1
STILOVI IVOTA
Rad
Rad za ovjeka moe imati razliita znaenja moe znaiti iskljuivo
izvor prihoda ili, s druge strane, moe predstavljati vaan dio
ovjekova unutranjeg ivota. ovjek ga moe doivljavati kao ispatanje
ili kao nain izraavanja samoga sebe, kao obvezu ili pak, kao razvoj
ovjekove univerzalne prirode. (Mills, 1979.)
Takoer, Mills (1979.) govori da se sve filozofije o radu mogu se
podijeliti na: razne forme protestantizma, gdje rad predstavlja
religioznu naknadu i renesansno shvaanje rada, gdje se razlozi za
rad nalaze u samom radu. Nijedno od ta dva shvaanja ne opisuje
moderno stanovnitvo, za koje je karakteristina otuenost od
proizvoda rada i radnog procesa, a karakteristini uvjeti otuenosti
javljaju se zbog prijelaza mnogobrojnog ruralnog svijeta na gradsko
drutvo zavisnog slubenika, iji radni ivot pripada tuoj domeni.
Budui da je sve vei broj ljudi koji se koluju i da je sve vie
poslova obavlja rutinski, Mills (1979.) je pretpostavio da je sve
vie ljudi koji moraju raditi ispod svojih sposobnosti.
Jo jedna od karakteristika ljudi s bijelim ovratnicima je
postojanje jaza izmeu rada i dokolice. Iako rade kako bi zaradili
za ivot, oni svoj stvarni ivot pokuavaju izgraditi izvan sfere
rada. Zato se moe rei da je njihov rad nuno rtvovanje vremena, kako
bi se mogao izgraditi ivot izvan njega. Etika rada stare srednje
klase (evanelje rada) zamijenjena je novom etikom dokolice u ijoj
sferi se stvaraju mjerila kojima se vrednuje rad. (Mills,
1979.)
Panika zbog statusa
Da bismo mogli govoriti o prestiu, potrebne su najmanje dvije
osobe: jedna koja e ga zahtijevati i druga koja e ga priznati. One
domene ivota koje pojedinu osobu mogu staviti u superioran poloaj u
odnosu na druge (vlasnitvo, porijeklo, zanimanje, obrazovanje,
prihod i vlast) osnove su na kojima poiva pravo na presti. (Mills,
1979.)
Mills (1979.) smatra da je jedna od najspornijih toaka o bijelim
ovratnicima kao drutvenom sloju upravo njihov presti. tovanje u
drutvu koje oni trae, odnosno njihov zahtjev za prestiem, njihova
je glavna karakteristika. Ti zahtjevi poivaju na njihovom stilu
odijevanja jer im njihova zanimanja omoguavaju da na poslu ne nose
uniformu, ve da se za posao odijevaju kao to se odijevaju prilikom
izlaska.
Zahtjevi za prestiem moraju biti prihvaeni od drugih te moraju
sadravati ope prihvaena pravila prema kojima se ljudi iz jednog
drutvenog sloja razlikuju od onih iz drugog drutvenog sloja. U
takvim okvirima, poloaj bijelih ovratnika, moe se opisati kao
srednji poloaj izmeu nezavisnih poslodavaca i najamnih radnika.
(Mills, 1979.)
Usporedimo li bijele ovratnike s najamnim radnicima, moemo
izdvojiti injenicu da rad bijeli ovratnika zahtijeva vie umne, a
manje fizike snage. Ta injenica ini historijsku osnovu prema kojoj
bijeli ovratnici polau pravo na presti. Drugi vaan dio osnove
njihova prestia je vrijeme potrebno da se steknu kvalifikacije
bijelih ovratnika i nain na koji se one stjeu. Tako je danas za
neke kvalifikacije bijelih ovratnika i dalje potrebno dvadeset
godina kolovanja, dok se neke druge kvalifikacije bijelih ovratnika
mogu stei za nekoliko dana ili mjeseci; za neke slube bijelih
ovratnika nije poeljno i potrebno obrazovanje iznad stupnja
gimnazijskog obrazovanja, dok je za neke druge, kao uvjet
zaposlenja, potreban doktorat. (Mills, 1979.)
Osim smanjenja vanosti kolovanja, Mills (1979.) istie sputanje
prihoda bijelih ovratnika i podizanje prihoda najamnih radnika, sve
vea drutvena mo najamnih radnika zbog djelovanja njihovih sindikata
i sve vei broj ljudi s bijelim ovratnicima koji su nezaposleni.
Ipak, slojevi bijelih ovratnika i dalje se ire te sve vie poinju
obuhvaati djecu najamnih radnika. Ta injenica, ukazuje na
proletarizaciju slojeva bijelih ovratnika te s prethodno spomenutim
injenicama u slojevima bijelih ovratnika izaziva strah od gubitka
osnove za presti.
Uspjeh
Mills (1979.) navodi kako postoji povezanost izmeu ideje
uspjenog pojedinca i ideje liberalnog kapitalizma u razvoju. Prema
toj ideji uspjeh se sastojao od toga da se osnuje malo poduzee koje
e se proirivati putem konkurencije s ostalim poduzeima. Pod
utjecajem takve ideje uspjeha dogaale su se transformacije
zanimanja (npr. prodava-knjigovoa-trgovaki putnik-samostalni
trgovac). Ipak, uspjeh je vie bio ovisan o vlasnitvu koje se
poveava, nego o pojedincu koji napreduje u svom zaposlenju.
Prijelaz s liberalnog kapitalizma sitnog vlasnitva na sustav
korporativnog monopolistikog kapitalizma u osnovi je promijenio put
i sadraj uspjeha u kojem posao bijelih ovratnika donosi unapreenje
birokratizirane hijerarhije. Unutar tako organizirane hijerarhije
ivotni put bijelog ovratnika podrazumijeva preinaavanje linosti u
novane svrhe. (Mills, 1979.)
Kao sredstvo za postizanje uspjeha Mills (1979.) istie
obrazovanje. No, kako se promijenila ideja uspjeha, tako su se
promijenili i ciljevi obrazovanja. Dok je u 19. st. osnovni cilj
obrazovnog sustava bio da proizvede dobrog graanina, u drugoj
polovici 20. st. osnovni cilj obrazovnog sustava postao je
proizvesti uspjenog ovjeka. Tako je cilj ljudi obrazovanih na
koledima dobiti perspektivan posao u velikoj korporaciji.
Jedan od pokazatelja uspjeha je vertikalna pokretljivost. Ona je
krajem 19. i poetkom 20. st. zbog centralizacije vlasnitva bila
onemoguena. No, kasnijih godina, kada dolazi do poveanja broja
zanimanja bijelih ovratnika, omoguen je historijski kontinuitet
amerike pokretljivosti, pri emu najei oblik vertikalne
pokretljivosti postaje taj da sinovi najamnih radnika dospijevaju
na poloaje bijelih ovratnika ili biznismena, to se esto objanjava
niskom stopom nataliteta unutar viih klasa. (Mills, 1979.)
PUTOVI MOI
Nova srednja klasa, II
Nova srednja klasa brojano potiskuje staru i u tom procesu raste
broj plaenih inovnika. U kontekstu marksizma, to je klasa bez
imovine, koja ipak ne prihvaa socijalistiku ideologiju. Stoga
predstavlja prepreku predvienom toku revolucije. Zbog toga se
javljaju se razliite teorije o budunosti nove srednje klase: 1.
Nova srednja klasa e rasti i razviti se u politiki nezavisnu
klasu.
2. Nova srednja klasa predstavljat eglavnu snagu za stabilnost u
klasnoj ravnotei.
3. Predstavnici nove srednje klase prema politikim uvjerenjima i
drutvenom karakteru predstavljaju buroaziju, s tendencijom da
postanu statusna grupa.
4. Za izvjesno vrijeme ona e se poistovjetiti s proletarijatom i
poeti slijediti socijalistiku politiku. (Mills, 1979.)
Nadalje, Mills (1979.) se bavi sindikalizmom bijelih ovratnika.
Budui da, prema njemu, socijalna zatita potpomae ekonomsku politiku
koja je osmiljena u korist onih koji imaju mo, sredstva
organizirane moi postaju kljuna (radniki sindikati, farmerski blok,
trgovaka udruenja).
Kako se vie ulagalo u sindikalizam najamnih radnika,
sindikalizam bijelih ovratnika prilino je slabo rasprostranjen.
Podruja u kojima su bijeli ovratnici organizirani u sindikate su:
transport, komunikacije, zabavni ivot i potanska sluba. Bitno je
naglasiti da se pritom sindikati ne prihvaaju kao neto u to se
vjeruje, ve kao neto od koristi (zbog osjeaja da pojedinac sam ne
moe napredovati). (Mills, 1979.)
Politika pozadine
Najpopularniji model politike svijesti je liberalizam koji panju
usmjerava na graanina i poveanje njegovih politikih prava. Drugi
model politike svijesti je marksizam, koji se protee od
materijalnih uvjeta ovjekove egzistencije do unutranje svijesti
ljudi slinog klasnog poloaja. Dakle, u sreditu obaju ovih modela,
nalazi se svijest pojedinca koja se u sluaju liberalizma treba
razviti u svijest o vlastitim interesima, a u sluaju marksizma u
klasnu svijest.Pri tome, znaajan utjecaj na svijest ljudi o
vlastitoj egzistenciji imaju masovni mediji. Sredstva masovne
komunikacije propagiraju vladajue politike simbole i linosti, a
simbole suprotne vladajuima izbjegavaju, ime izazivaju privrenost
graana vladajuima. (Mills, 1979.)
Takoer, prema Millsu (1979.) u amerikom drutvu je dolo do toga
da je veina politikih odluka prenesena je s lokalne razina na
razinu savezne drave, to je rezultiralo veom udaljenou izmeu
pojedinca i centralne vlasti. Bez obzira na to, kod pripadnika nove
srednje klase ne postoji nezadovoljstvo okolnostima u kojima ive.
Oni su zaelje. Na politikom tritu amerikog drutva nove srednje
klase su na prodaju; tko god izgleda dovoljno ugledan, dovoljno
jak, vjerojatno ih moe imati. (Mills, 1979., 317)
