI U TEORIJI PRAKSI I MJERENJIMA. Pod uticajem oca Damjana vrlo rano je počela posmatrati politička i sva druga događanja oko sebe, a pogotovo nakon što joj je otac poklonio sabrana djela Ive Andrića. U nemilim događajima koji su se na ovim našim prostorima počeli dešavati 1991. godine, odmah je prepoznala ono što je njezin otac prognozirao još od šezdesetih godina. Također, njena profesorica Olivera Josifović navela ju je da pročita i sabrana djela Meše Selimovića, nakon čega je počela da se intenzivno bavi izučavanjem i analiziranjem pojava na našim prostorima, ali i šire. Rezultat toga je i knjiga KNJIGA ZA BOLJI ŽIVOT NA BALKANU koju je napisala sa željom da i ostalim stanovnicima Balkana otvori oči i da im ukaže na uzroke nesreća koje im se stalno ponavljaju, sa željom da oni sami, prvenstveno svojim ponašanjem, više ne doprinose takvom toku događaja.

Radojka Praštalo se dugo vremena bavi intenzivnim izučavanjem potologije našeg društva, te je objavila više feljtona i članaka na tu temu, a o tome često govori i na radiju i televiziji. Nedavno je napisala i brošuru “ MOBBING IZJEDA NAŠE DRUŠTVO KAO KANCER ”.

Također, iz sličnih razloga, je pohađala seminare za globalno učenje i coaching u školi za odrasle „Glotta Nova“ u Ljubljani, gdje je dobila certifikat za karijernog coacha, a iz čega su proizašle i knjige „TIMSKI COACHING I RAZVOJ KARIJERE POJEDINCA U TIMU“, „KOMPETENCIJE I KARIJERA“ i „COACHING U PREDUZETNIŠTVU“.

70

DODATAK I

Primjeri ostvarenih preduzetničkih ideja i lista raznih mogućih preduzetničkih ideja

Ako ste nezaposleni ili godinama ušuškani u državnoj firmi kojoj se, sve je izvjesnije, primiče kraj, možda ste počeli da razmišljate o tome da se upustite u vode privatnog biznisa. Ako ste kroz samocoaching dovoljno upoznali sebe, sad znate da li vam dobro ide pisanje? Ili ste vješti u crtanju? Ili biste mogli biti dobar noćni čuvar jer patite od nesanice? Ili iz istog razloga možete raditi kao pekar? Ili nešto drugo. Samo nemojte dozvoliti da vas savlada samosažaljenje ili ogorčenost ili osjećaj manje vrijednosti. Slijede primjeri preduzetničkih ideja koje su neki drugi ljudi već realizovali u praksi i dodatna lista ideja za vlastiti posao. Možda nađete neku koja bi bila vama izvodljiva. A ako ne nađete ni tu, tražite dalje, svuda, uvijek i na svakom mjestu ... Primjer 1. Poznati belgijski proizvođač čokoladnih proizvoda Neuhaus je od svoje farmaceutske radnje za proizvodnju preparata za liječenje i ublažavanje kašlja, najprije preko proizvodnje karamela, stvorio radionicu koja je prerasla u ekskluzivan porodični biznis za proizvodnju i prodaju visokokvalitetnih čokoladnih proizvoda. Iz Neuhausa su potekle prve praline, prva upotreba prženog lješnjaka u čokoladi. Danas su prisutni sa svojim proizvodima u 50 zemalja svijeta, a snabdjevaju slatkišima i kraljevske porodice. Primjer 2. Urban i Matea Videtič iz slovenskog Olimja proizvode čokoladne poslastice već deset godina. Svoje proizvode prodaju širom svijeta, a oko Božića isporuče i do 90 tona slatkiša. U drugim periodima oko osam tona mjesečno. Sve se to proizvede na stotinjak kvadrata njihove radionice. Imaju šestero zaposlenih, a knjige vodi Matea. Inače, Urban je informatičar! Kad su počeli, bilo je grešaka tako da su jednom svu napravljenu čokoladu dali- kravama! Da se to ne bi ponovo desilo, stalno uče i posjećuju mnoge sajmove i seminare. Primjer 3. Vjerovatno nema nikoga tko nije čuo za špagete, pužiće, mašnice i drugu tjesteninu poznatog talijanskog proizvođača «Barilla» iz Parme. Kad je Pietro Barilla 1877. otvorio svoju pekarnicu-tjestenarnicu, nije mogao ni sanjati o velikom biznisu. Mislio je samo na to kako sa time da prehrani svoju porodicu. Uz nekoliko radnika radio je svakodnevno po 18 sati. Marljivost i stručnost je od njega uskoro stvorila najpoznatijeg proizvođača tjestenine u gradu, a nakon nabavke gusane preše za njega se čulo i do Rima. Danas je Barilla vodeća talijanska prehrambena grupacija, a proizvodnja se obavlja na 25 lokacija, od čega tri u inostranstvu. Kompaniju danas vodi četvrta generacija porodice Barilla. Tajna njihovog uspjeha je u tome što stalno uče i isprobavaju novo, tako da se danas zna da je njihova tjestenina izrađena od najboljih sirovina, otporna je na raskuhavanje, savitljiva i kompaktna i ima iznimnu sposobnost vezivanja umaka. To je brend prepoznatljiv u cijelom svijetu. Današnji asortiman je znatno širi i uključluje i razne umake, grisine i dr.

71

72

Primjer 4. Kod nas ima mnogo mesarskih radnji i preduzeća. Međutim, samo neki su osvojili brend. Među njima su svakako Lijanovići. Stari Lijan, otac Stipe, oduvjek se bavio preduzetništvom, i kad to nije bilo popularno. On je 1981. registrovao klaonicu i sve je od tada počelo. Godine 1984. su kupili strojeve za kobasice. Od 1988. kad su za vrijeme Ante Markovića donešeni neki povoljniji zakoni, u posao se uključila cijela porodica, bez obzira tko je koje struke bio. U Vrgorcu postoji također jedna uspješna tvrtka braće Pivac koja zapošljava 500 radnika. Od nje je veća samo mesna industrija Gavrilović. Ni oni nisu do uspjeha došli preko noći. Krenuli su od trgovanja sa stokom prije 50 godina, da bi did poslije Drugog svjetskog rata otvorio dvije mesnice. Nitko tada nije mogao pretpostaviti na što će to izaći. Ali, malo po malo stiglo se dovde i stalno se napreduje. Sadašnji vlasnici su ušli u posao prije 20 godina. Inače, Ivica Pivac je inženjer agronomije. Primjer 5. Neki su uspjeli postići zavidan uspjeh i proizvodnjom pilećeg mesa. Obitelj Siniše G. iz Kapele kod Bjelovara je, nakon povratka iz Njemačke, ušteđevinu uložila u izgraddnju hale za uzgoj pilića na vlasatitonm imanju i ostvarila partnerski odnos sa preduzećem «KOKA» iz Varaždina koja im obezbjeđuje jednodnevne piliće, hranu i plasman. Tako je ovaj preduzetnik postao treći proizvođač pilećeg mesa u Hrvatskoj i zaključio da se «američki san» može ostvariti i u vlastitoj zemlji. Primjer 6. U područjima BiH i Srbije nekad je cvjetalo ovčarstvo. Zbog neodgovorne i/ili nedobronamjerne politike i nesposobne vlasti, ovčarstvo je danas na izdisaju. A ne bi tako trebalo biti. Neki preduzetni pojedinci pokušavaju tome da se suprotstave. Žarko Milišić je napustio restoran sa grilom, sportsku kladionicu i sve ostalo što je imao u Prozoru i popeo se na planinu da bi podigao farmu ovaca. Danas kaže da se nije pokajao, jer se u planini može lijepo i ugodno živjeti. Samo treba planinu poznavati i, dakako, raditi. Ima 150 ovaca i dobro mu ide. Cilj mu je povećavati stado do 1000 ovaca. Ima jednog čobanina Fahira koji za mjesečnu platu dobija dvije ovce i za koju godinu će tako i sam steći stado. Međutim, kako bez pasa tornjaka ne bi mogli sačuvati stado od vukova, gaje i tornjake. Štaviše, njih Milišić gaji i otprije. Sad ih ima devet, a vodio ih je i na izložbe i dobivao prve nagrade. Budući da ovčarski psi postaju sve traženiji, to su neki odgajivači od svog hobija uzgajanja takvih pasa napravili biznis. Primjer je Stanković Dragiša iz sela Suvi Do na Homolju. On uzgaja srpskog pastirskog psa. Stanković se istovremeno bavi i stočarstvom na katunu gdje ima 110 ovaca, sedam krava, devet konja i pet magaraca. Nedavno je skupo platio dva rasna ovčarska psa jednom odgajivaču iz Zlota, da poboljša genetski materijal svojih pasa i da postane što bolji uzgajivač ovčarskih pasa. Na katun dolazi početkom maja, a za to vrijeme o imanju na selu se brinu sinovi. Na Peštaru se danas gaji oko 25 000 ovaca, iako bi tamošnji stočari mogli da gaje i pet puta više. Problem je u tome što nemaju kome prodati vunu, a još nisu brendirali ni poznati sjenički sir. Doduše, FAO im je doveo jednog menadžera iz Bretforda zahvaljujući kom su počeli izvoziti nešto vune u Englesku, ali to je još nedovoljno. Imaju zadrugu «Sjenička ovca» koja jedina otkupljuje vunu. Budućnost je u udruživanju stočara u zadruge ili neka slična udruženja, jer samo tako mogu biti danas uspješni. Nažalost, kod nas se još uvijek svim seljacima diže kosa na glavi kad im netko spomene zadrugu, jer ih to asocira na stravične represije Brozovog režima kad su ih utjerivali u «zadruge» koje to nisu bile, pa im se svima ogadila i sama pomisao na zadruge. Kao posljedica toga broj

73

ovaca je sa 5.5 miliona spao na jedva milion. Tu bi država trebala da odigra značajnu ulogu i da pomogne stočarima da se okrenu uzgoju kvalitetnijih rasa ovaca koje daju bolju vunu, više mlijeka i mesa. I u svemu ostalom. U tim planinskim krajevima postoje ogromni resursi za proizvodnju ekološkog mesa i mliječnih proizvoda, koji će biti sve više traženi u svijetu. Ali treba postojati netko tko će povezati i organizovati ove proizvođače sa zainteresovanim kupcima. Našoj diplomatiji takvo nešto ne pada na pamet, iako bi to trebala biti njihova glavna zadaća, a ne samo da obezbijede pasoš našim građanima koji su ga nepažnjom izgubili pri boravku u inostranstvu, na što se uglavnom sveo sav njihov «rad»! Primjer 7. Poljoprivreda je nepresušan resurs za preduzetništvo. Ali ne ona uobičajena, tradicionalna kojom se svatko bavi na ekstenzivan način. Za proizvode takve poljoprivrede je teško naći plasman. Zato treba krenuti u nešto novo. Ali, opet, ne- svi u isto, već svi u različito! Da bi se to moglo, potrebno je imati mnogo znanja i mnogo informacija. A to sve je svuda oko nas, samo treba sve to gledati «preduzetničkim očima»! Tako je nesvršeni student agronomije Milan Trbojević u plasteniku od 3000 metara kvadratnih u Svetoj Nedelji, nadomak Zagreba, otpočeo gajiti jagode u lončićima u koje je posadio 35 000 sadnica, za što bi mu u tradicionalnom načinu uzgoja trebalo 10 000 metara kvadratnih površine. Čitava proizvodnja (zagrijavanje, prozračivanje, zalivanje, gnojenje i dr.) se kontroliše pomoću računara, a sve je još pod kontrolom tehnologa. Početna ulaganja su prilično visoka, jer je sve uvozno, ali će se sve ubrzo vratiti jer period zrenja jagoda je od 1. oktobra do 5 januara, a nakon jednomjesečnog mirovanja počinje proljetna proizvodnja koja će dati tri berbe (u martu, maju i julu). Ovo je jedna nova, visoka tehnologija, gdje se jagode gaje hidroponski. S obzirom da je berba pretežno izvan sezone, postižu se visoke cijene- i do 60 kuna (17 KM). Primjer 8. I maline su jedna veoma perspektivna poljoprivredna kultura. U nekim krajevima se počelo sa malinarstvom, ali se uglavnom palo zbog neorganizovanog otkupa i plasmana, što je strahovito demoralisalo proizvođače. Zbog toga je neophodno da se udružuju i grade zajedničke hladnjače i da imaju zajednički plasman. Jedini koji su donekle uspjeli su proizvođači iz Arilja. Doduše, oni su prvi i počeli i mnogo toga su naučili na vlastitim greškama. Ovi potonji bi trebali iskoristiti njihovio iskustvo da ne bi činili iste greške. Međutim, naš narod se teško udružuje, što je posljedica višedecenijskog represivnog režima koji je to sprečavao na sve moguće načine iz straha za svoj opstanak na vlasti. Tako je taj strah i odbojnost prema udruživanju ušao u mentalitet našeg naroda, što je pogubno za njegovu budućnost i za ikakav napredak. Jer, pojedinac je naprosto preslab da bi sam mogao odgovoriti tako kompleksnim problemima kakve mu današnji život nameće. U Arilju su malinu počeli gajiti još šezdesetih godina na nagovor agronoma Dobrila Nenadića. On je ubjeđivao ljude da podižu malinjake, što je bilo veoma teško jer je narod navikao da gaji šljivu i jabuku. Kasnije su ljudi sami usavršavali svoje znanje i sticali iskustvo. Osnovana je i zadruga i napravljena zajednička hladnjača. Danas se malina otkupljuje, pakuje i plasira na strano tržište. O svemu stručno se brine 15 agronoma i 10 tehnologa. I pored toga država nema odgovarajući tretman prema malini. Država bi trebala da napravi strategiju razvoja poljoprivrede zasnovanu na regionalnom principu. Danas se poljoprivrednici bave svačim i zato ništa nemaju. Treba tačno da se ustanovi koji region je pogodan za uzgoj koje kulture, pa da se onda ta proizvodnja organizuje i forsira. Izvjestan vid specijalizacije u poljoprivredi je neophodan, jer je

74

poznato da tko radi sve- obično ne radi ništa kako treba. U Arilju su se dosjetili još nečeg veoma ekonomičnog, a to je da međusobno se ispomažu tekstilna industrija «Izbor» i malinarstvo «Frukom», pa za vrijeme berbe malina smanji se obim proizvodnje u tekstilnoj industriji da bi se radnice mogle angažovati u berbi malina. Inače, u sezoni berbe malina, grad je pust, a stanovništvo je u malinjacima. Primjer 9. Mirko Grabovac iz Sinja je okončao svoju višegodišnju nezaposlenost tako što je osmislio vlastiti ljetni program za najmlađe: otvorio je bazen za djecu. On kaže: « Vidite kako je vruće, a nema svatko novca za more, a ja bih sve dao za djecu.». On djeci priprema i ćevapčiće i sokove, a da sve bude u redu organizovao je i spasilačku službu i učitelja plivanja. Ovo je velika stvar za mali Sinj, zar ne? Primjer 10. Nije uvijek lako od prve naći svoj posao snova. Zagrebačka preduzetnica Ljiljana Petričević je, nakon što je diplomirala njemački i talijanski, radila kao turistički vodič, ugostitelj, vodila tvrtke za izradu nakita, za prodaju zubarske opreme, da bi 40 godina rada proslavila otvaranjem vlastitog hotela u Umagu, koji je opremila obiteljskim namještajem. Ona kaže: » Da nisam bila oštra kad je trebalo, da nisam imala hrabrosti povući riskantne poteze kad je bilo stani-pani i bila uspješna u svemu čega bih se prihvatila, sumnjam da bih danas imala svoj hotel. Svakih 7 godina mijenjala sam zanimanje, upuštajući se svaki put u sve unosniji posao. I Amerikanci kažu da su ljudi uspješniji, ukoliko svakih 7 godina promijene zanimanje.« Na tragu toga je prije tri godine, preko Hrvatskog fonda za privatizaciju, kupila nekadašnje vojvođansko odmaralište i upustila se u njegovo renoviranje, a zatim ga napunila bidermajer garniturom svoje bake, kartaškim stolićem svoje majke, secesijskim stolićem svekrve, a ambijent još ukrasila starinskim porcelanskim servisima, kristalnim zrcalima, starom singericom i starim obiteljskim fotografijama. Primjer 11. Organizovanje žurke za mališane je hit jer donosi odličnu zaradu, a zahtjeva minimalna ulaganja. Na taj način dvosoban stan može donijeti dnevno do 100 eura, jer dva sata rođendanskog slavlja se naplaćuje minimalno 4000 dinara (40 eura) Igraonice i slični oblici rada otvaraju se na osnovu Zakona o preduzetništvu. Uslove u pogledu prostora, opreme i kadrova utvrđuje inspekcija, a saglasnost za program rada daje Ministarstvo prosvete. Odgovornost za rad igraonica snosi osnivač, odnosno vlasnik. U igraonici «Cirkus» u Beogradu koja je jedna od najposjećenijih su rekli da je to specifičan ugostiteljski objekt, a ne vaspitno-obrazovna ustanova gdje bi djeca mogla biti ostavljena na čuvanje, pa shodno tome nije potrebna saglasnost Ministarstva prosvete. Svaki dan kroz prostor «Cirkusa» prođe stotinjak mališana uz plaćanje karte od 250 din (2.5 eura) a mjesečno se organizuje na desetine rođendana po cijeni od 17 400 din za tri sata zabave. U tu cijenu uračunata je i čokoladna torta, sendviči, neograničen broj sokića i animator. Za to vrijeme, bez obzira da li su svoje dijete doveli na slavlje ili u igraonicu, roditelji ga mogu posmatrati iz kafeterije na galeriji sa koje se vidi čitav prostor. A usput nešto i popiju u kafeteriji ... Primjer 12. Zahvaljujući poznatom podravskom pčelaru Stjepanu Kebetu Hrvatska će se riješiti uvoza bumbara kojima se za sada uzgajivači paradajza opskrbljuju iz Nizozemske i

75

Belgije, a koji se koriste za oprešivanja paradajza u plasteničkom uzgoju. Stjepan Kebet se ovog posla nije prihvatio slučajno. On već dvadesetak godina uspješno se bavi selekcijom domaće pčele medarice, a uz to je otpočeo da proučava i uzgoj solitarne pčele koja se u Americi koristi za oprašivanje voća i djeteline, što je rezultiralo ovladavanjem uzgoja ovog bumbara, o čemu piše i knjigu pod naslovom: «Bumbari i ostale pčele domaćeg podneblja». Primjer 13. Steve Stojanović iz Loznice je svoju preduzetničku «nišu» davno pronašao u području igara na sreću. Bio je judo prvak SFRJ, a već sedamdesetih je otvorio kasina u Šibeniku i Zagrebu. U Amsterdamu je 70-tih otvorio noćni klub i kasino. Tu je upoznao jednu Amerikanku i oženio se s njom, te prešao u SAD. Tamo je kupovao stare poker aparate po Las Vegasu, renovirao ih i prodavao, a posao je proširio i na trgovinu nekretninama. Na poziv organizatora Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu je otvorio kasino u hotelu Holiday Inn, a zatim je u Novoj Gorici od malog i neuglednog kasina napravio jedan od najprofitabilnijih kockarskih centara u Evropi. U Zagrebu je otvorio kockarnicu u Internacionalu i Holiday Innu. Daljnji razvoj mu je onemogućio rat. Danas ima dva kasina u SAD i jedan u Kostariki. Primjer 14. Da li ste znali da se od paradajza može proizvoditi viski? Ovakva preduzetnička ideja pala je na pamet Valentinu Ivančan iz Ivanske. On na svom šest hektara velikom imanju proizvodi vino od ružinih latica, bagrema, višanja, trešanja, jagoda i kupina u originalnim maštovitim bocama koje skreću pažnju, a nedavno je u Carmelu predstavio svoj viski od paradajza u ručno oslikanim bočicama zapremine 0.375 litre. Taj viski je oduševio Amerikance koji su takvu bočicu plaćali 85 $. Kako su ga degustatori najluksuznijih hotela ocijenili izvrsnim, izvoz mu ne gine. Ali, to nije sve. Početkom iduće godine će dug i predan rad na viskiju od mrkve, uroditi još jednim novim, neobičan i atraktivnim proizvodom. Tko kaže da se poljoprivreda sastoji samo od proizvodnje kukuruza, pšenice, krompira i eventualno soje i suncokreta? Primjer 15. Otkako je sebi napravio prvu lampu, Jugoslav Sivić je sticajem te okolnosti promijenio zanimanje. Njemu prije tri godine nije nikako moglo pasti napamet da će njegovo zanimanje postati pravljenje ambijentalnih unikatnih lampi. On je završio grđevinsku školu i trebao je postati kvalifikovani podopolagač. Kako to često biva, sve se desilo slučajno. U radionici njegovog oca varioca uvijek je bilo otpadne gvožđurije, pa je Jugoslavu jednom palo napamet da od toga napravi lampu za svoju sobu. Tko god ju je vidio, tražio je da i njemu napravi istu takvu ili sličnu. Tako je krenulo i stalno ide sve bolje i bolje. Od lampi se čak može prilično dobro i živjeti, spoznao je Jugoslav. Lampe su počeli da naručuju kafići, pekare, subotičke bašte i vlasnici stanova. Tako je Jugoslav svoj hobi pretvorio u unosno zanimanje. Izlagao je i na sajmu preduzetništva, gdje je njegov proizvod bio veoma zapažen. Primjer 16. Popularna zagrebačka TV voditeljica Mirna Berend se nakon prekinute karijere na nacionalnoj televiziji pronašla u novom poslu kao voditelj salona ljepote, gdje je predstavila i kozmetičku liniju sa svojim potpisom, što je rezultat partnerstva sa bračnim parom Hladnik Oni su uspjeh najprije postigli u inostranstvu. Jedno od njih je magistar farmacije, a drugo dizajner ambalaže. Sada i oni i Mirna imaju korist od tog partnerstva.

76

Primjer 17. Kad je prije 15-ak godina Milena Margetić otvorila agenciju Jumbo Tours, turizmu se loše pisalo, s obzirom da je bilo doba rata. Samouvjerena, hrabra i uporna vlasnica i dirtektorica, ipak nije posustala. Morala je nečim privući klijente, a to je uspjela stvarajući svoj brend. Usmjerila se pretežno na daleke azijske krajeve, a ljubav za njih pokazuje svakodnevno na sebi svojstven način. Počela se urešavati neobičnim nakitom i garderobom iz tih zemalja, a egzotici nije odoljela ni kad je u pitanju uredjivanje prostorija agencije, gdje se mogu vidjeti rezbareni pultovi, pletene i drvene stolice, slike i posteri, sve iz tih krajeva. Otišla je i korak dalje: otvorila je Galeriju Sayang, a razmišlja i o Klubu za Jumbo putnike, sa restoranom u kom će se posluživati dalekoistočna jela i pića. Ona zaista «walk your talk», što joj je i najbolja reklama i brend po kojem se ova agencija razlikuje od drugih. Primjer 18. Dr Lidija Turk-Volovec, jedna je od rijetkih žena koje proizvode pjenušac (šampanjac), teško usklađuje posao kirurga sa zahtjevima vinarskog posla. Nada se da će jedno od njene troje djece nastaviti obiteljsku tradiciju. Ona je uskočila u ovaj biznis 1998. kad joj je umro otac, koji je otpočeo ovaj posao. Kaže da ne bi za sada mogla živjeti od proizvodnje pjenušca, pa zbog toga ne ostavlja kirurgiju, a ovo joj je samo hobi. Ipak se nada da će nekom od njene djece jednog dana ovo postati osnovno zanimanje. Zato i održava ovaj posao. Primjer 19. Seoska priredba postala je, za 18 godina postojanja, velika atrakcija. Najveća kobasica na zadnjem takmičenju je bila 1018 metara. Sve je počelo zahvaljujući dokonosti mještana u zimskim danima, kada je na prijedlog Miroslsava Medurića i njegove družine organizovana prva kobasicijada u Turiji. Od tada do danas kobasica je sve veća, a u malu Turiju koja ima oko 3000 stanovnika, tada dođe i do 15 000 ljudi. Kobasicijada je tako postala i veliki biznis, iako su u vođstvu ove manifestacije sve amateri. Naime, u glavnoj ulici Turije se za vrijeme ove manifestacije može naći svašta: pored kobasiuca tu su i salame, švargle, svileni bomboni, licitarska srca, pa čak i jedna paunica za 60 eura. A tih 15 000 posjetilaca treba nešto i da jede i popije. Primjer 20. U stara dobra vremena sklapanje brakova se nije ni moglo zamisliti bez provodadžika. Nakon toga je nastupila seksualna revolucija pa je svatko sebi birao partnera i imao je dosta prikladnih mjesta za to. Međutim, sad su nastupila takva vremena da je iznalaženje bračnog partnera opet postalo teško i neizvjesno. Mnoga sela su puna neoženjenih momaka koji su već «zašli u godine». I ne samo oni. Prezaposleni mladi ljudi nemaju vremena za traženje parnera i za duga zabavljanja, jer su karijera i biznis na prvom mjestu. Kao odgovor na ovu potrebu javile su se provodadžike u novoj formi- u formi kompjutora! Prema najnovijim podacima više od 40 miliona Amerikanaca koriste tu vrstu usluga. Stručnjaci kažu da je ovakvo upoznavanje mnogo bolje i sigurnije od tradicionalnog jer omogućava daleko veći izbor i sastavlja podudarne parove na naučnoj bazi tražeći karaktere koji mogu da opstanu zajedno. Kada se opredjelite za ovu modernu varijantu provodadžluka i uplatite koliko treba (i ovo je šansa za dobar biznis!), dobijete upitnik koji zahtjeva i do 480 odgovora. Osnovno je da odgovori budu iskreni, jer ako ne budu, retzultat neće biti dobar, a tada nije kriva agencija.

77

Primjer 21. Alen Žepec, mladi preduzetnik godine je ovako opisao svoj biznis: « Sve je počelo prije 11 godina obrtom u kojem je radilo dvoje elektroničara. Tvrtka je mijenjala oblike te je 1994. godine s čiste elektronike prešla na unutrašnje uredjenje. Sada osim rekonstrukcije objekata, pružamo i uslugu facility menagementa, odnosno vodimo cjelokupnu brigu o nekretnini klijenta: od toga gdje je smještena, preko uvođenja infrastrukture, do održavanja. Uz to, od naših klijenata, preuzimamo i njihov sektor održavanja. Mi smo jedina domaća tvrtka koja pruža takve usluge, a nedavno je sa takvim programom na naše tržište ušla i jedna multinacionalna kompanija.» On dalje kaže da danas zapošljavaju 80 radnika i da su se toliko razvili da su iz malog preduzeća prešli u srednje. Dobili su i ISO certifikat. Primjer 22. Softverski lider regije nastao je prije 10 godina u iznajmljenoj kuhinji, a to je zagrebačka tvrtka IN2 koja se bavi razvojem softvera za složene sisteme, osiguravajuća društva, investicijske fondove, trgovačka društva. Najprije su pružali usluge savjetovanja, a ubrzo su počeli raditi na razvoju softvera. Tvrtka danas zapošljava 140 mladih i visokoobrazovanih stručnjaka. Danas su prisutni, osim na tržištu Hrvatske, još i na tržištu Slovenije i BH. U destogodišnjem poslovanju nisu digli niti jedan kredit, a posao su širili trošeći samo vlastiti kapital. Primjer 23. Danas je veoma teško naći posao. Razlog za to je, između ostalog, ne postojanje adekvatnih agencija za tu uslugu. Nekadašnji Zavodi za zapošljavanje su se sveli na puko vođenje statistike o strukturi i broju nezaposlenih. Na tržištu postoje zahtjevi za neke profile stručnosti koji se ne nude. Što uraditi u tom slučaju? Nenad Bakić, mladi preduzetnik iz Zagreba je odlučio da pokuša nešto učiniti u tom smislu. Radio je na PMFu i kao financijski savjetnik, a zatim je odlučio da pokrene internet stranicu MOJ POSAO, i Selectio agenciju za headhunting (traganje za talentima). U početku je išlo teško. Morao je sam obijati vrata tvrtki kako bi im objasnio da je oglašavanje za potražnju radnih mjesta preko interneta preplavilo svijet pa bi i njima koristilo. U početku je poslodavcima nudio besplatne oglase. To mu je uspjelo pa danas već ima oko 3000 poslodavaca koji preko njega traže nove zaposlenike. Selectio je u kratkom roku postala jedna od vodećih hrvatskih agencija za headhunting, s reputacijom pronalaženja velikog broja menadžera za visoke pozicije u uspješnim tvrtkama. Naime, globalizacija ekonomije je dovela do mnogih pojava koje su na našim prostorima još malo ili nikako poznate. Jedna od njih je i headhunting, što podrazumijeva traženje vrhunskih menadžera za unapred poznatog poslodavca. Danas sva ona preduzeća i kompanije koje žele da opstanu i napreduju sve više traže svoj visoki i srednji menadžment pomoću headhuntera, a ne negativnom kadrovskom selekcijom i partijskim mešetarenjima kao u real-socijalizmu. Za tu složenu misiju «lovci na glave» moraju biti vješti i obrazovani. Među njima ima sociologa, psihologa i pravnika. Svi oni moraju biti komunikastivni, pronicljivi, senzibilni. Kadrovi koje oni traže se ne nalaze preko oglasa, pa je važno da dobro poznaju prilike na tržištu, da prikupljaju razne informacije i da nakon toga ostvare direktan kontakt sa potencijalnim kandidatom. Primjer 24.

78

Što je to PR? A portparol? To su nova zanimanja. Za razliku od portparola, koji je samo glasnogovornik, tj. netko tko javnosti uglavnom samo saopštava klijentove stavove, PR je netko tko ujedno osmišljava cjelokupnu strategiju komunikacije klijenta sa javnošću. Čovjek koji se bavi odnosima s javnošću mora biti komunikativan, pismen, obavješten o aktuelnim događajima u politici, kulturi, ali da ima i nešto znanja iz psihologije, marketinga, poslovne kulture, kulture odijevanja i uvjerljivog nastupa. Suština ovog posla je u tome da štiti interes svog klijenta i prikaže ga u najboljem svjetlu. Prema statističkim podacima preko 78 % ljudi ove profesije su žene, jer su žene komunikativnije i hrabrije. To je jedna velika šansa za zapošljavanje široko- i visoko-obrazovanih žena.

79

Primjer 25. U EU se ne može peći rakija kao što se u većini balkanskih država još i danas radi. Bez obzira što je tako od davnina, rijetko tko je taj proizvod brendirao! A trebalo je. Evo kako je nastao svjetski poznat škotski viski: Johnnie Walker je 1820. naslijedio bakalnicu. U početku je spremao mješavinu čajeva, a kasnije je počeo i sa miješanjem raznih vrsta viskija. Njegov potomak Aleksandar je nastavio taj posao, da bi 1860. napraviuo prvu robnu marku (brand) Old Highland Whisky. On je pomiješao čak 40 različitih vrsta viskija iz raznih destilerija. Da bi njegov proizvod bio prepoznatljiv na tržištu, uveo je četvrtastu bocu sa kosom etiketom. Mi možemo imati najbolju šljivovicu na svijetu, ali to ništa ne vredi bez brendiranja! Zato treba, paralelno sa osvajanjem proizvoda i tržišta, osvajati i brend. Primjer 26. Sve češće se mogu čuti predviđanja da će ratovi zbog nafte, koja je danas u pozadini velike većine sukoba, u ne tako dalekoj budućnosti ustupiti mjesto ratovima za vodu. Nažalost, na ovim prostorima još ne postoji svijest o tome o kavom resursu je riječ. Kod nas ima svega nekoliko punionica vode, a na tržištu se može naći čak i uvezena voda! U inostranstvu je eksploatacija pitke vode postala posao koji donosi milijarde. Doduše, kao i uvijek, kod nas kasni i država koja nije ovu oblast još adekvatno zakonski regulisala. A za to vrijeme gubimo i milione i milijarde i umjesto da naši preduzetnici flaširaju i izvoze vodu, mi kupujemo flaširanu vodu iz inostranstva i tako razvijamo biznis tuđih preduzetnika umjesto naših. A možda kupujemo i lošiju vodu od naše ... Zato treba prisiliti državu da to riješi. Primjer 27. Sjevernoitalijanska pokrajina Trevizo je po mnogo čemu neobična, a naročito po svojoj ekonomskoj uspješnosti, pa je kao takva dobar primjer za sve one neuspješne, kako u Italiji, tako i šire. Ključ prosperiteta ove provincije je gusta koncentracija vrlo malih kompanija (preduzetništvo!) koje proizvode sve, od skijaških pancerica preko odjeće do kuhinjskih elemenata. Mnogi žitelji Treviza voze skupe njemačke ili japanske automobile, nose firmiranu odjeću i zlatne Rolex satove. Jednom ili dva puta godišnje odlaze na Karibe, a za Božić na skijanje u mondenske skijaške centre. „Nema sumnje da je ovo bogat gradić. To je zato što se u ovoj regiji sa 750 000 stanovnika nalazi preko 56 000 malih i srednjih kompanija. Djeca ovdje odrastaju sa željom da osnuju sopstvene kompanije ili da nastave porodični biznis. Kompanije plaćaju kursve univerzitetskog nivoa za upravljanje, bankarstvo, marketing, programiranje, a u lokalnom listu se redovno objavljuju spiskovi kurseva koji mladima stoje na raspolaganju. Time pokušavamo nadoknaditi nedostatke državnih škola i univerziteta, jer su oni loši. Nama su potrebni pravi menadžeri, a ne računovođe što nam liferuje državno školstvo! “, kaže Nicola Tognana predsjednik Udruženja industrijalaca ove regije. Ovi podaci pokazuju da postoji jedna kompanija na svakih 12 stanovnika! Skoro sve te kompanije vode porodice (porodično preduzetništvo !). Troškove dodatnih kurseva snose komanije i fondovi EU na koje redovno apliciraju. Rezultat svega toga je da je stopa nezaposlenosti u ovoj regiji 3.4 %, dok je u nekim drugim regijama i do 26%. Ekonomski analitičari smatraju da se genijalnost privrede Treviza krije u veličini tih 56 000 kompanija. Većina njih su dovoljno male da se lakše i spretnije probijaju kroz lavirinte italijanske birokratije nego krupna industrijska preduzeća i korporacije. Primjer 28.

80

Najveći problem novopečenim preduzetnicima je osvajanje tržišta. Ugledni ekonomista iz Srbije, g. Konstatinović je jednom prilikom rekao: „ Potrebno je samo pogledati na listu uvezenih roba i za svaku onu za koju je plaćeno najmanje 100 000 eura, treba odmah početi proizvoditi kod nas, jer za nju postoji interes i tržište kod nas. U tom cilju treba se organizovati, udružiti, ponuditi projekt vladi i tražiti pare od vlade, te je pritiskati da to više ne uvozi ...“ Primjer 29. Kod nas dobro uspjevaju jabuke i postoje mnoge plantaže jabuka. Bila sam na jednoj takvoj farmi-plantaži u Sjevernoj Karolini. Na putu do te farme stalno smo prolazili pored putokaza sa natpisom „CIDER“ (čit. sajder), što predstavlja sok od jabuke (nefermentirani ili fermentirani) koji se može kupiti na toj farmi u rinfuzi ili pakovan u neku vrstu tetrapak galona od po 5 litara. U dvorištu te farme napravljena je neka nadstrešnica u kojoj se nalaze tezge sa raznim drugim proizvodima od voća i samo voće, a naročito ima mnogo vrsta jabuka u velikim paletama. Tezga radi cijeli dan (porodični biznis!), a ljudi iz gradova neprestano dolaze da se tu snabdiju ovim proizvodima. Saznala sam da neki proizvođači jabuka, uz jabuke, na zagrebačkim tezgama već prodaju i takve galone sa sokom od jabuka. Dakle, što se čeka?

Sl. 1. Dodatna poslovna aktivnost proizvođeča jabuka u Sjevernoj Karolini

Primjer 30. U Valjevskoj Kamenici, u regionu Valjeva, nalazi se seosko imanje Branka Rakića. On je penzionisani ekonomista koji je u pedesetim godinama doživio moždani udar. Nakon dugotrajne rehabilitacije ljekari su mu savjetovali da u svrhu daljnje terapije svakodnebno okreće neki terapeutski točak. On je to radio izvjesno vrijeme, a onda mu je dosadio takav život i počeo je da razmišlja kako da taj točak zamijeni nekim drugim vidom terapije. Otišao je kod roditelja na selo i počeo se baviti pčelarstvom. Međutim, osjećao je da to nije „ono pravo„ za njega. Razmišljajući danonoćno što bi drugo mogao

81

uraditi, bez novca i bez ičije pomoći (jer roditelji su bili stari), počeo je preuređivati pojatu u objekat sa 4 sobe i sanitarnim čvorom u namjri da se pokuša baviti seoskim turizmom. Sobe je namjestio u narofnom stilu, sa ćilimima i vezenom posteljinom što je sve kupio od seoskih žena. I počelo je ... Nabavio je kompjutor, obučio se za rad na njemu i angažovao stručnjaka da mu napravi web site. Sve od svoje skromne invalidske penzije. Gosti su počeli da pristižu. Branko je bio dobar domaćin. Angažovao je jednu ženu iz komšiluka da bude kuharica kad je to potrebno. Uskoro je kapacitet Brankove pojate postao premalen, pa je Branko, opet sam, počeo da pravi bungalo-kućice po dvorištu. Osmislio je i ture po okolini kamo vodi svoje goste. Čak je pronašao i muzikante koji po potrebi dođu da zabave goste. A hrana koju priprema njegova kuharica je prava domaća. Branko je konačno našao svoj „autentični poziv“ kom se odaziva sa ljubavlju. I ja sam tamo bila sa društvom. Bilo nas je osmoro i svi su otišli prezadovoljni i sa željom da još koji put odu kod Branka.

Sl. 2. Domaćinstvo Branka Rakića

Primjer 31 Nekad fizičar u Vinči Miroslav Haber, danas je najpoznatiji istarski kozar. On tvrdi da se sa 10 rasnih koza može obezbijediti evropska plata, jer one dnevno daju 20 litara mlijeka, godišnje 120 jaradi. Svako jare se prodaje za 150 eura. Biti pasatir takvom stadu je gospodski posao. Budući da je bio ozračen u Vinči i da su mu na liječenju u Parizu preporučili da pije kozje mlijeko, on je to prihvatio. Danas je zdrav iako je ušao u devetu deceniju a na svom imanju uživa u buri, suncu, flori i kozama. To ga je ozdravilo! Vremenom je proširio proizvodnju mlijeka i sira pa ga pravi i za Onkološki institut u Gracu. i izvozi ga po Evropi. Za svoj sir dobio je mnogo medalja i priznanja. Za eko proizvodnju je važno da životinje stalno jedu vani, čak i zimi, nikad ne dobijaju sijeno, a njhovo mlijeko nikad ne zagrijava preko 39 stepeni da ne bi došlo do koagulacije aminokiselina. Njegova farma je postala i vodeči genetski centar u Hrvatskoj, a njegovih rasnih koza ima svuda po Evropi. Ima na farmi i drugih životinja, ali on lično preferira koze. Naravno, radi se o pedigriranim kozama, jer drugo se ne isplati.

82

Primjer 32 U blizini prelijepog grada Vestervika na jugu Švedske, godine 2008. jedan bračni par je oformio PARK PRIRODE. Nabavio je 4 soba i uredio taj park kao njihovo prirodno stanište. Posjetioci su odmah počeli da pristižu, tako da se njihov broj do 2010 popeo čak na 20 000! Zbog potreba koje su posjetioci iskazali, vlasnici su svoj park podijelili na dva dijela: jedan veći u kom danas u prirodnom ambijentu živi 5 sobova i jedan manji, uz kuću gdje žive 3 soba. Kroz onaj veći park vode asfaltirani puteljci kojima posjetioci mogu ili pješice ili specijalnim malim autićima obići park i vidjeti sobove u prirodi. U manjem parku 3 soba su pripitomljena tako što vlasnici svakodnevno s njima komuniciraju, pa se sobovi više ni turista ne boje, već im slobodno prilaze, što turisti veoma cijene. Uz kuću se nalazi i suvenirnica sa artiklima na temu «sob», pa niti jedan posjetilac ne ode a da nešto ne kupi za uspomenu. Tako, osim ulaznica za park prirode i ova suvenirnica stvara vlasnicima prihod. Ako je ulaznica samo 5 eura, 20 000 posjetilaca donese prihod od 100 000 eura godišnje, plus prihod od suvenira. Nije loše, zar ne? Doduše, kod nas nema sobova, ali ima jelena ... Također, park prirode bi se mogao urediti i kao veliki cvijetnjak kao što je Butchard Garden na otoku Vancouver u Kanadi. Primjer 33. U današnje vrijeme postoje i razne mogućnosti preduzetništva u oblasti informacionih tehnologija. Nećemo ovdje o preduzetništvu u telekomunikacijama i drugim sličnim oblastima, već o mogućnostima malog internet biznisa pogodnog kao izvor džeparca ili dodatnih prihoda, koji na kraju može čak i prersti u ozbiljan biznis. U to svakako spada izrada internet sajtova (od 300 do više hiljada evra) koji trebaju biti pregledni, zanimljivi, redovno ažurirani, tačni i pouzdani te da se na njemu može naći što više o temi kojom se sajt bavi. Međutim, najčešći vid zarade preko interneta je komercijalno oglašavanje, odnosno zarada od prodaje ztv. banera. Jedan nedavno pokrenut internet sajt, koji na duhovit i karikaturalan način plasira dnevnopolitičke informacije samo u prvih 24 sata je posjetilo 10 000 ljudi. U tome se krije ključ uspjeha za tvorce sajtova. Posjećenost sajta (ukoliko nije fingirana!) je signal kompanijama i različitim oglašivačima da se na tom mjestu reklamiraju. Cijena banera se kreće od 1000 dinara do hiljadu i više eura mjesečno, u zavisnosti od posjećenosti sajta, veličine banera, njegove vidljivosti i sl. Također su hit i blogovi. Popularnost poznatih i iskusnih blogera, čije stranice posećuju hiljade ljudi, nije promakla poslovnom svijetu. Ako imate dobro posjećen blog koji se bavi kafenisanjem, promocijom zdravog života ili nekog sporta, vama će se direktno obratiti predstavnici kompanija koji rade u tom sektoru. Oni će vam platiti da ih diskretno reklamirate ili će vam pokloniti svoj proizvod o kom ćete vi pisati na blogu na osnovu svog iskustva. Neki blogovi nude informacije različite zanimljivosti, viceve, recepte i dr. Na njima je sve manje banera, a sve više tzv. pi-ar tekstova, koje ugostitelji, prodavači prehrambenih proizvada i drugi debelo plaćaju. Neki fotograf se dosjetio da na svoj sajt kači kvalitetne komercijalne fotografije i za svaku koju proda dobije honorar. Primjer 34 Za žene može biti veoma prikladan posao izrade nakita koji se može obavljati kod kuće, a ista osoba može ga i prodavati na lokalnom buvljaku ili pijaci preko vikenda. To je za početak dovoljno. Ali, kad se stekne iskustvo, javit će se i želja da se posao unapredjuje i širi. Ako se do tad nije napravio biznis plan, sad je trenutak da se to uradi. Biznis plan će podstaći na razmišljanje o tome što bi još se moglo ponuditi, što traže i očekuju kupci, kako im izaći ususret itd. A to sve vodi ka tome da posao raste i napreduje.

83

Postoji još nebrojeno ideja za mogući biznis. Neke od njih su upotrebljive i kod nas već sada, a neke će biti uskoro. Evo nekih ideja: ⎯ Usluga sadnja i orezivanja drveća i drugi baštanski radovi ⎯ Usluga čišćenja kaveza ljubimaca, akvarijuma i briga o kućnim ljubimcima u

odsutnosti vlasnika; ⎯ Popravljanje i zamjena sjenila za lampe (abažura); ⎯ Održavanje i repariranje antikviteta, ⎯ Izrada jastuka od prirodnih materijala (pljeve heljde, prosa..) ⎯ Izrada kalendara sa fotografijama najmilijih; ⎯ Usluga pranja prozora, roletni i zavjesa; ⎯ Odvođenje djece u školu i na slobodne aktivnosti (atletiku, balet, sviranje i sl.) ⎯ Obilazak starijih osoba i sitne nabavke za njih; ⎯ Izrada malih aparata za pomoć invalidima (npr. sonar za slijepe, pomagala za

invalidnost šake i sl.) ⎯ Izrada dječjih igračaka koje govore ⎯ Proizvodnja alternativnog goriva ⎯ Izrada majica sa promjenjivim logom ⎯ Daljinsko upravljanje kućanskim aparatima ⎯ Izrada alarma koji će javljati o prisustvu pokvarene hrane u frižideru ⎯ Usluge coachinga i profesionalne orijentacije ⎯ Usluga masaže i personalnog fitnes treninga ⎯ Usluga biznis personalnog treninga ⎯ Catering usluga pripreme jela ⎯ Usluga fund raisinga (namicanja sredstava) za karitativne i NGO organizacije ⎯ Turistički vodič i organizator tura i izleta ⎯ Izrada personaliziranih dječjih knjiga po želji roditelja ili baka i djedova. ⎯ Trgovina nekretninama ⎯ Izrada porodičnog stabla (geneologija) ⎯ Grafolog ⎯ Organizator proslava ⎯ Personalni nabavljač ⎯ Pripovjedač priča ⎯ Snimatelj događaja, seminara i sl. ⎯ Instruktor plesa ⎯ Lobist ⎯ Planer i voditelj sastanaka (mediator) ⎯ Servis za testiranje ličnih osobina i talenata ⎯ Voditelj i planer političkih kampanja ⎯ Konsultant za osobe sa posebnim potrebama ⎯ Dreser pasa ⎯ Farmer i proizvođač prerađevina od vlastitog voća ⎯ Uzgajivač paradajza i proizvođač pulpe od paradajza za pravljenje zimnice ⎯ Pisanje govora ⎯ Prevođenje tekstova ⎯ Izrada web stranica ⎯ Prepravljanje garderobe ⎯ Izrada biznis plana ⎯ Izrada projekata za apliciranje na fondove ⎯ Servis za iznajmljivanje posluge ⎯ Izrada i prodaja softvera ⎯ Servis za mjerenje nivoa buke ⎯ Odgajivač kućnih ljubimaca ⎯ Reciklaža ketridža štampača ⎯ Briga o starijima ⎯ Dom za smještaj starijih

84

⎯ Hospis ⎯ Agencija za prepoznavanje, usmjeravanje i promociju talenata ⎯ Edukacioni centar za sticanje soft-vještina ⎯ Proizvodnja edukacionog softvera ⎯ Produkcija edukativnih TV emisija (npr. o preduzetništvu, o soft vještinama i dr.) ⎯ Ulaganje u fondove i dionice, te trgovanje na berzi ⎯ Razne specijalizovane trgovačke radnje, ⎯ Iznajmljivanje Djeda Mraza ⎯ itd. Inače, danas se smatra da će najproduktivnija područja preduzetništva u budućnosti biti: pravne usluge, menadžment, komunikacije, programiranje, turizam, zdravstvo, nekretnine, strojarstvo, stručnjak za ljudske resurse. Ali, nemojte svi poletjeti tamo, jer bi moglo doći do prezasićenosi u tim oblastima. Nađite svoju «nišu»!

85

DODATAK II

Najčešća pitanja u coachingu 1. Pitanja za uspostavljanje odnosa sa coachom: ⎯ Kako želite da sam vam na raspolaganju kao vaš coach? ⎯ Kažite što vas motivora da počnete djelovati? ⎯ Kakvu pomoć trebate da se brže približite svojim ciljevima? ⎯ Da li želite da provjerim hoćete li to zaista uraditi? 2. Pitanja u međuvremenu: ⎯ Šta djeluje? ⎯ Šta bi promijenili? 3. Pitanja koja pospješuju djelovanje: ⎯ Što slijedi? ⎯ Kako ćete to uraditi? ⎯ Šta je to što će vas pomaknuti napred? ⎯ Kakav plan želite napraviti? ⎯ Šta možete uraditi da poboljšate situaciju? 4. Pitanja za preuzimanje odgovornosti: ⎯ Što ćete uraditi? ⎯ Kad ćete to uraditi? ⎯ Kako ću znati da ste to uradili? (Želite da vas idući put pitam za to?) ⎯ Zar to nije bilo zanimljivo? ⎯ Želite to predstaviti u sljedećem terminu? ⎯ Postoji li neki drugi način da to stvarno uradite? 5. Kad je pravi trenutak da pozovemo u pomoć intuiciju? ⎯ Kada se ono što stranka govori ne slaže sa njenom negovornom

komunikacijom; ⎯ Kada treba rješenje tražiti na primjeru drugih; ⎯ Kada coach moli stranku da među različitim mogućnostima prepozna prateći

uzorak. ⎯ Javila mi se jedna misao. Smijem li je podijeliti s vama? ⎯ Rado bi sa vama podijelila misao koja mi se upravo javila. ⎯ Imam neki osjećaj koji mi kaže.. 6. Pitanja vezana za priznanje: ⎯ Što je doprinjelo tome da vam je to uspjelo ? ⎯ Šta vam ovo vaše dostignuće govori o vama? 7. Ponekad je potrebo prekinuti stranku. Pitanja kojima se to može učiniti: ⎯ O čemu govori ta zgoda? ⎯ Ako to pogledamo iz daljega, šta nam to pokazuje? ⎯ Kako biste to iskazali u jednom stavu? ⎯ Čega ćete se iz ove priče sjećati za 10 godina? ⎯ Šta će iz te priče biti značajno za vas kroz 10 god? 8. Pitanja u vezi strukture bi bila:

86

⎯ Kakva struktura bi vam u životu najbolje koristila? ⎯ Kako biste to mogli struktuirati da bi stvari bolje funkcionisale? ⎯ Kakve granice si želite postaviti u tom procesu? ⎯ Kako želite struktuirati sljedeći mjesec po pitanju ove teme? 9. Pitanja koja stranku podsjećaju na njen veliki cilj: ⎯ Šta je tu centralno pitanje? ⎯ Šta je pri tom izboru zaista važno za vas? ⎯ Da li će vam to još biti važno i za 5 ili 10 godina? ⎯ Gdje ste se uhvatili u trivialnosti? ⎯ Što za vas predstavlja veliki izazov? ⎯ Šta je po vašem mišljenu to što nadilazi vaše sposobnosti? Jel ‘ to stvarno

stina? ⎯ Kako možete proširiti granice vašeg mogućeg? ⎯ Što bi za vas bio još veći cilj? ⎯ Šta je to najviše čemu stremite? ⎯ Šta je tu bitna informacija? ⎯ Koja vrijednost je pri tom bila prekršena? ⎯ Koja vrijednost je pri tom bila značajna? ⎯ O čemu se tu radi? ⎯ Kako bi to, što ste do sada rekli, iskazali ukratko? ⎯ To što ste rekli je ukratko, zar ne? 10.Pitanja za integraciju: ⎯ Kako se to umjesti u ukupno? ⎯ U kolikoj je mjeri to slično na druga iskustva koja ste imali? ⎯ Na čemu temeljite uvid koji ste stekli? ⎯ Kako se to podudara sa vašim sistemom vrijednosti? ⎯ Što ste naučili iz tog iskustva? ⎯ Kakvog to ima smisla za vas? ⎯ Kako to možete primjeniti u drugim situacijama? ⎯ Kuda vas to vodi? ⎯ Da li je to iskustvo slično nečem drugom? 11.Pitanja povezana sa humorom: ⎯ Možete li vidjeti smješnu stranu te situacije? ⎯ Kad bi se ta priča predstavila karikaturom, kakva bi ona bila? ⎯ Kako biste se osjećali kad bi se tome pošteno nasmijali? Da li to želite? ⎯ Kad bi od toga napravili komičan film, kako bi to izgledalo? ⎯ Kroz nekoliko godina ćete se tome smijati. Zašto to ne uradite već sada? 12.Nepoželjna i poželjna pitanja: Među pitanjima koja postavlja coach dobro je paziti da ne budu tzv. nepoželjna pitanja koja mogu biti neproduktivna, a nekad i štetna. Zato je dobro znati koja su to pitanja. Pitanje ne bi smjelo biti sugestivno, zatvoreno (Da li…) ili problemsko (Zašto..). Ovo zadnje doprinosi razumjevanju problema i njegovog uzroka, ali ne vodi ka rješenju, pa je bolje pitati: Što ti to donosi?, negoli: Zašto…? Također, umjesto zatvorenog pitanja (Da li imate potporu?) bolje je postaviti otvoreno pitanje (Kakvu potporu imate?).

87

a) Nepoželjna pitanja: ⎯ Kakav problem imate? ⎯ Kako dugo ga već rješavate? ⎯ Tko je kriv? ⎯ Šta s vama nije u redu? ⎯ U čemu je problem? ⎯ Zašto ga već niste riješili? ⎯ Šta namjeravate uraditi?

b) Poželjna pitanja (Zajednički značaj dobrih pitanja je da klijenta podstaknu na

razmišljanje i istraživanje ideja, koje mu do tad nisu pale na pamet): ⎯ Što želite? ⎯ Kako ćete to doseći? ⎯ Jeste li već nekad dostigli takvo nešto? ⎯ Kakve resurse imate na raspolaganju? ⎯ Kakav plan želite napraviti? ⎯ Kakvo pitanje bi bilo u ovom trenutku za vas najbolje? ⎯ Šta slijedi?

88

DODATAK III

Volonterstvo Volonterski rad je slobodan i dobrovoljan rad za koji se ne očekuje nikakva materijalna niti neka druga nagrada. Volonteri imaju razne motive za takav rad, a najčešće je to želja da se pomogne drugima, da da svoj doprinos popravljanju svijeta oko sebe, da korisno utroše svoje slobodno vrijeme, da kroz taj rad ostvare svoju ličnu promociju, da upoznaju nove ljude, da im to bude odskočna daska za dalju karijeru, ali i da ostvare neku korist. Možda kroz taj rad otkriju svoje skrivene talente, s obzirom da se zna da ljudi provedu život iskoristivši jedva 5 % svojih potencijalnih mogućnosti! DODATAK IV

Karijerna sidra Karijerna sidra predstavljaju skup talenata, motiva, vrijednosti i stajališta koji daju stabilnost i smjer karijeri pojedinca. Naime, pojedinac će neprestano usmjeravati svoje aktivnosti na područje koje ga zanima, gdje postiže uspjehe i gdje se potvrđuje. Autor Shein je svrstao karijerna sidra u osam grupa: 1. usmjerenost ka tehničkoj funkcionalnosti 2. menadžerska usmjerenost 3. samostojnost i neovisnost 4. težnja ka sigurnosti i stabilnosti 5. preduzetnička ostvarenost 6. predanost/služenje 7. čisti izazov 8. životni stil. Svaki pojedinac je do određene mjere povezan sa svakim od tih sidara. Izraz «karijerno sidro» označuje područje koje za tog pojedinca ima poseban značaj da ga se nikad ne bi odrekao. Važno je znati ka kakvom radu pojedinac teži, jer će to omogućiti kadrovskoj službi da ga odgovarajuće razvija i najoptimalnije usmjerava u skladu sa njegovim ambicijama i potencijalima. Često se desi da pojedinac ima više dominantnih ili prilično dominantnih sidara, jer se broj bodova između njih razlikuje za manje od 10. To samo znači da su mu i mogućnosti šire. Karijerno sidro (Anchor Assesment) može svatko sebi odrediti pomoću testa na adresi: http://academic.wsc.edu/faculty/rovick1/downloads/Motivation_and_Career_Anchors_Assessment.doc

89

DODATAK V

Myers-Briggs-ov indikator osobenosti U cilju što bolje procjene osobenosti svakog pojedinca, a time i njegovih sklonosti i talenata, uz određivanje dominantnog karijernog sidra od velike pomoći može biti i određivanje pripadajućeg Myers-Briggsovog indikatora osobenosti (MBTI) koji kroz podatak predstavljen sa četiri slova E(I)S(N)T(F)J(P), dobijen na osnovu provođenja testa na adresi: http://www.humanmetrics.com/cgi-win/JTypes2.asp ili http://kisa.ca/Personality/results.php. (ili naprosto u GOOGLE ukucajte: Myers-Briggs personality indicator), gdje imate i linkove za objašnjenja rezultata (ESTJ, INFP i dr. tipovi karaktera). U tim linkovima se govori o osobinama pojedinca, o njegovom odnosu prema prijateljima, porodici, o njegovim preddispozicijama za obavljanje određenih poslova i sl., a sve na osnovu toga kako ta osoba prima informacije i kako donosi odluke, što je u suštini ove metode. Evo karakteristika iz MBTI tipologije: ENFJ- je pun razumijevanja, tolerantan, sklon dobrim međuljudskim odnosima, ENFP- entuziasta, inovativan, pun razumijevanja, istraživač novih mogućnosti, ENTJ- logičan, organiziran, struktuiran, objektivan, ENTP-inovativan, mnogostran, analitičan, ESFJ- nudi pomoć, saosjećajan, voli red, voli harmonične odnose, ESFP- prijazan, otvoren, veseo, simpatičan, ESTJ- logičan, analitičan, voli odlučivati, organizira procese, ESTP- usmjeren ka djelovanju, zamišljen, realan, INFJ- vizionar, duboko saosjećajan, traži harmoniju INFP- fleksibilan, idealista, otvoren, INTJ -neovisan, individualista, odlučan, samouvjeren, INTP- racionalan, znatuželjan, teoretičan, ISFJ- saosjećajan, lojalan, obziran, nudi pomoć, ISFP- pažljiv, nježan, saosjećajan, otvoren, fleksibilan, ISTJ- temeljit, sistematičan, radan, ISTP- realističan, radan, uvjeren u argumente. O značaju ovih metoda koje pomažu pri ustanovljavanju karakternih osobina i prirođenih talenata pojedinaca govori činjenica da je opće poznata i prihvaćena formula uspjeha najuspješnijih ljudi u svijetu baš činjenica da oni rade samo ono što vole i pri tom koriste sve svoje sposobnosti i znanja koja imaju. Zato se hitno moramo osloboditi predrasude da je izvanredan uspjeh rezervisan samo za šačicu ljudi koje znamo kao bogataše, vođe, visoke profesionalce i sl. Stvarnost pokazuje da uspjeh u životu nije privilegija samo odabranih, već je to stvar odluke svakog pojedinca. Zato se može reći da su vaši potencijali ključ do vašeg uspjeha. Ako ih niste do sada otkrili i razvili, učinite to sada, pomoću coachinga. Nikad nije prekasno! DODATAK VI

90

Najčešća pitanja u samocoachingu ⎯ Kako sabotiram samoga sebe? ⎯ Što očekujem od sebe? ⎯ Što očekujem od drugih? ⎯ Što sam postala? ⎯ Što zanemarujem ? Što ne primjećujem? ⎯ Što nisam spremna promijeniti? ⎯ Koju odluku izbjegavam? ⎯ Što me nasmijava? ⎯ Što je za mene zabava? ⎯ Šta je za mene izbor? ⎯ Što je za mene sloboda? ⎯ Kakvo je za mene bogato, puno življenje? ⎯ Što nisam spremna rizikovati? ⎯ Gdje se ograđujem? ⎯ Što za mene znači biti strastan? ⎯ Tko postajem? ⎯ Što za mene znači biti bogat? ⎯ Kad se ne znam nasmijati sama sebi? ⎯ Čega se odričem? ⎯ Šta je prisutno kad sam u svojoj najboljoj koži? ⎯ Gdje želim više drskosti u mom životu? ⎯ Gdje sam u životu beskompromisna? ⎯ U kom poslu sam trenutno? ⎯ U kom poslu bih mogao biti? ⎯ Tko ili što su moji konkurenti? ⎯ Tko su moje mušterije? ⎯ Što je moje područje izvrsnosti? ⎯ Što su moja kritična ograničenja? ⎯ Gdje se trenutno nalazim u pogledu mog osobnog razvoja i moje karijere? ⎯ Tko sam ja i što mislim zašto sam rođen i koja je moja uloga na ovom

svijetu? ⎯ Što volim da radite? ⎯ U čemu sam posebno dobar? ⎯ Koja znanja ili sposobnosti mi nedostaju da bih u tome bio još bolji? ⎯ Kome bi ta moja aktivnost mogla koristiti? ⎯ Tko bi htio da to cijeni ili plati? ⎯ Kakva mi je pomoć potrebna da to postignetem? ⎯ Tko bi mogao i htio da mi u tome pomogne? ⎯ Sa kim bih se u tome mogao udružiti? ⎯ Kakve informacije su mi još potrebne da budem uspješan u tome? ⎯ itd.

91

DODATAK VII

Kolo ravnoteže Veoma dobro oruđe pomoću kojeg coach sazna kakvo je sadašnje stanje stranke i koliko je uravnotežen njen život, je kolo ravnoteže. Ono sadrži podatke o stanju: ⎯ karijere, ⎯ novca, ⎯ zdravlja, ⎯ prijatelja i porodice, ⎯ partnerskog odnosa, ⎯ osobnog izgradnje ⎯ zabave i rekreacije ⎯ fizičkog okoliša (okolica i stanovanje) Ubacite na linije od 1-8 , po vlastitom izboru, ove opcije. Kako nacrtati kolo ravnoteže? Kolo se sastoji od osam isječaka pored kojih piše za što je koji od njih. Neke isječke možete podijeliti na dva (npr. prijatelji i porodica, zabava i rekreacija- ako kod vas postoje velike razlike u njima). Intenzitet stanja koji procjenjujete na osnovu vlastite procjene zadovoljstva u tom domenu je od 0-10 i ucrtava se na radijusu isječka. Ako ste iznimno zadovoljni, vrijednost radijusa je 10, a ako niste uopće onda je 0, dok je sve između stvar vaše procjene. Tako ćete dobiti “kolo” koje to baš nije, već liči na deformisan točak. Kad bi to bio točak od bicikla, što mislite kako bi se bilo voziti na njemu? A vi se u svom životu “vozite” na takvom točku!

92

Sl. 3. Kolo ravnoteže Na osnovu toga coach će lako vidjeti na kojim područjima treba raditi da bi se postigla bolja ravnoteža u vašem životu, što će dovesti i do većeg zadovoljstva. U tom cilj coach će vam postaviti slijedeća pitanja: ⎯ Što ste primjetili pri izradi kola? ⎯ Gdje ste u ravnoteži? ⎯ Gdje vam je ravnoteža lošija? ⎯ Što bi moglo promijeniti situaciju na vašem kolu? ⎯ Koliko ste zadovoljni sa sadašnjim stanjem na kolu? ⎯ Kojih isječaka bi se trebalo odmah latiti? ⎯ Koji potezi bi mogli promijeniti veličinu tih isječaka? ⎯ Kako bi se vaš život promijenio kad biste uveli promjene koje bi popravile

stanje na vašem kolu ravnoteže? ⎯ Šta bi dovelo do uistinu velike promjene? ⎯ Kako dalje? ⎯ Šta još? Pozivno kolo ravnoteže. Ovakav točak se može također nacrtati samo za poziv (tzv. kolo ravnoteže poziva) sa stavkama koje vi odredite kao važne (na primjer: struka, radna okolina, plaća, međusobni odnosi, dodatna izobrazba, zabava, resursi, neovisnost i dr.) Također možete na sličan način uraditi i kolo osobnih kompetencija i tako ustanoviti sa kojim kompetencijama niste zadovoljni, te poraditi na tome da postanete zadovoljni.