Cudnovate zgode segrta hlapica i price iz davnina - I.B.Mažuranić

Ivana

Brlić

-Mažu

ranić

čudn

ovat

e zg

ode

šegr

ta h

lapi

ća ◉

pri

če iz

dav

nine

Ivana Brlić-Mažuranić postala je klasik već u trenutku kad je objavila

Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine. Njezine

rečenice, napisane davno, i naše su rečenice. Razumijemo ih i

volimo. Osluškujemo strahove njezinih junaka i plašimo se zajedno s

njima. Priče su to što nadrastaju povijest, granice i književne stilove. Uz

ime i prezime velike autorice ne treba pisati ni godinu rođenja, a kamoli

godinu smrti. Ivana nam još uvijek priča kao da zajedno sjedimo za istim

stolom. Naša je dužnost pozorno je slušati kako bismo mlađima znali

odgovoriti na pitanje što je to prava i vječna literatura i koje to knjige

obvezno moraju stajati na njihovim policama.

Knjigu su ilustrirali vodeći hrvatski ilustratori:

marsela hajdinjak

marijana jelić

željka mezić

nikolina novosel

tomislav tomić

pika vončina

ISBN 978-953-14-1834-8276,00 kn

w w w.mozaik-knjiga.hr

Ivana Brlić-Mažuranićčudnovate zgode šegrta hlapića

priče iz davnine

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se ni u cijelosti ni djelomično reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem obliku i ni na koji način, pohraniti u sustavu za reproduciranje niti prenositi u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja autora i izdavača.

IB Mazuranic KB tisak.indd 2 02/07/15 13:41

ivana brlić-mažuranić

Priče iz davnine

Čudnovate zgode šegrta Hlapića



sadržaj 4

kako je ivana postala klasik 7

ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆAIlustrirala Pika Vončina 11

PRIČE IZ DAVNINEkako je potjeh tražio istinu

Ilustrirao Tomislav Tomić 131

ribar palunko i njegova ženaIlustrirala Marijana Jelinić 165

regočIlustrirala Nikolina Novosel 193

šuma striborova Ilustrirao Tomislav Tomić 226

bratac jaglenac i sestrica rutvicaIlustrirala Marsela Hajdinjak 247

lutonjica toporko i devet župančićaIlustrirala Željka Mezić 299

sunce djever i neva nevičica Ilustrirala Marsela Hajdinjak 347

jagor Ilustrirala Pika Vončina 365

Sadržaj



Čudnovate zgode šegrta Hlapića 13

Šegrt HlapićMalim čitateljima

Ovo je pripovijest o čudnovatom putovanju šegrta* Hlapića.

Hlapić je bio malen kao lakat,** veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko,

mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. A jer je bio takav, zato je srećno isplivao iz

mnogih neprilika.

Hlapićevo putovanje bilo je isprva tako lako kao dječja igrarija, pa će čitate-

lji na početku ove knjige reći: – Što će Hlapiću tolika mudrost i tolika hrabrost na

ovako laku putovanju? Zar on treba toliku hrabrost da povede upregnutog magar-

ca na uzdi? Ili treba svoju mudrost da traži izgubljene guske?

No poslije je Hlapićevo putovanje bivalo sve teže i sve opasnije kako to već češće

biva. Pa kada čitatelji ugledaju maloga Hlapića u velikoj pogibelji i teškim nepri-

likama, reći će oni: – Zaista je dobro učinio Hlapić što je za svaku sigurnost pone-

sao sa sobom puno dobrote, mudrosti i hrabrosti kad se u ranu zoru otputio u svijet.

Pa upravo zato svršilo se na koncu sve onako kako je najbolje bilo.

No zato ipak neka nitko ne pobjegne od svoje kuće. Nikomu nije tako zlo kako

je bilo Hlapiću kod majstora Mrkonje, a bogzna bi li svaki bio takve sreće na svom

putu kao Hlapić. Čudit ćete se i onako da se i po njega sve tako dobro svršilo.

Sjednite dakle na prag i čitajte!

* šegrt – dječak koji uči zanat, naučnik

** lakat – stara mjera za dužinu


Ivana Brlić-Mažuranić14

Kod majstora MrkonjeI.

Šegrt Hlapić

Bio je neki mali postolarski šegrt, koji nije imao ni oca ni majke. Zvao se Hlapić.

Hlapić je bio još malen kao lakat, a veseo kao ptica. Cijeli je dan sjedio u

poderanim hlačama i crvenoj košulji na malom postolarskom stôcu, koji je

imao tri noge, i cijeli je dan zabijao klince* u čizme i šivao cipele. Cijeli je dan

fućkao i pjevao na poslu.

Hlapićev gospodar zvao se majstor Mrkonja, a bio je zao i strašan. Tako je

bio velik da mu je glava sezala do stropa u njihovoj maloj sobi. Imao je kuštra-

vu kosu kao lav, a duge brkove do ramena. Njegov glas bio je tako jak i krupan

kao u medvjeda.

Majstoru Mrkonji dogodila se jedanput u životu velika žalost i nesreća, pa

je od onda bio vrlo tvrda srca. Kakva se nesreća dogodila majstoru Mrkonji, to

će se istom mnogo kasnije iz ove knjige saznati.

Majstor Mrkonja bio je dakle tvrda srca i vrlo nepravedan, pa je psovao i vi-

kao na Hlapića kad god je bio zlovoljan.

Majstorica je bila jako dobra. I njoj se dogodila ista žalost kao i majstoru

Mrkonji. No ona je od toga doba postala još bolja i imala je vrlo dobro srce.

Hlapića je jako voljela.

Ali se i ona bojala majstora Mrkonje. Kad god bi nosila Hlapiću svježa kru-

* klinac – sitan, zaoštren komad željeza ili drva za spajanje dijelova




ha, uvijek ga je sakrivala pod pregaču da majstor ne vidi, jer je majstor zapovje-

dio da se Hlapiću daje onaj tvrdi i stari kruh, a majstorica je znala da Hlapić

rado jede meki krušac.

Hlapić je imao samo jedne poderane hlače i još jedne, koje mu je majstorica

načinila od zelenoga sukna*. To je sukno ostalo od majstorove zelene pregače,

pa je majstor zapovjedio svojoj ženi da načini od toga Hlapiću hlače. Hlapić je

imao u tim hlačama tako zelene noge kao zelena žaba, pa ih nije rado nosio,

jer su mu se drugi šegrti rugali. Majstor Mrkonja je zapovjedio da ih mora no-

siti u nedjelju. Hlapić je bio uvijek dobre volje, pa kad je vidio da mora nositi

te hlače, počeo se i sam šaliti. Kreketao je »kre-kre« kao žaba kad god je obu-

kao zelene hlače.

Kad su vidjeli drugi šegrti da se Hlapić šali, nijesu mu se više rugali, nego

su se igrali s njime u nedjelju i vrlo su ga voljeli. Majstor Mrkonja nije smio vi-

djeti da se Hlapić igra, jer bi ga odmah otjerao kući.

Tako je živio Hlapić kod majstora Mrkonje i nije mu bilo dobro. Ali on bi

ipak bogzna kako dugo tamo ostao da se nije dogodilo nešto što je Hlapića od-

već ražalostilo.

* sukno – gruba vunena tkanina




19 Čudnovate zgode šegrta Hlapića

II.Čizmice

Neki bogati gospodin naručio je kod majstora Mrkonje čizmice za svoga malog

sina. Čizme su bile vrlo lijepe. Njihove sare* sjajile su se kao sunce. Sam Hla-

pić zabijao je klince u te čizme. No kad je gospodin došao sa svojim sinom po

čizme i kad je sin obuo čizme, bile su one na nesreću pretijesne. Zato gospodin

nije htio čizme uzeti ni platiti, pa se majstor Mrkonja popravdao s njim. Gos-

podin uza sve to nije htio uzeti ni platiti čizme.

Kad je gospodin otišao, počne majstor Mrkonja bjesnjeti i vikati na Hlapića:

– Ti si, nevaljalče, to skrivio! Ti lijenštino! Ti ništarijo! Ti si kriv da su čiz-

me tijesne! – strašno je vikao Mrkonja. Onda uhvati one čizme i izbije Hlapića

s čizmicama po leđima. To je bilo odviše nepravedno, jer je majstor sam krojio

čizme, pa Hlapić nije bio kriv što su bile pretijesne. No kad je majstor Mrkonja

bio ljutit, onda nije znao što je pravo, a što krivo.

On dakle izbije Hlapića čizmicama po leđima, baci čizme u kut i reče svo-

joj ženi: – Sjutra ćeš ih u vatru baciti. Neću više da vidim tih čizama. Onda se

okrenuo kao lav prema Hlapiću i zagrozio mu se svojom velikom šakom i grom-

kim glasom: – Čizme će izgorjeti, ali ti ćeš mi, lijenštino, još platiti za njih. To

je značilo da će Hlapić još dobiti batina radi tih čizama.

Kad je Hlapić naveče toga dana išao spavati, nije on ni fućkao ni pjevao kao

obično, nego je nešto razmišljao.

Hlapić je spavao u kuhinji na podu kraj štednjaka. Tamo je imao jednu tvr-

du slamnjaču, poderan gunj i komadić svijeće utaknut u jednom krumpiru, jer

nije imao svijećnjaka.

* sara – gornji dio čizme




195

RegočI

Jedne lijepe ljetne noći čuvali konjari na livadama konje. Čuvali, čuvali, a

napokon zaspali. Kad oni zaspali, doletjele sa oblaka vile da se malo po-

igraju sa konjima po vilinskom običaju. Uhvatila svaka vila po jednog

konjica, sjela na njega pak ga šiba svojom zlatnom kosom i tjera ga uokrug po

rosnoj travi.

A bijaše među vilama jedna mala vila, po imenu Kosjenka, koja bijaše ove

noći prvi put sašla na zemlju sa oblaka.

Učinilo se Kosjenki vrlo divotno jašiti ovako kao vihor po noći na konjicu.

A baš ona bijaše uhvatila najživljega vranca: malenoga a ljutoga kao vatra. Trči

vranac sve uokrug sa drugim konjima, a najbrži je od sviju. Sve po njemu pje-

na prska.

Ali Kosjenki se htjelo još bržeg jahanja. Sagne se ona i uštipne vranca za de-

sno uho. Poplaši se vranac, digne se na stražnje noge, a onda poleti ravno preda

se, ostavi druge konje, ostavi livade i odnese kao vihor Kosjenku u daleki svijet.

Mililo se Kosjenki ovo strelovito jahanje.

Trče oni kao vjetar ukraj polja, ukraj rijeka, ukraj livada i brda, ukraj do-

lina i brda. – »Bože mili, koliko li stvari zemlja nosi«, pomisli Kosjenka rado-

sno, gledajući ove ljepote. No najviše joj se svidjelo, kad projuriše ukraj jednog

kraja, gdje bijaše gora, a na njoj divna šuma, pod gorom dva zlatna polja kao

dvije zlatne marame, na njima dva bijela sela kao dva bijela goluba, a malo po-

dalje velika voda.



Regoč 197

Ali vranac neće da stane ni ovdje ni nigdje, nego on juri kao bijesan dalje

i dalje.

Trči tako vranac sa Kosjenkom dugo i dugo, i napokon dođoše do jedne silne

ravnice, a sa ravnice studen vjetar piri. Uleti vranac u ravnicu, a ono sama žuta

zemlja, nigdje ni travke, ni drveta, a sve veća studen što dalje ulaze u ravnicu.

Koliko pak ono bijaše ravnica, ne da se ispripovijedati, jer je živ čovjek ne bi-

jaše nikada prošao. Vranac s Kosjenkom juri sedam dana i sedam noći. Sedmi

dan pred zoru stigoše do srca ravnice, a u srcu ravnice stajahu porušene zidine

strahovito velikog grada Legena, u kojem vladaše silna zima.

Kad je vranac s Kosjenkom dojurio pred drvena vrata Legena, prebaci Ko-

sjenka svoje vilinsko velo preko jedne zidine i uhvati se tako zida. Vranac ispod

nje otrči – i kako otrčao, tako do svoje starosti jurio amo-tamo među silnim

zidinama Legena grada, dok napokon ne stigne na vrata od sjevera i istrča opet

u ravnicu – Bog te pita kuda!

Kosjenka pak sađe sa zida i stane hodati po gradu, studenom kao kost. Svo-

ju vilinsku koprenu, bez koje ne mogaše poletjeti u oblake, bijaše svila oko ra-

mena, jer nju čuvaše vrlo. Hoda Kosjenka tako po Legenu, hoda, i sve joj se

čini da negdje mora naići na neko čudo u ovom gradu, koji bijaše tako čudesan

i silan. No ipak ne vidi nigdje ništa nego silne razvaljene zidine i ne čuje ništa

nego kako puca kamen od studeni.

Najednom, kada Kosjenka zakrenula oko najvećeg zida, a ono pod zidom

spava golem čovjek, veći negoli najveći hrast u najvećoj šumi. Na tom čovjeku

ogromni plašt od debela platna, a opasao se remenom od pet hvati. U toga čo-

vjeka glava velika kao najveći badanj, a brada kao stog kukuruzovine. Tako je

velik taj čovjek, da bi tko pomislio: ono se crkveni toranj povalio uza zid.

Zvao se pak taj čovjek Regoč i življaše u Legenu gradu i nije imao posla

nego da broji kamenje Legena grada. Ne bi ga on nikada mogao izbrojiti, da ne




Regoč 199

imađaše onako veliku glavu kao badanj. Ali ovako brojio on i brojio – već hilja-

du godina tako brojio i bijaše već izbrojio trideset zidina i petora vrata legenska.

Kad je Kosjenka opazila Regoča, skrstila ruke od čuda. Ne mogaše ona po-

misliti da ima ovako velikoga stvorenja na zemlji.

Sjedne Kosjenka Regoču do uha (a bijaše uho Regočevo veliko kao cijela

Kosjenka) i povika mu na uho:

– A nije li ti zima, baća?

Probudi se Regoč, nasmije se i pogleda Kosjenku.

– Ej! Zima, dakako da je zima – progovori Regoč takvim krupnim glasom,

kao da grmi izdaleka. A bijaše Regoču silni nos pocrvenio od studeni, a kosa i

brada bijahu posuti injem.

– Bože moj, ovoliki silni čovjek, pa nećeš da sebi učiniš krov protiv stude-

ni – reče Kosjenka.

– E, zašto bih? – reče i nasmije se opet – doći će sunce.

Podigne se Regoč da sjedne. Sjedne on, omahne desnom rukom po lijevom

ramenu, a lijevom rukom po desnom ramenu i otepe silno inje: sa svakoga ra-

mena toliko inja, koliko bi snijega skliznulo sa jednog krova.


O ilustratorimamarsela hajdinjak rođena je u Zagrebu 1967. godine. Nakon završene

Škole primijenjene umjetnosti i dizajna diplomirala je na Tekstilno-tehnološ-

kom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajna tekstila i odjeće. Profesionalno se bavi

ilustracijom od 1996. godine te kontinuirano objavljuje svoje radove u dječjim

časopisima, ilustrira udžbenike, knjige i slikovnice. Dobitnica je više prizna-

nja na području ilustracije te dvije nagrade Grigor Vitez, 2006. g. za slikovnicu

Vodenjak i stara kruška autora, Želimira Hercigonje i 2015. godine za slikovni-

ce Djevojčica sa šibicama Hansa Christiana Andersena te Maca Papučarica Ele

Peroci. 2014. godine sa slikovnicom Nezadovoljna bubamara ušla je na Časnu

listu IBBY-a. Članica je ULUPUH-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

željka mezić rođena je 1964. godine u Puli. Diplomirala je dizajn tekstila

i odjeće na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Autorica je niza slikov-

nica u kojima je ilustrirala priče domaćih i stranih autora te autorske slikovni-

ce Sretan put za koju je napisala i tekst. Česta je gošća u mnogim knjižnicama

gdje održava likovne radionice za djecu. Članica je ULUPUH-a i HZSU-a.

Živi i radi u Zagrebu.

nikolina novosel, akademska umjetnica, rođena je u Zagrebu 1983. go-

dine. Po završetku srednje škole upisala je Akademiju likovnih umjetnosti. Di-

plomirala je 2011. na nastavničkom odsjeku, smjer grafike u klasi profesorice

Ines Krasić. Članica je HDLU-a. Izlagala je na mnogim domaćim i međuna-

rodnim izložbama. Dobitnica je posebnog priznanja na IV. Hrvatskom bienna-

lu ilustracija. U profesionalnom životu radi kao dizajner mobilnih igara i kreira


digitalne svjetove, dok se u slobodno vrijeme bavi tradicionalnim tehnikama

slikanja kroz ilustriranje knjiga za djecu. Ilustrirala je slikovnicu Poštarska baj-

ka Karela Čapeka te Gospođica Neću Sunčane Škrinjarić.

tomislav tomić rođen je 1977. godine u Zagrebu. Godine 2001. diplo-

mirao je na grafičkom odjelu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u

klasi profesora Frana Para. Počeo je objavljivati ilustracije u knjigama i časo-

pisima još za vrijeme studija. Do sada je objavio ilustracije u mnogim knjiga-

ma, udžbenicima, slikovnicama i izradio mnoge naslovnice za knjige u zemlji

i inozemstvu. Surađivao je sa skoro svim većim izdavačkim kućama i marke-

tinškim agencijama u Hrvatskoj ali i mnogim izdavačima u Velikoj Britaniji.

Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobitnik

je nekoliko nagrada i priznanja za ilustratorski rad. Uz ilustriranje knjiga radi

kao nastavnik stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u

Zagrebu. Član je ULUPUH-a.

pika vončina (1961.), slikarica je i ilustratorica. Završila je Školu primije-

njene umjetnosti i dizajna, smjer slikarstvo, te Akademiju likovnih umjetnosti

Sveučilišta u Zagrebu. Od završetka studija bavi se ilustracijom, a oslikala je

više od pedeset knjiga za djecu i mlade te školske udžbenike. Sudjelovala je na

Biennalima ilustracija u Bratislavi i Zagrebu, izlagala u Japanu i na sajmu dječje

knjige u Bologni (DOCET). Dobitnica je dviju nagrada Grigor Vitez za ilustra-

ciju te nagrada Ovca u kutiji i Kiklop. Godine 2000. uvrštena je na Časnu listu

IBBY-a za ilustracije u knjizi I. B. Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića.


Ivana

Brlić

-Mažu

ranić

čudn

ovat

e zg

ode

šegr

ta h

lapi

ća ◉

pri

če iz

dav

nine

Ivana Brlić-Mažuranić postala je klasik već u trenutku kad je objavila

Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine. Njezine

rečenice, napisane davno, i naše su rečenice. Razumijemo ih i

volimo. Osluškujemo strahove njezinih junaka i plašimo se zajedno s

njima. Priče su to što nadrastaju povijest, granice i književne stilove. Uz

ime i prezime velike autorice ne treba pisati ni godinu rođenja, a kamoli

godinu smrti. Ivana nam još uvijek priča kao da zajedno sjedimo za istim

stolom. Naša je dužnost pozorno je slušati kako bismo mlađima znali

odgovoriti na pitanje što je to prava i vječna literatura i koje to knjige

obvezno moraju stajati na njihovim policama.

Knjigu su ilustrirali vodeći hrvatski ilustratori:

marsela hajdinjak

marijana jelić

željka mezić

nikolina novosel

tomislav tomić

pika vončina

ISBN 978-953-14-1834-8276,00 kn

w w w.mozaik-knjiga.hr

Ivana Brlić-Mažuranićčudnovate zgode šegrta hlapića

priče iz davnine

Documents

Cudnovate zgode segrta hlapica i price iz davnina - I.B.Mažuranić