of 95 /95
COACHING U PREDUZETNIŠTVU Dr Radojka Praštalo Ljubljana, 2011

Coaching u preduzetništvu...5 1. PREDUZETNIŠTVO 1.1. POJAM PREDUZETNIŠTVA Ne postoji jedna jedinstvena i općeprihvaćena definicija preduzetništva (entrepreneurship).Ipak, danas

  • Author
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Coaching u preduzetništvu...5 1. PREDUZETNIŠTVO 1.1. POJAM PREDUZETNIŠTVA Ne postoji jedna...

  • COACHING U PREDUZETNIŠTVU

    Dr Radojka Praštalo

    Ljubljana, 2011

  • II

    Coaching u preduzetništvu Dr. Radojka Praštalo Izdala in založila Glotta Nova, center za novo znanje, d.o.o., Poljanska cesta 95 Ljubljana, 2011 Oblikovanje: IDM produkcijska skupina, www.medialearn.org Uredil in dooblikoval: Marko Kerševan Lektoriranje: Radojka Praštalo Copyright © za slovenski in srbski jezik Radojka Praštalo in Glotta Nova, d.o.o. Vse pravice pridržane. ______________________________________________________ CIP - Kataložni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana 005.963.2(086.034.4) Dr. Praštalo, Radojka, Coaching u preduzetništvu [Elektronski vir] / Radojka Praštalo. - 1. izd. - El. knjiga. - Ljubljana : Glotta Nova, 2011 ISBN 978-961-92960-5-9 256614656 ___________________________

  • III

    Promjena

    «Poanta je u tome da nije dovoljno samo da se vlast promijeni. Potrebno je da se i narod promijeni, te da preuzme na sebe odgovornost za svoje postupke, a ne da od vlasti očekuje nešto nemoguće, što nije domen njene odgovornosti, već odgovornost svakog pojedinca. Ako su ljudi skloni neradu, mitu, korupciji- to nitko drugi ne može riješiti osim njih samih. Sloboda podrazumijeva odgovornoat čovjeka da postane čovjek tamo gdje ga je u tome represivni sistem bio omeo. Sloboda je sredstvo mijenjanja ekonomskih i društvenih odnosa, uveličavanje umnog i materijalnog bogatstva naroda. To je cilj svakog naroda. Kad bi se cilj slobode sastojao samo u tome da se može naprazno larmati po parlamentima, po pijacama, klubovima i brljati po knjigama i novinama, onda sloboda ne bi vrijedila one krvi što je narodi proliše za nju i još je i sada prolijevaju.» Svetozar Marković

  • IV

    Sadržaj 0. UVOD .............................................................................................................................. 3

    1. PREDUZETNIŠTVO ........................................................................................................ 5 1.1. Pojam preduzetništva ...................................................................................... 5 1.2. Preduslovi za uspješno preduzetništvo ........................................................ 5 1.3. Preduzetnička ideja .......................................................................................... 8 1.4. Preduzetništvo u praksi ................................................................................. 10 1.5. Socijalno preduzetništvo ............................................................................... 17

    1.6. Dječje preduzetništvo 23 2. COACHING ................................................................................................................... 24

    2.1. Pojam i definicija coachinga ......................................................................... 25 2.2. Oblasti primjene coachinga .......................................................................... 25 2.3. Karakteristike i vrste coachinga .................................................................. 27 2.4. Svrha coachinga ............................................................................................. 30 2.5. Teme za coaching koje često izabiru klijenti ............................................ 31 2.6. Izvođenje coachinga ...................................................................................... 32

    3. KARIJERNI COACHING ................................................................................................ 35 3.1. Definicija karijernog coachinga ................................................................... 35 3.2. Osobni karijerni plan [10] ............................................................................ 36 3.3. Autentični poziv .............................................................................................. 39 3.4. Vrste karijernog coachinga ........................................................................... 41 3.5. Karijerni coaching za one sa 40+ i 50+ .................................................... 42 3.6. Karijerni coaching za mlade ......................................................................... 43 3.7. Karijerni coaching u praksi ........................................................................... 45

    4. SAMOCOACHING ......................................................................................................... 50 4.1. Pojam i svrha samocoachinga ..................................................................... 50 4.2. Suština samocoachinga ................................................................................. 53 4.3. Promjena karijere uz pomoć (samo)coachinga ........................................ 54

    5. COACHING I SAMOCOACHING U PREDUZETNIŠTVU ............................................. 57 5.1. Ići ukorak s vremenom i biti uspješan ....................................................... 57 5.2. Sinergija karijernog (samo)coachinga i poslovnog (business) coachinga. ........................................................................................................................ 61 5.3. Neke od tehnika coachinga primjenjenih u samo-coachingu ................ 61 5.4. Mogući problemi u vođenju biznisa ............................................................ 63

    6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 66

    7. LITERATURA ................................................................................................................ 68

    DODATAK I ........................................................................................................................... 71

    DODATAK II .......................................................................................................................... 83

    DODATAK III ......................................................................................................................... 86

    DODATAK IV ......................................................................................................................... 86

    DODATAK V .......................................................................................................................... 87

    DODATAK VI ......................................................................................................................... 88

    DODATAK VII ........................................................................................................................ 89

  • 2

    REZIME

    Da bi se izvuklo iz sveopćeg haosa koji su našem stanovništvu nametnule nesposobne

    vlasti ono mora drastično promijeniti svoju svijest i svoj način razmišljanja. U tom smislu

    je najvažnije da ljudi shvate da moraju sami brinuti o sebi i svojoj egzistenciji, a ne to i

    dalje uzaludno očekivati od vlasti. Zbog dugogodišnjeg prilično lošeg obrazovnog sistema

    u većem dijelu područja bivše SFRJ, stanovništvo je veoma skromnog i nedostatnog

    znanja, pa nije sposobno da rješava današnje životne probleme i mora početi intenzivno

    da stiče nova neophodna znanja nekim alternativnim putevima. Da bi čovjek otkrio svoje

    unutrašnje potencijale (koje zasigurno svaki čovjek ima), razvio potrebne vještine i

    stekao nova potrebna znanja, te se počeo baviti nečim što je razvojno, pošteno i korisno,

    može mu pomoći coaching. Ukoliko mu je usluga coacha nedostupna, mogao bi mu

    pomoći i samocoaching, za koji se može pomoću odgovarajuće literature osposobiti i

    sam. Samocoaching mu može pomoći da pronađe svoj autentični poziv i preduzetničku

    ideju što će mu omogućiti da pronađe u društvu svoju „nišu“ koja će mu obezbijediti

    egzistenciju i zadovoljstvo. Možda će nekima, u tom smislu, pomoći i ova knjiga.

    Ključne riječi: karijera, karijerni plan, osobni karijerni plan, kompetencije, karijerni cilj, coaching, samocoaching, preduzetništvo

    ABSTRACT

    To escape the chaos that is imposed to our population by incompetent governments it

    has to change drasticaly its mind and its way of thinking. In this sense it is most

    important that people realize they have to take care of themselves and their existence,

    and not continue futile to expect that from power. Due to long term bad education

    system in many regions of ex Yu state, the population is of very modest and insufficient

    knowledge, and it is unable to deal with today’s life and environmemtal probems.

    Because of that it must begin intensively to gain the necessary skills and knowledge in

    an alternative way. To discover our inner potential (which surely everyone has), we have

    to develop the necessary skills and acquired new knowledge needed, and started doing

    something that is fair and useful. What could be that- can help us coaching. If coaching

    service is not available, can help selfcoaching, too. For that, anyone can use the

    appropriate literature to train alone. Selfcoaching will help you find an authentic vocation

    and entrepreneurial ideas that will enable you to find a niche in society which will ensure

    your existence and pleasure. To some people, in that sense, could help this book, too.

  • 3

    Key words: careers, career plan, personal career plan, competences, career goal, coaching, selfcoaching, enterprising

    0. UVOD Većina stanovnika bivše SFRJ se nije mogla brzo i lako prilagoditi tranzicionim procesima do kojih je došlo raspadom bivše države, pa je zbog toga došlo do ogromnih društvenih potresa koji su doveli do velike nezaposlenosti i sveopšte dezorijentisanosti stanovništva. I ne samo to. Postavimo se u položaj jednog običnog čovjeka iz bivše SFRJ: godine masakara, bijede, bježanja bez kraja, ubijanja, iscrpjele su ga. Slomljen ratom, izbačen sa svog ognjišta, rastrgnut nesrećama i tragedijama, bez zaposlenja i prihoda, on samo želi da zaliječi svoje rane i da pronađe bilo kakav način da preživi. Umjesto da mu se u tome pomogne, njegovu trenutnu slabost «spasioci» u liku međunarodne zajednice koriste maksimalno kako bi ga «dobrovoljno» ugurali u dužničko ropstvo, otimajući mu onu društvenu imovinu koju je on stvarao prethodnih 50 godina, a koja je uglavnom svoje korijene imala u već jednom otetoj imovini razvlaštenih i opljačkanih preduzetnika iz perioda od prije 1941. Da bi se oduprlo ovakvim pogubnim mešetarenjima koje se nad njim sprovode [8], stanovništvu većeg dijela bivše Jugoslavije je potrebno ogromno znanje, dobre i pametne vođe, čega nema nigdje na vidiku! S obzirom da se problem koji je nastao na jednom nivou znanja ne može riješiti sa istim takvim nivoom znanja (što je tvrdio Einstein), to su za rješavanje ovih novonastalih problema potrebna nova znanja. Ta nova znanja su širokog spektra i ona podrazumijevaju, osim tzv. „tvrdih“ znanja kao što su informatika, strani jezici i slično, još i tzv. „meke“ kompetencije kao što su sposobnost organizacije, komunikativnost, kreativnost, liderstvo, coaching, sposobnost odlučivanja, sposobnost strateškog mišljenja, sposobnost analitičnog mišljenja i izražavanja, sposobnost kreativnog mišljenja i izražavanja, sposobnost javnog nastupanja, sposobnost upravljanja ljudima, ovladavanje konfliktom, liderstvo, sposobnost za timski rad, sposobnost pregovaranja, sposobnost vođenja projekta, itd. Nažalost, ta znanja nema niti stanovništvo niti oni koje ono na izborima bira da ih zastupa i vodi. Kao što se može vidjeti iz situacije na terenu, manje-više svi veliki real-socijalistički giganti koji su umjetno zapošljavali po nekoliko hiljada ljudi su propali ili propadaju, zbog čega su mnogi ljudi u zreloj dobi ostali bez posla, a o tome da o zapošljavanju mladih koji pridolaze nema ni govora, ne treba ni spominjati. S obzirom da više nema preduzeća koja će zapošljavati velik broj ljudi, to više nitko tko se prijavio na biro za zapošljavanje, bio on posve mlad ili zrelih godina, ne može biti siguran da će na taj način ikad dobiti posao! Pogotovo ako se u međuvremenu nije naoružao novim znanjima. U takvoj situaciji se gotovo kao jedini izlaz vidi započinjanje nekog svog vlastitog posla ili sopstveno kreiranje radnog mjesta [9].

  • 4

    Međutim, pri toj namjeri nailazi se na mnogo, mnogo prepreka i problema. Jedna od najvećih je činjenica da mi, nakon 50 godina real-socijalizma, nemamo nikakve preduzetničke tradicije niti je itko od nas odgajan u tom duhu. Možda netko i ima dara za tako nešto a da ni sam nije toga svjestan čemu je gotovo 50 godina doprinosila i društveno-politička klima u socijalizmu koja je gušila svaku individualnu inicijativu, dok je zakonodavstvo stvaralo nepremostive prepreke za realizaciju takvih eventualnih ideja. Zbog toga stanovništvo i dalje očekuje da njegove probleme kako-tako, makar i traljavo, rješava država. Ta bolest da se ne brinemo o sebi već sve očekujemo od države, koju smo naslijedili od real-socijalizma, nas skupo košta. To ipak ne znači da i u tom društvu nije bilo kreativnih pojedinaca, već je i grupno i pojedionačno stvaralaštvo bilo sputano barijerama, blokadama i ograničenjima. Te blokade su bile ideološke (model političkog i privrednog sistema je kočio inovaciju), normativne (zakoni su sprečavali inovativnost), infrastrukturne (nepostojanje službi za razvoj, patentnih zavoda, javnih razvojnih banaka, nepostojanje odgovarajućeg obrazovnog sistema), psihološke ili neke druge prirode. To sve je doprinijelo potpunom odsustvu predutetničke klime u društvu. Takva društva zanemaruju i traće svoje talente, zanemaruju inovacijski potencijal, a neadekvatnim obrazovnim sistemom prigušuju rađanje ideja i kreativnost. Socijalizam je navodno propao, ali sva ova nabrojana ograničenja, nažalost- uglavnom su i dalje prisutna! Zato ljudima treba pomagati da prepoznaju i izvuku iz sebe svoje sklonosti, talente i ideje za preduzetništvo, u čemu im može pomoći i coaching. Da bi se oni pristali lišiti uobičajenog, stereotipnog i poznatog, te se upustiti u neobično i nestandardno, ali zato inventivno i kreativno, njih treba još dodatno ohrabriti i institucionalno podržati.

  • 5

    1. PREDUZETNIŠTVO 1.1. POJAM PREDUZETNIŠTVA Ne postoji jedna jedinstvena i općeprihvaćena definicija preduzetništva (entrepreneurship). Ipak, danas preovladavaju dva shvaćanja o preduzetništvu. Prema prvom, preduzetništvo je vezano za osnivanje malih i srednjih preduzeća, a prema drugom to je stvaralačka primjena savremenih ideja u vođenju radne organizacije bez obzira na njenu veličinu i suštinu. Po nekim definicijama preduzetnik je osoba koja je spremna da preuzme inicijativu da bi ostvarila profit ili preduzetnici su ljudi koji sa svojom kreativnošću i vizijom svoje snove pretvaraju u stvarnost. U našim uslovima suština preduzetništva se najbolje može shvatiti iz jednog od nama veoma bliskih primjera, kakvih je u periodu od 1990. i kod nas bilo: Primjer: Dvojica radnih kolega sa fakultetskim obrazovanjem su se propašću socijalizma, rušenjem bivše države i gubljenjem njenog velikog i zaštićenog tržišta, odjednom iznenada našli u nezavidnoj situaciji. Jedan od njih se nadao da je to privremenog karaktera i odlučio da se strpi i čeka bolje dane vjerujući da će oni doći. Nažalost, takvi dani nisu došli i njihovo preduzeće nije uhvatilo novi ritam, pa on i danas, uz malu i neredovitu platu, „čeka Godoa“ ... Za to vrijeme prati TV sapunice gledajući kako drugi žive, dok njegov život prolazi uzalud ... Drugi je odlučio da ne gubi vrijeme, da na vrijeme ode sa „broda koji tone“ i da nešto preduzme. Za početak je u jednoj sobi kućice svog tasta, kojoj je otvorio ulaz sa ulične strane, započeo trgovanje cipelama. Doduše, on nije bio trgovac niti je mnogo znao o cipelama, ali se nadao da će usput sticati potrebna znanja i napredovati u poslu. Posudio je nešto novca i otišao u inostranstvo da nabavi prvu robu, prethodno registrujući d. o.o. preduzeće. Pomoću običnih letaka obavijestio je komšiluk o otvaranju nove prodavnice. Čitava porodica je stala uz njega. I posao je krenuo ...

    Da li je sada jasnije što je preduzetnik i što je preduzetništvo? Međutim, mogli bismo reći da je preduzetništvo praksa iza koje ipak stoji i neka teorija ili čak nauka koja ima svoje metode ispitivanja, proučavanja i neke svoje zakonitosti. Zato je i u preduzetništvu važno, prije preduzimanja ikakvih praktičnih inicijativa, saznati što više o tim zakonitostima. Doduše, uspješnosti u preduzetništvu će u mnogome doprinijeti i preduzetnički talent (vizija), što se smatra jednim od najvažnijih resursa. Ali ne i jedinim! 1.2. PREDUSLOVI ZA USPJEŠNO PREDUZETNIŠTVO Osnovni preduslovi koji moraju biti ispunjeni da bi preduzetništvo cvjetalo su: privatno vlasništvo, aktivnosti usmjerene ka sticanju dobiti, svjesnost rizika i njegovo smanjivanje na najmanju moguću mjeru, podsticanje inovacija i kreativnosti. Da bi to sve moglo da se ispuni preduzetnik mora imati i specifične ljudske osobine, zbog čega se i kaže da nije svatko rođen za preduzetnika. Međutim, onaj tko ima vizionarske osobine, hrabrost, poštenje, povjerenje, mudrost i altruizam- taj ima sve potrebne osobne uslove da uspije u preduzetništvu. Uz to potrebne su mu i neke stručne kvalitete kao što su da: mora poznavati struku ili tehnologiju posla; marketing, etiku itd. Također je neophodno da ima podršku porodice. Pojedinac koji

  • 6

    započinje novi posao često je u početku sam, ali vremenom uključuje u rad i članove svoje porodice, pa čak i pripadnici treće generacije dobijaju svoja zaduženja tako da se i bake i unuci sasvim poslovno bar javljaju na telefon!

    Primjer: Jedan takav lijep primjer je „Perkov salaš“ na obroncima Fruške gore. Baka Milica je sakupila stare ručne radove, namještaj i razne druge nekad upotrebljavane predmete svoje pokojne svekrve i preselila se na njen salaš, gdje se otpočela baviti nekom vrstom seoskog turizma. Neznatno je preuredila kuću i u starinskom stilu namjestila jednu veću prostoriju kao trpezariju u kojoj danas prima i služi svoje starinske specijalitete đačkim ekskurzijama, turistima pa čak i stranim diplomatama! Kad se najave stranci, u pomoć joj dolazi unuka koja sa njima komunicira što je stimuliše da intenzivno uči strane jezike. Takvim povremenim uključivanjem u posao svoje bake, unuka je dobila volju da se potpuno posveti seoskom turizmu i da nastavi ovu bakinu djelatnost. Na taj način je baka osmislila i realizovala radno mjesto za svoju unuku! Primjer: Veoma interesantan je i slučaj potomka jedne porodice koja je kroz nekoliko generacija držala bordel u nekom gradiću Indokine. Novo doba je postavljalo i nove zahtjeve vlasnicima bordela, pa je država počela zahtjevati da se ubuduće svi administrativni poslovi bordela vode preko kompjutora. Kako je do tada recepcionarske poslove obavljao posljednji potomak dugogodišnjih vlasnika bordela koji je usput bio i kućni majstor bordela, to se on suočio sa zahtjevom da mora savladati rad na računaru. Ali, kako da uspije u tome kad je bio nepismen? Zbog toga je teška srca napustio recepciju i prihvatio se samo svoje torbe sa alatom. Vremenom su od njega počeli pozajmljivati alat i drugi majstori iz tog gradića i davali su mu skromnu naknadu za tu uslugu. Broj takvih se iz dana u dan povećavao, alat se habao i on je sve češće morao da odlazi u drugi veći grad u nabavku novog alata. Ponekad su neki od njegovih mušterija tražili da kupe od njega alat i tako je njegov posao počeo ubrzano da napreduje. Vremenom je postao toliko uspješan da je otvorio lanac prodavnica alata i veoma se obogatio. Sjećajući se svojih početaka osjećao je veliku empatiju za sve one koji su se našli u nevolji u kakvoj je i on bio kad je morao napustiti sigurnu službu na recepciji bordela, pa je često bio zapažen kao donator. Jednom prilikom mu je trebalo biti uručeno veliko priznanje za dobročinstvo i od njega je zatraženo da potpiše saglasnost. Na veliko zaprepaštenje prisutnih on je iskreno rekao da to ne može da uradi jer je- NEPISMEN! Tada je jedan od prisutnih rekao: « Vi ste toliko mnogo postigli u životu iako ste bili nepismeni, a zamislimo samo gdje biste danas bili da ste bili pismeni!?» Na to je on skromno rekao: « Da sam bio pismen, vjerovatno bih još bio recepcionar u bordelu mojih predaka.»

    Ova priča nije ispričana sa namjerom da se favorizuje nepismenost. Naprotiv. Priča je ispričana iz prostog razloga da se vidi kako ideje za poduzetništvo mogu da se jave i same, sasvim spontano. Međutim, takvi slučajevi su veoma, veoma rijetki i nitko se ne može osloniti na to da će se baš njemu to dogoditi. Zato, ipak treba uložiti trud i znanje, a ako se usput desi i bar malo sreće, to bolje.

    Preduzetničkih ideja može biti mnogo i to se smatra mogućnošću nesmetanog odabira, što je temelj preduzetništva. Preduzetnička sloboda znači da svaki čovjek ima pravo utemeljiti svoju tvrtku i započeti svoj preduzetnički pothvat prema svojim željama i mogućnostima, što se izjednačuje s pravom glasa i svim drugim ljudskim pravima. Ali, pri tom treba imati na umu da sloboda pojedinca ipak nije neograničena, već je ograničena slobodom svih ostalih članova društvene zajednice.

  • 7

    Ako pogledamo gdje je u svijetu danas preduzetništvo najrazvijenije (zemlje EU, SAD, Japan i neke zemlje Azije), zaključit ćemo da je i blagostanje stanovništva u tim zemljama na zavidnom nivou. Iz tog se neminovno mora zaključiti da bogatstvo neke zemlje i blagostanje njenih stanovnika nisu rezultat samo prirodnih resursa, već su ponajviše rezultat ljudskog djelovanja u preduzetništvu (primjer resursima siromašnih Japana i Singapura), ali i povoljnog društveno-političkog okruženja koje treba da obezbijedi odgovorna vlast. Naime, u tim zemljama su se građani kroz desetljeća borili i nastojali ne prilagođavati se postojećim (lošim) uslovima života, već uslove života poboljšavati i prilagođavati svojim potrebama. Počnimo to konačno i mi raditi bez obzira na onu tvrdnju Bernarda Šoa u kojoj on konstatuje sljedeće: « Pametni ljudi se prilagode situaciji u okruženju, a glupi ljudi nastoje situaciju u okruženju prilagoditi sebi! Kako god okreneš - napredak čovječanstva zavisi od glupih ljudi!» Pa neka nas smatraju i glupima, ipak ne dozvolimo da se u životu čovjeka ništa ne dešava u smislu poboljšanja uslova života! Uostalom, ipak je vrlo diskutabilno, bez obzira na izreku takvog autoriteta kao što je Bernard Šo - tko je tu ustvari glup? Možda se on samo šalio, kao što je često činio ...

    Kreativnost nekog društva ovisi o dva tipa faktora: unutarnjih i vanjskih. Pri tom se pod unutarnjim podrazumijevaju motivacija za stvaralački rad, kadrovska politika (ne ona negativne kadrovske selekcije zaostala iz real socijalizma!), način vođenja radne organizacije, kvalitetan menadžment, poticanje stvaralačkog mišljenja i sl. Pod vanjskim faktorima se podrazumijeva sklop političkih i ekonomskih karakteristika države, stepen demokracije, sloboda iskazivanja misli, stabilnost zakonodavnog sistema, pridržavanja pravila pravne države i drugo. Društvo najbolje potiče kreativnost ako dopušta i čak stimuliše što veće razlike u mišljenju. Unisonost nije plodna! Zato se mora reći da isto tako i među najvažnije pretpostavke za razvitak slobodnog preduzetništva spadaju: ⎯ postojanje pravne države koja svim građanima pruža jednake uslove, ⎯ postojanje slobodnog tržišta koje je uključeno u svjetske trgovinske tokove, ⎯ javnost rada i demokratski politički odnosi, ⎯ poštovanje ljudskih prava uključujući i prava radničkog povezivanja radi

    zaštite od poslodavaca i siledžija iz državnih ustanova.

    Nedavno se mogao čuti podatak da je Poljska do sada izvukla iz EU fondova oko 80 mld eura zahvaljujući činjenici da je država odradila sve ono što je trebala da bi pomogla preduzetništvo, uključujući i organizovanje besplatne stručne pomoći svima onima koji žele da apliciraju na EU fondove. I u Srbiji je osnovana Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva. Ona preduzima i edukativne treninge za nezaposlene i radi na edukaciji onih koji se spremaju da pokrtenu vlastiti biznis. Također, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, rade na razvoju preduzetničke kulture kroz uvođenje predmeta «Preduzetništvo» kao obaveznog u formalnom srednješkolskom obrazovanju. Nakon pilot projekta uspostavljanja poslovnog inkubatora u Nišu,

  • 8

    preći će se na uspostavljanje takvih inkubatora po cijeloj Srbiji. Poslovni inkubatori su najprikladniji alat za podršku onima koji započinju biznis, jer u prvim godinama proizvodnje ili usluga firme tamo dobijaju pravnu i financijsku podršku, a cijena zakupa je vrlo povoljna. U Hrvatskoj se osnivaju poduzetničke zone kojih je još 2002. bilo 127. Takvim zonama se dugoročno rješava problem poslovnog prostora pod povoljnim uslovima i infrastruktura, koja je zajednička, što sve doprinosi lakšem razvoju i zapošljavanju- kažu u Ministarstvu za obrt, malo i srednje poduzetništvo. Neki primjeri takvih zona pokazuju da one ne moraju pružati samo prostor, zemljište, vodopskrbu i odvodnju, energiju i prometnice, već i mnogo više. Jasno je da mala i srednja preduzeća ne mogu da rastu u vakuumu. Ona najčešće nastaju kao efikasan odgovor na potrebe velike industrije, pa bez jakih velikih kompanija nema pravog preduzetništva, osim uglavnom ono mini- preduzetništvo. U tom smislu su jasne razmjere tragedije izazvane pogrešno vođenom privatizacijom koja je ili uništila takva velika preduzeća ili ih još drži pod svojom upravom, a to znači kao inertna, korumpirana i nezainteresovana izašta, pa ni za preduzetništvo koje bi trebalo na njih da se nasloni. Zbog toga je jedini izlaz za velik broj preduzetnika izvoz, odnosno pronalaženje velike kompnije van granica, a to je daleko teže i skuplje jer postoje razne dodatne barijere kao što je jezička, zakonska itd. Bez obzira na sve te činjenice, ipak treba pokušati iako je teško naći svoju „nišu“. Uz mnogo znanja, pravih informacija truda, volje, dosljednosti, upornosti i bar malo sreće, uspjeh ipak neće izostati.

    Rezultati uspješnog preduzetničkog razvitka ogledaju se u kupovnoj moći valuta zemalja s razvijenim preduzetništvom, u kojima posla imaju svi koji hoće raditi, banke daju povoljne kredite, postoji visoka svijest o vlastitoj inicijativi, postoji pozitivan stav prema radu jer je rad pristojno plaćen (a ne kao u real-socijalizmu gdje se ništa nije isplatilo raditi osim „mlatiti“ praznu političku slamu!). Zato nije čudo što je doprinos preduzetništva ukupnom GDP-iju takvih zemalja i do 40%! 1.3. PREDUZETNIČKA IDEJA Preduzetnička ideja nastaje kao rezultat stvaralačkog mišljenja koje je, u različitoj mjeri, prirođeno svim ljudima. Najvažnija preduzetnička osobina je posjedovanje povećane sposobnosti kreativnog izražavanja, što omogućuje takvim ljudima da mogu pronaći poticaj za novu ideju ili posao čak i tamo gdje to nitko drugi ne vidi, iako prilike za to postoje svuda oko nas. Razmišljanje o nekom problemu, prikupljanje svih važnih činjenica i faza inkubacije mogu povećati šanse za uspješnost realizacije te ideje, ali je ipak ne garantuju. Nakon faze inkubacije neophodno je da slijedi faza iluminacije u kojoj je preduzetnikova svijest usmjerena na bit problema i prikupljanje relevantnih informacija koje bi mogle doprinijeti iznalaženju rješenja. Dalje, za realizaciju preduzetničke ideje potrebno je stručno znanje, prirodni talent i bar malo sreće. Međutim, prvo i najvažnije je ipak pronalaženje ideje, tj. kreativnost. Dosadašnje iskustvo pokazuje da se kreativnost pojedinca može svjesno unapređivati. S tim ciljem savremena nauka je razvila niz metoda i

  • 9

    postupaka za razvoj pojedinačnog ili grupnog stvaralačkog mišljenja. Nažalost, ta znanja kod nas još uglavnom nisu našla svoje mjesto u redovnom školovanju i obično su predmet bavljenja neformalnog obrazovanja i NVO sektora. Zato, svatko mora naći neki svoj način kako da prikuplja ideje od kojih će možda jedna biti sudbonosna za njega. Ideje se mogu prikupljati u svakodnevnom životu, a onaj tko je imalo preduzetnički nastrojen će ih prepoznati tamo gdje drugi neće. Često se dešava da je nešto što je za većinu ljudi običan događaj ili čak nešto nepovoljno, za preduzetnika je prilika koju neće propustiti. Takve informacije nalaze se u dnevnim novinama (DODATAK I), stručnim časopisima, knjigama, televiziji, raznim predavanjima, a najveći izvor takvih informacija su razgovori sa raznim ljudima. Ako se stvaralaštvo želi poticati, onda je povoljan organizovan rad u grupama, jer tada pojedinac potiče ostale, a veći broj raznih ideja stvara nove poticaje. Postoje mnoge metode i postupci poticanja skupnog stvaralačkog mišljenja, a najpoznatije su brainstorming (oluja mozgova) i delfi-metoda, od kojih se ova prva često koristi u neformalnom obrazovanju i na radionicama NVO sektora. Prikupljanju ideja može pomoći i korištenje asocijacije i metafore. Prikupiti ideje nije lako, a još je teže između njih odabrati onu najprikladniju. Međutim, kao što postoje metode za oblikovanje ideja, postoje i metode za odabir ideja koje nisu baš jednostavne, često su nedostupne pa je ono na što se preduzetnik uglavnom mora osloniti –njegova intuicija! Naravno, pomaže mu i logika zdravog razuma primjenjena na procesuiranje prikupljenih informacija. Ali, ništa ne vredi nijedna formula, nacrt, plan, teorija ma kako se činili genijalnim, ako nisu izvodljivi. Sve prethodno rečeno je jalov trud ako se ne završi primjenom odabrane ideje, tj. njenim oživljavanjem. Sasvim je prirodno da ulazak u posao donosi mnoge neizvjesnosti i rizik, ali to je ujedno i prilika da se potvrde preduzetničke sposobnosti i stručne vještine. Primjena ideje može značiti potvrdu preduzetničke ideje, ali može značiti i njezinu propast. Činjenica je da mnogo veći broj započetih biznisa propadne negoli opstane. Neke statistike tvrde da čak 90% novih tvrtki propadne u prvih pet godina od osnivanja. Kad mu se to desi, preduzetnik tada mora imati snage i hrabrosti potražiti ispočetka novu ideju i ponovo hrabro ući u novi posao. Jer, nije veličina čovjeka u tome da ne padne, već u tome da se poslije pada digne! Teškoće, napori pa i padovi su sastavni dio preduzetništva. Također je činjenica da postoje i one kompanije koje su dugovječne. Ipak, jedno je sigurno: «Gdje god vidiš uspješan biznis, znaj da je netko u jednom trenutku donio hrabru odluku», rekao je Peter Drucker. Uspješan biznis bi se mogao predstaviti preduzetničkom piramidom koja na dnu ima viziju, zatim slijedi vođenje, tim, prodaja, protok novca, klijenti, poslovni partneri, proizvodi i/ili usluge. Znanja i vještine koje trebate sticati da biste dugoročno vodili uspješan biznis su: znanja o pokretanju i vođenju biznisa, preduzetničke poslovne vještine, marketing i organizacija marketinga, prodaja i organizacija prodaje, financije i investicije, planiranje, menadžment i organizacija ljudi, vođenje projekata, lične vještine pregovaranja, liderstva, pravilnog donošenja odluka, poslovna upotreba informacionih tehnologija i engleskog jezika. Mnoge od tih vještina stičete u hodu pohadjajući i razne seminare i kurseve, a o tome postoji i mnogo literature.

  • 10

    Nakon što se pronađe prikladna ideja za biznis, potrebna su razna stručna znanja, potpora države i banaka, raznih inkubatora, agencija i sličnih institucija koje bi trebale da podstiču potencijalne preduzetnike i pomažu im [3], upravo suprotno onom što je radila real-socijalistička država opstruirajući ih u takvim poduhvatima. Namjera ove knjige je prvenstveno bila da predstavi načine na koje se može probuditi u ljudima osjećaj za potrebom promjene postojećeg stanja i da se u njima uopće javi preduzetnička inicijativa, pobuda ili tzv. spiritus movens. Time se prevladava ustajalost, tradicionalizam i mrtvilo. Međutim, same ideje ne pomažu ukoliko se ne radi na njima! Rezultati predanog rada na realizaciji ideja su pokretanje privrednog razvoja i povećanje blagostanja, zbog čega je stvaranje preduzetničke klime veoma značajno za svako društvo i državu. 1.4. PREDUZETNIŠTVO U PRAKSI Pod preduzetnicima se u praksi najčešće podrazumijevaju one osobe koje organizuju posao, osobe koje imaju duh i kreativnost, posjeduju i vode preduzeće i nose se s rizikom da bi sopstvenu preduzetničku ideju pretvorile u stvarnost. Takve osobe moraju imati određene osobine koje mogu biti urođene ili stečene. Te osobine su: ⎯ vizija, ⎯ znanje i vještine, ⎯ hrabrost, ⎯ fleksibilnost, ⎯ samopouzdanje, ⎯ odlučnost, energija, ⎯ dosljednost (integritet), ⎯ optimizam, ⎯ komunikativnost i snalažljivost, ⎯ inicijativnost, ⎯ inovativnost i kreativnost, ⎯ orijentacija ka rezultatima, ⎯ smisao za timski rad, ⎯ sklonost ka stalnom sticanju novih znanja, ⎯ spremnost preuzimanja rizika, ⎯ uporan rad, ⎯ odgovornost, ⎯ dobro postavljanje ciljeva. Može se reći da se toliko spominjana tržišna ekonomija zasniva baš na preduzetništvu. U EU čak 92 % preduzeća spadaju u ovu grupu. Naime, preduzetnički duh koji se ispoljava kroz marljivost, posvećenost poslu i motivisanost uspjehom može se praktično transformisati kroz preduzetnički poduhvat i njegove rezultate jedino u društvu u kome je dominantna tržišna privreda. Zato treba podsticati preduzetništvo, a naročito žensko. Danas u SAD ima više od 9 miliona firmi čije su vlasnice žene. One zapošljavaju više od 27 miliona ljudi i ostvaruju promet veći od 3600 mld dolara. Zbog toga treba posebno stimulisati i žensko preduzetništvo, a posebno zbog toga što se žene

  • 11

    teže zapošljavaju zbog njihove obaveze u demogrfskoj reprodukciji. Već danas je trećina obrta i u Hrvatskoj u rukama žena. Žene čine više od polovine stanovništva i nepresušan su izvor potisnutih i neprihvaćenih ideja i načina ponašanja što bi dovelo do pravednijeg, ravnopravnijeg i zdravijeg društva. Žene su veoma preduzetne, domišljate, organizovane, spremne na rizik koji se podrazumijeva u preduzetništvu, u čemu vide šansu da zaposle sebe, članove svoje porodice i druge. Osim toga, one su spremnije da delegiraju zadatke i ovlaštenja svojim podređenima što je veoma korisno i za firmu i za preduzetništvo. Tako jer radio i Tomaš Bata, utemeljitelj poznate tvornice Bata s početka prošlog stoljeća, za koju smo svi čuli. U modernim svjetskim kompanijama Batini principi i danas važe. Različiti su razlozi zašto ljudi pokreću svoj posao. Neki ljudi smatraju da imaju dobru ideju za pokretanje posla (mada je ideja potreban, ali ne i dovoljan uslov za pokretanje posla), neki žele iskoristiti svoj talent, neki žele nezavisnost i slobodu, neki žele da se obogate, a neki da prežive nakon što su ostali bez posla. Bez obzira što jedan broj ljudi smatra da može uraditi sve što poželi, mnogo više je onih koji smatraju da ih u tome onemogućavaju okolnosti. Zato je dobro na početku, prije preduzimanja ikakvih konkretnih koraka, sebe testirati (coaching) pitanjima kao što su (http://poslovi.infostud.com/info/saveti/kalkulator-za-pokretanje-posla): ⎯ Koje ciljeve želite ostvariti pokretanjem sopstvenog posla? ⎯ Da li ste istražili oblast u kojoj hoćete da pokrenete posao, postojeće tržište i konkurenciju? ⎯ Jeste li spremni i sposobni da napravite poslovni (biznis) plan za vaš novi

    posao? ⎯ Koliko novca možete obezbijediti za pokretanje vlastitog posla i da li je to dovoljno prema vašem biznis planu? ⎯ Kako ćete obezbjediti resurse (prostor, oprema, materijal, radnici..) potrebne

    za započinjanje posla? ⎯ Koji vam je plan B ako stvari ne krenu dobro? ⎯ Imate li partnera? ⎯ Kakve ljude i koliko njih ćete zaposliti? ⎯ Kakve su vaše organizacione, upravljačke sposobnosti i osjećaj za biznis? ⎯ U kolikoj mjeri ste u stanju sagledati „širu sliku“ čitavog problema i povezati ⎯ informacije i aspekte rada koji vam u startu nije blizak? ⎯ Da li od drugih ljudi očekujete potvrdan odgovor na vaša pitanja ili više volite

    iskreno mišljenje? ⎯ Da li ste spremni da radite i više od 8 sati dnevno, vikendom i praznikom? ⎯ Koliko ste sposobni da radite istovremeno više poslova iz širokog spektra? ⎯ Da li vas drugi ljudi smatraju upornom osobom? ⎯ U kolikoj mjeri ste spremni priznati svoje greške i učiti na njima? ⎯ Da li bi ljudi iz vašeg okruženja rekli da ste vi osoba puna ideja? ⎯ Umijete li da motivišete druge ljude? ⎯ Koliko ste spremni na promjene i prilagođavanja? ⎯ Živite li od danas do sutra ili gledate stvari dugoročno? ⎯ Hoće li vaša porodica ili osoba sa kojom ste u vezi da vas podrži u namjeri da

    pokrenete svoj posao?

  • 12

    Ova pitanja nemaju za cilj da obeshrabre potencijalne kandidate za preduzetništvo, već upravo suprotno. Doduše, ako su odgovori na ova pitanja pretežno nepovoljni za potencijalnog preduzetnika, bolje je da takva osoba odustane. Broj onih kod kojih je većina odgovora povoljna je zasigurno malen, pa ako bi samo takvi postajali preduzetnici, preduzetništvo ne bi bilo toliko važno za privredu svake države kao što jeste. Dakle, najveći broj ljudi može dati djelomično povoljne odgovore na ova pitanja što znači da im je spremnost za pokretanje sopstvenog posla osrednja, te im je potrebno da se za to dodatno pripreme. To mogu čitanjem odgovarajuće literature, savjetovanjem sa iskusnim ljudima, dodatnom edukacijom, sticanjem sopstvenog iskustva na drugim mjestima, mijenjanjem nekih svojih stavova i navika i sl., pa tek onda sa tim dodatnim znanjima, vještinama i osobinama, upustiti se u preduzetničke vode. Nipošto nemojte odmah odustati ako rezultati ovog testa ne budu baš povoljni. Budite svjesni toga da kad se nađete u situaciji koja vam se ne sviđa, imate samo dva izbora: možete biti hrabri i riskirati da učinite nešto što će takvu situaciju promijeniti ili možete da ne učinite ništa i da sve ostane isto. Da ne bi ostalo isto, preduzmite određene akcije, tražite rješenje u novim mogućnostima. Ponekad pri tom morate raditi i ono što ne volite, ali ćete nekako to prebroditi ako vjerujete da je to sastavni dio uspjeha. Da biste ostvarili željene rezultate i bili uspješni ne čekajte da se nešto dogodi, već preduzimajte, preduzimajte, preduzimajte sami neke akcije u tom smjeru. Ako osjećate da vam za te akcije nedostaju znanja, potražite razne edukacije, treninge, savjete od drugih preduzetnika, pomoć coacha ... Da, naročito vam tu mnogo može pomoći coach koji će vam pomoći da osvijestite svoj sistem vrijednosti i na osobnom i poslovnom planu, pa ćete prema tim vrijednostima uskladiti preduzetnički trougao koji se sastoji od vizije, vođstva i tima, što je osnov svakog preduzetničkog pothvata. Preduzetništvo obuhvata zbir preduzetničkih znanja, vještina i sposobnosti, ali i kreativnost, pokretački duh, hrabrost, odgovornost, dinamičnost, posvećenost, upornost. Preduzetnička znanja i vještine su važni: ⎯ zbog lakšeg snalaženja u oblasti poslovanja, ⎯ ona omogućuju da birate čime ćete se baviti, na koji način i kada, ⎯ možete ih primjeniti u svim oblastima života, a ⎯ razvoj ljudskog potencijala kroz obrazovanje iz oblasti preduzetništva ključni

    su za zapošljavanje i ekonomski razvoj u cijelom svijetu. Takva znanja se mogu unaprijed ili sukcesivno dobijati kroz razne treninge, kurseve, studije i slično a sadržana su u raznim edukativnim predmetima kao što su: ⎯ Pokretanje i vođenje biznisa ⎯ Preduzetničke poslovne vještine ⎯ Marketing i organizacija marketinga ⎯ Prodaja i organizacija prodaje ⎯ Financije i investicije ⎯ Planiranje, menadžment i organizacija ljudi ⎯ Vođenje projekta ⎯ Lične vještine pregovaranja, liderstva, pravilnog donošenja odluka

  • 13

    ⎯ Poslovna upotreba informacionih tehnologija i engleskog jezika itd.

    Pri tom treba u svakom trenutku biti svjestan činjenice da svi ambiciozni ljudi u svim oblastima rada i djelovanja moraju stalno ulagati u sebe i svoje znanje, što znači da se princip cjeloživotnog učenja odnosi i na preduzetnike, a usudila bih se reći: naročito na njih! Ako vam je dosadilo da lutate od jednog do drugog neodgovarajućeg radnog mjesta ili ste nezaposleni bez šanse da se zaposlite, razmislite o svom vlastitom poslu. Ako ste zaključili da je za vas najbolje, a možda i jedino rješenje vlastito preduzetništvo, počnite razmišljati o tome i počnite sakupljati informacije i znanja vezana za to. Osnov uspješnog preduzetništva su: ⎯ poznavanje tržišta, kupaca, potreba i tehnologije dotične djelatnosti; ⎯ sam preduzetnik i njegovo iskustvo, strast, upornost, spremnost na ogroman

    rad i ⎯ ideja kao san, cilj, neiskorištena tržišna prilika („niša“). Kao što se vidi, na prvom mjestu je znanje koje je neophodno da bi se mogla realizovati neka ideja. U to znanje spada poznavanje tehnologije koja će se koristiti, poznavanje kanala distribucije, dobavljača, kupaca i njihovih potreba, troškova proizvodnje, marže, dominantnih igrača i njihovih jakih i slabih strana i dr. Doduše, nitko se nije učen rodio, pa to važi i za preduzetništvo. Postoji mogućnost obuke i kurseva koji će pomoći da se neka od ovih znanja usvoje, a mnoga se stiču u hodu kroz iskustvo. Na drugom mjestu su karakterne i druge osobine samog preduzetnika. Naime, sve zavisi od preduzetnikove upornosti, posvećenosti, marljivosti, želje da stiče nova znanja i da se usavršava. On je centralni dio uspjeha sa idejom vodiljom ka cilju i znanjem kao oruđem na tom putu. Ovako organizovani možete realizirati sve što ste planirali. Na trećem mjestu je ideja. Od nje sve kreće i ona sve pokreće. Ona je podložna promjenama i adaptacijama i ne mora biti konačna. Na njoj možete raditi i dograđivati je, ali je bitno da postoji od samog početka makar i kao san ili kao daleki cilj. I još je nešto važno za ideju: ona mora biti dugoročna i mora oslikavati vašu viziju, jer na taj način je i motivirajuća. Međutim, treba tačno ispitati dali je ta ideja ujedno i prilika! Jer, biznis se ipak ne zasniva samo na idejama, već na prilikama. Zato ona konstatacija koja se često čuje: „imam odličnu ideju, ovim se nitko ne bavi“, ne ukazuje na to da je ta ideja ujedno i prilika. Možda se time nitko ne bavi trenutno, ali to ne znači da netko nije pokušao i propao! Zato se mora prethodno utvrditi da li je ta ideja ujedno i prilika, a odgovor na to pitanje dat će pedantno ispitivanje tržišta u stvarnom kontekstu. Budući preduzetnici mogu ideje dobiti iz raznih izvora: praćenjem potrošača, tržišta, trendova, vijesti, novina, internete a najveći rudnik ideja je obično razgovor sa prijateljima, kolegama, poznanicima, komšijama, rođacima saradnicima, itd., tj sa članovima svoje osobne socijalne mreže. Zato se svatko, čitav život, mora truditi da obogaćuje svoju socijalnu mrežu, tj ukupan broj ljudi sa kojima je u nekakvom kontaktu. S obzirom na kognitivne sposobnosti čovjeka, prema oksfordskom profesoru Robertu Danbaru, taj broj je najviše 150. Međutim, ako svatko pokuša utvrditi taj tzv. Danbarov broj za sebe,

  • 14

    ustanovit će da kod mnogih ljudi je on veoma skroman- 20, 30, 50, a rijetko veći, što nikako nije dobro. Naime, ako čovjek ima bogatiju svoju socijalnu mrežu, automatski će imati više izvora informacija, znanja, mogućnosti za traženje pomoći, uključujući i izvor mogućih saradnika, partnera i pouzdanih zaposlenika u svom biznisu. To znači da je njegova socijalna mreža neki njegov resurs ljudskih potencijala na koje se može u raznim prilikama osloniti. Osim u svrhe širenja istine, probijanja informativne blokade i sl. osobnu socijalnu mrežu možete koristiti i za iznalaženje odgovarajućeg posla za sebe, ali i pri preduzimanju preduzetničkih aktivnosti vezanih za osnivanje vlastitog biznisa. Mreženje u širem smislu podrazumijeva i povezivanje svih stručnjaka, institucija, društava i pojedinaca kao i preduzeća što sve skupa predstavlja narodnu privredu neke države. Mreženje je umjetnost povezivanja ljudi i tkanja novih poznanstava i predstavlja međusobno povezivanje ljudi, razmjenu iskustava i pribavljanje pomoći. Pri traženju posla je vrlo značajno da razumijemo postupke mreženja (networking) i iz njega proizlazećeg socijalnog kapitala (social capital), jer tako možemo lakše naći odgovarajući posao. Osnovni cilj te metode je da što više članova vaše osobne socijalne mreže zna da vi tražite posao i da vam pri tom aktivno ili pasivno pomažu. Nemojte ovo mreženje brkati sa VIP metodom (veza i protekcija) traženja posla. Ovdje se ne radi o tome da vi na bazi korupcije dobijete posao koji bi inače dobio netko drugi, kvalifikovaniji za taj posao nego što ste vi. Ovdje se radi o tome da vi dobijete pravu informaciju u pravo vrijeme, da vas netko preporuči poslodavcu i tako se ostvari trostrana relacija između osobe koja traži posao, osobe koja ga preporuča i poslodavca. A da li će ta relacija dati rezultat, zavisi od osobina i stručnosti kandidata, te zahtjeva poslodavca. Uspješnim rezultatom se smatra takav rezultat da su na kraju zadovoljni i preduzeće i kandidat i osoba koja ga je preporučila. Pri tom je važno da ta osoba koja je predložila kandidata dobro pozna kandidata kako joj on ne bi uništio kredibilitet za ubuduće , tj da ne daje garancije i preporuke olako [19]. Takva mreženja se započinju upravo ustanovljavanjem i razvijanjem svoje osobne socijalne mreže. Kad se steknu svi prethodni uslovi, bar u izvjesnoj mjeri, vrijeme je da se izradi poslovni ili biznis plan. Ako ne možete sami napisati biznis plan, angažujte nekoga tko će to uraditi na bazi Vaših informacija. U njegovoj izradi treba krenuti od odgovora na pitanja: ⎯ Što proizvoditi/prodavati? ⎯ Za koga to proizvoditi/prodavati? ⎯ Da li ima potrebe za tim? ⎯ Da li postoje konkurenti? ⎯ Šta bi bila prednost vašeg proizvoda/usluge u odnosu na konkurentske? ⎯ Kakva su vaša iskustva, vještine i vaše lične prednosti da to možete da

    postignete? Poslovni plan je pisani dokument koji sadrži opis onoga što se želi realizovati kroz posao i metode te realizacije, tj. daje detaljan opis ulaganja i očekivanih rezultata, kao i redosljed aktivnosti za ostvarivanje tog rezultata. Kao složen dokument, poslovni plan prikazuje osmišljeno poslovno opredjeljenje i viziju

  • 15

    poduhvata, a sastoji se iz više dijelova različitog karaktera koji su povezani tako da čine cjelinu. Poslovni plan sačinjavaju sljedeće komponente: ⎯ uvod u plan ⎯ rezime i opis plana ⎯ opis poslovnog područja ⎯ proizvodni plan ⎯ marketing plan ⎯ menadžment i organizovanje ⎯ procjena rizika ⎯ financijski plan Planiranjem se smanjuje rizik neuspjeha, jer će se možda odmah uvidjeti da projekt nije isplativ. Također ćete odmah vidjeti sa kakvim problemima ćete se susresti i da li imate odgovarajuće odgovore i rješenja za njih. To će pomoći: ⎯ da bolje i detaljnije razmislimo o mogućnostima, ⎯ da bolje sagledamo korake koje ćemo preduzimati, ⎯ da slijedimo pravac koji smo zamislili, ⎯ da kontrolišemo rezultate, ⎯ da uočimo potencijalne probleme i moguća rješenja, ⎯ da bolje koristimo svoje kapacitete, ⎯ da se bolje pozicioniramo u odnosu na okruženje, što znači da je poslovni

    plan neka vrsta kompasa za preduzetnika. Plan mora biti potpun, sažet i jasan i mora dati odgovore na sljedeća pitanja: ⎯ šta je predmet investiranja, ⎯ tko je nosilac biznisa, ⎯ kakve su tržišne mogućnosti: analiza tržišta, kupci, konkurencija, proizvod,

    cijena, promocija, distribucija, ⎯ koji je oblik organizacije biznisa, ⎯ koje su potrebe za kadrovima, zaposlenicima, ⎯ koji su potrebni resursi: zemljište, objekti, oprema, kadrovi, sirovina,

    energija, usluge i dr., ⎯ gdje će biti lokacija obavljanja biznisa, ⎯ kakav je aspekt zaštite okoline, ⎯ koliki je period implementacije, ⎯ kakva je procjena ulaganja i kako to obezbijediti, ⎯ kakvi su financijski efekti investicije: prihodi, rashodi, profit-zarada,

    gotovinski tokovi? Proizvodni plan u zavisnosti od toga da li se radi o proizvodnji fizičke robe, ideja ili usluga može imati različita objašnjenja i poruku. Ovaj dio poslovnog plana treba da obuhvati podatke o lokaciji poslovnog prostora, o kapacitetu, veličini, vrsti opreme i drugim resursima koji će se koristiti. Ovdje se definišu i glavni dobavljači, utvrđuju tokovi sirovina i izlaznih proizvoda i prikazuju procjene za potrebnu radnu snagu i njenu spolnu i starosnu strukturu. Marketing plan je centralni dio poslovnog plana, njegova najvitalnija dimenzija koji obuhvata:

  • 16

    ⎯ istraživanjae marketinga ⎯ analizu tržišnih mogućnosti ⎯ program marketing aktivnosti. U okviru marketing plana mora se voditi računa o proizvodu, cijeni, distribuciji i promociji. Menadžment i organizovanje predstavljaju strukturu menadžmenta i organizacionu strukturu. Organizacionu strukturu preduzetnik definiše, stvara i prilagođava u procesu formiranja preduzeća. Ovdje treba da se predvidi potreban broj zaposlenih po poslovnim funkcijama. Kasnije je potrebno definisati načine povezivanja i grupisanja aktivnosti kroz organizacione cjeline. S obzirom da su preduzetnički poslovi i oblici organizovanja vrlo različiti i po veličini i karakteru, to je teško preporučiti neke modele organizacione strukture. Procjena mogućeg rizika je obavezan dio poslovnog plana. U njemu preduzetnik mora identifikovati i opisati moguće oblasti i izvore rizika i predvidjeti strategije za njegovo eliminisanje. Rizik je najčešće posljedica uticaja iz okoline kao što su: ponašanje konkurencije, pretjerano visoki troškovi poslovanja, slabost u tržišnom nastupu i negativni trendovi. Ako je preduzetnik uradio SWOT analizu, moći će sagledati potencijalne rizike i naći način kako da se zaštiti od njih. Financijski plan predstavlja vrijednosni izraz svih prethodnih dijelova poslovnog plana. On sve predstavlja u brojkama, tj. novčanim iznosima. Financijski plan treba da pokaže koliko sredstava preduzetnik ima, koliko mu nedostaje za realizaciju osmišljenog posla i kako će obezbjediti tu razliku. U okviru financijskog plana priprema se: bilans stanja, bilans uspjeha, tok gotovine i prelomna tačka rentabilnosti. Analizom ovih dokumenata ocjenjuje se rentabilnost i profitabilnost. Još je nešto veoma važno i za preduzetništvo i za privredu, uopće. To je brand. Paralelno sa izgradnjom biznisa neophodno je odmah misliti i na brend, tj. na način diferencijacije vašeg proizvoda ili usluge od takvih i sličnih proizvoda i usluga koje već postoje na tržištu. Kreiranjem strogo vaše marke obezbjedit ćete sebi šansu za uspjeh. U malom biznisu je veoma važan i tzv. personalni brend koji će odrediti kako ljudi reaguju na vaš proizvod ili uslugu, da li su čuli za vas, da li kupuju od vas, koliko kupuju od vas i koliko su voljni da plate. Brend može biti sve: čovjek, kafa, sapun, cipele, vlada, bend, plaža, država ... Svi znaju šta je reklama, šta je dizajn, ali ono što donosi novac, što pokreće sve - to je brend! Razlika između reklame i brenda je u tome što za reklamiranje je bitno da vidite i čujete poruku, a za brendiranje - da ste upravo vi dio te poruke, tj. dio tog sistema vrijednosti. Svijest o brendovanju je svijest o vrijednosti koju ostvarujete kreativnošću, inovacijom i dobrom komunikacijom. Dakle, važno je kakav imidž ima brend, to jest na koji je način pozicioniran u svijesti potrošača. Primjer Giorgio Armani koji osim odjeće, zahvaljujući svom brandu, danas kreira i stil života. Ili, Johnnie Walker koji je 1820 naslijedio bakalnicu, a 1860. je napravio prvu robnu marku Old Highland Whisky, miješajući 40 vrsta viskija i danas predstavlja brend obavijen tajnom.

  • 17

    Mnoštvo komponenata čini brend: njegovo ime, fizičke i emocionalne osobine, jezik kojim govori, stavovi koje zauzima, vrijednosti koje afirmira, ono što drugi imaju reći o njemu, ali suština brenda je u osjećaju koji on pobuđuje u nama. Prema brendu možemo biti indiferentni, možemo biti zaljubljeni u njega, možemo mu zavidjeti, možemo ga se gnušati, smijati mu se, diviti, ovisiti o njemu, kopirati ga, poistovjećivati se s njim, dosađivati se uz njega, bojati ga se, izbjegavati ga, ponositi se njime, obožavati ga ... Brend je uspješno oblikovan kad ima integritet, kad ga znaju i o njemu pričaju, kad ima dug i zdrav život, kad ima obožavatelje, a ne kupce! Što je manja razlika između onog što brend govori o sebi i našeg iskustva s njim, to je brend uspješniji u odnosu na konkurenciju. Ako vodite svoj mali biznis, morate misliti na svoj personalni brend. To nije ništa manje važno za mali biznis, nego što je važno za veliki biznis. Vaš personalni brend će imati toliko uticaja na uspjeh vašeg biznisa kao da je to brand neke korporacije. Zato vam mora biti veoma važno što ljudi misle o vama i sve što kažete ili uradite mora biti konzistentno s tim. To će biti vaš personalni brend. Personalno brendiranje ima dva elementa: obećanja koja dajete i obećanja koja držite [18]. Od toga zavisi da li ćete se probiti i ostati na tržištu. Jer, zadovoljan kupac će vas dalje promivisati i on je vaš najbolji oglas, ali može biti i najgori. Praksa pokazuje da će zadovoljan kupac svoje zadovoljstvo prenijeti na 9 ljudi, a nezadovoljan će svoje nezadovoljstvo prenijeti na 20 i više ljudi! Odatle valjda i ona izreka: „Dobar glas se daleko čuje, a loš još i dalje.“. U osnovi pokretanja sopstvenog posla leži sposobnost za prihvatanje rizika, jer ne postoji posao bez rizika. Ali rizik koji prihvatite prilikom pokretanja posla mora se minimizirati i ukalkulisati. Također, ne smije se prihvatiti rizik pod svaku cijenu. Zato je prije pokretanja posla potrebno naći odgovore na mnoga pitanja, da posao ne bi postao kockanje sa neizvjesnim završetkom. Mnogo korisnih informacija u vezi pokretanja sopstvenog posla možete naći u [15] [17] i u raznoj drugoj literaturi. 1.5. SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO Prilike za zapošljavanje su se drastično smanjile u odnosu na situaciju u real-socijalizmu kad se broj radnih mjesta do te mjere umjetno multiplicirao da je na jednom radnom mjestu radilo i do 5 ljudi! Na taj način se kupovao socijalni mir i produživao život već odavno propalom društveno-političkom sistemu. Danas je situacija takva da je radnih mjesta sve manje i da se ona više ne izmišljaju od strane vlasti (osim u javnim službama!), već ih moraju kreirati sami građani. Oni to, nažalost, još nisu shvatili. Doduše, objektivno gledajući nisu ni mogli jer nemaju potrebnih ni znanja ni informacija za to, a nitko se ni na koji način ne trudi da ih u tome adekvatno pouči. Državno školstvo je zakazalo ( ili ga netko konstantno sabotira!), a alternativno školstvo je još nedovoljno rašireno, a negdje i nedovoljno razvijeno da bi moglo popravljati nedostatke redovnog školstva. Jedina iznimka u tome je Slovenija. Zato bismo trebali respektovati savjet gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića, jednog od najuspješnijih tamošnjih preduzetnika, kad nama poručuje: „Ne možete dalje

  • 18

    bez vizije. Direktori (menadžeri) velikih preduzeća bi trebali da predvode privredni bum. Najbolji vam nisu na vlasti“ Upravo zbog svega toga veoma važno je svako radno mjesto koje se ostvari. U tom smislu od neprocjenjive je važnosti preduzetništvo. Pri pominjanju tog pojma obično se automatski misli na formiranje mikro (do 10 zaposlenih), malih (do 50 zaposlenih) i srednjih (do 250 zaposlenih) preduzeća, što jeste najvažnije i predstavlja još nedovoljno iskorišten resurs za otvaranje radnih mjesta. Ovo što danas postoji su uglavnom trgovačke (maloprodajne) radnje (65%), uslužne radnje (17%) i još neki oblici samostalnog privređivanja. Veoma je mali broj proizvodnih preduzeća od kojih se očekuje da pokrenu i preokrenu sadašnju umrtvljenu proizvodnu aktivnost i doprinesu znatnijem rastu zapošljavanja. Međutim, postoji još jedna oblast koja je na Zapadnom Balkanu još u povoju, a koja je u svijetu značajan resurs za zapošljavanje. To je tzv. socijalno preduzetništvo. Taj pojam je kod nas gotovo nepoznat, a da bi se pojasnio treba reći da u to spadaju sva nevladina udruženja, općenito civilni sektor i još ponešto. U inostranstvu se socijalno preduzetništvo ne svodi samo na civilni sektor, ali kod nas je za sada tako. Nažalost, taj civilni sektor još ni izdaleka nije stasao do te mjere da bi mogao biti značajan faktor u otvaranju radnih mjesta. Na tome bi trebali poraditi i građani i vlast. Napomenimo još i to da je u razvijenim zemljama Zapada gotovo 30 % zaposlenih registrovano baš u ovom sektoru. Doduše, tamo u ovaj sektor spadaju i vjerske zajednice, neke zdravstvene ustanove i mnoge obrazovne ustanove (najpoznatiji američki univerziteti kao Harvard, Stanford i dr. su počeli kao NGO). Međutim, bez obzira na to, to znači da je civilni sektor velika šansa za mnoge mlade nezaposlene ljude, koji svoju perspektivu ne vide nigdje drugdje. Ali, za uspješan rad u nevladinom sektoru potrebna su neka druga znanja negoli su ona koja našoj djeci daje postojeće redovno školovanje. Zato se svaki mladi čovjek, kad završi redovno školovanje mora se sam DOOBRAZOVATI i sa učenjem ne smije prekidati do kraja života. I ne samo za civilni sektor, već uopće danas, u 21. stoljeću, SVI moramo kontinualno učiti i obrazovati se da bismo mogli biti korisni društvu, državi i sebi. Socijalno preduzetništvo [12] je mješavina poslovne aktivnosti i društvenog dobročinstva. Duh stvaralaštva i inovativnosti su njegova pogonska sila. Oni slijede svoju viziju o tome da nešto treba poboljšati u društvu, a o tome vlast slabo brine ili uopće ne brine. Također, pokušavaju rješavati socijalnu i ekološku neravnotežu na preduzetnički način. Njihov primarni cilj nije samo profit kao u poslovnom preduzetništvu već dugoročne pozitivne promjene u društvu i njihov pozitivan uticaj na život svakog pojedinca.. Jedno od najpoznatijih socijalnih preduzeća u svijetu je Grameen banka u Bangladešu koja je zajedno sa svojim osnivačem Muhammadom Yunusom dobila Nobelovu nagradu za mir, jer je iznašla način kako da pomaže siromašnima kreditirajući ih uz povoljne uslove sa malim iznosima novca. On širi svoju ideju po cijelom svijetu, pa je 2010. posjetio i Beograd. Tom prilikom je izjavio: “ Siromaštvo nije u čovjeku, već u sistemu. Zato je na vladi svake države da promijeni takav sistem.“ Činjenica je da su korisnici njegovih malih kredita čak 97 % žene“.

  • 19

    Socijalno preduzetništvo je globalni fenomen što znači da nije omeđeno državnim granicama. U mnogim državama svijeta se ljudi suočavaju sa sličnim problemima: slabo obrazovanje, slabo zdravstvo, siromaštvo, korupcija, kriminal i sl. Budući da je ovaj sektor veoma ograničen sa financijama, to mora iskazati mnogo više inovativnosti. Ta njihova znanja koriste svakome tko želi dati svoj doprinos u promjeni svijeta na bolje. Društvu su potrebni kreativni i odlučni ljudi, ljudi željezne volje, koji podstiču inovacije potrebne za rješavanje socijalnih probema. Ideja socijalnog preduzetništva nije nova, ali tek zadnjih 15 godina se počinje o tome govoriti od kad su o tome izašle publikacije sa Oxforda i Stanforda. Ono se danas posmatra kao odziv trećeg sektora (vladin, privredni i nevladin sektor!) na pogoršanje situacije u državi i društvu. Socijlno preduzetništvo ne treba brkati sa socijalnom službom vlade. Činjenica je da oni nisu konkurencija socijalnoj službi vlade već i oni mogu rentabilno da posluju na području zadovoljenja socijalnih potreba, ako pronađu svoju socijalnu tržišnu nišu (npr. briga za stare osobe, hospis i sl.). Socijalno preduzetništvo preduzima inovativne i efikasne aktivnosti koje su u prvom redu usmjerene ka zadovoljenju socijalnih potreba, ali i ka jačanju socijalnih vrijednosti. Najpogodnije oblasti za osnivanje takvih preduzeća su: borba protiv siromaštva, obrazovanje, zaštita okoliša, bankarstvo za siromašne, zastupanje interesa različitih subjekata itd. Neke države imaju u svojim budžetima značajna sredstva za ovu namjenu, a pored toga dostupna su i sredstva medjunarodne preduzetničke mreže, (npr. fondacija Schwab koju je 1998. osnovao Klaus Schwab i Fondacija Skoll koju je 1999. osnovao Jeff Skoll) Pri traženju bitne razlike između poslovnog i socijalnog preduzetništva ispostavlja se da je bitna razlika- etika. Također, eventualnu dobit oni ponovo investiraju u socijalni program a ne dijele dioničarima, jer ih i nemaju. Oni se uglavnom oslanjaju na subvencije, donacije i dobrovoljne priloge. Sve u svemu, osnovna načela na kojima se zasniva socijalno preduzetništvo su: ⎯ dobrovoljno i otvoreno članstvo; ⎯ demokratična participacija u odlučivanju; ⎯ dobit se ponovo reinvestira, pokrivaju se svi troškovi, a ako eventualno nešto

    ostane, ravnomjerno se raspodijeli na sve članove; ⎯ autonomne su organizacije kojima upravljaju njezini članovi; ⎯ vrši se stalno izobražavanje u skladu sa potrebama na tržištu; ⎯ sudjeluju u raznim kooperativama sa seljačkim zadrugama, bankama,

    turističkim i drugim organizacijama; ⎯ vode brigu za razvoj okoline u kojoj djeluju. Da bi se ovaj sektor bolje razvio i pružio znatne mogućnosti zapošljavanja, potrebno je donijeti odgovarajuće zakone i ponuditi korisna preduzetnička znanja. Pozitivna medijska potpora bi također dobro došla. Naročito bi razvoj socijalnog preduzetništva bio koristan u selima koja odumiru da se prekine taj loš trend. Tu se velike nade polažu i u žensko socijalno preduzetništvo. Ženske organizacije u ruralnim područjima imaju velik značaj u pogledu šansi koje pružaju ljudima za druženja i međusobne kontakte, razmjenu znanja i informacija, što sve je na selu veoma ograničeno i nedostatno. To sve kasnije prerasta u organizovane napore za poboljšanje uslova života na selu, ekonomsko

  • 20

    osnaživanje žena i seoskih domaćinstava i niz altruističkih i humanitarnih aktivnosti na selu, a najveći značaj im je u emancipovanju žena. Emancipovanje žena ima pozitivne posljedice na čitavu lokalnu zajednicu, jer su takve emancipovane žene pokretale mnoge bitne projekte i promjene, te doprinijele rješavanju problema koji su godinama i decenijama bili evidentni, ali nije bilo odgovarajuće inicijative da se oni riješe. Međutim, za ovakvo organizovanje seoskih žena često nedostaje liderskog potencijala što ima svoje uzroke u tradicionalnom pogledu na ženu kao nekog tko treba da je u kući i oko kuće, ali i u nedostatku potrebnog obrazovanja. To se mora mijenjati i udruženja žena moraju postati mjesta koja će ohrabriti seoske žene kako na udruživanje tako i na preduzimanje preduzetničkih aktivnosti u njihovim domaćinstvima. Potencijali seoskih žena i uopće seoskog stanovništva mogu se realizovati kroz proizvodnju zdrave hrane, ljekovitog bilja, seoskog turizma, domaće radinosti i njegovanju kulturne baštine, za što sve je potrebna dodatna edukacija i udruživanje, te podrška lokalnih i entitetskih vlasti kojima se treba obraćati. Posebno je važno forsirati liderstvo i poštivati i podržavati žene koje su pihvatile ovu ulogu, te ih umjesto sa zavišću i podozrenjem, gledati sa zahvalnošću. Mora se istaknuti da će do pozitivnih promjena na selu doći samo ako široka društvena akcija, uključivanje svih relevantnih institucija države i civilnog društva, te regulisanju odnosa države prema socijalnom preduzetništvu se počnu ostvarivati. U protivnom prijeti nam potpuno odumiranje sela. Ali, bez obzira što status socijalnog preduzetništva još nije zakonski riješen, postoje zakoni o udruženjima civilnog sektora i mogu se koristiti u nedostatku boljih. To znači da se odmah može krenuti sa većim angažmanom u tom sektoru. Oni koji savladaju potrebna znanja i ospsobe se u pisanju projekata za koje se uvijek mogu naći neki strani donatori, mogu sami sebi kreirati radno mjesto idući sa projekta na projekt. Da je lako, nije lako. Potrebna su razna znanja od znanja vezanih za korištenje računara, preko znanja engleskog jezika i znanja raznih soft-vještina još i znanja iz pisanja projekata, izrade budžeta itd. Oni koji su nezaposleni, umjesto da uzaludno čekaju posao, mogli bi da počnu volontirati i tako kroz volontiranje (DODATAK III) besplatno steći mnoga od takvih potrebnih znanja. 1.6. DJECA U PREDUZETNIŠTVU Činjenica je da se preko noći ne može postati učen. Zbog toga gotovo nitko od nas ne može postati uspješan preduzetnik ako nije imao prilike da vidi i osjeti što je to. Zato je za ljude važno da ih se počnu podsticati na preduzetništvo od malih nogu. Naravno, u svakom trenutku primjereno njihovom tadašnjem uzrastu. Kako je na ovim našim prostorima preduzetništvo bilo zabranjena tema gotovo polja stoljeća, to je razumljivo što se ljudi i dalje toga boje. Zbog toga treba početi odgajati mlade generacije u posve drugačijem duhu i podsticati ih na preduzimljivost i rješavanje problema već od malih nogu. U skladu sa tim potrebama ponegdje se pristupilo realizovanju projekata na tu temu, a jedan od veoma primjećenih je „Dječji tjedan poduzetništva“ kojim su obuhvaćeni vrtići iz četiri grada u Hrvatskoj. Cilj projekta je bio ukazati na mogućnost i potrebe odgoja i učenja za preduzetništvo od najranijih, predškolskih dana. Pri tom uključena djeca razvijaju svoju kreativnost, inovativnost, timski rad, prosocijalnost, što sve su preduzetničke

  • 21

    karakteristike. Tokom provođenja projekta interaktivnošću djece, odgojiteljica, roditelja i lokalne uprave stvaraju se i realizuju novi odgojno-obrazovni ishodi sa orjentiranošću ka rezultatima. Istovremeno se vrši i senzibiliziranje društva o potrebi odgoja i obrazovanja za preduzetništvo i stvaranje preduzetničke klime, te osposobljavanje djece za cjeloživotno učenje koje uključuje i razvoj preduzetničkih kompetencija. U radionicama pilot projekta djeca vrtićkog uzrasta i djeca osnovnih škola kroz igru uče kako da sudjeluju u stvaranju obiteljskog budžeta, kako postati dio tima, kako raspolagati vlastitim džeparcem i pri tom stvarati naviku štednje i kako razviti samopouzdanje kod djece te ih poticati na razvijanje vlastitih ideja i njihovo razradjivanje. Na zapadu, gdje nije bilo socijalizma i gdje se preduzetništvo stalno podstiče, djeca veoma rano počinju zarađivati svoj džeparac, a naročito za vrijeme školskih praznika. Pri tom raznose novine, trguju na berzi, prodaju limunadu, prodaju voće na uglovima ulica, čiste cipele, rade kao turistički vodiči ili golf caddy, berači voća, kosači susjedovih travnjaka, čistači snijega i rade druge sitne usluge susjedima, prodaju svoje kompjutorske usluge, a neki čak otvaraju i razne klubove, itd. Na taj način stvaraju se kvalitativne pretpostavke budućeg bržeg privrednog razvoja.

  • 22

    2. COACHING Ako biste nekom čovjeku koji je ostao bez posla i/ili bez plate, savjetovali da taj svoj problem pokuša riješiti na taj način što će se početi baviti preduzetništvom, on bi vas zasuo hrpom pitanja i konstatacija kao što su: „Zar ja? Pa ja o tome ništa ne znam! Nemam ni talenta ni smisla za to! U mojoj porodici se nitko time nije bavio?! Nemam niti ikakvu ideju vezanu za to. A tek pare! Odakle mi pare? Osim toga, većina onih koja je pokušala, veoma brzo je odustala, a ostali su im samo dugovi ... Nije svačije kroz selo pjevati, zar ne?“ Nažalost, na prostoru Zapadnog Balkana još i danas, nakon više od 15 godina tranzicije, situacija nije mnogo bolja. I danas bi većina građana tako reagovala. A broj nezaposlenih, kao rezultat nesposobnosti vlasti da riješi probleme nastale tranzicijom, svakim danom je sve veći i veći i već iznosi 10-20 % od broja ukupnog stanovništva ili više od 50% radno sposobnog stanovništva! Toj armiji nezaposlenih ljudi koja u Hrvatskoj broji više od 300 000, u BH više od 500 000, u Srbiji više od 700 000 bi konačno netko trebao pomoći! Vlade se samo vrte u krug, a rezultata nema. Spirala propasti stalno napreduje prema dolje. Dokle tako? Zar već odavno nismo dodirnuli dno? Možda se od vlade očekuje i ono što ona objektivno niti može niti treba da radi. Razlog za to je činjenica što neke vlade nisu uradile na zadovoljavajući način ono što su trebale, mogle i morale, pa ih sad okrivljujemo i za ono što nisu ni mogle ni morale. To jest, vlade se sada okrivljuju za sve! A one su trebale samo da obezbjedi uslove da svaki pojedinac može iskazati svoju kreativnost, tj. da obezbjede okruženje koje će stimulisati i podupirati kreativne ideje pojedinca. Nažalost, takvih uslova još uvijek uglavnom nema na većini područja ex Yu i u tom smislu su neke vlade veoma krive! Zbog svega toga svakom iole razumnom građaninu je odavno moralo pasti napamet pitanje: Da li to neke vlade čekaju da se takvi problemi riješe sami od sebe? To se zasigurno neće desiti, osim ako svi nezaposleni dočekaju svoj prirodni kraj u tom statusu, što je uzaludno čekati jer stalno pristižu novi, mlađi! Štaviše, ti mladi zbog nezaposlenosti ne mogu da osnuju porodicu i obezbjede demografsku reprodukciju, pa se opravdano pitamo: Znači li to da netko svjesno radi na tome da izumru i ovi narodi i ove države [8]?

  • 23

    Dakle, budući da glasači u većini balkanskih država uglavnom nisu u stanju da na izborima izaberu odgovarajuću vlast koja će se odgovorno i kompetentno odnositi prema građanima, prema društvu i državi i raditi za njih, to građani moraju sami da se brinu za sebe, a od države jedino što mogu poželjeti je da im u tome ne smeta! Doduše, oni to već i sada rade u većini država nastalih na ruševinama SFRJ, ali na bazi ilegalnih aktivnosti (siva ekonomija, mito, korupcija i sl.), što ne može biti rješenje na duge staze i neminovno vodi u propast i takvog društva i takvih država. Zato je jedino rješenje da svatko otkrije svoje unutarnje potencijale, da pokušava obogatiti svoja znanja i kompetencije i da se počne baviti nečim što je razvojno, pošteno i korisno za njega i za čitavo društvo. Ali kako pronaći što je to? 2.1. POJAM I DEFINICIJA COACHINGA Coaching (čitaj: koučing) je, u suštini, interaktivni proces i odnos koji pomaže pojedincima, preduzećima i ustanovama da brže dosegnu odlične rezultate korištenjem posebnih coaching tehnika baziranih na vlastitom misaonom procesu i razvoju. Međunarodni savez coacha (ICF- International Coach Federation) definiše pojam profesionalnog coachinga kao neprekidan proces koji ljudima pomaže doseći izuzetne rezultate u životu, karijeri, preduzećima i organizacijama. Karakteristike procesa coachinga su: usredotočenost na budućnost, postavljanje odgovarajućih pitanja, davanje povratne informacije i „neznanje“ coacha po pitanju konkretnih struka svojih klijenata [6]. Coaching se svodi na razgovor koji teče u produktivnom i ciljno orijentisanom kontekstu da se omogući pojedincu pristup ka njegovom znanju kog taj pojedinac možda nije ni svjestan. Na taj način se oslobađa unutrašnji potencijal koji je bio zarobljen negdje u podsvjesti i potpuno neiskorišten. Zbog toga je u coachingu naglasak na poticanju vlastitog misaonog procesa klijenta, a ne na savjetovanju, poučavanju i davanju gotovih rješenja koja bi klijent eventualno trebao slijediti. Kroz razgovor između coacha i klijenta stvara se takav kontekst koji klijentu omogućuje promjenu i lakše ostvarivanje svojih ciljeva. Kod nas nema odgovarajućeg prevoda za taj pojam, mada ga neki prevode sa „trener“, što baš i nije adekvatno. U treningu se inzistira na uvježbavanju određenih vještina, a u coachingu se inzistira na podsticanju misaonog procesa, što je bitna razlika. Coaching obavljaju certificirani coachi. Da bi mogli obaviti ono što se prema pravilima ICF-a od njih očekuje, coachi moraju biti odlični slušatelji i opažatelji. Također moraju biti sposobni podstaknuti stranku da razmišlja i da rješenja pronalazi u sebi tj. u svojim unutrašnjim potencijalima koji su potisnuti duboko u podsvijest. Coachi vjeruju da ti potencijali zaista tamo postoje. Na taj način coach neće naći rješenje za stranku, već će ga naći sama tranka, ali će joj coach biti partner koji će je podržavati pri tom traženju rješenja. Na taj način proces coachinga omogućuje stranci da postane svjesna svojih mogućnosti, te da može izvršiti kvalitetan izbor između njih.

  • 24

    Krajnji rezultat uspješnog coachinga je da stranka sazna kako treba postavljati i dostizati zadovoljavajuće ciljeve, kako da postane bolje aktivno usmjerena, kako da donosi bolje odluke i kako da bolje iskoristi svoje vlastite potencijale. Zato je coaching idealan i za razvoj kompetencija pojedinaca i zaposlenika u preduzećima. Također, coaching može pomoći čovjeku da poboljša kvalitet svog života, pa je coaching potreban svakome: i onima koji žele da započnu ili unaprede svoj preduzetnički posao, svoju struku, svoje zdravlje ili svoj život u cjelosti. 2.2. OBLASTI PRIMJENE COACHINGA Coach je najčešće potreban ljudima koji žele započeti neki posao (biznis), ali i onima koji već rade u biznisu ili nekim institucijama, a iza sebe ne ostavljaju kvalitetne rezultate. Također, coach može naći svoje mjesto i kod onih ljudi koji su uspjeli u biznisu ili poslu, ali ih muče problemi kao što su: Hoću li biti tako uspješan i za 15 godina? Da li ja uopće radim ono što me najviše veseli? Da li sam tolerantan? Da li bi mi život mogao biti lakši i ljepši? Da li imam sve ono što najviše želim? U svemu tome može pomoći coach. Kandidati za coache se regrutuju iz raznih struka: važno je jedino da su široko općeobrazovani, da vole pomagati drugima i da su uspješno završili kurseve za coacha. Coach pretpostavlja da unutarnji resursi postoje u čovjeku, pa ih samo treba pravilno usmjeriti da se ostvari cilj. Ključna je najprije nutarnja igra iz koje onda slijedi vanjska igra. ICF opisuje coaching kroz sljedeće sadržaje: ⎯ Coach primjenjuje ukupnu filozofiju i stremi ukupnom cilju; ⎯ Coaching pomaže pojedincima i organizacijama da se brže razvijaju i dosežu

    bolje rezultate; ⎯ Coaching se usredsređuje na one ciljeve koje izabere klijent; ⎯ Coaching se prilagođava individualnim potrebama stranke; ⎯ Coaching je interaktivan; ⎯ Coachi pomažu klijentu da otkrije vlastita rješenja i strategije; ⎯ Coachi stvaraju novu perspektivu; ⎯ Coachi pomažu svojim klijentima da razviju svoje prirodne potencijale; ⎯ Coachi vjeruju da stranka posjeduje sve resurse koji joj za to trebaju; ⎯ Coachi smatraju da je za učinak koji treba postići odgovorna stranka; ⎯ Coachi smatraju da svi aspekti života klijenta djeluju kao jedna cjelina; ⎯ Snaga coachinga zavisi od toga koliko je snažna veza između coacha i

    stranke. Coaching je širokoprimjenjiv u životu ljudi, te može pomoći i kod: ⎯ anksioznih stanja i fobija, ⎯ stresa, ⎯ životnih i poslovnih kriza ⎯ manjka motivacije ⎯ problema pri upravljanju timovima, promjenama itd. ⎯ mentalnih blokada, ⎯ konfliktnih situacija, ⎯ itd.

  • 25

    Metode coachinga su primjenjive i u formalnom školovanju, naročito u završnim godinama studija i pri izradi doktorata, pa čak postoji i dissertation coaching, kog uglavnom izvode doktori nauka koji su sami prošli taj put. I u Bolonja procesu se podstiče nastavnika da se povremeno ponaša kao coach, te bi i iz tog razloga trebalo raditi i na edukaciji nastavnika, bar u pogledu uvođenja novih metoga podučavanja i rada sa đacima/studentima. U razvijenim zemljama Zapada postalo je nezamislivo da neka poznata ili ambiciozna ličnost (Obama, Federer, Pamela Anderson, itd.) nema svoga (life)coacha. Coach pomaže strankama da brže i bolje napreduju u poslu, da promijene posao, da pokrenu vlastiti posao itd. Također im pomaže u životnim situacijama dezorijentisanosti, kad nisu zadovoljni svojim dosadašnjim životom i žele da ga učine boljim, da definišu buduće ciljeve, kreiraju i ostvare svoje vizije. Također im pomaže i pri rješavanju zdravstvenih problema i uspostavljanju režima zdravog života i u svemu drugom što im u životu predstavlja prepreke i ometa im napredovanje. Općenito se može reći da je čovjeku za dobro funkcionisanje u životu potrebno da postigne dobar balans između raznih oblasti života, u čemu mu mnogo može pomoći coach, ukoliko nije uspio sam da to postigne. Uloga coacha je da klijenta metodološki provede kroz taj proces, počevši od trenutne situacije koja se prethodno mora ustanoviti, preko koraka koje treba preduzeti da bi se stiglo do željene situacije. Na tom putu postoje razne prepreke i razni načini da se one prebrode. Pri tom coach programira svog klijenta za uspjeh! Za coaching se odlučuju oni koji su shvatili da je ulaganje u coaching investicija i da se taj rad na sebi isplati. Međutim, posao coacha nije da kaže klijentu što treba raditi, već da postavljanjem pitanja o prioritetima i životnim ciljevima pomogne klijentu da sam dođe do rješenja. Zato je obaveza coacha da na prvom sastanku klijentu objasni suštinu coachinga i što klijent može da očekuje od coachinga. Ako se saglase s tim da coach neće davati savjete i rješenja, već da će putem odgovarajućih pitanja i drugih metoda voditi klijenta ka rješenju koje će on sam izabrati, onda se pristupi poslu. Klijent obično tada dobije «domaći zadatak» u vidu pitanja iz svih oblasti njegovog života (na osnovu tzv. kola ravnoteže) na koja treba iskreno odgovoriti da bi se dobio realan presjek postojećeg stanja. Iz tog se izvlače zaključci što su prioriteti na kojima treba odmah početi raditi. Na osnovu toga se postavlja cilj i određuju rokovi [14]. 2.3. KARAKTERISTIKE I VRSTE COACHINGA Pojam coaching potiče od riječi “kočija” i kao takav u suštini znači “nekoga odvesti sa mjesta gdje je sada na mjesto gdje želi biti”. Karakteristike coachinga su da je to istovremeno vještina i umjetnost. Vještina je zato jer zahtjeva praktične sposobnosti koje su nam potrebne da si predstavimo mogućnost dostizanja nekog određenog cilja. Za te vještine moramo imati odgovarajuće oruđe (alate), a to su: ⎯ specifične komunikacijske vještine (oponašanje, dobar kontakt, kalibriranje,

    raščlanjivanje itd.) ⎯ jezikovna predodžba,

  • 26

    ⎯ strukturna predodžba ⎯ visok nivo znanja o postavljanju pitanja. Ali, coaching je i umjetnost! Umjetnost coachinga se sastoji u njegovoj kreativnosti i upotrebi intuicije da bi se postavilo pravo pitanje u pravom trenutku. Pri tom je važno biti radoznao, biti duhovno prisutan i imati dovoljno vremena i prostora za klijenta, što će omogućiti da se dobro prati klijent, da se sa njim ima dobar kontakt i da se dobro postavi cilj. Do coachinga su neki ljudi sami došli spontano ne znajući da će to jednog dana postati općeprihvaćena metoda puta ka uspješnosti. Tako je jednom prilikom najpoznatiji američki TV novinar, stručnjajk za intervjue, Lari King, na pitanje: koja je tajna njegovog uspjeha, odgovorio: „ Moja tajna je da nema tajne! Sve što znam je da postavljam pitanja. Kratka, jednostavna pitanja. A ona mogu dovesti do nevjerovatnih odgovora. Ali, uvijek moraš da slušaš odgovor, jer od toga zavisi sljedeće pitanje.“ Iz same suštine metode coachinga se vidi da Lari King coaching nesvjesno koristi već više od 25 godina!

    Danas postoje mnoge usko specijalizirane vrste coachinga koje sve imaju istu, zajedničku suštinu, bez obzira što su namijenjene užim oblastima ljudske aktivnosti. Uglavnom možemo reći da coaching može biti osobni (Personal Coaching) ili poslovni (Business Coaching). U osobni coaching spadaju razne podvrste kao što su life coaching, wellness coaching i sl. U poslovni coaching spadaju coaching za razvoj kadrova, coaching za management, coaching za voditelje, timski coaching itd. Postoji jedna posebna vrsta coachinga koji se zove karijerni coaching, a koji djelomično zadire i u jednu i u drugu oblast, ako se karijera posmatra kao cjelokupno djelovanje pojedinca, a ne samo usko profesionalno. Life coaching (životni coaching) je fokusiran na pomoć klijentu da odredi i postigne osobne ciljeve. Pri tome life coach odabire između nekoliko metoda onu koja će najbolje pomoći klijentu da dobro postavi i dosegne ciljeve, ne petljajući se u davanje savjeta ili poslovnih analiza. Life coaching ima inspiraciju u sociologiji, psihologiji, karijernom savjetovanju, mentorstvu i nekim drugim disciplinama, ali ne koristi njihove metode. Znanja iz tih oblasati naročito pomažu coachu kad treba iz neverbalnih i verbalnih signala klijenta prepoznati što je pozadina problema klijenta koji su veoma često «zakamuflirani» raznim obrambenim mehanizmima. Usluge life coacha su u današnje vrijeme, kad su ljudi često usamljeni i nemaju nikog tko bi ih saslušao sa razumijevanjem zbog čega gube motivaciju i samopouzdanje, nasušna potreba mnogih pojedinaca [4]. To su primjetile i mnoge tvrtke u Hrvatskoj koje su počele svojim zaposlenicima „poklanjati“ coaching! To se najčešće dešava u slučajevima kad neki od članova potencijalno uspješnog tima imaju problem kao što je komunikacijski problem, problem upravljanja vremenom ili dr. Općenito, usluge life coacha će zatražiti osobe koje žele da im život bude ispunjeniji, da urade nešto što žele ali ne znaju kako da to izvedu, koje se osjećaju konfuznima, osjećaju da ne koriste sav svoj potencijal, žele živjeti život kakav bi trebalo da žive, žele da se osjećaju samouvjereno, sretno i sigurno. One obično dolaze kod coacha sa problemima tipa: Ja sam uspješna, ali neispunjena, zašto? Imam problem sa balansom između posla i privatnog života!

  • 27

    Želim da budem uspješnija u mom biznisu. Željela bih znati koja druga karijera bi mi više odgovarala. Čini mi se da nisam postigla mnogo u dosadašnjem životu. Želim da pomaknem moj profesionalni i privatni život na viši nivo ... Ako u nekim od navedenih problema prepoznajete i svoj problem, možda je pravo vrijeme da se obratite life coachu. Životni coaching pomaže ljudima da usklade sve svoje aktivnosti, kako u privatnom životu, tako i u društvenom i poslovnom na najbolji mogući način kako bi postigli zadovoljstvo. Pri izvođenju ovog coachinga polazi se od tzv. KOLA RAVNOTEŽE u kom stranka sama procjenjuje trenutni stepen svojih aktivnosti i postignuća u raznim oblastima svog života kao što su: karijera, zarada, osobni rast, razonoda, partnerski odnosi, prijteljstva itd., a zatim pomoću prikladnih pitanja coacha razmišlja i zaključuje što bi trebalo da uradi kako bi se to kolo ravnoteže što bolje „ispeglalo“ i tako postigao miran i plodonosan život bez velikih stresova i neuspjeha. Naime, prvobitno kolo može biti veoma neravnomjerno i iskrivljeno poput točka bicikla koji je doživio saobraćajnu nezgodu, pa bi „vožnja kroz život „ na takvom točku bila veoma neprijatna! Prikladna pitanja vezana uz kolo ravnoteže mogu biti: ⎯ Što ste primjetili pri izradi kola? ⎯ Gdje ste u ravnoteži? ⎯ Gdje vam je ravnoteža lošija? ⎯ Što bi moglo promijeniti situaciju na vašem kolu? ⎯ Koliko ste zadovoljni sa sadašnjim stanjem na kolu? ⎯ Kojih isječaka bi se trebalo odmah latiti? ⎯ Koji potezi bi mogli promijeniti veličinu tih isječaka? ⎯ Kako bi se vaš život promijenio kad biste uveli promjene koje bi popravile

    stanje na vašem kolu ravnoteže? ⎯ Šta bi dovelo do uistinu velike promjene? ⎯ Kako dalje? ⎯ Šta još? Na osnovu odgovora klijenta na ova pitanja, coach će imati inspiraciju za daljnja pitanja koja će polako ali sigurno voditi ka rješenju apostrofiranog problema. Life coaching može poprimiti i specifičan oblik ako klijent izrazi želju da mu se pomogne da postane djelotvorniji (učinkovitiji) u svom ponašanju i životu. Tada se težište rada coacha postavi na sljedeće teme:

    ⎯ osobna misija i vizija, postavljanje ciljeva i njihovo postizanje, ⎯ motivacija, stres, krize i uspješnost, ⎯ tehnike učinkovitog upravljanja sobom u vremenu, ⎯ postavljanje prioriteta, planiranje i delegiranje, ⎯ identifikovanje kradljivaca vremena, ⎯ maksimaliziranje učinaka, ⎯ kako reći NE i kako od drugih čuti DA, ⎯ moć povratne informacije (feedback) i konstruktivne kritike, ⎯ ravnoteža privatnog i poslovnog. Business coaching se odnosi na metode razvoja ljudskih potencijala i različit je ako se odnosi na razvoj potencijala pojedinaca u organizaciji ili samih

  • 28

    organizacija. Coaching je odličan način da se postigne takvo ponašanje na poslu koje će poboljšati vođenje, odgovornost zaposlenika, timski rad, prodaju, komunikaciju, postavljanje ciljeva, strateško planiranje i dr. Najčešće se ne inzistira na angažmanu vanjskog coacha, već se očekuje od lidera ili srednjeg menadžmenta da se oni obuče u coachingu kako bi sami mogli coachirati svoj tim sa ciljem poboljšanja performanci tima, povećanja zadovoljstva zaposlenika, personalnog rasta i razvoja njihovih karijera, što nisu pretjerana ni nerealna očekivanja. Business coaching se pokazao kao izuzetno stredstvo u pomaganju preduzetnicima u riješavaju tekućih problema u svom biznisu. Health &Wellness coaching je novi pojam u oblasti zdravstva i zdravog života. Prepoznat je kao nov način pomoći pojedincima kako da „upravljaju“ svojom bolešću, a naročito u slučaju ako je ona kronična. Coach je osoba koja posmatra, daje objektivnu povratnu informaciju, podučava, pomaže pri razvoju plana postupanja pri napadu bolesti i sl. Pri tom koristi specijalne tehnike, lično iskustvo, ekspertizu, i ohrabrivanje da bi se pomoglo klijentu da uskladi svoje ponašanje sa stanjem bolesti. S druge strane, ne treba čekati da se čovjek razboli da bi angažovao takvog coacha da mu pomogne u ophođenju sa bolesti, već treba konstantno voditi računa o zdravlju i zdravom životu. Tim više što „Uspješnog pojedinca odlikuje cjelovita, svestrana i zadovoljna osoba, koja je uspješna u svom pozivu, ima uređen privatni život, uključena je u društveno i kulturno okruženje i brine za svoje zdravlje i rekreaciju [5].„ Pri coachingu za dobro osjećanje (wellness) koriste se tehnike coachinga sa područja načina života. Pri tom se blagostanje duše, duha i tijela pokušava povezati sa zdravljem i dobrim osjećanjem čitavog organizma. Zato wellness coachi podupiru svoje klijente pri ostvarivanju zdravog životnog stila, podrazumijevajući pri tom što više znanja iz sljedećih oblasti: alternativna medicina, ponašanje u skladu sa zahtjevima oboljenja, zdrava prehrana, prestanak pušenja, izbjegavanje stresa, tjelesna aktivnost, kretanje i rekreacija, uravnoteženje tjelesne težine, ravnoteža između posla i porodice itd. Conflict coaching se koristi u organizacionom kontekstu, u bračnim i drugim vezama i jedan je od mnogih alata za upravljanje konfliktom koji pomažu ljudima da poboljšaju svoje vještine upravljanja konfliktom. Kao i mnoge druge tehnike te vrste, predviđa se da konflikt i njegovo uspješno prevazilaženje mogu da pružaju priliku za poboljšanje odnosa i neke druge pozitivne rezultate. 2.4. SVRHA COACHINGA Coaching izvode certificirani coachi, jer su za izvođenje coachinga potrebna specifična znanja i vještine. U tom smislu coaching je nova profesija, neki kažu jedna od najperspektivnijih u 21. stoljeću! Profesionalni coachevi uveliko postoje u Sloveniji, poprilično u Hrvatskoj, a sve više i u