NAPAD IZ VODEIde jednog dana majstor Gord sa prijateljima na vonju amcima po rijeci. Sve divno i krasno, dila i uivancija, zabava i istraivanje rijeke. Sve do jednog velikog slapa. Nitko to nije znao ali taj slap je krio nesreu u sebi. Vodena nesrea, je prevrnula amac od dvojce Gordovih prijatelja i uhvatila jednog i drala ga usred slapa htjedoi ga utopiti. Ta nesrea je vodeni demon koji utapa ljude i odvlaci im duu u svoj vodeni svijet....Majstor Gord je odmah skoio u vodu, jer je to bila njegova rijeka gdje je odrastao i rodio se na toj vodi, tako se to kae....i krenuo u spaavanje koje bi za njega inae bilo vrlo jednostavno i lagano. Demon Nesrea je tu imao svoje planove. Majstor Gord nije shvatio isprava da je demon tu ali kad je pokusao doplivati do prijatelja bio je odbaen natrag strasnim udarcem u prsa....Majstor Gord je odmah shvatio da je tu neka sila nevidljiva na djelu...i upro jo jace in opet odbaen, i opet i opet i opet, snaga vode i snaga demona svi su se urotili protiv majstora Gorda, koji je pogledao svog prijatelja i uvidio da mu je ostalo moda samo par trenutaka. Tada je majstor Gord povikao,,,e nee umrijeti...i krenuo u napad, zaronio je usred snanog slapa koji ga je pritisnuo odolje na dno. Namjerno je to uinio jer je slap na dnu slabi samo malim iskorakom oslobodio se njegove velike sile. Naravno da bi to znao i mogao majstor Gord je proveo godine i godine igrajui se, vjebajui i ivui na i ispod rijeke i to bas te rijeke. Dolje na dnu majstor ugleda demona Nesreu kako mu vue prijatelja.Demon je bio zelen, sme, ljubiast, presijavale se boje na njemu, jakih miiavih ruku i nogu nalik na peraje, sa kandama na krajevima umjesto prstiju, tijelo puno nekih kvrga i voruga, na leima neto kao oklop i mreaste torbe za rtve, glava nalik na ribu, gutera i ovjeka odjednom, sa puno sitnih otrih zubi i 4 oka. Velik kao nilski konj. U etiri takva zarona i izrona majstor Gord stie do demona ne bojei ga se uope jer ga vidi i dolazi mu s lea...majstor Gorda zaranja i udara demona izbliza Laktom u mali mozak neega sto je liilo na glavu. Demon puta njegovog prijatelja , okree se i strasnim urlikom kree u napad na majstora. Nesrea Napada snanim rukama i kandama, hoe rastrgati majstora po pola. Zamahuje, ali i majstor kree u istovremeni protunapad i udara, i lomni sve sto je udario, demon, vriti, skvii, ali ne odustaje, napada i nogama i rukama munjevitim viromokretima. Majstor Gord se izmie, skae na povrinu po zrak i opet sa snagom slapa zaranja dolje, demon nije vidio da mu je majstor skokom gore izmaknuo te se vrtei zabio u stijenu a majstor uz snagu slapa udara demona petom u glavu odozgo, demon urlie od bola, okree se prema gore ali tada dobiva udarac u oi, vrat, koljena, sve mu je polomljeno i uniteno, iz njega curi neka zelena tekuina. Demon je poeo skviati i mijenjati oblike te se kroz neki prolaz vratio u svoj svijet...majstor izranja i spaava prijatelja izvlaei ga na obalu.Nakon bove borbe koja je bila strano iscrpljujua. Majstor Gord je izgubio silnu energiju i tresao se kao da ga trese struja, no koristei stare Crobran Gromovite tehnike obnove energije ubrzo je povratio energiju u roku od 10 minuta i nastavio dalje sa izletom i uivancijom kao da se nita nije dogodilo...Crobran trening na vodi cijeli ivot od malena je pomogao majstoru Gord da se i u vodi i pod vodom koja je tada bila hladna moe boriti kao i na suhom, makar se borio protiv demona...ti demoni nikako da naue da nema demona koji je jaci od Crobran majstora.U Nesreinom svijetu, Nesrea je bio sav polomljen i izranjavan. Priao je svojim prijateljima demonima dok su ga lijeili ovako: Taman sam si ulovio jednog mesnatoga, kad se niotkuda pojavio jedan od onih ljudi sa Mrenice, jedan od onih ratnika iz davnina, koji su se tu rodili. Oni nas mogu vidjeti i znaju za nas. Mislio sam da njih vise nema ali jo su tu jo uvijek ih ima. Pokusao sam se boriti protiv njega ali bio je premoan, polomio me kao trsku. Svi demoni su znali o kome prica Nesrea, o drevnim ratnicima s Mrenice. Drevna mudrost tih ratnika ui ih vjebanju u svim uvjetima! Po svim vremenskim prilikama, neprilikama, nevremenima,u vodama dubokim i plitkim, u slapovima, u sumama, na drveu, u blatu u snijegu, na ledu, na velikim visinama, na moru, na planinama, livadama, brdima, kuama podrumima, tavanima...sjenicima...doslovno posvuda. Tako su postajali ratnici spremni na sve, pa cak i na demone vode, vatre, vjetra i ko zna koje jo.

DEMONI VATREJednog lijepog ljetnog dana pored majstora Gorda dogodila se ogromno eksplozija benzina, eksplozija velika i iroka, tolika da je nadvisila oblinje drvo visoko 5metara. Ta je da je eksplozija zahvatila majstora Gorda toliko da je sav bio okruen kao u velikoj neurednoj plamenoj kugli. Odmah unutar te kugle demoni vatre su krenuli u napad na majstora Gorda. Kojeg god demona je udario ili uhvatio u kontranapadu, majstor Gord je bio opeen, znao je da mora brzo djelovati....3 demona su neprestano napadali, na glavu, ruke, tijelo noge, majstor je sve blokirao i udarao natrag, te nakon jednog napada uhvatio najjaeg demona udarcem u vrat i bacanjem na njegovu bracu...hrvakom tehnikom jednom od privih koje je nauio. U toj tehnici demonu je slomio vatrenu ruku, drugom je okrenu glavu treem slomio nogu munjevitim tehnikama i udarcima, ali svaki kontakt sa demonima izazivao je opekline na majstoru...Izvana gledajui ta borba se nije ni vidjela sv je bilo gotovo u dvije sekunde, eksplozija i majstor koji je sam sebe ugasio puzei po travi....no iznutra u tom vanvremenskom i van prostornom plamteem klobuku...borba je trajala dugo, dugo...demoni su bili moni i unato lomovima i dalje su napadali...Pokuali su utisnuti majstoru vatru u oi ,usta i nos, ali to nije ilo, majstor je mirio i nije uope disao, to je bilo udo...demoni su zaueno gledali ovjeka u njihovom svijetu koji ih pobjeuje mirei i ne diui....poeli su osjeati strah i uas...Majstor Gord im je u jednom trenutku osjetio slabost, njihove noge Baza sa jakim plamenom, te im je brzim bonim udarcima polomio noge, demoni se vise nisu mogli kretati poeli su goriti oni sami iznutra prema van te su izgorjeli i vise se nikada nisu vratili...Majstor, naavi se u svom svijetu samo pomislio Nema demona jaeg od Crobran majstora, hvala ti vjetino moja...te otrao po pomo za sebe...bio je strasno opeen. U tom trenutku izgubio je 12 kilograma mase. Doktori su mu prognozirali 6 mjeseci leanja u bolnici i dug opravak i dugu nepokretnost. No uz pomo strasne Crobran ratnike volje, posebnih Crobran energetskih vjebi i dobrih doktora i sestara Majstor Gord se oporavio u roku od 15 dana. Isprva je oporavak bio strasno teak i bolan ali nakon 15 dana majstor Gord je vodio je treninge u svoja dva kluba kao da se nije ista dogodilo...to je mo CROBRAN vjetina...Nema predaje, Nepobjedivi Duh, Neslomljiva volja, vrsti um koji vodi energiju oporavka. Vjena pobjeda.

CROBRAN SNAGA TIJELAJednog dana neustraiva druina, majstor Gord, ratnik Zec i ratnik e, krenuli su u misiju nabavljanja oruja. Trebalo im je da obrane svoju zemlju. Posjedali u stari WW kombi, uzeli svoje osobno oruje i krenuli. Oruje su ili nabaviti u daleko skriveno skladite koje je bilo skriveno u dalekoj sumi. Taman kad su doli blizu, neprijateljski avioni su raketirali svoje skladite i svoje vojnike. Preivjeli vojnici su se razbjeali po okolnim sumama, a nasa ekipa pojurila u ruevine brzo po oruje....Uletjeli u jednu skladinu zgradu i trpaj u kombi, pa u drugu, naravno pazei na mine, i ljude i napadae, ali svi su pobjegli ili podlegli od svojih raketa....U jednom trenutku majstor Gord ugleda sanduke oruja bas kojemu je trebalo i popne se visoko na vrh tih sanduka skroz do visine krova skladita, i taman povie svojoj ekipi, naao sam ih tu suuuu...kad bram, doleti raketa u krov i krov se urui na Majstor Gorda, poklopio ga beton, i konstrukcija.....ice, limovi......oblak praine, zagluujui prasak, iskre, vatra poinje....Njegovi prijatelji uasnuti, pa nije valjda gotov, njihov Gord.....u istom trenutku usred tog kra uje se urlik, gromoviti i snani, i kao snani zmaj majstor gord izranja kroz sav taj kr i beton uz taj strasni povik.....koji se ne moe opisati vise.....njegovi prijatelji zinuli u udu...oi sirom otvorene, usta otvorena stoje i ne mogu vjerovati...a majstor Gord vie, dobro sam nije mi nita imam ih, i ne ispusta dva teka sanduka oruja po koje je doao.....deki pohvataju sanduke, majstor Gord skae sa hrpe dolje, svi se na tren pogledae...potrae jo oruja i brzo kombijem u svoj grad...U vozilu pitaju deki majstor Gorda, pa kako si se spasio tamo gore, a majstor odgovara: Tome je zahvalan moj trening, im se poelo ruit, unuo sam brzo, instinktivno, pokrio glavu, i stao nogama na vrsto...neki sanduk ispod mene koji sam ranije skuio da je dobro postavljen, tako sam ostao u stvari blizu gore krova tako da je ustvari sav krov pao po meni ali bez velike siline, i naravno sretan sam treningom postigao vrsto tijelo tako da je sve sto me udarilo samo se odbilo od mene bez da me ozljedi...ali bio sam pod dobrim kutom....i jakom energijom u meni...tako da se sve poklopilo, sav moj trening i znanje u jednom trenu...i evo me neozlijeenoga. To je nagrada za predano vjebanje CROBRAN vjetina.

MACKA

U jednom mjestu u Hrvatskoj ivio jedan mali djeak. Imao je 11 godina. Taj je djeak potajno vjebao borilake vjetine sam i sa svojim najboljim prijateljima, cak su imali tajno drutvo, nazivali su se Tigrovi. Imali su svoja igralita i vjebalita i tajna mjesta u oblinjoj sumi. Tamo su ili kad god su mogli da bi vjebali svoje vjetine i igrali se. To im je bila super zabava, radili su kuice na drveu, razna skrovita i drevna oruja, vodili bitke, uzbrdo i nizbrdo po drveu, potocima i grmlju...uivancija...taj djeak se zvao Gromek.

Djed i baka od Gromeka su ga takoer uili starim Hrvatskim Ratnikim Vjetinama koje su oni znali, te su veselo prenosili svoje znanje na Gromeka. vjetine od djeda i bake su se zvale Crobran. To su bile vjetine, hrvanja, maevanja, skakanja, gombanja nogama, noevima, posebnim narodnim orujima...buzdovanima, kamenima, palicama, stapovima za hodanje...

Na oblinjem brdu su vodili bitke, protiv ranih armija zla sa svojim drvenim maevima ali su i vjebali sa tim drvenim maevima satima, ponekad i do pola noi bez prekida, i po kii i po magli i po snijegu...udarci po prstima po zimi su bili izuzetno bolni...vjebali su i iz knjiga, posuenih iz lokalne knjinice i svojih...sve vjetine koje su mogli nai, karate, kung fu, tae kwon do, nunchaku, samoobranu, boks, kick boks, kendo, iai do, kenjutsu, judo, jiu jitsu, domau ulini fajtborbu, hrvanje i Crobran. Gromek je bio neto kao glavni trener i pokreta svega toga. Ta ekipa i Gromek su bili super djeaci i dobri uenici i uvijek aktivni, uvijek su pomagali jedni drugima u svemu.

Gromek je ivo sa svojom majkom i ocem i bakom i djedom. Gromek je imao 12 maaka za kucne ljubimce, mamu maku, tatu maka i 10 malih maia, dva psa i vjevericu. Obitelj je bila slona i skladna ali je Gromekov otac pio puno previe i kad je bio pijan uvijek je htio tuci Gromekovu majku, ili ivotinje ili razbijati po kuci, ili tuci Gromeka. Zato je Gromek i morao poeti vjebati borilake vjetine da bi zatito svoju majku i sebe. Njegov djed i baka su u veini sluajeva uspijevali smiriti pijanog oca, ali to su sve bile ogromne traume za malog Gromeka, vika, deranje, naguravanje, pljuske....

Jednog dana otac od Gromeka je kao i uobiajeno popio previe pa je u takvom pijanom stanju, poeo tui Gromekovu maku. Gromek ga je molio, vikao i kumio da prestane, da ne tuce njegovu maku...izbila je svaa izmeu Gromeka i njegovog oca. Otac je u toj svai u pijanom stanju rekao - ubit u ja tu maku, a Gromek, poludio od straha za maku i sad ve puno jai nego prije..rekao ocuako ti ubije nju, ja u tebeeeee..a otac u tom trenutku udara maku nogom a Gromek, urla....aaaaaaaa zalee se na svog pijanog oca...manji skoro u pola od njega...zabija se u njega, zahvatom koji je vjebao stotine puta sa svojim prijateljima, podie ga na ramena, brzo i snano te trei prenosi preko cijelog hodnika dugakog 5 metara i baca u vrata od sobe ravno ispred, otac leti kao avion---vice oooooooo razbija vrata i udara u suprotni zid od sobe...te ostaje leati ne dize se, gleda u udu u Gromeka onako bijesnoga...koji vie na njega...rekao sam ti...ako ju takne da u te ubit...

Gromek je u tom trenu osjeao veliku mo, i iznenaenje kako je sa lakoom podigao i tresnuo o pod preko cijele kue odraslog oca....nije se nita bojao...pijani otac se u trenutku otrijeznio i rekao: dobro je sine----i vise nikad nije zlostavljao ni ivotinje niti ikoga u kuci...Ponekad je pokusao zlostavljati Gromekovu majku ali nije uspio jer se bojao Gromeka...bilo je dovoljno da se pojavi i sve je bio u redu. Gromekova maka je ipak preivjela i ivjela jo dugo, dugo.

Zahvate i bacanje koje je Gromek vjebao sa prijateljima izvodili su bacajui se naslagane madrace i poplune ili po ljeti bacajui se u pliaku od rijeke u kojoj su se kupali. Gromek se nakon dogaaja sa ocem odmah u trenutku sjetio i shvatio stara Crobran uenja koja kazuju da vjetina uvijek djeluje ako se iskreno vjeba.

GROMEK I NASILNIK

Iao Gromek jednog dana u etnju i doao do svog omiljenog mjesta koje se zove k koje upaliste. Tu su se po ljetnim praznicima naveer poslije kupanja okupljali i zgodne cure i deki i razne ekipe...Tako je Gromek koji je tada imao13 godina doao do kupalita, ve se sputao mrak, i ugleda na kupalitu jednu ekipu, kako zadirkuju, naguravaju i verbalno vrijeaju jednog deka koji je bio drugaiji, naalost zaostao u razvoju te je izgledao stariji ali je mentalno bio kao malo dijete...taj se deko zvao Vladik.

Kad je Gromek to ugledao odmah je doao do te ekipe i poto ih je sve poznao, sve ih je pozdravio, namjerno se postavljajui izmeu njih i Vladika tako da su morali svi svoju panju preusmjerit na Gromeka, Vladik je sjedio na klupi.

Svi su porazgovarali sa Gromekom, osim jednog starijeg deka koji je bas ciljao da istue Vladika bez razloga iz iste zloestoe. Gromek je to osjetio i ostao sjedit sa Vladikom i razgovarat sa njim, ekipa se razila jer su vidjeli da ne mogu vie maltretirat Vladika, ali je taj stariji nasilnik ostao i ekao, ekao je da Gromek ode, ali Gromek je to znao i nikako da ode...

Tada je to dojadili nasilniku sve to i rekao je Gromeku, ajde mali makni se Vladik i ja moramo malo porazgovarati, istovremeno sjedajui do Vladika, hvatajui ga u kravatu kreveljei se hehehehe jela da Vladik, jela da,,aaaaa, kaj veli, ne ujem te, pigajui Vladikov vrat....i bubajui ga drugom sakom u trbuh Vladik je samo jecao...i krkljao,...nasilnik je mislio da ce sve biti po njegovom ali Gromek se nije maknuo, nego je brzo ustao i viknuo na nasilnika - ma pusti gaaaa i istovremeno je udario starijeg nasilnika (koji je tada imao 18 godina) dlanom u uho, sastane i to jako, nasilnik je zabeao kao da ga je pogodio metak...aaaiiiiiiijoooo. skoio i pustio Vladika u trenutku...sav taj dogaaj se odigrao vrlo brzo od poetka maltretiranja do ovog trena....

Stariji povika drei se za uho u kojem je zvonilo----mali je...b ti m...r, razbit u te ko pi...i Krene na Gromeka. Gromek se nije nita bojao, do tog trenutka Gromek je vodio borbe za goli ivot protiv odraslog oca nasilnika, uline borbe protiv drugih ulinih boraca skori svaki dan i vjebao je Crobran borilake vjetine kao najvei fanatik u Shaolin manastiru....

Nasilnik, ko i veina nasilnika, krenuo je brzo i naglo zamahujui desnom sakom iroko, gaajui Gromekovu glavu, Gromek je presreo napad i napadaa, prednjim udarcem nogom usred lica, pljaaassssss, namjerno ga je udario u lice da mu razbije i usta i nos da ga kazni zbog nasilja nad nemonom osobom...nasilnik je jeknuo i pao na pod krvavog lica, puzei na sve etiri bjeei, ali Gromek je skoio na njega, sruio ga na trbuh, savinuo mu ruke na lea i rekao, bijesno: da ti vise nije nikad palo na pamet dirati Vladika ili mene, jesi uo i drm glavom u pod par puta za bolje razumijevanje,,,jeesam, vie nasilnik, jesam, dosta...Gromek, pomae Vladiku da ustane i odvede ga njegovoj kuci...poslije je znao sretati tog nasilnika po svom gradu ali nasilnik je izgleda od tada promijenio ponaanje. Vise nije maltretirao druge...kasnije je taj NASILNIK postao jedan od jako dobrih Hrvatskih Ratnika, vrlo sposoban i dobar, te je cijenio i potivao Gromeka i zajedno sa Gromekom vodio neke bitke negdje tamo daleko....

Gromek i dalje siri Crobran uenja i vjetinu a bivi nasilnik je uzoran obiteljski ovjek a Vladik je i dalje Vladik...u svom svijetu.

IZBOR

Jednog dana majstor Gord, ve odrastao i velik, poznat po svojoj vjetini i potenju, krenuo da radi neke poslove. U tom poslovanju sretao je svakakve ljude, prevarante, zabuante, lane osobe, lanjake-one koji se pretvaraju da neto mogu a zapravo ne mogu i tako na svakom koraku. Sto je najbolje cak ga je i jedan od njegovih moguih poslovnih partnera iznevjerio i sredio poslove samo za sebe a ne za njih partnere zajedno....Majstor Gord je znao od prije kakav je to svijet pun lai i obmane i vrlo malo prstenja takao da ga nita od toga nije iznenaivalo.

Tako su se mijenjali Gordovi partneri u nadi da ce zajedno sa njima moi poslovati bolje. I naravno opet je jedan od partnera imao svoje i ideje. Bavio se raznim prevarama i ucjenama. Tako je jedan dan predloio majstoru Gordu da njih troje-bilo ih tri partnera tad aidu kod tog i tog i kau mu da o njemu imaju materijale takve i takve i da emo sve to dat u novine ako im ne plati i jo uz to mora poslovat sa naom firmom i plaat unaprijed.....

Drugi partner je utio i razmatrao ponudu...Majstor Gord je rekao ovakouj ja to neu radit, a bome nee ni nasa firma dok sam ja tu, moj izbor je vrlo jednostavan, ili emo raditi poteno ili neemo raditi nikako...nakon par tjedana partneri su nestali i ostao je samo majstor Gord...sam sa svojim poslovima i sa svojim izborom.

No koliko god ujem o tom majstoru price po Hrvatskoj, ko god je uo za njega ili ga pozna reci ce vam samo dobre rijeci za tog ovjeka. Majstor Gord siri svoja Crobran uenja posvuda i ne odustaje od njih ni za milimetar. Kako bi on rekao, Dobrota gdje god se pojavi, gdje god doem dobro doem. I jo zna reci i ovako: Moj izbor je jednostavan, potenje i dobrota.

ALKOHOL

Jednog dana uenik Crobran vjetina bude pozvan na jednu zabavu. Ta je deko imao 15 godina tada i bio je jako dobar vjeba Crobran vjetina i zvao se Frki. Na toj zabavi njegovi vrnjaci su pili i pili, pive, votke, jus votke i svakakve kombinacije crnog vina i Coca cole i gemite i ko zna to jo...svi su stalno nudili CROBRAN Frkija da pije alkohol kao i oni, ali Frki nije pio. Uljudno je sve odbio, Nije ak popio niti jedu asu alkoholnog pia.

Prijatelji su se udili, pa Frki zato nee popiti sa nama, bar jednu au....Frki se svaki put kad su ga nutkali sjetio Crobran uenja o tome kako se postaje ratnik: Onaj tren kad odbije alkohol ili drogu ili sline stvari na zabavi ili drugdje, kad to odbije i ostaje vrst u svojim ispravnim uvjerenjima. To Crobran uenje mu je odmah palo na pamet gledajui svoje polupijane i pijane prijatelje kako izmijenjenih crta lica bauljaju po zabavi. Frki je odluio biti Crobran ratnik a ne prosjeni djearac koji ce napijati po okolo mislei da je zato frajer, jer pusi i pije...

Frki je istinski frajer i ovako, velik, jak, mlad, zgodan, hrabar, neustraiv, pametan...tako da mu ne treba alkohol, droga, cigarete i sline gluposti da bi se pravio da je on NETKO....on jednostavno je netko on je Crobran

VJETINE HRASTA

U jednom malom mjestu u Hrvatskoj ivio je majstor Gord. Majstor Crobran Vjetina. Od malena je iao u svoju omiljenu oblinju sumu na trening, samostalni tajni trening Crobran umskih vjetina. Tamo je vjebao sve sto god moete zamisliti, od preivljavanja, traenja biljaka, lova pomou zamki i praki, borbu sa orujem, goloruku borbu, tranje preko prirodnih prepreka, skrivanje, uljanje, penjanje po drveu i brdima, treninge izdrljivosti i snage vjetine...trening kakav rade samo Crobran majstori od davnina do danas. Tako je dio tog treninga i vjebanje koje se zove VJETINE HRASTA. Hrastove vjetine su vrlo posebne, udesne i jednostavne. Upravo zbog te jednostavnosti daju savrenu snagu i vrstinu vjebau, jednostavno tehnike postajo vrste kao hrast.

HRASTOVA RUKA

Majstor Gord je u svojoj omiljenoj sumi vrlo cesto vjeba svoje Crobran VJETINE. Vjebao je sa maevima, noevima, toljagama,palicama, granama, deblima, drveem, rukama i nogama. U tom vjebanju sinula mu je ideja kako ce razviti snagu udaraca rukom i vrstinu ruku. Poeo je ispoetka polagano ali kako je vrijeme ilo stekao je veliku vrstinu udaraca rukom, dlanova, zglobova saka, podlaktica, bridova dlanova. Redovito je majstor Gord to Vjebao i Vjebao. Te svoje tehnike kad je Vjebao sa Hrastom nazvao je Hrastova Ruka. Imao je i za taj trening svoje omiljeno mjesto i omiljeni hrast u sumi.

Jednog dana njegovi neki poznanici koji su trenirali isto neke borilake VJETINE htjeli su isprobati svoju vjetinu sa majstorom Gordom, neto kao prijateljski sparing. Gord im je rekao da moe ali bi bilo dobro da nose zatitnu opremu jer bi ih mogao ozlijediti, na sto su se ova dvojca samo nasmijali, mislei da su dovoljno jaki.

I tako je krenuo sparing, prvi borac udara kruni udarac nogom, majstor Gord blokira Hrastovim Rukom, udarcima podlakticama u nogu i to ne jakim pokretom, bar mu se tako inilo, no borac pada i previja se od boli ne moe stati na nogu, jer je dobio udarac bas iznad koljena i u mekani dio skonog zgloba.

Drugi borac kree.Napadom niski kruni u nogu i dvije tri ake prema glavi, majstor Gord prima niski kruni udarac u nogu, borac osjea kao da je pogodio u kamen, majstor mu dlanovima i podlakticama blokira udarce sakom, svaki blok boli borca kao da tuce po eljezu...te majstor Gord izvodi kontraudarac dlanovima sa strane u glavu i pleksus dok je istovremeno stajao postrance i jednom nogom za protivnika. Borac je jeknuo kao jeka i sletio kao avion u nesrei, dummmm, na lea te teko hvatao zrak zbor udarca u pleksus.

Majstor im se ispriao i rekao deki drugi put zatitna oprema. Idui kuci Gord je razmiljao o svom treningu i zakljuio, dobro je ovo danas ispalo, vrste ruke kao Hrast. Izgleda da je tajna VJETINE vrlo jednostavna - skrivena u tisuama ponavljanja i upornosti u treningu. Kad tako trenira tvoja vjetina uvijek djeluje, zakljuuje Majstor Gord. HRASTOVA NOGA, HRASTOVA SNAGA, HRASTOVA SPRETNOST

Kao i u gornjoj prici majstor Gord je Vjebao i Hrastovu Nogu i zove ostale VJETINE. Hrastovu nogu vjebao je udaranjem nogama u hrast, sve mogue i nemogue kombinacije udaraca. Hrastova snaga se vjeba na dva naina, prvi nain je obuhvaanje debla i pokuavanje da se cijeli hrast iupa iz korjena ..van iz zemlje Drugi nain je skoiti na deblo obuhvatiti ga rukama i nogama te tako ostati sto due, kasnije se tako penjati po drvetu gore dolje i zadravati se na odreenim mjestima. Tako je majstor Gord uporno vjeba izmeu ostalih ove Hrastove VJETINE. To mu je bio redovni dio treninga. Nakon nekog vremena sve su mu tehnike i udarci i snaga jako porasli.

Majstor Gord je uvijek trenirao i trenirao i jo i danas trenira. Jednog dana majstor Gord naiao na ogromnog jakog ovjeka koji ga je htio pobijedit u borbi. Njegova snaga je bila ogromna. Jaki ga je mjerkao i odmjeravao, ali osjeao je da neka opasnost zraci iz majstora i nije se usuivao napasti.

NO kako su bili u istom prostoru neko vrijeme (restoranu) jaki se ohrabrio sa nekoliko aa alkohola i nakon toga priao majstoru Gordu i rekao mu ovako, ej ti zalizani, mar van odavde ili eli da te ja izbacim. Majstor Gord je shvatio da ce biti napadnut sto god da uini pa se ustao i rekao u redu je veliki idem ja sad, i krenuo prema izlazu, ne elei se boriti, namjerno je poluokrenuo lea velikom ali ga je pratio krajikom oka...veliki se samo nasmija u bez upozorenja napao majstora udarcem akom prema glavi, s lea...majstor je naravno i vidio i osjetio napad, te se okrenuo i preusmjerio posebnim preusmjeravanjem ruke udarac i cijelog velikog pored sebe, veliki je u svoj udarac unio svu svoju snagu, koja kad bi pogodila mogla bi ubit ovjeka u sekundi...veliki je zbog toga odletio u prazno....i zabio se u stol i ank....Majstor je se nasmijao i odmahnuo rukom i krenuo prema van...ali veliki se brzo digao i zaurlavi krenuo u napad ponovo, majstor Gord je shvatio da se veliki ustvari ne zna boriti, samo da je velik, jak i glup,,zbog toga mu je odluio odrati lekciju iz snage....

Okrenuo se k njemu, izmaknu njegovom udarcu, udario ga potkoljenicom u butinu sto je velikog napola sruilo na jednu nogu, zatim dlanovima u nos i mali mozak, te podlakticama u rebra sa strane, veliki je samo jecao...ali lekcija je tek sad poela...

Majstor ga je obuhvatio s lea, ispod ruku oko tijela, malo sa strane, tako da pritie rebra i posebnim hvatom prsnu kost, zatim ga je majstor stisnuo snano kao sto je Vjebao na svom hrastu i odigao ga od tla visoko u zrak, veliki je jaukao, i vikao....majstor ga je tresnuo natrag u pod na noge, ali ne putajui stisak, koje je bio kao da te medvjed uhvati, nego je jo jace stisnuo, veliki vise nije mogao ni disati, ni govoriti, tada je majstor nagla samo pustio velikog, koji se sruio na pod kao da je od spuve a ne od hrpa miia i kosti...jedva je dolazio do zraka...tada mi je majstor rekao, uj veliki...jaki si svaka ti ast, jedan od najjaih ali sama snaga nije dovoljna...hahahhaha, nemoj se ljutiti jer es se u ljutnji ozlijedit i zavrit u bolnici, a to sigurno ne bi volio....

majstor je tada uinio neto vrlo neoekivano, pomogao je velikome da ustane i odveo ga do sanka, gdje mu je platio pie i ostao razgovarati sa njime. Majstor Gord se nije ljutio niti shvaao napade na sebe kao neto strasno i neprijateljski...uvijek je davao ansu napadaima da se poprave, jer je vjerovao u dobrotu u ljudima....ili bar u svoj utjecaj i na najloije, da pokuaju biti manje loi i da se sami ponu mijenjati....

Zato je razgovarao sa velikim, ne na nain da ga pota, nego samo normalni razgovor...o svemu i svaemu, o vjebanju snazi, vjetini, o borbi i ratu...miru, obitelji, djeci, poslu vanosti dobrote, nevanosti zloestoe, o ratnicima svjetlosti...sve je to mogue zbog izuzete moi Hrastovih Vjetina kojima Gord postigao veliku vrstinu i snagu...tako za neke najobinija suma i drvo, u Crobran vjetinama uda rade, uda neviena ali samo za uporne. Veliki je ostao impresioniran Gordovom vjetinom, dobrotom i znanjem, rekao je da jo nikada nije doovio tako brzi poraz niti sreo takvu osobu, ispriao se i rekao da ce pokusati raditi na sebi kako bi bio bolji.

CROBRAN MO

Jednog dana na treningu majstor Gord svojim uenicima demonstrira jednu tehniku bacanja, koja kad se izvodi polako ne izgleda ni efikasno ni mono, ali se ne moe nauiti nikako drugaije nego polako....i tako majstor demonstrira, objanjava i pokazuje...ali jedna od uenika cijelo vrijeme komentira drugima kako je to glupost kako se on uvijek izvue i to ne djeluje i bla, bla....i tako prica i prica, umjesto da vjeba i vjeba...tada majstor zaustavlja sve i kae tom ueniku,koji je bio velik i jak, pa se uvijek oslanjao na svoju snagu...rekao mu je Zelk doi ovamo demonstrirat emo efikasnost eve tehnike....Zelk je samouvjereno doao, jer je rastom bio vei od Majstora Gorda i miiima takoer...radilo se o obrani od hvata za ruku.

Gord samo rekao eto me Zelk, napadni svom snagom, i zelk je krenuo u hvat, svom snagom i rekao eto nikad neete moi napravit tu tehniku...majstor mu je rekao dobro, stisni sad jo jae, svom snagom, Zelk je stisnuo...a majstor se pokrenuo takvom brzinom i snagom da se sve to nije dobro ni vidjelo, nekako oslobodio ruku iz hvata, brzo, vrsto i efikasno uhvatio Zelka oko zgloba, okrenuo se i bacio ga tom tehnikom u koju Zelk nikako nije vjerovao...Zelk je odletio dva metra u vis i tri metra u dalj, sreom na strunjae, nije stigao ni jauknuti, toliko se to brzo odigralo, zatim mu je majstor rekao: probaj ponovo, uhvati sa dvije ruke svom snagom,,,neu te baciti ovaj put, Zelk stie svom snagom, majstor se pokree i sa lakoom oslobaa ruku i samo malo odbacuje Zelka pokretom svojih zglobova. Zelk stoji u udu i gleda....

Majstor im tada svima objanjava...efikasnost tehnike se moe sagledati samo onda kad ju zapravo izvede a ne dok ju uimo, jer proces uenja mora bit polagan, pa kad nauite, dodajte brzinu i snagu i kad se sloe znanje, tehnika, brzina i snaga...tada dobivat e efikasnost...do tada nita...tako se stjee Crobran mo, polako pa sigurno.

CROBRAN POLUGE

Jednog dana Majstor Gord objanjava svojim uenicima neke poluge na rukama i nogama. Oni pokuavaju to uvjebati i polako ue, ali naravno opet se nalo par uenika koji nikako da shvate bit ovog pouavanja koje se odvija postepeno i u fazama. Pa ti uenici prigovaraju majstoru Gordu kako su te poluge neefikasne jer se oni uvijek izvuku iz tih zahvata. Majstor m objanjava da oni nisu uili borbenu primjenu tih poluga jo uvijek, nego samo osnovnu biomehaniku i tehniku i da ce im rado pokazati kako to djeluje.

Deki pristaju, i kae im Majstor Gord ovako, deki napravit u vam polugu tebi na aci prema van tebi na laktu prema dolje a vi se branite i nedajte svom snagom, jel moe, moe...I bam, Majstor Gord krene u napad, udarac nogom u jednoga koji je pao od toga, udarac nogom u nogu u drugoga, udarci rakama u glavu, mekani udarci da ne ozljedi uenika ali dovoljno vrsti da ga zbune i dezorijentiraju, nakon te serija udaraca hvata majstor zglob jedne ruke uenika i baca ga jako i visoko polugom na aci, nakon toga odmah skae prema drugom ueniku udara ga dlanovima u nos, oi, elo mali mozak, koljenom u trbuh i hvata ruku i baca ga polugom na laktu prema dolje kako je i rekao na poetku...naravno nije ih pritom nimalo ozlijedio ali ih je namjero izokira udarcima dovoljno jakima da osjete mo i Crobran tehnike i jakim polugama od kojih se leti...uenici su ostali impresionirani osjeajem siline napada i borbenog naina...

Nakon toga majstor Gord je objanjavao borbenu primjenu tehnika...e ljudi to je neto drugaije od samog vjebanja tehnike, ali da bi radili borbenu primjenu tehnika prvo morate nauiti tehniku, jer bez tehnike borba nee biti dobra i lako ete izgubiti...

CROBRAN MODERNI RATNIK

Bio jednom jedan moderni Hrvatski ratnik, takoer majstor Crobran vjetina. Njegovo ime je Kraj. Taj Kraj je cijeli svoj ivot vjebao svoje Crobran vjetine sto ih je nauio od svog djeda, oca, brata i drugih lokalnih majstora njegovog grada i drave. Jednog dana Kraj se pridruio snagama koje su se u svijetu borile protiv svjetskog terorizma i otiao u jednu daleku zemlju, gdje je bjesnio rat. Rat i pucnjava na sve strane, sve vojske svijeta u toj zemlji ganjaju teroriste koji su takoer jaki, skriveni, brojni, moni i opasni...Dobro naoruani, ratuju cijeli ivot ve 100 godina unatrag ako ne i due...vjeti u postavljanju skrivenih mina koje lako ubijaju i najbolje vojnike...broj ubijenih svaeznikih vojnika u toj zemlju je bio u prosjeku oko 12 do 15 osoba svaki dan.

U takav rat je doao i majstor Kraj. Imao je tim od 20 vojnika i tri jaka oklopna vozila i izvodio mnoge samostalne zadatke po sjeveru te zemlje. Uvijek, i bas uvijek zahvaljujui svom treningu i dobroti koju je razvio svojim vjebanjem majstor Kraj je sigurno i bez rtava doveo osvoje vojnike natrag u bazu i na kraju natrag kuci. Ponekad je za dlaku izbjegao skrivene mine, ponekad je srcem, dobrotom, poklonima i iskrenou osvojio sela na njegovom putu, pomaui svima tamo i darivajui djecu tako da kad god je tuda iao uvijek je bio dobrodoao. Ponekad je selim bez nekog razloga donosio alat i stvari potrebne za njihovu poljoprivredu...to su jako cijenili lokalni stanovnici, ponekad im je pomagao izvlaei njihova zapela vozila pijesku, dobivajui ovacije i odobravanja i veselje od strane tih ljudi, ponekad je sa najljuim ratnicima te zemlje pregovarao, planirao razgovarao, sprjeavao ih u injenju ratnih zloina...uio zakonu....

Ponekad je bio sa ratnicima te zemlje na prvoj liniji u borbi protiv terorista, pomaui im da se utvrde, opremajui ih i uei o boljim nainima zatite, uvijek riskirajui svoj ivot na tim prvim linijama...njegove vojnike je bilo strah, ali kad su vidjeli majstora Kraja neustraivoga svi vojnici su bili ohrabreni i spremni...i uvali su i sebe i majstora Kraja bez rezervi...on je iz njih uspjevao izvlaiti njihov maksimum na terenu i na obuci jer ih je obuavao u pucanju pitoljem, strojnicom, tekim strojnicama, bacaima granata i slino.....

Ponekad je Majstor kraj morao kao i uvijek stati na stranu dobra i dobrote pa nije dozvoljavao da se zarobljeni teroristi mue i ubijaju, sto je uvijek izazivalo probleme, ali majstor Kraj je bio vrst, opasan i sa dobrom ekipom oko sebe, koja ga je uvala i pratila...tako da su ga ipak sluali....

Kad bi se vojnici izgubili u navigaciji majstor Kraj bi uskakao i pomagao da im pokae put....majstor Kraj je uspjeno suraivao sa ostalim vojskama tamo te ponekad na zajednikim treninzima demonstrirao svoju vjetinu i snagu. Nikada nitko nije mogao pobijediti u prijateljskim sparinzima, niti nadmaiti u intenzitetu njegovog treninga i vrstini tijela...Amerikanci su ga zvali fuckin tugh guy. Danas je majstor Kraj opet u nekoj ludoj zemlji ali ne ako ratnik, vise kao zatitnik...i u toj zemlji ga zovu slino. Majstor Kraj se samo nasmije ne takve izjave. Ponekad ljude oko sebe impresionira svojim treningom. Ponekad svojom dobrotom i velikim srcem i razumijevanjem tako da ga ustvari svi cijene i potuju.

Ako ga pitate kako to uspijeva, on samo kae: ljudi to je nagrada koju primam zbog vjebanja Crobran vjetina i uenja. Majstor Kraj zna uvijek reci: da nisam na tom putu nikad ne bih uspio. To je Crobran HODENIE!

MAJSTOR NEO i MAJSTOR GEOGodina 501971 prije nove ere ili prije Krista kako god vam drago. Ogromno umsko prostranstvo na podruju dananjeg Gorskog Kotara, velike sume, velika polja livade, ogromne biljke, drvee i jo ogromnije ivotinje. Spiljski Medvjed, Spiljski Lav vei od dananjih konja, ogromni jeleni, nosorozi, hipoti, mamuti, prekrasni veliki vukovi, lisice, orlovi, sokoli, jastrebovi, i sve druge vrste ptica, veliki ris, divlje make, divlji konji.....raj na zemlji. ivot buja i cvjeta. Iste godine isto tako ivot cvjeta na obalama mora pogotovo oko Dramlja i krevitim peinama, razne ivotinje trae zaklone, isto tako i u okolici dananje Krapine. Ivanice, Vindiji, na obroncima Medvednice, andilju. U dubini tih mjesta u posebnim istim i suhim peinama, gori vatra i unutra i ispred. Unutra vatra grije, sluzi za kuhanje i sve sto treba, izvana tjera nepoeljne ivotinje. Na morskim oblama tada obraslim u visoke borove, hrastove, kreu se dvonona bia, ljudi, love ribu, sakupljaju plodove mora i iz okoline, to su ljudi koje mi danas zovemo neandertalci. Love rubi posebnim kopljima, love i rukama, ma love sve sto stignu. Ribe su velike neke i opasne. Na krapinskom podruju velika zajednica NEO ljudi ivi, preivljava i uiva, takoer na Vindiji, takoer u Gorskom Kotaru i svom ranije navedenim mjestima.Bas te godine 501971 u dalekim gorama kotara u dubokoj peini, suhoj i prekrasnoj rodio se maleni Neo. U njegovoj zajednici otac je bio zaduen za lov i sigurnost zajednice uz jo 20 velikih i monih ratnika. Neo je odrastao u prekrasnim sumama i uei i vjebajui lov, ribolov, borbu protiv ljudi i ivotinja, vjetine lova svim sredstvima i sve sto mu treba za preivljavanje. Njegov djed i otac posebno su ga obuavali u ratnikim vjetinama poput hrvanja, snazi, bacanjima kamenja na razliite naine, borbi toljagom drvenom i kamenom, kamenom nou, drvenim kopljem...kako je rastao Neo je jurio svojim sumama i gorama i planinama gotovo letei, toliko je postao brz jak i sposoban. Uz to majka i baka su ga obuavale u duhovnim znanjima i ljekovitosti bilja.....Neo je toliko ponekad bio izvan svog plemena danima i mjesecima lutajui svojim umama i gorama da je postao prijatelj sa Velikim Medvjedom i Velikim Lavom i Vukovima i Velikim Orlom. Gdje god bi doao u njihova stanita svi su ga prihvaali kao svog prirodnog, bez borbe i straha....to je bio Neo, cisto dijete prirode....U Vindiji, Krapini, Dramlju, Hvaru i ostalim mjestima takoer su odrastali mladi ratnici, koji su izmeu ostalog imali zadatak da predvode svoje pripadnike plemena na razmjenu i skup plemena. Svi su oni znali za svoje sunarodnjake koji ive tamo negdje drugdje i svi su uvijek bili jako znatieljni da sretnu jedni druge, te da se mladi ogledaju u vjetinama...Svako ljeto, nakon sto se zemlja stabilizirala nakon zime i proljea sve zajednice su slale svoje predstavnike na skup. Skup je bio centralni dogaaj na dananjim obalama rijeke Mrenice. U njenom gornjem toku. Do tog mjesta se dolazilo tajnim putovima ve tada stotinama godina unatrag. U to doba nije bilo ratova, ubijanja i sukoba.....zajednice Neota su ivjele daleko jedne od drugih sa povremenim kontaktima na skupovima ili kad su putovali zbog razmjene robe, morski sa unutarnjima i unutarnji sa morskima.Svi su imali svoje posebne odlike i izgledom i oblaenjem i vjetinama a takoer i zajednike odlike i vjetina i tovanja Velikog Medvjeda, Orla i Lava a poneki Vukova kao svoja zemaljska boanstva. Uz to su tovali i Mjesec kao posebno boanstvo.Na jednom takvom skupu Neo je bio izazvan na borbu hrvanjem protiv Morskog. Morski je bio snaan kao hrast od 200 godina. Ali neo je bio posebno bie, prijatelj prirode. Morski je krenuo u napad svom silinom i juriom kao pravi spiljski medvjed. Neo je propustio snagu protivnika pored sebe, uhvativi ga za glavu s lea bacio na tlo trzajem glave unatrag, Morski je ljut ustao i krenuo ponovo u juri, no Neo je naglo pokazao svoju snagu, uhvativi morskoga jednom rukom vrat, drugom za nogu, i dignu ga u vis i bacio preko sebe na tlo, Morskom je bilo dosta borbe, priznao je poraz, pognuvi glavu kao poraeni i otiao u svoj tabor.Izazovi i borbe mladih su se odvijale neprekidno prvih 5 dana, dan i no, ili su jedni do drugih po taborima i traili izazov. Hrvanje, borba toljagama sa naznaenim udarcima, bacanje kamenja, penjanje na visoko drvo bez grana, borba kamenim noem, bacanje kamena u dalj i u cilj, borba drvenim kopljem, gaanje prakom...brzina prelazaka prepreka i penjanje po stijeni sa potokom, skokovi u duboko jezero sa sto viega, dubina ronjenja, daljina ronjenja, brzina prelaska jezera sa ulovom u rukama i tako dalje...Svaka je disciplina imala par najboljih ljudi...NEO je bio najbolji u svim borbenim vjetinama. Na jednom skupu je izazvao sve borce iz svih tabora po jednog da se bore protiv njega i sve ih je sa lakoom pobijedio. Nakon toga imao je ogromno potovanje u zajednici.Njegov tajna je bila u tome sto je od roenja vjebao kroz igru, a kasnije sustavnim treningom uen od strane djedo, oca, bake, majke, Medvjeda, Lava, Orla, Vukova...prirode. Nauio je promatrati sve oko sebe i sve iskoristiti u svojim borbenim vjetinama. Uz to je stekao nemoguu fiziku spremu i snagu, prirodno jel se od malene igrao sa malim medvjedima, vukovima, lavovima, konjima koji su rasli i oteali kao i on a on ih je na kraju mogao podignuti ili sruiti kao od ale....bez ulaganja prevelikog napora, jednostavno prirodno....Neo je prouavao sve mogue naine lova, ribolova i ratnitva i uio tome svoje mlae prijatelje i suplemenike....Nakon prvih pet dana ovakvih skupova poinju duhovni dogaaji, svetkovanja i tovanje i odavanje poasti boanstvima, meditacije i mir...trgovina je gotova, mladi su se izdvajali, stari ispriali i sada je vrijem za duh...Pale se velike vatre, tuju lubanje medvjeda i lava i orao i mjesec, mladi se ponekad u transu odvajaju i vod ljubav u skrovitim dijelovima umaraka i zaklona.....sve se odvija po pravilima i redu....Nakon zavretka duhovnog dogaja koji moe trajati takoer vise dana, svi se pozdravljaju i odlaze svojim domovima. Putevi su opasni, vrijebaju opori opasnih zvijeri, priroda ponekad donese oluje i stradanja. Ovaj put svi stiu kuama bez rtava.Neo cesto putuje u Krapinu, Vindiju i na More, na Papuk i Psunj takoer da bi tamo i uio od njihovih ratnika...Poznat po svojim moima, svugdje je rado primljen i svi su rado s njim vjebali i razmjenjivali iskustva....Tako je Noe postao glavni majstor za svoj narod, sirom zemlje. Njegov narod je takoer putovao u druge daleke krajeve. Morski su dolazili do Gorskih, pa zajedno do Zagorskih, Tamo su dolazili i Panonski, i Rijeni i Planinski...pa su svi zajedno putovali cijelom Evropom, samo njima znanim putevima, a neki i dalekim svijetom, do velikih zajednica u Italiji, Francuskoj, panjolskoj, Portugalu, cak su prelazili i kanal do Engleske...iz svih tih zemalja takoer su ljudi putovali prema naim krajevima i jo dalje sve do preko daleko na istok...Neo je na svim tim putovanjima prouava vjestine drugih i znanja o prirodi. Jedno sto su sa Neom uvijek ili njegovi vukovi, Lavovi i Medvjedi te veliki Orao. uvijek, nikad nije bio sam. Sve svoje vjetine Neo je prenosio na druge ljude gdje god da ih je sreo koliko god je mogao. Cijeli neandertalski svijet europe je znao za Nea i njegovu vjetinu, mo i njegove e prijatelje ivotinje.Zanimljivo da u to doba nije bilo ratova izmeu skupina ovih ljudi koje zovemo neandertalcima...oni su svi komunicirali jedni sa drugima kroz mreu putova po cijeloj Europi. I imali su svoja velika sjedita u kojima su se skupljali iz svih strana svijeta kao internacionalne gradove....Neo se nakon svojih putovanja vratio kuci, napravio svoju zajednicu na obroncima kod dananje Duge Rese i od tada se tamo sa generacije na generaciju prenosi prvo znanje Crobran Vjetina. ...Neo ljudi su netaknuto svoje vjetine brusili jo od 800000 godina prije Krista poevi negdje kod Pule u andilju...U isto vrijeme 501917 godine u ljudskoj zajednici - koja nije bila neandertal nego vie ljudska a za koju znanost jo uvijek ne zna) koja je ivjela u umama u okolici Duge Rese, blizu rijeke Mrenice, rodila se mala posebna beba koju su nazvali Ljud. Ljudova majka je bila vrhunska ratnica i glavna za sve ratnike u svojoj zajednici, otac takoer, djed i baka takoer. Tako da je ljud od malena bio obuavan u svim vjetinama borbe i preivljavanja.Ljud je rastao i odrastao u divljini, bavei se vjetinama borbe, uvanjem svoje zajednice, istraujui okolinu, idui u lov sa svojim ratnicima, prolazei razne ratnike inicijacije...Uz sebe je od malena imao ivotinje, vukove, medvjed, spiljske lavove, orlove, sokolove, vjeverice...svi su kao mali odrasli sa njim, hrvali se i igrali sa njim Sa vremenom Ljud je razvio ogromnu snagu istu kao i majstor Neo i postao vrlo vjet u borbenim vjetinama. Ljudi su iz raznih zajednica, koje su sve bile uglavnom u sumama u blizini rijeka imali 4 puta godinje razne skupove na kojima su tovali svoja boanstva, velike ivotinje ali i sunce i bogove neba i zemlje odnosno podzemlja. U ivotinjskim oblicima su predstavljali te bogove ponekad, bog nebesa orao, bog zemlje medvjed ili vukovi ili veliki zmaj....Na tim skupovima kao i neandertalci ljudi su odmjeravali svoja znanja, vjetine, razmjenjivali znanja i robu. tovali svoje bogove, voe mudrace, mrtve i tako dalje.... Na tim skupovima mladi ratnici su se uvijek borili, u posebnim borbama, u kojima se borilo na nain da se smije udarati i rukama i nogama i hrvati i bacati i guiti i boriti na podu, bez ikakvih pravila osim jednoga, bila je to ipak prijateljska borba, znaci sa panjom da se protivnik ne ozlijedi, namjerno te da ga se savlada do predaje ili odustajanja.U tim borbama mladi Ljud je uvijek izlazio kao pobjednik, ili onaj koji nije odustajao, u mladosti je bilo par starijih jaih majstora koji su ga pobjeivali u nekoj od disciplina, (drvene palice ili koplja ili noevi, ili goloruka borba( noi postepeno i iz godine u godinu Ljud je postao najbolji svim vjetinama. On je takoer kasnije putovao u sve zajednice koje je mogao kako bi od svih sto vise nauio o borbi. Tako je postao najmoniji Ljudsko ratnik i majstor svoga doba.Tada ljudi nisu ratovali jedni protiv drugih, nisu ratovali ni protiv susjeda neandertalaca. Sve svoje vjetine koristili su u lovu protiv velikih i opasnih ivotinja. Za to je trebala ogromna snaga i vjetina. Susreti sa neandertalcima su bili rijetki, svi su se drali svojih puteva i nemijeanja, no kroz tisue godina ipak su se ove dvije vrste pomalo mijeale.

SUSRETJedne godine tako su se su sreli dva najvea majstora Hrvatske prethistorije, Majstor Neo- ogromni zastraujui neandertalac, ratnik, dobre due i srca i majstor Ljud, takoer veliki i jaki ovjek. Idui svaki sa svoje strane po planini Risnjak, na samom vrhu te planine izbiju u isto vrijeme na vrh majstor Ljud i majstor Neo.Prvo staju i gledaju, nema znakova agresivnosti, oba su opasni, iskusni majstori, pa se po ondanjim obiajima pozdravljaju, pribliavaju jedan drugome blie, odlau svoja oruja i pokazuju prazne ruke Nema razgovora, nema prisnosti, nema ppriblizavanja preblizu. Njihove ivotinje dolaze takoer svaka sa svoja strane sume, iste ivotinje sa obje strane. Staju u zatitu svojih prijatelja...to je bio prizor.Na kon toga Neo i Ljud obojica vade drva za potpalu vatre, zajedno utke rade i pale vatru, spremaju leaje i obrok, zajedno sjedaju uz vatru, blizu jedna drugoga i nakon sto su popili vode, poinju razgovor na zajednikom jeziku ljudi i neandertalaca.Taj jezik koristi i znakove rukama i nogama i tijelom ali i normalan govor koji svi razumiju. Kae Neo da je doao na planinu jer je uo da tu ponekad dolazi ljudski stvor koji vjeba neke ratnike vjetine, da su ga njegovi vidjeli tu iz sume....da kae Ljud, da on tu dolazi ve par godina na osamu i duh i vjebanje i da je on taj Ljudski stvor, te da je uo za majstora Neo ...najveeg borca Divljaka...nakon dugog razgovora o svemu i svaemu, dogovaraju zajedniko vjebanje ujutro....Drugi dan ujutro, majstor Neo i majstor Ljud, izvode zajedniko zagrijavanje, trei oblinjim sumama, stijenama, penjui se skaui gore dolje prelazei potoke jezera vode i vrate se natrag na vrh.poinju hrvanjem, pa udarci rukama, pa nogama, pa tlo, pa sve zajedno, pa prelaze na drvene toljage, pa kameni no, pa kamene toljage, pa veliki kamen, pa mali kameni u rukama, pa koplje, pa gadnje prackom i kopljem...obojica vrhunskih majstora ponekad pogode ovog drugog, ali toliko su jaki i vrsti i brzi i spretni da to i ne osjete nego samo nastavljaju sa borbom treningom. vjetine i snaga su im sline makar pripadaju razliitim vrstama naizgled. Nakon tih razmjena svega svaki je majstor nauio nove tehnike od ovog drugog i uoio svoje slabosti...nakon toga su razgovarali o svojim duhovnim vjetinama, majstor Ljud je otkrio Neu da osim to tuje sunce tuje i mjesec takoer, a majstor Neo je otkrio da on takoer tuje i Sunce ne samo Mjesec, jer sunce daje ivot i smrt na zemlji. Dogovor je postignut , svake godine jednom se susreu dva majstora na Risnjaku i vjebaju zajedno...sve dok jedne godine nisu doveli svoje uenike koji su nastavljali tu tradiciju iz godine i godinu. Tako su se mijeala znanja i vjetine neandertalaca i ljudi u zajednikoj suradnji i pomalo. Ti svi majstori, ponekad su bili muki, ponekad enski su ponekad odlazili u ovu drugu zajednicu boraviti jedni sa drugima i uiti jedni od drugih...sva ta mala mijeanja su ponekad rezultirala i djecom koja su bila mijeane krvi ljudneo...neoljud ali ne u velikim razmjerima....GEA, NEA, URSO, GEOTako se jednog dan nakon majstora Ljuda i majstora Neota u cisto ljudskoj zajednici koja je obitavala u sumama oko Gorskog Kotara, rijeke Mrenice i dananje Duge Rese rodio se mali Geo, dijete udo koje je od malena bilo brzo i spretno kao vidra sa kojima se znao kupati i ponekad biti brzi od njih i u lovu i brzini. U isto vrijeme u susjednoj Neo zajednici rosio se mali Urso, takoer udo od djeteta, takoer su se rodila u obje zajednice dvije djevojice, jedna ljudska, jedna neandertalska...obje od roenja posebne. Ljudska se zvala Gea a neandertalska Nea.......Obje zajednice su se ponekad sretale, ali se nisu bas imali rado, nisi se oni bojali jedni drugih, svi su bili moni ratnici jedni i drugi i ljudi od prirode ali su voljeli svoje naine ivota i nisu se htjeli mijeati, makar su se ipak kroz sva tisuljea mijeali i stvarali nove mijeane zajednice...no stre plemenske navade nisu volile mijeanje plemena i vrsti...Kao susjedi su imali posebna vijeanja i dogovore na posebnom svetom mjestu kod velikog Hrasta u na vrhu brda iznad dananjih Graka (malo selo juno od Duge Rese)NO djeca kao djeca, radoznala, obuavana od svojih uitelja u ratnikim, duhovnim i ljekarnim vjetinama, bila su prebrza i prenapredna za svoju zajednicu i kao i njihovi Preci veliki majstor Neo i veliki Majstor Ljud. Odmah su se svidjeli ili su obje vrste prijatelji od svih ivotinja i prirode i uvidjeli su da su vrlo slini u svojim sposobnostima, vjetinama i znanjima. Starjenie Neota i Geota nisu bili sretni sa tim ali su im njihovi mudri ljudi tvrdili da priroda ima svoj tijek koji se ne moe naruavati te nisu branili vise niti jednoj djeci da se drue....NO neki zalueni ratnici sa obiju strana nisu to voljeli i htjeli su ubijati drugu vrstu iz ovih ili onih razloga (teritorij, otmice, spletke, zlo) i tako su krenuli ratovi, koji su trajali u manjim sukobima sve dok Urso, Gea, Geo i Nea nisu odrasli u velike, mone i prekrasne ratnike i ratnice. Oni su se potajno sastajali i druili i ljubovali izmeu vrsta ve godinama i kovali plan za mir. Jednog dana glavni sukob je izbio ...dogovor o borbi izmeu plemena i tko izgubi mora odseliti i pustiti ove druge na miru. Glavni borci Gea, Nea, Geo i Urso izlaze na boj i to urade, borbeno jure jedni na druge, zamahuju kopljima i toljagama, te u zadnji tren staju, odbacuju oruje zagrle se i istovremeno glasnim glasom zagrme, dosta je borbe od sada nasa plemena ive zajedno i bez rata////Stariji ratnici obje strane ludi od bijesa kreu ubiti ovo etvero i jure na njih, ali uz mlade ratnike naravno staju i njihove ivotinje, medvjedi, lavovi, vukovi i veliki orlovi....i naravno nitko se ne usudi napasti...Tada Gea, Geo, Urso i Nea napadaju svoje ratnike i sve ih pobjeuju golorukim tehnikama koje nikad nitko do tada nije vidio jer su godinama vjebali zajedno i uili jedni druge svim tajnama svojih vjetina, na planini Risnjaku po uenjima i tradiciji starih majstora....i sve savladavaju i pobjeuju a da nisu nikoga ubili.Te jo jednom govore, od danas nova pravila.....svi ivimo zajedno i u miru. MI poinjemo prvi i objavljujemo novu zajednicu...Gea i Urso, i Geo i Nea. Svi su shvatili da su ih mladi majstori svojim djelima spasili od sigurne smrti u bitci i ratu, od razaranja, unitenja, ubijanja, muenja i sakaenja od velikog jada i emera. Stari mudraci prvi povikae...U PRAVU SU...TAKO JE...nova ZAJEDNICA...ZAJEDNO...ZAJEDNO...Svi ljudi i neandertalci tada glasno povikae zajedno, zajedno, zajedno, jer je svima bilo dosta bezveznih sukoba iz lanih razloga...te je poela velika feta od koje su nastali mnoge mijeane zajednice....i tako se polako kroz godine stapalo. Ta dva svijeta u jedan. Nisu nestali ni Neoiti ni Geoti...moda im se izgled izmijenio ali i dalje ljudi planine i ume su vise Neo a ljudi grada i nizine vie Geo....u nekom pravilu koje ne mora uvijek biti pravilo.Nea, Gea, Urso, Geo.....su postali nenadmani majstori vjetina borbe i duha, lijeenja i lova...dobrote i mudrosti, te majstore su od tada poeli zvati Veduni--oni koji imaju znanje ili Vedi ili reci -- oni koji svojim rtvom rece - rtvuju se za zajednicu svojim radom i znanjem...oni koji znaju i imaju znanje...Oni su mogli izvodit uda neviena, razgovarati sa svim ivim biima, na svim jezicima, sa duhovnim bicima te mijenjati vrijeme i znali su sve o svojim ljudima i prirodi, boanstvima, vilama, drugim svjetovima, udovitima i tako dalje...

SVIJET IZVAN SVIJETA VRIJEME IZVAN VREMENAU davno, davno doba prije dananjeg svijeta, prije svih ljudi i prije svih ivota na zemlji bio je jedan svijet izvan svijeta i vremena, bonanski svijet na planeti zemlji. Taj svijet je imao drvo ivota koje je povezivalo nebo, zemlju, podzemlje i ljude. Da, da ljudi su ivjeli u tom svijetu izvan svijeta i vremena zajedno sa bogovima. Ljudi koje je stvorio glavni Bog Stribog i njegova druica Sunce ivjeli su mirno i veselo pod bojim nogama----u okolici Drveta ivota. Bogovi Perun, Ratomir, Ratomir, Juraj, Mara, Veles, Moko, Vile, Vilenjaci, Patuljci, Divovi, .....uili su posebno odabrane ljude i cure i deke od malena posebnim vjetinama i znanjima koje su se zvale Gromovite Vjetine To su bile bozanske borbne vjetine, a koje su bogovi smatrali da miraju nauciiti i neke ljude tome, jer su vidjeli buducnost i znli da ce njihoovim ljudima trebati sve moguce vjetine i znajna i sposobnosti daee mogu samuuzastiit jer nece dvjeka moci ostati tu u bozanskom svijetu....Tako su ponekad bogovi pojedine ljude obdarivali neobinim sposobnostima za uenje ratnikih vjetina i to podjednako i djevojice i djeake. Kako su bogovi izabirali tko ce se roditi kao budui ljudski ratnik nije nama ljudima znano, osim da su slali vile da odrede koje je dijete odreeno za to. NO kako su se bogovi ponekad zaljubljivali u ljudske djeve koje su bile prekrasne kao najljepi cvjetovi svemira, a i ljudski muevi u vile i boice tada su na njihovu djecu prelazile boanske moi, tako da su neka djeca i po takvom roenju bila predodreena da postanu ratnici jer s bila monija i sposobnija oda drugih...To mijeanje Bogova i ljudi je bilo sasvim normalno i toliko cesto da je osim izvornog bojeg znanja koje se ulivalo u tadanje ljude direktno od bogova i nasljedno znanje bogova i dan danas u svima ljudima potomcima tog bojeg naroda.To znanje se zove TALENAT. Svatko od tih ljudi ima svoj talenat koji je naslijedio od nekog starog boanstva koje se nekad prije mijealo sa ljudima. Nisu samo muki bogovi mijeali se sa ljudima, to su inile i boanske djeve takoer i one su raale djecu, pola ljude pola bogove koji su takoer imali posebne darove i sposobnosti. Ta sva znanja su i dan danas skrivena u ljudima u dananjim ljudima, moda bas i u vama.Ponekad je neki bog sam odluio uiti nekog ovjeka ili djeaka ili djevojku svojim Gromovitim vjetinama, znanjima i moima. Ponekad su jednostavno na nekog odabranog ovjeka prenesli sve mu potrebno znanje u jednom trenutku ..ulili znanje u ovjeka i poslali ga u vanjski svijet da istrauje i preivljava. Tako su ljudi uvijek imali odreene pojedince vrle ratnike koji su usavravali ratnike vjetine i uitelje ljudske i boanske tih vjetina.Ponekad su se ljudi zajedno sa svojim bogovima borili protiv vojski drugih bogova, koji su se odmetnuli od glavnih bogova boga Striboga te napadali mjesto drveta ivota i vanjske ljudske, boanske ili vilinske svjetove...ti ljudi i oni koji su junaki poginuli i ratnici koji su preivjeli junakim djelima svu su bili uzdignuti k bogovima na drvo ivota u njihove dvore da sa njima ive, blaguju, uivaju i vode boanski vjeni zivot.No kako sam ve rekao ljudi nisu mogli dovijeka ostati pod zatitom bogova i to zbog samog ljudskog karaktera, htjeli su istraivati vanjski svijet, druge dimenzije, druge svjetove pa su stalno odlazili u te druge svjetove i nastanjivali se tamo, tako su nakon jednog vremena svi ljudi otili iz bojeg svijeta u vanjski svijet, osim nekih koji su htjeli ostati. Meu ljudima koji su otili bilo je uitelja reca i Veduna sa najveim znanjem i oni su znali uvijek gdje su vrata za ulaz natrag u boanski svijet i ponekad su se vraali svojim bogovima da provode neko vrijeme sa njima. Bogovi nisu zahtijevali nikakve rtve ni posebne oblike tovanja i kerefeka, nego samo normalo i uobiajeno potovanje i rije. Rije je tada znaila sve. Ako si dao rije morao si je se drati ili poginuti drei se svoje rijei ili poginuti zbog toga jer se nisi drao svoje rijei. Druge nije bilo.Ljudi koji su otili u vanjski svijet razmilili su se svemirom i raznim planetima tee na planeti zemlji stvorili razne nacije i narode koji su se isprva slagali ali kako su prolazile 1000 godina zaboravljali su svoje zajedniko porijeklo i poeli se meusobno razlikovati po bedastim razlikama pisma, jezika, vjere, i ubijati jedni druge i pljakati u ime tih razlika i ta zabluda traje sve do danas.No i u dananjim ljudima moete nai potomke Bojih ljudi boga Striboga, Peruna i ostalih. To su ljudi iznimni ratnici, koji su se dokazali svojim otkriima, vjetinom i upornou da vas ue i prenose vam drevno znanje. I ako vam to znanje sjeda i uliva se u vas prirodno i jednostavno i lako onda ste i vi boanski ljudi ratnici drevnih bogova. To znaci da ste povezani sa svojim ratnikim i duhovnim boanstvima iz boanskog svijeta i da u vama tee dio njihove moi. Tu mo ete moi otkriti samo upornim vjebanjem i treningom ustrajui na Crobran putu...MAJSTOR GORD I NINJAJednog dana etao majstor Gord i istrauje neku oblinju umu, na obali jedne rijeke u jednom velikom gradu. Istrauje puteve, proplanke, livade, skrovita mjesta na kojima bi mogao vjezbati Crobran bez znatieljnih pogleda prolaznika. I tako on istrauje i uiva u prirodi, kad odjednom osjeti da neto nije u redu unutar te umice. Kako je to osjetio jedan tren, postao je oprezan i oprezniji, ali se izvana pravio kao da nite ne kui, nego kao da i dalje luta umom naizgled besciljno,...tako glumei, pronaao si je i ue cvrstu debelu granu od lijeske, koja mu je sluzila ko stap za hodanje, a u stvari je bila oruje i to vrlo ubojito oruje, duine ok 110 cm. Majstor Grord nije znao ni mogao shvatiti to nije uredu ali je osjecao neku pritajenu opasnost, te vie osjetio nego vidio neke udnee pokrete oko njega. Majstor Gord je ve tada bio poznat u nekim borilakim krugovima u cijeloj njegovoj zemlji a bome i velikom dijelu svijeta, kao onaj koji vjezba nesto drugaije od svih, koji vjezba svoje posebne Crobran vjetine. Zbog toga su iz tog svijeta dolazili svakavi nazovi majstori da isprobaju vjetinu Majstora Gorda, pogotovo jer je on u svojim knjigama i lancima tvrddio veeliku efikasnost njegove vjestine.Tako je bilo i ovaj put. Majstor Gordu nije trabalo duze od 20 koraka da shvati da je jo netko tu u umi i da ga prati, zbog toga je krenuo prvim putem van iz ume prema livadama i prema izlazu iz ume..htio se udaljiti od svog nevidljovog pratitelja. U jednom trenutku ak ga je i ugledao, neko udno bie, vie sjenka nego bie...brzo i spretno juri za njim. Majstor Gord nije htio glumiti nekog heroja te je potrao kroz umu u namjeri da pobjegnne odatle ali odjednnom ispred njega izbije poar i vatra u dugakoj liniji tako da je morao krenuti drugim putem, ili natrag. Majstor je odabrao put uz vatru, treei to brze. Taman kad je doao do kraja vatre i htio ju zaobii, ispred njega se neto zadimi, ali bez zvuka i eksplozije, tiho samo sa malim utanjem: kpufssssssssssssssss....oblak dima od koejg nije nita vidio oko sebe. Majstor okrene da tri u suprotnom smjeru od vatre i dima, ali onda naglo zastade, shvativi taktiku njegovog napadaa. Po svemu to je dosada iskusio u toj umici, shvatio je da je pred ili za njim Ninja. Majstor se okrene, zakotrlja pravo u taj dim i legne na tlo, nepomian, ekajuci i slusajui. Neko vrijeme nista, nakon nekog vrrmena, recimo 5 minuta, uje korake, prvo brze pa oprezne, ali sada tajnoviti pratitelj stoji u vlastitoj zamci, ne vidi gdje je majstor Gord, i po pokretima njegoeve silute vidi se da se zbunio na tren. Ali dim nee trajati predugo, pa je mjastor Gord odluio iskoristiti svoju prednost i iznenaditi napadaa. Koristeci svoj mali noi, Gord je iskopao komad zemlje i trave, nalgo ustao i bacio to svom snagom u Ninju. Bio je to pun pogodak u prsa, zemlja je prsnula i na tren zasljepila i zbunila Ninju. Nakon toga Gord je brzo protrao kroz dim bono od ninje koji ga nije moga pratiti ali je Ninja bacio uriken u dim na mjeesto gjde je mislio da se Gord nalazi. No majstor Gord je sada doao s bone strane prema Nninji, po otvorenoj istini...to bi u sviim drugim sluajevima bilo vrlo nepormiljeno, ali ovo je majstor Gord, nije drugi slucaj....Pred njim je stajao pravi ninja..bar po odjei...u potpunoj ninja opremi...zanimljivo.Gord je kod sebe imao svoju lijesku, debeli komad drveta dovoljno elastinog i dovoljnno vrstog za borbu. Ninja cim je spazio Gorda krene u napad, urikeni i rez maem. Gord se izmaknuo urikenima, te sa svojim drvenim maem jo dok se izmicao udario u ruke ninje, koji je napadao maem odozgo. Ninja je malo zastao i napao dijagonalnim rezom, ali Majstor Gord, stvarni majstor, je sve to vidio jo unaprijed, tako da je svojom lijeskom udario ninju opet po rukama i prstima i ovaj put je ninja ispustio svoj ma, otkotrljao se untrag, bacajui prainu, noeve, urikene, te stao u stav. Gord se takodjer otkotrljao u stranu izmiui se projektilima. Ninja se zbunio, nije sve islo po planu. Izvadio je dva tanto noa i rekao ubit u te sad...ooooo..... zazvonilo je u Gordovoj glavi...ninja napada, rezovima u dvije visineMajstor Gord promjeni nain borbe, do sad j vise manje htio izbjei borbu ali sada nije imao izbora....ninja se htio zaletiti u Gorda izbliza i izbosti ga tanto noevima...no majstor Gord se izmakao u stranu, u poeo seriju udaraca sa svojom lijeskom, koja je inace jedno od Crobran osnnovnih oruzja kojima se vjeba od prvog dana prohodavanja po umi....Udarac lijeskom u vrat sa strane u ruku sa noem, u koljeno sa strane, u elo..mada je mogao dobiti i posred lica, u lea, Gord je vitlao lijeskom kao vihor....nezaustavljivo....udarci su pljutali na sve strane, ninja je pokusao uhvatiti lijesku, uletiti u hrvanja, ali nista nije uspio osim dobit jo i jo. Uz to je dobio i udarac podlakticom preko vrata i pao ko kruka...ali i ninja je bio jak i izdrzljiv, uspio se otkotrljati i ustati, vise nije imao na sebi oruja, bar vidljivoga. Gord odmah kree u napad, lijeskom u tijelo .....dijagonalno. Ninja ulece u kontru, prima udarac ali ulazi u Gorda i baca ga na tlo bacanjem preko ramena. Gord se u letu hvata za ninju, dok pada povlaci ga k sebi te cim je pao na lea udara ninju nogom u glavu, ninja odlee u stranu, Gord ga gaa nogom u trbuh, ovaj hvata nogu ali dobiva drugu u glavu, ninja se kotrlaj oamucen, Gord zamahuje opet nogom gauci opet u glavu, ali ninja se izmie, skae u blisku borbu, hrvannje i poluge, no Gord ga udara u genitailije 3,4 puta, u glavu 5 puta i baca na tlo okretom glave i svog tijela, penje se na njega i udrcem bridom u vrat, laktom u rebra i akom u plexus smiruje napadaa, koji je jedva disao sad od ovih svih udaraca...Ninja je bio gotov, majstor gord mu je rekao, potiho na uho,....Ja i kad se borim neprijatelja nemam! Zato te neu ubiti.Nasilnik

Veliki odmor u koli. Nasilnik iz 4. razreda razbacuje knjige po uionici djeci iz prvog razreda, dere se na njih, gura ih i izaziva. To njegovo nasilje traje ve dugo. No nije znao da ovaj razred nije ba kao i drugi razredi. Taj nasilnik napada jednog od djeaka iz prvog razreda, eli ga gurnuti u zid u pljusnuti, ali mali djeak se izmie i u trenu dok se izmie hvata nasilnika za ruku te ga preusmjerava u zid. Kako je nasilnik zamahnuo svom snagom tako je ne naiavi na otpor uz malo vodstva jednostavno odletio do zida, a zid tvrd, jako tvrd. Nasilnik udara u zid jaue i okree se za novi napad ali mali borac se opet izmie te ga ovaj put izmicanjem i preusmjeravanjem tijela i ruku baca na pod, nasilnik se razbio, rasplakao i pobjee i vie se nikada nije vratio

Taj djeak je poslije priao svojim roditeljima kako je pobijedio nasilnika u koli bez da ga je morao udarati, sve sa izmicanjima i bacanjima koja vjeba redovito na svakom treningu. Takoer je kazao da se nije nita bojao, jednostavno se obranio pokretima sa treninga, sve mu je bilo jednostavno za izvesti te da je sada razumio kad trener kae da nema straha za izvjebane - samo treba puno vjebati, puno, predano i da e onda moi rijeiti sve probleme. Takvim vjebanjem postaje jak i mudar. To je osnova Crobrana. Jak i mudar.Bez mudrosti snaga nema smisla! Snaan i mudar to je to, zakljuio je djeak!

kola

Osnovna kola, 6. razred. Druge djevojice svakodnevno zadirkuju i vrijeaju svoju kolegicu iz razreda zato jer je siromana i nema modernu odjeu i najmoderniji mobitel i jer uvijek ide sama i tuna kui pjeice. Ta djevojica kod svoje kue ivi samo sa bakom, nema ni majke ni oca. Baka ju njeguje, uva, mazi i pazi, hrani i pomae ali baka nema novaca za sve lijepe druge stvari. No, baka ui svoju unuku Gromovite vjetine, poznavanje bilja, ljekovitog i drugog, poznavanje gljiva, uzgoj voa, povra i peradi. Baka radi sve sama oko svog malog imanja i naravno da joj Gromkica pomae.

Ono to nitko nije znao je velika tajna. Baka od Gromkice je velika majstorica Gromovitih vjetina. To su stare, stare vjetine iz daleke starine u kojima se vjeba borba i mudrost. Baka Munja unuka Gromkica su bile vrlo, vrlo posebne. Iako naizgled siromane one su ustvari bile vrlo bogate, bogate znanjem i mudrou, snagom i vjetinom. Baka je svojim znanjem i rukama proizvodila svakakve proizvode koje je prodavala na trnici te tako dodatno zaraivala a Gromkica joj je u svemu pomagala.

Jednog dana su se u koli neke ne ba predobre djevojice i par djeaka dogovorile da e doekati Gromkicu poslije kole negdje na putu, te da e ju uhvatiti i istui, oiati, rastrgati joj odjeu i skinuti ju do gaa da joj se svi smiju kad ide kue te da im vie nikada ne dolazi u kolu. I tako je i bilo.opkolie oni Gromkicu te krenue u napad, ali kad god su ju htjeli uhvatiti Gromkica je brzo kao vjetar izmaknula, kad su ju htjeli udariti, Gromkica je brzo kao munja blokirala udarce, kad su ju htjeli sruiti nisu ju mogli ni pomaknuti iz mjesta (sve je to Gromkica nauila od svoje bake) i tako je Gromkica izmiui se i ruei tu djecu sve njih pobacala u oblinje blato a neke i u koprive te su se svi razbjeali osramoeni kao to su nju htjeli osramotiti.

Gromkica je sretno i veselo dola kui i ispriala baki to se dogodilo jer izmeu njih nike bilo tajni i laganja. Drugi dan i sve ostale dane nikada vie, nitko nije ni pomislio zlostavljati gromovitu djevojicu. Gromkica je bila jako mona ali i dobra.Dobrota gdje god se pojavi, to je istinska mo! To je uenje bake Munje. Munja i Grom su osnova Crobran vjetina.Oluja

Ilko, Luki, Lovrek, Matek i djevojica Nikica su prijatelji koji svi zajedno idu u prvi razred. Taman kad im je poela kola poeli su i oni vjebati stare, drevne Gromovite vjetine u klubu kod njihovog uitelja i majstora Gord. Treninzi su im uglavnom zabavni sa puno poligona prepreka, puno gimnastike ali isto tako i sa uenjima mudrosti i znanja samoobrane i borbe. Njih nitko ne moe maltretirati u koli, ni vrnjaci ni stariji aci. Jednog dana ta ekipa se treninga vraala se iz kole kad je grad pogodila velika oluja. Oluja je ruila grane, kia je padala kao luda. Vjetar je tako jako puhao da su mislili da e ih odnijeti.

Kako bi se spasili oni su se svi zajedno vrsto primili u karike ba kako su uili na treningu, te su tako drei se probijali se kroz veliku oluju natrag do kole jer im je to bilo najblie. U jednom trenutku velika grana otkinuta sa oblinjeg drveta poletjela je ravno u njih, ali oni su svi u isti tren osjetivi opasnost unuli, blokirali granu, jedni rukama, a ovi u sredini nogama i poslali ju preko njih u oblinji zid, te su brzo jo vre drei se pobjegli u kolu na sigurno. Drugi uenici i nastavnici koji su ovo vidjeli samo su zinuli u udu, nisu stigli ni trepnuti a Gromovita djeca su ve bila na sigurnom.Sve su uradili kako su uili na svom treningu, bez straha i samo sa mislima o tome kako e pomoi jedni drugima, kako e preivjeti, zatititi, pobijediti i kako se nee predati strahu i opasnosti.

Poar

Bio jednog dana djeak Ilko u koli. On ide u prvi razred. U koli je sve bilo lijepo divno i krasno cijeli dan i ba kad su svi trebali ii kui izbio je poar, vatra, dim, vruina i panika. Svi bjee i tre ko ludi po hodnicima, nastavnici, uitelji, profesori svi pokuavaju smiriti djecu i pobjei van. Djeak Ilko je bio smiren i pomagao je svoj djeci u razredu da mirno izau van iz kole i dok je njegov razred izlazio van, on je zau tih zov upomo u jednoj od oblinjih uiona.

Zastao je i malo bolje oslunuo, njegov razred je ve bio vani a on je jedini ostao sam u hodniku koji se naglo poeo puniti dimom i gledao je van u sigurnost i natrag u taj dim i razrede, tada je opet zauo: Upomo slabani glasi i odmah je potrao prema tom glasu, brzo je uao u razred odakle je uo glas i vidio svoju prijateljicu Ziki koja se bila jako prepala pa je ostala u razredu bojei se dima. Kad ju je vidio viknuo je: Ziki to sam ja Ilko, idemo zajedno, uhvatio ju je ispod ruku i puzei s njom u krilu, pobjegao sa njom van iz kole.

Taman kad su Ilko i Ziki izali iz kole plamen je poeo putovati po njihovim razredima. Ilko se uope nije umorio niti posebno uspuhao, njegova uiteljica ga je samo gledala u udu, a on je mirno rekao: Uiteljice, pronaao sam Ziki u njenom razredu. Na svojim treninzima Gromovitih vjetina Ilko je vjebao i vjetinu spaavanja koju je upotrijebio kako bi sigurno izvukao svoju prijateljicu van, bez straha, bez predaje, preivio je, zatitio, pobijedio i spasio svoju prijateljicu.Hrabar je onaj koji vlada strahom!To je uenje Gromovitih vjetina.

Poplava

Jednog dana majstor Gromovitih vjetina zvani Gord, prolazio je jednom ulicom u kojoj je ba ivio i jedan od njegovih uenika zvani Gromek. I ba se nekako potrefilo da je veliko nevrijeme sa tuom i kiom pogodilo to mjesto i ba tu ulicu. Velika voda je bujala ulicom i plavila kue i dvorita, nosei pred sobom ak i neke odrasle ljude. Majstor Gord je odmah pojurio u pomo svima kojima je pomoi trebalo. Mali Gromek je pomagao svojim roditeljima da prebace vrjednije stvari na gornji kat i sve drugo to je trebalo, no voda je tako brzo nailazila da su svi odluili napustiti kuu i popeti se na oblinje brdo.

Dok su tako gacali vodom naletio je veliki val vode i granja te ih je sve jako udario, svi su popadali u vodu, odrasli su se nekako iskobeljali van na suho ali nigdje nisu vidjeli Gromeka, i ba kad ih je poeo hvatati strah i oaj uoili su neku priliku, kako stoji usred te velike bujice i granja a voda i granje kao da se odbija od te prilike i ne moe ga ni pomaknuti i ugledali su kako ta prilika dri malog Gromeka i neto mu govori.

Majstor Gord, jer to je bio on je koraao sa Gromekom u rukama kroz tu bujicu kao da ee po parku, bar je to tako sa strane izgledalo, doao je do roditelja i predao maloga Gromek roditeljima, rekao im je Ne brinite se uredu je on, i pozdravio ih i otiao dalje pomagati drugima. Roditelji su pitali Gromeka to ti je majstor Gord govorio tamo usred rijeke a mali Gromek potiho odgovori: Rekao mi je da sam odlino blokirao tu veliku granu koja je ila mojoj sestrici pravo u glavu, tako si uspjeno spasio sestru ali te odnijela voda no onda me je poduavao vidi ovako mora stajati na nogama kad izvodi takve stvari jer u protivnom lako te odnese voda ili vjetar ili jaki napad od protivnika sve je to isto.Velika vjetina dolazi bez napora! Veliki otpor mala vjetina

Izlet

Ilko, Luki, Lovrek, Matek i djevojica Nikica su jednog dana ili na izlet u prirodu sa svojim razredom. Ili su pjeice oblinjim stazama za planinarenje u okolici grada. Na jednoj od tih staza stajao je velik i naizgled opasan pas, koji je reao im je vidio njihovu uiteljicu. Uiteljica se sva jadna prestraila i poela je nervozno okretati se i mahati rukama a pas im je to vidio krenu je na nju.

U taj tren do uiteljice se stvari neustraiva petorka naoruana sa granjem i batinam koje su brzo pokupili uz put. Mali Ilko tada kae uiteljici: Uiteljice samo se smirite, nemojte mahati rukama ni vikati i nee vam on nita, Uiteljica pogleda malog neustraivog Ilka kako ju savjetuje, te svu ostalu djecu oko nje- Lovreka, Mateka, Nikicu, Lukija kako hrabro stoje sa svojim orujemsvima im Ilko kae samo budite mirni i pas e se smiriti. I ba kao to je Ilko rekao im su se svi umirili pas je prestao reati, lajati i kesiti zube, nego je polako priao prvo Ilku jer je on stao ispred uiteljice i ponjukao ga, Ilko ga je podragao i onda je pas ponjukao sve druge i uiteljicu i sve je bilo uredu.

Djeca su se igrala sa novim prijateljem bacajui mu tap a on je veselo trao po taj tap i nije ga vraao natragtada je uiteljica pitala Ilka: Pa Ilko gdje si nauio to sa psima i takvu mirnou? a Ilko je odgovorio: U Gromovitim vjetinama koje vjebamo imamo uenja koja govore: Kad si u opasnosti, smiri se i progledaj, ovjek mirnog duha uvijek pobjeuje u opasnim situacijama. Kako mi tamo uimo tako sam i ja tu napraviouz to imam i ja psa, pa znam da oni ne vole da im se mae ispred glave jer misle da ih onda hoemo napasti.

Obitelj

U jednom gradu daleko, daleko, preko 14 mora, gora i planina ivio je majstor Gromovitih Vjetina. ivo je sam, nije poduavao nikoga, prehranjivao se prodajom cvijea, bio je cvjear. Jednom prilikom k njemu je na vrata banula neka mala djevojica od svojih 10 godina, jednostavno mu je upala u dvorite i tamo stajala, bez rijei. Majstor je na njoj prepoznao znakove zlostavljanja, modrice i podljeve. Nita ne pitajui Majstor ju je uveo u kuu dao joj hrane, soka, te ju poslao u kupaonu da se opere.

Djevojica je prvo dugo utjela i tresla se ko iba i plakala, kad se napokon smirila polako je ispriala Majstoru to joj se dogodilo, a majstor je rekao da e joj pomoi. Prvo to ju je nauio bile su slijedee rijei:Iako ti sada pati zbog svoje situacije, jednog dana kad odraste moda e imati svoju obitelj i zato dobro znaj ovo:Najvanija je sretna i zdrava obitelj." U ovom trenutku tvoja obitelj nije takva ali ti e jednog dana imati svoju obitelj koju e voljeti i potivati. A to znai da ti nikada nee zlostavljati svoju djecu kao to si bila zlostavljana ti.

Djevojica je kod Majstora ostala jedan dan. Roditelji koji su ju maltretirali nisu prijavili njezin nestanak jer su se bojali policije. Majstor je to saznao i tada je otiao u posjet k tim roditeljima, sa sobom je ponio ciglu. Predstavio se i rekao da zna gdje je njihova ker. Odmah su ga napali da je on otmiar i kriminalac i tako dalje.

No, Majstor je mirno odsluao sve te njihove pjesme, ustao se i nadvio nad njih oboje i gromovitim glasom zagrmio: Obitelj je sve i djeca su sve blago ovoga svijeta! Ako se ne slaete sa tim bit e polomljenih kostiju a one nee biti moje. Zatim je naglo akom razbio onu ciglu koju je ponio, baamm (cigla se razletjela kao da je od stiropora po cijeloj prostoriji) te ih pitao: Da li se slaete?Roditelji su u oku i strahu naravno rekli da se slau.Naravno nije to zavrilo samo na tome.

Nakon toga Majstorim je objasnio da ih nee prijaviti za zlostavljanje djevojicepod dva uvjeta:Prvoda vie nikada ne zlostavljaju ni na koji nain njihovu ker, jer ako budu, on e njih zlostavljati stotinu puta jae.Drugoda svi oni zajedno dolaze dva puta tjedno kod njega u goste a on e kod njih dolaziti jednom na tjedan gdje e zajedno sa njim vjebati Gromovite Vjetine.

No mudri Majstor je jedno vrijeme svakodnevno u razliita vremena dolazio u goste kod tih roditelja pazei da se ponaaju korektno. Kako roditelji nikada nisu znali kada e se Majstor pojaviti morali su cijelo vrijeme biti ispravni. Uz to su prema dogovoru roditelji i djevojica dolazili kod Majstora na treninge i on kod njih. Tijekom vremena ova obitelj se zaljubila u Gromovite Vjetine i njihova uenja te su preko tih uenja postali skladna obitelj puna ljubavi i razumijevanja. Ovi roditelji su do neba bili zahvalni Majstoru to su dobili drugu ansu i to su uspjeli sauvati svoju obitelj.Obitelj je sve!Ta obitelj i dan danas vjeba Gromovite vjetine i pomae drugim ljudima po svijetu.Obitelj je sve!

Majstor!

U jednom gradu jedan mladi ulini borac je uo da tu ima neki majstor koji ui druge ljude borilake vjetine. Doavi do tog uitelja mladi borac je izvadio no i rekao uitelju: Poto sam ja mlai i slabiji od tebe, a ti slavni uitelj napast u te sa noem, ako me pobijedi priznat u da si bolji, do sada sam ja pobijedio sve svoje protivnike. Majstor se samo nasmijao i klimnuo glavom, rijei tu nisu pomagale.

U trenutku je mladi borac skoio naprijed i pokuao ubod noem u trbuh kao varku pa rez po ruci, pa natrag u trbuh. Majstor se pokrenuo i mladi borac se odjednom naao kako leti na tlo. Tresnuo je leima o tlu. Bez ikakve ljutnje uitelj mu je rekao neka pokua ponovo, i opet mladi borac napad noem i opa---leti na lea, i opet i opet. U zadnjem napadu, uitelj mu je uzeo no dok je padao i uhvatio ga da se ne razbije jer je pada o pravo na glavu.

Mladi borac je bio bijesan zbog poraza i velike moi koju je osjetio na sebi i velike nemoi koju je takoer osjetio. Kasnije je znao priati svojim uenicima da je tada osjeao totalnu nemo dok je letio zrakom. Uitelj mu nije dao da se bijes razmae nego ga je smirenim glasom pozvao k sebi, vratio mu no i rekao da se odlino bori i da bi mu bila ast da takav borac trenira sa njim.

To je jako iznenadilo i posramilo malog huligana, tako da je ostao uz ovog uitelja vjebati dugi niz godina sve dok im se putovi nisu razili. Uitelj je otiao dalje svojim nedokuivim putovima a mladi borac je postao jedan od najboljih majstora borilakih vjetina na svijetu i danas putuje svijetom i ui ljude ispravnom putu borilake umjetnosti.

Kad ga upitaju za njegovog uitelja, da gdje je i to radi? odgovara da ga se ponekad moe sresti gdje luta po planinama i nije ba raspoloen za duge razgovore, ponekad mu pokae neku novu tehniku i onda opet ode svojim putem.Ne uniti, ne ubij, ne polomi, dobrota! Veliko znanje, Velika vjetina! To je uvijek govorio taj tajanstveni uitelj!

Starac

U jednoj umi u Dugoj Resi ivio je jedan starac. Imao je svoju malu kuicu u vinogradima na obroncima ume i esto je sjedio ispred te kuice i uivao u prirodi. Ja sam kao mali tuda esto prolazio traei svakakve avanture i istraujuu po umi i okolo. Jednom sam iao sa prijateljima mimo njegove kue ivo ga se sjeam, stari sjedi djedica, veselog lica sa okruglim naoalama, oslanjao se na drveni tap i ipkao neko pecivo. Moji deki su ga neto zezali i dovikivali mu,:Budalo, stari, kaje oro i tako to i htjeli pobjei ali stari djedica je odjednom oivio i pretvorio se u vrlo brzog djedicu i stvori se pred nama u tren oka.

Mi smo svi ostali iznenaeni i ustraeni a on se nasmijao i rekao deki hoete se vi boksat protiv mene, mi smo odmah rekli da hoemo i ajmo ruke gore i udri, mislili smo izboksati starog djeda samo tako mi smo bili manji al nas je bilo tri. Dok si rekao keks svi smo sjedili na turovima u praini trljajui brade, svako je dobio po jedna lijep udarac u bradu a da se nismo stigli ni pomaknuti. Djedica je bio jako brz. O kako se on smijao, jako veselo i rekao je neto sebi u bradua jo stari nije za bacit. Moji dva prijatelja su brzo ustala i pobjegla glavom bez obzira a ja sam ostao, ispriao sam se starcu, zamolio ga da mi oprosti na runom ponaanju prema njemu. Starac se samo nasmijao i pozvao me da posluam to mi ima rei. Tako sam sjeo razgovarati sa njim. Saznao sam da je on stari boksa koji je cijeli ivot boksao i sada tu uiva u mirovini i prirodi.

Od tog dana ja sam skoro svakodnevno iao u umu i kod starca, kad god sam doao kod njega malo smo boksali, malo priali i ode ja dalje. Taj djed je uvijek govorio: Mali, uvijek dobro gledaj prije nego to kree u akciju, jer ak i starac kao ja moe biti opasan, ha, ha, ha, ha, kao kad sam te nokautirao iz prve. Od tada vie nikada nisam podcijenio nikoga ma kako na prvi pogled izgledali.Tako se na mojoj vlastitoj koi razvilo Crobran uenje -Ne podcjenjuj nikada i nikoga -Ui od starih!

Snagatori

Dolaze dva ogromna snagatora, miii pucaju na njima, do neke djevojke na ulici i ponu ju tui i navlaiti u neki auto. U tom trenu do njih se odnekud stvori prilika, stari djed sa tapom u ruci i povie djed dubokim i snanim glasom: Ej momci ostavite djevojkuovi dva ga nisu ozbiljno ni pogledali jer nisu mislili da ikakva opasnost prijeti od jadnog starca. No starac je odjednom zavitlao svojim tapom tako munjevito i brzo te udario po rukama od obojice pa su oba napadaa morali pustiti djevojku bolno se drei za ruke. tap je bio vrlo vrst i teak a "starac" ga je vitlao kao da je obina iba.

Jedan od napadaa je tada progovorio: "Stari ubit emo te sada a onda poslije i ovu tu"i taj koji je to rekao krene prvi u napad zamahom ake prema starevoj glavi. Velik i trom. Stari majstor je munjevito krenuo u akciju, izmaknuvi se u stranu udario je velikog tapom u mali mozak i onesvijestio ga u mjestu, napada je odletio naprijed i pao na vlastiti automobil. Drugi napada se tek uspio okrenuti i pokuati napad nogom ali je dobio istim onim tapom udarac u genitalije, koljeno i glavu te takoer ostao leati bez svijesti. Starac se nije poteno ni zadihao, njegovo disanje je bilo nepromijenjeno.

Stari majstor je na to pomogao djevojci da se ustane i udalji odatle i jedino to je rekao je:Dananja mlade bi trebala imati vie potovanja prema nemonim starcima. Jedan djeak koji je sve to vidio ga je upitao: Vau, Tko ste vi gospodine? On se samo nasmijao i u odlasku rekao: Tko sam i to sam nije uope vano za vas dananje ljude, ti mali si pitao pa u ti rei, ako si dovoljno mudar, istrauj pa moda jednog dana uspije shvatiti, ja sam drevni, ja sam vjetina, ja sam vjetar, ja sam grom, a nekad davno su me tako ljudi i zvali Grom. Ponekad etvrtkom jer je to moj dan doem meu vas da vas malo testiram. Zapamti ovo moda ti pomogne u ivotu : "Podcjenjivanje donosi propast, a sama snaga niemu ne slui. Mudrost i Snaga, Snaga i Mudrost idu ruku pod ruku. I jo neto mali, ako ikada shvati tko sam, pronai me i rado u te poduiti.Rekavi to starac je munjevitom brzinom nestao u daljini.

Mali grad veliki majstor

U jednom malom gradu ivio je jedan djeak koji je odmalena vjeba borilake vjetine, vjebao je i vjebao. Nikad nije otiao iz svog malog grada, tu je zavrio svoje kole, zaposlio se, oenio, imao djecu, njegova djeca su imala djecu i tako redom. Taj djeak, pa ovjek, pa djed je cijeli svoj ivot vjebao borilake vjetine, po livadama, po umama, po planinama, po dvoranama. Vjebao je u svim moguim vremenskim uvjetima, a to znai i po velikoj hladnoi i po velikoj kii, i u vodi, i u blatu i na tekim terenima i strminama i na drveu. Njegovo vjebanje je ukljuivalo sve mogue vrste oruja, drvenog i pravog, te goloruku borbu i prouavanje ljekovitog bilja.

Tako vjebajui taj djeak je doekao duboku starost i kroz svoj ivot u svom gradu postao legenda zahvaljujui svojoj velikoj vjetini, mudrosti i snazi. Mnogi ljudi njegovog kraja su mu uvijek dolazili po savjet kad im je zatrebalo. Cijeli ivot vjebanja borilakih vjetina i sada ve kao stari ovjek, uvijek totalno vjerujui u svoju vjetinu vjeba i dalje uporno i predano. Otkrio je kroz svoj ivotni vijek da jo uvijek otkriva nove tajne u svojim vjetinama a samo zahvaljujui velikoj upornosti i vjeri.

Jednoga dana taj sada stari majstor etao je obalom rijeke koja je tekla usred njegovog grada. Ispred sebe uz obalu na stazi ugleda grupu ljudi kako se komea i tue. On polako prilazi i ugleda kako etiri ovjeka tuku jednoga koji se jedva nekako odupire ali dobiva batine. Stari majstor koji se nikada u ivotu nije zapravo tukao ulee tako brzo meu tu etvoricu i odbacuje prvog kojeg je zahvatio na trojcu drugih. Dvojca padaju, dvojca posru, svi iznenaeni. Ispred sebe vide starog djeda koji je pomeo jednog od njih kao da je od papira. No to su bili iskusni ulini temeri, i odmah su uz psovke i povike neto kao: Stari razbit emo ti glavusvi krenuli u napad na starog majstora.

Svjedoci koji su vidjeli ovu borbu kau da tijekom ove vrlo kratke borbe stari majstor nije skidao osmjeh sa lica. Napadai su krenuli naprijed smetajui jedan drugom, stari majstor ih je sve razbacao munjevitom kombinacijom udaraca rukama, nogama, bacanjima i polugama. Letjeli su i padali bolno na glavu, ramena ili lea, te ostali leati u boli. Silina, brzina i snaga kojom su bili savladani bila je munjevita, kao da ih je pogodiogrom.

Nakon ove borbe stari majstor je osmjehujui se rekao napadaima,: Momci, nije stvar ni u snazi, ni mladosti, ni brojnosti, stvar je u dobroti i vjetini, a vi koliko vidim niste ni dobri ni vjeti, zato bjeite sad.

rtva napada se uljudno zahvalio starom majstoru i pitao ga: Majstore kako se zovu vjetine koje vi vjebate? Stari majstor mu je polako odgovorio: Ono to ja vjebam cijeli ivot moe se zvati Vjetine Prirode ali vi iz Hrvatske bi trebali znati to znai kad vam netko kae Gromovite Vjetine jer samo je Jedan koji vlada Gromom.

Vjebajui cijeli ivot sa potpunom predanou stari majstor je vrlo lako pobijedio etvoricu napadaa. Vjetina uvijek radi, rekao bi taj majstor nije to pitanje borbe, to je pitanje vjebanja sa vjerom.

Poputanje

Jednog dana majstor Grom pecao je ribe na obali rijeke. Potpuno se udubio u to pecanje te je izgledao kao da nita oko sebe ne primjeuje dok je ekao da neka ribica zagrize mamac na udici. Neki od njegovih uenika su ga htjeli iznenaditi i pokazati mu kako su dobro napredovali u vjetinama koje su vjebali. Htjeli su se douljati do starog majstora Groma i baciti ga, gurnuti ga u vodu, kako bi se dokazali.

Sve im je ilo po planu, potiho su doli blizu mjesta gdje je majstor pecao. Njih dvojca, te su se poeli prikradati majstoru iza lea. Kad su doli dovoljno blizu, zaletjeli su se oba grunuti majstora u lea.

Majstor Grom je stvarno bio udubljen u pecanje i nije uo svoje mlade uenike. Oni su sa uzvikom pobjede i smijehom gurnuli u lea starog majstora, i, preletjeli oba preko majstora te pljusnuli u vodu. Stari majstor im je samo rekao nasmijavi se: Niste ba izabrali dobar dan za kupanje i nije uredu to mi plaite ribe, i smijao se i smijao. Ova dvojca su u udu gledali i smijali se takoer.

Hajde deki van, sad emo naloiti vatru da se zgrijete i osuite odjeu. Dok s tako sjedili oko vatre, upitali su starog majstora: Uitelju, kako ste nas skuili, kako, nije nam jasno? Majstor Grom je odgovorio: Istina je da ste se dobro prikrali jer sam se sav koncentrirao na ribe, nisam vas uo, ali sam u tren vaeg napada ipak osjetio vau namjeru, i opasnost s lea, te sam kad ste me gurnuli jednostavnu popustio tom vaem guranju odmah i sagnuo se naprijed brzo i oputeno, dok sam se saginjao pogledao sam otraga i prepoznao vas te sam odmah u stotinki smislio lekciju za vas,: KUPANJEha, ha,ha, , a kao vi niste naili na otpor, niste imali to gurnuti pa ste lijepo letjeli u voduodlini skokovi, kao da ste helikopteri, ha,ha,ha, i tako su sjedei uz vatru zadirkivali jedan drugoga, bez ljutnje. Vjetina poputanja je ponekad puno bolja od vjetine snage i otpora.Velik otpor mala vjetina! Velika vjetina nadilazi napore!Majstor Grom

U jednom malom mjestu ivio je majstor Grom. On je bio majstor legendarnih starih Gromovitih vjetina. Taj majstor je ivio normalan ivot i nije se po niemu isticao da je bolji, jai ili bri od drugih. Ljudi koji su ga poznavali znali su da je poseban i da neto vjeba, stvarne detalje nije znao nitko jer majstor jo tada nije imao svoju kolu i nije se za njega znalo. Ali u svijetu borilakih vjetina drugi majstori su vrlo dobro znali za njega.

U stvarnosti je bio strano sposoban i uasno jak. Jedna od posebnih tehnika u Gromovitim vjetinama su udarci dlanom koji imaju veliku razornu mo a uvjebavaju se na razne naine izmeu ostaloga i udaranjem u metalne nakovnje i sline povrine, te na taj nain gromoviti dlanovi stvarno postaju gromoviti. Kad nekoga udare to izgleda ko da ga je pogodio grom. Naravno da je majstor Grom imao i svoje gromovite dlanove izmeu svih ostalih tehnika i oruja i znanja.

Jednog dana dok je majstor Grom iao u svoju redovnu etnju obalom rijeke, na obali doekali su ga dvije osobe, presreli mu put i poeli govoriti: Ti si taj majstor Grom, majstor odgovara, da jesam, bok kako ste, a tko ste vi, ali ova dvojca nisu htjeli razgovarati, jedna od njih odgovori; Ja sam majstor Balicki imam 7. DAN Iz Hapkidoa, 8. DAN iz Kung Fua, 5. DAN iz Kick Boxing, 6. DAN iz Jiu Jitse, 7. DAN iz Tae Kwon Do-a, 5. DAN iz Karatea i jo nekoliko tih danova. Da li ti to neto znai majstore Grom. Majstor Grom se samo nasmijao i odmahnuo rukom i rekao, pa stvarno mi ne znai ba nita, dovienjai krenuo majstor Grom dalje svojim putem, ali to nije bilo mogue. Majstor svih DAN-ova Balicki i onaj drugi su skoili u borbene stavove i povikali.---izazivamo te na borbu i odmah krenuli u napad. Onaj prvi sa milijun DANOVA kako je pojurio rukom u napad odmah dobio dlan u bradu i odletio tri metra unatrag u nesvijesti, a drugi je napao nogom i dobio duple dlanove u tijelo i odletio dolje u rijeku na kupanje previjajui se od boli. Dok su se ova dvojca dolazili k sebi, majstor Grom im je rekao:egrti svih zanata a majstori nijednog!te je otiao dalje u svoju etnju.

Moja prva pobjeda

Bio sam jo djeak i vjebao sam borilake vjetine samo iz knjiga. Volio sam knjige o borilakim vjetinama i kad kod sam utedio neto novaca odmah sam ih kupovao, one su mi otkrivale tajne, tajna znanja koja drugi ljudi nisu znali. Volio sam knjige o borilakim vjetinama toliko da sam uivao ak i u njihovom mirisu. Tako sam svaki dan prouavao moje knjige i vjebao i vjebao.

Jednog dana sam se na ulici igrao sa prijateljima, igrali smo se maevanja, viteza i borbi sa drvenim maevima. To je vidio jedan stariji djeak, puno vei i jai od mene. On je tada doao do nas i odmah me gurnuo i povikao ajde Gogi, ajde, daj Karate, karate sa vrlo podrugljivim tonom i odmah me poeo udarati nogom u genitalije i akom u glavu,,,,ali, nije me pogodio niti jednom.

Ono to me taj tren okiralo---a taj osjeaj pamtim vrlo dobro jo i sad je to da je moje tijelo je samo od sebe napravilo obranu od udarca nogom, i obrano od udarca rukom, on je napao opet i opet i ja sam se efikasno izmicao i skretao njegove udarce, i onda kad je doao preblizu k meni, u etvrtom pokuaju dobio je akom u vrh bradepao je na tur i u udu gledao malog goljavog Gogija kako ga je sruio ---njega velikog i jakog, jednim udarcem

Tada sam mu rekaoIvica vidi, ipak vrijedi to vjebanje. Pruio sam mu ruku da mu pomognem da se podigne, prihvatio je i rekao, Gogi i ja bi to nauio, a ja sam rekao--- super---moemo vjebati zajedno---i danas smo prijatelji jer ja kad se borim n