GRA EVINAR 61 (2009) 7 675

CRKVE U SJEVEROZAPADNOM DIJELU ZADARSKOGA ZALE A

Uvod

U prošlom smo nastavku prikazali stare crkve u isto nom dijelu zadars-koga zale a, a u ovom se napisu go-vori o starokrš anskim, predroma-ni kim i ranoromani kim crkvama u zapadnom odnosno sjeverozapad-nom dijelu zale a grada Zadra, širo-kom podru ju koje obuhva a prostor izme u sjeverozapadnoga zadarskog primorja i južnih obronaka Velebita. To je podru je bilo pod upravom drevne Ninske biskupije koja je jed-no vrijeme pokrivala cijeli prostor što su ga naseljavali novopridošli i pokršteni Hrvati.

Nin je grad koji je zahvaljuju i svom smještaju u plitkom i mo varnom podru ju izbjegao sudbinu koja je za seobe naroda zadesila mnoge velike rimske gradove u kopnenom i primor-skom dijelu Hrvatske. ini se da su novim naseljenicima upravo takva podru ja bila nesavladiva prepreka pa su ih stoga zaobilazili. Zahvalju-ju i tome, Nin je uspio sa uvati sve

svoje vjerske i politi ke institucije iako su sve ostale okolne sakralne i gospodarsko-stambene gra evine bile potpuno poharane. To je omogu ilo Ninu da nakon po-krštavanja pridošlih stanovnika koji su se naselili u njegovoj plodnoj okolici najprije postane njihovo vjersko, a odmah potom politi ko i kulturno središte.

Crkve isto no i sjeverno od Nina Dvojne starokrš anske crkve u predjelu Glav ine u PodvršjuGlav ine su predjel jugozapadno od sela Podvršja u op ini Ražanac, tri-stotinjak metara isto no od ceste koja iz Zadra vodi prema Ražancu i Pagu. Omanji je humak na svom pos-jedu Šime Matak 1997. htio izravna-ti da bi pove ao poljoprivredne po-vršine. Bager je u kopanju zahvatio

Crkveno graditeljstvo

CHURCHES IN THE NORTH-WESTERN PART OF ZADAR HINTERLAND

Zadar's north-western hinterland used to be a part of the Nin diocese which was abolished in the 19th century. Thanks to its position in the area characterized by shallow-sea and marshy land, Nin survived, just like Zadar, the Migration of Peoples, and it very soon became the religious, political and cultural centre of Croats that settled in the area. Very few old churches have been preserved in the coastal zone between the town of Zadar and Velebit foothills, although traces have been found of some highly luxurious churches, such as the double churches in Podvršje. Several interesting rustic churches have been preserved near Velebit, but the most interesting examples are situated in Nin where traces of a sacral building from earliest Christian times were found underneath the present day parish church, with a stone made baptismal font very significant for the earliest history of Croats. A special jewel is a small early-Romanesque Church of St. Cross, one of the best known and most often mentioned churches in Croatia. Its imperfections have given rise to the theory that they were intentionally made by the artist to assist locals in keeping track of annual changes of seasons.

Položaj crkava na sjeverozapadnom podru ju zadarskog zale a

Tlocrt starokrš anske crkve u Glav ini u Podvršju

Crkveno graditeljstvo

676 GRA EVINAR 61 (2009) 7

komad zida, a potom su uo eni dije-lovi kamene plastike, posebno dije-lovi pluteja i pilastra. Vlasnik je od-mah prekinuo iskopavanje, a nalaz prijavio Arheološkom muzeju u Zadru.

Tada se saznalo da se na istome mjestu kopalo i 1939. Tada je izme-

u ostalog prona en ranokrš anski sarkofag koji je u II. svjetskom ratu uništen tako što je u njega uba ena bomba. Prona eni su pragovi bili ugra eni u obiteljsku ku u, a dio plo e s groba i danas služi za pritis-kanje pršuta.

Temeljita arheološka istraživanja zapo eli su 2002. arheolozi s Filo-zofskog fakulteta i Arheološkog mu-zeja u Zadru. Istraživanja su trajala do 2005., a nalazi su predstavljeni na nekoliko izložaba [1], pri emu su vlasnici nesebi no ustupili svoj teren. Zaklju eno je da se radi o zna ajnom starokrš anskom nalaziš-tu, a otkrivene su dvojne starokrš-anske crkve (gemine) kakvih u Dal-

maciji ima na dvadesetak nalazišta. One naj eš e nisu bile istodobno gra ena, to je i ovdje bio slu aj.

Prvo je izgra ena južna crkva koja na isto noj strani ima polukružnu istaknutu apsidu (4,3 x 3,3 m) sa sve eni kom klupom(subselij). Og-rada svetišta bila je u obliku slova L, a prona eni su i podni nosa i. Od prona enih se ostataka pluteja djelo-mi no mogao rekonstruirati negdaš-nji izgled. U svetištu je bio ciborij jer su prona eni brojni ulomci nje-govih mramornih stupova.

Na južnoj su strani bila dvoja vrata za prolaz u dvije pastoforije koje su istodobno gra ene kad i crkva, a u jednoj je bila krstionica. Na pastofo-rije je sa zapadne strane pridodana posebna zakrivljena memorija gdje je na en jedan sarkofag.

Na tu je crkvu nešto poslije dogra-ena druga. Sjeverni je zid južne

postao zajedni ki, a veza je ostvare-na dvojnim vratima. Sjeverna je crk-va imala istaknutu apsidu (4,4 m x

3,5 m), polukružnu s unutrašnje, a s plitkim lezenama s vanjske strane, a takve su lezene i na sjevernom zidu. I ovdje je uz apsidu bio subselij, s klupom za sve enika (sedesom).

Sjeverna je crkva imala normalnu ogradu svetišta od kojega su prona-

eni i brojni ulomci. U svetištu je bio i ciborij, tako er s mramornim ponovno uporabljenim stupovima. Prona en je i kameni sarkofag s uk-lesanim križem. Na sjevernom su

zidu bila vrata koja su potom zazi-dana, a uz zid nije bilo pastoforija. Obje su crkve na uzdužnim zidovi-ma imale bifore, što potvr uju nala-zi više imposta.

Sjeverna je crkva nešto duža od juž-ne i ukupno je duga 22,25 m, dok je južna 19,95 m. Širina je obiju crka-va 16,5 m, a s pastoforijama na naj-širem dijelu 21,5 m. Uz pro eljni je zid južne crkve dogra ena i manja grobnica.

Avionski snimak starokrš anskih crkva u Glav ini u Podvršju

Pogled s jugozapada na ostatke obaju crkva u Glav ini u Podvršju

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 677

Prona eno je više od 800 razli itih ulomaka starokrš anske i rimske kamene plastike te ukrasnih dijelo-va, mnoštvo sitnih pokretnih arheo-loških nalaza, rimska stela, natpis o obnovi rimskog hrama posve enogsirijskim bogovima i dr.

Pretpostavlja se da je južna crkva nastala u drugoj polovici 5. st., a sje-verna, koja ima ranobizantska obi-lježja, vjerojatno sredinom 6. st., u doba Justinijana. Nastanak je gemi-na povezan s rimskim kompleksom iji se tragovi naslu uju pedesetak

metara zapadnije, ali se i ostatci gra evina pronalaze pri oranju i sje-verno i isto no od starokrš anskoga sakralnog kompleksa.

Ostatci su crkve pažljivo konzervi-rani, a o ekuje se da e se uskoro po eti istraživati i okoliš, posebno sa zapadne i sjeverne strane gdje je prona eno mnogo grobova.

Crkve je tolikih dimenzija s raskoš-nim kamenim dijelovima mogla po-dignuti samo bogata sredina, a bogat-stvo je ovoga prostora u antici po i-valo na iznimno plodnoj zemlji, ali i na obližnjim solanama. Gemine na Glav inama u Podvršju u funkciji su bile relativno kratko. Do temelja su izgorjele u požaru, što su potvrdili slojevi gareži debljine od 15 do 20 cm. Vjerojatno jest da se taj golemi požar zbio tijekom seobe naroda.

Predromani ka crkva Sv. Jurja u Rovanjskoj

Rovanjska je naselje sa sjeverne strane Masleni kog ždrila i na kraju Podvelebitskog kanala. Crkva Sv. Jurja na mjesnom groblju odavno je poznata u stru noj literaturi. Prvi ju je opisao i fotografirao don Luka Jeli , a Ejnar Dyggve je izradio gra-fi ku rekonstrukciju izvornoga iz-gleda.

Današnji je oblik crkve Sv. Jurja za-ista neobi an – tlocrtno je u obliku slova L ili polukriža. Dva kraka, go-tovo okomita jedan prema drugome,

izlaze iz svetišta zapravo izvorne predromani ke crkvice. Ona je u tlocrtu pravokutna s polukružnom apsidom i presvo ena je kupolom u tamburu. S južne strane je arkosolij (grob u zidu, niša s polukružnim svo-dom – lat. arcus = luk, solium = grob), pokraj naknadno probijenih vrata. Krakovi koji su osnovnoj crkvi nak-nadno prigra eni dijelom su oštetili zapadni i sjeverni zid.

Sadašnji tlocrt crkve Sv. Jurja u Rovanjskoj

Kako je svetište (apsida) lagano ok-renuto prema jugoistoku, zbog lak-šega emo razumijevanja govoriti o pro eljnom odnosno zapadnom i bo nom odnosno sjevernom kraku. Pro eljni se krak nalazi u osi prvot-ne crkve i gotovo je pravilnog tloc-rta (4,6 x 2,8 m). Presvo en je ba -vastim svodom s pojasnicom koja se bez imposta oslanja na dvije lezene.

Tlocrt i presjek izvornog oblika crkve sv. Jurja u Rovanjskoj

Sa svetištem (starom crkvom) taj je krak povezan jednim otvorom s lu-kom polukružnog oblika oslonje-nom na imposte.

Bo ni ili sjeverni krak tako er je presvo en ba vastim svodom s po-jasnicom i nešto je prostraniji (6,5 x 3,5 m), ali i nepravilniji, što se o i-tuje u tlocrtu i svodovima. Traveji su razli itog presjeka, a masivni luk je pojasnica za oja avanje svoda. I tu su jednostavni i nepravilni impos-ti, ali razli iti od onih u prvom kra-ku. Sa starim je crkvenim prostorom krak povezan otvorom s nepravilnim lukom bez imposta.

Crkva je zajedno s grobljem bila te-meljito restaurirana 1914., što svje-do i i poseban natpis u blizini. Tada su izgra eni novi oltar i preslica. No crkva je i prije bila temeljito preure-

ena, vjerojatno u 20. st., o emu svjedo i Jeli eva fotografija iz 1911. s neprimjerenim krovovima na kupoli i apsidi. Tada je vjerojatno otvoren i bo ni južni ulaz. Restauracije su potpuno izobli ileizvornu crkvu, posebno dvostrešni krov na kupoli i apsidi, a u posljed-njoj su svi konstruktivni dijelove pre-kriveni i debelim naslagama žbuke. Pošto je zbog neprimjerenoga stanja toga zanimljivog spomenika našega predromani kog graditeljstva uzbu-njena stru na javnost, ondašnji je Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zadru 1984. proveo odgovaraju aistraživanja i crkve i njezinih prig-radnja. Tada se ustanovilo da je najprije izgra en bo ni (sjeverni) krak, a da je pro eljni izgra en pos-lije, najvjerojatnije u 15. st. Otkri-ven je i potom rekonstruiran izvorni izgled krova na tamburu i apsidi.

Tako je crkva kona no zasjala u svoj svojoj neobi noj ljepoti jer osim L tlocrta ima elipsastu kupolu koja je presvodila pravokutnu osnovu. Iako su dimenzije zaista skromne (3,9 x 2,7m), nad tom se površinom diže kupola (iznutra visoka 6,05 m), a njezin je elipsasti oblik vjerojatno

Crkveno graditeljstvo

678 GRA EVINAR 61 (2009) 7

rezultat velike smjelosti. Samo gra-ditelj nesputan strogim stilskim pra-vilima mogao se prihvatiti neobi nekoncepcije – izravne izgradnje kupole nad pravokutnikom, a poznato je da je kupola kružna forma koja nad pravokutnikom zauzima tek dio prostora. Me u dalmatinskim pred-romani kim spomenicima, koji su u presvo ivanju ina e vrlo raznoliki, nije poznat takav oblik „razvu ene“ kupole, a vjerojatno ni drugdje nema mnogo takvih primjera. Valja re ida horizontalni presjek kroz tambur

nema oblik iste elipse, ve više sli-i pravokutniku zaobljenih uglova.

Mnogi su zapazili da je crkva Sv. Jurja u Rovanjskoj vrlo sli na crkvi Sv. Pelegrina u Savru na Dugom otoku (Gra evinar 4/2009.). Nesum-njivo je rije o istom tipu gra evina, osim što je Sv. Pelegrin kvadratnoga tlocrta, a Sv. Juraj je pravokutnik. Ista je koncepcija kupole na trompa-ma i na isti su na in trompe malim trokutastim strehama ozna ene izva-na [3], [4].

Valja samo kao zanimljivost dodati da se u svim starijim pisanim izvori-ma Rovanjska naziva Ravanjskom, vjerojatno zbog toga što se to malo mjesto, koje je svojevrsni zaselak Jasenica, nekad u izvorima pisalo "in Rawna". Na obroncima Velebita, isto no od sela Tribanj-Šibuljine i zapadno od Starigrada, tridesetak metara nad morem iznad Jadranske magistrale, usred groblja stoji oronula crkva Sv. Trojice. Prema njoj se naziva i cijeli predio. Iznad crkve teren se postup-no uzdiže i završava glavicom na visini od približno 220 m. Cijela je padina s crkvom i ostacima staroga kastruma, koji se tako er naziva Sv. Trojica, izvrsno zašti ena sa sjeve-rozapadne strane strmim i nepristu-pa nim liticama tribanjske drage, zapravo stjenovitim koritom kojim se bujice s Velikoga i Malog Rujna slijevaju u more. Ovdje se posvuda pronalaze ostatci materijalne kulture, ali i zgrada, be-dema i kula iz razli itih razdoblja, od bron anog doba do kraja 6. st., tako da se može pratiti kontinuitet života od ilirskih Japoda (Mentora) i Liburna te romaniziranih starosjedi-laca i doseljenih Slavena.

Crkva Sv. Trojice – Tribanj-Šibuljine

Cijeli je taj vrlo veliki prostor sa sje-veroisto ne strane opasan golemim suhozidima, a središnji, u ijem je sastavu i crkva Sv. Trojice, ostatci-ma velike bizantske utvrde. Radi se o jednoj od najve ih bizantskih ut-vrda na hrvatskom tlu (približno 120 x 120 m) koja je kontrolirala velik dio akvatorija Velebitskog kanala. Najbolje je o uvan sjeverni dio bede-ma, gdje su vidljivi i ostatci kula [5].

Crkva je nesumnjivo nastala pri grad-nji utvrde, što je i bila praksa za cara Justinijana I. Velikog kada su se gra-dile unutar ili u podnožju brijega za posadu i okolno stanovništvo. Stoga grobišna kapelica Sv. Trojice nesum-

Zapadno pro elje crkve Sv. Jurja u Rovanjskoj

Pogled s juga na crkvu Sv. Jurja u Rovanjskoj

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 679

njivo potje e iz toga doba iako je njezin sadašnji izgled loša novija betonska adaptacija za potrebe pra-voslavnih vjernika. Naime Tribanj-Šibuljine su jedino pravoslavno selo (uz Peroj u Istri) na morskoj obali sjevernoga Jadrana. Stanovnici su se doselili iz Ravnih kotara u 17. st. za ratova s Turcima. Uo ili smo da su i prili no nepovjerljivi jer je naš pos-jet groblju uznemirio nekolicinu mještana.

Unutrašnjost crkva Sv. Trojice u Tribanj-Šibuljini

Oko crkve su pravoslavni vjernici iz Šibuljina i ostalih zaselaka s vreme-nom po eli pokapati svoje pokojni-ke. Pri iskopu grobnica pronalaženi

su anti ki ostatci, pa crkva možda stoji i na nekom poganskom svetiš-tu. Iako nije istraživana, na njezin starokrš anski postanak ponajprije upu uje polukružna apsida s trijum-falnim gljivastim lukom u unutraš-njosti [2].

Ostale stare crkve

Sv. Petar je srednjovjekovna crkva uz jadransku turisti ku cestu izme uStarigrada i Selina, na ulazu u Veli-

ku Paklenicu. Oko crkve je staro groblje u koje se ukapalo od sred-njega do novoga vijeka, a sa uvani su nadgrobni spomenici s masivnim kamenih plo ama, dijelom ukraše-nim jednostavnim reljefima. To je izdužena jednobrodna ranoromani -ka crkva s polukružnom apsidom i golemim kontraforima, a vjerojatno je gra ena po etkom 12. st. Masivni je zvonik naknadno prigra en. Uz crkvicu se nalazi i manja gra evina koju su neki nazivali krstionicom iako se radi o arkosoliju [3] koji nije u zidu ve stoji samostalno.

Od 1999. zadarski Arheološki muzej izvodi arheološka istraživanja crkve Sv. Petra i njezina okoliša. Ustanov-ljena je srednjovjekovna i kasnosred-njovjekovna faza, a istraženo je i 205 grobova s vrijednim nalazima od 13. do 18. st. Istraživanja su prethodila ve em konzervatorskom zahvatu koji je upravo u tijeku jer je crkva sa zvonikom bila u vrlo lošem stanju. Istraživanja i konzervatorske zahva-te podupire Ministarstvo kulture i Op ina Starigrad Paklenica [6].

Kada je svojedobno gra en hotel u Posedarju prona en je ulomak sta-rokrš anskog pluteja ukrašen s dvije

Crkva Sv. Trojice u Tribanj-Šibuljini

Crkva Sv. Petra pokraj Starigrada

Crkveno graditeljstvo

680 GRA EVINAR 61 (2009) 7

strane. Fragment vjerojatno potje eiz obližnje crkve Marijina Uznese-nja (Velike Gospe). Starokrš ansku bi crkvu vjerojatno trebalo tražiti u temeljima ili u blizini, posebno sto-ga što se radi o rimskom gospodars-ko-stambenom kompleksu iji se tragovi i danas vide u moru ispred Posedarja [2].

Fragmenti iz starokrš anske crkve u Posedarju

Pri ure enju groblja oko crkve Sv. Petra u Radovinu pokraj Podvršja prona en je ulomak stupa s križem starokrš anskih zna ajki. To upu u-je na mogu i stariji nastanak crkve koja je u me uvremenu u više nav-rata preure ivana [2].

Crkve oko Nina

Crkva Sv. Jandre u Zatonu

Kako se Nin razvio na pješ anom sprudu, u prošlosti je zbog malih dubina trebao imati luku u današ-njem Zatonu, nekoliko kilometara južnije, s druge strane poluotoka s kojim završava zapadni rub sjeverne Dalmacije. U toj se uvali negdašnje rimske luke Enone, isto no od rta Kremenja a i u blizini mora, nalaze

neznatni tragovi crkve Sv. Andrije koja se u narodu, kao i drugdje u Dalmaciji, nazivala Sv. Jandre. Zaš-titna je sondažna istraživanja 1991. i 1992. obavljao Arheološki muzej iz Zadra, a ostatci su crkve potom kon-zervirani.

Crkva je Sv. Jandre romboidnog tlo-crta s tri polukružne apside na isto -noj strani. Zidovi su crkve u trago-vima prona eni u cijelom opsegu. Prostor je crkve širok 16 m, a duga-ak 15,5 m. Središnja je apsida ve a

od bo nih (4,5 x 3,4 m) i iznutra je polukružna, a izvana sedmerostra-ni na. Bo ne su apside polukružne i s unutrašnje i s vanjske strane. Na bo nim su apsidama uo ene najma-

nje dvije gra evne faze (prije su bile razmaknute), a možda je najstarija crkva imala samo središnju apsidu.

Na pro elju crkve bila su dva ulaza, glavni ve i u sredini, a bo ni prema južnom brodu. Sli ni su manji ulazi bili na bo nim zidovima. Na sjever-noj su strani crkve uz apsidu uo eni ostatci dogradnje povezane s crkvom i vjerojatno se radi o ostatcima pasto-forije, a može se pretpostaviti da je uz južnu apsidu bio dijakonikon.

Iako u sondažnim istraživanjima nisu prona ene baze stupova, može se zaklju iti da je crkva Sv. Jandre bila trobrodna bazilika, posebno pre-ma tragovima s unutrašnje strane pro elja i ulomcima ve ih kolona. Kada je crkva dobila taj oblik i kako je izvorno izgledala mo i e se znati tek nakon sustavnih istraživanja.

Valja istaknuti da su tijekom istraži-vanja prona eni brojni ulomci kon-struktivnih elemenata i kamenoga crkvenog namještaja iz rimskoga i starokrš anskog razdoblja. Starokrš-anskom se vremenu mogu pripisati

ulomci pluteja, poklopca sarkofaga te podnih nosa a ograde svetišta. Na-stanak se crkve Sv. Andrije u Zatonu

može smjestiti najvjerojatnije u 6. st. Tragovi su još jedne zanimljive gra-

evine prona eni pokraj crkve iako nisu temeljito istraženi. Radi se o pravokutnoj gra evini s apsidom.

Crkva je Sv. Andrije bila u nepreki-nutoj funkciji sve do druge polovice 16. st. i ratova s Turcima. Tada je srušena i više nikada nije obnovlje-na, ali je u središnju apsidu sa zapadne strane bio prigra en zid i dodano šest pilona. T to je vrijeme iznad Tlocrt crkve Sv. Jandre u Zatonu

Ostatci crkve Sv. Jandre u Zatonu

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 681

ruševina nekadašnje crkve nastala gra evina jajolikog oblika koja je vjerojatno služila u obrambene svr-he [2], [7].

Crkva Sv. Nikole u Prahuljama

U predjelu Prahulje nadomak Nina, na rubu obradivoga Ninskog polja, na prapovijesnoj se liburnskoj grob-noj humci nalazi neobi na romani -ka crkvica Sv. Nikole. To je central-na gra evina s etiri kraka raspore-

ena oko središnje kružne jezgre, od kojih tri tvore apside, a etvrti je ulazni krak. Nad središnjim se pros-torom diže kupola u tamburu sa za-nimljivim križno-rebrastim svodom. Nad njim je za turskih ratova izgra-

ena kula s kruništem koja je u cije-losti prekrila tambur. Pod kupolom su pojasnice koje su oslonjene na pi-lastre prislonjene uz pilone me uapsidama.

Presjek i tlocrt crkve Sv. Nikole u Prahuljama

Ulazni je krak pravokutnoga tlocrta i s nešto višom razinom od ostalih dijelova. Presvo en je polukalotom oslonjenom na trompe, dok su tri ostala kraka polukružne konhe pres-vo ene polukalotama. U osi je svake apside uski prozor, a na ulaznom su kraku romani ka vrata. Vanjski je plašt neraš lanjen, a pod oblim se apsidama nalaze nazubljene konzole krovnoga vijenca. Crkva je zidana malim uslojenim kamenjem i izrazi-

to je malih tlocrtnih dimenzija (5,9 x 5,7 m).

Crkva Sv. Nikole važna je za povi-jest drevnog grada Nina, a navodno i za vladare iz hrvatske dinastije. Prema predaji, u Ninu se okrunilo sedam kraljeva koji su pri krunidbi bili obvezni s pratnjom dojahati do ove crkve. Tu su se predstavljali narodu i u znak kraljevske vlasti ma em s humka zasijecali na sve etiri strane svijeta [4].

Lijepa je pri a sasvim primjerena dojmljivoj crkvi na uzvisini s ob-rambenom kulom, ali ini se da baš i nije previše uvjerljiva kada se zna da potje e s po etka 12. st. i da je jedini primjer takvog tipa ranoroma-ni ke gra evine u Dalmaciji. A u to vrijeme više nije bilo narodnih vla-dara jer su na hrvatsko prijestolje zasjeli vladari iz ugarske dinastije Arpadovi a. Stoga ako predaji ima i ponešto istine, to se moglo odnositi samo na neku crkvu koja je bila na istom mjestu ili u blizini.

Ostale crkve

Ostatci crkve Sv. Barbare u Privlaci nalaze se pokraj zaselka Grbi i, sje-verno od ceste što iz Nina vodi u Privlaku. Njezine je ruševne ostatke uo io i nacrtao don Luka Jeli , ali danas više nema ni ega osim manje naslage kamenja i žbuke.

ini se da je crkva bila bazilika (22 x 17,5 m). Od kolonada je prona e-na baza stupa na sjevernoj strani i lezene s unutrašnje strane pro elja. Bili su vidljivi i ostatci središnje ap-side, a bo ne su se, ako su i postoja-le, mogle samo pretpostaviti. No neki smatraju [8] da se ne radi o sta-rokrš anskoj ve o predromani koj crkvi, a to zaklju uju prema razve-denoj formi i raskošnoj kamenoj dekoraciji. S lokaliteta Sv. Barbare u Privlaci potje u i ulomci pluteja ukrašeni urezanim križevima [2].

Tlocrt crkve Sv. Barbare u Privlaci

Nekoliko se kilometara sjeveroisto -no od Nina, u selu Vrsi u predjelu Sv. Tome, nalaze ostatci slabo poz-nate istoimene crkvice. Zidovi su slabo o uvani nad temeljima, a ulaz-ni se krak ne može uo iti. Ipak se vide obline triju apsida koje su obli-kom i veli inom sli ne onima Sv. Nikoli [4].

Pogled na crkvu Sv. Nikole u Prahuljama

Crkveno graditeljstvo

682 GRA EVINAR 61 (2009) 7

U istom se mjestu, u zaselku Zukve nadomak mora, nad ruševinama ve-e rimske vile nalazi romani ka crk-

vica Sv. Jakova. Okoliša je istraži-van 1972. i 1978. i tada je prona en ulomak starokrš anskog pluteja. Iz tih je vremena i kameni ulomak s križem koji služi kao prag prozora sadašnje crkve Sv. Jakova [2].

Prag prozora sadašnje crkve Sv. Jakova u Vrsima

Pokraj staroga bunara iznad zaselka Raki i u Ninskim Stanovima stoji humak koji mještani nazivaju Zidi-ne, a u predaji je sa uvana uspome-na na staru crkvu. U suhozidima u polju i pokraj bunara brojne su spo-lije iz anti kog doba, ali i ulomci ol-tara i stupi a te ostatci rimske kera-mike.

Mještani tvrde da je na Zidinama bila crkva Sv. Kuzme i Damjana, a takvu srušenu crkvu 1603. spominje i vizitator Priuli u selu Novoselcima. Možda je upravo položaj srednjovje-kovnog sela Novoselci iznad Raki au današnjim Ninskim Stanovima [2].

Navodno su se zapadne granice Za-darske biskupije protezale do Punta-mike, što zna i da je Krug (kako se tamo nazivaju ve e gomile kamenja) u kožinskom Primorju bio u sastavu Ninske biskupije. Radi se o ostatci-ma anti kih zidova, u moru i na oba-li, na mjestu velikoga anti kog kom-pleksa koji je gotovo u cijelosti uniš-

ten nekontroliranom gradnjom. No ako je i postajala, crkva je bila izvan funkcije još u srednjem vijeku jer je nema na starim zemljopisnim karta-ma [2].

Crkve u Ninu

Razvoj Nina i Ninske biskupije

Nin je jedno od zna ajnih mjesta hrvatske povijesti, važno za vjerski razvitak i nastanak hrvatske kneže-vine odnosno kraljevine. To je danas gradi na oto i u na pješ anom spru-du (promjera 500 m). Sjeverno je ta-ko er pješ ani sprud s vikend nase-ljem Ždrijac i brojnim starim grobo-vima, s isto ne je solana, a novi se dio naselja nalazi na južnoj i zapad-noj strani. Gradi prema popisu iz 2001. ima 1256 stanovnika iako je svojedobno, ako je vjerovati napisi-ma, za Liburna u Ninu bilo nevjero-jatnih 40.000 stanovnika, za Rimlja-na 20.000, a kralj je Tomislav držao mornaricu s 15.000 vesla a na sage-nama i kondurama.

Nin je staro liburnijsko naselje koje je svoju, ina e nedovoljno istraženu urbanu matricu dobilo od Rimljana. Glavna je ulica išla od juga i pod pravim se kutom lomila prema mos-tu i gradskim vratima na istoku. Most je osobnim troškom izgradio ugledni

gra anin Gaius Julius Curticus Aetor u 1. st. Nin je teku u vodu dobivao krivudavim akveduktom iz 4 km udaljenoga obzidanog izvora Bolj-kovac (35 l/s) preko mosta. Sjeverno od glavne ulice dizao se monumen-talni hram, najve i na Jadranu, s go-lemim kipovima rimskih careva koji su po etkom krš anske ere zakopani da ne bi bili uništeni, a prona eni su u 18. st. Nin se nalazi u mo varnom podru -ju me u lagunama, a to je bila veli-ka prepreka pridošlicama za seobe naroda, za što su primjeri Venecija i Grado u sjevernom Jadranu. Stoga je Nin poput Zadra ostao neošte en i potom vrlo brzo postao prvo politi -ko, kulturno i vjersko središte Hrva-ta. Ninska je županija bila najve ahrvatska teritorijalna jedinica i sje-dište župana, podžupana, sudskih i upravnih organa. Nin je bio sjedište knezova, a od kralja Tomislava (910.–928.) imao je i kraljevski dvor. Tu je stolovao knez Branimir koji je 879. dobio pismo od pape Ivana VIII., što se smatra prvim priznanjem Hrvats-ke. Upravo je u Ninu 1069. Petar Krešimir IV. u jednoj darovnici Jad-ran nazvao „našim morem“. Gradom su neko vrijeme upravljali slavni knezovi Bribirski iz plemena Šubi a, a nakon opadanja njihove mo i Nin je povremeno, a od 1409. i stalno, pod mleta kom upravom. i-ni se da je tada prekopana prevlaka s južne strane i da je Nin postao otok koji je lakše braniti, posebno zato što je bio i dodatno utvr en. Ipak Mle ani su njegove zgrade i utvrde potpuno razrušili 1646. da ne bi ne-ošte en pao u turske ruke.

Nakon prestanka turske okupacije Nin se nije obnovio jer ga je naselilo novodoseljeno stanovništvo koje mu nije moglo vratiti urbani karakter, posebno stoga što su se pojavili pro-blemi s malarijom, a 1828. potpuno je ukinuta Ninska biskupija. Tek je po etkom 20. st. kanalizirano i pre-mješteno uš e Jaruge te riješen taj najve i gradski problem. Nin se po-

Položaj starih crkava na planu Nina (1. crkva Sv. Asela, 2. crkva Sv. Marije, 3. crkva Sv. Križa, 4. crkva Sv. Mihovila – anti ki hram)

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 683

eo gospodarski oporavljati nakon II. svjetskog rata izgradnjom ciglane i ure enjem solane, ali status je gra-da dobio tek 1997. odlukom Hrvats-kog sabora [8].

I danas su este rasprave je li slavna Ninska biskupija nastala u najrani-jim krš anskim vremenima ili je formirana tek nakon pokrštavanja Hrvata, osobito zato što je prvi nje-zin pisani spomen iz 860. godine. Me utim, i u Ninu je, kao i u Saloni i Parentiumu (Pore ), krajem 3. st. bilo krš anskih pristalica, a prona-

en je i najstariji oratorij, tzv. domus ecclesiae. I ovdje je, kao i u Splitu i Zadru, tradicija za etak rimske crk-ve pokušala smjestiti u apostolsko doba. Sv. Asel ili Anselmo bio je navodno jedan od sedamdeset dvo-jice Isusovih u enika. On je u Ninu osnovao prvu krš ansku zajednicu, izgradio crkvu i posvetio je Presve-tom Trojstvu, a pomagali su mu ro-

akinja Marcela i akon Ambroz, kako su to svojedobno zapisali Carlo Federico Bianchi i Daniele Farlati [9].

Iako legende valja uzimati s dužnim poštovanjem, ipak ostaje neriješeno pitanje je li u Ninu nakon dolaska Hrvata bila biskupija ili samo manje crkveno sjedište, a onda su uz po-mo frana ke države Hrvati pokršte-ni pa je nastala biskupija kojoj je 879. prvi biskup bio Teodozije ili njegov prethodnik kada je Nin pos-tao biskupskim središtem cijele hrvat-ske kneževine.

Bez namjere da se uklju ujemo u još otvorenu raspravu, ini se da su u pravu oni koji tvrde da je Ninska biskupija ipak utemeljena tek nakon pokrštavanja Hrvata [8].

Zabune, ini se, stvaraju ninski zaš-titnici – Sv. Asel (Anselmo), Sv. Ambroz i Sv. Marcela, posebno Sv. Asel, koji je zabilježen samo u Ninu (gdje su sa uvane i brojne relikvije), ali i Sv. Marcela koja je u krš ans-koj povijesti zabilježena kao sluški-nja Sv. Marte, sestre Marije iz Beta-nije i Lazara kojega je Isus oživio,

pa bi mogla biti veza s vjerojatno nepostoje im Sv. Aselom iz po eta-ka krš anstva. No neosporno jest da je Sv. Ambroz (Ambrozije) bio slav-ni milanski biskup koji je natjerao na pokoru cara Teodozija I. Velikog i krstio Sv. Augustina, a umro je 397. u Milanu gdje mu je podignuta i crkva. Isto se tako zna da je u nje-govo vrijeme živjela i druga Sv. Mar-cela mu enica (štuje se 31. sije nja) koja je navodno bila njegova starija sestra. Stoga bi ti sveci pripadali tzv. ninskoj Trijadi i njihove su mo i iz

Milana, središta karolinške kraljevi-ne Italije, donijeli frana ki misiona-ri. Gotovo je sasvim sigurno da je Sv. Asel bio akon Sv. Ambroza biskupa iako su im u 17. st., nakon popravka katedrale, me usobno za-mijenjene crkvene funkcije.

Sv. je Ambroz postao zaštitnikom prvoga benediktinskog samostana koji je oko 880. uredio opat Teude-bert u prostoru bivšega poganskog hrama (poznat je natpis s oltarne pregrade u kojem se spominje i knez Branimir). Istodobno je Sv. Marcela postala zaštitnica ženskoga benedik-tinskog samostana, utemeljenog po-kraj crkve Sv. Marije. Sv. Asel je postao i ostao zaštitnik katedrale. U 12. st. benediktinski se samostan preselio uz novoizgra enu crkvu Sv. Ambroza pokraj Gornjih gradskih vrata. Nešto je poslije nad ostatcima poganskog svetišta izgra ena nova crkva Sv. Mihovila, s ugra enimnatpisom opata Teudeberta, a sruše-na je po etkom 20. st. radi istraživa-nja anti kog hrama. Nakon poraza na Krbavskom polju 1493., ninski je biskup Divni , jer su najve im dijelom izginuli pripad-nici njegove biskupije, pisao papi Aleksandru VI. Tada je obnovio ka-tedralu i pokraj nje izgradio manju kapelicu Sv. Marcele, koja je danas posve ena udotvornoj Gospi od Ze eva.Ninska je biskupija bila ukinuta na crkvenim saborima 925. i 928. u Splitu, a ninskom je biskupu Grguru ostavljeno da izabere jednu od ugas-lih biskupija u Sisku, Skradinu ili Duvnu. Ponovno je obnovljena u 11. st., ali su njezine granice svedene na prostor ninske i lu ke županije te polovicu Like jer su u me uvreme-nu osnovane kninska i biogradska biskupija. U tim e granicama bis-kupija ostati sve do ukidanja u 19. st.

Crkva Sv. Asela Arheološka su istraživanja negdaš-nje katedrale, a sadašnjega nadžup-nog kompleksa Sv. Asela, po ela

Relikvija ruke Sv. Asela

Crkveno graditeljstvo

684 GRA EVINAR 61 (2009) 7

prije više od 150 godina. Najprije je istražen sjeveroisto ni kut crkveno-ga broda, a 1895. prostor uz sakris-tiju. Don Luka Jeli istraživao je 1910. prostor sjevernog zida, a revi-ziju su iskapanja djelomice 1960. obavili Mate Sui i Mira Perini .

Tlocrt nadžupne crkve Sv. Asela (sme e su ozna ene starokrš anske crkve)

Kada se 1973. ure ivala unutrašnjost crkve tada su istraživani zidovi, a potom su ra ena sondažna istraživa-nja u sakristiji i susjednoj prostoriji. Arheološka su istraživanja komplek-sa nastavljena 1995., a traju i danas. Muzej ninskih starina u sklopu Arhe-ološkog muzeja u Zadru istražio je položaj s južne strane, ispred pro e-lja (u ulici Kalelargi), u jugoisto -nom dijelu i u sakristiji. Arheolozi s Filozofskog fakulteta u Zadru istra-živali su i sjeveroisto ni dio crkve.

Sva su istraživanja potvrdila da je podru je crkve Sv. Asela bilo nase-ljeno od prapovijesnih vremena. Iz rimskoga vremena prona eno je više dijelova. Oko crkve je nastajalo ve-liko groblje koje je u uporabi bilo od kasne antike do novoga vijeka. Pros-tor je u funkciji krš anskoga kulta od najstarijih krš anskih vremena. Doživjevši više puta razaranja i raz-li ite preinake (pregradnje, dograd-

nje i dr.), Sv. Astel bio je i ostao glavna ninska crkva.

Ipak, unato svim dosadašnjim istra-živanjima, slika starokrš anskoga kompleksa na mjestu današnje žup-ne crkve sv. Asela nije posve jasna i teško ju je to no objasniti. Najstariji su krš anski sadržaji nastali s južne strane sadašnje crkve. Radi se o pre-ure enju dijela anti ke gra evine, zacijelo stambene zgrade, u oratorij kojemu je s isto ne strane pridodana polukružna apsida. Vjerojatno je to bilo tijekom 4. st. kada je nastala izdužena pravokutna gra evina (14 x 4 m). Prostor apside bio je poplo-en, a u sredini je stajao oltar od ko-

jega je sa uvano ležište. Na jugois-to nom je dijelu prona en bazen od opeka nepravilnoga kružnog oblika. Taj je bazen služio za krštenja. Na pro elju je oratorija naknadno pri-dodan narteks. Sve je to bilo u dubi-ni gra evinske estice i unutar grad-ske insule, kao i u drugim takvim krš anskim sklopovima. Oratorij je u 5. st. dobio sva obilježja crkve.

Po etkom 6. st. sa sjeverne se strane usporedno gradi nova crkva. To je najstariji sloj današnje župne crkve koju predaja naziva Sv. Trojstvom i

Arheološki ostatci starokrš anskog oratorija

koju je navodno utemeljio Sv. Asel, prvi ninski biskup. Ta je crkva imala nešto ve e dimenzije (22,5 x 10 m), a na isto noj je strani imala polu-kružnu istaknutu apsidu (5,2 x 3 m) s vanjskim lezenama. Na bo nim su zidovima crkve bila po dvoja vrata. Crkva je do karolinškog razdoblja, kada je najvjerojatnije posve ena Sv. Aselu, stajala zajedno s orato-rijem s kojim je tvorila liturgijsko jedinstvo, što je pomalo neobi an primjer dvojnih crkava.

Pro elje crkve Sv. Asela

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 685

S jugoisto ne je strane crkve poslije dogra ena pastoforija za iju su gradnju dijelom tako er uporabljeni postoje i anti ki zidovi. Uz crkvu je s južne strane u 12. ili 13. st. prigra-

en masivni romani ki zvonik s bi-forama.

Još je prije na sjeveroisto noj strani pridodana prostorija u ijem je sje-vernom dijelu bio pravokutni krsni bazen. Ta je prostorija potom djelo-mi no preure ena, a u pravokutni je zdenac najvjerojatnije bila ugra ena glasovita Višeslavova krstionica.

Višeslavova krstionica

Ta je krstionica iz doba kneza Više-slava, o kojem je to jedini spomen, dugo vremena bila klju ni spomenik pokrštavanja Hrvata i organizacije crkvene vlasti u Ninu kao prvom politi kom i vjerskom središtu. Za-pravo je to zdenac koji je služio za pokrštavanje odraslih osoba uranja-njem, a poticao je i poti e pozornost hrvatskih i europskih povjesni ara i povjesni ara umjetnosti. Sada se uva u Muzeju hrvatskih arheološ-

kih spomenika u Splitu, nakon što je za NDH dobiven zamjenom iz Ve-necije za jedan drugi spomenik. Ko-pija se uva u Muzeju ninskih starina.

Šesterostrani je krsni zdenac iskle-san od monolitnog bloka mramora (visok 90 cm i promjera 120 cm). Na prednjoj je strani isklesan križ s troprutim pleterom, na kraju je sva-ke stranice po jedan stupi s kapite-lom, a na kruni je kamenice uklesan natpis koji u prijevodu glasi: „Ovaj izvor, naime, prima slabe da ih u ini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zlo ina, što su ih primili od

svog prvog roditelja, da postanu krš ani, spasonosno ispovijedaju ivje no Trojstvo. Ovo djelo pobožno u ini sve enik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u ast Sv. Ivana Krs-titelja da zagovara njega i njegova šti enika.“

U hrvatsku je historiografiju Više-slavova krstionica ušla sredinom 19. st. Najvažnije je bilo pitanje podri-jetla, a jedina je vrsta to ka bila spomen kneza Višeslava, kojega je, primjerice, Ivan Kukuljevi Sakcin-ski držao zahumskim knezom. Prvi je Nin kao mjesto podrijetla u 19. st. naveo zadarski povjesni ar Giuse-ppe Ferrari Cupilli na temelju izgub-ljenog rukopisa koji je napisao tvz. Anonim Filippi. Tamo se tvrdi da je jedna takva krstionica bila u ninskom baptisteriju i da je odnesena u Vene-ciju 1746. poslije rušenja zgrade.

Nakon dugotrajne rasprave, koja još uvijek traje, a u kojoj je Višeslav, izme u ostalog, proglašavan za Vi-sana, kralja Polabljana, nekako se ini da prevladava tvrdnja da ta krs-

tionica ipak potje e iz Nina i da je vezana za frana ka pokrštavanja Hrvata, što potvr uju i paleografska istraživanja, ali i povijesni izvori ne-kih crkvenih vizitacija. Za Višeslava se pretpostavlja da je bio knez pri-morskih Hrvata, da je živio oko 800. godine i da mu je nasljednik Borna (810.-821.).

Bazilika Sv. Marije

Ostatke bazilike Sv. Marije u Ninu je 1928. istraživalo društvo Bihapod nadzorom Ejnara Dyggvea. Do-kumentacija se i danas nalazi u Spli-tu i nije objavljena. Poznati su jedi-no tlocrti prema Dyggveovim crteži-ma. U me uvremenu su nad ostatci-ma te crkve i benediktinskog samos-tana u sedamdesetim godinama proš-loga stolje a izgra ene dvije ku e, tako da je zauvijek izgubljena za daljnja istraživanja.

Iako su od crkve bili sa uvani tek mali ostatci temeljnoga sloja, uo lji-

vo je da je imala zakošeno pro elje i za elje. U dnu je srednjega broda bila polukružna istaknuta apsida (5,8 x 3 m) koja je s unutrašnje stra-ne bila polukružna, a s vanjske pete-rokutna. Dimenzije su crkve bile znatne i bez apside (20,5 x 13,5 ).

ini se da je pod crkve bio pokriven mozaicima. Prema prona enim ulom-cima ciborija, crkveni je kameni na-mještaj bio visoke kvalitete.

Tlocrt crkve Sv. Marije u Ninu

Crkva je doživjela više preinaka, a najve u u drugoj polovici 11. st. Uz nju je, kako je re eno, bio ženski be-nediktinski samostan Sv. Marcele, pa je obnovljena poput drugih bene-diktinskih crkava i dobila trobrodno svetište i kapitele stupova ukrašene palmetama. Benediktinke su se 1502. preselile u Zadar, a crkva je ve im dijelom srušena tijekom 16. st. Ru-ševine su crkve dugo služile kao ka-men za gradnju.

Crkva Sv. Križa

Crkvica se Sv. Križa nalazi u središ-tu grada, a izgradio ju je pokraj svo-ga sjedišta ninski župan Gode aj - kako to piše na nadvratniku portala ukrašenog pleterom. Crkva se nalazi na starijim rimskih gra evinama, a uokolo je prona eno i istraženo go-tovo 170 srednjovjekovnih grobova. U prošlom joj je stolje u južni krak bio urušen i potom rekonstruiran. Dio je plašta sjeverne bo ne apside obnovljen u posljednjem ve em kon-zervatorskom zahvatu 1969., a prije su provedena ispitivanja stabilnosti konstrukcije i nepoznatih graditelj-skih detalja. Tada su otkriveni pro-zori u tjemenu bo nih apsida i trago-vi ve eg prozora u tamburu. Zahva-tom je zamijenjen izvorni nadvrat-

Crkveno graditeljstvo

686 GRA EVINAR 61 (2009) 7

nik zbog mogu ih daljnjih mehani -kih, kemijskih i bioloških ošte enja. Pritom je otkriveno da je ugra en istodobno s crkvom.

Tlocrt i presjek crkve Sv. Križa i Ninu

Crkvu tvore etiri pravokutna kraka, s tri apside i tamburom s kupolom na križištu, a ulaz je na zapadnom dijelu. Unutrašnji se prostor širi u svetište koje ine tri polukružne

apside. Glavna je upisana, a bo ne su istaknute u prostoru. Svodovi su nad apsidama oblikovani kao polu-kalote i oslonjeni na ugaone trompe, a trompe nose i tambur nad središ-njim prostorom križišta. U tjemenu je svake apside prozor, a jedan se nalazi i na južnom dijelu tambura. Vanjski je plašt crkvice raš lanjen plitkim nišama samo u gornjim dije-lovima, u zabatima krakova. Ujedno je takvim nišama raš lanjen i plašt tambura. Kupola je prevladavaju idio crkve, ali je pomalo nepravilno-ga elipsoidnog oblika i prema vrhu se sužuje. Crkva Sv. Križa najpoznatiji je nin-ski gra evni spomenik, a uz crkvu Sv, Donata u Zadru vjerojatno i naj-poznatija naša predromani ka crkva.

esto je nazivaju i najmanjom kate-dralom na svijetu iako to vjerojatno nikad nije bila, jedino je možda ne-kom biskupu ponekad služila kao kapelica. Sve su joj linije nepravil-ne, ali upravo u tome postoji neki poseban sklad. Gra ena je u 9. st., a tlocrtom podsje a na gr ki jednokra-ki križ. Zanimljivo je da joj sve mje-re na najdužim dijelovima iznose 9 m, a tolika je i dužina, širina i visina.

Ve smo spominjali (Gra evinar3/2009.) da crkva jako nalikuje sru-šenoj crkvi Sv. Vida u Zadru koja je bila i nešto ve a.

Primjer kako se tlocrt crkve Sv. Križa razli ito tuma i (gore križni, u sredini troapsidni, dolje etverolati na)

Tlocrt su ninske crkve esto isticali povjesni ari umjetnosti jer su je jed-ni svrstavali u križne crkve, drugi zbog tri apside u trobrodne bazilike, a tre i zbog svodova u etverolati -ne ( etverokonhne) crkve. Najdalje je ipak otišao Mladen Peja-kovi koji je promatraju i nepravil-nosti i greške u gradnji zaklju io da nisu rezultat neznanja, ve da su pro-mišljeno djelo majstora. On drži da su pomaci od pravilne osi i greške u zidanju posljedica pra enja sunca i da je crkvica služila kao svojevrstan sat i kalendar u vrijeme gra enja,Crkve Sv. Križa (pogled s istoka)

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 7 687

posebno za ravnodnevica (ekvinoci-ja) i suncostaja (solsticija). Poslije je ta teorija razra ena i u drugim knji-gama na mnogim drugim crkvama, a nepravilnosti su prema njegovim spoznajama suncem ozna avale i spomendan sveca kojima su crkve posve ene.

Mladen Pejakovi (ro en u Petrinji 1928., a umro u Zagrebu 2005.) bio je slikar, scenograf i autor animira-nih filmova. Bio je i profesor na Aka-demiji likovnih umjetnosti, a posta-vio je muzejske zbirke Muzeja za umjetnost i obrt (1960.) i Arheološ-kog muzeja u Zadru (1975.) te broj-ne izložbe. Bio je iznimno i svestra-no obrazovan, a njegove su teorije bile temeljene na geometriji i slikar-skim proporcijama. Mnogi su prih-va ali te teorije, a posebno su bile prihva ene u inozemstvu. Štoviše, ove su se godine za ljetnoga sunco-staja ujutro okupili posjetitelji u crkvi Sv. Križa u Ninu da promatra-ju prve zrake koje e kroz prozor u iu crkvu, ali im je loše vrijeme pok-varilo doživljaj. Iako su takve teorije zahtijevale veliko poznavanje povi-

jesti liturgije (primjerice vrijeme održavanja misa jer su u praznoj crkvi svi sun ani efekti nepotrebni), ali i poznavanje astronomije. Prak-ti ki osim sumnji enja nikada nije doživio ni jedne kritike, što su neki tuma ili zazorom naših povjesni araumjetnosti od geometrije.

Zaklju ak

Sjeverozapadno je podru je zadar-skog zale a prostor koji se odlikuje velikim raznolikostima – plodnom ravnicom, plitkim morem i strmim južnim padinama Velebita. Upravno je središte toga prostora u prošlosti bio stari liburnijski i rimski grad Nin koji je, zahvaljuju i injenici što je neošte en preživio stradanja tijekom seobe naroda, postao prvo vjersko središte pridošlih i pokrštenih Hrva-ta. Štoviše vrlo je brzo postao i jed-no od glavnih politi kih središta no-voutemeljene kneževine.

Na podru ju Ninske biskupije, koja je u po etku obuhva ala cijeli hrvat-ski prostor, a poslije do ukidanja u 19. st. najve i dio zadarskoga zale ai dio Like, bilo je mnogo raznovrs-

nih starokrš anskih, predromani kih i ranoromani kih crkava. One su gotovo sve srušene za burnih ratnih zbivanja u srednjem vijeku, posebno za turske opasnosti kada je cijeli pros-tor gotovo potpuno opustio. Tragovi su starih crkava naj eš e jedva uo -ljivi ili im se zameo svaki trag. Bogatstvo i raznovrsnost oblika i graditeljskih rješenja cijeli taj pros-tor svrstava me u najzanimljivija podru ja kada je rije o našem naj-starijem crkvenom graditeljstvu. Po-sebno se to odnosi na grad Nin i nje-govu najbližu okolicu gdje se sa u-vani neki od najpoznatijih i najljep-ših primjera starijih crkava ili eleme-nata crkvenog graditeljstva.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI

[1] Ugleši , A.: Dvojne ranokrš anske crkve u Podvršju (katalog izložbe), Gradski muzej Šibenik, Sveu ilište u Zadru, Zadar, 2004.

[2] Ugleši , A.: Ranokrš anska arhitektura na podru ju današnje Zadarske bis-kupije, Filozofski fakultet u Zadru i Zadarska nadbiskupija, Zadar, 2002.

[3] Petricioli, I.: Crkva sv. Jurja u Ravanj-skoj, Starohrvatska prosvjeta, III. (1963.), 8.-9, str. 177-180

[4] Veži , P.: O centralnim gra evinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora (1991.), 13., str. 323-368

[5] Glavi i , A.: Arheološki nalazi iz Senja i okolice (VI.), Senjski zbornik (1984.), 10.-11., str. 2-28

[6] Juri , R.: Starigrad Paklenica - Sv. Petar, Hrvatski arheološki godišnjak (2004.), 1., str. 200-201

[7] Veži , P.: Zadar na pragu krš anstva,Arheološki muzej Zadar, Zadar, 2005.

[8] Jakši , N.. Nin prva hrvatska biskupija,Muzej hrvatskih arheoloških starina, Split, 1997.

[9] Strika, Z.: „Catalogus episcoparum ecclesiae Nonensis“ zadarskog kanonika Ivana A. Gurata, Radovi Zavoda za povijesne znanosti u Zadru (2007.), 49., str. 59-150

[10] Matijevi Sokol, M.: Krsni zdenac Hr-vata – Paleografsko-epigrafska raš lam-ba natpisa s krstionice kneza Višeslava,Croatica christiana periodica (2007.) 59., str. 1-31

Tuma enje Mladena Pejakovi a prema kojemu je crkva Sv. Nina mjera vremena

Crkveno graditeljstvo

688 GRA EVINAR 61 (2009) 7

[11] Pejakovi M.: Broj iz svjetlosti – sta-rohrvatska crkvica Svetog Križa u Ninu,Naknadni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1978.

[12] Ni eti , A.: Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetog Pavla, Sveu ilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005.

[13] Kren, T.: Svjetski kalendar i krš anska era, Tomagraf, Zagreb, 2005.