Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Copyright © Uroš Petrović, 2017Copyright © ovog izdanja LAGUNA, 2017Illustration copyright © Aleksa Gajić, 2017
Ovu sam pripovest Ovu sam pripovest morao da napišem...morao da napišem...
54
ŽELEO SAM PSA. Odluku o tome koju rasu da izaberem razmatrao sam mnogo
pažljivije nego kada sam birao devojku, prvi automobil, smer na fakultetu ili život-ni poziv. Iako u ranim dvadesetim, tada sam bio sasvim svestan barem činjenice da nije svejedno s kim ću deliti sudbinu narednih petnaestak godina. Druženja udvoje s toli-
kim stažom neizostavno menjaju oba života.
7
U tom nesvakidašnjem nadahnuću, svakod-nevno sam iščitavao Enciklopediju pasa izve-snog Đina Punjetija, uranjajući i u naoko nevažne detalje. Naoružao sam se spekta-kularnom količinom informacija o preko
tri stotine rasa dragog nam i davno pripito-mljenog sisara latinskog naziva Canis lupus familiaris. Znam, može se živeti i bez pozna-vanja detalja o uglovima zadnjih nogu rode-zijskog goniča, ali ne marim – odavno gajim sklonost ka pretrpavanju kapaciteta mozga bespotrebnim znanjem. Donedavno nisam znao koja je moja krvna grupa, ali sam
zato oduvek suvereno vladao činjenicama poput koliko mozgova ima pijavica ili kog datuma pada Dan mrmota u Pensilvaniji.
98
11
Kad bolje razmislim, što bih samo ja proveo život sa moz-gom prepunim nanosa uskla-dištenih činjenica? Pa, čim
je ova knjiga došla do tvojih ruku, to je pouzdan znak da si neko s kim bih makar deo tog zanosnog tereta mogao da podelim! Na primer, o psima!
Dakle:
Lovački pas Tiger je imao
najduže uši od svih pasa na svetu
— desno mu je bilo dugačko 34,9 a
levo 34,2 centimetra. Reč je o lju-
bimcu rase pasa Svetog Huberta.
Psi rase norveški lundehund
imaju po šest prstiju na
šapama. Mogu čak i da savi-
ju uši toliko da ih zaklope.
Džeki, koliko ćeš
piva?
GLADAN SAM
Da poručim.
Av
kev
kev
kev
ciju
ciju
LAJ
LAJ
LAJ
Psi rase basendži ne mogu da laju.
Udruženje predsednika kućnog
saveta preporučuje baš ovu rasu.
Žil Vern je imao psa koji se zvao
Satelit, dok se pas Isaka Njutna
zvao Dijamant.
Pas Melburu iz Dove-
ra u Kanzasu ume da na
komandu razgovetno
izgovori „pasta“.
Povodac za pse patentiran pod
brojem WO9701384 imitira šeta-
nje nevidljivog psa. Ima ugrađen
čak i uređaj za režanje i lajanje.
Ono što je „av-av“ kod nas,
u Rumuniji je „ham-ham“, a
u Koreji „vong-vong“.
Francuz Žan-Pjer Blanšar je
1785. godine napravio prvi
upotrebljivi padobran. Prvo je
njime uspešno spustio psa.
Jedno štene u italijanskom
gradu Astiju rođeno je sa sve-
tlozelenim dlakama na glavi,
leđima i šapama.
Gradski psi žive u pro-
seku tri godine duže od
seoskih.
Psima srce kuca oko
120 puta u minuti.
Postoje psi sa dva
nosa.
Psi mogu razumeti i razli-
kovati i do 250 reči, slič-
no kao dvogodišnje dete.
Zlatni retriver Čarli laje naj-
glasnije, a njegov lavež zabe-
ležila je i Ginisova knjiga
rekorda − 113,1 decibel.
Psi poseduju tri
para očnih kapaka.
Ako mladić povede psa sa
sobom, trostruko povećava
šansu da dobije broj telefona od
devojke kojoj ga zatraži.
Elem, kako sam sve studioznije uranjao u šaro-liki svet rasa pasa, glavni favoriti za novog ukućanina smenjivali su mi se u glavi kao
musava deca na vašarskom ringišpilu – dugo-dlaki jazavičar, erdel terijer, belgijski ovčar,
šar-pej, veliki šnaucer, zlatni retriver...
13
Ej, bre,
pa ovo je
mačka!
Ukratko – želeo sam
francuskog buldoga, i nijedna druga rasa nije
dolazila u obzir!
Jedino se ubedljivo poslednje mesto na listi želja žilavo opiralo promeni – francuski bul-dog. U toj knjizi je, uz opis te rase, bila prilo-
žena takva fotografi ja da je izgledalo kao da je vanbračni potomak doktora Džekila tranžirao
Kerbera te se katarzično pokajao i od dobijenih delova sklepao tri donekle psolike jedinke.
Kako i kada se dogodilo da mi se lista želja tumbe preokrene, ne sećam se. Znam samo da se taj apsurd nepobitno dogodio, još jednom
dokazujući koliko život na planeti Zemlji ume da bude začudan i nedokučiv.
1514
Onda se usud malo poigrao...
Malo,
ali majstorski!
16 17
Kako to poslovično biva sa sumanutim željama, i moja je u početku izgledala pri-
lično beznadežno. Pasa te rase u mojoj zemlji jednostavno nije bilo, a tadašnja Srbija
nije bila baš simbol živahne međunarodne trgovinske razmene i saradnje. Ipak, ni
nakraj pameti mi nije bilo da menjam svoju odluku te da pomirljivo i zdravorazumno izaberem ljubimca neke druge pasmine.
Nije to moj manir.