Cyber

Politika misao, Vol. XLIV, (2007.), br. 2, str. 93112

93Pregledni rad 323.28:004 Primljeno: 14. travnja 2007.

Paradigma novoga terorizma informacijskoga dobaANITA PEREIN* Saetak U radu se predstavljaju rezultati istraivanja promjena znaajki terorizma u informacijskom dobu, koji se odnose na utjecaje mrenih tehnologija, kao posljedice informacijske revolucije na paradigmu terorizma. Promatrajui terorizam u irem kontekstu kao sukob, Arquilla, Ronfeldt i Zanini uoili su dva osobito zanimljiva aspekta utjecaja informacijske revolucije na njegovu narav: prvo, informacijska revolucija pospjeuje nastajanje i jaanje mrenih oblika organizacije te istodobno omoguuje ostvarenje njihovih komparativnih prednosti nad hijerarhijskim oblicima i drugo, naini voenja i rezultati sukoba sve e vie ovisiti o informacijama i informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Pritom su, istraujui njezin utjecaj na organizacijske oblike, postavili hipotezu o evoluciji hijerarhijskih u mrene organizacijske oblike: lananu mreu, zvjezdastu mreu i svekanalnu mreu, to pospjeuje i evoluciju terorizma ka voenju mrenoga ratovanja, drutvenoga sukoba u kojemu se sudionici koriste mrenim oblicima organizacije te odgovarajuim doktrinama, strategijama i tehnologijama informacijskoga doba. Odabir naina voenja mrenoga ratovanja teroristikih organizacija ovisi o doktrinama koje oblikuju njihove ciljeve i strategije, a koje se mogu definirati kao paradigma prinudnoga pregovaranja, ratna paradigma i paradigma novoga svijeta. Osobit je problem to sve tri paradigme podupiru izvoenje cyber sabotaa sa svrhom ometanja funkcioniranja i/ili unitavanja informacijske infrastrukture. Temeljem navedenoga istraili smo znaajke novoga terorizma na organizacijskoj razini, razini doktrine i strategije te na tehnolokoj razini. Rezultati provedenoga istraivanja potvrdili su evoluciju terorizma ka mrenom ratovanju i nastajanje novoga terorizma pa e se sukladno tome i antiteroristike aktivnosti morati prilagoditi na organizacijskoj, strategijskoj i tehnolokoj razini. Prikazana metodologija ujedno je model istraivanja fenomena terorizma koji bi se mogao primijeniti u multidisciplinarnom pristupu antiteroristikim aktivnostima.

Kljune rijei: terorizam, globalizacija, informacijska revolucija, mreni oblici organizacije, antiteroristika strategija*

Anita Perein, Ured Vijea za nacionalnu sigurnost.

94

Perein, A., Paradigma novoga terorizma informacijskoga doba

Uvod: terorizam (definicije, znaajke i utjecaj globalizacije)Terorizam je danas jedna od najveih prijetnji suvremenom drutvu. Suvremeni ili megaterorizam posljedica je informacijske revolucije. Njegova su se obiljeja mijenjala tijekom povijesti, neprekidno usklaujui svoje djelovanje s aktualnim drutvenim politikim procesima, dostignuima u znanosti i tehnici te s razvojem tehnologije. No, poseban je problem nepostojanje opeprihvaene definicije terorizma te razliita, a esto i suprotstavljena stajalita najpoznatijih svjetskih strunjaka, vlada, meunarodnih organizacija i institucija, elnika drava involviranih u terorizam, kao i istaknutijih voa teroristikih organizacija o tome to je to zapravo terorizam, odnosno koja se djela, s obzirom na motive, nain izvoenja i odabir ciljeva, smatraju teroristikima. U povijesti se mnogo puta kroz najvie meunarodne institucije i organizacije pokuavala utvrditi opeprihvaena definicija terorizma. Jo se u Konvenciji Lige naroda iz 1937. godine navodi kako terorizam ine ... sva kaznena djela usmjerena protiv neke drave i poinjena s namjerom da se stvori stanje straha kod odreenih osoba, skupina osoba ili javnosti u cjelini ....1 No, suglasnost oko definicije terorizma bilo je teko postii ponajprije stoga to je za neke zemlje terorizam legitimno pravo na obranu te stoga teroriste smatraju borcima za slobodu. Potom, prema Laqueuru: ... nema definicije koja moe u potpunosti definirati sve inaice terorizma, koje su se pojavile kroz povijest ... (Laqueur, 1997.: 7). U strunoj literaturi postoji vie od stotinu razliitih definicija terorizma, a mi emo izdvojiti definiciju koju su predloili Schmid i Jongman, koja se smatra jednom od sveobuhvatnijih (ujedno i preciznijih) definicija: ... terorizam je metoda izazivanja straha poduzimanjem ponavljajuih nasilnih djela od strane ilegalnih grupa ili organizacija (mogue i pod pokroviteljstvom ili u organizaciji nekih drava) zbog kriminalnih, politikih ili ideolokih razloga. Za razliku od klasinoga ubojstva, ciljevi nasilja nisu ujedno i glavni ciljevi tih organizacija. Neposredne ljudske rtve nasilja najee se biraju nasumino (ciljevi prilike) ili selektivno (ciljevi predstavnici/simboli) iz ciljane populacije te slue kao posluitelji/generatori poruke. Komunikacijski proces prijetnjom ili nasiljem izmeu rtve i glavnih ciljeva ima za svrhu manipulaciju glavnoga cilja (u ovom sluaju glavni cilj je i u ulozi publike/promatraa) teroriziranjem, postavljanjem zahtjeva ili privlaenjem pozornosti ... (Schmid, P. A.; Jongman, 1988.: 28).

1

http://www.undcp.org/terrorism_definitions.htm.


95

Znatniji napredak postignut je donoenjem Rezolucije 1566 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda 8. listopada 2004. godine2 i to zbog dvaju razloga. Najprije, jer ju je Vijee sigurnosti donijelo jednoglasno, a onda i zato to se njome prvi puta zabranjuju svi oblici nasilja osobito usmjereni prema civilima, bez obzira na njihove motive. Tako u 3. poglavlju Rezolucije stoji da kriminalne radnje poinjene nad civilima s ciljem izazivanja smrti ili ozbiljnih tjelesnih ozljeda, kao i uzimanje talaca s ciljem izazivanja straha kod cjelokupne populacije ili kod odreene grupe ljudi, zastraivanje javnosti, prisiljavanje vlade ili meunarodne organizacije na injenje ili suzdravanje od poduzimanja neke radnje, kao i sva ostala djela koja su kao kanjiva definirana meunarodnim konvencijama i protokolima koji se odnose na terorizam, ni u kojem sluaju ne mogu biti opravdani razlozima politike, filozofske, ideoloke, rasne, etnike, religijske ili bilo koje druge prirode te se pozivaju sve drave da preventivno djeluju na sprjeavanju takvih radnji i da se pobrinu za njihovo kanjavanje sukladno teini njihova karaktera.3 No, treba naglasiti da ova Rezolucija ne propisuje nikakve sankcije za drave koje ne surauju u borbi protiv terorizma, koje ne procesuiraju teroriste ili im pruaju utoite. 4 Strunjaci za terorizam i drave koje se bore protiv terorizma suglasni su u ocjeni da e biti vrlo teko odrediti definiciju terorizma koju bi priznale sve zemlje svijeta, ali su takoer suglasni u tome da se bez nje ne moe voditi uspjena internacionalna borba protiv terorizma. Terorizam vie nije lokalni problem ili problem pojedine drave, on je danas internacionalni fenomen te stoga i odgovor na terorizam moraju zajedniki uskladiti sve drave svijeta, to se danas ini nemoguim. No, bez odgovora na pitanje to je terorizam ne moe se povesti uspjena borba protiv teroristikih organizacija i njihovih pomagaa, ne moe se traiti odgovornost drava koje ga podupiru, niti se mogu donijeti potrebni meunarodni sporazumi, ije je nepostojanje dosad pokazalo brojne oteavajue okolnosti u borbi protiv terorizma. Pri sagledavanju terorizma u suvremenim uvjetima, prema Javoroviu, treba uoiti i istraiti njegove znaajke: Globalizaciju. Terorizam se moe pojaviti na bilo kojem mjestu/zemlji, a njegove su posljedice globalne. Suvremeni je terorizam prijetnja cijelom svijetu, ovjeanstvu, materijalnim dobrima, odnosno vrijednostima ljudske zajednice, pa se globalizira i strah od terorizma.Njezino je donoenje uslijedilo nakon teroristikog napada u Beslanu, Osetija, kad su eenski separatisti u koli zatoili na stotine uenika i osoblja, od kojih je veliki broj stradao u sukobima uslijed akcije njihova oslobaanja.3 4 2

Rezolucija 1566 Vijea sigurnosti UN-a, http://www.mideastweb.org http://www.mideastweb.org

96


Univerzalizaciju i djelovanje logikom cilj opravdava sredstvo. Oituje se u ciljevima, sredstvima i metodama, s obzirom na to da ne postoje ogranienja te e se odabrati i uporabiti sve ono to teroristike organizacije ocijene korisnim. Veliki uinak i teke posljedice. Odabiru se objekti ije e razaranje izazvati teke posljedice i ostvariti velik uinak s globalnim odjekom. Stradavanje nevinih ljudi. Prilagoivanje promjenama i novim uvjetima. Teroristike organizacije neprekidno usklauju svoja djelovanja sa suvremenim procesima, dostignuima u znanosti i tehnici, osobito s internetskim i komunikacijskim tehnologijama. Profesionalizaciju specijalnih izvritelja i fanatizaciju pojedinaca, grupa i organizacija te povezivanje teroristikih organizacija i grupa. Teroristike organizacije sve se vie povezuju radi lakega osposobljavanja, pripremanja i provoenja akcija (Javorovi, 2001.: 23-24). Dok neki autori pod globalizacijom terorizma podrazumijevaju proces kojim se terorizam namee kao svjetska pojava, prijetnja i problem, Javorovi globalizaciju terorizma vidi u5: stavljanju terorizma u funkciju internacionalizacije rata, najavi mogunosti legalizacije terorizma/opravdanju terorizma kao oblika borbe za opravdane/pravedne ciljeve, stvaranju meunarodnih teroristikih skupina te ozbiljenju terorizma kao nuklearne, bioloke i kemijske prijetnje (Javorovi, 2001.: 35). Istraujui imbenike terorizma nedvojbeno je da postojanju i razvoju terorizma pridonosi i komunikacijsko-informacijska povezanost svijeta koja omoguuje da o teroristikom inu i zahtjevima terorista bude gotovo istoga trena obavijetena cjelokupna svjetska javnost. Tomu, ponajprije, pridonosi globalizacija masovnih medija i jaanje njihova utjecaja na sve sfere drutva. Teroristike organizacije danas za svoje potrebe koriste sve funkcije masovnih medija, to je dokaz da su prepoznale znaenje i ulogu masovnih medija u suvremenom drutvu te da modele i tehnike komuniciranja ukljuuju u strategije svoga djelovanja sa svrhom postizanja to veega utjecaja na efekte koje masovno komuniciranje ima na drutvo u cjelini.

5 Ovdje nedostaje informacijsko-komunikacijska prijetnja (vie o toj temi u nastavku rada, nap. a.).


97

Naime, bez pomoi medija, teroristika bi retorika imala utjecaj samo na one koji su izloeni teroristikom nasilju ili su se nalazili u njegovoj neposrednoj blizini. No, uz pomo medija doseg je terorizma mnogo iri, tj. postaje globalan. Dakle, moemo rei da terorizam danas ima globalni dohvat i utjecaj koji nije imao prije globalizacije i informacijske revolucije. Vezano uz koritenje masovnih medija, teroristi, prema Wilkinsonu, imaju etiri glavna cilja: 1. promicati djelo i stvoriti ekstremno snaan strah u ciljanim grupama, 2. mobilizirati iru potporu za svoj cilj meu stanovnitvom i meunarodnom javnom mnijenju, naglaavajui teme poput pravednosti svoga cilja i neizbjenosti pobjede, 3. frustrirati i omesti reakciju vlasti i snaga sigurnosti te 4. mobilizirati, potaknuti i poveati tijelo svojih stvarnih i potencijalnih pristaa te time poveati regrutiranje, prikupiti nova sredstva i potaknuti daljnje napade (Wilkinson, 2002.: 192). Teroristike organizacije pritom, zbog njegove sveprisutnosti i anonimnosti, za potrebe propagande, regrutiranja, indoktrinacije, prikupljanje sredstava i voenje psiholokoga rata, najvie se koriste internetom (Howard, 2004.: 289). Stoga danas sve vie govorimo o e-jihadu i google teroristima. Analizirajui navedene znaajke terorizma, postavlja se pitanje koje promjene moemo oekivati u podruju antiteroristike borbe. Sudei prema stajalitima citiranih autora, promjene moemo oekivati na razini: samih protivnika/suprotstavljenih strana (u ovom sluaju teroristikih organizacija na organizacijskoj razini, razini doktrine i strategije te na tehnolokoj razini), u raznolikostima njihovih prijetnji te u nainima voenja sukoba. Takoer se postavlja pitanje u kojem e se smjeru razvijati terorizam, s obzirom na izbor naina ratovanja i nastajanje novih organizacijskih oblika.

Definicija i znaajke mrenoga ratovanja6Informacijska revolucija utjee na narav sukoba u svijetu i mijenja ih te su Arquilla, Ronfeldt i Zanini (2004.) istraili utemeljenost sljedeih tvrdnji:6

Engl. Netwar = network + war.

98


1. informacijska revolucija pogoduje nastajanju i jaanju mrenih oblika organizacije te istodobno omoguuje ostvarenje njihovih komparativnih prednosti nad hijerarhijskim oblicima; 2. naini voenja te rezultati sukoba sve e vie ovisiti o informacijama i informacijsko-komunikacijskim tehnologijama.7 To e osobito pridonijeti novim mogunostima nedravnih aktera koji e se tada lake transformirati u multiorganizacijske mree u odnosu na tradicionalne hijerarhijske dravne aktere, s obzirom na to da su nedravni akteri pristupaniji i primljiviji vanjskim utjecajima te uinkovitije koriste informacije pri unapreenju procesa donoenja odluka. irenjem informacijske revolucije sukobi e sve vie ovisiti o informacijskim i komunikacijskim mogunostima te e, vie nego ikada prije, znanje i sposobnost koritenja mozgova, odnosno tzv. meka snaga, postati odluujuim imbenikom rjeavanja sukoba. Prijetnje informacijskoga doba vjerojatno e biti rairene i rasprene te multidimenzionalne i vieznane, a sukobi e se odvijati u rasponu od informacijskoga rata do cyber i mrenoga ratovanja. Najvee razlike izmeu informacijskoga rata (engl. information warfare), cyber ratovanja (engl. cyberwar) i mrenoga ratovanja (engl. netwar) jesu: Informacijski rat podrazumijeva iroko primjenjivanje destruktivne sile protiv informacijskih sustava, raunalnih sustava i sustava koji podravaju etiri kljuna infrastrukturalna podruja: energetiku, komunikacije, financije i transport. U svom lanku pod nazivom Information Warfare: What and How? M. Burns definira informacijsko ratovanje kao kategoriju tehnika, ukljuujui prikupljanje, prijenos, zatitu, manipulaciju, prekid i unitenje informacija kojima se odrava prednost pred protivnicima8. Treba naglasiti da zbog kompleksnosti podruja informacijskoga ratovanja ne postoji jedinstvena, sveobuhvatna i opeprihvaena definicija tog pojma. U tom kontekstu Martin Libicki u svojoj knjizi What is Information Warfare? navodi da je poimanje problema informacijskoga ratovanja isto kao dati slijepcu da prepozna slona: ako mu dotakne nogu kae da je drvo, ako ga uhvati za rep kae da je ue itd., te na taj slikoviti nain pokazuje brojne aspekte informacijskoga ratovanja.9

Arquilla, J., Ronfeldt D.: The Advent of Netwar, RAND, 1996., str. 1, u pdf. formatu, preuzeto s http://www.rand.org8 Burns, M.: Information Warfare: What and How?, http://www-2.cs.cmu.edu/~burnsm/Info Warfare.html 9

7

Isto.


99

Koncepcija cyber ratovanja odnosi se na informacijski usmjeren vojni sukob, uglavnom visokoga intenziteta, dok se koncepcija mrenoga ratovanja odnosi na drutveni sukob niskoga intenziteta i nevojnih operacija. Dok se u cyber ratu suprotstavljaju vojne snage, u mrenom su ratu suprotstavljene nedravne snage, paravojne i neregularne, kao u terorizmu (Howard, 2004.: 90). Nijedna se od navedenih koncepcija ne odnosi samo na tehnoloki aspekt, nego ih treba sagledavati na razini doktrine, taktike i strategije te na tehnolokoj razini primjene inovacija pri obrani i napadu. S druge strane, sve su tri koncepcije u suglasju s paradigmom transformacije ratovanja10. Koncepcija mrenoga ratovanja odnosi se na drutveni sukob u kojemu se sudionici sukoba koriste mrenim oblicima organizacije te odgovarajuim doktrinama, strategijama i tehnologijama informacijskoga doba. Sudionici mrenoga rata u najveoj e mjeri biti rasprene manje grupe iji se naini komunikacije, koordinacije i voenja operacija odvijaju umreeno bez jasno utvrenoga sredinjeg zapovjednog mjesta. Sukobi i kriminalne aktivnosti temeljene na mrenim strukturama postat e sredinjim fenomenom u nadolazeem vremenu (Lesser, i dr., 1999.: 47). Arquilla, Ronfeldt i Zanini preobrazbu u tom smjeru sagledavaju kroz usporedbu znaajki djelovanja (na organizacijskoj razini te na razini strategije, doktrine i tehnologije) Hamasa i PLO-a. (Howard, 2004.: 90).

Umreavanje terorizma u informacijskom dobuInformacijsko doba ne utjee samo na odabir vrste ciljeva i oruja teroristikih organizacija, nego i na njihov nain funkcioniranja i strukturiranja (Arquilla/Ronfeldt, 2001.: 30). Potencijalna uinkovitost mrenih organizacijskih oblika u odnosu na tradicionalni hijerarhijski ustroj privukla je pozornost teoretiara menadmenta ve 1961. godine, kad su se istraivai Burns i Stalker (1961.) referirali na organski oblik kao mrenu strukturu kontrole, autoriteta i komunikacija s lateralnim, prije nego okomitim smjerom komunikacije. Tri su osnovne znaajke mrenih organizacija: 1. Komunikacija i koordinacija nije unaprijed formalno odreena vodoravnim ili okomitim vezama/odnosima izvjeivanja, nego se ostvaruje i mijenja prema potrebi. 2. Unutarnje se mree (npr. dijelovi mrene organizacije unutar jedne zemlje ili mrena organizacija koja je dio vee mree) najee nadopunjuju10

Vie o tome u Van Creveld, 1991.

100


vezama s pojedincima izvan organizacije (esto prelazei nacionalne granice). I unutarnje i vanjske veze stvaraju se i gase ovisno o ivotnom ciklusu pojedinoga projekta/zadatka. 3. I unutarnje i vanjske veze ne definiraju birokratska pravila/zapovijedi, nego zajednike vrijednosti i norme, kao i meusobno povjerenje. Vei dio aktivnosti obavljaju samoupravljajui timovi, dok vanjske veze ine organizirani skup koji ukljuuje kompleksnu mreu tvrtki i grupa (Monge/Fulk, 1999.: 71-72). Moe se zakljuiti da lateralni koordinacijski mehanizmi olakavaju poduzimanje operacija mrenih teroristikih organizacija, a podrani su napretkom informacijske tehnologije. Razlozi zbog kojih nove informacijske i komunikacijske tehnologije podravaju, odnosno pospjeuju nastajanje mrenih oblika organizacije su: 1. Poveanje brzine komuniciranja (uz poveanje propusnosti mree i iroke umreenosti). Nove tehnologije umnogome su smanjile vrijeme prijenosa, omoguujui uinkovitu komunikaciju i koordinaciju meu rasprenim pripadnicima (grupama) teroristike organizacije. 2. Smanjenje cijene komunikacije. Nove su tehnologije znatno smanjile trokove komuniciranja, omoguujui tako odrivost mrenoga oblika organizacije (s obzirom na potrebu za intenzivnom komunikacijom). 3. Integracija komunikacijskih i raunalnih tehnologija. Integracija komunikacijskih i raunalnih tehnologija rezultirala je znatnim poveanjem opsega i sloenosti informacija koje se mogu dijeliti putem mree (Monge/Fulk, 1999.: 84). Tehnologije informacijskoga doba osobito pogoduju mrenim oblicima organizacije iji su pripadnici/grupe zemljopisno raspreni ili su zadueni za provoenje razliitih, ali komplementarnih aktivnosti. To ne znai da tradicionalne hijerarhijski organizirane teroristike organizacije nee prihvatiti i koristiti informacijsku tehnologiju sa svrhom poboljanja internih zapovjednih, kontrolnih i komunikacijskih funkcija. Primjerice, sekta Aum Shinrikyo bila je organizacijski visoko centralizirana oko linosti voe Shokoa Asahare s vrlo kohezijskom i strogom hijerarhijskom strukturom, no istodobno su se u znatnoj mjeri koristili informacijskom tehnologijom unutar grupe (Cameron, 1999.: 283).

Mreni oblici organizacijeOrganizacijska struktura kakva ve postoji u poslovnom svijetu sve se vie poinje primjenjivati i meu strukturama sudionika mrenih ratova.


101

William M. Evan je definirao tri osnovna mrena organizacijska oblika (Arquilla/Ronfeldt, 2001.: 7-8): 1. Lanana mrea komunikacija izmeu krajeva mree odvija se preko posrednika, odnosno vorova. Primjer: krijumarski lanac u kojemu ljudi, roba i informacije putuju linijom koja se sastoji od odvojenih kontakata/vorova i gdje komunikacija s jednoga na drugi kraj linije mora proi kroz sve dijelove lanca. 2. Zvjezdasta mrea komunikacija i koordinacija meu sudionicima mree odvija se preko sredinjega vora. Primjer: organizacija kartela gdje su sudionici vezani uz sredite ili glavnog organizatora te preko njega moraju komunicirati i koordinirati sve svoje djelatnosti. 3. Svekanalna mrea suradnika mrea vie meusobno povezanih manjih grupa. Primjer: mrea militantnih grupa. Slika 1: Osnovni mreni organizacijski oblici

Izvor: Arquila, J.; Ronfeldt, D.; Zanini, M.: Networks, Netwar, and Information-Age Terrorism, u: Howard, 2004.: 92.

Arquilla, Ronfeldt i Zanini objanjavaju kako svaki ovaj oblik mrene organizacijske strukture prema potrebi moe biti prilagoen razliitim uvjetima i namjenama. vor moe biti pojedinac, grupa i/ili institucija (ili njihov dio), pa i drava, dok granice mree mogu biti jasno odreene, ali mogu biti i nedefinirane, odnosno nevidljive i porozne u odnosu na vanjsko okruenje. vorovi mree mogu biti vie ili manje povezani te biti ili ne biti ukljueni u odreeno lanstvo (sve su kombinacije mogue) (Howard, 2004.: 92). Isti autori upuuju i na mogunost kombiniranja njihove primjene te istiu kako tada nastaju hibridni oblici. Primjeri hibridnih oblika jesu: 1. mreni akter moe organizirati svoju jezgru kao svekanalnu te se istodobno koristiti lananim i zvjezdastim mreama za taktike operacije, 2. hijerarhijski organizirani akter moe se koristiti mrenim organizacijskim oblicima za provoenje taktikih operacija,

102


3. mreni akter organiziran u obliku svekanalne mree moe se koristiti hijerarhijski organiziranim timovima za provoenje taktikih operacija (Howard, 2004.: 92). Konkretan je primjer hibridnoga oblika mrea Al-Qaide, odnosno komunikacija meu pripadnicima te mree. Simon i Benjamin navode da se komunikacija meu pripadnicima Al-Qaide ostvaruje kombinacijom zvjezdaste mree (kad vorovi, operativci komuniciraju s bin Ladenom i njegovim bliskim suradnicima u Afganistanu) i svekanalne mree (kad vorovi mree meusobno komuniciraju bez pozivanja bin Ladena) (Simon/Benjamin, 2000.: 70). Prednosti mrenih organizacijskih oblika nad tradicionalnim hijerarhijskim organizacijskim oblicima oituju se u sljedeem: 1. Hijerarhijski se oblici vrlo teko suprotstavljaju mrenim organizacijskim oblicima. Konkretan primjer je neuspjeh kolumbijskih dravnih tijela u borbi protiv narko-kartela. 2. Samo se novim mrenim organizacijskim oblicima moe uinkovito suprotstaviti postojeim mrenim organizacijskim oblicima. 3. Tko prvi prihvati mreni organizacijski oblik, stekao je kapitalnu prednost. (Howard, 2004.: 94-95). Najtee je organizirati i odravati svekanalnu mreu, koja zahtijeva uestalu komunikaciju, ali ona prua najvee mogunosti provoenja zajednikih operacija te je ujedno i mreni oblik koji e najvie prosperirati informacijskom revolucijom (Howard, 2004.: 92). U svekanalnoj mrei hijerarhija nije izraena ili je uope nema, a unutar strukture moe biti vie voa pa je stoga donoenje odluka, a katkad i samo djelovanje decentralizirano. To ponajprije omoguuje autonomiju te potie inicijativu manjih skupina. No, Arquilla, Ronfeldt i Zanini upozoravaju na opasnost da upravo takva organizacija katkad moe ostaviti kontradiktorne dojmove koji se kreu od anarhinosti do viestruke organiziranosti. Pritom istiu kako uinkovito funkcioniranje ovakvoga mrenog oblika treba sagledati u njegovoj ovisnosti o postojanju zajednikih interesa i ciljeva, tj. o postojanju doktrine ili ideologije ije neke znaajke/stajalita prihvaaju svi vorovi (Howard, 2004.: 92). Unato njihovoj rasprenosti i razliitim zadaama, pripadnicima mree, tj. vorovima, upravo zajedniki prethodno usklaena i prihvaena stajalita omoguuju usklaeno funkcioniranje (kao da su pobornici iste ideologije i doktrine). Tako je omoguena sredinja ideoloka i strategijska usklaenost koja istodobno podupire taktiku decentraliziranost. Ostvarenje svekanalne mree ovisi o infrastrukturi koja omoguuje uestalo komuniciranje, odnosno protok funkcionalnih informacija. Arquilla, Ronfeldt i Zanini stoga istiu kako ne trebaju nuno svi vorovi stalno komunicirati (to ujedno znatno oteava konspirativnost), ali kad je komunikacija potrebna, pripadnici


103

mree, vorovi, moraju biti u mogunosti proslijediti informaciju pravodobno i u potrebnu irinu (pripadnicima mree, ali i vanjskoj publici).11 Takav mreni oblik organizacije odgovara nekadanjoj SPIN12 koncepciji, koju su ezdesetih godina 20. stoljea osmislili Gerlach i Hine (1970.) pokuavajui opisati socijalne pokrete u SAD-u. Prema njima, karakteristike SPIN koncepcije su segmentiranost (znai da ima staninu strukturu, sastavljenu od mnogo razliitih grupa), policentrinost (znai da postoji vie voa ili razliitih centara) te ideoloka integriranost mree. Sagledavajui prednosti i primjenu mrenih organizacijskih oblika, moramo uzeti u obzir sljedee: 1. Iako mreni akteri imaju koristi od poveanja brzine komuniciranja, poveanja propusnosti mree, iroke umreenosti, smanjenja cijene komunikacije te integracije komunikacijskih i raunalnih tehnologija, ipak je uinkovita primjena potrebnih tehnologija problem za zemljopisno iroko rasprene pripadnike mree. Takoer, ne treba previdjeti da prihvaanje potrebnih tehnologija, koje e omoguiti evoluciju ka mrenim organizacijskim oblicima, nisu jedine i kritino potrebne tehnologije. Za mreno funkcioniranje mogu biti dovoljni i stari naini komunikacije poput, primjerice, posredstvom kurira ili kombinacijom novih i starih naina komunikacije. 2. Takoer je potrebno naglasiti da mreni rat nije internetski rat, tj. on se ne odvija iskljuivo u cyber prostoru, a nain voenja i ukupni rezultat mrenoga rata ovise o dogaanjima u stvarnom svijetu.

Informacijska tehnologija, mreno ratovanje i bliskoistoni terorizamKoncepcija mrenoga ratovanja konzistentna je i s obrascima dogaanja na Bliskom istoku, gdje je oito da novije i aktivnije teroristike organizacije usvajaju decentraliziranu fleksibilnu mrenu strukturu, koja im omoguuje preobraaj iz formalnije organiziranih i dravno sponzoriranih teroristikih organizacija ka privatno financiranim neformalnijim mreama. Upravo takve mree omoguuju pojedincima i grupama da, uz zajedniko vodstvo na strategijskoj razini, na taktikoj razini mogu biti posve neovisni. Kad se govori o utjecaju informacijske tehnologije na djelovanje teroristikih organizacija, treba istaknuti sljedee: ona omoguuje njihovu evoluciju k mrenim

11 12

Vie o tome Gerlach, P. L. U: Johnson/Covello, (urednici), 1987. i Gerlach, i dr., 1970. Engl. segmented, polycentric, ideologicaly integrated network SPIN.

104


organizacijskim oblicima i voenju mrenoga ratovanja, moe im sluiti kao oruje te kao potpora u voenju i koordiniranju aktivnosti. U prilog tome govore istraivanja Arquille, Ronfeldta i Zaninija (2004.) koji su na primjeru bliskoistonih teroristikih organizacija dokazali sljedei meuodnos informacijske tehnologije i mrenog ratovanja: 1. to je via razina mrene organiziranosti teroristike organizacije, to je vea vjerojatnost da se informacijska tehnologija koristi za potporu u procesu mrenoga odluivanja. 2. Najnoviji napredak informacijske tehnologije pomae umreenim teroristikim organizacijama s obzirom na bri, jeftiniji i sigurniji protok informacija. 3. Prihvaanjem informacijske tehnologije za potporu u odluivanju i u druge organizacijske svrhe, raste vjerojatnost da e se teroristike organizacije koristiti istom tehnologijom kao napadakim orujem (u svrhu ometanja normalnoga funkcioniranja ili unitavanja) (Howard, 2004.: 98). Ve su 1999. godine rezultati istraivanja obrazaca i trendova aktivnosti na Bliskom istoku potvrdili hipotezu da novi terorizam evoluira ka mrenom ratovanju s obzirom na to da: 1. sve vei broj teroristikih organizacija prihvaa mrene oblike organizacije te se pritom sve vie koristi informacijskom tehnologijom; 2. su teroristike organizacije (one koje su osnovane osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljea) umreenije od teroristikih organizacija s duljom tradicijom; 3. izmeu stupnja aktivnosti teroristike organizacije i stupnja prihvaanja mrenoga oblika organizacije postoji pozitivna korelacija. U prilog toj tvrdnji Zanini i Edwards (Arquilla/Ronfeldt, 2001.) navode novije i manje hijerarhijski organizirane teroristike organizacije kao to su Hamas, Palestinski islamski dihad, Hezbollah i bin Ladenova teroristika mrea Al-Qaida, koje su ujedno postale i najaktivnijim teroristikim organizacijama; 4. je jednaka vjerojatnost da e se informacijska tehnologija koristiti kao organizacijska potpora i kao napadako oruje pri ratovanju; 5. je vea vjerojatnost da su novoregrutirani pripadnici teroristikih organizacija osposobljeniji za koritenje informacijske tehnologije, to implicira da e teroristike organizacije u budunosti biti umreenije te da e se vie koristiti raunalnom tehnologijom nego to to ine danas (Ian i dr., 1999.: 67).


105

Teroristike doktrine, mreno ratovanje i informacijski terorizamEvolucija terorizma prema mrenom ratovanju stvorit e dodatne potekoe antiteroristikim aktivnostima i djelovanjima. Ozbiljnost i veliina prijetnje ovisit e o doktrinama teroristikih organizacija. Naime, odabir naina voenja mrenoga ratovanja teroristikih organizacija ovisi o doktrinama koje oblikuju njihove ciljeve i strategije, a koje Arquilla, Ronfeldt i Zanini (Lesser, i dr., 1999.: 68-91) definiraju kao: Paradigmu prinudnoga pregovaranja. Metodu uvjeravanja ili nagovaranja drugih da neto uine, da neto prestanu initi ili da ponite radnju koju su ve uinili, George i William Simons (1994.) definirali su kao pregovaranje pod prinudom ili prinudno pregovaranje. Ako je namjera postizanje tono odreenoga cilja uz ogranienu razinu nasilja, proporcionalnu eljenom cilju, tada govorimo o terorizmu paradigme prinudnoga pregovaranja. Ratnu paradigmu. Strategijski cilj terorizma ratne paradigme jest nanoenje tete, odnosno unitavanje u kontekstu aktivnosti koje se poduzimaju u ratu koji je u tijeku. Ako, na primjer, uzmemo sluaj Osame bin Ladena i njegove objave rata Sjedinjenim Amerikim Dravama, vidimo da se kod ratne paradigme, za razliku od paradigme prinudnoga pregovaranja, ne tei uspostavljanju proporcionalnosti izmeu razine nasilja, tj. primijenjene sile i ciljeva koji se ele ostvariti. Taj je primjer ujedno i potvrda Jenkinsove hipoteze (1974.) da se teroristike aktivnosti pojavljuju kad se slabija strana u sukobu ne moe izravno suprotstaviti protivniku, pa pribjegava asimetrinim metodama (Jenkins, 1974.). Paradigmu novoga svijeta. Cilj terorizma paradigme novoga svijeta upravo je stvaranje novoga svijeta ruenjem politikoga, drutvenog i ekonomskog poretka. Primjer je meunarodna vjerska sekta Aum Shinrikyo13 koju je u Japanu osnovao Shoko Asahara. Ta se sekta pripremala za apokaliptini rat gomilajui velike zalihe kemijskih tvari, a njezini su pripadnici izveli napad plinom sarinom 1995. godine u vlaku podzemne eljeznice koji se kretao prema sreditu Tokija. Osobit je problem to sve tri paradigme podupiru izvoenje cyber sabotaa (engl. cybotage = cyber + sabotage). Cyber sabotaa je aktivnost/djelo ometanja funkcioniranja i/ili unitavanja informacijske infrastrukture koju poduzimaju pripadnici teroristikih organizacija koji su savladali, odnosno nauili vjetine cyber terorizma (engl. cyberterrorism = cyber + terrorism) ili neprijateljski nastrojeni pojedinci koje su privukle ili angairale terori13

Vidi, Harmon, 2002.: 286., odnosno vie o tome u: Horgan/Taylor, 2003.: 152-161.

106


stike organizacije (Howard, 2004.: 102). No, treba napomenuti da ne postoji jedinstvena definicija pojma cyber terorizma, najveim dijelom zbog nepostojanja jedinstvene definicije terorizma (Embar-Seddon, 2002.: 1034). Prema Denningu (1999.), cyber terorizam odnosi se na unaprijed smiljene i politiki motivirane napade subnacionalnih grupa ili tajnih agenata usmjerene na informacijske sustave, raunalne programe i podatke koji rezultiraju nasiljem prema civilnim (nevojnim) ciljevima. Devost, Houghton i Pollard (1997.) umjesto pojma cyber terorizma, definiraju informacijski terorizam kao svjesnu zlouporabu digitalnoga informacijskog sustava, mree ili komponente sa svrhom omoguivanja ili podupiranja teroristike akcije. Panarin i Panarina informacijski terorizam definiraju kao novu vrstu teroristike djelatnosti pod kojom se podrazumijeva ciljani utjecaj na informacijsku infrastrukturu da bi se stvorili uvjeti koji rezultiraju katastrofalnim posljedicama po razliite strane ivota i djelatnosti drutva i drave (Panarin/Panarina, 2003.: 317). U tom kontekstu treba razjasniti i uporabu pojma informacijskog ratovanja. Istraivanja informacijskoga ratovanja najee se odnose na sukobe meu dravama, odnosno na operacije drava drava, pa je subdravne fenomene i fenomen sivoga podruja, osobito informacijskoga terorizma tek potrebno istraiti (u okviru paradigme informacijskoga ratovanja). Fenomen sivoga podruja odnosi se na politiko nasilje za koje nije jasno vidljivo je li sponzorirano ili povezano s nekom dravom ili nekom postojeom organizacijom (Devost, 1996.). U dananjem drutvu treega vala14 dvije su vrste napada koje teroristike organizacije mogu poduzeti, a koje moemo definirati kao informacijski terorizam: 1. Informacijska tehnologija je cilj napada, tj. cilj teroristike organizacije je informacijski sustav. Poduzimaju se sabotae, elektronike ili fizike, sa svrhom unitavanja ili ometanja/prekidanja funkcioniranja informacijskoga sustava i pripadajue informacijske infrastrukture (napajanja, komunikacija i dr.). 2. Informacijska je tehnologija orue/oruje u veoj operaciji. Teroristike e organizacije pokuati manipulirati informacijskim sustavom i/ili iskoristiti njegove slabosti mijenjajui ili otuujui podatke, ili e pokuati natjerati sustav na izvoenje funkcije/akcije za koju nije namijenjen. Panarin i Panarina ta dva oblika informacijskoga terorizma nazivaju informacijsko-tehnikim, odnosno informacijsko-psiholokim terorizmom. Posebnom vrstom informacijsko-psiholokoga terorizma ukrajinski strunjak14 Za poduzimanje fizikoga nasilja teroristike se organizacije koriste tehnologijom drugoga vala, dok se informacijski napadi ubrajaju u paradigmu treega vala. Vie o tome u: Toffler, 1980.


107

za pitanja nacionalne sigurnosti Viktor Cyganov smatra medijski terorizam. On se, objanjava taj autor, moe pojaviti u otvorenom i zatvorenom obliku. Otvoreni oblik obuhvaa propagandu, reklamu, agitaciju i informacijsko priopenje, a zatvoreni audiosugestiju i videosugestiju, tj. zvuno i vizualno utjecanje, ak i hipnozu, neurolingvistiko programiranje i druge psiholoke tehnologije (Cyganov, 2004.: 25). Na stratekom planu medijski je terorizam namijenjen izazivanju straha, panike i kaosa, osjeaja nesigurnosti i nepovjerenja u vlast te destabiliziranju funkcioniranja vlasti (Han, 1993.: 210). U tablici 1., koja prikazuje mogue varijante odabira sredstva napada i cilja napada (fiziki vs. digitalni), elija a) se odnosi na tradicionalni terorizam, dok se elije b), c) i d) odnose na informacijski terorizam. No, pravi informacijski terorizam odnosi se samo na eliju d). Tablica 1. Mogue varijante odabira sredstva napada i cilja napada teroristike organizacijeCilj Fiziki a) konvencionalni terorizam, podmetanje eksplozivne Fiziko naprave u Oklahoma Cityju Sredstvo c) izmiljeni scenarij, radio smetnje kao uzrok pada Digitalno zrakoplova Digitalni b) napad IRA-e na financijsku etvrt Londona, Square Mile 4. listopada 1992. d) trojanski konj u javnoj digitalnoj mrei

Izvor: Devost, M. G./Houghton/Pollard, Information Terrorism: Can You Trust Your Toaster?, The terrorism research center, 1996.: 11., http://www.terrorism.com

Brojni strunjaci iz podruja terorizma u svojim radovima navode da e terorizam postati jo opasnijim i smrtonosnijim, no s gledita mrenoga ratovanja umreene bi teroristike organizacije mogle prije odabrati aktivnosti usmjerene na ometanje funkcioniranja nego na unitenje. Naime, umreene e teroristike organizacije, bez sumnje, nastaviti unitavati imovinu i ubijati nevine ljude, ali bi se njihova strategija mogla usmjeriti i prema poduzimanju nesmrtonosnih aktivnosti, s obzirom na to da ranjiva informacijska infrastruktura omoguuje velik odabir ciljeva. U prilog toj tezi ide i Hoffmanovo miljenje (Hoffman, 1994.: 29-30) da e zbog operativnoga konzervatizma koji proizlazi iz teroristikoga imperativa za postizanjem uspjeha teroristike organizacije uvijek pokuavati biti korak ispred tehnoloke razine antiteroristikih aktivnosti15, raspolaui s dovoljnim mogunostima

15 Neki autori razlikuju antiteroristiku od protuteroristike djelatnosti, i to tako da se antiteroristika djelatnost odnosi na one aktivnosti koje imaju cilj prevenirati teroristiko djelova-

108


prilagoivanja i suprotstavljanja antiteroristikim mjerama, ali e istodobno biti razmjerno umjerene pri odabiru ciljeva, kako bi bili sigurni u uspjeh operacije. Naime, umjesto da napadnu osobito dobro zatieni cilj, odnosno poduzmu visokorizinu visoko isplativu operaciju, teroristike e organizacije radije istraivati potencijalne ranjivosti te tada jednostavno na odgovarajui nain prilagoditi plan napada i taktiku (Hoffman, 1994.: 29-30). Analiza teroristike taktike pokazuje da su teroristike organizacije sve vie svjesne vanosti informacija i informacijsko-komunikacijske tehnologije za funkcioniranje demokratskih institucija. (Howard, 2004.: 102). Mreni rat mogu voditi mnogobrojne teroristike organizacije, neovisno o svojim doktrinama, tj. paradigmama, ali nastajanje mrenih teroristikih organizacija s ciljem voenja rata dodatni je problem i to problem s vojnoga stajalita. Naime, pripadnici teroristikih organizacija tada bi kao vojnici/ratnici mogli pokazati i sve vei interes za neprijateljske vojne interese i ciljeve. Poznato je da su mreni organizacijski oblici vrlo prilagodljivi i fleksibilni pri provoenju napadakih operacija. To je osobito vidljivo kad skupina napadaa pribjegne metodi skupnoga napada.16 Skupni napad ili rojenje nastupa kad vie rasprenih vorova mree konvergira cilju iz viestrukih smjerova sa svrhom postizanja odrivoga pulsiranja sile. Vrlo malo analitiara prouava metode skupnoga napada, a to bi mogao biti klju sukoba informacijskoga doba. U prilog toj tezi govori i miljenje nekih autora da bi se napadi informacijskoga doba mogli ubudue prije odvijati u rojevima nego tradicionalno u valovima (Khalilzad i dr., 1999.: 88).

Umjesto zakljuka: nove antiteroristike strategije?Paradigma novoga terorizma informacijskoga doba ukljuuje promjene koje su teroristike organizacije ostvarile na organizacijskoj i tehnolokoj razini, razini doktrine i strategije, kao i promjene u raznolikostima njihovih prijetnji te promjene u nainima voenja sukoba. Komunikacijsko-informacijska povezanost svijeta suvremenom terorizmu daje globalni domet i utjecaj kakav nije imao prije globalizacije i informacijske revolucije. Upravo informacijska revolucija pogoduje nastajanju i jaanju mrenih oblika organizacije, emu su se vrlo vjeto prilagodile teroristike organizacije uvoenjem navedenih promjena.

nje. S druge strane, protuteroristika djelatnost odnosi se na one aktivnosti koje se poduzimaju kad je teroristiko djelovanje ve ostvareno. Riley/Hoffman, 1995.: 2.16

Vie o tome u: Kelly, 1994.


109

Mijenja se i karakter sukoba, koji sada sve vie ovise o informacijskim i komunikacijskim mogunostima, a odluujui imbenik rjeavanja sukoba postaje znanje, odnosno posjedovanje kvalitetnih informacija. Tehnologije informacijskoga doba osobito pogoduju mrenim oblicima organizacije iji su pripadnici/grupe zemljopisno raspreni ili su zadueni za provoenje razliitih, ali komplementarnih aktivnosti. Poveanje brzine komuniciranja, smanjenje cijene komunikacije te integracija komunikacijskih i raunalnih tehnologija razlozi su zbog kojih nove informacijske i komunikacijske tehnologije pospjeuju nastajanje mrenih oblika organizacije. Uz to, organizacijska struktura kakva ve postoji u poslovnome svijetu, sve se vie poinje primjenjivati i meu strukturama sudionika mrenih ratova. Prelazak s hijerarhijskih na mrene organizacijske oblike bit e razliit, odnosno neujednaen i postupan, ali rezultati provedenoga istraivanja potvruju evoluciju terorizma prema mrenom ratovanju i nastajanje novoga terorizma te e, sukladno tome i antiteroristike aktivnosti trebati prilagoditi na podruju organizacije, strategije i tehnologije. Funkcioniranje mrenih teroristikih organizacija umnogome ovisi o protoku informacija te bi prekid njihova toka u znatnoj mjeri onemoguilo funkcioniranje i koordiniranje njihovih aktivnosti. Internet kao informacijska mrea omoguuje dvosmjernu komunikaciju te je razina koritenja informacijske infrastrukture u napadake svrhe proporcionalna razini izloenosti teroristikih organizacija napadima protuteroristikih snaga. Moe se oekivati da e teroristike organizacije nerijetko uspjeti ostvariti prednost uvjetovanu imbenikom iznenaenja, ali tu taktiku moemo prilagoditi te primijeniti i u antiteroristikoj strategiji. Antiteroristike aktivnosti moraju se usmjeriti na identificiranje mrenoga oblika teroristike organizacije i to s organizacijskoga i tehnolokog gledita, koje obuhvaa dodatnu educiranost kadrova, kao i opremljenost najsuvremenijom tehnologijom. Antiteroristika bi strategija trebala uzeti u obzir sljedee preporuke: 1. kontinuirano praenje naina koritenja informacijske tehnologije teroristikih organizacija te pritom obvezno razlikovanje utjecaja njihovih organizacijskih i napadakih mogunosti; 2. protumjere i odgovarajue anti/protuteroristike aktivnosti moraju biti usmjerene prema toku informacija (ometanje, prekid toka, dezinformacije i dr.); 3. potrebno je poboljati zatitu informacijske infrastrukture jer njezina uinkovitija zatita rezultira i uspjenijim odvraanjem od napada. Provedenim istraivanjem doli smo do potvrde teze o oekivanim promjenama teroristikih organizacija na organizacijskoj razini, razini doktrine i

110


strategije te na tehnolokoj razini, kao i o promjenama u raznolikostima njihovih prijetnji i nainima voenja sukoba. S obzirom na to, opravdano je razmiljati i o organizacijskoj prilagodbi institucija zaduenih za suzbijanje terorizma radi njihova uinkovitijega suprotstavljanja postojeim mrenim organizacijskim oblicima teroristikih organizacija. Meunarodni strunjaci suglasni su u ocjeni da e destruktivna mo novoga terorizma, usmjeri li on svoje djelovanje prema informacijskom ratu, biti jaa od dosadanjih klasinih metoda, a teta po ovjeanstvo mogla bi nadmaiti onu uzrokovanu biolokim ili kemijskim orujem.

LiteraturaArquilla, J./Ronfeldt, D., 1996: The Advent of Netwar, RAND, 1996., http://www. rand.org Arquilla, J./Ronfeldt, D. (ur.), 2001.: Networks and Netwars: The Future of Terror, Crime, and Militancy, RAND Burns, T./Stalker, G.M., 1961.: The Management of Innovation, Tavistock, London Cameron, G., 1999.: Multi-Track Microproliferation: Lessons from Aum Shinrikyo and Al Qaeda, Studies in Conflict & Terrorism, Vol. 22. Cyganov, V., 2004.: Media-terorizm: Terorizm i sredstva massovoj informaciyi, Nika-Centr, Kijev Denning, D., 1999.: Activism, Hacktivism and Cyberterrorism: The Internet as a Tool for Influencing Foreign Policy, Nautilus Institute, Washington D.C., http://www. nautilus.org Dereninovi, D., 2002.: Novi antiterorizam na razmeu depolitizacije i dejuridizacije, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 7 2002/3-4, Zagreb Devost, M. G./Houghton/Pollard, 1996.: Information Terrorism: Can You Trust Your Toaster?, The terrorism research center, http://www.terrorism.com Devost, M. G./Houghton/Pollard, 1997.: Information Terrorism: Political Violence in the Information Age, Terrorism and Political Violence 9(1), 1997. Embar-Seddon, A. 2002.: Cyberterrorism: Are You Under Siege?, American Behavioural Scientist 45(6) Gerlach, P. L./Hine, V., 1970.: People, Power, Change: Movements of Social Transformation, The Bobbs-Merrill Co., New York Han, H. H. (ur.), 1993.: Terirism and Political Violence: Limits and Possibilities of Legal Control, Oceana, New York Harmon, C. C., 2002.: Terorizam danas, Golden marketing, Zagreb Hoffman, B., 1994.: Responding to Terrorism Across the Technological Spectrum, RAND Corporation Horgan, J./Taylor, M. (ur.), 2003.: Terorizam u budunosti, Golden marketing, Zagreb


111

Howard, D.R., 2004.: Terrorism and Counterterrorism, The McGraw-Hill/Dushkin, Connecticut Javorovi, B., 1997.: Terorizam, Policija i sigurnost, godina 6, br. 1-2 Javorovi, B., 2001.: O terorizmu, Defendologija, br. 1-4, Vol. 4, DEFIMI, Zagreb Jenkins, B., 1974.: International terrorism: A New Kind of Warfare, RAND, P-5261 Johnson, B. B./Covello, V. T. (ur.), 1987: The Social and Cultural Construction of Risk, D. Reidel Publishing Co., Boston Kelly, K., 1994.: Out of Control: The Rise of Neo-Biological Civilization, A William Patrick Book Addison-Wesley Publishing Company, New York Khalilzad, Z./White, J. P./Marshall, A.W., 1999.: Strategic Appraisal: The Changing Role of Information in Warfare, RAND Kopal, R., 2002.: Znaaj kriminalistike obavjetajne analitike u antiteroristikoj djelatnosti, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, Vol. 23, br. 2, Rijeka Laqueur, W., 1996.: Postmodern Terrorism, Foreign Affairs, Vol. 75, br. 5 Laqueur, W., 1997.: Terrorism, Weidenfeld & Nicolson, London Lesser, I. O. i dr., 1999.: Countering the New Terrorism, RAND Monge, G./Fulk, J. (ur.), 1999.: Shaping Organizational Form: Communication, Connection, and Community, Thousands Oaks, Sage Panarin, I./Panarina, L., 2003.: Informacionnaja vojna i mir, OLMA-PRESS, Moskva Riley, K. J./Hoffman, B., 1995.: Domestic Terrorism: A National Assessment of State and Local Preparedness, RAND, Santa Monica Schmid, P. A./Jongman, J. A., 1988.: Political Terrorism, North-Holland Publishing Company, Amsterdam Simon, S./Benjamin, D., 2000.: America and the New Terrorism, Survival, Vol. 42, br. 1 Simons, G./Simons, W., 1994.: The Limits of Coercive Diplomacy, Westview Press, Boulder Toffler, A., 1980.: The Third Wave, William Morrow&Co., Inc., New York Tuite, M./Chisholm, R./Radnor, M. (ur.), 1972.: Interorganizational Decisionmaking, Aldine Publishing Company, Chicago Van Creveld, M., 1991.: The Transformation of War, Free Press, New York Wilkinskon, P., 2002.: Terorizam protiv demokracije, Golden marketing, Zagreb

Internetski izvorihttp://www.undcp.org/terrorism_definitions.html http://www.2.cs.cmu.edu/~burnsm/InfoWartare.html http://www.mideastweb.org

112


Anita Perein NEW TERRORISM PARADIGM IN THE INFORMATION AGESummary In this paper we are presenting the results of a scientific research on the changes in the characteristics of terrorism in the information age, relating to the influences of network technologies, results of the information revolution, the paradigm of terrorism. Perceiving the terrorism in a wider context as a conflict, Arquilla, Ronfeldt and Zanini have found two particularly interesting aspects of the influence of the information revolution on its characteristics: one, information revolution is favouring and strengthening network forms of organization, and is at the same time enabling the realization of their comparative advantages over hierarchical forms and two, the conduct and outcome of conflicts will increasingly depend on information and communication technologies. Exploring the influence on organizational forms, they have formulated a hypothesis on evolution of the hierarchical forms into network forms of organization; chain network, star network and allchannel network, substantiating the evolution of terrorism towards netwar. Netwar refers to an emerging mode of conflict at societal level, in which the protagonists use network forms of organization and related doctrines, strategies and technologies of the information age. The choice of the opus operandi of the netwar by the terrorist organization depends on the doctrinal paradigms that formulate their goals and strategies, which can be defined as the coercive diplomacy paradigm, the war paradigm and the new-world paradigm. The particular problem is that all three paradigms offer room for cybotage with the goal of disruption and destruction of information infrastructure. Based on the above stated premises we have researched new terrorism characteristics at organizational, doctrinal, strategic and technological levels. The study has confirmed the evolution of terrorism towards netwar and the emerging of new terrorism, hence the counter terrorism activities will needed to be adapted at the organizational, strategic and technological levels respectively. Given methodology also represents a research model for the terrorism phenomenon which could be applied at a multidisciplinary approach to the antiterrorist activities.

Key words: terrorism, globalisation, information revolution, network forms of organization, antiterrorist strategy Mailing address: Ured Vijea za nacionalnu sigurnost, Jurjevska 34, HR 10 000 Zagreb. E-mail: [email protected]

Documents

Cyber